KATOLIČKI SV NIKOLA/MIKULAŠ

First topic message reminder :

Katolički sv Nikola





»Život svetog Nikole«, Poljska, kraj 15. ili početak 16. st.





Sveti Nikola (Patara između 255. i 270. - Myra, Turska, oko 346.), svetac katoličke i pravoslavne Crkve, biskup, zaštitnik djece i pomoraca.
Životopis


Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću.
Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa
su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

»Smrt sv. Nikole«, Fra Angelico, tempera na drvetu, Rim oko 1437.





Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu
gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad
umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći
te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327.
godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je
nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je
preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Legenda



»Sveti Nikola pruža vreću sa zlatnicima kroz prozor«, Gerard David, ulje na drvetu, Nizozemska 15.-16. st.; National Gallery of Scotland, Edinburgh





Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću
potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih
djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši
kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer,
opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog
jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje
priča ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj
  dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I
  doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči
  otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju
  neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
  
• Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka
  čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak.
  Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u
  njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.
  

Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Životopis

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.


Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Legenda


Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

* A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
* Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

Štovanje svetog Nikole

Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.

Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.Kod pravoslavnih vernika sv Nikola se slavi 19. 12 .





Svim članovima foruma koji slave i njihovim porodicama želimo srećnog Mikulaša .

Pridruzujem se cestitkama :))

Pošto sam u detinjstvu živela u kraju gde je većina stanovništva bila katoličke veroispovesti, to sam, kao devojčica, vazdan bila po komšiluku za blagdane. Najintenzivniji osećaj vezuje me, upravo, za Mikulaša. Nisam baš bila svesna šta je ili ko je on, ali znam da sam glancala svoje čizmice i stavljala ih na sims prozora kod komšinice šnaš-Anice. Noć uoči sam uvek spavala kod njih. Parasnička peć mi je bila utočište, tamo je bio "budžak" (udubljenje između zidane peći i zida), do kasno u noć sam tamo sedela šćućurena, držeći oči na "šibicama", al' me je uvek san savladao. Tada mi nije bilo jasno kako sam prešla u krevet, pa sam, budeći se ujutro, to pripisivala Mikulašu, "on me je sigurno preneo i ostavio poklončiće u moje čizmice". U mojoj obući sam pronalazila "solon cukor" (tako i Bunjevci nazivaju one "svilene"-salon bombone), čokoladice životinjsko carstvo i neku igračkicu od drveta. U drugoj obući (obično nekog odraslog iz kuće) nalazio se krompir ili luk, pa sam im se slatko smejala i govorila "niste bili dobri, zato dobijate to". Sada bih radije videla luk i krompir u svojoj obući (prim.aut.).

Parasnička peć

Priključujem se čestitkama...:)

Pjesma o sv. Nikoli
Tiho djeco, tiho sada,



Tamna noć već svuda pada!



Već po gradu Niko bijeli,



Dobroj djeci dare dijeli.







Biskupska mu kapa bijela,



Uzdiže se iznad čela.



Poput snijega bijela brada,



Dolje mu do pasa pada.







Duga mu do zemlje halja,



Hodajuć se za njim valja.



Jošte Niko sjedokosi,



štap u jednoj ruci nosi.







Vesele se, raduju se,



Djec mala svetom Niki.



Al´ne samo mala djeca,



Raduju se i veliki.







Djeca znadu da je dobar,



I predobar Niko sveti,



I djetetu da će dobrom



Nešto lijepo on donijeti.







Zar veliki ljudi od njeg´



Ništa na dar dobit´neće?!



Hoće, hoće: da zajedno



Veselje im bude veće.







Naša radost i veselje,



I vaša će radost biti,



Time hoće Niko sveti,



Vas velike veseliti.







Pa vas, eto, pozdravljamo:



Dobro došli danas k nama,



Roditelji, prijatelji,



Radujte se sada s nama.


ZA SVU DEČICU. :deda mrazic :

Cestitam Sveti Mikulas svim katolickim vernicima! :deda mrazic :

06.12.2010

Данас је благдан светог оца Николе чудотворца,бискупа Мире,града Лицијског у М.Азији.

***
О сретни ти граде Бари,што кости свете кријеш,
опевај чудеса што очи твоје виде.

О гле слепи певају,а хроми ходају
док се кости Николе светом миром зноје.

О сретни ти граде Бари,што кости свете кријеш,
опевај чудеса што очи твоје виде.

Олује се смирују, опасности нестају
причају о томе сви, о сретни граде Бари.










Свим католичким верницима срећан благдан свети Никола - Микулаш.

