|
Autor | Poruka |
---|
Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Ned Dec 09, 2012 7:36 am | |
| Glava VIII. S ljudima do kojih nam nije stalo, nije teško biti ljubazan. Žene su dražesna umjetna stvorenja, ali za umjetnost nemaju nikakva smisla. Mi živimo u doba kad ljudi previše čitaju da bi bili mudri i suviše razmišljaju da bi bili lijepi. | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Ned Dec 09, 2012 7:37 am | |
| Glava XV. Kad se žena po drugi put udaje, ona to čini samo zato što joj je prvi muž bio odvratan. A kad se muškarac po drugi puta oženi, to je stoga što je obožavao svoju prvu ženu. Žene kušaju svoju sreću, a muškarci je stavljaju na kocku. Žene nas vole zbog naših mana. Ako ih imamo u dovoljnoj mjeri, sve nam praštaju, čak i našu duhovitost. Muškarac može biti sretan sa svakom ženom, sve dok je ne zavoli. Volim muškarce koji imaju budućnost i žene koje imaju prošlost. Umjerenost je kobna stvar. Dovoljno, to je kao običan objed. Samo je više nego dovoljno prava gozba. | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Ned Dec 09, 2012 7:38 am | |
| ...moj omiljeni
Glava XVI. Ljudski je život suviše kratak a da bi si naprtio i teret tuđih grijeha. Svatko živi svojim životom i za to plaća svoju cijenu. Nesreća je samo u tome što je za jednu jedinu pogrešku trebalo plaćati tako često. (...) Sudbina nikada ne privodi kraju račune što ih ima s čovjekom. | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Ned Dec 09, 2012 7:38 am | |
| Glava XVII. - A Umjetnost? - upita vojvotkinja. - To je bolest. - Ljubav? - Iluzija. - Religija? - Moderan nadomjestak vjere. - Vi ste skeptik. - Nipošto! Skepticizam je početak Vjerovanja. - Pa što ste? - Definirati znači ograničavati. Svaki naš uspjeh stvara nam nove neprijatelje jer samo prosječni ljudi mogu biti popularni. Romantičnost živi od ponavljanja, a ponavljanje pretvara strastvenu želju u umjetnost. Svaki put kad čovjek voli, njemu je kao da voli prvi put. Kad se zaljubimo u neko novo lice, jedinstvenost se strasti zato ne mijenja; ona nakon toga postaje samo jača. U najboljem slučaju u životu možemo imati samo jedno veliko iskustvo, a tajna je života u što češćem ponavljanju takvih doživljaja. | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Ned Dec 09, 2012 7:39 am | |
| Glava XVIII. Jedina strahota na svijetu jest ennui. To je jedini grijeh kojemu nema oproštenja. (ennui = dosada) Žena će očijukati s bilo kime, samo ako ima ljudi koji je pritom promatraju. Nesreća je kad čovjek nešto sigurno zna. Samo neizvjesnost ima svoju draž. U magli su sve stvari ljepše. | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Ned Dec 09, 2012 7:40 am | |
| Glava XIX. Na selu je lako biti dobar. Tamo ne prijete nikakva iskušenja. To je razlog što su ljudi koji žive izvan grada, sasvim necivilizirani. Samo su dva puta koja vode do civilizacije: kultura i pokvarenost. Svaki je zločin vulgaran, kao što je i svaka vulgarnost zločin. Zločin pripada isključivo nižim klasama. (...) Zločin je za njih isto što je nama umjetnost, jednostavno sredstvo za postizanje iznimnih uzbuđenja. Stvari koje čovjek smatra pouzdanima, nikad nisu istinite. A što se tiče knjige koja truje - toga nema. Umjetnost nema utjecaja na naša djela. Ona ubija želju za djelovanjem. Ona je na neki divan način jalova. Knjige što ih svijet naziva nemoralnima, jesu one u kojima se ogleda njihova sramota.
The Critic as Artist (1891.) "Kad god se ljudi slažu sa mnom, uvijek osjećam da nisam u pravu"
Lady Windermere's Fan (1892.)
"Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda" "Cinik je čovjek koji svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost"
The Soul of Man Under Socialism (1895.)
"Nepokornost, u očima svatkog tko je čitao povijest, je čovjekova stara vrlina. Progres je i napravljen kroz nepokornost, s nepokornošću i pobunom" "Nekada davno ljudi su imali sprave za mučenje, sada imaju novinarstvo"
De Profundis (1895.) "Meni izgleda da gledamo u prirodu previše, a živimo s njom premalo" | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Uto Dec 11, 2012 5:27 pm | |
| Životom ne vlada volja ili namera. Život je pitanje nerava, vlakana i sporogorećih ćelija u kojima se misao krije a strast doživljava snove. Možda zamišljaš da si bezbedan i smatraš sebe jakim. Međutim, neočekivana nijansa boje u sobi ili na jutarnjem nebu, neki naročiti miris koji si nekada voleo i koji budi divna sećanja, stih iz zaboravljene pesme na koji si nekad naišao, akord iz muzičkog dela koje si prestao da sviraš – kažem ti, Dorijane, od takvih stvari zavisi naš život.
Slika Dorijana Greja | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Uto Dec 11, 2012 5:28 pm | |
| Slavuj i ruža
Rekla mi je da će plesati sa mnom ako joj donesem crvenih ruža – kliknuo student – ali u svom mojem vrtu nema crvene ruže. Iz svojega gnijezda na hrastu ljutiku čuo ga slavuj i izvirio između lišća i čudio se. – Nema crvene ruže u cijelom mojem vrtu! – uzvikivao i krasne mu se oči napunile suzama. – Ah, do kakvih sitnica stoji sreća! Pročitao sam sve što su napisali mudraci i znam filozofiji sve tajne, ali mi je život bijedan jer mi nedostaje crvena ruža. – Evo napokon vjerna ljubavnika – reče slavuj. – Noć po noć pjevao sam o njemu, iako ga nisam znao: noć po noć pričao sam njegovu zgodu zvijezdama, a sada ga vidim. Kosa mu je tamna kao zumbulov cvijet, a usne mu rumene kao ruža koju želi; ali lice mu je od ljubavi poblijedjelo kao bjelokost i jad mu se ubilježio na čelu. – Sutra uvečer priređuje vladar ples – mrmljao je mladi student – a moja će ljubav biti na plesu. Ako joj donesem crvenu ružu, plesat će sa mnom sve do jutra. Ako joj donesem crvenu ružu, držat ću je u zagrljaju i ona će mi nasloniti glavu na rame, i stezat ću ruku njezinu u svojoj. Ali nema crvene ruže u mojem vrtu, pa ću sjediti sam a ona će proći mimo mene. Neće ni mariti za mene i srce će mi pući. – To je zaista pravi ljubavnik – reče slavuj. – O čemu ja pjevam, to on trpi: što je meni radost, njemu je jad. Ljubav je zaista divota. Vrednija je od smaragda i skupocjenija od finih opala. Biser i mogranj ne mogu je kupiti niti se prodaje na tržištu. Ne stječu je trgovci niti se može zamijeniti na vagi za zlato. – Glazbenici će sjediti na svojoj galeriji – reče mladi student – i svirat će na svojim instrumentima, a moja će ljubav plesati uz glas harfe i gusala. Plesat će tako lako da se nogama neće dodirivati poda, a dvorani će se u šarenim haljinama zgrtati oko nje. Ali sa mnom neće plesati jer nemam crvenu ružu da joj dam – i on se bacio u travu, pokrio lice rukama i zaplakao. – Zašto on plače? – zapita mali zeleni gušter kad je protrčao kraj njega, a rep napeo uvis. – Zbilja, zašto? – reče leptir koji je lepršao za sunčanom