DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )

Ići dole 
+43
Astra
Majčina dušica
bosankaa
MadamX
Gothic
Oci-ANDJELA
Tessaa
el_vibrador
Mima65
Kica/Praja
Enesa
brdjanin
Svemimir
Danubius
cojle
Sibila_
debilko
sunrise
Kijara-brm
ZoxZoja
Ladyintheblack
Lakota
podbarac
sonia
Šmizla
Krupljanka
arsic
Bukovski_Jr
AstrinaKomsinica
surčinac
Zana
Djulieta
Sikret
montoya
Nut
nezaborav
Okano
meseceva rosa
OnaVoliBluz
Samouka
Amisela
Xenia
Lily
47 posters
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3 ... 9 ... 17  Sledeći
AutorPoruka
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Nov 30, 2008 5:52 pm

First topic message reminder :

--------------------------------------------------------------------------------
Jesen na Cetinju





Ovo je pismeni rad učenika šestog razreda škole na Cetinju koji je ocijenjen, hmm... vidjet ćete na kraju kako. Navodno su ocjena i sastav došli do ministra obrazovanja. Navodno živa istina. Velika greška nastavnice. Sastav je remek-djelo! Klik mu nudi posao!

Jesen? Pa o čemu drugom pisati nego da ti je žao?
Počela je jesen u našem gradu. Umrlo je više ljudi. Kao i u svakoj jeseni meni ih je žao, ali Živku Orlandiju baš i nije. On često kaže da tako mora i treba. A kad mu je brata majka gađala među rogove nije tako mislijo.

Domaćice spremaju zimnicu. Ja sam srećan. Grad je pun lišća a tata kaže da bi smećari trebali da idu u kurac jer ovo već treća jesen kako ništa ne rade. Od ove jeseni nam strašno faljiva struje u kuću, pa mama kaže za elektrodistributere to su jedna govna, a nije tako mislila na tom načinu kada nam je kuća bila puna struje.

Ove jeseni i ja sam kao i mnogi drugi smo se zaljubili u istu curu. To je mala od pasenoga - Vera. Ja je zovem Vjera jer me stid da se odvajam od društva. I ove jeseni ptice su pošle na jugu. Rode i vrapci i slavuji su ostali. Meni ih je žao jer su one male i nezaštićene, pa bi ih mnogi mangupi mogli ubiti namrtvo. Djed kaže da su one ptičiji proletarijat, a nije tako mislio kad nam se roda posrala na fiću, pa je tata jurio do Spadijerskog vrha. Djed je tada slomio nogu, a tu rodu je ubio ujak Vlado dva dana poslije golijama rukama.

Djed slomio nogu ili mu se samo neda pješačiti?

On kaže da se branila ka čovjek. Meni je bilo žao a žao mi je i djeda koji je slomio nogu. Ali mi je žalije rodu jer je djed živ a roda ne, a mislim da bi rodi bilo milije da je ujak Vlado slomio nogu, a da je ona ubila djeda pod Spadijerski vrh. Mada bi meni bilo mrznije. Ja isto mislim da bi najbolje da se ujak Vlado posra djedu na fiću i da ga je djed ubio sjekirom, ka što je htio babu jedan put, a da se roda ne miješa. To je radi toga što me ujak Vlado (rak ga izijo) slepio u glavu kad sam prnuo pred direktorom Oboda pa ga je bilo stid od mene. Od kad je ubio rodu još mi je mrzniji.

Brat od tetke mi Vojo, je ka svake jeseni kupio petarde kod Paljevica u Donje Polje. Oni nemaju para za ljeb pa prodaju petarde. Meni ih je žao. Baba kaže da su dobri ljudi, a nije tako mislila kad su joj zapalili garažu đe je djed i njegovi penzioneri igra fircik u pare. Jesen mi je još draga radi strika Velja što dolazi sa broda. On je bogat čovjek i dosta je zgodan. Svaki put s broda dovede novu strinu, pa ode na brod. Poslije ih mi teško izbacimo iz kuće. Neđo kaže da te žene šiljemo kod njega jer mu ih je žao da se svade s majkom po vas dan. A nije tako mislio kad mu na kocku u Pećinu pošle tri plate pa je ijo u našu kušu. Ne znam šta bi još pisa od jeseni. Još sem da je volim i njeni plodovi nama djeci daju vitamine da bi smo postali jaki.

Radenčević Slaven VI 3
Ocjena: jedan (1)
Komentar: 'Obrati pažnju na genitiv. Tema je promašena'
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com

AutorPoruka
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator



Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyUto Jun 19, 2012 12:41 pm

Dobro je reći...da nismo zavisni od emocija.
Vešto ih skrivamo i gutamo, izbegavajući istinu koja nas ubija.
Trudimo se da svoju objektivnu utučenost predstavimo trenutnim
stanjima svesti bez mogućnosti da shvatimo koliko nam je teško
priznati da smo na dnu.
Zakopani i zakovani uz jednu istu bronzanu statuu za ceo vek.
Dok negde blizu, suviše blizu, tako da možemo joj svakodnevno čuti
dah i korak kreće se ona prava osoba.
U maloj sobi bez zidova, u tami, bez mogućnosti da se pronađemo.
I onda razmišljamo:
"Da li je život suviše kratak da bi se čekalo?
Treba li pokušati ili se jednostavno prepustiti i živeti ga onako kako
drugi rekli da treba u svojoj sujeti?!"
Možda bi trebalo prekršiti neka malena pravila svakodnevnice.
Staviti veto na tuđa mišljenja i okušati se u onome što nas ispunjava.
Čega se plašimo?
Neuspeha?
Pa, neuspeh je svaki dan proveden pored onoga zbog koga nam se
NE vrti u glavi kad stane pored nas.
Ili se možda plašimo slušajući "objektivna" mišljena nama dragih?
Ma, ne, objektivnost je subjektivna.
Istina je onakva kakvom je želimo predstaviti.
I, zašto onda ne promenimo svoju istinu i ne kažemo sebi kako mora biti?
Pa prosto, nismo zavisni od emocija.
Zato i živimo lažne živote pored pogrešnih osoba.
A sreća nam je samo emociju daleko, ali se plašimo da je uzmemo...
Večite kukavice...''
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
meseceva rosa
Magična



Datum upisa : 02.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyUto Jun 19, 2012 4:57 pm

Saharska ruža


Izranjajući iz okeana
Uz poslednji trzaj vrelog sunca
Mirna spavala si u jutru večitog rađanja
Prezirući možda ovu odiseju
Koja me dovela tebi
Jesen plamti u usecima tvojih irisa
Pukotina vrhunca
Pohlepa koju uvek rađa sumrak
Narandža, plavo more, istočni vetar
Zlatnožuto groblje meduza
Vreme čeznje Mlečnog Puta
Otkud nebo u tvom osmehu
Otkud moja tuga
U srcu kamena
Lakoumno ulovljena
Jalovo klizanje vremena
Tvoj glas gorak miris severa
Naga hiljadu puta
Teški miris ove noći
Gdje sam ukrštao ruke u iskonskoj tišini
Tvog zvezdanog tela
Tuga i beznađe ljubavnika
Osakaćenih tvojom senkom
Bez prave sigurnosti
U praznim očima mraka
Gde potapam tvoju prisutnost.

Anri Krea
Nazad na vrh Ići dole
Zana




Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jun 21, 2012 5:36 pm

Kako je sumski patuljak postao moj najbolji drug



Slike iz detinjstva coveku najtoplije zagriju dusu.
I ko bi rekao da je proslo vec toliko vremena otkad sam upoznala
slatkog sumskog patuljka sanjivih zelenih ociju, dugackih trepavica,
sa svojom drvenom prikolicom zakacenom kanapom, muzickom kasetom na prikolici, izvucene trake...

Patuljak je imao gumene cizme,
i koliko mi je bilo lepo s njim se druziti,
toliko sam mu i detinje zavidela na bajkovitoj kucici na kraju sume, ujutru okupanom kristalno cistom rosom,
a popodne zracima sunca kojima kao da je zao da zadju
i da ostave kucicu i proplanak da zarone u noc...

I zar je moguce da je proslo vec vise od dvadeset godina od proljetnog dana kada me je baka povela u sumu,
kad sm prvi put srela patuljka?

I kad pomislim da starimo, zao mi...
I kad pomislim da je patuljak odrastao i ne zivi vise u kucici na kraju sume, obuzme me neka tuga...
Al uspomena na nas prvi susret me ozari,
i i zar nisam presrecno dete, kad je patuljak i dan danas moj nabolji prijatelj!
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator



Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jun 21, 2012 8:21 pm

.ne mozes vratiti samo onog ko ne zeli da bude vracen.
Zato,
ukoliko zelis da vratis staru ljubav, uvek treba pokusati, nema sta da
se izgubi, moze samo da se dobije...ili stara ljubav ili saznanje da si
ucinio sve sto si mogao. I jedno i drugo je dobitak.

U prvom slucaju na dobitku je srce . . .a u drugom savest . . .tvoje ja
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPet Jun 22, 2012 12:09 am

TARZANIJA

Devojke – Namerno ružne

Posted on 21. Jun, 2012 by Francky Delevra in Ženke

Čovek je autodestruktivno biće. Samo što je autodestrukcija kod nekog uzela maha manje, kod nekoga više. Tako postoje ljudi kojima ne smeta što im život i zubi trunu od previše heroinčine ili enormnih količina bombona koje glođu. Oni koji bez imalo blama srozavaju svoj kredibilitet u društvu slušanjem Miligrama ili glasanjem za Dveri. Urođeno je to, nije za zameriti, svako od nas upropaštava sebe na svoj način, samo što mnogi nisu svesni toga.

Ove devojke su imale sve preduslove da izgledaju lepo ili bar gledljivo i zloupotrebe sve beneficije toga, ali su se ipak odlučile da pokažu svoj bunt protiv svega estetskog i budu ružne. Neka ih, imaju prava na to.
Bilderke

Koliko god lupali glavu o tvrd zid ne možemo da shvatimo šta natera čoveka da izgleda kao da sam sebi ne može da obriše dupe. Koje god opijate uzimali pa tukli glavom o tvrd zid ne možemo da shvatimo šta natera ženu da izgleda kao čovek koji sam sebi ne može da obriše dupe. Dani i godine teretane, steroida, seče steroidnih dlaka bonsekom, čupanje brkova kombinovanim klještima, krv, zbog hemadže izrazito smrdljivi znoj i suze da bi na kraju mogle uskočiti u bure sa uljem i izaći pred žiri koji odlučuje koja od njih je najružnija tvorevina na svetu.

Naravno ovde se na podrazumevaju devojke koje treniraju aerobike, akva-aerobike, aero-aerobike, pilatese, kopaju kuruze preko zadruge ili se bave nečim sličnim zbog čega im dupeta izgledaju bolje, a celuliti i strijetine teže nuli. Podrazumevaju se samo one koje u kafiću uz proteinski šejk sa sojom, semenom tečnošću trinaestog ratnika i mlekom iz lavlje sise polemišu o tome koja koliko može izbaciti na kosom bendžu tokom menstrualnog ciklusa.

Ko se pali na njih:
Bilderi i mazohisti koji maštaju o ženi koja može da ih prebaci preko ramena, pa otrese o strujnjaču i tokom seksa im slomi ključnu kost, odgrize nožni palac, sažvaće proteine i ispljune im nokat u pupak.

Muškarače

Problem sa ovim devojkama nedefinisane fizionomije je što misle da neko zaista podržava to što one praktikuju ispijanje piva ispred prodavnice, podriguju i brišu penu rukavom ili nameravaju da se prijave za lički višeboj u disciplinama penjanja uz stožinu i surdukanju kamena sa ramena. Ne podržava niko. Čak ni oni muškarci koji licemerno palamude: “Voleo bih devojku sa kojom mogu da pratim drugu ligu Nemačke i idem u potkačivanje tostolobika”. To su gluposti – muškarci hoće žensko u potpunom smislu te reči ili drugog muškarca ako su braća homoseksualci. Ovo između što po se po ulici njuši ispod pazuha i glasno psuje kad je u PMS-u neće niko normalan.

Ko se pali na njih:
Feminizirani muškarci i oni koju su shvatili da ih ni jedno normalno žesnko neće pa se teše time da im ovo posle seksa bar može otvoriti pivo zubima i parkirati kombajn u rikverc.

Drolje

Imale su sve preduslove da izgledaju lepo, a onda su preterale. Navukle veštačke trepavice, orlove kandže, nacrtale obrve voštanim bojicama, nazule previsoke štikle, zagorele u solarijumima, umočile glavu u puder i ubrizgale silikon u usne pa izgledaju k’o da su žvalile ekspres ringlu na trojci. Napadan karmin, tetovaže, pirsinzi i došle do toga da deluju kao nabudžen Jugo kabriolet sa crvenim felnama iz kog tuče “Plava ciganka” od Milenceta Kitića. Ne samo da izgledaju ružno, nego narušavaju javni red i mir do te mere da je manje iritantno videti Rušku Jakić na ljuljašci nego njih na dnevnom svetlu bilo gde.

Ko se pali na njih:
Fudbaleri koji se bore da sačuvaju prvoligaški status kako gazda kluba ne bi aktivirao klauzulu iz ugovora koja predviđa da u slučaju ispadanja u niži rang između dva treninga moraju da timare krupnu stoku na njegovom poljoprivrednom gazdinstvu.

Gotičarke

Izgledaju kao da su se našminkale “Velebit” kremom za cipele i na sebi imaju količinu sekundarnih metalnih sirovina dovoljnu da ih pripadnik romske nacionalne manjine opljačka i tri dana prehranjuje sve žene i decu. Podočnjaci koji su tu sa umišljejem, matice u labrinji, umašćen lanac od bicikla oko stuka, đavolov kazan za rakiju u tribalu istetoviran na mestu gde bi trebalo da bude sisa i šta god je potrebno da pomisliš da kad joj skineš gaće iz njih izlete crni stogodišnji gavran i slepi miš koji ti iskopaju oči za kaznu.

Ko se pali na njih:
Goričari i oni što na Kopernikus televiziji šalju poruke tipa: “36 godina, situiran i nevin molim da se jave da usamljene dame. Izgled, godine i koliko mošte pojesti nebitno. PEDERI STOP. Ustvari mogu i pederi, proš’o voz, daj šta daš.”



:joint:
Nazad na vrh Ići dole
Zana




Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPet Jun 22, 2012 10:38 am






VINSKE PRIČE: Pinot crni u Slavoniji poput “nektara bogova” u…
Pili smo ih 10 vrsta, a najbolji dojam ostavili su Krunoslav Sontacchi i Jasna Antunović

Ne znam zašto se o pinotu crnom uglavnom izgovaraju seksualne aluzije. Prije nekoliko dana, primjerice, čitajući nešto o srpskom vinaru Kosti Botunjcu, shvatio sam da obožava pinot crni. I da ga, pritom, propagira na vrlo zanimljiv način: „Moj pinot je dobar za žene kad ga piju muškarci!“ Rex Pickett u svojim sad već klasičnim „Stranputicama“ grintavom Milesu, prije nego što je s konobaricom Mayom „poput sidra potonuo u vlažni zaborav“, u usta je stavio antologijsku rečenicu: „Da u grudima umjesto mlijeka imaš pinot crni, bila bi savršena.“ Nazvao je Miles svoju omiljenu vrsta vina „nektarom bogova“, a izlazak sa ženom koja ne voli pinot crni usporedio je s „vezom s nekim kome se gadi oralni seks.“ Nakon „Stranputica“ pinot crni je postao toliko popularan u SAD-u da su brojni vinari, koji su u svojim vinogradima imali merlot, krčili panjeve i sadili popularniju lozu. Joanna Simon, autorica „Velike knjige o vinu“, pišući o pinotu crnom navela je kao idealno podneblje za to vino Burgundiju, Burgundiju i opet Burgundiju. Ivan Enjingi, hrvatski vinski velikan, nakon svojih iskustava s tom vrlo zahtjevnom sortom priča potpuno drukčije: Nedavno sam dva kartona pinota crnog dao, na njegov zahtjev, francuskom veleposlaniku, koji je htio da ih odnese u Burgundiju i tamo pokaže kao ogledne primjerke. Jer, sav sadni materijal pinota crnog zasađenog na venjskim vinogradima došao je iz Burgundije. I ovdje daje puno bolje rezultate nego u Burgundiji! Enjingi se dugo mučio s pinotom crnim i prvo pravo vino od te sorte dobio je tek 2000. godine. Nije ga htio prodavati i samo su rijetki mogli ga kušati. Ni Krunoslav Bartolović, koji je svoju prepoznatljivost stvorio na crvenim vinima, posebno po pinotu crnom, ne misli drukčije od Enjingija. I prema Bartolovićevom mišljenju Slavonija je kao stvorena za pinot crni. Pinot crni ima tradiciju u Zlatnoj dolini, a posebno je popularan posljednjih 15 godina. Definitivno su najbolji hrvatski pinoti crni iz ovoga kraja. No, njegova budućnost, kako ja vidim, bit će uglavnom kao temelj za pjenušce, što već radi Robert Čamak ili u Kutjevu d.d., priča Krunoslav Bartolović. Možda Slavonija nije Burgundija, ali nije ništa lošija od doline Santa Ynez. U to nas je uvjeravao i Krunoslav Sontacchi, najmlađi zaljubljenik u pinot crni. Kad nas je prošle godine uvjeravao da pričekamo njegov pinot crni, jer će s tim vinom „izaći iz ilegale“ i ozbiljno krenuti u osvajanje tržišta, nisam ga ozbiljno shvaćao. No, pinot crni je postao njihovo najbolje vino. Prije nekoliko dana sam kući okupio poveće društvo namjeravajući cijelu noć kušati slavonske pinote crne. Uspio sam nabaviti čak 10 vina: Đakovačka vina 2010., Krauthaker 2007., Adžić 2007., Kutjevo d.d. 2009., Sontacchi 2009., Jasna Antunović 2009., Bartolović 2009., Galić 2009., Enjingi 2006. i Kalazić 2009. Svi su morali ocijeniti vino od 1 do 10 i zbroj ocjena sam na kraju podijelio s brojem kušača. Konačan sud bio je vrlo zanimljiv. Barem četiri vina su dobila izvanredne ocjene. Jedino Enjingijevo vino nije izdržalo, doslovno se raspalo i spržilo nam usta. Najbolje su prošli Sontacchi i Jasna Antunović s prosječnom ocjenom 8,66, a nakon njih slijede: Bartolović – 7,66 Galić – 7,5 Kalazić – 7,25 Krauthaker – 7,25 Kutjevo d.d. – 6,22 Adžić – 6 Kutjevačka vina – 5,55 Koliko je tu noć velika količina pinota crnog obradovala žene, jer su ga pili njihovi muževi – ne znam, jer su one uglavnom zaspale…
Nazad na vrh Ići dole
Zana




Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jun 24, 2012 12:57 pm

"Zaslužuješ nekoga ko će te voljeti svakim otkucajem srca, nekoga ko će svake sekunde razmišljati o tebi, nekoga ko će se svake minute, svakoga dana pitati što radiš, gdje si, s kim si i jesi li dobro. Potreban ti je neko ko će ti pomoći da ostvariš snove i zaštititi te od onoga čega se bojiš. Potreban ti je neko ko će te poštovati, voljeti svaki djelić tebe, a posebno tvoje manjkavosti. Trebala bi biti s nekim ko će te usrećiti, usrećiti te tako da poželiš zaplesati na oblacima."


