DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
Vedrana Rudan - Page 22 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALTražiRegistruj sePristupi

Delite
 

 Vedrana Rudan

Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1 ... 12 ... 21, 22, 23  Sledeći
AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyČet Jun 24, 2010 11:19 pm

First topic message reminder :

Biografija. Vedrana Rudan rođena
je u Opatiji, 29. oktobra 1949. godine, u 00:10 časova. Živi u Rijeci.
Kolumnista je hrvatskog nedeljnika "Nacional".

Vedrana Rudan ponovno jaše. I to u velikom stilu.

Autorica koju najviše volite mrziti ovog puta nudi dvije knjige u
jednoj, uz dva (više nego) provokativna naslova Kad je žena kurva/ Kad
je muškarac peder.

Ovo je nadasve neumoljiv, blasfemičan pogled na ovdašnju svakodnevicu
i sve nas - muškarce i žene. Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput
smrtonosnog štektanja strojnice. Starost, smrt, gubljenje ljepote, loš
seks, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali međuljudski odnosi - sve su
to naličja onih ljepših tema koje zapravo pokreću autoricu: mladosti,
života, ljepote, dobrog seksa, ljubavi, blagosti, dobrih, svježih
ljudskih odnosa. Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano
pretražuje skrovita područja i, sa strašću nevjernog Tome, gura prst u
bolnu ranu, opipava šavove i spojna mjesta, Vedrana Rudan uvijek je
spremna podsjetiti nas da stvari nisu ni izbliza onoliko jednostavne
koliko bi možda neko volio vjerovati i da se na kraju svake potrage za
smislom krije tek po jedno kozmičko razočaranje. Stoga, ne dopustite da
vas prevare!

Da će ova knjiga, kao i sva ranija djela Vedrane Rudan, iznervirati
mnoge u to nema baš nikakve sumnje, ali bi do sada već svima moralo biti
jasno da je to i bila osnovna autoričina namjera. Tko to još nije
shvatio, najbolje da zaobiđe ovu knjigu. Ovo je esencijalna literatura
isključivo za one koji su spremni da zarone i prođu kroz sve slojeve
globalnog "smetlišta" u kome živimo vođeni sigurnom rukom paklene
jahačice.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/

AutorPoruka
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySre Maj 02, 2018 12:32 pm

PRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRVI MAJ

Danas je Prvi maj. Radnici diljem svijeta ustaju jer su prezreni i jer su roblje. Pokazuju gospodarima da neće moći tako dovijeka, iako gospodari znaju, radnici naslućuju, da hoće. Hrvatski radnici, ako se još tako zovu oni koji nešto rade, sa padelicama u rukama čekali su da im gradonačelnik Bandić na livadi osobno udijeli “besplatni grah”.