zrakom. – Zbilja, zašto? – šapne svojemu susjedu tratinčica nježnim, tihim glasom. – Plače zbog crvene ruže – reče slavuj. – Zbog crvene ruže! – zaviču oni – jako je smiješno! A mali gušterčić, koji je bio cinik, nasmije se na sav glas. Ali slavuj je razumio tajnu studentova jada te je šuteći sjedio na hrastu i promišljao o tajnoj ljubavi. Odjednom on raširi smeđa krila za let i ustrijemi se u zrak. Proleti gajem kao sjena i kao sjena proleti vrtom. Usred tratine stajala je krasna ruža pa kad ju je slavuj spazio, poleti k njoj i spusti joj se na grančicu. – Daj mi crvenu ružu – dovikne joj – a ja ću ti otpjevati svoju najslađu pjesmu. No ruža odmahne glavom. – Moje su ruže bijele – odgovori ona – bijele kao pjena morska i bjelje nego snijeg na planini. Ali otiđi mojoj sestri koja se plete oko staroga sunčanika i možda će ti ona dati što ti želiš. Odleti slavuj k ruži što se plete oko staroga sunčanika. – Daj mi crvenu ružu – dovikne joj a ja ću ti otpjevati svoju najslađu pjesmu. Ali ruža odmahne glavom. – Moje su ruže žute – odgovori ona – žute kao kosa morske vile što sjedi na jantarovu prijestolju i žuće nego sunovrat što cvate na livadi dok je kosac ne pokosi. Ali otiđi mojoj sestri koja raste pod studentovim prozorom i možda će ti ona dati što želiš. Odleti slavuj k ruži što raste pod studentovim prozorom. – Daj mi crvenu ružu – dovikne joj – a ja ću ti otpjevati svoju najslađu pjesmu. Ali ruža odmahne glavom. – Moje su ruže crvene – odgovori ona – crvene kao golubove noge i crvenije nego silni koralj što se vije po oceanskoj spilji. Ali zima je sledila moje žile, mraz je oprljio moje pupoljke, bura je slomila moje grančice i ja neću imati ruža cijele ove godine. – Samo jednu jedinu crvenu ružu želim ja – uzvikne slavuj – jednu jedinu crvenu ružu! Zar nema nikakav način kako bih je dobio? – Ima način – odgovori ruža – ali je tako strahovit te se ne usuđujem da ti ga kažem. – Reci mi – reče slavuj – ja se ne plašim. – Ako želiš crvenu ružu – reče ruža – moraš je stvoriti pjesmom po mjesečini i obojiti je krvlju iz svojega srca. Moraš prsa nabosti na trn i pjevati mi. Cijele cjelcate noći moraš mi pjevati, a trn ti se mora zabadati u srce, tvoja živa krv mora teći u moje žile da postane mojom. – Smrt je velika cijena za crvenu ružu – reče slavuj – a život je svakomu jako drag. Radost je sjediti u zelenoj šumi, motriti Sunce u zlatnim kolima i gledati Mjesec u bisernim kolima. Sladak je glogov miris, slatki su zvončići što se kriju u dolini i crnica što cvate na brijegu. Ali ljubav je bolja nego život, a što je ptičje srce prema ljudskome srcu? Raskrilio on smeđa svoja krila za let i uzvio se u zrak. Preletio vrtom kao sjena i kao sjena projurio gajem. Mladi je student još ležao u travi gdje ga je slavuj ostavio i još mu se nisu bile osušile suze u krasnim očima. – Veseli se – dovikne mu slavuj – veseli se, dobit ćeš svoju crvenu ružu. Stvorit ću je pjesmom na mjesečini i obojit ću je krvlju iz srca svojega. Za uzvrat tražim jedino da budeš vjeran ljubavnik jer ljubav je mudrija od filozofije, koliko god bila filozofija mudra, i moćnija od vlasti, koliko god vlast bila moćna. Krilima joj je boja kao plamen, a plamene je boje tijelo njeno. Usne su joj slatke kao med, a dah joj je kao tamjan. Student pogleda iz trave i oslušne, ali nije razumio što mu slavuj veli jer je znao jedino ono što piše u knjigama. No hrast je razumio i rastužio se jer je jako volio maloga slavuja koji je sagradio gnijezdo u njegovim granama. – Otpjevaj mi posljednju pjesmu – šapne mu – ostat ću sam samcat kad tebe ne bude. Tako je slavuj otpjevao hrastu pjesmu i glas mu je bio kao voda što klokoće iz srebrna vrča. Kad je on otpjevao pjesmu svoju, ustane student i izvadi iz džepa bilježnicu i olovku. – On ima formu – govorio je sam sebi, odlazeći gajem – to mu se ne može poreći, ali ima li čuvstva? Čini mi se da nema. Zaista je poput većine umjetnika; sasvim je stil, a nema nikakve iskrenosti. Ne bi se žrtvovao za druge. Misli jedino na glazbu, a svak zna da su umjetnosti sebične. Ali mora se priznati da ima u glasu nekih krasnih zvukova. Žalost je što ti zvuci ne kazuju ništa i nisu od nikakve praktične koristi. I ode u svoju sobu, legne na svoj slamnati krevetac i stane misliti o ljubavi; a nakon časka zaspi. A kad je Mjesec zasjao na nebu, odleti slavuj k ruži i nabode prsa na trn. Cijele cjelcate noći pjevao je grudi nabodenih na trn, a hladni kristalni Mjesec nagnuo se i slušao. Cijele je noći pjevao slavuj, a trn mu se zabadao sve dublje i dublje u grudi i živa mu je krv istjecala. Pjevao je najprije kako se ljubav rodi u srcu mladića i djevojke. A navrh ruže procvjetala je divna ruža, latica za laticom redala se kao što se pjesma redala za pjesmom. Bila je isprva blijeda kao magla nad rijekom, blijeda kao prvo jutro i srebrna poput krila zorinih. Kao sjena nizina u srebrnu zrcalu, kao sjena ružina u ribnjaku, takva je bila ruža što je procvala na najvišoj grančici. Ali ružino stablo dovikne slavuju neka se jače pritisne uz trn. – Pritisni jače, mali slavuju – doviknulo mu ružino stablo – jer će svanuti dan dok još nije dokončana ruža. Slavuj pritisne jače uz trn, a sve glasnije i glasnije orila mu je pjesma jer je pjevao kako se rađa strast u duši muškarčevoj i djevojčinoj. A nježna rumen sunula u ružine latice, kao rumen na mladoženjinu licu kad nevjesti poljubi usta. Ali trn se još nije bio zabo u srce i ružino je srce bilo još bijelo jer jedino krv iz slavujeva srca može zacrveniti ružino srce. A stablo dovikne slavuju neka pritisne jače na trn. – Pritisni jače, mali slavuju – doviknulo mu stablo – jer će svanuti dan prije no što je dokončana ruža. Pritisnuo slavuj jače na trn i trn mu dopro do srca i ljuta ga bol probola. Gorka je, gorka bila bol, a sve uznositija i uznositija bila je njegova pjesma jer je pjevao o ljubavi što se usavršuje u srcu, što ne umire u grobu. A divna se ruža zarumenila kao rumen na istočnom nebu. Crvenio se rub laticama, a kao rubin crvenjelo se srce. Ali slavuju je sve slabio glas i krilašca mu lepršala, a oči se zamaglile. Pjesma mu je slabila te slabila i on je osjećao da mu nešto guši grlo. A zatim ispjeva posljednji pjev. Bijeli ga je Mjesec čuo te zaboravio na svanuće i zastao na nebu. Crvena ga je ruža čula, sva zadrhtala od zanosa i rastvorila latice hladnomu jutarnjemu vjetriću. Jeka ga je odnijela u svoju purpurnu spilju u brdima i probudila ovčare iz sna. Preletio je preko trske kraj rijeke i ona je javila moru glas. – Gledaj, gledaj! – uzvikne ružino stablo – ruža je sada savršena – ali slavuj mu nije odgovorio jer je ležao mrtav u visokoj travi, s trnom u srcu. A o podne otvorio student prozor i pogledao – Divna li slučaja! – uzviknuo – evo crvene ruže! Otkad živim, nikad nisam vidio ovakvu ružu. Tako je krasna da zacijelo ima dugačko latinsko ime – i on se nagnuo i otrgnuo je. Nataknuo zatim šešir i pohrlio k profesorovoj kući s ružom u ruci. Profesorova je kći sjedila na vratima i motala na vitao modru svilu, a pseto joj ležalo do nogu. – Rekli ste da ćete plesati sa mnom ako vam donesem crvenu ružu – reče student. – Evo najcrvenije ruže na svijetu. Večeras ćete je nositi kraj srca, a kad budemo plesali, pričat će vam ona kako vas ljubim. Ali djevojka se namršti. – Bojim se da mi neće pristajati uz haljinu – odgovori ona – osim toga, kancelarov mi je nećak poslao pravih dragulja, a svatko zna da su dragulji vredniji nego cvijeće. – Kunem se doista, vi ste jako nezahvalni – reče student zlovoljan i baci ružu na cestu gdje je pala u jarak i kola je pregazila kotačem. – Nezahvalna! – reče djevojka. – Reći ću vam nešto, vi ste jako surovi; a napokon, tko ste vi? Samo student. Mislim da vi nemate ni srebrne kopče na cipelama kao što ih ima kancelarov nećak – i ona ustade i ode u kuću. – Kako je ljubav glupa – reče student odlazeći. – Nije ni napola toliko korisna kao logika jer ne dokazuje ništa i uvijek kazuje ono što se ne zbiva i navodi te da vjeruješ što nije istina. Zaista je sasvim nepraktična, a kako je u naše doba glavno biti praktičan, vratit ću se ja k filozofiji i učit ću metafiziku. Vratio se dakle u svoju sobu, izvadio veliku prašnu knjižurinu i uzeo čitati. | |
| | | Zana
Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Uto Dec 11, 2012 5:29 pm | |
| Prica o Narcisu
Alhemicar uze knjigu koju je neko iz karavana poneo sa sobom. Knjiga je bila bez korica, ali on je uspeo da utvrdi da je njen autor Oscar Wilde. Listajuci knjigu naišao je na pricu o Narcisu.
Alhemicar je poznavao legendu o Narcisu, lepom mladicu koji je išao da posmatra sopstvenu lepotu koja se ogledala u jezeru. Toliko je bio opcinjen samim sobom da je jednog dana pao u jezero i utopio se. Na mestu gde je pao nikao je cvet koji su nazvali narcis.
Ali Oscar Wilde nije tako završio ovu pricu.
On je napisao da su, kada je Narcis umro, došle šumske nimfe i zatekle dotle slatkovodno jezero pretvoreno u krcag slanih suza.
- Zašto placeš? – upitaše šumske nimfe.
- Placem za Narcisom – rece jezero.
- Ah, nimalo nas ne cudi što placeš zbog Narcisa – nastaviše one. I pored toga što smo mi sve stalno trcale za njim po šumi, ti si bilo jedino koje je imalo priliku da izbliza posmatra njegovu lepotu.
- Pa zar je Narcis bio lep? – upita jezero.
- A ko bi to osim tebe mogao bolje da zna? – odgovoriše iznenadene nimfe. – Na kraju krajeva, on se svakog dana s tvojih obala naginjao nad tebe.
Jezero je za trenutak zacutalo. Najzad, rece:
- Ja placem za Narcisom, ali nikad nisam primetilo da je Narcis lep.
Oplakujem Narcisa zato što sam, uvek kada bi se on nagao nad mene, moglo u dnu njegovih ociju da vidim odraz svoje sopstvene lepote.
Lepe li price, rece Alhemicar.
| |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Uto Dec 11, 2012 5:31 pm | |
| Kuća Strašnog suda [You must be registered and logged in to see this image.]I bi tišina u Kući Strašnog suda, i Čovek izađe nag pred lice Boga. I Bog otvori Knjigu Života Čovekovoga. I Bog prozbori Čoveku: "Tvoj život bejaše zao, i ti pokazivaše samo okrutnost prema onima u nevolji, i po onima što pomoć im nedostajaše, ti izlivaše samo gorčinu, i teška srca bejaše. Siromasi pozivahu te, ali ti ne odgovori, i uši tvoje bejahu gluve za zapomaganje mučenika Mojih. Nasledstvo siročadi samo za sebe prisvajaše, i sa namerom zlom slaše lisice u vinograde susedove. Ti uzimaše i hleb za decu i davaše psinama da proždiru ga, i gubavce Moje, što življahu u močvarama i bejahu u miru i hvališe Mene, izagnaše na puste ulice, i na zemlji Mojoj, od koje te stvorih, prosipaše nevinih krv!". I Čovek odgovori i reče: "Čak i tako počinih!". I Bog ponovo otvori Knjigu Života Čovekovoga. I Bog prozbori Čoveku: "Tvoj život bejaše zao, i Lepota koju pokazivah tebi, i Dobro koje sakrih za tebe, ti prolaziše pored, ne primetivši ih. Zidovi odaja tvojih behu oslikani, i ti ustajaše na zvuk flauta iz kreveta grozota svojih. Ti izgradiše sedam olatara za grehe zbog kojih propatih, i pojede od stvari koje nisu za jelo, i purpur odela tvojega bejaše protkan trima znacima sramote. Idoli tvoji ne bejahu ni od zlata ni od srebra, već od mesa mrtvoga. Ti ispuniše mirisima kose njihove, i stavljaše u ruke im nar. Šafranom im premazivaše stopala, i raspostiraše tepihe preda nj'. I premazivaše antimonom očne kapke njihove, i prekrivaše izmirom tela njihova. Ti bacaše se na kolena preda nj', i tronovi idola tvojih bejahu svetlošću obasjani, i pokazivaše tako Suncu sramotu tvoju, a Mesecu ludilo tvoje!". I Čovek odgovori i reče: "Čak i to učinih!". I po treći put otvori Bog Knjigu Života Čovekovoga. I Bog prozbori Čoveku: "Tvoj život bejaše zao, i na dobro uzvraćaše ti samo zlom, i krivočinstvom na ljubaznost. Povrediše ruke što hranišete, i prezreše grudi sa kojih sisaše. Oni koji sa vodom dolaziše tebi uvek odlaziše žedni, i pobunjenici koji te skrivahu u šatorima svojim u noći, bejahu izdani pre zore. Neprijatelji tvoji, što te poštedeše, završiše život svoj u zasedi tvojoj, i prijatelja što hodaše kraj tebe prodade, i oni što donosiše ti Ljubav uvek dobijaše samo Požudu zauzvrat!". I Čovek odgovori i reče: "Čak i tako činjah!". I Bog zatvori Knjigu Života Čovekovoga, i prozbori: "Sigurno, u Pakao ću te poslati! U Pakao poslaću tebe!". I Čovek uzviknu: "Učiniti to ne možeš!". I Bog reče Čoveku: "Zašto ne mogu u Pakao da te pošaljem, i sa razlogom kojim?". "Zato što u Paklu življah uvek!", odgovori Čovek. I bi tišina u Kući Strašnog suda. I posle pauze Bog prozbori, i reče Čoveku: "Shvativši da ne mogu u Pakao da te pošaljem, sigurno ću te u Raj uputiti! Čak u Raj poslaću tebe!". I Čovek uzviknu: "Učiniti to ne možeš!". I Bog reče Čoveku: "Zašto ne mogu u Raj da te pošaljem, i s razlogom kojim?". "Zato što nikada, ni na jednom mestu, ne mogah Raj da zamislim!", Čovek odgovori. I bi tišina u Kući Strašnog suda. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Oscar Wilde Uto Dec 11, 2012 5:32 pm | |
| Prijatelja biram po izgledu, poznanika po karakteru, a neprijatelja po pameti. Nemam nijednog glupog neprijatelja - sve su to bistri i pametni ljudi koji me mrze i poštuju..
neponovljiv je.. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Oscar Wilde | |
| |
| | | | Oscar Wilde | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 54 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 54 Gosta :: 2 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Sta Vas nervira na forumu?Danas u 8:41 pm od Eugen Grafvajer » Nega usanaDanas u 1:25 am od Kijara-brm » DNEVNI HOROSKOP ✰Danas u 1:23 am od rouzvel » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniDanas u 1:07 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Juče u 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Juče u 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11610 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je Zdravko Mićanović
Naši korisnici su poslali ukupno 523973 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|