"Cecelia Ahern - "Na kraju duge"[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Zana




Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jun 24, 2012 1:00 pm

“ Ono sto mi u najdubljem osnovu nedostaje jeste da budem nacisto sta treba da radim, a ne sta treba da znam, izuzev saznanja koje prethodi svakom delanju. O cemu se radi jeste da razumem svoje naznacenje, da vidim sta upravo hoce Bog da cinim. Valja naci istinu, moju istinu za koju cu ziveti i umreti…
To je ono sto nisam imao: da zivim potpuno covecjim zivotom, a ne samo zivotom saznanja, tako da osnov za gradjevinu mojih misli ne bude takozvano objektivno, nesto sto u niukom slucaju nije moje vlastito, vec nesto sto je spojeno sa najdubljim korenom moje egzistencije, cime sam takoreci urastao u bozansko, na cemu cu se cvrsto drzati ako se i ceo svet stroposta.
Ja sam cesto jeo plodove sa drveta saznanja i cesto se nasladjivao njihovim prijatnim ukusom. Ali je ova naslada trajala samo u trenutku saznanja, ne otavljajuci nikakva dublja traga u meni. Izgleda mi kao da nisam pio pehar mudrosti, vec se u njemu utopio…
Pre svakog drugog saznanja moramo sebe upoznati. Tek kad je covek sam sebe prisno razumeo i video samo svoj hod na svome putu, tek onda njegov zivot stice mir i znacaj, tek se onda on oslobadja onog dosadnog, kobnog saputnika…one ironije zivota koja se javlja u sferi saznanja i zapoveda istinitome saznanju da otpocne sa nesaznanjem. Onako kako je Bog stvorio svet ni iz cega.
Moje je stanoviste: naoruzana neutralnost.
Tragicno je ono sto se pokazuje u nemogucnosti da imamo nekoga kome bi smo sebe ucinili razumljivim. Ovo je tako divno izrazeno u knjizi Postanja kad Adam daje ime zivotinjama, ali nijedno za sebe ne nalazi.

Svaka je istina samo do izvesnog nivoa istina. Predje li taj nivo, dodje li kontraprodukt, ona postaje neistina.”[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Zana




Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jun 24, 2012 1:04 pm

Ali...bash ne volim to ,,ali''

Pitam se…da li sam samo malodushna u ovom trenutku, jer mi se deshava ono shto mi se inace deshava…ljudi ne mogu da funkcionishu otvoreno I bez predrasuda, ustanovljavam po ko zna koji put… I po ko zna koji put mi nije jasno zashto je to tako. Izgleda da sam stvarno detinjasto naivna, u svojih j...nih 48 godina, ja ochekujem da ljudi budu otvoreni I iskreni.
Josh uvek se nadam da ima takvih. Koji ne beze, ne sakrivaju se, ne plashe se. Ja to ne radim, znachi, moguce je. E, ali, uvek neko ali…koje ne razumem chemu sluzi. Mislim, razumem ja, ali ne vidim svrhu tog - ali. Ono treba da sluzi kao ograda, kao odstupnica, kao rezerva…chemu? Zivotu? E, pa nek se nosi to - ali…ne volim ali.
Zivot, pravi, oslobodjen zivot, ne trpi - ali. Ja necu da ga trpim. I bash me briga shta ko misli o tome shto kod mene ne postoji – ali. Postoji neshto drugo, a to je: kazem shta mislim, radim sta osecam da treba, dajem sebi za pravo da promenim mishljenje I stav ako zakljuchim da tako treba, dajem sebi slobodu da ja, budem ja. I bash me briga za vashe – ali.
Ali, da li mozesh tako…znash, nije sve tako jednostavno…znash, sigurnost je sigurnost…znash…
ZNAM!
za dragu Astru koja je otvorila ovu temu i koja nema ALI
Zivot je tu da se zivi, zivot je tu da se dise, da se radujem, da placem, da ga zivim…nije tu da kazem …’’ali’’ svaki put kad osetim da treba nesto da preduzmem. Ja necu da zivim sa tim. Vi birate svoj put, I nek vam je sa srecom. Ja biram svoj, I ne treba mi vas blagoslov. Necu da mnome rukovodi vase ,,ali’’. Eto tako…sad sam se zainatila ko malo dete. I bas me briga. Necu da osecam malodusnost, necu da budem ljuta, necu da kazem nista…samo cu sutra da ustanem sa osmehom…bas onako VELIKIM…I da nastavim da idem svojim putem.
A vi pricajte sta hocete, I radite sta hocete…I zivite sa ,,ali’’ kocnicama, ako vam je tako lepo I komotno. Zatvorite oci, zaboravite sunce I oblake, I nebo…zaboravite sve one osecaje koji ves teraju da gledate, da osecate, da se pitate, da istrazujete…sebe, druge, drvo, potok, zivot…Ukopani pre vremena.
I nerviram sebe ponekad sto me to pogadja, a pogadja me. Zato sto je tako jednostavno, u stvari…a svi su tako uplaseni…Ne mogu a da se ne zapitam, zasto? I svesna sam da odgovora nema…Mozda je najpriblizniji taj, da neki ne mogu da funkcionisu bez ograda, bez znakova koji im govore kuda, levo ili desno, a da oni sami ne moraju da odluce, jer je to isuvise zahtevno, isuvise odgovorno, isuvise…zivotno.
Zvanicno izbacujem ‘’ali’’ iz svog recnika. Idem da spavam, da sanjam nesto lepo, I da se sutra probudim s osmehom.
Mozda se I desi cudo, pa na ovoj svojoj stazi krivudavoj sretnem jos nekoga ko shvata zasto ne volim ,,ali’’.
Laku noc I lepe snove zelim svima, bez obzira vodi li ih u zivotu ,,ali’’ ili ne…na kraju je uvek jedino bitno da li se osecamo dobro ili ne u svojoj kozi. I to ako umemo da budemo iskreni prema sebi.

Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jun 24, 2012 1:09 pm

Zivot nema reprizu, ali to shvatimo uvek kada je kasno. Kada nas drage osobe napuste uvek ostane neizgovorenih rechi,jer, mislili smo da imamo vremena...Zato, kazi mi danas sve sto mislish, voli me danas najvishe na svetu jer sutra ce svanuti mozhda bez nekog od nas dvoje, a ne zelim da reci ostanemo duzni...Dugujem ih vec dosta onima kojima nisam stigla sve da kazem, jer mislila sam ima vremena...a nema vremena i zivot nema reprizu..Treba da zivimo sada, ovaj chas i ovaj tren kao da sutra ne postoji.A ako ga dochekamo zajedno, radujmo se, jer josh jedan dan je pred nama u kome mozemo pruziti ljubav i biti voljeni i biti potrebni.
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa
Magična
meseceva rosa


Location : u jutrima koja sanjare
Datum upisa : 02.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jun 28, 2012 1:38 pm

NEPOSTOJEĆA PRIČA

Najviše osećam pogledom.
Poznajem ljude po osmhu
I tebe sam prepoznala.
Stvarnost…kućica …travnjak…
One to vole…jedino što mene to nekako ne zove, mene privlače samo druge stvari.
Ja sam od onih što ne umeju da se maze,ne šapućem na jastuku nežne reči I ne ustaju ujutru da bi zasenilea svog dragog.
Obično pravim pozdrav suncu.
Onako otvorivši oči razmišljam o biciklu I o tome kako te povesti na put oko sveta.
Ne za 8o dana ali ipak kao Holandjanin na biciklu.
Živećemo u Umbriji I Toskani, obićićemo Andaluziju, svratićemo do Pariza I Njujorka..onako ti I ja
I tvoji poslovi će biti samo da me pratiš.
Sve dok ja budem htela da se mučim za to, imaćemo ogradjeno parče zemlje, ne ono tvoje sa berze..naše I naravno parče neba.
Samo naše.
Sve će bti naše
I planina I mora I sve zemlje sveta,ali one u kojima još poslom nisi bio I koje
ti nisu znane.okriću ti lepote trenutka u jednom cvetu što postoji samo na ostrvima Fidži I bićeš iznenadjen mojim poznavanjem botanike…neće tI trebati kontakti, jedini kontak bićemo ti I ja na prostoru izmdju nas I neba.
Ja ne umem da volim kao druge žene.
Dosadno mi je da se oduševljavam onim što žene vole: imati posedovati, nazvati nagonom ljubavlju.
Što smo se uopšte sreli jer to je nemoguće poklapanje . Znam par vrata koja ćemo zajedno otvarati I svaka nova otvoriće još jedna nova. Ali najvažnija ćemo zatvoriti.
Zaboleće te oštrica ljubljenja a mislio si da znaš sva ljubljenja I igre ovog sveta…
Zašto se sad čudiš sebi i meni i kaješ zbog izgovorenog poziva ka putovanju u nepoznato?
Plašiš li se ljubavi koja te tako pragmatičnog može izbaciti iz ravnoteže življenja?
Poznajem ljude po osmehu. I tebe sam prepoznala.
I ako već negde treba da budem želim da budem u tvojoj duši.
Što duže I neponovljivo, onako da te zaboli, svaki damar da ti nikada više ne da mira.
Posesivna sam po onome što dajem, a dajem bez mogućnošću vraćanja
To nećeš umeti da izračunaš, preračunaš I svedeš na uobičajenost.
Bićeš nesretna zbog toga što jesam, I ko sam a ne zbog toga što treba da budem I što si od mene očekivao.
I kada budeš svojim mužjačkim spospobnostima I ponašanjem shvatio da ja ne nudim previše , ne jer nemam ,već toliko jer ne želim posedovanje,
želim ti poljubac, za dobro jutro, za dobar dan, gde god da si sad. Želim ti miran san. Samo toliko.
I nemoj samo o tome da su sve to odraz i slabosti srca,jednog trenutka ,
da ti želiš samo dobar provod, onako uz viski I bez obaveza.
I da mrezećmo se više nego svi na svetu…to smo već potvrdili… I pre nego što to shvatiš bićeš daleko.
Jer gde god budeš bio nosićeš me sa sobom , a svojim prolaznim stvarima želećeš što pre da se vrartiš.
Ali mene neće biti jer ove priče nisu sa srećnim krajem ako je kraj…one jednostavno NE POSTOJE.
Poznajem ljude po osmehu. I tebe sam prepoznala .
Ne brini I onako je sve ovo samo san.
Vozićeš se po svetu supersoničnim avionima, uspešan I pomalo sam.
01.11.2010.

(Zorica Kandić
Fikcija bez osnova)

Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptySub Jul 07, 2012 11:53 am

Pod Trebišnjicom ćuprija

Dvadeset godina nakon što je trebinjski paša, kamiondžija Božidar Vučurević, dao srušiti Dubrovnik i sagraditi na njegovu mjestu onaj svoj slavni “ljepši i stariji Grad”, pojavio se u Trebinju kamiondžija Emir Kusturica i odlučio od trebinjske tvrđave iz devetnaestog vijeka sagraditi ljepšu i barem tri stotine godina stariju, iz zrelog dubrovačkog cinquecenta. Historija je ponekad baš logičko zlopamtilo, mater joj jebem

Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča anegdotu o Unproforcu u Trebinju. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic ili anegdotu. Anegdota je dosta slična vicu, samo što nema Muje i Sulje. Nego bude, štajaznam, Unproforac u Trebinju.

Elem, kupovao Unproforac na trebinjskoj pijaci sir, pa izvadio iz džepa deset maraka i dao seljanki. A ona uzela cenera, odmjerila pogledom Unproforca, pa novčanicu, podigla je prema suncu pa zuri u nju, gleda je s jedne, pa s druge strane, podozrivo vrti u rukama, prevrće i zagleda, sve dok joj seljanka sa susjedne tezge nije dobacila: “Šta bona gledaš, neće te on zajebati!” “Ne, ne!”, stao na to Unproforac mahati rukama, “ne to za jebati, to za sir!”

Tako je po prilici Emir Kusturica onomad u Trebinje došao od seljaka kupovati kamen. Podigao Kusta lijepi, četvrtasti komad kamena, pa zuri u njega, gleda ga s jedne, pa s druge strane, vrti u rukama, prevrće i zagleda, sve dok mu neki seljak nije dobacio: “Šta bona gledaš, nije sir!” “Ne, ne!”, stao je na to Kusturica mahati rukama. “Nije to za sir, to je za jebati!”

Znamo već sve o tome, kako Kusturica jebe u zdrav mozak ljude po Srbiji, pa sad prešao u Bosnu i Hercegovinu, ali valja u dvije rečenice zabilježiti za historiju, jer nitko sutra neće vjerovati: ugledni svjetski režiser Emir Kusturica tražio je po Hercegovini gotov, isklesani kamen za svoj čudovišni projekt Na Drini Firenze, kršten ni po krivom ni po dužnom Ivi Andriću, pa kad je pokupovao sve ruševne kuće, staje i zidove u Hercegovini, naumio iz trebinjskog akumulacijskog jezera izroniti staru “pod Trebišnjicom ćupriju” i ugraditi je u svoju renesansnu varoš kao “na Drini Ponte Vecchio”. A onda mu u Trebinju gradu za oko zapeo pravi zlatni rudnik klesanih kamenih blokova – stara austrijska utvrda Petrinja.

Svega je ova nesretna zemlja vidjela u posljednjih dvadeset godina – i rat je bio, zaboga – ali bagerom na stotinu trideset godina staru kamenu tvrđavu! Trebala je, eto, zaorati teška građevinska mehanizacija po povijesnim spomenicima da ispadne u Srpskoj skandal: građani su izašli na cestu i operacija je zaustavljena, a Neimar Kusturica se povukao poput uvrijeđene frajle.

“Mnogi Hercegovci, bez obzira na to da li je kamen pod vodom ili u nedođiji, prema kamenim tvorevinama gaje intimna osjećanja! Čovjek bi pomislio da tamo mnogi doživljavaju kamen kao majka dijete. Kao krava odojče! Kao dio svoga tijela”, čudio se u beogradskim Večernjim novostima uvrijeđeni i neshvaćeni umjetnik Kusturica, ironično se kreveljeći blesavoj, iracionalnoj ljubavi Hercegovaca prema kamenu. “Kada sam pokušao da kameni most potopljen u trebinjskom jezeru premjestim na kopno, digao se protiv mene slobodoumni narod Hercegovine. Rekli su: ne damo mi naš kamen. Ovaj put se između mene i mojih zemljaka ispriječila logika. Jer, taj most čami pod vodom i nema svrhu. Ne damo, kažu slobodoumni ljudi, neka čami, mi ga vidimo svakih sedam godina, sedam dana kada se čisti brana, nama je i to dosta! Iako nezavršenog posla bio sam dirnut kako ljubav zna da bude beskrajna. Ni majka ocvale ljepote nije posesivna prema lijepoj kćeri kao ovi ljudi prema mostu pod vodom. Nema veze što most nije privatno vlasništvo!”

Sve da je ove riječi izgovorio kakav bahati vlasnik benzinskih pumpi, što je kamenjem iz austrijske tvrđave ponad Trebinja odlučio sazidati ljupki barokni motel i kameni renesansni car-wash na cesti Doboj–Derventa, ne bi se živ čovjek prestajao čuditi zemlji u kojoj, mislio je, nema više čuda za čuđenje. Ali nerazumnoj ljubavi čovjeka prema kamenu, pa još k tome složenom, čudi se umjetnik sa dvije Zlatne palme, i vođa antiglobalizacijske revolucije s Mokre Gore. Ni najbeskrupuloznijem šefu kakve multinacionalne kompanije na pamet ne bi palo ono što je palo na pamet slavnom svjetskom umjetniku. Napraviti od stare tvrđave kockarnicu – možda. Ali srušiti je bagerom, pa od njenog kamena graditi turistički gradić – to ne bi palo na pamet ni afganistanskim talibanima. Oni bi je barem samo srušili.

