| | Ernest Hemingvej | |
| | Autor | Poruka |
---|
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Ernest Hemingvej Sre Jul 15, 2009 4:00 pm | |
| Ernest Hemingvej(engl. Ernest Miller Hemingway, 21. jul 1899 — 2. jul 1961) je bio američki pisac i novinar. Bio je pripadnik pariškog udruženja izgnanika dvadesetih godina dvadesetog veka, i jedan od veterana Prvog svetskog rata, koji su kasnije bili poznati kao „izgubljena generacija“. Dobio je Pulicerovu nagradu 1953. godine za svoj roman Starac i more, kako i Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine. Svojim posebnim načinom pisanja koji karakteriše škrtost na rečima, nasuprot stilu njegovog književnog suparnika Vilijama Foknera, Hemingvej je značajno uticao na razvoj fantastične književnosti dvadesetog veka.Mnogi njegovi romani se danas smatraju klasičnim delima američke književnosti. [You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sre Jul 15, 2009 4:00 pm | |
| Biografija
Hemingvej je od oca nasledio avanturistički duh i nemiran temperament što je vrlo rano odredilo njegov životni put. Nije hteo da troši vreme na sticanje univerzitetskog obrazovanja. Počeo je da radi kao novinar, otkrio je svoj spisateljski dar i pisanje mu je postalo životni poziv. Ribolov i lov su mu bili omiljeni hobi. Kad god je putovao, a bio je strastveni putnik, obavezno je nosio tri stvari: udice, pušku i pisaću mašinu. Fizički snažan, radoznao i žedan života, obišao je Evropu, Ameriku, Kinu, Afriku, a živeo je u Parizu, Ki Vestu, Havani. Aktivno je učestvovao u Prvom svetskom ratu, grčko-turskom ratu, španskom građanskom ratu i Drugom svetskom ratu. Bio je ratni dopisnik ali i borac, što mu je omogućilo da stekne ogromno iskustvo i skupi solidnu građu za svoje pisanje. Hemingvej je voleo intenzivno življenje koje je podrazumevalo putovanja, lov, koridu, piće, žene. Istovremeno je putovao, ratovao, uživao u lepotama života i neprekidno pisao. Hemingvej se oglasio kao pisac u Parizu. Kada se iz rata vratio u Ameriku, fizički i psihički ranjen na italijanskom ratištu, nije mogao da se smiri. Ugovorio je dopisnički rad za jedan američki list, oženio se i vratio se u Pariz, koji je u to vreme bio središte književnog i kulturnog života starog kontinenta. Tu će ući u krug Getrude Stajn i Ezre Paunda, koji će podržati Hemingvejeve književne ambicije. Objaviće Tri priče i deset pisama (1923), U naše vreme (1924) i Prolećne bujnice (1926). Ove knjige skreću pažnju na novo književno ime, a ono će odjednom blesnuti 1926. godine kada izlazi jedan od njegovih najboljih romana Sunce se ponovo rađa. To je bio roman o ljudima „izgubljene generacije“ — izraz Getrude Stajn, kojim je označena generacija mladih koja je preživela strahote svetskog rata i iz njega ponela ne samo fizičke nego i duševne ožiljke, ali i duboko razočarenje zbog izneverenih ideala i pomerenih vrednosti u posleratnoj stvarnosti. Hemingvej živi, putuje i piše: Zbogom oružje (1929) , Snegovi Kilimandžara (1935), Imati i nemati (1937). Iskustvo iz španskog građanskog rata pretočiće u roman Za kim zvona zvone (1940), još jedan roman koji će osvojiti veliki broj čitalaca i još više učvrstiti reputaciju Ernesta Hemingveja kao velikog pisca. Popularnosti ovoga romana doprineće njegova filmska verzija sa Gari Kuperom i Ingrid Bergman u ulogama Roberta Džordana i Marije. Posle toga nastaje velika pauza ćutanja, ali intenzivnog života i putovanja. Godine 1950. izlazi roman Preko reke pa u šumu, koji kritika proglašava najslabijim delom Ernesta Hemingveja. To je pogodilo pisca koji 1952. godine objavljuje roman Starac i more i njime zadobije nepodeljena priznanja kritike, Pulicerovu nagradu za književnost, a 1954. godine i Nobelovu nagradu. Kada je osetio da mu zdravlje popušta i onemogućava život kakav je želeo da živi, izvršio je samoubistvo lovačkom puškom 1961. godine, završivši kao i njegov otac 1928. godine. Posthumno je 1964. godine objavljena memoarska proza Pokretni praznik - o životu u Parizu i „izgubljenoj generaciji“. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sre Jul 15, 2009 4:01 pm | |
| PISCI I ALKOHOL Iako niko ne može da ospori dar i talenat svetskih pisaca, mnogi od njih voleli su da popiju. Da li je i koliko alkohol uticao na njihovu kreativnost i stvaralaštvo? [You must be registered and logged in to see this image.] Hemingvej i mohito Ernest Hemingvej je poznat po tome što je voleo da pije. U dvadesetim godinama prošlog veka izjavio je: „Ponekad poželim da sam kroz ta vremena prošao trezan da ih se mogu sećati, ali, opet, da sam bio trezan, ona ne bi bila vredna sećanja.” Uspomene na njegove dogodovštine čuvaju mnogi barovi. U njujorškom baru Kostelo sa društvom je sreo pisca Džona O'Haru koji se hvalio svojim štapom za hodanje, napravljenim od najtvrđeg i najfinijeg drveta. Hemingvej mu je ponudio 50 dolara ako ga prepolovi golim rukama. Uzeo je štap i slomio ga - sopstvenom glavom. Slavni i cenjeni pisac proslavio je koktel mohito, koji je sam smislio u havanskom baru La Bodeguita del Medio. I dan-danas, upravo zbog Hemingveja koji je dugo živeo na Kubi, ovaj bar posećuju milioni turista. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sre Jul 15, 2009 4:03 pm | |
| Jedna biografija [You must be registered and logged in to see this image.] (1899-1961) Ernest Hemingvej(1899-1961),nesumnjivo najslavniji americki knjizevnik prve polovine i sredine XX veka i najznacajniji predstavnik tzv.izgubljene generacije americkih pisaca koji su posle Prvog svetskog rata dugo ziveli u Evropi,medju citaocima je mnogo poznatiji kao romansijer nego kao pripovedac.Knjizevna kritika,medjutim,smatra da je Hemingvej upravo u pripovetkama svoju snaznu,neposrednu i istovremeno latentnu lirsku viziju sveta iskazao na estetski mnogo adekvatniji nacin nego u romanima.To se pogotovo s pravom moze tvrditi ako se korpusu njegovih pripovedaka doda i delo ‘Starac i more’,koje se po obliku nalazi izmedju kratkog romana i duze pripovetke.