Novinari ne vole Bandića. Šteta. On je živi primjer čovjeka koji je kao mali u pećini jeo grah, kad ga je bilo, a onda iz opanaka uskočio u skupe cipele djelitelja graha. Gradonačelnik je rođen u nedođiji od majke sirote i oca sirotana. Polugola čeljad zimi se grijala pokraj ognjišta, ljeti ratovala sa zmijama i hranila se nečim što krhko ljudsko biće pretvara u zvijer obuzetu potrebom za moći.  Čestitke Bandiću. On je heroj, ne zločinac.
Treba li žaliti jadni hrvatski, gladni narod koji pognute glave plazi prema Bandićevoj kutlači? Nimalo. Nije hrvatski narod od jučer stoka bezuba. U Domovinskom ratu bilo je pognutih koji su popušili priču o borbi za slobodu, suverenost, demokraciju.
Što smo “mi”, mislim, mi pognuti, dobili Bitkom svih bitaka? Dobili smo tisuće bitangi koje nam sa svih ekrana prijete oružjem koje su sačuvale iz rata. Jedan od njih u Saboru naglašava kako je on za “ovo” nosio “krvave gaće”. Lik se dere kako je logično da svoje “krvave gaće” koje je nosio u Ratu naplati našom krvlju u miru. Teza mu ne drži vodu, narod ipak puši.
Zašto mi bijedna, obespravljena većina bespogovorno prihvaćamo teoriju krvavogaćaša umjesto da ih odjebemo? Borba za slobodu trebala bi biti borba za slobodu naroda, ne nekolicine nositelja krvavih ili svilenih gaća. Borba za slobodu ne bi smjela biti borba za moć, visoke mirovine i pravo na dernjavu u Saboru kad umjesto petnest tisuća kuna mjesečno dobiješ pet kuna manje.
Jasno nam je da nas bijesni dragovoljci onog rata zajebavaju. Prelazimo preko toga. Kad neki od njih odluči da će uništiti park jer ga cvijeće podsjeća na zvijezdu petokraku mi se divljaku rugamo preko neta, umjesto da mu…Tko je rekao da heroji krvave gaće moraju nositi samo u ratu?
Oni su kamionom pregazili cvijeće koje smo platili mi koji imamo dvije tisuće kuna mirovine, mi čija su djeca pobjegla iz ovog kupleraja, mi kojima je petnest tisuća kuna mislena imenica. Pa ipak, eto, nas dragovoljci nasmijavaju, umjesto da im…
Ma, ne, neće Hrvatice i Hrvati popizditi. Nikad. Ne moraš biti povjesničar da bi ti sve bilo jasno. Hrvatice i Hrvati su sa cvijećem u Zagrebu dočekali esesovce. Jedan od najvećih zaljubljenika u njemačke zlotvore, ratni zločinac za sve normalne ljude, onaj Stepinac, on će, ako Hrvatice i Hrvati budu imali Boga na svojoj strani, postati svetac. Nama Hrvatima ništa sveto nije kad se radi o našoj potrebi da budemo crvi.
Novinari žale sirote, jadne, gladne Hrvatice i Hrvate. Zašto? Što hrvatski katolici čine kad im doma dođe dijete krvave guzice iz koje je pola sata prije župnik izvukao svoju kao petokraka crvenu alatku? Šute. A možda su neki od očeva kojima se sa vjeronauka vraća dijete krvave guzice u onom ratu nosili krvave gaće? Ipak, šute. Šute, šute, šute. Ako u tebi tvoje uništeno, krvavo dijete ne može probuditi ubilački bijes, što može?
Rade Hrvatice i Hrvati i ne dobivaju plaću. Šute. Odlaze mlade Hrvatice i Hrvati da se više nikad ne vrate umjesto da se bore i krvavim gaćama udave nositelje krvavih i svilenih gaća. Šute dok u nekoj rupi u Kanadi slažu reklamni materijal u koverte, norma im je šest tisuća koverti na noć. Jedu rižu i banane, tenisice i odjeću kupuju na rasprodajama u garažama. Ako ne vjerujete čitajte “Umiranje u Torontu” Daše Drndić. Doduše, “Umiranje u Torontu” je izdano u Srbiji s kojom ćemo uskoro opet stupiti u rat jer je netko njihov gazio hrvatsku zastavu.
Ovo je, bez ikakve zajebancije, definitivno najluđa zemlja na svijetu.  Nigdje nema toliko milijuna šutljivaca na tako malo kvadratnih kilometara. A svatko od nas ima doma neko oružje i svatko od nas bi onome tko nam nudi grah, zgaženo cvijeće i priču o “krvavim gaćama” umjesto prava na život, svatko od nas bi mogao, mogao…
Kukavice koje prde. To su Hrvati, to su Hrvatice.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPon Maj 07, 2018 1:47 pm

METKOM DO MIRA U DUŠI

Većina ljudi oko mene hvata se za pištolj kad netko spomene dragovoljce Domovinskog rata. Traže pištolj i kad se spomene Domovinski rat. Želim reći, ljudi oko mene nadrkani su stalno i na mnoge teme. Ja poštujem dragovoljce, svaka njima čast. Nek se grebu i ogrebu, nek nas deru i oderu.