Godinama već više ili manje uspješno trudi se veliki umjetnik Emir Kusturica umjetnički posve delegitimizirati, i čini se da je konačno uspio.

Najprije je u Trebinju završio snimanje desetominutnog filma za meksički omnibus o religijama svijeta, u kojemu sam glumi jedini lik – pravoslavnog monaha što svako jutro natovari na leđa ruksak pun kamenja, pa ga nosi na vrh brda, istovari i plače. Zapadnjak, jasno, teško razumije tu mističnu kontemplativnost pravoslavlja, a umjetnik, mistik i pravoslavac Kusturica nakon posljednje klape filma bacio je ruksak i nabavio kamion Rabu, naručio bager i na vrhu brda navalio na austrijsku tvrđavu. Svako jutro natovari monah Kusturica punu Rabu kamenja, vozi je u Višegrad i tamo iskipa, pa plače kako ljudi ne razumiju tu duhovnost.

Nekoliko stotina metara dalje ležala je Kusturici pod nosom divna, mala priča, k tomu još i istinita, dušu dala za kakav omnibus o nerazumljivoj duhovnosti u zlo doba: ima kraj Trebinja jedno akumulacijsko jezero, i pod njim jedna davno potopljena ćuprija. Jednoga dana došao iz velikog grada bahati gazda s parama da kupi ćupriju pod vodom, ne pita gazda koliko košta da mu je prodaju, pa da je premjesti u svoje velebne dvore na rijeci. Jer šta će njima, seljacima, most što čami pod vodom. “Ne damo”, odgovorili oni njemu, “neka čami, mi ga vidimo svakih sedam godina, sedam dana kada se čisti brana, nama je i to dosta!”

Ja ljepše priče odavno nisam čuo, i živa je šteta što nema u Republici Srpskoj nekog talentiranog režisera da je snimi.

A opet, ima u njoj neke upravo umjetničke pravde i logike, iste valjda one umjetniku i Hercegovcu Kusturici nerazumljive logike što se “ispriječila” između njega i njegovih zemljaka. Dvadeset godina nakon što je trebinjski paša, kamiondžija Božidar Vučurević, dao srušiti Dubrovnik i sagraditi na njegovu mjestu onaj svoj slavni “ljepši i stariji Grad”, pojavio se u Trebinju kamiondžija Emir Kusturica i odlučio od trebinjske tvrđave iz devetnaestog vijeka sagraditi ljepšu i barem tri stotine godina stariju, iz zrelog dubrovačkog cinquecenta. Historija je ponekad baš logičko zlopamtilo, mater joj jebem.

Kao u onom vicu o Bobiju, Rudiju i logici, kad je Bobi zamislio u srcu otomanske Bosne ubavi mali toskanski grad sa renesansnim kulama, palačama, crkvama i mostovima.

- Ali nema tu logike! – pobunio se Rudi.

- Ima logike – odgovorio mu je Bobi – ali nema Italije da ga sagradi!

Boris Dežulović


---------------------------------------------------------


STAZA ZIVOTA
Plovim stazom zivota svoga,
ko` svaki covek sa puno zelja.
Znam da je jedna, od svih bitna,
al`ja sam eto jako smela.
Hrabrost je moja vrlina draga,
a neko kaze mozda i mana,
ja eto zelim svima da budu,
kao i ja nasmejana !
Mozda je mnogo sto zelim sada,
al` dusa eto jos uvek mlada.
Zdravlje i ljubav sa puno srece,
ostalo nemam jer me nece.
Meni je dosta ja sam sita,
ne trazim to sto me nece !
Nije sreca u novcu ljudi,
tad ludo zivis drugi ti sudi.
Ja samo zelim ljubavi svima,
a drugo koliko ko ima.
Zelim vam zdravlja i puno srece
osmeh na lice da se krece.
Staza zivota moga je cudna,
za neke oci vecito budna.
Ja pazim sebe i meni drage,
da mi se uzdah ne ukrade.
A ko ce kako da sebe vodi,
nije bitno, ja samo idem ka slobodi.
Sloboda misli , govora i zelja,
to je ono, sto sam oduvek htela !
Cudan je mozda nekome zivot moj,
al` ja sam covek svoj.
Uvek svoja i uvek smela, zivela zivot
kakav sam htela !




[You must be registered and logged in to see this image.]










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:00 pm

'U legendama niko Sveti Gral nije osvojio silom. To je uspelo Persivalu, neznom vitezu, koji je usao u razrusenu kapelu i nasao sto su drugi prevideli, tako sto je prosto seo i mirovao. Mislim sada da sloboda nije biti ni mocan ni bogat, ni omiljen ni bez obaveza, vec biti u stanju da volis. Voleti drugoga toliko da makar i za tren zaboravis na sebe, to znaci biti slobodan. Mistici i crkvenjaci govore o odbacivanju ovog tela i njegovih zudnji, o odbijanju da robujes puti. Ne kazu da se kroz put (telesno) oslobadjamo. Da ce nas zudnja za drugim uzdici iz nas samih potpunije no ista bozansko.
Mlak smo mi svet i nasa ceznja za slobodom, ceznja je za ljubavlju. Da imamo hrabrosti da volimo, ne bismo toliko cenili sve te ratne cinove.
Ljubav je, kazu, ropstvo, a strast je demon i mnogi su se zbog ljubavi izgubili. Znam da je ovo istina, ali znam da i bez ljubavi samo pipamo kroz tunele svojih zivota i nikad sunca ne vidimo. Kad sam se zaljubio, to je bilo kao da sam prvi put pogledao u ogledalo i video sebe. U cudu sam podigao ruku i dotakao svoje obraze, svoje grlo. To sam bio ja. A kad sam se video i privikao se na to ko sam, nisam se bojao da poneki deo sebe mrzim, jer sam zeleo da budem dostojan onoga u koga je ogledalo.
Tada, posto sam prvi put osmotrio sebe, osmotrio sam svet i video da je raznolikiji i lepsi no sto sam mislio. Kao i vecina ljudi uzivao sam u toplim vecerima, u mirisu hrane i pticama koje probadaju nebo, ali nisam bio ni mistik ni Bozji covek i nisam osecao zanos o kojem sam citao. Ceznuo sam za osecanjima, mada vam u to vreme ovo ne bih umeo reci. Reci kao sto su strast i zanos... svi ih naucimo, ali one ostaju mrtve na stranici. Ponekad ih prevrcemo, da saznamo sta je s druge strane, i svako ima svoju pricu o nekoj zeni ili nekom bordelu, o opijumskoj noci ili ratu. Toga se bojimo. Bojimo se strasti i smejemo se prejakoj ljubavi i onima koji previse vole.
A opet, ceznemo da nesto osetimo.'


Iz knjige 'Strast' od Dzenet Vinterson
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:00 pm

Gore u pustoši svako godišnje doba ima svoja čudesa, ali stalni su i nepromenljivi tamni, beskrajni zvuci neba i zemlje, opkoljenost sa svih strana, mrak šume, ugodnost drveća. Sve je meko i teško u isti mah, nijedna misao nije tu nemoguća. Severno od Selanro nalazilo se neko sasvim malo jezero, barica jedna, ne veća od običnog akvarija. Tamo su se koprcale sićušne ribice, koje nikako nisu rasle; živele su i umirale i nisu bile ni za šta, Bože moj, baš ni za šta! Jedne večeri stajala je tako Inger i osluškivala da li će čuti klepetuše. Nije ništa čula, svugde oko nje vladala je potpuna tišina, ali odjednom je začula neku pesmu iz akvarija. Bila je vrlo slabačka i skoro nečujna, kao da zamire. To je bila pesma sićušnih ribica.

Položaj Selanro je bio vrlo povoljan i stanovnici su svake jeseni i proleća mogli videti divlje guske kako lete preko pustoši, i čuti im krikove i primamljivanje gore u vazduhu; zvučalo je to kao zbrkani govor. I onda bi izgledalo kao da se svet ukočio, sve dok povorka ne bi prošla. Nije li u tim trenucima obuzimala ljude neka vrsta slabosti? Opet bi legli na posao, ali bi najpre duboko udahnuli, - bio ih je dodirnuo dah sa onoga sveta.

Velika čudesa opkoljavala su ih u svako doba. Zimi zvezde, a i severna svetlost, rasplamtelo obzorje, požar gore kod Boga. S vremena na vreme, ne često, i ne obično, ali s vremena na vreme čuli bi i gde grmi. Bivalo je to najviše s jeseni, postalo bi tad najednom i mračno i svečano i za ljude i za životinje. Stoka koja bi pasla na obližnjoj livadi, skupila bi se i ostala tako zbijena. Šta to sluša? Ne očekuje li kraj? I šta čekaju ljudi u svoj toj pustoši stojeći oborene glave dok grmljavina tutnji?

Proleće, - da, sama brzina i raspusnost i ushit; ali jesen! Ona je u ljudima stvarala drukčije raspoloženje. Tada bi se često plašili u mraku, pribegavali večernjoj molitvi, postajali vidoviti i čuli predznake. Ponekad bi, u kakav jesenji dan, izišli da nešto doteraju kući, muškarci možda drva, a žene stoku, koja je sad kao luda tražila i jela gljive, - i vraćali bi se u srcu ispunjeni tajanstvenim stvarima. Da li su nehotice nagazili mrava i utisnuli mu zadnji deo tela u stazu, tako da mu se prednji nije više mogao otkinuti? Ili su se suviše približili gnezdu alpijske kokoši, pa je kvočka sikćući poletela na njih? Pa čak ni veliki vrganji nisu bili bez nekog osobenog značaja. Čovek se ukoči i prebledi kad ih samo i pogleda. Vrganj niti cveta niti se miče s mesta, ali ima nešto u njemu što savlađuje, neman je on, liči na pluća koja, gola i neodevena telom, žive svojim posebnim životom.



Knut Hamsun, mesto iz knjige PLODOVI ZEMLJE
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:01 pm

«Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumljivo bih mislio sve što kažem. Stvari bih cenio, ne po onom što vrede, već po onom što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da za svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo 60 sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore i kako bih uživao u sladoledu od čokolade. Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao se potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo telo, već i dušu. Bože moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu i čekao da izgreje Sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja. Zalivao bih ruže suzama da bih osetio bol njihovih bodlji i strastveni poljubac njihovih latica. Bože moj, kada bih imao jedan komadić života. Ne bih pustio da prođe ni jedan dan, a da ne kažem ljudima koje volim, da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih podučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi... Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne znaju da je istinska sreća u načinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom šakom, po prvi put prst svoga oca, da ga je uhvatilo zauvek. Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugog odozgo, jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću nažalost početi da umirem...»

Gabriel Garcia Marquez
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:01 pm

Zivot se ne sastoji od velikih stvari, vec sitnica koje se nizu i sacinjavaju nas vek. Zato prvenstveno u njima treba uzivati i nalaziti radost. Jer, velike stvari se dogode jedanput, dvaput ili nikad, a radovat se treba svaki dan.
-Cvat lipe na Balkanu-
Gordana Kuic
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:02 pm

Samo voljena zena sme da pita i da zahteva,da prebacuje i kori. Da se nestasno igra i koketuje sa bolom. Koketerija nevoljene zene je ruzna groteska, njeni zahtevi su nasilje, prekori placno moljakanje.Onaj ko trazi u ime svoje neuzvracene ljubavi,prlja i sebe i tu ljubav vukuci je kroz blato ponizenja.
-Zenski rodoslov-
Ljiljana Habjanovic-Djurovic
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:02 pm

Neki ti nista ljudsko ne bude strano!
Neka ti nista zensko ne bude strano!
Zena nije prirodno agresivna,osim kada te napada iz tvog srca!
Ne veruj da postoji samo jedno sunce!Ne veruj da postoji samo jedna sloboda!Ne veruj da postoji samo jedna ideja!Ne veruj da postoji samo jedna ljubav!Ali ne sumnjaj da postoji samo jedan zivot!
Pamti pa vrati!
Pamti pa se uzdrzi!
Sve to jednom mora proci!Zar ne?
Zivi za poslednji put.Poslednji put je lepsi nego prvi put,zato sto je neponovljiv!
-Milena iz Knez Mihailove-
Milovan Vitezovic
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:02 pm

Nisam bio spreman,to je mozda najblize istini, da ulazem i najmanji deo svoga bica u nesto sto je moglo da se zavrsi gubitkom. Svaki dan je bio dragocen, i ako bih nastavio da gubim,smatrao sam,nista vise od mene ne bi ostalo.
-Mrak-
David Albahari
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:03 pm

"Ispod nebeskog polutara u dolinama gde se mesaju slana i slatka rosa raste ogromni otrovni vrganj, i na njegovoj kapi, pretvarajuci njegovu koznu krv u slast, male, jestive pecurke izvanrednog ukusa. Jeleni u tom kraju vole da obnove musku snagu tako sto pasu sa otrovnog vrgnja pecurku. Pri tome, oni koji nisu dovoljno pazljivi i zagrizu suvise duboko, zahvataju zajedno sa pecurkom i vrganj, i umiru otrovani.
Svake veceri kad poljubim svog dragog, ja pomislim: sasvim je prirodno da cu jednom ugristi suvise duboko..."
M. Pavic
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:04 pm

deo iz moje omiljene...
Tada se pojavi lisica:
-Dobar dan, reče lisica.
-Dobar dan, učtivo odgovori mali princ koji se okrete, ali ne vide ništa.
-Evo me ovde, reče jedan glas, pod jabukom...
-Ko si ti? upita mali princ... Vrlo si lepa...
-Ja sam lisica, reče lisica.
-Hodi da se igramo, predloži joj mali princ. Tako sam tužan...
-Ne mogu da se igram sa tobom, reče lisica. Nisam pripitomljena.
-Ah! izvini, reče mali princ.
A onda razmislivši dodade:
-Šta to znači "pripitomiti"?
-Ti nisi odavde, reče lisica, šta tražiš?
-Tražim ljude, reče mali princ. Šta znači to pripitomiti.
-Ljudi imaju puške, reče lisica, i oni love. To je prilično nezgodno! Ali oni gaje i kokoši. Po tome su zanimljivi. Tražiš li kokoši?
-Ne, reče mali princ. Tražim prijatelje. Šta znači to "pripitomiti"?
-To je nešto što se davno zaboravilo, rece lisica. To znači "stvoriti veze..."
-Stvoriti veze?
-Naravno, reče lisica. Ti si za mene samo mali dečak sličan stotinama hiljada drugih drugih dečaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš bićemo potrebni jedno drugom. Ti ćes za mene biti jedini na svetu. Ja ću za tebe biti jedina na svetu...
-Počinjem da shvatam, rece mali princ. Postoji jedna ruža.... mislim da me je pripitomila...
-To je moguće, reče lisica. Čega sve nema na Zemlji...
-Ah! To nije na Zemlji, reče mali princ.
Lisica je izgledala vrlo radoznala:
-Na nekoj drugoj planeti?
-Da.
-Ima li lovaca na toj planeti?
-Ne.
-Gle, pa to je zanimljivo! A kokoši?
-Ne.
-Ništa nije savršeno, uzdahnu lisica.
Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:
-Moj zivot je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomiš, moj život će biti kao obasjan Suncem. Upoznaću bat koraka koji ce biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me teraju pod zemlju. Tvoj će me kao muzika pozivati da izađem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li tamo dole, polja puna žita? Ja ne jedem hleb. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsecaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš košu boje zlata. Biće divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsećaće me na tebe. I ja ću voleti šum vetra u žitu...

Lisica ućuta i dugo gledaše malog princa:
-Molim te... pripitomi me, reče ona.
-Vrlo rado, reče mali princ, ali nemam mnogo vremena. Treba da pronađem prijatelje i da se upoznam s mnogim stvarima.
-Čovek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reče lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!
-Šta treba da radim? upita mali princ.
-Treba da si veoma strpljiv, odgovori lisica. Najpre ćeš sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledaću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, sešćeš malo bliže....
Sutradan mali princ ponovo dođe.
-Bilo bi bolje da si došao u isto vreme, reče lisica. Ako dolaziš, na primer, u četiri sata popodne, ja ću biti srećna već od tri sata.
Ukoliko vreme bude odmicalo, biću sve srećnija. U četiri sata biću uzbuđena i uznemirena; upoznaću cenu sreće! Ali ako budes dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji čas da spemim svoje srce... Potrebni su čitavi obredi za to.
-Šta je to obred? upita mali princ.
-I to je nešto što se davno zaboravilo, reče lisica. To je ono što čini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan čas od drugih časova. Kod mojih lovaca, na primer postoji jedan obred. Oni četvrtkom igraju sa seoskim devojkama. Četvrtak je, dakle, divan dan! Idem u šetnju čak do vinograda. Kad bi lovci igrali kad im padne na pamet, svi bi dani ličili jedan na drugi, i ja ne bih uopšte imala odmora.
Tako mali princ pripitomi lisicu.

