Mesa Selimovic

First topic message reminder :

Mesa Selimovic - Biografija




[You must be registered and logged in to see this image.]






Mehmedalija
Mesa Selimovic je rodjen u Tuzli 1910. Nakon zavrsenih studija na
Filozofskom fakultetu u Beogradu, do pocetka Drugog svijetskog rata,
radio je kao profesor gimnazije u rodnom gradu. Zatvoren 1942, a 1943.
g. nasao se na slobodnoj teritoriji. Ucestvovao je do kraja rata u
borbi protiv okupatora.


Poslije rata je jedno vrijeme radio kao univerzietski nastavnik u
Sarajevu. Potom obavlja niz visokih duznosti u kulturi (bio je direktor
Bosna-filma, direktor Narodnog pozorista i, konacno, glavni i odgovorni
urednik u izdavackom preduzecu "Svjetlost" u Sarajevu).


Zbog prigusenog sukoba s tadasjim politickim rukovodstvom u
Bih-manifestovanog pojedinacnim gestovima, izjavama i natpisima-napusta
Sarajevo i prelazi u Beograd. Nastavlja sa objavljivanjem svojih djela.


Bio je prozaist raznovrsne tematske i zanrovske orijentacije.
Poceo je sa knjizevnim radom relativo kasno, prozom sa ratnom
tematikom, da bi potom svoj literarni rad usredsredio na refleksiju i
univerzalne teme: covijek, njegova egzistencija i sudbina.


Njegov knjizevni opus obuhvata pripovijetke: "Prva ceta" (1950),
"Tudja zemlja" (1957); romane: "Tisine" (1961), "Magla i mjesecina"
(1965), "Dervis i smrt" (1966), "Tvrdjava" (1970), "Ostrvo" (1974);
studije i eseje: "Za i protiv Vuka" (1967), "Eseji i ogledi" (1966).
Njegov autobiografski spis "Sjecanja" (1957) govori o piscevom zivotu,
knjizevnom radu i nekim knjizevnim i kulturnim dogadjajima i
licnostima.


Puni uspjeh postigao je romanom "Dervis i smrt" (1966). Ovaj roman
je osvojio sve znacajnije domace knjizevne nagrade. Sljedi, takodje,
znacajan roman "Tvrdjava" (1970). Ova djela prevode se i objavljuju i u
drugim zemljama.


Selimovic je umro u Beogradu, 1982. g.

... ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjeæanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna taèna rijeè, zato je i tražiš, osjeæaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuðem licu, u tuðem pogledu, kad poène da shvata.

M.Selimovic-Tvrdjava

moj omiljen citat"Volim ljude i ne znam sta cu s'njima...."

M. Selimovic-Tvrdjava

"Odlucio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepse. Tako sve ima vise smisla. I smrt. I zivot."

za moje Bosanke:

"Bosna je moja velika stalna ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje covjek fizicki živi: Bosna je u meni, kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet naslijedja, istorije, cjelokupnog životnog iskustva vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje."

"Kad mi je tesko, bjezim u samocu.Kad mi je jos teze,trazim dobre ljude."


"Tvrdjava" Mesa Selimovic

"Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje."

Dervis i smrt

Meša Selimović
‎"Nekome, doduše, nije potrebno znanje da bi postigao mnogo. Tebi je potrebno. Nema u tebi lukavstva.
- Zar lukavstvo može zamijeniti znanje?
- Iskusan čovjek bi upitao: zar znanje može zamijeniti lukavstvo?
- Lukavstvo je nepošteno.
- Nije uvijek ni nepošteno. Zato što je neophodno. Kao kaput zimi. Neko to zove mudrošću."

Mehmed Meša Selimović:

"Mahmut ih je naučio i kako treba da sviraju, tiho, gospodski, da se čuje samo do kućnih vrata, da ulazi u srce, da te davi u grlu a ne znaš zašto."

"Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio."

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krupljanin Faruk Šehić dobitnik nagrade "Meša Selimović" za roman "Knjiga o Uni"

Faruk Šehić dobitnik je nagrade "Meša Selimović" za roman "Knjiga o Uni" (BiH) koja se dodjeljuje autorima sa područja Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine za djela objavljena u 2011. godini. Šehiću je pripala statua "Mastionica i pero" rad akademskog vajara Pere Jelisića i novčana nagrada u iznosu od 7.000 KM.

U najužoj konkurenciji za ovogodišnju nagradu "Meša Selimović" prema odluci petočlanog žirija kojim je predsjedavao akademik Zdenko Lešić našli su se osim nagrađenog romana “Knjiga o Uni” Faruka Šehića (BiH) i romani “Sanjao sam slonove” Ivice Đikića (Hrvatska), “Kalendar Maja” Zorana Ferića (Hrvatska), “Mein Kampf” Svetislava Basare (Srbija) i “Bernardijeva soba” Slobodana Tišme (Srbija).

Svečanost povodom dodjele ove prestižne nagrade održana je u Tuzli (8.9.2012.) u okviru 12. Međunarodnih književnih susreta "Cum grano salis".

-------------
Faruk Šehić, je rođen 1970. godine u Bihaću. Bio je pripadnik 5. korpusa Armije BiH od 1992-1995. Jedanput je teško ranjen. Rat završava u činu poručnika. Srednju školu završio je u Bosanskoj Krupi, a studirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Poeziju, prozu, eseje, likovne i književne kritike objavljuje od 1998. godine.

Književna kritika ga smatra jednim od najdarovitijih mlađih pisaca na području bivše Jugoslavije, i predvodnikom tzv. pregažene generacije. Njegove knjige Hit depo (poezija), Pod pritiskom (kratke priče) i Transsarajevo (poezija) uživaju kultni status kod čitalačke publike, i objavljivane su u više tiraža. Član je Društva pisaca BiH i P.E.N. centra u BiH. Radi kao novinar i kolumnista u sarajevskom magazinu BH Dani. Živi u Sarajevu.

..Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim
prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi,
nalazeci olakšanje. Kad osjetim radost,trazim da je podijelim s
njom,zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je covjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Cak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez cega ne mogu. Cak se i
umanjujem pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je
darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujedjen, ona je ostvarena, i
tako sam obeštecen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što
sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su
sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte.
Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se.
Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom
tvorevinom, vrednijom od njih.Nespokojan pred nesigurnošcu svega,
siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba,
pretvorena u osjecanje.
Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio
moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju
moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske
vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da
traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca
oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek
svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški,nade bez korijena,
radosti bez trajanja..."


M.Selimovic

..Znam te oduvijek, i vidio sam te ne jedanput,
ako ne cijelu a ono u dijelovima što sam ih sastavljao
sastavljajući sebe, želeći da te vidim cijelu ,a ne očekujući
da je to moguće, iako sam znao da postojiš.

Stvarale su te moje želje, mnoge želje, kako da te ne stvore?

Nastala od želja, nisi ni zlo ni dobro, već ljepota za sve koji
smo te željeli, zato ničija.

Svi smo ti jednaki, jer smo te svi rodili, i ne možeš biti ničija,
jer nećeš biti san.

Smij se, rođena u noćima bez snova, u noćima snova, nastala u
pustoši bez tebe i u čežnji da budeš, satkana iz mrakova i straha
da dan neće svanuti, spasavana iz mnogih potopa žudnjom
da postojimo, smij se i budi, ne nestaj iz našeg oka, kao što
ne nestaješ iz naše želje.

Nesreću
su nas izdjelile, živimo svako za sebe. Zid naših nevolja je između
nas. I sjećanje na ono što je bilo, i što bi moglo biti da nije ovako
bilo, jer, začudo, najviše mislimo o prošlosti. Samo kad naiđe bol, ne
mislimo ni na šta, nesrećni smo i ogorčeni, i znamo samo za taj trenutak
muke. Svako otpati svoje sam."

(Tišine)

"Sudbina
me je postavila na ovu stazu, za drugu ne znam, i koračaću po njoj dok u
meni ima snage. Treba tako, to je moj zadatak i moja životna svrha. Ne
pitam da li je pravedna, moja je."

(Ostrvo)

Poznavao sam ovakve žene, dolazile su mojoj
majci, uvijek vedre zanimljive sigurne, najuravnoteženija stvorenja na
svijetu. Te obične mahalske žene su pronašle tajnu spokojstva, ne
tražeći je. Sve ih raduje ništa ne iznenadjuje, ne žele nemoguće,
dobre su dok im nestaneš na zulj, zubate ako ih povrijediš, ogovaraju
ali ne zavide suviše, jezičave su ali će pomoći svakome u nevolji, znaju
da je život težak ali ne plaču zbog toga, i uvijek ce isčeprkati
ponešto što je u njemu lijepo, a lijepo im je jednostavno, behar u
basti, kafa na brdu, svadbeno veselje u mahali, razgovori, dugi
razgovori...
Meša Selimović (Tvrđava)

Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji

prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen

damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.

Nije važno šta se dešava u svijetu,

nije važno šta će biti sutra, važan je ovaj čas

blaženstva bez misli...

Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj,

ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi

biće kao ova, ali ova nikada više. Nikada:

jedina konačnost.

Prvi put znam šta je sreća, osjećam je, vidim,

mirišem.

Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog

drugog osim nas nema.

I ima sreća. Da li je mogu zadržati? .....



Mesa Selimovic

"Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore. A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji."

(Derviš i smrt)

Kako je nastao roman "Derviš i smrt"

[You must be registered and logged in to see this link.]

I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije
mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao
pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad
bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.


Meša Selimović

Da nisam našao tebe,
bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih
znao šta je sreca... Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je
pravo. Nikad te više necu ostaviti samu, sve što se desi, desice nam se
zajedno."

Opet sam sam.
Mozda je i najbolje tako, ne ocekujes pomoc i ne bojis se izdaje. Sam.
Ucinicu sve sto mogu, ne uzdajuci se u podrsku koje nema,
i onda je sve moje sto postignem, i zlo i dobro....

"Svijet mi je odjednom postao tajna,
i ja svijetu,stali smo jedan prema drugome,
začuđeno se gledamo,
ne raspoznajemo se,ne razumijemo se više." Meša Selimović

Odlučio sam se za
ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I
ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život.

.''Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez
razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud
ćes veći razlog.

Sve su mi oduzeli,a ti si mi sve namirila.Da nisam upoznao tebe,bio bih
ljut na život,pa ne bih imao ništa,kao ni sada,ali ne bih znao šta je
sreća.Zbog tebe se ne osećam poražen,niti mislim na osvetu.Mislim samo
na tebe.Nikada te više neću ostaviti samu,sve što se desi,desiće nam se
zajedno..."M.S Tvrdjava

Kasno je, sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne
utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo,
nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije
ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i
ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje."
("Dervis i smrt")

''Da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek. Djeca.
Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo kada se sretnemo.''

" Ne mogu birati ljude kakve zelim, niti u njima samo ono sto je dobro.
Moram da primim ili odbijem ljude koje mi zivot salje, i ono sto je u
njima, nerazdvojeno. I mozda bih grdno pogrijesio kad bih prihvatio samo
svece, kad bi ih i bilo, jer su sigurno nepodnosljivo dosadni."

" Sve je moguce, se je na domak ruke, samo se covjek ne sme predati.
Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve
teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad
pobijedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i
svijet vise nije skucen, ni pun prijetnji."

Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više. Nikada: jedina
konačnost.
/Tvrđava/

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je
onda čudo što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo,
uskoro nećemo znati ni ko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi
nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas
kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na
svijetu, najnesrećniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne
možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome, i onima čiji
smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđu
svijetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na
nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od
nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. Vi ste
bezobzirni iz bijesa. Ko je onda zaostao?

I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije
mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao
pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad
bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.


Meša Selimović

"Bilo je to jednom, davno, u životu još lepom. Možda mi se činio težak
tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, želeo bih da se vrati."

,,Hoćemo
da vjerujemo da ima ljudi koji mogu više od onog što je obično.I bio je
takav,u izvjesnom smislu,mogao je bar po tome kako je primao sve što mu
se dešavalo.Osmijehom se namirivao za gubitke,stvorio svoje unutrašnje
bogatstvo,vjerovao da u životu nema samo pobjeda i poraza,da postoji i
disanje,i gledanje,i slušanje,i riječ i ljubav,i prijateljstvo,i običan
život,koji mnogo zavisi samo od nas."

Kasno je sjecanja, uzalud se javljate...
beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo, nije ni moglo da bude.

"...covjek
treba da se odrece svega sto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i
razocaranje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo.
Moramo unistiti svoju ljubav, da je ne uniste drugi. Moramo se odreci
svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja.
Misao je surovo
beznadna. Ne
mozemo unistiti sve sto volimo; uvijek ce ostati mogucnost da nam to
uniste drugi."

Dervis i smrt

" Avaj, tugo golema, nesto se desilo sa nama,
nesto se grdno desilo s nama,
smanjili smo se a nismo to ni primjetili.
Kad smo se to izgubili,
kad smo to dopustili?"

M. Selimovic

"- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati.
Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde.
A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš.
A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."

Meša Selimović "Derviš i smrt"