Iako je dobijanjem Nobelove nagrade za knjizevnost 1954. godine upravo za knjigu ‘Starac i more’, simbolicnu istoriju o neprestanom, naizgled uzaludnom covekovom nastojanju da pobedi prolaznosti i da se sacuva od poraza i tragedije,Hemingvej konacno potvrdio reputaciju velikog svetskog pisca, on je vec svojim ranijim knjizevnim delom tu reputaciju odavno stekao u najsirim citalackim i knjizevnim krugovima. Povecanoj popularnosti ovog autora umnogome su doprineli i veoma uspeli filmovi snimani prema njegovim romanima i pripovetkama, ‘Sunce se ponovo radja’, ‘Zbogom oruzje’, ‘Za kim zvona zvone’, ‘Snegovi Kilimandzara’, kao i njegova nepredvidiva licnost i bogat, sadrzajan i gotovo pustolovan zivot, vrlo cesto projektavan i u sadrzinu njegovih knjizevnih ostvaranja.Hemingvejeva potreba za dinamicnim zivotom bila je u mladosti tako velika da je krajem Prvog svetskog rata on sam americkoj vojnoj komisiji dao pogresan podatak da je godinu dana stariji, samo da bi kao dobrovoljac mogao da bude primljen u vojsku i da ode na Italijanski front.(Otuda se u nekim njegovim knjigama,u pregledima knjizevnosti i u enciklopedijama kao godina njegovog rodjenja cesto pominje 1898. a ne prava,1899.godina.)
Bogato Hemingvejevo zivotno iskustvo,njegovo aktivisticko vidjenje sveta i neposrednog zivota i njegovo moderno shvatanje proznog rukopisa,na razlicite nacine se reflektovalo u njegovim romanima i pripovetkama.Ono se najvise oseca u njegovom sadrzinskom sloju i u obuhvacenom egsistencijalnom prostoru,zatim u stvaranju specificnih knjizevnih likova i njihiovih medjusobnih odnosa i nacina komuniciranja,a na izvestan nacin i u obliku i stilu njegovih ostvarenja.Karakteristicne teme svoje proze Hemingvej je pronalazio u sredini i prostoru koje je sam veoma dobro poznavao,u svom zavicaju,na micigenskim jezerima i rekama,u sumama i poljima koje je zavoleo u detinjstvu,zatim na ratistima Italije,Grcke,Turske,Spanije,Francuske,na lovistima u Africi i u iskusenjima na moru kraj obala Floride i Kube.U njegovim pripovetkama teme ljubav,nasilja,smrti,covekove borbe za samopotvrdjivanje i za osmisljanje zivota nisu medjutim davane oponasanjem neposrednog zivotnog toka i oblika,kako bi se moglo ocekivati s obzirom na snaznu autobiografsku notu u njima,vec u obliku jedne moderne narativne stilizacije ,u kojoj se vrlo cesto sugestija,simbol,elipticni izraz,odsustvo suvisnih eksplikacija i komentara,i ukazivanje na sustinske elemente postojanja i odnosa medju ljudima,predstavljajuci sazetim pripovedackim oblikom i stilom,naizgled suvise jednostavnim i direktnim,a u sustini vrlo slozenim,mnogoznacnim i izuzetno funkcionalnim. Zahvaljujuci takvim narativnim sredstvima,osnovne zivotne preokupacije i vizija sveta knjizevnih junaka u njegovim pripovetkama nisu opterecene nepotrebnim detaljima,nijansama,opisima banalnosti konkretnog sveta,kao i drugim,manje narativnim knjizevnim materijalom.Snazan psiholoski dozivljaj knjizevnih junaka,koji je u podtekstu mnogih situacija o kojima se govori u ovim pricama,iskazuje se indirektnim knjizevnim sredstvima,dijalogom,koji je inace veoma dobar u celokupnoj Hemingvejevoj prozi i znacajan elemenat njene strukture,elipticnim naznakama,retrospektivnim slikama,lirskom sugestijom,dramskom tenzijom i drugim oblicima dinamizacije narativnog teksta.To se pogotovo dobro vidi u poznatom ciklusu prica o Noku Adamsu,koji predstavlja literarnu transpoziciju najdubljih Hemingvejevih autobiografskih iskustava,ali i u mnogim drugim pricamama u kojima se iskazuje specificna hemingvejevska,istovremeno lirska i naturalisticka vizija sveta.
Kao energican zagovornik zivotne spontanosti i dinamike,Hemingvej je i u svoje knjizevne likove projektovao slicne osobine.Zato se oni krecu u krugu odredjenog,ne narocito velikog broja opstih i sustinskih zivtnih situacija i potreba.Oni se u njima bore za potvrdjivanje vlastite licnosti u neposrednoj stvarnosti i najcesce se suocavaju sa neminovnoscu poraza,ali i pored toga i dalje nastavljaju da se otvoreno i svesno susrecu sa determinisanim zivotnim situacijama u ratu,u ljubavi,u lovu,u areni,na ringu,u kojima postoji alternativna mogucnost ili poraza ili pobede.Mnogi junaci njegovih prica i romana rodjeni su gubitnici,oni su unapred svesni mogucnosti da nece uspeti u pojedinacnoj borbi i suprotstavljanju uobicajenim,banalnim i konvencionalnim oblicima i sadrzajima postojanja.Zahvaljujuci takvoj viziji zivota i covekovog mesta u njemu Hemingvej je u potpunosti mogao da ostvari lik gubitnika koji nikad ne pristaje na poraz i smrt,iako su oni sasvim izvesni u svetu nasilja,grubosti i svakodnevnog izneveravanja pojedinacnih covekovih vizija i snova.