Evo moje životne priče. Moja baka bila je dragovoljka onog rata. I moja majka. Partizanke. Moj je otac bio partizan. Moju tetku, dvadesetjednogodišnju Mariju Rudan Nijemci su zgrabili na pragu rodne kuće. Umrla je u Dachau, još je bila živa kad su u njega ušli Ameri, jebalo se Amerima za jadnike koji su preživjeli. Hladno su gledali kako hropću.
Mojoj baki po mami Nijemci su spalili kuću koju je kupila kad joj je muž poginuo u nekom američkom rudniku. Ostala joj je samo zemlja. Kao odštetu od Jugoslavije je dobila kućerak od četrdesetak kvadrata u kome smo živjeli baka, moj otac, moja majka, moja sestra i ja.
Jugoslavija je mojoj baki otela tisuće kvadrata zemlje, kasnije su tamo drugovi sebi sagradili vikendice, a ona je dobila pravo na zdravstveno osiguranje.
Otac je otišao u mirovinu sa četrdeset i sedam godina radnog staža, da nije imao talijansku penziju crknuo bi od gladi. Nekoliko su mu puta nudili stan, odbio je. Mojoj su majci kao partizanki nudili stan, odbila je. Moja nona po ocu nikad nije naplatila leš svoje kćeri Marije. Jugoslavija je njoj i mome djedu otela sve što je on stekao kako pomorac. Pedeset tisuća kvadrata zemlje.
Djetinjstvo i mladost provela sam u rupetini. Za sve sam krivila roditelje dragovoljce koji su odbili naplatiti svoju borbu uporno blebećući kako su se borili za ideale, ne za stanove. Objašnjavali su mi, rano sam postavljala pitanja, da oko nas žive ljudi kojima je teže nego nama.
Ja ih nisam vidjela. Kao jako mlada spoznala sam da je čovjeku život mnogo ljepši ako ga ne provodi u podrumu. Na sve sam moguće i nemoguće načine pokušavala doći do svog krova nad glavom. Nisam imala ni trideset kad sam na kredit kupila trosobni klasični stan u kući sa dva ulaza i šesnaest stanova. Nitko od stanara nije bio stariji od trideset i pet godina i nikome stan nisu kupili roditelji.
Danas. Danas svi moji prijatelji čuda čine kako bi svojoj odrasloj djeci kupili stanove. Prodaju sve što imaju, sele u garsonijere, male vikendice, neki i u podstanare da njihova djeca i djeca njihove djece ne bi prolazila kroz pakao života u Hrvatskoj danas.
Jesu li naša djeca razmažena? Zašto im mi rješavamo probleme umjesto da ih pustimo da se bore i izbore? Naša djeca, djeca mojih prijatelja i moja, zarađuju mjesečno, u prosjeku, šest tisuća kuna. Oni koji rade. Metar kvadratni stana košta četrnaest tisuća kuna. Šezdeset kvadrata 120 tisuća eura, plus kamate, porez, troškovi provizije.
Kad će naša djeca sa takvim primanjima otplatiti bijednu gajbu i kako? Nikad i nikako. Oni koji odlaze iz Hrvatske nisu u boljem položaju. Moja sestrična je u Sidneyu trideset godina otplaćivala stan od pedeset i pet kvadrata. Sretna je što ga je otplatila. Njena kći liječnica koja živi s njom do svoga stana neće doći nikad.
Mladi ljudi pred sobom imaju jezivu budućnost ma gdje živjeli. “Evropa” i “svijet” su prema njima jednako surovi kako je to Hrvatska samo što zlo koje ti čini stranac manje boli. Moji prijatelji i ja sretni smo da svojoj djeci možemo pomoći, istovremeno, govorim o sebi, svojim roditeljima ne mogu oprostiti što svoje dragovoljstvo nisu željeli naplatiti. Njihovu borbu za “ideale” danas ja plaćam. Da su mi nakon smrti ostavili dragovoljačke stanove moj bi život bio mnogo jednostavniji.
I danas u Hrvatskoj žive dragovoljci koji su iz rata izvukli samo povrede i osjećaj da su se borili da bi lopovi imali što krasti. Šute, robijaju, i u nekoj unajmljenoj rupi ližu rane na tijelu i duši. Bukačima lopinama nikad dosta love i krvi šutljive sirotinje.
Ne, ne zalažem se za revoluciju, ne mislim da bi milijun siromašnih Hrvata i Hrvatica trebalo krenuti na ulice i zapaliti jebenu zemlju. Jasno mi je da bi za koji mjesec na mjesto ovih krvoloka došli drugi. Ali, da bismo mi koji stalno ostajemo bez kože na leđima s vremena na vrijeme nekome od naših krvopija, za dušu, trebali sprašiti metak u debeli trbuh, to mi često pada na pamet.
Zalažem se za terorizam? Ne, zalažem se za individualnu psihoterapiju.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPet Maj 11, 2018 7:17 pm

NE, NE, NE PREKO MAILA!