A kad se dan rastanka približi:
-Ah! reče lisica... Plakaću.
-Sama si kriva, reče mali princ, nisam ti želeo nikakva zla, ali ti si htela da te pripitomim.
-Naravno, reče lisica.
-Ali ti ćeš plakati, reče mali princ.
-Naravno, reče lisica.
-Znači, time ništa ne dobijaš!
-Dobijam, reče lisica, zbog boje žita.
Zatim dodade:
-Idi, pogledaj ponovo ruže. Shvatićeš da je tvoja jednistvena na svetu. Vrati se onda da mi kažeš zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.
Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
-Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
Ruže su se osecale veoma nelagodno.
-Lepe ste, ali ste prazne, rece im on još. Čovek ne može da umre za vas. Naravno, običan prolaznik poverovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam radi nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad cuti. Zato što je to moja ruža.
I on se vrati lisici.
-Zbogom, reče joj on.
-Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo!
-Bitno je očima nevidljivo, ponovi mali princ da bi zapamtio.
-Vreme koje su uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocenom.
-Vreme koje sam uložio oko moje ruže... reče mali princ da bi zapamtio.
-Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne treba da zaboraviš. Ti si zauvek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu.
-Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi mali princ da bi zapamtio.....

Prepoznali ste, naravno....
...."Mali princ" 21. poglavlje
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:04 pm

"Shvatila sam da je potpuno isceđena i poslednja kap svetosti iz moje krvi. Postala sam svesna istine. A istina je bila da je za mene bolje da budem prostitutka nego obmanuta svetica. Jer sve su žene obmanute. Muškarci su ti koji ih obmanjuju, a potom kažnjavaju zbog obmane. Muškarci su ti koji ih guraju do samog dna, a potom kažnjavaju jer su pale. Oni ih uvlače u brak, a onda kažnjavaju udarcima i psovkama, pretvarajući ih u poslugu koja im je stalno na raspolaganju. Najmanje obmanute žene upravo su prostitutke. A najtežu kaznu žene podnose upravo u ime braka i ljubavi....."

"Dok sam zurila u njega, shvatila sam da ga mrzim onoliko koliko samo žena može mrzeti muškarca, a rob gospodara. I znala sam po njegovim očima da me se boji onoliko koliko se muškarac može bojati žene, a gospodar roba......"

"Žena na nultoj tački"
Naual el Saadaui
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:05 pm

Treba se izlagati opasnostima - govorio je. Cudo zivota mozemo istinski razumeti jedino ako dopustimo da se dogodi nesto neocekivano.
Svakoga dana Gospod nam daruje - zajedno sa suncem - jedan trenutak kada je moguce izmeniti sve ono sto nas cini nesrecnim. Svakoga dana nastojimo da obmanemo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenutak, kako on ne postoji, kako je danasnji dan istovetan jucerasnjem i kako ce biti jednak sutrasnjem. Ali, onaj ko obrati paznju na dan koji traje, otkriva carobni trenutak. On moze biti sakriven u casu kad izjutra otkljucavamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tisini koja naglo nastupi posle rucka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji - trenutak kad nas sva snaga zvezda namah prozme i omoguci nam da cinimo cudaSreca je ponekad blagoslov, ali najcesce osvajanje. Carobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaze nam da se menjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. Paticemo, prezivljavacemo teske casove, suocicemo se s mnogim razocarenjima - ali sve je to prolazno, i ne ostavlja trag.

(Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala,Paulo Koeljo)
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:05 pm

Sedosmo u čamac, ona sede kraj mene na moje sedište i dodirnu me svojim kolenom. Ja je pogledah i ona mi na tren uzvrati pogled. Pričinila mi je prijatnost time što me je dodirnula kolenom, počeh da se osećam nagradjenim za taj gorki dan i radost mi se vraćala kada ona iznenada promeni položaj, okrete mi ledja i poèe da razgovara sa doktorom koji je sedeo kraj krme. Celih četvrt sata nisam postojao za nju. Onda uèinih nešto zbog čega se kajem i što još uvek nisam zaboravio. Njena cipela pade sa noge, ja je zgrabih i zavitlah u vodu daleko od čamca, od radosti što je blizu ili od potrebe da skrenem pažnju na sebe i podsetim je da postojim - ne znam. Sve se zbi tako brzo, nisam razmišljao, to mi je samo tako sinulo. Dame vrisnuše. A ja se ukočih od toga što sam učinio, ali kakva je korist bila od toga? Što je učinjeno, učinjeno je. Doktor mi priteče u pomoć, on uzviknu: Odveslajte! i usmeri čamac ka cipeli; u sledećem trenutku je veslač zgrabi upravo u trenutku kada se napunila vode i nestala ispod površine: čovek se skvasi visoko uz ruku. Onda odjeknu višeglasno ura sa oba čamca, jer je cipela bila spasena.


Knut Hamsun, PAN
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:06 pm

Ustajuci tog jutra iz kreveta, cekajuci da voda za caj provri u kotlicu, gledajuci kako senke igraju kroz zavese i pokusavaju da dotaknu bocice sa zacinima koje im svakog jutra nepovratno izmicu, pomislih: ”Moze se dogoditi da uskoro dodje starost i da u nekom momentu, svakako prekasnom da bilo sta promenim, ustanovim da sam sve uradila pogresno.
Ovo dalje pretpostavlja barem nekoliko stvari. Pre svega, da postoji ispravan i pogresan nacin. Zatim, da mi odlucujemo o tome koji od ta dva nacina ce dobiti oblik koji se zove nas zivot. I jos dalje, pretpostavlja da postoji iskljucivost na relaciji dobar nacin - los nacin. A mozda je svaki od nacina pomalo i dobar i los?
Tako sam se tesila dok sam pila caj, ali strah je ostajao tu. Nisam ga mogla odbaciti kao kesicu Erl Greja u djubre. Stajao je tu, natapao se, pojacavao crnilo. Niste ga mogli zasladiti. Niste ga mogli razblaziti mlekom. Niste mogli odluciti da ga ne popijete. Strah je obuhvatao moje jutro na dobro poznat nacin: pojavio bi se iznenada negde duboko u stomaku, ucinivsi da mi sve unutra neprijatno zatreperi, i onda se lagano penjao uz dijafragmu, negde u grudi, tamo bi mi za trenutak zaustavio srce, tek da pokaze koliko je mocan, i taman kad bih pomislila da me je dokrajcio, stustio bi se u grlo i stegao bi me za vrat.
- Dobro - rekoh mu. - Sta ocekujes od mene? Kuda odavde, iz ovog jutra, idemo ti i ja?
Strah je cutao i gledao u mene. Obozavao je da odmah izjutra postavi hijerarhiju stvari za taj dan. Moram znati sta mi je najvaznije. I ko vlada. Izvan toga, on mi dopusta da sama odlucujem o manje vaznim stvarima. Njega zanimaju samo strateska mesta. Kao na primer: hocu li preziveti i ovaj dan?
Sta ako u poslednjim danima zivota shvatim da sam ostala na pogresnom mestu onda kada je trebalo ici dalje? Sta ako me je nesto cekalo bas tamo gde me je mrzelo da prodjem? Sta ako bi sve bilo drugacije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku setila prave recenice, jedinog moguceg odgovora na postavljeno pitanje? Sta ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nesto sto je neizostavno bilo namenjeno meni?
Ponekad znate da je vas zivot zaista vas zivot i cini vam se da mu pripadate. Ponekad, medjutim, jasno znate da je on samo jedan od vasih mogucih zivota. I svi ovi drugi zivoti odjednom vas peku kao tek narasli plikovi.
- Da li ti to pokusavas da mi kazes - upitah ga - da imam izvesnu obavezu prema tim drugim zivotima u koje nikada nisam provirila?
Moj strah se lukavo smesio na mene, glave nakrivljene na stranu, slezuci ramenima, glumeci nekoga ko meni prepusta da izvedem zakljucke, donesem odluke, postupim onako kako zelim... Kakav podlac! Neko sa strane mogao bi jos da pomisli da zaista imam nekakav izbor!

'Baltimor by Jelena Lengold
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:09 pm

”Nesto je trebalo da se desi, ali sam bio isuvise preplasen da bih o tome razmisljao: osecao sam da, ako dopustim sebi da se ponadam, sve ce se rasprsiti pre nego sto uopste pocne da poprima svoj oblik. A onda je Kiti postala veoma cutljiva i dvadesetak sekundi nista nije rekla. Nastavio sam da se bakcem po kuhinji, otvarao sam i zatvarao frizider, vadio solje i kasike, sipao mleko u bokal, i tome slicno. Na trenutak sam joj okrenuo ledja i pre nego sto sam postao toga svestan, ona je ustala s kreveta i usla u kuhinju. Bez reci se prisunjala iza mene, obgrlila me oko struka i naslonila glavu na moja ledja.
”Ko je to? rekoh pretvarajuci se da ne znam.
”Zena-zmaj, odgovorila je Kiti. ”Dosla je da te ukrade.
Uhvatio sam je za ruke pokusavajuci da ne zadrhtim kada sam osetio kako su meke. ”Cini mi se da me je vec ukrala, kazao sam.
Nastala je kratka pauza, a onda me je stegnula jos jace. ”Ja se tebi ipak malo dopadam, zar ne?
”Vise nego malo. Znas i sama. Mnogo vise nego malo.
”Nista ja ne znam. Suvise dugo cekam da bih znala bilo sta.
Citava ta scena bila je nekako imaginarna. Znao sam da je stvarna, ali u isto vreme, bila je bolja od stvarnosti, mnogo bliza projekciji stvarnosti koju sam prizeljkivao od bilo cega drugoga sto sam dotad iskusio. Moje zelje bile su veoma jake, zapravo bile su ogromne, ali samo zahvaljujuci Kiti dobile su priliku da se ispolje. Sve je zavisilo od njenih reakcija, od suptilnih podsticaja i vestine njenih pokreta, od toga sto nije oklevala. Kiti se nije plasila sebe, i zivela je u svom telu bez stida i nedoumica. Mozda je to sto se bavila plesom imalo neke veze s tim, ali pre mi se cini da je bilo obrnuto. To sto je uzivala u svom telu omogucavalo joj je da se bavi plesom.
Nekoliko sati smo, pod bledim popodnevnim svetlom vodili ljubav u Zimerovom stanu. Bez ikakve sumnje, to je nesto sto nikada necu zaboraviti, i verujem da je to ono sto je u meni konacno dovelo do promene. Ne mislim samo na seks ili na permutacije zelje, vec pre na dramaticno rusenje unutrasnjih zidova, na zemljotres u sredistu moje samoce. Toliko sam se bio navikao na cinjenicu da sam sam, da nisam ni pomislio da bi mi se tako nesto moglo desiti. Podvrgao sam sebe odredjenom nacinu zivota, a onda se, iz meni potpuno nepoznatih razloga, ova lepa Kineskinja nasla preda mnom, spustila se kao andjeo s nekog drugog sveta. Nisam mogao da se ne zaljubim u nju, nisam mogao da ne budem zanesen samom cinjenicom da postoji.

Pol Oster
”Meseceva palata"
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:11 pm

Par budućih ljubavnika išao je sredinom ulice u pešačkoj zoni, malo pre večere. Grad je plamteo u večernjim bojama. Velike stare zgrade su se presijavale pod sve slabijim sunčevim zracima, kamene fasade su im bile narandžaste kao usijano gvožđe. Mladi, okupljeni u grozdove, tumarali su naokolo, ćaskali i smejali se, flertovali. U toj nekadašnjoj fakultetskoj četvrti još je bilo nečeg svečarskog i bezbrižnog. Jun je bio lep i dnevna žega je još uvek opterećivala vazduh. Žena je na sebi imala laku haljinu s plitkim izrezom, koji se gubio ispod muslina žute ešarpe oko njenog vrata. Njena silueta i hod ukazivali su, pre nego lice, da je ona mlada žena; a nešto drugo na njoj, neka neusiljenost, neka neuhvatljivost otkrivala je da više nije devojčica. Nije više imala onu nespretnost, onu unutrašnju smetenost što, poput žiga, obeležava i štiti devičanstvo. Umesto toga, zadovoljstvo, koje joj je očigledno pričinjavalo koketiranje, nagoveštavalo je da ta žena ume da se ponaša u muškom društvu. Njen pratilac je već bio prošao kroz period raspaljenosti i približavao se onom trenutku u životu kad kod onih koji su na ovaj svet došli posle nas prvo primećujemo mladost da bismo joj se iskreno divili. Imao je četrdeset devet godina, još uvek gustu plavu kosu, ali crte lica koje su počinjale da blede. Nije bio lep i nije se ni trudio da ostavi takav utisak. Ta činjenica nije bila puki detalj: svedočila je o tome koliko je taj čovek samouveren. Bio je prilično nemarno obučen, u svetlo odelo i belu košulju zakopčanu do mesta na kome se nalazio čvor kravate lišene mašte. Odelo je bilo izgužvano, sigurno se znojio, pošto su kratkotrajni naleti povetarca koji se probijao kroz grad donosili samo vazduh ugrejan od asfalta. Moglo je, dakle, da se nasluti da nije išao kući da se presvuče pre tog sastanka, za razliku od svoje prijateljice, koja se sigurno dugo spremala. Takođe je bilo jasno da to nije ni poslovni sastanak, ni porodični izlazak u smiraj dana, već ljubavni susret. I sve to bilo je jasno već na prvi pogled svakome ko bi ih video zajedno.
Činilo se da slede korake nekog komplikovanog plesa dok su grabili napred, kao da žure. A uopšte nije bilo tako. Hod im je ubrzavala želja da izađu iz te gomile. Išli su jedno pored drugog, rastajali se, sastajali, ponovo razdvajali, ševrdajući da bi se probili kroz mnoštvo prolaznika. Kad bi se udaljili jedno od drugog, on je ubrzavao korak da je sustigne, i nije odvajao oči od nje, a ona je, kao da njega više nema i kao da se ona sama zabavlja, cupkala po ivičnjaku, skakućući između grupa neznanaca, kao neka košuta, i mašući majušnom tašnom prebačenom preko ramena. Niko, dakle, ne bi ni pomislio da je to neusiljeno držanje maska za snažno uzbuđenje, ljupki izraz unutrašnjeg treperenja. Silno je želela da se dopadne! I, kako to obično biva, ta ženska žudnja poništavala je njenu sigurnost.
Dakle, u tom trenutku, kad su stvari bile na početku, njena spontanost je bila uništena. Pokušavala je da povrati pribranost čim bi je njen pratilac pogledao. A on ju je gledao bez prestanka. Najpre se brinula zbog svoje odeće. Da nije previše ovakva ili onakva? Želela je da izgleda kao osoba od ukusa. Sad je čak razmišljala i o svojim pokretima. Zašto skakućem? - pitala se. To je detinjasto. I prestala je da skakuće. Gledao ju je osmehujući se. Ne kurtoaznim osmehom, već zadovoljnim.

Alis Ferne- Ljubavni razgovori
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:11 pm