U najboljim i najkarakteristicnijim Hemingvejevim pricama koje su usle u ovaj izbor,kojima bi se svakako mogle dodati jos neke,kao sto su ‘Kratki srecni zivot Frensisa Makombera’,’Starac kraj mosta’,’Veoma kratka prica’,’Bregovi kao beli slonovi’,’Posle oluje’,’Ocevi i sinovi’ i neke druge,tema poraza i smrti,poraza u ljubavi.u profesiji,tema stvarne ili simbolicne smrti u suocavanju sa brutalnom svakodnevnicom,i druge,njima srodne teme,medjusobno se preplicu,povezuju,i spontano proizilaze jedne iz drugih.Hemingvej ih je zapravo video kao zajednicke situacije savremenog coveka i coveka uopste i njegovog agresivnog vremena prepunog izazova i protivrecnosti.Zato su Hemingvejeve pripovetke i bile tako inspirativne mnogim americkim piscima razlicitih narativnih opredeljrnja,i piscima dokumentarne i autobiografske proze,i minimalistima,i zagovornicima tzv. prljavog realizma.One su takodje bile podsticajne i nekim evropskim prozaistima izmedju dva svetska rata i jednom broju srpskih pripovedaca koji su se formirali kasnih pedesetih i ranih sezdesetih godina.Hemingvejev jednostavni stil i njegove simbolicne zivotne teme s razlogom su privlacili one nase pisce koji su u neposrednom zivotu pronalazili svoju osnovnu umetnicku inspiraciju. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sre Jul 15, 2009 4:07 pm | |
| Ernest Hemingvej PISANJE KAO POROK - Ernest Hemingvej Kada se jednom pisanje pretvori u glavni porok, jedino smrt ga može omesti - govorio je dobitnik Nobelove i Pulicerove nagrade Ernest Hemingvej [You must be registered and logged in to see this image.] Hemingvej je rođen u Sjedinjenim Američkim Državama 1899. godine, u državi koja nosi indijansko ime - Ilinois. Njegov otac bio je lekar, voleo je sportove i lov, a život je završio samoubistvom, što Hemingvej nikada nije preboleo. Majka je bila tiha i povučena žena, volela je muziku i religiju i silno je želela da joj sin bude muzičar, ali Ernesta su privlačile udice i puške. Osim toga, u detinjstvu ga je magnetski privlačila još jedna sprava - pisaća mašina. Do kraja života nikada neće putovati bez te tri stvari: udice, puške i pisaće mašine. Od oca je nasledio avanturistički duh i nemiran temperament koji je vrlo rano odredio njegov životni put: već u ranoj mladosti znao je da ga uobičajeni život i standardna zadovoljstva neće zadovoljiti. Želeo je nešto više, pa je počeo da putuje. Fizički snažan, radoznao i žedan života, obišao je Evropu, Ameriku, Kinu i Afriku. Kratko je bio i na ratištu, jer je po dolasku ranjen, ali ga je ranjavanje naučilo da je život isuviše kratak da bi bio protraćen. Sunce se ponovo rađa Ubrzo odlazi u Pariz, u kome se beda zaliva alkoholom, a tuga kupa u ludilu literature, konjaka i slika. Upoznaje Elizabet Hedli Ričardson, kojom se ubrzo ženi i dobija sina Džona. Intervjuiše Lojda Džordža i Musolinija i izveštava čitaoce o grčko-turskom ratu. Ubrzo ulazi u krug Gertrude Stejn i Ezre Paunda, koji podržavaju Hemingvejeve književne ambicije. Objavljuje Tri priče i deset pesama (1923), U naše vreme (1924) i Prolećne bujice (1926). Nemirnog duha, nastavlja sa putovanjima i traga za novim temama, licima i samim sobom. Hemingvej svetsku slavu stiče romanom Sunce se ponovo rađa 1926. godine. To je bio roman o ljudima izgubljene generacije, o mladima koji su preživeli strahote svetskog rata i iz njega poneli ne samo fizičke nego i duševne ožiljke, ali i duboko razočaranje zbog izneverenih ideala i poremećenih vrednosti u posleratnoj stvarnosti. S ovim romanom u njegov život ulaze uspeh i slava, ali, kako to obično i biva, ne i sreća. Razvodi se, ali se ubrzo opet ženi. Izabranica je Polina Fajfer. Međutim, ogroman udarac nanelo mu je očevo samoubistvo 1928. godine. Dogodine, ipak, objavjuje još jedan roman ratne tematike - Zbogom, oružje. Posle toga napušta Evropu i seli se u Ki Vest na Floridi, gde su se rodili njegovi sinovi Patrik (1929) i Gregori (1932). Hemingvej se razvodi i ponovo ženi, a sa novom suprugom, takođe književnicom, Martom Gelhorn odlazi u Kinu, a kasnije i na Kubu, gde provode neko vreme. Usamljen kao klovn Stiže u Španiju kao ratni dopisnik grupe američkih listova, a upravo iskustvo iz Španskog građanskog rata pretočiće u roman Za kim zvono zvoni (1940), koji će osvojiti veliki broj čitalaca i još više učvrstiti reputaciju Ernesta Hemingveja kao velikog pisca. Popularnosti ovoga romana doprineće njegova ekranizacija sa Garijem Kuperom i Ingrid Bergman. Posle toga nastaje velika pauza, ali i intenzivan život i putovanja. U Londonu 1945. upoznaje četvrtu i poslednju ženu Meri, s kojom ostaje do kraja života. Godine 1950. izlazi roman Preko reke pa u šumu, a kritika ga proglašava najslabijim Hemingvejevim delom. To je pogodilo pisca i 1952. godine objavljuje kratki roman Starac i more koji je dobio nepodeljena priznanja kritike i Pulicerovu nagradu za književnost. Interesantno je da je ovaj roman napisao za samo šest dana. Tada počinju godine pune nemira. „Nekada sam se hranio samoćom, ali to može čovek kada je mlad. Sada sam usamljen kao klovn" - govorio je. U Africi preživljava avionsku nesreću u džunglama Ugande, a sutradan kreće drugim avionom koji se zapalio pri uzletanju. Ali, i to je preživeo, jer je morao da obavi još dve stvari u životu: da primi Nobelovu nagradu i da se ubije. Poruka koja je pročitana 1954. na dodeli Nobelove nagrade, kojoj nije mogao da prisustvuje zbog povrede koju je zadobio u Africi kad je pao iz aviona, glasi: „Pisati što se bolje može znači živeti usamljenim životom. Kako bi jednostavno bilo pisanje kad bi samo bilo potrebno pisati na drugi način ono što je već dobro napisano. Baš zato što smo u prošlosti imali tako velike pisce, pisac tera i izvan mesta do kog može da ide, tamo gde mu čak niko ne može pomoći. Suviše dugo govorim za pisce. Pisac mora pisati ono što ima da kaže, a ne govoriti. Hvala vam." Dramatičan kraj života Godine 1956. Hemingvej se vraća u Španiju, gde ga ponovo privlači njegova stara strast za koridom. Sa dolaskom šezdesete, zdravlje mu je bivalo sve gore: šećerna bolest, ciroza, arterioskleroza, impotencija, oslabljen vid, sve ga je to bacalo u depresiju. Pamćenje ga je izdavalo pa više nije mogao ni da piše. „Šta život čini vrednim?" - zapitao je prijatelje nekoliko nedelja pred