Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
Pablo Neruda (12. jul 1904. - 23. septembar 1973), čileanski književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost
Rođen je 12. jula 1904. godine u gradu Peral u Čileu kao Rikardo Neftali Rejes (Ricardo Neftali Reyes). Počeo je da piše veoma rano. U 19-toj godini (1923). objavljuje svoju prvu knjigu poezije „Crepusculario“, a već u 20-toj i drugu pod nazivom „Dvadeset poema o ljubavi i jedna pesma bez nade“.
Studirao je francuski jezik i pedagogiju. Španski građanski rat i smrt svoga prijatelja Federika Garsije Lorke na njega ostavlja neizbrisiv trag. Priključuje se revolucionarnom pokretu i tada piše pesme sa revolucionarno-socijalnom tematikom.
1927. - 1935. radi pri Čileanskom konzulatu. Od 1939. do 1940. godine je konzul u Parizu, a nakon toga u Meksiku do 1943. godine. Vraća se u rodni Čile 1945. godine i postaje senator. Zbog neslaganja sa tadašnjim predsednikom Čilea biva progonjen. Uspeva da pobegne u Evropu, gde je boravio u raznim zemljama. U Čile se vraća 1952. godine gde živi do svoje smrti 23. septembra 1973.
Objavio je još desetak knjiga poezije. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1971. [You must be registered and logged in to see this image.]
Ne budi daleko od mene ni jedan dan, jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug i cekat cu te na nekoj stanici kad negde daleko usnu valovi. Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada, u tom casu, spoje se kapi nesanice i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu doci da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku, jao, neka ne lete tvoje vedje u odsutnosti: ljubljena ne idi od mene ni za trenutak, jer u tom otici ces tako daleko da cu obici zemlju ispitujuci hoces li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
Znaš kako je to ako gledam kristalni mesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo klade, sve me odvodi tebi kao da je sve sto postoji, mirisi, svetlost, metali poput barčica što plove ka ostrvima tvojim koja me čekaju.
E, pa dobro, ako malo-pomalo prestaneš da me voliš i ja ću prestati tebe da volim malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboraviš ne traži me jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim vetar zastava što prolazi kroz moj život i odlučiš da me ostaviš na obali srca u kome imam korena zapamti da ću toga dana, toga časa dići ruke iščupati svoje korene u potrazi za drugim tlom.
Ali ako svaki dan, svaki sat, pristaneš da mi budeš sudbina s neumoljivom slašću, ako se svakoga dana popne jedan cvet do tvojih usana tražeći me o ljubavi moja, o moja u meni se sva ta vatra ponavlja, u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno, moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena, i sve dok živiš biće u tvojim rukama ne napuštajući moje.
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna, iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje. Kao da su ti oči nekud odletele i poljubac jedan sklopio usne.
I pošto su sve stvari pune moje duše, izranjaš iz njih njome ispunjena. Leptiru sna, na moju dušu ličiš i ličiš na reč melanholija.
Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna. I kao da se žališ , leptirice zaljubljena. Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje. Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna. Daleka i bolna kao da si preminula. Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta. I radostan sam, radostan što istina to nije.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 8:57 pm
TIJELO ZENE
Tijelo zene, bijeli brezuljci, bijela bedra, slicna si svijetu kada se dajes. Ruje te moje tijelo divljeg ratara i sin iskace iz dubine zemlje.
Bijah sam kao tunel. Ptice su od mene bjezale I u meni zapoce noc svoju mocnu invaziju. Kovao sam te kao oruzje da bih te nadzivio ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju pracku.
Ali stize cas osvete i ja te ljubim. Tijelo od koze, od mahovine, od mlijeka snazna i lakoma. Ah pehari grudi! Ah oci odsutnosti! Ah ruze pubisa! Ah glas tvoj spor i tuzan!