AGONIJA

Čijim si me oblakom kvasila svu noć,stvorenje čupavo.Čijim si me nektarom darovala noćas,stvorenje pomahnitalo.Čije su slutnje razjedali znojevi naši,stvorenje posesivno.Čijom si mi noći počast ukazala.Čijim si me imenom nehotice opijena nazivala.
Izmigoljenih koraka koračala je predvečerjem kaduna nekog majstora.
Harfa je zavijala dužinom njenih koraka,čiji bi bokum zagrizao rado.
Očešala me zenicama.
Kalkulisale su moje oči kadunu-ženu nekog majstora.Osvrnuvši se za njom,dežurnih očiju sam posmatrao rascvetalu joj pukotinu-majstorski
povečernji dezert.Sela je u baštu kafića u koji sam najradije zalazio,što zbog blizine mog stana,što zbog zatvorene ulice kojom su šetale mlade majke,uglavnom moje vršnjakinje.
Prepoznao sam je.Godinama je nisam video,tačnije od kako sam se odselio iz ovog crnog crnila.Čuo sam od poznanika da je uveliko majka,da je žena mog školskog poznanika.Prepoznao sam je po koraku,po osmehu,po nosu.Nije me prepoznala.Zar sam se toliko promenio.
Kukovi su joj bili širi.Grudi su joj bile obilatije nego li kada smo se zabavljali.Lutko moja zanesena,nije nam se dalo,morali smo se rastati.
Krenuli smo svako svojim putem.Nosila je naočare koje su joj šta više krasile lice.Još uvek voli duge haljine i crne svilene,još uvek stoji ozarena sunčevom svetlošću na visokim štiklama,koje su isticale njene duge,vitke noge.Više se ne stidi svojih grudi,sada su lepe i zategnute i nemo gledaju preda se,čije se bradavice nemilosrdno ističu.Naručila je svoje piće.Seo sam nadomak nje.
Devojka koja je trenutno radila u kafiću obratila mi se,pošto ju je uslužila.
-Za vas?
-Reci mi,najpre,šta je gospođa poručila.
-Bambus.
-Meni ceo litar Game-a.
Uvek je pila samo bambus.To je nesumnjivo ona,malo drugačija,zrelija...
Osvrnula se po mojoj narudžbini.Pogledala me je u oči nakratko,a potom iskapila celu čašu.
-Donesite mi,molim vas,još jedan.
Da li me je prepoznala?Da li su se probudila sećanja?Voli li me još?
Da li je se ja sećam,volim li je kao pre,ili sam je izbrisao zauvek?Nisam joj hteo prići.Nije ni ona.Čekali smo.Vino me je prvo pokolebalo.Bili smo sami u bašti najlepšeg kafića u gradu.Oslobodio sam se nekako.
-Zamisli da sva moja sećanja,upletena u tvoje pletenice,naglo promene smer i pretvore se u budućnost.Bi li tada bila moja krotka srna,il' bi pletenice rasplela i pustila da se raspršim kroz vreme i da mi lice posivi kao da je od ovog jesenjeg vetra načinjeno.
Ćutala je zalivena bambusom.Nije se osvrnula,a tako sam želeo.Nastavio sam.
-Zamisli da svi moji koraci upleteni u tvoje vekovne bore naglo promene smer i pretvore se u suze.Bi li njih sirote u svilu svoju primila,il' bi korake u glib usmerila i pustila da se zaglibim u vreme i da mi osmeh posivi kao da je od ovog jsenjeg vetra načinjen.
Unervozila se.Ugasila je cigaretu i odmah pripalila drugu.Gledala je u čašu ispred sebe.Nije se osvrnula.Duboko u grlo je udahnula dim i otpila poslednje kapi iz čaše.Naručila je novo.Dirnuo sam je.Setila me se.Zašto se već jednom ne osvrne i pozdravi me,zašto...
-Zamisli da svi moji dodiri dok se šarene širom tvog tela od reka.,naglo promene smer i postanu godovi u tuđem orahu.Bi li tada haljinu rastvorila i svetlošću sveće grudi umila,il' bi dodire po žiletu prošetala i tom krvlju nebo i jezero oslikala i u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug.
Zašmrcala je,čuo sam je.Izvadila je iz tašnice papirnu maramicu.Brisala je suze,suze uvenule ljubavi.Setila se divnih dana,mojih i njenih književnih večeri,ovih mojih stihova pred sam naš rastanak.Bolelo ju je.
Bolelo je i mene.Stigla mi je i druga boca crnog vina.Nalio sam čašu i ispio je na eks.
Ne predajem se,mila,koliko god to tebe bolelo,jer boli i mene.Knedla mi je u grlu.Grcao sam,ali nastavio.
-Bi li od sećanja postelju sačinila,prozore zatvorila.Bi li od koraka oblake izatkala,svetlo utulila.Bi li od dodira gromove sastavila,naga i topla sa jesenjim vetrom ljubav vodila,bi li se toliko željna usudila,bi li...
Prekinula me je oštro.
-BIH!
Okrenula se i pogledala mi u lice suznim očima crvenih beonjača.
-Pojeo te vetar,mili,jedne strašne novembarske noći.Iz mojih vena kapala je čađ.Lice ti se dvoumilo.Zatim si nepromišljeno na mekom zidu mog želuca postao čir.
Stajala je i izgovarala boli koje je zapisivala proteklih godina.Setih se da je sada žena,dama nekog ovdašnjeg majstora,da njegovo dete ima,da me nije čekala da dodjem iz tudjine,a obećao sam,vratiću se...
-Zar si bajkom mojom svoje čedo zadojila.Jesi li u njegovo maleno srce seme kataklizme moje duše posejala.Zar ćeš kandžama svojim,moje lice još grditi i pesmom mojom pogan brisati.
-Oprosti mi,mislila sam da se nikada nećeš vratiti.Tražila sam utehu,a prokleta je nisam našla.
Prilazila mi je oprezno,ali hrabro i odvažno.Pružio sam korak i stegao je priljubivši je uz svoje grudi silno,dovoljno da se ugušim.Košulja mi je bila mokra usled njenih suza koje su u slapovima navirale i kapale po meni.
Otkud mi samo hrabrost da narušim mir odaja njenih.Nemilosrdno.Ja ne znam.
Bog zna.Platio sam sačekavši kusur.
Odjedared smo podetinjili.Ruka je našla ruku,korak se stopio sa mojim,vreme je stalo.niko na svetu nije postojao sem mene i nje.Uputili smo se ka mom stanu,koji se nalazio u zgradi prekoputa kafića.
Govorilo je vreme,ne mi,govorili su modrosivi oblaci iznad grada,govorila je grmljavina,govorio je pljusak kiše po krovovima.
-Dete si svojim mlekom dojila,moja žedna usta si promašila.Zašto si se vratila?
-Da bih te gorkim čemerom pojila.
-Zašto si me onda nemirno pogledala?
-Da bih ti srce slomila,da bih ti u usta uzde nasadila,sedlom osedlala,da bih ti ovaj šećer dala,da bih te patnji neznanoj izložila.
-Zašto si onda lagala da me voliš?
-Da bih te u vatru bacila,iz brloga tvog izvukla,eterom opijala,da bih te jezikom ubijala.
Nismo ni primetili da smo već stajali na sred moje sobe,one naše sobe u kojoj me je bezbroj puta gledala kao vučica,u kojoj je shvatila da vaga ne može biti devica.Bila je to moja devojka,moja Katarina,sada samo moja ljubavnica,moja rana večito nezaceljena.Nisam je se mogao nagledati,
Toliko vremena je sada iza nas.
Pognute glave,krajičkom oka zanesenu u magli sladostrašća,motrio sam te ajkuna.Doticao sam te svim čulima.Sarkazmom si me bola.Mimikrijom si me jela.
Mijopija me razjela i dojela,sa tvojom senkom me stopila.Više mi nisi bila nedodirljiva.Gledao sam dugo svoju senku.Zakrvavljenim očima smo se gledali,grla su nam se grčila.
Sekiru sa zida da ponesem u šumu,šta bih drugo.Inače,često sebe dovodim u takvu situaciju,ne zbog nečeg patološkog,ne zbog neke skrivene želje,već zbog šume.Ona je i ovoga puta kriva.Usne su drhtale,
Šumom odzvanjao njen dah.
Drveće je počelo da vrišti.
Suze cerove kvasile su humus.Ovog puta ga ništa ne pokoleba,otići će ovog puta mnogo dalje.Na sekiru mu pade zrak i ona umi njegovo telo svojim sjajem.
Dim se vije,mehovi nadimaju,čekići biju.Znojavi kovači brkove suku,
piju vodu,metal stenje,pod serijom teških udaraca.Crveni se još nerođena sekira u agoniji nastajanja.Sijaju se oštri zubi i uvo tupo.Uto sekiru zgrabiše klješta.
Sve zaneme,sve sačeka prvi vrisak.
Susret sekire sa vodom.
U početku beše raka.On je plesao oko nje poslednji ples,umom atrofičnim.Udovi mu leteli,sekli etar,bala kvasila mu lice.Niz hramove otrov se slivao,raka poče da biva jezero.Drveće spustilo svoje granje.Sve više grdilo mu se lice.Ples je bio sve sporiji.Ptice su sve više rikale.Iz tame poče da se radja tama,crnja i grdja.Muve su zujale,drveće je počelo da vrišti,plakala je sekira.
Naišavši na kamen,vatra je praštala naokolo.Kamen se vrteo,kamen ju je jeo.Vatra i suze jedno postajaše.Svetlost njena poče da izjeda tamu,crnju i grdju od ove predjašnje.Pade zrak na nagrdjeno lice.On umi udove svoje u jezeru.Urlik zapara tamu oko njega i nastade tišina.Kezio se njegov lik sa mirne površine jezera.
Pogledao je.Sad bi prašuma beskrajna,u umu njegovom atrofičnom.I u njoj on,i u njemu ona.Podjednako je plakao sa šumom.Jeli su jedno drugo,grlo mu se grčilo,udovi se sušili.Andjeli su sletali,kljucali mu oči koje su bile voda.Donosili su djavoli vatru u prašumu da sagori um njegov.Vatra se gasila.Išla je sekira iz ruke u ruku,brzo i sigurno,kroz vatru i vodu.
Padale glave,padalo drveće,zub oštriji,uvo tuplje,držalje crne.Sekira od krvi kružila je šumom.Ptice su divlje rikale,muve su divlje zujale,pauci se razmreškaše.Izmedju prstiju njegovih ključala je lava u grudima šume.Sa rukom stopila se sekira.Skameni se osmeh,dah,znoj.
Kidao je dronjke od odeće.Bala mu je lice kvasila.Konji su bili nemirni.
Anđeoskim hučanjem šuma ga zvala.Lišće je padalo sa drveća.Magla je proždirala sekiru i etar.Ptice odleteše.
Rožnjače mu se ubrzaše,srce poče da kuca,sekira da urliče.Anđeli behu odleteli,samo su muve zujale,on penio,šuma hučala,jezero ključalo.Na kraju beše svetlost,prasvetlost beskrajna,u umu njegovom atrofičnom.
I u njoj on i ona u njemu.Podjednako,smejao se on,smejala se svetlost.
Jeli su jedno drugo,grla im se sušila.
Demoni su izranjali,kljucali su oči,koje su bile vatra.Donosili su gmazove u svetlosti da opogane um njegov,gmazovi se sušili.Donosili pegaze sa rogom,bele,crvene,zelene,džabe,krila im otpadala.Stajali bi sekira i on stopljeni u agoniji postojanja.Svetlost zaslepi oko njegove.Iz rožnjače kapala je lava.Tuga poče da izjeda svetost,rđu od pređašnje tame.Pade kap lave na držalje.Kezilo se njegovo lice sa dna.Progledao je.
Granulo je sunce i nesta svetlosti.Zmije su strašno siktale.Gledale su kako se otrov iz jezera pretvara u oblak.Oblak zakri sunce.Udovi joj leteli,
pogađali ptice.Muve su zujale zakrvavljenih očiju.Pustila je glas.Planine su se tresle.Vetar poče da duva.Umrsi joj kosu.Koža joj se ospe.Iz tabana poče korenje da niče.Sva se magla upi u njih.On spusti sekiru u raku,u raku doteče lava.I ne bi više ni šume ni prašume,ni svetlosti.Na samom kraju bejahu oni u agoniji svoga postojanja.
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 3:16 pm

BAJKE ZA ODRASLE

Ujutru, kada bi se probudila, veverica ponekad nije znala sta da misli o sebi. Tada bi se protegla i zapitala: - Da li sam sada neodlucna? -- A onda bi neko vreme razmisljala o neodlucnosti. Dopadala joj se ta rec, neodlucnost, ali nikada nije sasvim dokucila sta ona tacno znaci. Potom bi rekla samoj sebi:
- Veverice, a sada uradi nesto neobicno ili nesto novo ili nista ili se obuci. Najcese bi uradila ono - nista. Ali, kada neko vreme ne bi radila nista, dogadjalo joj se da postane nezadovoljna sobom i povikala bi : - Veverice, a sada odluci ili ne odluci, jedno od toga dvoga! Ili bar ispusti uzdah.... Ako ni onda nista ne bi odlucila, ipak je bila zadovoljna jer tada je izabrala drugu mogucnost.
Postepeno su joj misli postajale sve zamrsenije i ponekad bi se cak potpuno zamrsile u cvor. Veverica je tada `elela da misli : razmrsite se! Ali, s mislima tako zamrsenim u cvor, nije dolazila na tu pomisao. Nepomicno bi lezala u krevetu i gledala gore. Ali tavanica nije dopirala do njene svesti. Tako je moglo potrajati sve dok je glad ne bi naterala da ustane iz kreveta, ode do ormara, uzme bukov zir i srusi se u stolicu kraj prozora da bi halapljivo grickala. Misli bi joj se tada najcese, neprimetno, ponovo razmrsile.
Nakon jednog takvog jutra misli su joj ostale jednostavne i bez velikih zahteva. Lezala bi ceo dan na grani ispred svojih vrata ili bi na ivici sume vodila beznacajne razgovore s mravom. Ponekad su pravili planove, a ponekad su nameravali da nikada vise nista ne dozive.
- To mora da je divno -- rece mrav.
- Da -- rekla bi tada veverica, vec u polusnu. Najcese vise nije cula mrava koji bi je malo potom potapsao po ramenu i doviknuo : - Veverice, ides li?
- Drghjut -- mrmljala bi ona tada, ili Mrrrrrrrr ili Grrr.
- Ovde mi se nimalo ne svidja! -- povremeno bi povikao mrav. Ali veverica je cvrsto spavala cak i kada bi je mrav vukao za rep, u pravcu sume, na putu ka velikoj i zamrsenoj avanturi.
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 08, 2012 8:13 pm

Zastani na trenutak i smiri svoje misli.

Riješi se napetosti I pogledaj oko sebe.
Šta vidiš?
Vidiš svijet prepun ljepote.
Vidiš život prepun mogućnosti.
Vidiš snove kako se rađaju, rastu i ostvaruju.
Da, ima i izazova.
Da, ima i tuge.
Da, ima nasilja i mržnje.
Ali mnogo više ima ljubavi,
Dobrote i radosti.
Budućnost je neizvjesna.
A to znači da ne postoje ograničenja u vezi toga
Kako je lijepom i radosnom možeš učiniti.
Znaj ono što imaš, imaš sada.
A ovo sada je baš onako kao što i treba da bude.
Tvoje je vrijeme da živiš.
Razmisli kako je samo vrijedna stvar tvoj život
I koliko si samo srećan što ga imaš.
Baš sada.
Baš sada je svaka nervoza koja te opterećuje zbog budućnosti
Samo obična iluzija.
Pusti je.
Pusti da izblijedi pod talasima ljepote i savršenstva.
Najbolja stvar koju možeš uraditi za svoju budućnost je
Da živiš sa svim što imaš u sadašnjosti.
Baš sada, u mogućnosti si da stvaraš pravu,
Dugoročnu vrijednost za svijet u kojem živiš.
Kako to možeš ostvariti?
Prateći svoje srce.
Tako što ćeš biti ono što zaista jesi.
Možda si odlutao od sebe.
Sad je vrijeme da se vratiš kući.
Duboko u svom srcu znaš da si ovdje s nekim razlogom.
Bol koji osjećaš je ta svrha, razlog za življenje
Koji stalno traži način da se oslobodi.
Kada se to desi, bićeš življi više nego što si
Ikada mogao zamisliti.
Udahni ljepotu oko sebe,
Ljepotu i bogatstvo življenja.
To je tvoj poklon.
To je tvoje bogatstvo.
A tvoje je da bi ga živio, iskusio i ispunio.
Baš sada.

Ralf S. Marston










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 3:50 pm

...A iznad sela su prolazili dani preplicuci se sa nocima, promicale su nedelje, mileli meseci, duvao vetar, tutnjala planina pred nepogodu, a Don zastakljen prozracno-zelenim azurom ravnodusno je isao ka moru.

Tihi Don
M. Sholohov
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 3:51 pm

"Tako je Danijel napustio Juliju,zauvek zamrznut u vremenu kada su bili mladi i oslanjali se jedno na drugo dok su hodali.Secanje na tu savrsenu ljubav otezavalo joj je da voli ponovo.Srce moze da ti se slomi ako se nadmeces s andjelima.Kome je bolje,onima koji su voleli dovoljno dugo da bi videli kako ljubav neumitno bledi,ili onima koji su svoju ljubav izgubili dok je jos bila potpuno cista?Mislim da oboje znaci usamljenost na svoj nacin,ali ako izgubis svoju ljubav dok je jos savrsena,onda barem mozes jasno da razumes bol koji osecas,a ako ti se postepeno rasipala u rukama,onda to vise ne mozes."
Dzonatan Hal-Izgubiti Juliju
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 3:53 pm

..idem a ne znam gde,svi putevi moji ostadoshe tamo ,kao da noge tudju zemlju gaze, nemotjna sam promeniti staze.Koraci moji,a bat tudjih nogu. Kako li su samo zidine moga grada?Ovde kamen kao da nije kamen, tamo kamen kao da je cvet.Nigde stitji,a zurim se. Kako li samo sve brzo zaboravi? Ovo sada i nije sada . Ovo je samo senka zaboravljenih vremena.Brzo hodam a nigde kraja.Gde li su ostali kljuchevi moga zivota?Ziveti ovde i nije strashno, samo je strashno ne ziveti tamo..
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 8:17 pm

Ja
o sebi retko kada pišem..Čitav dan razmišljam šta da kažem...Tvrdoglava
sam i uporna toliko da me od mene same često zaboli
glava...Organizovana i odgovorna prema svemu i svima što mi je bitno i
za šta sam vezana,toliko da često idem u svoju štetu,svega
svjesna..smejem se pa čak i kada oluja bjesni u meni..Neću druge da
zamaram glupostima,imaju oni većih problema,ja ću svoje sama
rješiti..Sve će proći...Mora...Ne
daj Bože da je gore...Ponekada samo da šetam bez cilja..Brojim korake i
ćutim...Sama...Sa olujom u mislima....Možda sam rodjena i u pogrešno
vrijeme..Možda ne shvatam današnji sistem vrijednosti..Možda sam zadnji
izdanak ovog svijeta koji bi radije zagrljaj i kafu sa dragom osobom, a
ne parfem...Možda ja griješim...Ali ako..Griješila ne griješila greške
su moje..I uživam u njima...Valjda je to odlika nas koji smo rodjeni u
martu...Tvrdoglavost....Osjećajnost...Neuhvatljivost...Brzopletost..Lajavost...Pogan
jezik,kao najveće orudje..Iza svojih greški i postupaka stojim..I
stajaću...A osjećanja?E njih već dobro skrivam od drugih ljudi...Naravno
ne od svih...Čuvam sreću daleko od drugih..Jer želim da što duže traje u
ovom prolaznom svijetu....A najviše me obraduje sreća dragih ljudi oko
mene jer ako su oni sretni i ja sam...Opraštam ali nezaboravljam ...jer
ako zaboravim greške se mogu ponoviti..kad ostavim ne zazalim,i kad
napravim grešku priznam ,sanjam i ostvarim,ne dokazujem se drugima več
sebi,živim za sutra ne za juče,i ne živim zbog drugih,živim zbog sebe..
Resenost je učinila čuda u mom životu..Pored toga,mnogo ljudi misli da
"imam srece".Mozda sam i imala srece,ko zna.Ali takodje verujem da sreca
nije nista drugo do nagrada za mudre izbore koje smo napravili u
zivotu.Uspijeh nikome ne pada sa neba.Uspijeh,na poslu i u privatnom
životu,nešto je što svjesno stvaramo.To je posljedica niza odluka koje
smo svjesno donijeli...prijateljstvo cijenim iznad svega..al svoje
prijatelje mogu nabrojati na prste jedne ruke..one koji znaju sve o meni
i vole me sa svim vrlinama i manama..ne kažem da ih nemam..o imam i te
kako..Tvrdoglava,nedokazana,teška,komplikovana,djetinjasta,naporna,pravedna, iskrena,nezna,previše emotivna.. po potrebi,neozbiljna,otkačena,drska..svoja..eto,to
sam JA....I znam da ne može u životu sve biti, kako mi to
zamislimo...Doživivjet ćemo puno puta i uspona i padova...Ali jedina
stvar koja je bitna je da ustanemo, nasmiejemo se i kažemo sebi...Život
ide dalje..i naravno..VJECITI OPTIMISTA










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 8:50 pm

moj Boze, koliko demagogije sustavno poredane artiljerijeske salve! Koliko prokradenih misli iza kojih ne stoji nista, osim mrznje, sujete, vlasti, i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge, i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare!