smrt. „Baviti se lepim poslom. Jesti i piti sa prijateljima. Doživeti lepe trenutke u krevetu. Od svega toga ja nemam ništa." A to nikako nije mogao da podnese. Papa, kako su mnogi prijatelji zvali Ernesta Hemingveja, umro je kao što je živeo, na vrlo dramatičan način. U rano julsko jutro, 1961. godine u pidžami odlazi u podrum svoje kuće gde se nalazilo oružje. Više je voleo da spreči telo da ga i dalje izdaje nego da živi, pa je napunio omiljenu pušku i sasuo sebi u usta ubistvene metke. Oduzima sebi život, kao što je to učinio i njegov otac, ne ostavivši za sobom nijednog napisanog retka kojim bi objasnio ovaj čin. Sahranjen je 6. jula 1961. godine u podnožju planine Testerin Zub. Pre spuštanja u raku njegovi sinovi su zatražili da se pročita njegov čuveni stih koji pamte svi oni koji su pročitali knjigu Sunce se ponovo rađa: Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvek... Hemingvejev mohito Hemingvej je poznat po tome što je voleo da pije. O dvadesetim godinama prošlog veka rekao je: „Ponekad poželim da sam kroz ta vremena prošao trezan da ih se mogu sećati, ali, opet, da sam bio trezan, ona ne bi bila vredna sećanja." Uspomene na njegove dogodovštine čuvaju mnogi barovi. U jednom njujorškom baru sa društvom je sreo pisca Džona O'Haru, koji se hvalio svojim štapom za hodanje, napravljenim od najtvrđeg i najfinijeg drveta. Hemingvej mu je ponudio 50 dolara ako ga prepolovi golim rukama. Uzeo je štap i slomio ga - sopstvenom glavom. Slavni i cenjeni pisac proslavio je koktel mohito, koji je sam smislio u havanskom baru La Bodeguita del Medio. I dan-danas, upravo zbog Hemingveja koji je dugo živeo na Kubi, ovaj bar posećuju milioni turista. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Čet Sep 17, 2009 12:50 am | |
| | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sre Jun 19, 2013 6:33 pm | |
| TAJNI ŽIVOT NOBELOVCA Hemingway je bio neuspjeli agent KGB-a [You must be registered and logged in to see this image.]Ernest Hemingway Slavni pisac i nobelovac navodno je regrutiran u KGB-u, gdje je dobio kodno ime 'Argo', kad je 40-ih godina izrazio želju da pomaže sovjetskoj tajnoj službi Prošlog tjedna objavljena je knjiga 'Spies: The Rise and Fall of the KGB in America' (Špijuni: Uspon i pad KGB-a u Americi), koja donosi da je Ernest Hemingway neko vrijeme bio na KGB-ovoj listi njihovih agenata u Americi. Koautori knjige John Earl Haynes, Harvey Klehr i Alexander Vasiljev, bazirali su tekst na zabilješkama Vasiljeva koji je bio bivši časnik u KGB-u. On je prije dvadeset godina dobio uvid u arhivu tajnih službi u Moskvi koje su djelovale za vrijeme Staljina. Njegov odlomak o Hemingweyevom tajnom životu opisuje ga kao 'špijuna diletanta'. Autor romana 'Kome zvono zvoni', 'Starac i more' i 'Zbogom oružje', navodno je regrutiran 1941., prije putovanja u Kinu, a dobio je i kodno ime Argo. Sudeći po detaljima iz knjige, slavni autor često je ponavljao svoju želju i volju da aktivno pomaže KGB-u, koju je izrazio agentima u Havani i Londonu tijekom 40-ih godina. Međutim, unatoč pokušajima, nije uspio nabaviti relevantne političke informacije te nikad nije uveden u 'obavještajni i praktični rad'. Kontakti s tajnim agentom Argom prekinuti su do kraja desetljeća, navode autori knjige. Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Pon Jul 01, 2013 3:33 pm | |
| Ernest Hemingvej - Starac i more
Ernest Hemingvej upućuje svoju poruku o neophodnosti čvrstine i integriteta čovjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i dječak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.
Kratki sadržaj - Stari ribar Santijago živi sam u ribarskoj kolibi na periferiji Havane. Sva njegova imovina čamac je sa skrpljenim jedrom i nešto osnovnog ribarskog pribora. Starac već osamdeset i četiri dana nije ulovio ni jednu jedinu ribu. Prvih četrdeset dana s njim je ribario dječak Manolin, a onda su ga roditelji dali na ispomoć u drugi čamac jer starca očito prati nesreća. Dječak neobično voli starog Santijaga jer ga je ovaj naučio svim trikovima ribarskog zanata, a i odnosi se prema njemu kao prema istinskom prijatelju i ravnopravnom partneru. Kad god mu se ukaže prilika, nosi starcu nešto za jelo, pa zajedno razgovaraju o ribarenju, sportu i svakodnevnim stvarima. Starac svakog jutra odlazi dječakovoj kući i nježno ga budi da ide na posao jer ovaj ne voli da ga budi otac.
Osamdeset i petog dana starac se sam otisnuo na pučinu. Stavio je mamce na udice, spustio ih na određenu dubinu i zaplovio nošen Golfskom strujom u nadi da će uloviti veliku ribu kojom bi potvrdio da je i dalje "El Campeon", tj. najizdržljiviji i najbolji ribar. I dok lagano plovi niz struju, pažljivo promatra more i nebo te po ponašanju riba i ptica procjenjuje situaciju u kojoj se nalazi. U podne prvog dana zagrizla je najveći mamac nekakva golema riba. Bila je tako velika da je za sobom vukla čamac. Puna dva dana starac se borio s ribom uz užasne napore. Nije smio dopustiti da dugački povraz na čijem kraju je bila udica pukne i starac gaje cijelo vrijeme propuštao kroz dlanove, premještao s jednog ramena na drugo, popuštao ili zatezao kad je to bilo potrebno, kako bi što više izmorio ribu. Lijeva mu se ruka grčila, ramena su ga strašno boljela, dlanovi mu bili oguljeni od užeta, a uz to ga je mučila žeđ i glad.
U predasima bi pojeo usput ulovljenu sirovu ribu i popio gutljaj vode iz boce što ju je ponio sa sobom. Razgovarao je u mislima s ribom i s umornom ptičicom koja se odnekud spustila na čamac, prisjećao se mladosti kada je bio na glasu kao jedan od najsnažnijih mornara, a tu mu je slavu donijela borba sa snažnim crncem u Casablanci kojeg je u nekoj lučkoj krčmi pobijedio u obaranju ruke nakon što su u nadjačavanju proveli za stolom cijeli dan i cijelu noć. Prisjećao se svojih snova, a najčešće je sanjao lavove na dugim žutim pješčanim obalama.
Riba je konačno izmorena i svladana. Privukao ju je čamcu i nakon silnih napora uspio je pogoditi harpunom u srce i privezati za čamac. Bila je neobično lijepa s dugim kljunom poput mača, a težila je, prema starčevoj procjeni, oko 1500 funti (španjolska funta iznosi 460 g). Kad je golema riba bila privezana, "bila je tako velika daje čamac uz nju izgledao malen", starac je namjestio jedro i zaplovio natrag prema Havani.