Tijelo zene moje, u tvojoj cu ostati ljupkosti Zedji moja, tjeskobo bez granica, pute neodlucni! Tamna korita rijeka gdje vjecita zedj ostaje, gdje ostaje umor i bol beskrajna.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:04 pm
I bje u ono doba . . . dođe poezija da me potraži. Ne znam, ne znam odakle je banula, iz zime ili iz rijeke. Ne znam ni kako ni kada. Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu riječi, ni tišina, ali zvala me iz jedne ulice, iz krošnje noći, iznenada, među ostalima, među žestokim ognjevima, ili dok se vraćah sam, tamo je stajala bez lica i dodirivala me.
Nisam znao što da kažem, usta mi nisu znala ništa odrediti, Image oči mi bijahu slijepe, a nešto je udaralo u mojoj duši, groznica ili izgubljena krila, i ostadoh sam odgonetajući, tu opeklinu, i napisah prvi nejasan redak, nejasan, bez tijela, čistu glupost, čistu mudrost onoga koji ništa ne zna, i odjednom vidjeh očišćeno i otvoreno nebo, planete, Image treptave plantaže, sjenu probušenu, izbodenu strijelama, vatru i cvijeće, noć koja uspavljuje, svemir.
I ja najsitnije biće, pijan od goleme ozvjezdane praznine, na sliku i priliku tajne, osjetih se kao čisti dio bezdana, otkotrljah se sa zvijezdama, srce mi se otisnu s vjetrom.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:20 pm
Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaća pomoć. Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija onih koje daju sjaj očima ili napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti niti jednom u svojem životu da pobjegne od smislenih savjeta....
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:23 pm
LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete, mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima, rat sa svojim cokulama krvavim, ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave, violine prolazne jeseni izbodene, radost je ponavljala usne kaleza, bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu i zatim se vratio cvijet svome cvijetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela. U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla ljubav sa svim zakonima rose.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:30 pm
SADA
Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu. Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti. Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima, a ti si uza me cista ko jantar uspavani.
Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima. Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena. Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom, samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.
Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake, ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo, tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,
dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi: noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:34 pm
(Potpuna zeno, putena jabuko...)
Potpuna zeno, putena jabuko, topli mjesece, gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno, kakav se tamni sjaj otvara izmedju tvojih stupova? Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?
Jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama, sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna: ljubiti je borba bljeskova i dvaju tijela jedinim medom porazena.
Od cjelova do cjelova prelazim tvoj mali beskraj, tvoje rubove, tvoje rijeke i tvoja sicušna sela, i oganj genitalni preobrazen u slast
juri osjetljivim putevima krvi sve dok se ne sruši kao karanfil nocni, sve dok bude i ne bude jedino munja u sjeni.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:35 pm
Kad umrem zelim tvoje ruke na svojim ocima: zelim svjetlo i zito tvojih ljubljenih ruku, da me jos, jednom dirne njihova svjezina, da osjetim njeznost sto izmjeni moju sudbinu.
Hocu da zivis dok te, uspavan, cekam, hocu da tvoje usi i dalje slusaju vjetar, da udises miris mora koji smo zajedno voljeli i da nastavis hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hocu da ono sto volim nastavi zivjeti, a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega, zato cvjetaj i dalje, rascvjetana,
da bi dostigla sve sto ti ljubav moja naredjuje, da bi sjena moja prosetala tvojim vlasima, da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:43 pm
NISTA MI NISI DALA Pablo Neruda
Ništa mi dala nisi i zbog tebe ruže Mog života gube listove beznađa, Jer vidiš iste stvari koje gledam, Zemlju, i nebo što se nad nama rađa,
Jer mreža tvojih nerava i vena Sto održava tebe i lepotu tvoju Sigurno zadrhti od poljupca čistog, Sunčevog što pada i na usnu moju.
Ženo, ništa mi dala nisi, pa ipak Kroz tvoje biće osećam zemaljske stvari; Radostan sam što mogu da gledam zemlju Gde srce tvoje odmara i tuku mu damari.
Zalud mi moja osećanja brane - cvetovi nežni što se vetru smeše- Jer naslućujem pticu u letu što čežnju tvoju plavetnilom posu.
Pa ipak, ništa mi nisi dala, Tvoja mladost ne cveta za mene, S osmeha tvog bakarnog vodopada Neće se napojiti moja žedna stada.