Dok smo živjeli u Jugoslaviji bili smo uvjereni kako nas se prisluškuje. “Neću o tome preko telefona”, izgovarao je baš svatko. Meni je to bilo smiješno. Zašto ljudi misle da su bitni? Tko ih prisluškuje? Kakve tajne znaju? Kad bi moja mama subotom nazvala svoju sestru i rekla joj da bi se sutra trebale naći na tržnici, razgovor bi završila rečenicom:”Ne mogu o tome preko telefona.” Pitala sam jednom mamu kakvu tajnu čuva. “Kupit ćemo televizor.” “Zašto je to tajna?” “Zato jer nemamo novaca.” “Kako ćete onda kupiti televizor?” “Tvoj ujak je šef prodavaonice u kojoj se mogu kupiti peći na drva na kredit bez učešća. Mi ćemo kupiti te peći, a zapravo ih nećemo kupiti nego ćemo samo dignuti kredit, tvoj ujak će nam dati keš pa ćemo onda kupiti televizor. Televizor se ne može kupiti na kredit jer je to luksuzna roba. Ne mogu o tome preko telefona, danas se sve prisluškuje, da se dozna tvoj bi ujak izgubio posao i završio na robiji.”

Televizor je ušao u našu kuću. Nazvala me moja najbolja prijateljica. “Ej, mogu večeras doći k vama gledati televiziju?” Tada smo u kvartu televizor imali mi i nitko drugi. “Samo ti dođi, gledat ćemo Sanremo.” “A kako ste vi kupili televizor, tko vam je dao novac?” “Ne mogu o tome preko telefona”, čula sam sebe kako govorim. Sve mi češće pada na pamet da mi obični ljudi jesmo izašli iz Jugoslavije, ali ona iz nas nije, neće i ne može.
Zapanjena sam. Nema čovjeka u Hrvatskoj koji ne zna da se sve snima što on ili ona izgovori. Na isti način na koji smo svi bili neprijatelji Sistemu u Jugoslaviji tako smo, valjda je to jasno, i ovima u Hrvatskoj. Postojimo “mi” prisluškivani, i postoje “oni” koji prisluškuju. “Oni” se zovu “službe”, nitko ne zna koliko u Hrvatskoj ima “službi” jer je svaka “služba” u službi neke druge družbe. Zaista moraš biti glup k’o kurac, kad obnašaš visoku dužnost u Vladi, ako misliš da te nitko ne prisluškuje i ne čita tvoje privatne mailove.
Je li moguće da gospođa Dalić nikad nije ušla u kino, pogledala kako funkcioniraju “službe”, kako se ljude ucjenjuje, kako ništa ne može proći ispod radara, kako se snimke šalju portalima koji se bave “istraživačkim novinarstvom”? Najgluplji kriminalac u još glupljem filmu u džepu nosi mobitel za jednokratnu upotrebu. Želim reći, gospođa Dalić je ili svemirska budala ili je…svemirska budala.
Korupcija je uobičajeni način funkcioniranja u politici. Svi su političari kriminalci, i političarke, ali se od onih visokopozicioniranih očekuje da nisu retardirani. Uzalud. I tako smo mi, zahvaljujući “istraživačkom novinarstvu”, saznali da gospođa Dalić dogovara kriminalne radnje pomoću maila. To je uvreda za svakog kokošara u ovoj zemlji. Njemu ne bi palo na pamet preko maila dogovarati kako susjedu ukrasti kosilicu dok je on na operaciji žuči na koju nije čekao mjesecima već je na stol došao preko veze koju nije dogovorio mailom. Za ime Isusovo, gospođo Dalić, jesu li vam ikad testirali inteligenciju?
Nema veze. Što je tu je. Bilo bi nam svima zanimljivije da umjesto što, bez većeg interesa, čitamo mailove iz kojih saznajemo kako nas se opet dere, možemo pogledati tajno snimljene fotke naših političara i kardinala u klinču sa dečkićima i psićima. Znam da postoje i te snimke, njih nećemo vidjeti, šteta, one bi bar nešto promijenile. Možda bi se građane moglo nekako prisiliti da budu osjetljivi na seksualno zlostavljanje djece u katoličkoj crkvi, trenutno ih to uopće ne uzbuđuje, na svoje bi došla i društva za zaštitu životinja. Ova tuga od afere nikoga nije uzbudila. Svi znamo da našim životima vladaju lopine, jedino nismo znali da su naše lopine toliko beskrajno glupe. Ako se glupanima smije nazvati ekipa koja je strpala milijune u džep?
Doduše, ja sam ovom frkom osobno pogođena. Nedavno sam bila u restoranu Fotić u kome se sastalo i ono društvo. Nije istina da je Fotić restoran bezveze kako je to napisala gospođa Dalić. Konobari su fenomenalni, srdačni, crni špageti sa kozicama izvrsni, cijene prihvatljive.
Šteta što će zbog toga što je u Fotiću jednoga dana sjedila i jela prljava ekipa netko zaobići krasan restorančić. Gospođa Dalić bi se vlasnicima Fotića i svima koji tamo rade morala javno ispričati. Ili im bar poslati mail. “Istraživačko novinarstvo” će ga onda iskopati i objaviti.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPon Maj 14, 2018 8:08 pm