A onda su došle nevolje. Privučeni krvlju, pojavili su se morski psi. Kad je prvi napao, starac gaje pogodio harpunom u sam mozak, no veliki komad ribe bio je otkinut, a s morskim psom potonuo je i harpun. Unakažena riba više nije bila lijepa za gledanje, no iscrpljeni i premoreni starac nije se predavao. Za veslo je pričvrstio nož i kad su se nakon dva sata pojavila nova dva morska psa i počela komadati ribu, starac ih je napao novim oružjem, oba ubio i nastavio ploviti. Sljedeći morski pas također je ubijen, ali je slomljen nož. Riba je bila još više unakažena. Treći put napali su u sumrak, ali je starac bio spreman. Tukao ih je toljagom od slomljenog vesla i uspio ih otjerati, no njegova riba toliko je bila unakažena da je više nije htio ni gledati. Četvrti put napali su oko ponoći. Opet ih je mlatio toljagom, a kad su mu je istrgnuli iz ruke, nastavio ih je mlatiti ručicom od kormila. Nije se predavao sve dok nije slomio i to posljednje oružje. Od ribe ostao je samo kostur s glavom i repom.
U luku je stigao kasno iza ponoći i jedva se dovukao do kolibe. Dječak ga je ujutro našao kako spava i kad mu je vidio izranjene ruke, zaplakao je. Shvatio je kakvu je borbu vodio starac jer je već vidio ostatke ribe. I ribari u luci dobro su znali što se događalo na pučini, a naivni turisti čudili su se neobičnom »morskom psu« kakvog još nisu vidjeli.
Vrsta djela - Starac i more je kratki roman, a mogli bismo ga isto tako promatrati i kao dužu novelu. Ubraja se u modernu prozu, posebice zbog upora be umjetničkog postupka zvanog "unutarnji monolog" kojim pisac iznosi misli glavnog junaka te zbog potiskivanja fabule u drugi plan. Roman je prvi put objavljen 1952. godine u popularnom američkom časopisu "Life".
Tema i ideja - Tema je romana jedinstveni odnos čovjeka i prirode obilježen uzvišenom borbom i gorkim stradanjem, ali i najiskrenijim međusobnim štovanjem. Na samom početku romana stari se Santijago u svojoj bijedi i siromaštvu doima kao čovjek kojeg je život porazio, no Hemingwayevi junaci uporni su i srčani borci koji se nikad ne predaju.
U borbi s ribom Santijago se služio oružjem tipičnim za čovjeka: inteligencijom, hrabrošću, životnim iskustvom, natjecateljskom upornošću dok riba, kao prirodni element, koristi isključivo snagu i nagon za opstankom. U toj borbi čovjeka i prirode najviše do izražaja dolazi čovjekova duhovna snaga i njegova humanost, čovječnost. Iako ga borba s golemom sabljarkom na trenutke dovodi do ruba izdržljivosti, starac se prema velikoj ribi nikada ne odnosi s mržnjom - ona je za njega protivnik dostojan poštovanja. Premda je stari Santijago ostao bez svoje ribe, koju su morski psi oglodali do kostura (morski psi simboliziraju negativne, rušilačke snage u prirodi), on je na kraju ipak moralni pobjednik. Pobijedio je, zapravo nadišao svoje vlastito ogorčenje zbog nesreće koja gaje pratila, svoju starost i nedostatak snage. Osnovni cilj ribarenja nakon 84 dana nesreće za njega nije novčana vrijednost ribe, mada bi za nju dobio dosta novaca, nego dokazivanje da je još uvijek "El Campeone" (pobjednik), da se zna boriti i izdržati do kraja. Pravi čovjek nikada ne može biti pobijeđen u totalnom smislu.
Iako Starac i more nije simbolističko djelo, sadrži niz detalja koji se mogu protumačiti kao simboli, a najzanimljivije su aluzije na Isusa Krista i njegovu muku.
Kompozicija - Za razliku od većine romana, Starac i more nije razdijeljen na poglavlja. Možda je to tako zbog njegove kratkoće, ali možda je tu još jedan razlog. U tom djelu od početka do kraja pratimo neprekidnu priču o trodnevnoj Santijagovoj kušnji. Sve do završnih stranica ne napuštamo ga ni za trenutak. Podjela na poglavlja samo bi neprirodno remetila tu sliku iz života promatranu iz velike blizine.
Starac i more slijedi klasičnu kompozicijsku shemu vrlo precizno - uvod: Santijago i Manolin razgovaraju i pripremaju se za sutrašnje jutro; uspon radnje: Santijagova tri dana na moru ispunjena su zbivanjima čija napetost stalno raste; vrhunac: sabljarku napokon proždiru morski psi; rasplet: Santijago se s mukom vraća u svoju kolibu i tu ga zatječe dječak Manolin.
Mjesto i vrijeme - Radnja romana odvija se na Kubi, na periferiji njenoga glavnog grada Havane pokraj kojeg prolazi Golfska struja, te na pučini Atlantskog oceana, tj. onom njegovom dijelu koji oplakuje obale sjeverne Kube. Sve se događa oko 1950. godine u vrijeme dok je na vrhuncu sportske slave bio čuveni američki igrač bejzbola Joe Di Maggio, a glavna radnja odvija se u dva dana i dvije noći. Međutim, tijekom glavnih događanja glavni se lik u razmišljanjima i monolozima često vraća u svoju mladost tako da je psihološko vrijeme puno duže od stvarnog vremena. U prikazivanju vanjskih prostora dominira more, široka morska prostranstva, a nešto manje ribarsko naselje s lučicom za čamce. U opisu unutarnjih prostora (interijera) prevladavaju predmeti koji naznačavaju socijalni status glavnoga lika: koliba sklepana od palmine kore, stol, stolice, krevet bez madraca s golim oprugama, polica za različite namjene dok slika Gospe od Cobre i Presvetog srca Isusova određuju i vjersku pripadnost vlasnika sirotinjske kolibe. Vrlo je snažan kontrast između eksterijera i interijera: široka prostranstva, uzbibanost, sunce, plavetnilo, bogatstvo i ljepota mora, nasuprot siromaštvu i općoj hladnoći sirotinjske kolibe.
Analiza likova
Ribar Santijago - usamljeni je starac, na prvi pogled miran i povučen, ali to je samo privid. Stari Santijago ima iza sebe uzbudljivu prošlost a njegov unutarnji život je bogat, iako u razgovorima s dječakom i u svojim monolozima ostavlja dojam čovjeka koji se ne prepušta lako osjećajima. Prema vanjskom izgledu starac je bio tanak i suh s dubokim borama na zatiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca s površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca s teškom ribom... Na njemu je sve osim očiju bilo staro, a oči su mu bile boje mora i sjajile vedro i nepobjedivo.