Nafora koju ne okusiše tvoje usne, Poklonik ljubljenog koji će te zvati Izaći ću na put s ljubavlju mojom u ruci Kao sa čašom meda za onog koga ćeš zavoleti.
Već vidiš, noć zvezdana, pesma i pehar Iz kojeg ispijaš vodu koju pijem, Živim u tvom životu i ti u mome živiš, Ništa mi nisi dala a, ipak, sve ti dugujem....
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:44 pm
KUCA
Kuca ujutro s nejasnom istinom ponjava i perja i pocetak dana bez smera, lutajuca kao uboga lada, izmedu horizonata, reda i snova. Stvari kao da zele ostaviti tragove, privrzenost bez cilja, hladna nasledja, papiri skrivaju zguzvane vokale i htelo bi vino u boci slediti svoje juce. Gospodarice, prolazis drscuci kao pcela, dirajuci podrucja izgubljena u seni, osvajajuci svetlo svojom belom snagom. I tada se ponovo podize svetlost: stvari se pokoravaju vetru zivota i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:46 pm
AKO ME ZABORAVIŠ
Hoću da znam jednu stvar.
Znaš kako je to ako gledam kristalni mesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo klade, sve me odvodi tebi kao da je sve sto postoji, mirisi, svetlost, metali poput barčica što plove ka ostrvima tvojim koja me čekaju.
E, pa dobro, ako malo-pomalo prestaneš da me voliš i ja ću prestati tebe da volim malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboraviš ne traži me jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim vetar zastava što prolazi kroz moj život i odlučiš da me ostaviš na obali srca u kome imam korena zapamti da ću toga dana, toga časa dići ruke iščupati svoje korene u potrazi za drugim tlom.
Ali ako svaki dan, svaki sat, pristaneš da mi budeš sudbina s neumoljivom slašću, ako se svakoga dana popne jedan cvet do tvojih usana tražeći me o ljubavi moja, o moja u meni se sva ta vatra ponavlja, u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno, moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena, i sve dok živiš biće u tvojim rukama ne napuštajući moje.
Storm_z
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:47 pm
POĆI ĆEŠ SA MNOM
"Poći ćeš sa mnom"-rekoh- i nitko nije znao gdje i kako drhti moja bolna duša i ne bijaše za me karanfila i barkarola, ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.
Ponovih: pođi sa mnom, kao da već umirem i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari, nitko ne vidje tu krv što se penjala u tišini. O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!
Ali kada sam čuo tvoj glas kako ponavlja "Poći ćeš sa mnom"- kao da si oslobodila i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina.
što se iz svog potopljena podruma uspinjalo, i ponovo na svojim ustima osjetih okus plamena, krvi i karanfila, kamena i paljevine.
Godina : 54 Location : Olujna polja Datum upisa : 07.02.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Nov 20, 2008 9:49 pm
Generali izdajnici/ Pogledajte moju mrtvu kuću, pogledajte moju slomljenu Španjolsku/ Iz svake kuće izbija gorući metal umjesto cvijeta, iz svakog otvora ustaje Španjolska/ Iz svakog ubijenog djeteta raste oružje s očima/ Iz svakog zločina rađaju se meci koji će jednog dana pronaći vaša srca/ Hodite, pogledajte krv na ulicama! Oči koje su vidjele ne trebaju biti zatvorene, ruke koje su dotakle ne trebaju zaboraviti kad drže pero..." (Zarobljeni um, 1953.)
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Uto Avg 18, 2009 10:55 pm
DIVNO JE LJUBAVI ZNATI
Divno je, ljubavi, znati da si ovde u noci, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali telo ti dise tako napusteno, trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u seni. Uspravna, bit ces druga sto ce ziveti sutra, ali od onih granica izgubljenih noci, od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo nesto ostaje i vodi nas svetlu zivota kao da je pecat sene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja.