GOOD MORNING, VUČIĆU

“Ne bi smjela hvaliti Vučića, Vučić je četnik, to je učinio zato jer se želi približiti Rusima…”, govore oko mene znanci koji su svi odreda, uključivši i mene, vrhunski politički analitičari.

Pa ipak, aj, eto, bez ikakvih ograda, kad je o ovoj temi riječ, pozdravljam potez gospodina Vučića. Svaka mu čast. On je prvi i jedini na prostorima Jugoslavija izrekao “osiromašeni uran” kad je u Beogradu otvorio “Onkologiju 2”. Ostale vođe na prostoru Jugoslavije šute na tu temu jer su na platnoj listi  Sijača Osiromašenog Urana.
Godinama pišem što su nam Ameri učinili zasipajući nas osiromašenim uranom. Idućih nekoliko milijardi godina na ovim će prostorima rak biti ono što će najuspješnije nicati. Kosovo, Srbija, BiH, Hrvatska, s naglaskom na Kosovo, Srbija i BiH su neograđeni koncentracijski logori. Ljudi u njima umiru u najstrašnijim mukama i tu otvaranje “Onkologije 2” Srbima neće mnogo pomoći. Trebat će otvoriti i Onkologiju, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 100, 300… Uzalud.
Za neznalice. Što su nam Ameri učinili? Clinton je krvavi rat na Balkanu zaključio odlukom, “uostalom sve Jugoslavene treba pobiti”. I bi tako. Neki crkavaju u najstrašnijim mukama, drugi ne znaju da će crkavati jer nemaju love za privatne preglede, treći su crknuti u očevoj spermi, četvrti u majčinom trbuhu, peti su naši prapraprapraunuci koji će biti potomci crknutih predaka obogaćenih osiromašenim uranom.
Gdje su mi dokazi? Nismo jedini koje su Ameri osudili na agoniju dugu nekoliko milijardi godina. Iračani nisu bolje prošli. Ni Ameri koji su ih gađali. Danas američki vojnici koji su ratovali u Iraku pokušavaju na životu održati svoju retardiranu, unakaženu djecu.
Talijanski vojnici su na Kosovu proveli neko vrijeme nakon američkih napada. Rodbina je digla frku kad su krenuli umirati jedan za drugim. Istu su sudbinu doživjeli talijanski vojnici koji su “čistili” terene u BiH.
Na Kosovu se, vjerojatno nije razgovarao sa ocem, predugo zadržao i sin nekadašnjeg potpredsjednika Amerike Josepha Bidena. Umro je od leukemije kao i oni talijanski vojnici. Doduše, možda je to ipak samo slučajnost, kazna Božja ocu koji se bavi najodvratnijom politikom u povijesti čovječanstva?
Tko brine o genocidiranim Hrvatima i Hrvaticama, rakom izgriženoj dječici?  Naši političari se bave, otkako “imamo Hrvatsku”, samo bogaćenjem. Jebe se njima za nas siromašne koji od bogatstva imamo samo sebe, djecu i buduću djecu bogate osiromašenim uranom.