Bio je toliko siromašan da osim čamca i sandučića s ribarskim priborom nije imao ništa. Čak ni mreže nije imao. U kući nema nikakve hrane. Ima samo jednu čistu košulju, a na sebi drugu koja je bila toliko puta krpljena da je nalikovala na jedra, a zakrpe su bile izbljedjele na suncu. Išao je bosonog. Volio je sport, no sportske vijesti saznavao je iz starih novina koje mu je donosio dječak iz obližnjeg hotela. Osobito voli bejzbol i često je zaokupljen slavnim igračima ovog popularnog američkog sporta. Odlikuje se upornošću, izdržljivošću, tolerantnim odnosom prema svojoj okolini i golemim poznavanjem života na moru.
Dječak Manolin - također pripada svijetu ribara. Privržen je starcu jer ga je starac naučio svemu što zna o ribarenju. Voli starca i zato što ovaj s njim razgovara kao s odraslim čovjekom i što uvažava sve njegove tvrdnje. Dječak nastoji da ne povrijedi starčev ponos ni najmanjom gestom; vrlo oprezno, ako je uspije dobaviti, donosi mu hranu iz obližnjeg hotela, a starac mu svu tu nježnost vraća smirenom staračkom jednostavnošću, ozbiljnim tonom u razgovoru i velikim prijateljstvom. Od svih nedaća koje su ga zadesile na pučini u hrvanju s velikom ribom i morskim psima, najviše mu je nedostajalo dječakovo društvo.
Dječak na kraju romana usprkos roditeljskoj zabrani čvrsto odlučuje dalje loviti sa starcem, mada je siguran da će mu starac savjetovati neka sluša roditelje. Manolin ustvari predstavlja starčevu mladost, njegovu snagu i nepokolebljivu vjeru u vlastite sposobnosti. A snaga mladosti i ljepota življenja u prirodi očituje se u lavovima koji se igraju na pijesku dugih zlatnih obala.
Starac i dječak predstavljaju dvije krajnje točke ljudskog postojanja; životni krug koji se neprekidno okreće, krug u kojem mladost predstavlja energiju, a starost duhovnu potporu.
Jezik i stil - Jezik Hemingwayova romana jednostavan je i jezgrovit, ogoljen i usredotočen na bitno. Njegova proza se naziva "tvrdo kuhana", čime se želi naglasiti jednostavnost stila bez suvišnih ukrasa. U djelu se rabe stručni izrazi iz nautike i ribolovstva, a javljaju se i hispanizmi (riječi iz španjolskog jezika).
Analiza djela - Hemingvej je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju "izgubljene generacije". Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muče se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove, dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. "Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo" kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingvej, kome je borba uvijek značila isto što i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznađu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Međutim, kada postaje svjestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, već se sprema zajedno s dječakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: "Čovjek nije stvoren da bude pobijeđen. Čovjeka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti".
Dojam o djelu - Ovo je roman. Govori o starcu ribaru i dječaku kojeg je on poznavao. Dječak mu je punio pomagao što se tiče održavanja čamca i samog ribolova. Starac već osamdeset i četiri dana nije imao sreće i vraćao se bez ulova. Tada je dječak morao prijeći na drugi brod i nije više mogao starcu pomagati. Starac jednog dana sam odlazi na pučinu u nadi da će nešto uloviti. Na kraju je i ulovio doista veliku ribu nakon mukotrpne višednevne borbe s njom, ali na povratku su mu morski psi pojeli cijelu ribu. Starac se tužan vraća na kopno. Cijela poanta knjige je ustvari da se u životu dugo borimo da bi stekli nešto, a to s druge strane vrlo lako možemo izgubiti.
________________________________
Ernest Hemingvej Ernest (1898. – 1961. g.), američki književnik. Za prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanom o partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingvej je boravio na kineskoj fronti i među francuskim partizanima, sudjelujući i u oslobađanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povijesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čovjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću.
U svojim djelima Hemingvej je stvorio neku vrstu mita o modernom čovjeku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus života je igra sa smrću koja za Hemingwaya ima gotovo obredni značaj. Stil mu je obilježen naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih rečenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkterističnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingvej je u našem stoljeću valjda jedinstven prozaik kojeg jednako cijene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sre Jul 17, 2013 11:42 am | |
| Možeš uvijek pisati, ako te ljudi ostave nasamo i ne smetaju ti. Ali najbolje se ipak piše kad si zaljubljen. Za mnoge muškarce je rat najveći trenutak njihovog života. On zamjenjuje njihovu kreativnost. Što su pisci bolji, to manje govore o onome što su napisali. Idealist je čovjek koji zna da ruža ljepše miriše od šargarepe, pa po tome zaključuje da će i čorba od ruža biti ukusnija nego od šargarepe. Ima ljudi koji čuju eho, pa pomisle da su sami proizveli originalni zvuk. Ima ljudi koji govore, govore i govore – sve dok najzad ne uspiju da nešto kažu. Ružne žene ostare prije nego lijepe – one prelaze iz sjenke u tamu. Sve naše riječi su od nehajne upotrebe izgubile oštrinu. Ljudi koji nemaju čime da se hvale, hvale se svojom nesrećom. Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sub Jul 20, 2013 10:55 pm | |
| Ernest Hemingway - najveći američki književnik Napisao je tolike knjige premda mu je najbolji roman njegov vlastiti burni život Još jednom da se rodim, nemirno ovo tilo zvizdu će istu slidit i bit će što je bilo... da skupim ča je bilo u jednu pismu stane – poručivao nam je pokojni Zdenko Runjić kroz usta najslavnijeg dalmatinskog trubadura Olivera Dragojevića u jednom od nezaboravnih hitova, »Malinkoniji«. Ernest Hemingway , najslavniji američki književnik odlično bi se uklopio u ove mediteranske, hrvatske stihove jer cijeli njegov burni život stane u jednu pjesmu s puno melankolije. Tako je bilo do tog davnog 2. srpnja 1961. godine, kada je prije pola stoljeća pustolov i ponajprije pisac, odlučio da je svemu kraj, okončavši dvocijevkom svoje »slijeđenje zvijezde«. Tragičan kraj velikana je dodatno pojačao mit o njemu, ali i bez toga bi najpoznatiji američki Ernest ostao stalnom temom zanimanja. Ovako si je sam izvadio kartu za put bez povratka, ali je ostao u legendi. Te 1961. godine pozornost cijele svjetske javnosti se okrenula Hemingwayevoj farmi u Idahu gdje je književnik , koji je obilježio dugo razdoblje dvadesetog stoljeća, pronađen u krvi, smrskane glave. Velikan je otišao bez pozdrava i oproštaja. Usamljen, slomljen bolešću kojoj se pridružila i stvaralačka nemoć, doživio je unutarnji slom i posegnuo za oružjem. Novinar i ratnik Ernest Hemingway, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1954. godine, isprva se bavio novinarstvom koje ga je odvelo na mnoga krizna žarišta svijeta. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, dulje je vrijeme živio u Parizu, a u španjolskom građanskom ratu na strani je republikanskih snaga. Prva priznanja stekao je svojim novelama. Pisao je kratkim rečenicama s puno ponavljanja, a osobni dojmovi su bili njegov znak raspoznavanja u tim djelima od kojih su najslavnija: Sunce se ponovo rađa, Zbogom oružje, Kome zvono zvoni, te Starac i more. Prve note ove američke pjesme u kojoj »sve u jednu pismu stane« ispisane su u Oak Parku, u Illinoisu 21. srpnja, posljednje godine pretprošlog stoljeća – 1899. Bilo je tek osam sati izjutra kada se rodio Ernest Hemingway. Otac Clarence Edmonds, liječnik star 28 godina je bio marljivi kolekcionar. Skupljao je novčanice, poštanske marke, indijanske predmete, preparirane životinje. Čovjek je uz to bio strastveni lovac i ribolovac, vele i odličan kuhar. Majci je pak zbog zdravstvenih problema izmaknula operna karijera. Gospođa Grace Hallam, kontraalt, nije mogla nastaviti s onim za što je bila nadarena zbog teškoća s vidom. Okrenula se stoga instrukcijama, kod kuće je davala glazbenu poduku, a kasnije se zabavljala i slikarstvom. [You must be registered and logged in to see this image.] Roditeljske svađe U ovom tipičnom mjestu i kraju američkog Srednjeg zapada, u kojem brojni filmski režiseri ili pak književnici i do danas nalaze neiscrpan izvor tema za svoja djela, živjela je ta protestantska obitelj Hemingway. Priča se da odnosi među roditeljima nisu bili idealni, otac je bio mekan ali grub, a majka ambiciozna i dominantna osoba. Ernest je bio drugi među šestoro braće, a svi su živjeli između verbalnog ping-ponga roditelja. Hemingway je 1917. godine završio tamošnju školu, a učitelji su pritom uočili njegovu literarnu »žicu«. Majka je za njega priželjkivala karijeru violončelista, a mladić je težio biti poput oca, volio je lov, ribolov, boravak na otvorenom. Uz to je ostavio školovanje i zakoračio u novinarski svijet kao suradnik »Kansas City Stara«, ali ga je ulazak SAD-a u rat ponukao da se prijavi među dobrovoljce za ratovanje u Europi. Kako mu teškoće s vidom nisu dopuštale ratovanje, Hemingway se javio za vozača vozila Crvenog križa. Nakon svega se našao na talijanskom frontu i ubrzo je bio ranjen te je boravio tri mjeseca u bolnici zbog raznih operacija na nozi. Tu je okončao ljubavnu avanturu s bolničarkom Agnes Hannah von Kurowskya. Po izlasku iz bolnice ostao je u talijanskoj vojsci sve do kraja rata. Piće i priče U povratku 1919. godine američki tisak ga je dočekao kao heroja hvaleći njegovu hrabrost. Njemu pak nije godio povratak u civilni život, a neprilagođeni Ernest kojeg je mučila i nesanica, okrenuo se piću. Čitao je puno, a tog je ljeta, uz izlete u šume Michigana, počeo pisati priče. Od 1920. godine je i suradnik »Toronto Stara«, otišao je u Chicago, a nakon godinu dana je sklopio brak s Elizabeth Hadley Richardson, starijom od njega osam godina. Uz pomoć dobronamjernika, među kojima je Ezra Pound, Hemingway se vratio u Europu radeći za svoj list. Pratio je međunarodne događaje poput grčko-turskog rata. Ubrzo su mu objavljene prve knjige, a rodio mu se i sin, John Hadley Nicanor, zvani Bumby. Početkom 1925. godine mu je objavljena nova knjiga. Dvije godine poslije razveo se od supruge i oženio njezinu bogatu prijateljicu iz pariške redakcije »Voguea«, Pauline Pfeiffer. [You must be registered and logged in to see this image.] Povratak u Ameriku Romantično je njegovo novo američko razdoblje od 1928 do 1939. godine. Vratio se sa suprugom i vrijeme mu je protjecalo kako u pisanju, tako i u lovu i ribolovu na Floridi. Događale su se i obiteljske promjene, rodio mu se drugi sin Patrick, ali je umro Ernestov otac – upucavši se. Pisac je pak objavio slavno djelo »Zbogom oružje« 1929. godine i tko bi rekao da će mu za nešto više od trideset godina baš oružje doći glave. Zlokoban znak bilo je očevo samoubojstvo. Već 1931. godine je rođena nova utjeha, treći Hemingwayev sin, Gregory Hancock, a umjetnik je spremao »Smrt poslijepodne«, »Winner take nothing« i »Zelene brežuljke Afrike«. To je sve uvod u njegovo novo slavno doba započeto španjolskim građanskim ratom 1936. godine. Ernest je tamo otišao godinu dana kasnije kao ratni izvjestitelj »North American Newspaper Alliance«. Pod vrelim španjolskim suncem je rođena njegova veza s novinarkom i spisateljicom Marthom Gellhorn, koja je po razvodu s Pauline 1940. godine postala njegova treća žena. Zvona s Kube Te godine je otišao i na Kubu te objavio glasovito djelo »Kome zvono zvoni«, sjajno ovjekovječeno i na filmskom platnu sa scenama španjolskoga građanskog rata. Nemirni duh Hemingway je pak otišao najprije na Daleki istok da bi na koncu pošao za američkom armijom u Europu, a kraj rata je i kraj njegova braka s Marthom Gellhorn, a nova izabranica srca je Mary Welsh. [You must be registered and logged in to see this image.] Godinu dana prije dobivanja Pulitzerove nagrade, 1952. godine je objavio još jedno sjajno djelo, »Starac i more«, a 1954. stigla je i Nobelova nagrada. Ali, kako u njegovu životu ništa nije moglo proći glatko i bez uzbuđenja, nagradu je dočekao jer je pukom srećom preživio zrakoplovnu nesreću, iako su ga već smatrali mrtvim. Usprkos slavi i priznanjima počeli su ga nagrizati crvi egzistencijalne krize, a 1960. godine Hemingway je primljen na kliniku u Minnesoti. Sve snažnije psihičke smetnje natjerale su liječnike na primjenu elektrošokova. To je pak prouzročilo gubitak pamćenja. Pokvarili su se i odnosi s kubanskim revolucionarom – diktatorom Fidelom Castrom , a autor tolikih djela za pamćenje je pošao u Ketchum u Idahou. Tu je supruga spriječila njegov prvi atentat na vlastiti život, ali one kobne nedjelje 2. srpnja Hemingway je ustao rano i uzevši jednu od svojih lovačkih pušaka, navodno da je očisti, poranio je na susret sa smrću. Napisao je tolike knjige premda mu je najbolji roman njegov vlastiti burni život. Ne kažu uzalud da je genijalnost od ludila odijeljena samo tankom folijom. Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Galeb
Datum upisa : 17.12.2011
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Čet Okt 17, 2013 2:00 pm | |
| "... Posmatrao je kako se nebo razvedrava iznad dugog vidika močvare i vrativši se u potopljeno bure preletao je pogledom zamrznutu lagunu i močvaru, ugledavši u daljini bregove pokrivene snegom. Iz onako niskog položaja u kome se nalazio, on nije mogao da vidi brežuljke i izgledalo je da planinski visovi izrastaju direktno iz ravnice. Dok je gledao u pravcu bregova, osećao je hladan povetarac po licu i znao da će kada odande stigne vetar zajedno s izlazećim suncem sigurno s mora doleteti tada i neke ptice, uznemirene vetrom."