Nikolaus, ich wart schon lange!
Nikolaus, ich wart schon lange!
Bring mir eine Zuckerstange.
Zuckerstangen schmecken fein!
Bring von Marzipan ein Schwein.
Bring mir eine Spielzeugkuh,
bring mir ein paar neue Schuh,
bring auch eine Eisenbahn,
einen Honigkuchenmann,
Äpfel, Kringel und Korinthen,
Schokolade, Keks und Printen,
einen Teddy, weich und braun,
Christbaumschmuck, hübsch anzuschaun,
eine Puppe, die was spricht.
Aber eine Rute nicht!

SVIM VJERNICIMA KATOLICKE VJEROISPOVJESTI CESTITAM SVETI NIKOLA-MIKULAS..!!!!!!!!

Svim vernicima katoličke vere koji slave sv Nikolu ,želimo da im cipele budu pune darova ,a da ih "šibe " svakako zaobidju .


--------------
A u Srbiji je počeo ovako : :smile santa :

ZABORAVIO IRVASE I SANKE
PIJANI MIKULAŠ UKRAO I SLUPAO „KECA“

Utorak, 6. Decembar, 2011.| Autor: Saša Urošev

Nakon što je podelio deci paketiće, Radivoj S. (21) iz Bačke Topole i sebe počastio „zastavom 101“ Put završio tako što je udario u zid obližnje kuće



ADA - Deda Mraze, ne sleći sa staze!
- Kud ova zemlja ide kad su i Deda Mrazovi počeli da kradu automobile! Ovom našem je i „stojadin“ bio dobar, pošto je, izgleda, negde zaboravio irvase i sanke!

Ovako su juče, pola u zbilji, pola u šali, meštani Mola kod Ade komentarisali tragikomičnu krađu koju je u nedelju po podne počinio Radivoj S. (21) iz Bačke Topole.

- U crvenom odelu Deda Mraza, s dugačkom belom bradom, Radivoj je u nedelju po podne ukrao „zastavu 101“ i posle svega 200 pređenih metara izgubio kontrolu nad vozilom! Udario je u zid kuće i teško se povredio, a lekari Hitne pomoći našli su ga u „stojadinu“ krvave glave i s prelomom butne kosti - rekao je izvor Kurira blizak istrazi.

Radivoj je prethodno, čitavog dana, po selu delio mališanima slatkiše i poklone povodom predstojećeg Svetog Mikulaša, katoličke varijante Svetog Nikole.

- U svakom domu Radivoj je bio lepo primljen i ugošćen. Ipak, izgleda da je preterao s čašicom. Kad je pešice krenuo kući, na ulici je video otključani „stojadin“ s ključem u kontakt-bravi. Bez razmišljanja je seo u automobil i krenuo, ali nije stigao daleko - saznaje Kurir iz izvora bliskog istrazi.

Baksuzni Deda Mraz je odranije poznat policiji zbog tuča i nasilničkog ponašanja kojem je bio sklon kad popije čašicu više. Nakon što mu je pomoć ukazana u bolnici u Senti, Radivoj je prebačen u novosadski Urgentni centar.

Još malo o Svetom Nikoli i običajima kod nas katolika..

Svetog Nikolu slave kao zaštitnika djece, siročadi, siromaha, mornara, putnika, trgovaca, bankara, sudaca, nevino osuđenih, vlasnika zalagaonica, radnika, čak i lopova.

Podučavajući evanđelje tražio je put do ljudskih srca i obični su ljudi to razumjeli. Živio je u vjeri odan Bogu pomažući siromašnima i nevoljnima. Postao je zaštitnik svih ljudi u nevolji.


Kao zaštitnika svih nevoljnika osuđenici i lopovi su samovoljno (bez zvanične crkvene podrške) proglasili Svetog Nilolu svojim.

Mada zaštitnik lopova, sv. Nikola je i sam postao žrtvom jedne od najvećih prevara i zamki potrošačkog društva.

Legenda o dimnjaku i čizmicama

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor.

Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao.

To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer.

Dalje priča ima dva kraja:

A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i odtuda i odtata dolazi stavljanje poklona u čarape ili čizmice i Djed Mraza koji poklone spušta kroz dimnjak.

Na nekim slikama sveti Nikola prikazivan je s tri zlatne vrećice, nekad s tri zlatne kugle, a nekad s tri naranče, pa se simbol darivanja naranči na njegov spomendan zadržao sve do danas.

Prema tom događaju raširila se tradicija Djeda Mraza na dimnjaku stavljanja poklona u čizmicu. Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.

Čišćenje čizmica, stavljanje u prozor i čekanje da se pojave slatkiši u njoj preko noći, stari je običaj koji rado čekaju djeca.

Kako je Sveti Nikola postao Djed Mraz

Na dan svetog Nikole, roditelji daruju djecu. Običaj vuče korijene iz srednjeg vijeka fasciniranog vječnom borbom između dobra i zla.

Priča o Santa Clausu (Djed Mraz) počinje sa Saint Nicholasom (Sveti Nikola). Malo je onih koji znaju da se Sveti Nikola na svom dugom putu od gotovo 15 vijekova pretvorio u Santa Clausa (Djeda Mraza), u čijoj su transformaciji najviše učestvovalii Amerikanci davši tom prazniku novu dimenziju.

Duh pomaganja i darivanja siromašnih, koji je bio smisao i životno opredjeljenje svetog Nikole, pretvorili su u potrošački praznik kojemu je cilj kupovanje. Da bi se darivali oni koji i tako imaju dovoljno, darivanje je koje je samo sebi svrhom i nije u duhu s moralnim stavom i naukom koji se vezuje uz svetog Nikolu.

Reformacija koja je dominirala u Evropi u 16. i 17. vijeku nastojala je zatrti mnoge kršćanske svece pa tako i svetog Nikolu. Ali ništa nije moglo trajno ugasiti sjećanje na tog omiljenoga sveca.


Tradicija darivanja oraha, lješnjaka, jabuka i slatkiša stavljanjem u cipele pokraj kreveta ili u prozore ubrzo se nastavila.
Popularnost je stekao 1823. pjesmom A Visit from St. Nicholas,danas poznatu pod imenom Noć uoči Božića.

***
Opisuju ga odjevenog od glave do pete u krzno s vrećom igračaka na leđima, debeljuškastog s crvenim obrazima, nosom poput trešnje i bijelom bradom poput snijega. Pjesma je postigla veliki uspjeh i imala je golem utjecaj na amerikanizaciju sv. Nikole. Iz tog vremena vezuje se s prepoznatljivim simbolima kao što su sobovi koji vuku sanke i zvonca. Kako se mijenjao njegov izgled, biskupa s mitrom na glavi i biskupskim štapom, mijenjalo se i njegovo ime. Santa Claus fonetska je alternacija njemačkog Sankt Niklaus i nizozemskog Sinterklaas.

***
Svaki junak, spasitelj i pozitivac ima svoj pandan, antiheroja u usporedbi s kojim izgleda još bolje. Batman ima Jokera, James Bond Dr. Noa, Luke Skywalker Dartha Vadera, a sv. Nikola – Krampusa.

Krampus

Krampus je ostatak poganske tradicije, no uspio je naći svoje mjesto i u okviru hršćanskog naslijeđa. Priči o Krampusu moguće je pristupiti na dva načina.

Jedan ga predstavlja isključivo kao antitezu sv. Nikoli, dok ga drugi stavlja u kontekst magijske tradicije. Druga su tumačenja uloge Krampusa više povezana s poganskom tradicijom. Nošenje zastrašujućih maski s Krampusovim likom s ciljem tjeranja zlih duhova tumači se kao nastavak one univerzalne priče o maskiranju u kontekstu različitih religijskih rituala.

Ipak, koliko god zločest bio, da ga nema, bilo bi loše.

Kako bi inače dobrota i razumijevanje omiljenog i nesebičnog sv. Nikole došli do izražaja?

Sve dok taj crveni vražićak bespomoćno skakuće oko njegovih nogu, zlo izgleda bespomoćno, smiješno i poraženo.

Biskup iz Mire

Priča o Nikoli počinje davno u Maloj Aziji u gradu Patari. U tom gradu (današnja Demre u Turskoj) u 3. stoljeću rođen je Nikola. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, ali Bog je uslišao njihove molitve pa kad im se napokon rodio sin, dobiva ime po stricu Nikoli, biskupu u Miri. Nažalost, roditelji mu ubrzo umiru i brigu o njemu preuzima stric. Nikola postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu.

Uskoro mu umre i stric. Očekivalo se da će ga Nikola naslijediti u biskupskoj službi. No, on skroman i u strahu od te časti, bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Nakon nekoliko godina vraća se u Miru upravo u vrijeme kad umire biskup, bivši nasljednik njegova strica. Svećenstvo odlučuje da će biskupom postati onaj svećenik koji ujutro prvi uđe u crkvu. Dogodilo se da je to bio baš Nikola. Ovaj put nije mogao pobjeći novoj službi te vrlo mlad postaje biskup od Mire.

Za vrijeme života postao je poznat po svojoj velikodušnosti prema siromašnima, ljubavi prema djeci i brizi za pomorce. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu.

Za vrijeme rimskog imperatora Dioklecijana, koji je nemilosrdno proganjao kršćane, biskup Nikola bio je proganjan i zatvaran. Iscrpljen dugim životom i odricanjima umire u Miri 343. godine.

Spaljen je u crkvi i na njegovu grobu formirala se jedinstvena relikvija nazvana manna za koju se vjerovalo da ima iscjeliteljske moći.

Zbog čestih ratova i turskih osvajanja, tijelo mu je 1087. preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije u crkvi Basilica di San Nicole koja je postala stjecište hodočasnika iz cijelog svijeta.

Legende

Tokm vremen nastale su mnoge priče i legende o njegovu životu, o tome kako je poklanjao nesebičnu ljubav drugima i s tom ljubavi činio čuda.

Legende spašavanju djece: zaštitnik djece

Priče kako je spasio dječaka Bazilija iz ropstva, oživio ga i vratio u roditeljski dom.

Isto tako je spasio troje male djece koje je zli mesar ili gostioničar, već zavisi od verzije, htio ubiti.
Priča kaže da su jednom gostioničaru došli gladni školarci, ali umjesto da im posluži jelo, zao gostioničar ubije svoje
goste i usoli ih. U to se pojavi Nikola koji mu održi odgovarajuću lekciju i oživi dječake.

Zaštitnik mornara


Mnoge legende o Nikoli vezane su uz more. Kad je kao mladi hodočasnik putovao po Svetoj Zemlji, hodao je
Isusovim putovima kako bi što bolje upoznao i rekonstruirao njegov život. Za jedne snažne oluje doživio je brodolom.
Cijelo vrijeme, koliko je trajala oluja, smireno je molio. Pred zaprepaštenim mornarima vjetar i valovi odjednom su
prestali i svi su se spasili.



Sv. Nikola smiruje more

Žitom koje je izmolio od mornara koji su se na putu za Aleksandriju zaustavili u Miri hranio je stanovnike dvije godine i spasio ih od gladi, a isto tako je privolio cara Konstantina da snizi poreze u njegovoj pokrajini i tako ljudima olakšao život.



Zaštitnik svih

Danas ga na Istoku slave kao čudotvorca.

Slijedeći njegovu vjeru i pokrstivši se u Konstantinopolisu, ruski car Vladimir I prenio je njegovo štovanje u svoju domovinu te je danas on jedan od najobožavanijih svetaca u Rusiji, čije ime nose oko 2000 crkava.

Također je i glavni zaštitnik Rusije.

Bome kažu Nikolaus ne stiže da spakuje silne poklone...
Elem...večeras sam sam se iskrala od svog zvrka i pravac vrtić!
E tamo smo pravili čizmice,papuče,vreće,zanimljive lampe ...u šta će Nikolaus da spakuje djeci poklone i da ih posjeti u vrtiću.
Ma ne da smo uživali...a šta sam ja napravila za svog zvrkića...ćete vidite još malo :))

Ne znam kako kod vas -ali kod nas se stavlja cipela (a negde čarapa ) pa se to napuni poklonima .
Ne mogu da ne primetim da tu opet bolje prolaze -žene .
Jer će lukava žena postaviti recimo .....

...ili "čarapicu" ...pa sad ,napuni ti to....tj sv Nikola

Svima koji danas slave -Danubius Forum želi srećnog sv Nikolu (Nikolausa ,Mikulaša)


Nadam se da niste u svojim cipelama pronašli samo smrdljive čarape od juče (kao ja )

Jaaaaoj jebote
Zaboravi da čestitam jednom andjelu, hvala Dani što me podseti.

Srećan vam praznik prijatelji :mahhh:

Srećan praznik dečice....

Kijara-brm ::

Srećan praznik dečice....

I tebi Kijareta

Danubius ::

Kijara-brm ::

Srećan praznik dečice....

I tebi Kijareta

Jesi zobazan... ...Gde je poklon?

Kijara-brm ::

Jesi zobazan... ...Gde je poklon?

Stize odmah...."šiba"(nje)

Danubius ::

Kijara-brm ::

Jesi zobazan... ...Gde je poklon?

Stize odmah...."šiba"

koja "šiba"?

Danubius ::

Kijara-brm ::

koja "šiba"?

bejb ,evo poklon od mene... ..po zasluzi...

bosankaa ::

Bome kažu Nikolaus ne stiže da spakuje silne poklone...
Elem...večeras sam sam se iskrala od svog zvrka i pravac vrtić!
E tamo smo pravili čizmice,papuče,vreće,zanimljive lampe ...u šta će Nikolaus da spakuje djeci poklone i da ih posjeti u vrtiću.
Ma ne da smo uživali...a šta sam ja napravila za svog zvrkića...ćete vidite još malo :))

I nisam zaboravila...





Malo nam ga je snijeg danas "sredio" ,ali bitno da je preživio do kuće. :)