Branimir Stulic: " Kad mtrvi fazani lete"
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 8:51 pm

Okean je bio ogroman.Na njegovoj obali se u jednom trenutku nađe
više ljudi,neke životinje,nekoliko demona,anđela,a među njima je bila
i jedna figurica od soli.Okean je bio veoma miran.

-Koliki je! - oduševljeno reče figurica od soli - Da li je i dubok
koliko je širok?

To je izazvalo veoma žučnu raspravu oko toga kolika može biti
dubina okeana.Bilo je mišljenja da je okean dubok sto metara,drugi su
tvrdili da je dubok hiljadu metara,a bilo ih je koji su smatrali da je
njegova dubina više hiljada metara,pa i znatno više od toga.Ali slana
figurica nije bila zadovoljna nagađanjem.Htjela je da ustanovi kolika
je stvarna dubina.
Neko joj reče:

-Zašto ne bi sama istražila tu stvar.Idi i izmjeri dubinu.

Figurica se složila da je to veoma dobra ideja.I skočila je u vodu.
Do dana današnjeg nije izronila.

Samo je voda postala slana.
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 8:51 pm

aučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo

Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da sebi može pomoći na drugi način.

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svako koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; neko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati šta ću napraviti u vezi sa tim.

Naučio sam... da se svi žele popeti na planinu, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga neko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
(Andy Rooney)
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 8:52 pm

John Milton: Paradise Lost, citat iz prve knjige, nakon protjerivanja djavola iz raja:
"...It's better to rule in Hell then serve in Heaven..."

To je i jedan od mojih motoa danas. migg
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 09, 2012 8:53 pm

"Ne mogu birati ljude kakve želim,niti u njima samo ono što je dobro.Moram da primim ili odbijem ljude koje mi život šalje,i ono što je u njima,nerazdvojeno.I možda bih grdno pogriješio kada bih prihvatao samo svece,kad bi ih i bilo,jer su sigurno nepodnošljivo dosasni..."

Meša Selimović-Tvrđava
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyUto Jul 10, 2012 8:06 pm

"...Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se meriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo podrucje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve belezi i ispisuje, a racun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice. Ali tu se i sve resava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao reka ponornica, ili sagori bez traga i spomena....�

...Ali, prolece je. Opet prolece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolecni vetric, suncevih odblesaka na metalu i u vodu, praznih sedista u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema. Samo da ne prestanem da je iscekujem!"

Jelena, zena koje nema
Ivo Andric
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyUto Jul 10, 2012 8:06 pm

"...Nikada se nije potpuno predavao svojim osećanjima,jer je uvek jedan deo,veći,čuvao za sebe,umanjujući svaku vrednost onim retkim trenucima nežnosti.Nikada on nije preda mnom sasvim otkrio svoju dušu.Uvek kada bih pomislila da mi je pošlo za rukom da prodrem do srži njegovog bića,on bi me odgurnuo ili nekom šalom ili pokretom.I tako bi ponovo izmakao mojoj pažnji.Zaista je bio savršeno nepostojan.Služila sam mu više kao objekat za eksperimentisanje,i možda sam ga baš zato tako pokorno i predano volela..."


Rimljanka
Alberto Moravija
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyUto Jul 10, 2012 8:14 pm

"Cim neko nesto voli iza nesto se veze-misao neku,predmet ili zivo ljudsko bice, on daje nesto od sebe i spreman je da daje i gubi jos vise, bez mere i racuna, sa istom onom nagonskom bezobzirnoscu i stihijskom zestinom sa kojom se ljudi bacaju na sticanje i grabez."

Divni i predivni Andric-Znakovi pored puta
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyUto Jul 10, 2012 10:48 pm

Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i djevojci.
Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno:
“Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš što treba da činimo da bi naša ljubav trajala vječno.”

“Dobro”,
– odgovori im poglavica. “Reći ću vam, što da učinite. Ali prvo pođite
sa mnom gore u planinu, no prije toga pronađite mi dva orla i ponesite
ih sa sobom, a poslije ćemo vidjeti što dalje.”

Dvoje
mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svatko od
njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im
ovako reče:

“Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.”

Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama.

“Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica.

Mladić i djevojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge bijahu međusobno vezane.

Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče:

“Sada presijecite uže!”

Mladi
izvršiše i tu naredbu, presjekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo.
Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug
pa uzletiše ka snježnim vrhovima obližnje planine.

A mudri poglavica im reče:

“Eto, to je tajna vječne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspjeti da polete.

Vi
možete slobodno letjeti i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se
ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”

[You must be registered and logged in to see this image.]










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyUto Jul 10, 2012 10:49 pm

"Izgubiš
nešto što u stvari nikad nisi ni imao... I pitaš se zašto toliko boli?
Ironija... Nikad ti u potpunosti nije pripadalo, a osjećaš kao da je
neko naglo istrgnuo dio tebe, bole te prekinuti snovi i tražiš krivca za
srušeni dvorac od sopstvenih iluzija... Bojiš se čak i sebi priznati da
si jedini krivac ti, jer si dozvolio da ti se uvuče pod kožu nešto što
je bilo izgubljeno i prije nego što ti se približilo..."










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptySre Jul 11, 2012 11:40 am

"Ljubav je kao droga. U početku si u stanju euforije, potpune predanosti. Onda, slijedeći dan, želiš više. Još uvijek nisi ovisnik, ali doživljaj ti se sviđa i misliš da ga možeš zadržati pod kontrolom. Misliš intenzivno na voljenu osobu dvije minute i onda je se sjetiš slijedeća tri sata.
Ali, zakratko, privikneš se na tu osobu i počneš u potpunosti ovisiti o njoj. Tada već misliš na nju tri sata, a zaboravljaš je tek na dvije minute. Ako nije u blizini, prolaziš kroz iskustvo kakvo imaju ovisnici kad ne mogu doći do droge. Na tom stupnju, isto kao što i ovisnici kradu i ponižavaju se da bi došli do onoga što im je potrebno, i ti si spreman učiniti bilo što zbog ljubavi."

...

"Bolesno je prisiljavati se da budeš jednak kao drugi; izaziva neuroze, psihoze, paranoje. Bolesno je htjeti biti jednak, jer to znači silovati prirodu i protiviti se Božjim zakonima - On, u svim vrtovima i šumama svijeta, nije stvorio nijedan jedini list koji bi bio jednak drugome."

"Biti lud znači živjeti u svom svijetu."

Paulo Coelho
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptySre Jul 11, 2012 11:41 am

Activities: '' U tisini i nepomicnom vazduhu letnjeg dana javi se odnekud neocekivan i nevidljiv pokret, kao zalutao i usamljen talas. I moj napola otvoren prozor kucnu nekoliko puta o zid. Tak-tak-tak! Ne dizuci oci sa posla, samo se nasmesih kao covek koji zna dobro sve oko sebe i zivi mirno u sreci koja je iznad iznenadenja. Bez reci i bez glasa, samo jednim pokretom glave dadoh znak da je sala uspela, da moze uci, da je cekam sa radoscu. Tako ONA dolazi uvek, sa ljupkom salom, sa muzikom ili mirisom. (Muzikom slucajnog, usamljenog zvuka koji izgleda neobican i znacajan, mirisom celog jednog predela ili severca koji nagovestava prvi sneg.) Ponekad cujem posve nejasan razgovor, kao da pita nekoga pred kapijom za moj stan. Ponekad vidim samo kako pored moga prozora mine njena senka, vitka, necujna, i opet ne okrecem glave niti dizem pogleda, toliko sam siguran da je to ONA i da ce sada uci. Samo neopisivo i neizrecivo uzivam u tom delicu sekunde.



Naravno da posle nikad ne udje niti je ugledaju moje oci, koje je nikad nisu videle. Ali ja sam vec navikao da je i ne ocekujem i da sav utonem u slast koju daje beskrajni trenutak njenog javljanja. A to sto se ne pojavljuje, sto ne postoji, to sam prezalio i preboleo kao bolest koja se boluje samo jednom u zivotu....
Interests: Poucen svojim dugim iskustvom, ja znam da ONA spava u mojoj senci kao u cudesnom logu iz kog ustaje i javlja mi se neredovno i neocekivano, po zakonima kojima je tesko uhvatiti kraj. Vudljivo i nepredvidljivo, kako se samo moze ocekivati od stvorenja koje je i zena i avet. I potpuno isto kao sa zenom od krvi i mesa, i sa njom dolaze na mahove u moj zivot sumnja i nemir i tuga, bez leka i objasnjenja...


Eto, tako se javljala zimus. Tako se javila malopre, na prozoru, sa prolecnim vetricem. Pod kakvim vidom cu je jos sresti? Kuda ce me odvesti ovo prividjenje, draze od svega i opasnije od svake opasnosti stvarnog zivota? Hoce li, kad to vreme dodje, i nju poloziti zajedno sa mnom u grob? Ovog trenutka mislim da ce ona tada, kad ja i moja senka postanemo zanavek jedno, izleteti iz nje, kao leptir iz caure, i otici svetom da obilazi prozore zivih. Tako sada mislim.


Samo u jednom trenutku nisam mogao odoleti zelji. Zaboravio sam se i prekinuo za sekund cutanje, tek toliko koliko je trebalo da joj sa pola reci kazem kako sam neizmerno srecniji od svih ludi na zemlji, koji svoj dan i svoju noc, svoj hleb i svoj log dele sa avetima, a ne kao ja, sa istinskom zenom savrsenog bica i lika. To je bilo dovolno da zena, koja je za mene olicavala u sebi snagu i lepotu sveta, nestane kao prividjenje!
Favorite Music: Odavno sam primetio da se ONA javlja sve redje, sve nejasnije, ali dugo mi je trebalo da priznam sebi tu cinjenicu. Da to ne bih mogao uciniti, ja sam se zadovoljavao sa malo, sa sve manje, nadajuci se uvek necem visem!Od tog dana vise se nije javila, nikad.


Izmedju nas je uvek bilo tako: kad je nema, onda je nema kao da se zaista nikad, nikad vise nece pojaviti, a kad je tu, onda je prisutna tako kao da je to najprirodnija stvar na svetu i kao da ce doveka i bez promene ostati tu. Ali sad mi se cini da je to bila obmana, samoobmana obmanutog coveka. U stvari, ona i ne zna za mene, a ja znam samo za nju. Tako je, i tako je - istinu valja priznati - vazda i bilo. Moglo bi se reci da sam uvek ziveo od secanja na jedno prividjenje, a sada zivim od uspomena na ta svoja secanja.


Ali, prolece je. Opet prolece!!! Bogat sam, miran, i mogu da cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno i potpuno. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda moze javiti ONA, Jelena, zena koje nema!!!

Samo da ne prestanem da je iscekujem!''

JELENA, ZENA KOJE NEMA-Ivo Andric
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptySre Jul 11, 2012 11:41 am

...Stvari ne postoje dok se ne kazu.
-Stvari ne mogu da se kazu ako ne posoje.Pitanje je samo,treba li da se kazu?Da sam znao koliko cu te uzbuditi,mozda bih cutao.Zasto se plasis istine?
-Sta imam od nje?...

...Nisu govorili o ljubavi.Nisu govorili o svojoj ljubavi,vec o tudjoj,a to je isto.Ona je govorila evropske ljubavne stihove,on istocne,a to je isto.Nikad im tudje reci nisu bile potrebnije,a to je isto,kao da su izmisljali svoje.Zaklonjeni od vjetra iza kapetanske kucice,zaklanjali su se i za poeziju,i poezija bi tada nasla svoje puno oporavdanje,ma sta se o njoj govorilo.

Dervis i smrt - Mesa Selimovic
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptySre Jul 11, 2012 11:42 am

Marija Jovanovic "Spletkarenje sa sopstvenom dusom"

-Nekada davno,zivela jedna tuzna devojka
-A zasto je bila tuzna?
-Polako nemoj me odma prekidati,sve cu da ti ispricam po redu.Zato sto je bila usamljena i bez ikoga na svetu...
-Jel ni mamu nije imala?
-Nije imala nikoga,sama samcata.Sedela jednog dana ta tuzna devojka na obali sinjeg mora.
-A zasti sinjeg kada je more plavo.
-Dobro plavog mora,kada je ugleda Bog sa nebesa i sazali se na nju.Kako se ona igrala sa kamencicima,on resi da jedan kamencic pretvori u kamen srece.Iznenada kamencic koji je ona uzela,snazno je zasijao na mjenom dlanu,lepse od bilo kog dragulja.
-A ona?
-Isprava se silno obradovala,ali je pomislila:mozda ima jos ovakvog carobnog kamenja na plazi,pa je pazljivo spustila svoj i krenula da trazi drugi.
-I onda?
-Isla tako,isla,spusti se mrak i ona shvati da je kamen samo jedan jedini,i pravljen samo za nju,pa brze potrci nazad,ali vise nije mogla da ga nadje.
Sari vec podrhtava brada
-A sutra kada je bio dan,je l' ga onda nasla?
-Nije more ga je odnelo sa sobom.
Suzice se skupljaju( bajka treba lepo da se zavrsi ,sta je sada ovo)
-A zasto ga je more odnelo?
-Zato sto nije bila dovoljno dobra.Bog joj je spustio srecu u ruke,a ona nije znala da je zadrzi.Polakomila se i htela jos.Ali tu nije kraj bajke.More cuva taj kamencic srece i izbaci ce ga pored neke druge devojke koja ga bude zasluzila i koja ce znati da ga sacuva.
-A meni je ipak zao one devojke.sto ga je izgubila
-kaze pospani glasic
(i meni je).
-Sta je sa njom dalje bilo?
-Ne znam.Nije ni vazno:samo ti lepo sanjaj

(Znam,ostala je na obali i jos uvek moli more da joj vrati njen dragi kamen).
Nazad na vrh Ići dole
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptySre Jul 11, 2012 10:09 pm

Cudna sudbina ......


Kako je cudna covekova sudbina...taman kad ti vec od samaranja gore obrazi,koje si usput vecinom dobio bez razloga,stane ispred tebe i pomalo cinicnim osmehom na licu ti pokaze na jedan ulaz ,cak sto vise vuce te za rukav ,gura da udjes.
Kad se priblizis ,kroz otskrinuta vrata ,cujes muziku koju samo ti volis,kao da sviraju samo za tebe,melodije poznate od kojih ti prodje jeza kroz celo telo.
Nutka te : udji ,...udji slobodno ovde se ispunajvaju zelje,ne dobije svako priliku da mu se ispune.
Jos se kolebas ,ali ljudska radoznalost je kao mackina ...ne da ti mira...mislis ,samo cu da zavirim ,pa sta ima lose u tome?
Polako otvaras vrata ,a pred ocima ti se pruza milion razloga da zakoracis...Cekaj ! Ovo je kao restoran...Nije ti nista jasno. Primetis da je sala podeljena na dva dela. S jedne strane stolovi postavljen sa kraljevskom vecerom,svecama koje plamte u duginim bojama,kristalnim casama sa kojih se odbija svetlo svece na zidove ,stvarajuci prekrasne odsjaje.Svi stolovi su postavljeni pored prozora,sa predivnim pogledom . Pljuvacka ti se skupi u ustima...
Onda privuce ti paznju druga strana sale ,gde na stolovima ima obican karirani stolnjak bez kica i sveca a na stolu stoji samo casa limunade.
Sad ti se vec vrti u glavi...u cemu je fora? A Ona gospodja Sudbina stoji iza tvojih ledja i pokazuje ti na raskos. Sedi ...kaze umiljatim glasom ,vidi ima svega ....a tebi oci ostali zakovani na kariranom stolnjaku i limunadi.
A cena? Koja je cena? -pitas tiho ,skoro da sapces.
Aaaa ,pa znas sve ima cenu! Ali to se placa tek posle.-recen ona s jos cinicnijim tonom i smehom skoro da vristi od pakosti.
Predugo razmisljas...a ona vec tipka lepljivim prstima po stolu. Hoce da te zbuni...Napravis dva koraka prema raskosu...okrenes se i u njenim ocima vidis plamen zla,pakosti,cinizma ....
Shvatis da ako samo posegnes i prstom za taj primamljivi raskos,zakopala si sebe.Racun ce biti prevelik ,a ti ces ostati duznik celog ostatka zivota.Dzaba ces imati u ustima najlepse ukuse sveta,dzaba ces imati pogled od kojeg svima zastane dah...kad u srcu ces osetiti uvek stezanje i znaces ...duzan si celog zivota.
Trgnes se naglo,i sednes za sto sa limunadom. Zacudjeno te gleda,jesi poludela?-pita te.
Nudim ti sve a ti biras -nista? Urla ,skace ,ocima seva....a ti mirnim tonom saopstis:
Neka nemam pogleda na raj ,gledacu kroz pukotinu,neka necu ziveti uzivati u gozbi ,jer u stvari nisam ni gladna...od prevelog putovanja samo sam ozednela. Ali cu uvek imati dostojanstvo ,mirnu savest i bolje da budem tu gde me trebaju svi ,nego da budem sama tamo gde me niko ne treba.
Ostala sam da sedim sa mojom limunadom ,sretna i zadovoljna a nek raskos nudi drugima ,jer ja nisam kupac za to.