Pablo Neruda
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Ned Avg 23, 2009 10:33 pm
Igraš se svakog dana svjetlošću svemira. Profinjena uzvanice, stižeš u cvijetu i vodi. Više si no ova bijela glavica koju stežem svakoga dana poput grozda. Ne sličiš nikome otkako ja te volim. Dopusti da te položim među žute vijence. Tko ti zapisuje ime dimnim slovima među južnim zvijezdama? Ah, daj da se sjetim kakva si nekoć bila, kad još nisi postojala. Iznenada, vjetar zavija i udara u moj prozor zatvoreni. Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama. Ovamo svi vjetrovi neba stižu, svi. Kiša halju odbacuje. Prolijeću ptice. Vjetar. Vjetar. Ja se mogu boriti protiv ljudske sile. Oluja tamo lišće kovitla i odvezuje sve barke što su ih sinoć vezali za nebo. Ti si ovdje. Ali ti ne bježiš. Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti. Kao da te strah, sklupčaj se uz mene. Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sjena očima prohujala. Sada, također sada, malena, cvijetak mi kozje krvi pružaš, i čak ti grudi njima odišu. Dok žalobni vjetar huji ubijajući leptire, ja te ljubim, i radost moja grize ti šljivu usta. Nije ti bilo lako priviknuti se na mene, na dušu moju usamljenu i divlju, na ime moje koje svi izbjegavaju. Toliko puta vidjesmo kako zornjača plamti dok smo se ljubili u oči i dok su se nad našim glavama sumraci rasplitali u razigrane lepeze. Moje su te riječi zasipale, milovale. Odavna sam volio tvoje tijelo od blistavog sedefa. Za mene ti si vladarka svemira. Cvijeće ću radosno, naš copihue, s planine donijeti, lješnjake zagasite i košare šumskih poljubaca. Želio bih učiniti s tobom ono što proljeće s trešnjama čini.
Pablo Neruda
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Pet Sep 25, 2009 11:25 pm
Ne volim te zato jer te volim i od ljubavi do nevoljenja stižem i do čekanja kada te ne čekam, srce mi prolazi od zime do plamena.
Volim te jedino zato jer te volim, mrzim te beskrajno i mrzeći te molim i mjera moje ljubavi skitničke jeste da te ne vidim i volim kao slijepac.
Možda će izjesti siječanjsko svjetlo, surova mu zraka, cijelo moje srce i ukrasti mi ključ spokojstva.
U ovoj priči umirem samo ja i umrijet ću od ljubavi jer te volim, jer te ljubim, ljubavi, krvlju i vatrom.
Naslov: Re: PABLO NERUDA Sub Jun 19, 2010 12:49 am
Mome su srcu dovoljne
Mome su srcu dovoljne tvoje grudi, i krila moja za tvoju slobodu Iz mojih usta poletjet će u nebo ono što je spavalo u tvojoj duši U tebi je varka svakoga dana, stižeš ko rosa na cvijetne krunice, potkopavaš obzorje svojom odsutnošću, poput vala bježeći neprestano Rekao sam da si pjevala u vjetru, kao što pjevaju pinije i jarboli, ti si kao oni, visoka i šutljiva i često tužna kao putovanje Utočište, kao stari put, nastanjuju te jeke i glasovi čežnje, budim se i ponekad, sele i bježe ptice što su spavale u tvojoj duši
Gost Gost
Naslov: Re: PABLO NERUDA Sub Jun 19, 2010 12:53 am
Oda sretnom danu
Ovog puta me pustite da budem srećan, Ništa se nije desilo nikom, Sve što se dešava to je da sam srećan Sa sve četiri strane srca, Kad hodam, spavam ili pišem. Šta da radim, srećan sam. Bezbrojniji sam od paše na livadama, Osećam kožu kao cerovu koru I dole nadu, gore ptice, More kao kopču na svome pojasu, Od hleba i kamena stvorenu zemlju, Vazduh raspevan kao gitara. Ti, pokraj mene u pesku, pesak si, Pevaš i pesma si, Svet je danas moja duša, Pesma i pesak, Svet su danas moja usta, Pusti me da u tvojim usnama I u pesku budem srećan, Srećan što dišem i što ti dišeš, Srećan što dodirujem tvoje koleno I tad mi se čini da sam dotak’o Azurnu kožu neba i njenu svežinu. Danas me pustite samog da budem srećan, Sa svima ili bez ikog, Srećan sa pašom i peskom, Srećan sa vazduhom i zemljom, Srećan sa tobom, Sa tvojim usnama srećan.
Gost Gost
Naslov: Re: PABLO NERUDA Sub Jun 19, 2010 12:56 am
Ovdje te ljubim
Ovdje te ljubim. U tamnome borju vjetar se raspleće. Svjetlucanje mjeseca iznad nemirnih voda. Jednaki dani idu, jedan za drugim hita. Razuđuje se magla u likove što plešu. Srebrni galeb od zapada se otkida. Ponegdje neko jedro. Visoke, visoke zvijezde. Ili crni kriz nekog broda. Sam. Katkada osvanem, a duša mi bude vlažna. Zvoni i odzvanja daleko more. To je luka. Ljubim te ovdje. Ovdje te ljubim i zalud te obzorje skriva. Ljubim te premda je sve ledeno oko mene. Katkada moji poljupci odlaze s lađama teškim koje putuju morem tamo gdje stići neće. Znam, već sam zaboravljen ko ova stara sidra. Kejovi još su tužniji kad uz njih pristaje veče. Život je moj umoran od uzaludne gladi. Ljubim ono što nemam. Oči su tvoje daleke. Moja se dosada bori sa sporim sutonima. Ali dolazi noć da mi zapjeva pjesme. Mjesec u pokret stavlja svoja kolesa sna. Tvojim me očima motre one najveće zvijezde. I kako ja te ljubim, tako u vjetru borovi svojim iglastim lišćem ime ti pjevat žele.
Gost Gost
Naslov: Re: PABLO NERUDA Sub Jun 19, 2010 12:58 am
Pamtim kakva si bila
Pamtim kakva si bila one posljednje jeseni. Bila si siva kapa i mir u srcu skrušen. Plamenovi sutona u tvom se oku borili i lišće je padalo u vodu tvoje duše. Poput kakva bršljana uz moje ruke pripita, lišće je sabiralo tvoj glas tih i skrušen. Krijes zaprepašćenja u kom je žeđ mi gorjela. Umilan plavi zumbul savijen vrh moje duše. Osjećam, oči ti putuju i jesen je daleko: Siva kapa, ptičji glas i srce kuce prema kojoj su se selile moje duboke čeznje i gdje sam slao poljupce vesele ko žar i vruće. Nebo s nekog broda. Polje sa bregova. Spomen na te je svjetlo, dim i mir jezera skrušen. Tamo za očima tvojim sutoni su izgarali.Suho jesensko lišće kovitlalo usred tvoje duše.
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Pon Avg 16, 2010 9:12 pm
Пабло Неруда
Двадесет љубавних и једна очајна пјесма 20.
Ноћас бих могао написати веома тужне стихове.
Написати, на примјер: "Ноћ је осута звијездама и дрхте, плава, небеска свјетла у даљини.
Поноћни вјетар кружи небом и пјева.
Ноћас бих могао написати веома тужне стихове. Волио сам је, а каткада - и она је мене вољела.
у ноћима ко што је ова држах је у свом наручју. Љубио сам је толико пута под бескрајним небом.
Она ме вољела, и ја сам њу каткада волио, а како и не бих љубио њене велике мирне очи.
Ноћас бих могао написати веома тужне стихове. Мислити да је немам. Осјетити да сам је изгубио.
Чути бескрајну ноћ, још бескрајнију без ње. А стих пада на душу као на пашњак роса.
Што значи да је моја љубав није могла сачувати. Ноћ је осута звијездама и она није уз мене.
То је све. У даљини нетко пјева. У даљини. Моја се душа не може помирити да сам је изгубио.
Мој поглед је тражи, као да је жели приближити. Моје срце је тражи, а она није уз мене.
Иста ноћ овија бјелином иста стабла, а ми, они од некад, више нисмо исти.
Више је не волим, збиља, а толико сам је волио. Мој глас је тражио вјетар да дође до њена слуха.
Другоме. Припаст ће другоме. Ко некад мојим пољупцима. Њен глас, њено чисто тијело. Њене бескрајне очи.
Више је не волим, збиља, а можда је ипак волим. Љубав је тако кратка, а тако бескрајан заборав.
Јер сам је у ноћима ко што је ова држао у свом наручју, моја се душа не може помирити да сам је изгубио.
Макар ово била посљедња бол коју ми задаје, а ови стихови посљењи које за њу пишем.
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Sre Sep 14, 2011 12:31 pm
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Sep 29, 2011 12:07 pm
NE BUDI DALEKO OD MENE
Ne budi daleko od mene ni jedan dan , Jer, ne znam kako bih ti rekao, dan je dug I čekat ću te na nekoj stanici.
Kad negdje daleko usnu valovi , Nemoj otići ni na jedan sat, jer tada, U tom satu, spoje se kapi nesanice I možda će sav dim što traži tvoju kuću Doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku, Jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti Ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak Jer u tom ćeš otići daleko I ja ću obići zemlju ispitujući Hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna. Sad spava i ljubav i bol i tezina sva. Noc je sisla na nevidljivim kotacima, I ti, jedina, snivas u meni poput jantara.
Nitko drugi, ljubavi moja, nece spavati u mojim snovima. Podji, podjimo zajedno, preko voda vremena, Nitko osim tebe nece putovati sa mnom preko sjena, Ni sunce, ni mjesec — samo ti, moja zimzelena. Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvorenih dlanova Njezne pjesme padaju i nestaju kao kapi, Sklopila si svoje oci, poput siva krila dva, Dok ja plutam vodom koja tece, koja me odnosi: A u svojoj sudbi vrti se noc, zemlja, vjetar — Ja sam bez tebe, sâm, samo tvoj san.
Pablo Neruda
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Sep 29, 2011 12:08 pm
LJubav
Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima čeznem za mirisima proljeća. Zaboravio sam tvoje lice, ne sjećam se više tvojih ruku; kako su se tvoje usne našle na mojima? Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima; bijele kipove bez glasa i bez vida. Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam tvoje oči. Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjećanje na tebe. Živim sa boli poput rane; dotakneš li me samo, smrtno ćeš me povrijediti. Tvoja milovanja me obavijaju, poput bršljana na sjetnim zidovima. Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek išćem odraz tvog lika u svakom oknu. Zbog tebe, teški mirisi ljeta nanose mi bol; zbog tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja: padajuće zvijezde, komete.
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: PABLO NERUDA Čet Sep 29, 2011 12:09 pm
Lako je lagano umreti
Lagano umire umire onaj koji ne putuje, Onaj koji ne čita, Onaj koji ne sluša muziku, Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, Onaj koji ne prihvata pomoć. Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja. Onaj koji ne menja rutinu, Onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju, I ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire Onaj koji beži od strasti i njenog vrela emocija; Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.
Lagano umire Onaj koji ne menja život kad nije zadovoljan Svojim poslom ili svojom ljubavi, Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti Radi nesigurnosti, I koji ne ide za svojim snovima. Onaj koji sebi neće dozvoliti, Niti jednom u svom životu Da pobegne od smislenih saveta...
Živi danas. Reskiraj danas. Učini danas. Ne dozvoli sebi lagano umiranje. Ne zaboravi biti sretan!
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati na primer: "Noć je puna zvezda, trepere modre zvezde u daljini". Noćni vetar kruži nebom i peva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Voleo sam je, a katkad je i ona mene volela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo. Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osećaj da sam je izgubio. Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvezdovita i ona nije uz mene. I to je sve. U daljini neko peva. U daljini. Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Kao da je želi približiti moj je pogled traži. Moje srce je traži, a ona nije uz mene. Ista noć odeva belinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav. Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju, moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.
II
Ovde te ljubim. U tamnom boru vetar se raspleće. Svetlucanje meseca iznad nemirnih voda. Jednaki dani idu, jedan za drugim hita.
Razuđuje se magla u likove sto plešu Srebrni galeb od zapada se otkida Ponegde neko jedro. Visoke, visoke zvezde
Ili crni krst nekog broda. Sam. Katkada osvanem, a duša mi bude vlažna. Zvoni i odzvanja daleko more. To je luka. Ljubim te ovde.
Ovde te ljubim i uzalud te obzorje skriva. Ljubim te premda je sve ledeno oko mene. Katkada moji poljupci odlaze sa lađama teškim, koje putuju morem tamo gde stići neće Znam već sam zaboravljen ko ova stara sidra. Kejovi jos su tužniji kad uz njih pristaje veče. Život je moj umoran od uzaludne gladi. Ljubim ono sto nemam. Oči su tvoje daleke. Moja se dosada bori sa sporim sutonom. Ali dolazi noć da mi zapeva pesmu. Mesec u pokret stavlja svoja kola sna. Tvojim me očima motre one najveće zvezde. I kako ja te ljubim, tako u vetru borovi svojim iglastim lišćem ime ti pevati žele.
III
Ni jednog samog dana ne budi mi daleko, jer - ne znam to reći - dan je dug veoma, I ja bih te čekao kao na stanicama kada vozovi zaspu negde u daljini.
Nemoj otići ni časa od mene, jer tada u tom času se skupe sve kapi nesanice, i možda vasceli dim koji kuću traži, dođe da ubije moje izgubljeno srce.
Ah, nek se ne lomi tvoja sena na pesku, Ah, nek ti kapci ne lete u odsutnosti; ne odlazi ni minut, o premila moja,
Jer bi u tom minutu bila tako daleko; Da bih ja celu zemlju prošao pitajući hoćeš li mi doći ili ćeš me pustiti da umrem.
Divljakuša Wild Thing
Datum upisa : 13.07.2012
Naslov: Re: PABLO NERUDA Uto Avg 21, 2012 10:29 am
Ne volim te jer te volim
Ne volim te zato sto te volim i od voljeti te do ne voljeti te stizem i do cekanja kada te ne cekam srcem mi struji studen i plam.
Ne volim te zato sto te volim i beskrajno te mrzim, a mrzeci te molim, i mjera moje putujuce ljubavi jest da te ne vidim i poput slijepca volim.
Mozda cu potrositi sijecanjsku svjetlost, okrutnu zraku, svoje beskrajno srce, ukravsi sebi kljuc spokoja.
U ovoj historiji samo ja umirem i umrijet cu od ljubavi jer te volim, jer te volim, ljubavi, krvlju i ognjem.
Divljakuša Wild Thing
Datum upisa : 13.07.2012
Naslov: Re: PABLO NERUDA Uto Avg 21, 2012 10:33 am
Žedj za tobom što me mori u noćima ...
Žedj za tobom što me mori u noćima gladnim, Drhtava ruka crvena što se do tebe pruža. Žedj pijana, ... mahnita žedj, ... šumska žedj u doba suše. Metalna žedj plama, Žedj pohlepnih korijena.
Potom, kamo navečer putuju oči tvoje, ako tad ne kreću mojima koje ih očekuju? Prepuna si sivih sjena što na mene motre. Majka me brojnim razumnim pitanjima optereti. Odgovore na njih imaš. Prepuna si glasova. Sidro si bijelo što se spušta u more našeg plova. Brazda nemirna sjemena imena moga. Da bude komadić moje zemlje na tvom tragu koji ne pokrivaš. Kada i kamo, bez očiju tvojih skitalačkih.