Znam, tekst bi bolje izgledao da je “osiromašenog urana” manje, ali ja sam, nažalost, jedina u Hrvatskoj koja drvi po toj temi već godinama i uzalud. Zgrožena sam činjenicom da oko mene mladi ljudi umiru u tolikom broju i da to baš nikome nije tema.
U Hrvatskoj još nije otvorena “Onkologija 2”, neće ni biti. Naš se premijer ne namjerava “približiti Rusima”. Misli, krivo misli, da će rak njegovu dječicu zaobići jer moć i novac sve liječe. Hrvatski liječnici, oni malobrojni koji su još ostali ovdje, ne bi se s njim složili.
Čujem vas. Što predlažeš kad si tako pametna, kao da ja moram nešto predložiti. Ne moram ja nuditi recepte ni za što, ali, nek vam bude, nudim ga. Sve vođe “država” koje su nastale raspadom Jugoslavije trebale bi se sastati i u ime svojih naroda osuditi najveći genocid izvršen u Evropi ikad. Tražiti odštetu od Amerike koja je počinila ratni zločin. Predložiti joj da monstrume, od Clintona prema dolje, zapraši osiromašenim uranom.
Ha, ha, ha, hahaha. Jasno mi je da sam luda. Osiromašeni uran me sjebao. Zato mi pada na pamet da je danas potpuno nebitno tko je koga ovdje klao četrdeset i prve. Koliko je njih poginulo u Jasenovcu, a koliko na Bleiburgu. Tko su četnici, a tko ustaše.
Jebe mi se!
Vidite kako američki uran djeluje? Svi vi koji svakodnevno ne hodočastite u neku od hrvatski dječijih i onih drugih onkologija ne znate o čemu pišem. Saznat ćete. Svi! Htjela sam napisati, prokleti Ameri. Kako sam blesava. Trenutno se histerično smijem. Našim narodima poručiti da se pobune protiv pravog neprijatelja sve dok ima ustaša i četnika samo je lajanje na mjesec.
Pa ipak, eto, Vučić je spomenuo “osiromašeni uran”. Jedini. Bravo, Vučiću! Bravo! Pušim četniku? Kako ne kužite? Četnici su prema nama Hrvatima i Hrvaticama u odnosu na ove bili Crveni križ iz onih vremena kad je Crveni križ pomagao siromašnima. I ustaše su prema Srbima, Ciganima i Židovima bile onaj stari Crveni križ kad ih se usporedi sa vragovima koji će ovih dana “osiromašiti” i “obogatiti” i Iran.
Ma, neću više. Pogledajte spot Donalda Glovera koji kaže, “This is America”.

Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySub Maj 19, 2018 10:26 am

O MAMAMA I TATAMA

Tko je najvažnija figura u životu maloljetnog djeteta? Mama! Mama je dijete rodila! Mama je dijete dojila! Mama je uzela porodiljni dopust…

Tata? Tata je “radio”, izvan kuće, rijetko je bio doma. Kad bi i navratio spavao bi na kauču da ga ne uznemirava dernjava koja se orila u bračnoj sobi.  A onda bi tati ili mami dopizdilo ovo ili ono.
Rastava je uvijek nastavak braka drugim sredstvima.  U pravilu, kad dođe do rata, sve je na strani Mame. I ono dobro, sudovi u Hrvatskoj u zanemarivom postotku dijete “dodjeljuju” ocu. I ono loše, bijedne alimentacije i toleriranje nebrige očeva koji vrlo često istovremeno zauvijek ostavljaju i mamu i dijete.
Postoji li pravda? Nema je. Nisu svi očevi zlostavljači i monstrumi kao što ni sve mame nisu svetice. I majčice znaju biti osvetoljubive zlice koje jedva čekaju da im dijete, ako ga otac voli, poslužikao oružje protiv bivše ljubavi njihovih života.
Već nekoliko godina svjedočimo borbi talijanskog državljanina koji želi doći do svoga djeteta rođenog u braku sa “Hrvaticom”. “Hrvatica” je dijete otela, napustila Italiju i godinama uspješno sprečava “ovrhu” nad djetetom iako je talijanski sud dijete dodijelio ocu.
Svi “naši” mediji na strani su sirote “Hrvatice” koja je zato što je sirota “Hrvatica” automatski stekla pravo da iz djetetovog života izbaci oca “Talijana”. U ovom se slučaju rat između dvoje ljudi koji se odavno ne vole pretvorio u međunarodni sukob, svaki narod navija za svoga, dijete nitko ništa ne pita.
Mediji su ipak iskopali da dječak jako voli mamu, da se uz nju “vezao”. Bi li se “vezao” i uz tatu da može biti uz njega nikoga nije briga. Mi Hrvati ovaj smo sukob između dvoje roditelja koji bi morali biti ravnopravni shvatili kao rat protiv Hrvatske. Ako se mami ne “ovrši” dijete Hrvatska će u odnosu na Italiju voditi 1:0.
O dugogodišnjem ratu između Srbije i Hrvatske koji se vodi zbog Severininog i Milanovog djeteta svi znamo sve. Preko objava na mrežama stalno nam se poručuje kako Seve voli svoga sina. Milan, Srbin Milan, koji ga manje “ima”, iako ga sigurno ne voli manje, nije toliko maštovit kad treba govoriti o velikoj ljubavi. Odvjetnici trljaju ruke, narod navija za mamu, naravno, jer je mama “naša”. Ako bude sreće i u ovom ratu Hrvatska će povesti 1:0.
Nije istina, jednostavno nije istina da su majke u životu djeteta bitnije. Nije istina. Ima groznih majki, ima odvratnih očeva, takvi djetetu ne trebaju, takvima bi dijete trebalo oduzeti. Međutim, ako su otac i majka normalni ljudi, onda bi dijete nakon rastave moralo jednako biti i očevo i majčino. Bez diskusije i analize. Sve dok sudovi ne budu “nemilosrdno” krenuli djecu “dodjeljivati” i ocu i majci mira biti neće. Govorim o slučajevima kad očevi i majke žele djecu.
Nema opravdanja, ali baš nikakvog, da se djeca kod rastava automatski dodjeljuju majkama jer su djeca izašla iz utroba njihovih. Netko im je prije izlaska ploda utroba njihovih iz utroba njihovih to dijete u utrobu uvalio.
Žene, majke koje se tako strastveno i tako histerično, često osvetoljubivo i zločesto, bore za “svoje dijete” ne žele se pomiriti sa jedinom istinom, dijete nije samo njihovo. Davno je jedna ogorčena majka, ludo zaljubljena u svog odbjeglog muža, zvala se Agatha Christie, rekla svojoj kćerkici: “Tata nas više ne voli.” Mala joj je odgovorila antologijskom rečenicom, pročitala sam je u Agathinoj autobiografiji : “Mama, tata tebe više ne voli.”
Nekad tate više ne vole mame, često mame prestanu voljeti tate, kakve veze djeca imaju s tim? Ona bi morala imati i tatu i mamu iako je tata u jednoj priči onaj koji nije “rodio”, u drugoj je mama koja je tatu “napustila”.
Statistike su neumoljive. Jako malo očeva brine o svom djetetu.  Da se promijeni sudska praksa, da se službeno ukine titula Majka, sve bi bilo jednostavnije. Kad bi očevi koji jedva čekaju da se riješe djeteta znali da ga se neće moći riješiti možda bi ga s vremenom i zavoljeli. Djeca su, dok su mala i bespomoćna, u pravilu neodoljiva. Ljubavlju se mogu pretvoriti u neodoljive ljude, nemarom u zlikovce.
Nekako sam nesuvisla, a samo želim reći, djetetu trebaju i otac i majka. Ma što dvoje ratnika mislilo o tome.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySub Maj 19, 2018 8:27 pm

RIJEKA, HRVATSKA KOJE NEMA

Rijekom je danas hodalo “za slobodu” nekoliko tisuća ljudi. U koloni su bili svi moji prijatelji, moja djeca, njihova djeca, njihovi unuci, moj unuk.