Autor : Okano

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jul 12, 2012 6:51 pm

".. Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u svom zivotu, lepshe nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji. Od trenutka kad napusti gnezdo ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje. Uvuche se medju njegove isprepletene grane i pevajuci, nabode svoje telo na najduzi, najoshtriji trn. Dok umire, njen bol prerasta u pesmu daleko lepshu od pesme slavuja ili sheve. Cena te predivne pesme je zivot, ali chitav svet zastaje da slusha, a Bog na nebu se osmehuje. Jer ono najbolje shto postoji, moze se dobiti samo po cenu velike boli.. ili bar tako legenda kaze..."

Ptice umiru pevajuci, Kolin Mekalou
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jul 12, 2012 7:04 pm

Kultura u Srbiji, čiji je nezavidan položaj posebno otežan poslednjih godina u uslovima ekonomske krize, nije bila atraktivna tema za političke stranke u nedavnoj predizbornoj kampanji, a resor kulture gotovo se ne spominje ni u aktuelnim pregovorima o formiranju nove vlade.

Pitanje sudbine kulture i umetnosti pokušala je da pokrene u jeku predizborne kampanje Asocicijacija Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS), organizujući seriju tribina o kulturnoj politici, a kampanju koja ukazuje na potrebu za kulturom u društvu, posebno u periodu ozbiljne ekonomske krize, pokrenula je i Kancelarija Tačka kulturnog kontakta (TKK) Srbije koja deluje pri Ministarstvu kulture, informisanja i informacionog društva kao informativna tačka za program “Kultura 2007-2013” Evropske komisije.

“Dužni smo da kažemo političkim organima odlučivanja zašto je kultura važna u Srbiji”, poruka je kampanje “Zašto kultura?" Kancelarije TKK koja ukazuje da je smisao kulture i umetnosti posebno dragocen u društvima pod pritiskom tranzicije, te da je kriza objektivan problem, ali da je gubitak kulture mnogo opasniji.

“Kultura je ono za šta bi trebalo da se bori svaka vlada i svaka politička opcija uprkos finansijskim krizama”, poruka je kampanje “Zašto kultura?", koja ukazuje i da bi to naizgled banalno ili trivijalno pitanje svako sebi trebalo da postavi.

“Dobijeni odgovor je savim jasan, pa ga, onome koji gaji sumnju, svako može rastumačiti”, navela je Kancelarija TKK, ističući da kultura, između ostalog, daje jedinstveni identitet pojedincu i posebnost zajednici.

“Kultura predstavlja moralne vrednosti ljudi u društvu. Centar interesa kulturne politike EU je građanin - budite glas Srbije koji priznaje ulogu umetnosti i kulture u razvoju našeg evropskog društva. Kroz mobilizaciju i profesionalni razvoj sektora otvorite oči nosiocima politika na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou.

Najveći potencijali kulturnog sektora su kreativnost i inovacija, a njihov glavni zadatak je da naglase ulogu kulture u društvu, kao jednog od najbitnijih elemenata društvene transformacije. Kroz kontinuirani dijalog sa aktuelnim politikama, moguće je inkorporirati kulturnu dimenziju u sve političke programe; domaći organi vlasti (ministarstva, sekretarijati, lokalne samouprave) moraju biti sposobni da prepoznaju i voljni da priznaju značaj učešća kulturnih institucija iz Srbije u evropskim projektima.

Ono što se, izgleda, zaista menja je zapravo rastuća svest Srbije o sopstvenom kulturnom licu, o njenom strateškom nedostatku na ovom području i nedostatku jasne kulturne politike i resursa. Kulturni senzibilitet, podsticanje kulturne saradnje i izgradnja kapaciteta, demokratizacija kulturne politike i programi za rešavanje važnih pitanja biće neophodni za uspeh procesa dalje evropske integracije”, poruka je kampanje “Zašto kultura?”

Kancelarija TKK podseća u tom kontekstu i na reči Albera Kamija, ali i muzičara Merilina Mensona.

“Mi smo izgnali lepotu, Grci su ustali na oružje zbog nje. To je prva razlika, ali koren joj je dubok. Grčka misao se uvek zaklanjala iza pojma Granice. Ona ništa nije isterivala do kraja, ni svetinju, ni razum. Ona je svemu dala svoj deo, uravnotežujući svetlost senkom”.

Alber Kami, Leto, Jelenino progonstvo
(prevela Ivanka Marković)

“U ovakvoj kulturi odgajate vašu decu. Nemojte se iznenaditi ako vam se to obije o glavu”.


Merilin Menson

(SEEcult.org)


Šta će nama kultura, mi imamo Pink i pitanja na prijemnom ispitu Filozofskog fakulteta u Nišu - o Jeleni Karleuši...
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jul 12, 2012 7:16 pm

[quote="Samouka"


Šta će nama kultura, mi imamo Pink i pitanja na prijemnom ispitu Filozofskog fakulteta u Nišu - o Jeleni Karleuši...
[/quote]
..krstila sam se i levom i desnom rukom kada sam ovo prochitala..
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jul 12, 2012 7:18 pm

Kazu da su novčano kaznjeni profesori a siroma' Dekan bio neobavešten...
Eto, kako vodimo računa o svemu šta se servira našoj deci!
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyČet Jul 12, 2012 7:48 pm

Samouka ::
Kazu da su novčano kaznjeni profesori a siroma' Dekan bio neobavešten...
Eto, kako vodimo računa o svemu šta se servira našoj deci!
pun mi kufer tih neobaveshtenih,on ko Kushtunica..sve bih to kaznila debelo
Nazad na vrh Ići dole
nezaborav

nezaborav


Godina : 65
Location : između užurbanih koraka i slučajnih susreta
Humor : produhovljeno realan i otmeno uzvišen
Datum upisa : 20.04.2011

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyNed Jul 15, 2012 8:30 pm

"Čovek voli ženu u kojoj telesno ne uživa" (Bodler)." muncat

Šoderlo De Laklo "Opasne veze"

"Recite mi ,strasni ljubavniče,mislite li Vi da ste silovali žene koje ste imali?
Ma koliko želele da se podamo,ma koliko bile nestrpljive,ipak nam treba neki izgovor,a ima li za nas zgodnijeg razloga od tobožnjeg izgovora da podležemo sili?
Što se mene tiče,priznajem Vam ,najviše mi laska žestoko izveden napad u kome se sve dešava po propisu,iako brzo,napad koji nas nikada ne dovodi u mučnu nepriliku da same popravljamo neku svoju nespretnost kojom smo se naprotiv mogle koristiti,napad koji ume da sačuva izgled nasilja,čak i u stvarima koje dozvoljavamo i da vešto laska našim dvema najmilijim strastima:ponosu što se branimo i zadovoljstvu što smo pretrpeli poraz.Priznajem da mi je ta sposobnost,koja je ređa no što se misli,uvek pričinjavala zadovoljstvo,čak i onda kad me ne bi zavela i da mi se po nekad dešavalo da podlegnem jedino u znak nagrade.
Tako se u našim starim,viteškim borbama lepotom nagrađivalo junaštvo i veština.

plesni par
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 16, 2012 12:32 pm

Mogu
sve da mi uzmu, ali moje sećanje,snove i karakter,niko ne može da
uzme...Moje suze,i moju tajnu, moju tvrdoglavost i moj nemir, držim
zakopano duboko i samo pogled, izraz lica i uzdah,otkrice vam sve...Nema
laži,nema dvoličnosti, ali verujte,ta iskrenost se plaća i ponekad
ostanem povređena,jer ne umem sakriti, ne umiem slagati....JER NE NAUČIH
BITI NEKO DRUGI





[You must be registered and logged in to see this image.]










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 16, 2012 4:24 pm

Danas me je Lija preselila. Ono što je obećala, ispunila je. S Karaburme na Krivu vodu. S jednog kraja grada na drugi. Ni tamo mi nije bilo loše, ali ovde će mi biti bolje. Ovo sam lepo napisao. Sam sebi se divim, s obzirom na obzir! I uzvičnik je na mestu, tamo gde sam ga posadio, izrastao je u obliku tučka. Samo ne znam kog cveta. Baš lep znak. Kad čitalac dođe do njega, mora da se prodere. Ja sam pisac a reči su moje seme. Malo sam čekao da mi se razbistri, ali posle je išlo. Uzela je taksi. Nije predugo trajalo. Imao sam utisak da se vozim na izlet. Pa i jest, ali, to je malo povelik izlet koji će trajati do kraja mog života. Postao sam rob svoje bolesti. Glava otišla u aut, noga ukrućena, ruka ukrućena, ponekad ne mogu da se setim kako se zovem.
Danas se nisam zakašljao, pumpica je ostala u Lijinoj tašni.

Danas nijednu ulicu nisam prepoznao, ništa nisam video, nikog nisam čuo, niko me ništa nije pitao, ništa me nije bolelo, ničem se nisam obradovao. Ponekad osetim kako strepim. To je posledica moje bolesti. Ja, više, nisam onaj stari od pre moždanog udara. Ne znam kako, ali i sam sam svestan tog novog stanja. Osećam da više nisam ja nego neko koji se uvukao u moje telo, koji se obukao u moju kožu, klepeće mojim kostima i dira me u Žulj. Nekog mrzi da pomeri moju nogu, ruku. On mi drži prikovana leđa a glavu mi vuče nazad kao da želi da mi opere kosu. Taj u meni više ne može da hoda, samo sedi u kolicima ili leži, guta, vari, kija, zanoveta. Ponekad mi se reči pomešaju u ustima i ne mogu da ih izgovorim. Kao da lebdim između: reči - neba - zemlje. U taksiju, Lija mi je skinula burmu da mi je neko ovde ne ukrade. Sad sam ovde. Odsekla mi je pramen kose koji mi je zaklanjao levo oko. Primetio sam da je promenila boju kose. Izgleda mlađa.

Danas ne znam kako se osećam. Jedno hoću a ispadne drugo. Ne znam zašto.

Danas, u taksiju, pitao sam vozača, može li ključem za krov da otvori konzervu i da upumpa više svežeg vazduha. To sam rekao jer krov nije otvoren a bila je nesnosna vrućina. Osećao sam da su mi se znojna leđa lepila za naslon sedišta od crnog skaja. Taksista se otvoreno smejao a i Lija se smejala krijući lice u rukav cicane haljine na crvene cvetiće. Nisam pitao zašto se smeju jer mi ne bi dali pravi odgovor. Naučio sam, za protekle godine, da me medicinari, njihovi poslušni roboti i kućne muve bez pardona preskaču. Kao da ništa nisam uradio, pitao, pomakao, povukao. Kao da ne postojim. Da li će mi danas biti bolje nego na Karaburmi, ne znam iz prostog razloga što nisam zapamtio kako mi je tamo bilo. Jednostavno, nisam o tom razmišljao. Lija i taksista se prave kao da je umesto mene neko drugi. To sam primetio jer su stalno govorili o NjEMU, a taj ON, bio sam JA. Ponašali su se kao da sam daleko ili kao da sam gluv pa ne čujem šta pričaju o meni. Onaj u meni se protivi. Udara mi u rebra, hoće da izađe iz lonca. Ne znam ko bi, to, mogao biti. Ne poznajem ga, dovoljno. S mojim imenom i prezimenom. Kao ja. Gadna situacija. Onaj mi udara u rebra. Kao da sam u loncu gluv. Bio sam JA s mojim imenom i prezimenom. Ponašao se kao da me ne poznaje. Hteo je da primeti iz lonca ali ja dovoljno čujem šta govore.

Danas su me pitali da li želim da pročitam pravila stacionara ili da Lija, to, učini za mene i posle mi prepriča. Ja sam odustao jer je hartija debela.

Danas sam pokušao, odjednom, ruka mi se pružila i uzela. Nešto sam čvrsto držao. Ponekad mi se učini da neki predmet vidim u ogledalu: levo je desno, gore je dole. Ne volim što me preskaču. I njih vidim kao u ogledalu. Kreću se, nekako, nepredviđeno. Ne mogu detaljnije da opišem. Kao kad vozim unazad. Lija je čitala pravila. Kao da dižu suprotnu ruku, kao da se smeju iza sebe. Podare mi, samo, grimasu, šaku preko usta ili lažnouzdržan veštački kašalj koji su proizveli, samo, za mene. Osećam da, to, čine po službenoj dužnosti. Oni misle da ja ništa ne shvatam. Oni misle da ja imam reči.

Danas dobro razumem koji im je cilj: da me skinu s dnevnog reda jer nisam jedini. Ali, ja, sve pratim šta oni rade i to mi niko nikad ne može oduzeti. Ja pogledam njih a oni skrenu pogled.

Danas je Lija rekla da su pravila ista kao u Austriji. Potpisala je umesto mene ali da niko ne vidi.

Danas sam se složio i odmah su mi dali krevet do prozora i konopac za desnu ruku. Levom zdravom nogom mogao sam da napipam radijator. Kad dođe zima, imaću dodatno grejanje a niko neće znati moju tajnu.

Danas kad je Lija odlazila, pitala me je da li želim da mi nešto ostavi kao zalog. Nisam je razumeo. Iznenadio sam se kad mi je rekla da sam tu 29 dana.

Danas sam joj rekao da želim nju, to jest, da ne ide, da me ne ostavlja. Rekla mi je da je to bilo prošle nedelje, sad joj nije stalo. A šta? Odgovorila mi je da bi, to, zaista, bilo moguće da sam pokretan. Ali, nažalost, nisam. A šta da jesam? Pa, to, stanovali bismo kao muž i žena u posebnoj zgradi. Za pokretne. Imali bismo svoj kredenac. Dole, kod kapije, imali bismo naše poštansko sanduče. Mogao bih da pišem kao nekad. Mogla bi da nas posećuju deca. Pitao sam koja deca. Rekla je naša deca. Mogli bismo da imamo naš nameštaj, slike, posete, otirač za noge, đubrovnik. Nasmejala se kad sam šeretski dodao DUBROVNIK! I stalnu medicinsku negu. Silazili bismo teretnim liftom u prizemlje. Komotnije je za kolica. Preko praga uvek većim točkovima. Jeli bismo u svetloj trpezariji s ogromnim asparagusom i kopijom "Mona Lize" na zidu. Lija je videla tu sliku i kako se neki korisnik molio ispod nje misleći da je ikona. I mogli bismo da se svađamo do mile volje jer bismo bili na svojoj teritoriji. Niko ne bi mogao da nas iznenadi. Ali, to su, samo, neostvarljive želje.

Danas nisam pisao. Tek sad. Samo sam razmišljao jer me boli ruka. Sve moje misli, otišle su u vetar. Da nisam bolestan, bio bih zdrav. Lija bi sedela na šamlici i ne bi mi smetala da pišem. Primetio sam da Lija ima novu svetlu šminku. Ona je gore, a ja sam dole. Donosi mi cveće i stavlja ga u teglu. Ona me ne bi uznemiravala da mi ne remeti hemiju moždane mase. Dolazili bi i davali mi terapiju kroz špric. Ali, ništa od tog jer sam nepokretan. Moram da budem u ovoj zgradi. To moram da shvatim. To shvatam da ne shvatam. Moram da se naviknem. Dobro je što je ovde više prostora koji manje davi.

Danas sam plakao jer sam pokušao da se okrenem na desnu stranu ali nisam uspeo. Jedna Muva mi je rekla da ne kmezim. Suze, u pravilima su zabranjene. Kao korisnik moram da omogućim pčelama radilicama da me opsluže. Šta sam ja, trut?! Izvinjavam se zbog podignutog glasa. Daleko su, niko ne može da me čuje. I moram pokazivati dužan optimizam. Moram biti strpljiv. Na kraju krajeva, ja plaćam za sve korisničke usluge. Stacionar poštuje moj novac. Osoblje od mene živi. Osoblju je cilj da korisnici požive što duže, živi i zdravi. To su reči pomoćnog Kontrolora. Ovo da "požive živi", kako se izrazio, nisam razumeo, mora da je neka njegova metafora iz prošlih vremena kad je smrtnost bila velika. Zahvaljujući vitaminima i mineralima, život se produžio. Ali pošto su i oni zatrovani, i skratio. Tako da su korisnici na istom. Koliko se tamo rodi, ovde toliko umre. Ni stanje u kom sam se našao, nije nastupilo odjednom već se slagalo godinu po godinu i, onda, BUM! Mala bomba u mozgu!