Stoga si žedj i ono što je utažiti treba. Kako te ne voljeti kad te i zato moram voljeti. Ako je to brodsko uže, kako ga presjeći, kako? Kako, kad su mi kosti kostiju tvojih žedne? Žedj za tobom, za tobom, djerdanu nježni i okrutni. Žedj za tobom što me noću poput psa grize. Oči su žedne, čemu onda oči tvoje? Usta su ti žedna, čemu poljupci tvoji? Duša plamti tim žarom koji te voli. Tijelo: razbuktali požar koji ti tijelo opeći mora. Žedj..... Žedj beskrajna. Žedj što tvoju žedj traži. I nestaje u njoj kao u vodi oganj.
sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
Naslov: Re: PABLO NERUDA Pon Sep 10, 2012 3:01 pm
Ako me odjednom zaboraviš ne traži me jer bih te ja već zaboravio. Ako smatraš dugim i ludim vjetar zastava što prolazi kroz moj život i odlučiš da me ostaviš na obali srca u kome imam korijena zapamti da ću toga dana, toga časa dići ruke iščupati svoje korijene u potrazi za drugim tlom.
Znat' ćeš da te ne volim i da te volim, jer živjeti je moguće na dva načina, riječ je samo krilo tišine, a vatra čuva polovinu studeni.
Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči, probuditi se, a ne znati šta sa sobom, plašiti se svojih sopstvenih uspomena.
Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog sopstvenog straha da ostvariš svoje snove.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušati razumjeti sve što ste zajedno proživjeli, i zvati ih samo onda kad su neophodni.
Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo, izigravati klovna da bi te pamtili, i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.
Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog, biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje, ne živjeti svaki dan do posljednjeg daha.
Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti, da zaboraviš njegov osmijeh i oči, a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog, zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.
Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge misliti da je njihov život vrijedniji od tvog, ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.
Zabranjeno je ne stvarati sopstvenu priču, ne imati trenutak za one kojima si potreban, ne razumjeti da je život ono što daje, a takođe i ono što uzima.
Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;
Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti.
Pablo Neruda
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
Naslov: Re: PABLO NERUDA Uto Okt 30, 2012 8:03 pm
OVE NOCI
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Napisati na primer: "Noc je puna zvezda, trepere modre zvezde u daljini". Nocni vetar kruzi nebom i peva. Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Voleo sam je, a katkad je i ona mene volela. U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo. Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci. Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Pomisao da je nema. Osecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadu. Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvezdovita i ona nije uz mene. I to je sve.U daljini neko peva. U daljini. Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi. Moje srce je trazi, a ona nije uz mene. Ista noc odeva belinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav. Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.
Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
Naslov: Re: PABLO NERUDA Uto Okt 30, 2012 8:05 pm
Ali nastupio je čas osvete, a ja te ljubim. Tijelo sazdano od puti, mahovine, žudna i čvrsta mlijeka. Oh, čaške grudi! Oh, pogledi odsutni! Oh, ruže pubisa! O, glasu blagi i tužni! Tijelo žene moje, u ljupkosti tvojoj ću ostati. Žeđi moja, beskrajna tjeskobo, kojim putem krenuti. Tamni prokopi gdje vječna žeđ vlada i slatki umor i beskrajna bol
Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
Naslov: Re: PABLO NERUDA Uto Okt 30, 2012 8:05 pm
Sa sunca grozd pada na tvoje tamne halje. Krupno korijenje noći naglo ti buja iz duše, i izbijaju stvari u tebi skrivene, tako da se blijedi i modri svijet iz tebe upravo rođen, hrani. Oh, veličanstvena i plodna, i zanosna robinjo, kruga što crn i zlaćan biva: uspravna, pokušava i postiže djelo tako živo da vene njeno cvijeće, a ona se tugom plavi.
Telo žene, beli brežuljci, bedra bela, ti si spodobna svetu u svom činu nuđenja, Moje telo divljeg ratara u tebi kopa i izbacuje sina iz dubine zemlje.
Bejah osamljen kao tunel. Od mene bežahu ptice i noć je u mene nadirala svojom moćnom najezdom. Da bih se nadživio, kovao sam te kao oružje, Kao strelu u svom luku, kao kamen u praćki.
Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim. Telo od kože, od mahovine, od mleka čvrsta i lakoma. Ah, pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah, ruže prepona! Ah, glas tvoj spor i tužan
Telo žene moje, ostat će u tvojoj ljupkosti. Žeđi moja, pomamo moja beskrajna, moj pute neodlučni! Tamna korita u kojima žeđ večita traje, i umor traje, i patnja beskonačna.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.