Preko reke i u šume, Ernest Hemingway | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Uto Dec 03, 2013 1:35 am | |
| Možda čovek ponekad izgubi sve što mu je drago i oseti se napušten. Sam, sasvim sam. Možda se ponekad razočaraš u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe) i kao ptica bez gnezda tražiš utočište pod tuđim krovom. Možda ponekad, ali jednom sigurno, ispreči će se neko pred tobom, neko preko koga ne možeš tako preći, pogledati ga preko ramena. Jednom, sigurno, shvatićeš da nekog duboko voliš.
Hemingvej
| |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Sre Dec 04, 2013 9:14 pm | |
| "Nijedan covek nije ostrvo sam po sebi celina. Svaki je covek deo kontinenta,deo zemlje. Ako grudvu zemlje odnese more-Evrope je manje; kao da je neko odneo posed tvojih prijatelja ili tvoj. Smrt svakog coveka smanjuje mene, jer ja sam okruzen covecanstvom, zato nikad ne pitaj za kim zvono zvoni-ono zvoni za tobom."
'Za kim zvona zvone' Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej Ned Jul 27, 2014 12:18 am | |
| 16 knjiga koje vam je preporučio Ernest Hemingvej
Na današnji dan, 21. jula 1899. godine rođen je američki pisac i novinar Ernest Miler Hemingvej. Tim povodom podsećamo vas na listu 16 književnih dela koje je on preporučio za čitanje svakoj osobi koja bi želela da se bavi pisanjem. Bio je april 1934. godine. Vreme Velike depresije. Arnold Samjuelson, 22-godišnji sin norveških imigranata, je završio studije novinarstva na Univerzitetu u Minesoti, ali nije imao diplomu da to i dokaže, jer je odbio da plati taksu od pet dolara. Pročitavši u Kosmopolitanu priču “One Trip Across” toliko je bio impresioniran da je odlučio da putuje više od 2.000 milja i upozna se sa njenim autorom – Ernestom Hemingvejem i pita ga za savet. Bez centa u džepu, samo sa željom da postane pisac, teretnim vozom zaputio se ka jugu, na Floridu. Kada je konačno stigao u gradić u kome je živeo autor romana “Zbogom oružje”, Samjuelson nije imao mnogo izbora nego da prespava na doku. Usred noći “beskućnika” je probudio jedan policajac i do jutra je bio u lokalnom zatvoru. Sledećeg dana Arnold je krenuo u potragu za svojim idolom, koji tek što se vratio iz afričkog safarija. Kada je zakucao na vrata doma Ernesta Hemingveja i slavni pisac se pojavio na kućnom pragu, Samjuelson je ostao nem. “Nisam mogao da se setim ni reči govora koji sam pripremio. Ispred mene je stajao visok čovek, širokih ramena. Noge su mu bile razdvojene, a ruke kao da su visile. Nagnuo se blago napred i instinktivno preneo težinu tela na prste. Kao borac koji se sprema da zada udarac“, opisao je Arnold Samjuelson mnogo godina kasnije ovaj susret. Srećom, Hemingvej nije udario mladića, već ga je pitao šta želi. Samjuelson mu je objasnio da je čitao “One Trip Across” i da je hteo sa njim o tome da razgovara. Hemingvej se za trenutak zamislio, a potom rekao nepoznatom momku da dođe sutradan u 13:30. Arnold se vratio u dogovoreno vreme i zatekao pisca kako sedi na svom tremu. Počeli su razgovor i Ernest mu je dao sledeći savet: "Najvažnije što sam naučio o pisanju je da nikada ne pišeš previše odjednom. Nikada nemoj da iscediš sve iz sebe. Ostavi malo i za sledeći dan. Najbitnija stvar je da znaš kada da staneš. Kada ti još uvek ide dobro i dođeš do interesantnog dela, a znaš šta će se posle desiti, vreme je da se zaustaviš. Onda ga ostavi na miru i ne razmišljaj o tome. Neka tvoja podsvest odradi posao. Sledećeg jutra, nakon dobrog sna i kada se osećaš sveže prepiši ono što si napisao dan ranije i opet se zaustavi na drugom vrhuncu interesovanja. Na taj način dobićeš mnogo interesantnih mesta u romanu i nikada se nećeš zaglaviti". Hemingvej ga je pitao da li je pročitao "prokleto dobru" knjigu "Rat i mir", a zatim pozvao u svoju radnu sobu i napravio listu književnih dela koja bi trebalo da pročita. 1. "Ana Karenjina" – Lav Tolstoj 2. "Budenbrokovi" – Tomas Man 3. "Braća Karamazovi" – Fjodor M. Dostojevski 4. "Orkanski visovi" – Emili Bronte 5. "Pozdrav i zbogom" – Džordž Mur 6. "Madam Bovari" – Gistav Flober 7. "Rat i mir" – Lav Tolstoj 8. "Plavi hotel" – Stiven Krejn 9. "Otvoreni čamac" – Stiven Krejn 10. "O ljudskom ropstvu" – Samerset Mom 11. Antologija poezije "The Oxford Book of English Verse" 12. "Ogromna soba" – Edvard Estlin Kamings 13. "Daleko i davno" – Vilijem Henri Hadson 14. "Amerikanac" – Henri Džejms 15. "Dablinci" – Džejms Džojs 16. "Crno i crveno" – Stendal [You must be registered and logged in to see this image.] Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Ernest Hemingvej | |
| |
| | | | Ernest Hemingvej | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 60 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 60 Gosta :: 1 Provajder Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Sta Vas nervira na forumu?Juče u 8:41 pm od Eugen Grafvajer » Nega usanaJuče u 1:25 am od Kijara-brm » DNEVNI HOROSKOP ✰Juče u 1:23 am od rouzvel » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniJuče u 1:07 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Sre Mar 27, 2024 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Sre Mar 27, 2024 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11610 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je Zdravko Mićanović
Naši korisnici su poslali ukupno 523973 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|