Danas mi je jedna gospođa iz zelenih kolica obećala: ako prođem audiciju, mogu biti primljen u hor. Odličan hor. Očuvani glasovi uprkos propalim nogama, srcima, mozgovima, jezicima, kažiprstima. Napomenula je. Držala je klupče vunice. Pevači su stojeći, sedeći i ležeći. Ja ću pevati ležeći. Diriguje jedan amater-korisnik bez leve ruke.

Danas ne znam šta da zapišem.

Danas sam, u mislima, odlutao na Mali kalemegdan. Tražio sam onu oštećenu klupu na kojoj sam proveo presudnu noć s Lijom. Kao da je bilo juče. Bila je zima, sneg do kuka. Tek smo se upoznali. Jeli smo kokice. Ona nije htela da mi da jezik. Jedna kokica ju je posekla po vrhu jezika pa zato. Uživao sam da osećam prijatnu hladnoću tog davnog snega jer mi je bila nesnosna vrućina u sobi. Klima nije pomagala. Odjednom, slika mi se prenela u tetkinu sobu, na početku Birčaninove ulice, II sprat, stan 39. Soba je bila prepuna, ali nisam znao razlog okupljanja tolikih gostiju. Bio je i onaj pesnik vegetarijanac. Spečen kao suva šljiva. Učinio mi se uvrnut. Neki seljak pesnik. Tetkin zet, uzimao je po dva kolača i oblaporno ih trpao u usta. Zatim čekao da se razmekšaju. Smešan tip. Iako se razveo od tetkine kćeri, moje sestre, još su bili u vezi. Tog se sećam, a ne sećam se razloga okupljanja, ali, to je razumljivo s obzirom na prirodu moje bolesti. Nešto znam, nešto ne znam. Sad ne bih ni prepoznao tog tetkinog zeta jer je otad prošlo mnogo godina. Da li je počeo da jede meso? Lutao sam, u mislima, po parku, ali nisam mogao da pronađem onu našu klupu.

Danas sam bio primoran da grubo odbijem Muvu koja je htela da me napoji negaziranom vodom iz boce zato što me je prekinula u sećanju.

Danas je Lija, u poseti, donela parče štrudle s višnjama, parče štrudle s makom i parče štrudle s jabukama. Pojeo sam dve štrudle, a ona jednu i slomila je zub na koštici! Nije pazila. Ne znam šta bi se desilo da se, to, desilo meni. Ko zna da li stacionar ima zubara.
A gde je moja lična karta, upitao sam Liju. Nije mi odgovorila. Pustila je, samo, levu suzu. Ta suza, zagorčala mi je današnji dan. Njena suza se skotrljala u mrve od štrudle. Čudno, pojela je i mrve i tu svoju suzu. Ništa nisam rekao. Moram paziti šta govorim. Mora da sam ja kriv što se Lija rasplakala. Imam utisak da nešto krije od mene.

Danas sam tražio da me debela Muva počeše po uvetu. Ona je bila veoma gruba da sam, skoro, zaplakao. Ona je rekla: "Za ovu platu, ne češem korisnike!" Da sam se požalio glavnom Kontroloru, on bi rekao: "Za ovu platu ne otpuštam osoblje!" Tako bi svako mogao da kaže. Vozač autobusa, mogao bi da kaže: "Za ovu platu ne stajem na svakoj stanici!"

Danas me je Lija odvezla u kolicima duž Avenije šetača, kako korisnici zovu taj kružni put u prizemlju. Prvi put sam video ogromno drveće koje prerasta i treći unutrašnji sprat i krajnje galerije, čak do neba. Podsetilo me je na Botaničku baštu iz moje rane mladosti i na Garden centar iz mnogo kasnijeg doba. U Botaničku baštu, vodila me je ujna Rana. Ona mi je pokazivala crvene ribice u bazenu malog vodoskoka koji me je isprskao po licu. On mi je dala mali sendvič sa šunkom i kačkavaljem. A Garden centar, to je iz kasnijeg vremena. I tamo sam nešto video ali ne znam šta. Obe slike su mi se slile u jednu sliku. Kao u tri dimenzije, a vremena tako udaljena. To me je začudilo. Svidelo mi se. To mora da je posledica oštećenja posle udara. Ali, ovde, u stacionaru, ja sam čuo poseban jasan i razdragan cvrkut ptica i zapazio kako, s vremena na vreme, prhnu s grane na granu, od gnezda do ispusta na spratovima, slobodne u zatvoru. Da li se neko ubio s te visine? Nema zaštitne mreže. Može li čovek iz kolica da skoči u ambis? I lijana se zaljulja iako je ptičica mala, ali, s obzirom na visinu, desi se, to... to jest... to... Možda ima i velikih ptica, ali nisam ih video. Ko hrani stacionarske ptice? Da li postoji zvanični ptičar? Smeju li te ptice da lete po Krivoj vodi a da niko ne vidi? Pitao sam ali Muva nije htela da mi odgovori. Nije mi opdgovorila ni Lija. Ponovo suza u Lijinom oku, nisam pazio.

Danas sam zapazio mnoge korisnike koji su vozili kolica. Neki nisu imali jednu ili obe noge. Zapazio sam jednu srećnu porodicu koja se okupila oko jednog lepo aranžiranog stola. I deca su došla u posetu. Babi ili dedi, nisam mogao da ustanovim. Na stolu su bili kolači, pegla, stona lampa u obliku globusa i stari gramofon na navijanje, što me je, ne malo, iznenadilo, bio je, to, gramofon iz doba nemog filma. Hteo sam da priđem i okrenem ručicu za navijanje starog gramofona ali me je Lija udarila po ruci. Rekla je da bi to bio gaf.

Danas su me mučile moje tri boljke: otok mozga, zaboravnost i Žulj, i, to, sve u isto vreme. Prvo me je mozak oborio kao grom, pa je, kasnije, došlo do zaboravnosti i, na kraju, počeo je da deluje i Žulj. O, to je, baš, iznenada i sve na gomili. Šta je uzrok, zna li se? Zašto o tom ne piše u čitankama, u telefonskom imeniku ili u vremenskoj prognozi? Sumnja se na više udruženih faktora od kojih se, čita Lija, poslednjih godina njaviše prstom upire na nepovoljne činioce iz spoljašnje sredine kao što su: radijacija, herbicidi, olovo, aluminijum, bakar, cink, živa i drugi teški metali. Ne znam zašto mi to čita. Gde sam, ja, to, pokupio, baveći se pisanjem?! Nisam radio u livnici ili u otvorenom vinogradu s buradima od pocinkovane žive ili aluminijuma?! Stvarno, pitanje koje zahteva odgovor na nivou nauke o čoveku i psihologije narodnog univerziteta u stečaju. Ako želiš da doktoriraš, samo napiši da je, to, prolegomena za... i odmah ćeš dobiti crno-belu hartiju u kopiji. Posle overiš u sudu i obezbediš se od upliva.

Danas se desio neverovatan incident: vatrogasac spasio nekog korisnika gornjeg sprata ne od požara već iz klozetke šolje! Prvo je, u onoj sjajnoj generalskoj opremi, mogao bi se zakleti da je video i dva-tri odlikovanja, među dugmetima, uleteo u moju sobu i držeći crevo na gotovs, bio spreman da uperi vatrogasni mlaz u moj Žulj! Ne, prikane, ostav!... nije požar već klozetska šolja! Dugo su vatrogascu objašnjavali u čem je stvar, on, jednostavno, nije mogao da shvati. A, bogami, ni ja. Ništa nisam razumeo. Vatrogasac kao da je pao s krova! Dugo su mi objašnjavali u čem je stvar jer nikako nisam mogao da shvatim šta je vatrogasac gasio u klozetu gde ima obilje vode.

Danas sam saznao da je korisnik s gornjeg sprata čitavu stvar zakuvao napravivši grešku i, mada nije smeo da ustaje i napušta sobu bez pratnje, krišom je otišao u klozet i seo na šolju bez poklopca. Naime, nije spustio poklopac.

Danas jedan korisnik nije... u stvari, on je zaboravio da spusti poklopac na klozetskoj šolji i... Kako je seo, tako se i zaglavio i nije mogao da se izvuče jer su mu butni mišići otišli u etar. On se zaglavio jer nije seo na poklopac klozetske šolje. Tom korisnku su se zaglavili kukovi i nije mogao da ustane s klozetske šolje. Na svoju ruku je ustao i otišao u klozet. Srećom, meni, to, ne može da se desi jer sam nepokretan, a ne polupokretan kao taj korisnik. Vatrogasac je upotrebio tečan sapun koji je podmazao korisnički torzo i tako se polupokretan nesrećni korisnik spasio neprijatne situacije. Sva sreća, meni, to, ne može da se desi, o meni brinu moje Muve.

Danas sam pojeo vreo krompir. Zagrcnuo sam se zbog kima. Taj krompir me je malo zagrejao jer je napolju sneg, led i mraz. U prozoru, nestali su i retki prolaznici.

Danas mi je jedna Muva zavukla ruku pod jastuk i izvukla kesicu s bombonama koje mi je ostavila Lija. Kako je ona znala da imam kesicu s bombonama?! Ona mi ne pretresa krevet, ali, eto, znala je. Možda jedna drugoj prenose otkrića pa sve znaju sve i tako se potpomažu. Ona je pojela dve bombone a meni dala jednu bombonu. Ona je zaboravila da skine hartiju s jedne bombone i dugo mi je trebalo da... I namignula mi... u stilu: stari, oprosti, meni treba više nego tebi!

Danas mi je neki majstor popravljao kočnicu na kolicima. Sad mogu da se spuštam niz Balkansku ulicu, neću poginuti. Voleo bih da se, s otpuštenim kočnicama, zabijem u ulaz hotela "Astorija" da vidim šta bi se desilo. Da li bi se one zvezdice zavrtele? Da li bih slomio nogu? Da li bi neko pozvao vatrogasce?!

Današnji dan, ostaće mi zabeležen i po tom što mi je iznad kreveta došao suvlasnik stacionara, zet pravog vlasnika ove tako dobro organizovane zdravstveno-savršene ustanove da mi održi malo predavanje o zajedništvu i sapatništvu nepokretno-polupokretno-otpisanih. Ne, on nije tako rekao već ublaženo, ali, u glasu, osetio sam njegovu skrivenu misao iako on misli da sam idiot. Da ne misli, ostavio bi me na miru. I vi ste. gospodine, samo jedan deo zajednice, populacije kojoj se ukazuju dužna briga društva i planirana pažnja. Ali, pored prava, vi, dragi gospodine, imate i obaveze. Nije dozvoljeno u zajedničkom prostoru glasno uznemiravati san zaspalih i usnulih korisnika, što, vi, redovno činite! Pazi, to je na moju adresu! Nastavio je: Dakle, da rezimiram partiju: ovim vas upozoravam da ne smete glasno da sanjate jer ćete, u protivnom, biti premešteni u gluvu sobu. Dozvolite, svako ovde ima pravo da za svoje pare uživa miran san pa i da sanja svoje vlastite snove. Nikom nisu potrebi vaši snovi. Nemojte krivo da me razumete, čak, ni vama! Vaše je da se lečite i starite, mnogio ne dočekaju starost. Vi nemate nikakvo pravo da ih ometate svojim glasnim uznemiravanjem iz grla iz nosa iz sinusa da ne upotrebim jači termin a jasno je na šta mislim. Aha: ne smem da hrčem! Dobro da smem da dišem!

Danas sam primio k znanju da ne smem javno da sanjam, samo tajno. Ili je, to, bilo juče? Ne znam. Nemam više vreme.

Danas sam Kontrolora pitao da li smem da kašljem i kijam. Samo me je pogledao. Stropo. Najstroplje. Stropost je osobina svih stropih sluđenika. Sluđenici privatnih stacionara mogu da slažu bele pare i letuju u dalekim egzotičnim zemljama. Oni putuju brodovima na spratove. Osetio sam gađenje u njegovom pogledu. Nije me udostojio ni reči. On je otišao iz sobe i nije se okrenuo.

Danas sam sanjao da sam na plaži kod Brankovog mosta. Sa mnom je... ne mogu da se s setim... Pamtim glas, ali sam zaboravio ime... Onda soba. Poslednja slika: daje mi pileći batak uvijen u salvetu.

Danas, ova paža, neka se, sasvi lepo, viela s njenog rozora u Karađorđevoj 3666666. Sećam se kao ne ne sećam se a hteo bih. Ja sam, tad, bio mlad, a ona je, tad, već bila stara, znači znači to što znači.

Danas se sećam leta, a zima je i ledi mi se voda u bokalu. Da li, to, znaju nadležni ili ih nije briga?
Nazad na vrh Ići dole
Sibila_
Zalutala Niotkuda
Zalutala Niotkuda
Sibila_


Datum upisa : 20.12.2011

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 16, 2012 5:13 pm

Tužno i tako stvarno, tu oko nas.
Zdravlje je jedini pravi dar kome se istinski treba radovati :)










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 EmptyPon Jul 16, 2012 6:50 pm

LJUBAV VUNENIH ČARAPA



Čudan život živim, dragi prijatelji. Ni seoski ni gradski, još manje gospodski ili služinčadski, a ponajmanje mogu odrediti da li je familijarni ili samački. Na svakom kvizu znanja, na kome mora biti samo jedan i to tačan odgovor, otpala bih na prvom pitanju. Zato se i ne prijavljujem.

Pokušat ću opisati vam samo jedan od niza takvih svakakvih nikakvih kojekakvih dana, zbio se onomadne, dobro se sjećam da su božuri, koji se u mom kraju nazivaju i batunike, taman bili u punoj raskoši crvenila, rozoće i bjeline, trešnje mijenjale boju u rumenu, a suva zemlja se odjednom zacrvenila od jagoda.

Najviše se volim odmarati sjedeći na stepenicama. Onda prolaznicima izgleda kao da sam baš nešto ozbiljno prije toga radila, a ne pisala ovaj tekst. Toga dana, iza ćoška se pojavi muškarac kojega nikad ranije nisam vidjela, poznam sve koji prođu. Ne samo što je nepoznat, nego je i zgođušan. Priupita me za nečiju kuću u komšiluku, pitanje namjerno, jedino sam živo biće na plus trideset koje zna govoriti. Mačke i psi lutalice se ne računaju.[You must be registered and logged in to see this image.]Ne odgovaram gdje je kuća, nego se pridižem sa stepenica, stajem na gornju, da ga malo bolje oškicam, kad ono, imam što i vidjeti. On skockan od glave do pete, hlače od balon – svile, polo majica od merceriziranoga pamuka, u tonu, mokasine u boji hlača, sve od bež do braon, ali, remen na hlačama crn. Primijetila sam to prije nego boju kose i očiju. Pitam ga odakle je, on izvali ime mjesta oko 500 kilometara dalje od moga, pitam opet što radi tu, kaže, žena mu odatle. Bravo za ženu.

Vidim da baca pogled prema mojim nožicama, umah shvatim. Na nogama imam vunene čarape, koje, inače, obožavam, zbog ovaca, strizenja runa, pranja i predenja vune i onda, na kraju, pletenja čarapa sa pet igala, umijeća koje nikad neću naučiti. Vi znate, a ovima modernima neću odati tajnu vunenih bijelih čarapa u sred pramaljeća. Koju sam čula od starijih i pametnijih. Da poboljšavaju cirkulaciju, štite od reume, izvlače grčeve iz listova, olakšavaju stopalima i otečenim zglobovima hodanje. Ma, navukla bih ja njih do vrata, ali nešto ove godine ne idu. Postala sam nesklavorna. Nisam debela, ali me na nekim mjestima ima previše i tuda čarapa ne bi mogla preklizati.

Vidim, njemu neugodno zbog mojih čarapa. Nije jedini, neugodno i svima oko mene, a samo meni ugodno. – Kako imate taj crni kaiš na hlačama, ne paše uz cipele, a vidim i da vam je remenčić od sata u smeđoj boji, mijenjajte kaiš pod hitno. Gleda me zabezeknuto, meni se učini, ljubav na prvi pogled. – Nikad mi niko to nije rekao. Mogao sam cijeli svijet obići, a da to niko ne bi primijetio.

Ne govorim, ali mislim – kad se družiš s pogrešnim ženama. – A kako Vam se sviđaju moje čarape – Podsjećaju me na djetinjstvo – Zašto bi podsjećale, kad djetinjstvo možemo vratiti.

Dok je on odlučivao da li se smješkati ili biti ozbiljan, iz verande, iza mojih leđa, pojavi se onaj moj. U bermudama, ali i pogužvanoj majici, sa štanda, dva broja manjoj za potrebe njegovoga trbuha, ne bi izgledalo tako strašno da nije maloprije u tome zaspao na kauču. Neznanac se polako odmakao od ograde, ali, nisam dozvolila da ode bez kompletnoga općega dojma. – Muž se poznaje po ženinom osmijehu, a žena po muževoj garderobi – pozdravite ženu – i promijenite remen. Moj mislio da je u pitanju klinasti ili onaj na velosipedu.

Pet minuta je obilježilo jedan dan. Meni, nadam se i neznancu. Kladim se da neće tako skoro zaboraviti vunene čarape, možda će ih se uvijek sjećati. A drago mi i zbog ovaca.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 2 Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )
Nazad na vrh 
Strana 2 od 17Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3 ... 9 ... 17  Sledeći
 Similar topics
-
» Neko kao ja

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: KNJIŽEVNOST :: PROZA/POEZIJA/PISANA REČ ..-
Skoči na: