Paulo Koeljo (port. Paulo Coelho ) je rođen u Rio de Žaneiru(port. Rio
de Janeiro) 24. avgusta 1947. godine. Vodio je izuzetno zanimljiv život.
Duh pobune odredio je njegovu mladost: bio je hipik, pisao je tekstove
za pesme nekolicine čuvenih brazilskih pop zvezda, uključujući i Elisa
Reginu i Raula Seišasa. Kratko posle toga zaposlio se kao novinar. Paulo
Koeljo je proučavao magiju i okultizam od svoje 25. godine. Pošto je
pešice prešao put dug 830 km na hodočašću do Santijago de Kompostela
(šp. Santiago de Compostela), napisao je 1986. godine knjigu Dnevnik
jednog čarobnjaka (port. O diário de um mago), koja je ubrzo postala
bestseler u Brazilu.
Nakon Alhemičara (port. O Alquimista), (1988), koji je njegov prvi
svetski bestseler, Koeljo je objavio još deset knjiga:
Brida (port. Brida) (1990)
Valkirije (port. As Valkírias) (1992)
Maktub (port. Maktub) (1994)
Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala (port. Na Margem do Rio Piedra
Eu Sentei e Chorei) (1994)
Peta gora (port. O Monte Cinco) (1996)
Priručnik ratnika svetlosti (port. O manual do guerreiro da luz) (1997)
Veronika je odlučila da umre (port. Veronika Decide Morrer) (1998)
Đavo i gospođica Prim (port. O Demônio e a Srta. Prym) (2000)
Jedanaest minuta (port. Onze Minutos) (2003)
Zahir (port. O Zahir) (2005)
Veštica iz Portobela (port. A Bruxa de Portobello) (2006)
Budi kao reka koja teče (port. Ser como um rio que flui) (2006)
Deset godina su svi romani Paula Koelja zauzimali najviša mesta na
listama bestselera širom sveta. Prema francuskom magazinu Lire, rangiran
je kao drugi najprodavaniji pisac sveta (mart 1999). Nominacija je
zasnovana na relevantnim bestseler listama u velikom broju zemalja na
svim kontinentima.
U Srbiji su sva njegova dela bila na vrhu lista bestselera i dobijala
nagradu Zlatni bestseler (TV Beograd i Večernjih novosti) od 1995. do
2002. Osim toga, prilikom posete Beogradu, septembra 1998. uručena mu je
nagrada Specijalni zlatni bestseler, kao najčitanijem stranom piscu u
prethodnoj deceniji.
Prema anketi BBC-ja (2003) roman Alhemičar svrstan je u sto
najomiljenijih dela svih vremena. Kritika je posebno naklonjena njegovoj
poetici, realističnom i filozofskom stilu pisanja, i simboličnom jeziku
koji se ne obraća našem razumu, već našem srcu.
Pored knjiga, piše i nedeljne kolumne u mnogim svetskim listovima.
Osnivač je Instituta Paulo Koeljo, koji obezbeđuje pomoć najugroženijim
slojevima brazilske zajednice, naročito deci i starima.
Poverena mu je dužnost specijalnog savetnika Uneskovog programa:
„Duhovno ujedinjavanje i interkulturološki dijalog“.
Pristupio je Upravnom odboru fondacije Švab za socijalna pitanja.
On je prvi autor nemuslimanske veroispovesti od islamske revolucije
1979. koji je pozvan na razmenu ideja u Iran.
Član je Brazilske akademije književnosti od 2002.
Dobitnik je mnogobrojnih priznanja: Bambi (Nemačka 2002), Kulturni
dijalog (dodeljuje Budimpeštanski klub, Nemačka 2001), Dvadeset treća
internacionalna nagrada Italije (2001), Nagrada Kristalno ogledalo
(Poljska 2000), Vitez legije časti (Francuska 2000), Nagrada Kristal
Svetskog ekonomskog foruma (1999), Zlatna medalja Galicije ([panija
1999), Nosilac ordena Rio Branko (Brazil 1998), Zlatni bestseler
(Jugoslavija '95, '96, '97, '98, '99, 2000, 2002), Međunarodna nagrada
Flajano (Italija 1996), Vitez umetnosti i književnosti (Francuska 1996),
Nagrada čitateljki časopisa El (Francuska 1995). Paulo Koeljo je jedan
od 15 najpopularnijih pisaca na svetu. Dela Paula Koelja prevedena su na
56 jezika, objavljena u 150 zemalja, i prodata u tiražu od ukupno 45
miliona primeraka. "Njegove knjige imale su presudan uticaj na živote
miliona ljudi." - Njujork Tajms
Detalj iz njegove biografije kao odgovor na pitanje zašto je napisao
knjigu "Veronika je odlučila da umre":
"Tokom njegovih tinejdžerskih godina Paulo Koeljo je bio zatvoren u
mentalnu bolnicu u Rio de Žaneiro tri puta. Bio je stidljiv i zatvoren
mladić koji je očajnički pokušavao da postane umetnik. Kada je zadnji
put naputio bolnicu 1967, Paulo je sebi obećao da će jednog dana
napisati o svom iskustvu. Veronika je odlucila da umre je rezultat tog
obećanja."
Odgovor Paula Koelja na pitanje "kako vidite svoj uspeh"
Na veoma apstraktan način. Pročitao sam iternacionalne novinske članke,
primio sam pozivnice za razne događaje, ali kao pisac nisam bio u istoj,
direktnoj vezi kao sto pevač bude sa svojom publikom. Vidim ovo kao
nešto jako pozitivno jer mi dopušta da imam isti intimni nivo u mom
poslu kao sto sam imao kad sam počeo svoju karijeru. Kada pišem knjigu,
pišem je za sebe, pokušavajući da odgovorim na pitanja koja sam
postavljao sebi tokom celog svog života; znam da što sam bliži svojoj
duši, bliži ću biti onom što Jung naziva "svetskom dušom". Ali ja
razumjem moj uspjeh, i pokušavam da ostvarim profit od onoga što ja
vidim kao najfascinantniju stvar u životu: ljudski kontakt. Ovo olakšava
moj dolazak u stranu zemlju jer već ima ljudi sa istim afinitetim.
Nikada se nisam osećao kao stranac i to je nesto jako dobro. Štaviše to
mi daje nadu: ima mnogo ljudi tamo negde koji pokušavaju da prevaziđu
sopstvene granice i izgrade nešto značajnije.
[You must be registered and logged in to see this image.]