Tisuće Riječana, svi se međusobno poznajemo, disalo je u istom ritmu, pjevajući slavilo slobodu, pravo na izbor, na različitost, na suživot sa “manjinama”. Čovjek se osjeća čudno dok istovremeno hoda “za slobodu”, a drugom stranom Korza hodaju neki drugi ljudi “za život”. Vidjela sam ih. Između dvije kolone brisani prostor čuva policija da ne bi došlo do krvi.
Nije li to zastrašujuće? Kako živjeti u zemlji koju su nepovratno podijelili na “nas” i “njih”? Mi, mi Riječani koji oduvijek živimo sa “različitima” i u tome ne vidimo nikakav problem, “mi Riječanke” koje oduvijek mislimo da su naša tijela naša ma što o tome mislili katolički pedofili i pederčine, neka mi oproste homoseksualci, užasnuti se moramo braniti od “njih”. A “oni” su građani ove zemlje jednako onako kako smo to i “mi”, samo drugačije mislimo ili “mislimo”. Samo?
Danas sam, šećući u “mojoj” koloni, prvi put shvatila koliko se razlikujemo “mi” i “oni”. “Oni”, bića ispranoga mozga, nikad neće shvatiti zašto se u Rijeci devedeset i prve nisu ubijali srpski civili ni bacali kroz prozor njihovog stana koji je bio na devetom katu. Oni nikad neće shvatiti da su Srbi ljudi, da su Romi ljudi, da su izbjeglice ljudi, da su “krivomisleći” ljudi, da su “pederi” ljudi, da su “lezbe” ljudi.
Ne, nitko nije ljudsko biće tko misli da žensko tijelo pripada ženi, da o abortusu nemaju pravo govoriti katolički svećenici opsjednuti silovanjem dječice i predsjednica udruge koja mlati milijune, a zalaže se za dobrobit “sirotih majki”.
Nitko u ovoj zemlji toj strašnoj ženi i onom minijaturnom ustaši nije jasno poručio, odjebite više. Ona jeziva gospođa zarađuje stotine tisuća eura, jednu firmu ima čak i u Srbiji, u zemlji koju bismo mi morali mrziti jer tamo žive Srbi, naši vječni neprijatelji. Kako to da naši neprijatelji nisu i njeni?
Kako to da mi moramo mrziti Srbe, a ona im se smiješi dok im dere srpsku kožu i izvlači lovu iz njihove zemlje? To ona uništava Srbiju iznutra? Hahaha. Onaj mali ustaša ima o svemu mišljenje. Neka ima. Zašto njegovo mišljenje mora biti moje? Zašto minijaturni ustaša na svim televizijama stalno govori o hrvatstvu, a nije Hrvat? Zašto ona gospođa neprestano brine o sirotinji, a živi u dvorcu?
Smiješna sam. Samo budala može postavljati takva pitanja u ovakvoj zemlji. U Hrvatskoj neće biti mira dok “mi” ne prepoznamo pravog neprijatelja. On ne čuči ni u Srbinu ni u Palestincu ni u Ciganinu ni u krivomislećem Hrvatu ni u ženi koja ide na abortus.
Naši su neprijatelji “Hrvati” u ustaškoj uniformi, “dobročiniteljice” pljačkašice i lažljivice, skrušeni svećenici koji našu djecu nabijaju na kurac u ime Boga, političari koji nam prodaju tezu da tako mora biti i da će tako ostati dovijeka.
NEĆE, poručilo je danas nekoliko tisuća Riječana i Riječanki koji su hodali u koloni “za slobodu”. NEĆE! NEĆE! Hrvatska zastava je naša zastava, Hrvatska je naša domovina. Jedina. Mnogi su je napustili jer ih je u irske otjerala bagra koja se zalaže “za život” iako jedino oni u Hrvatskoj danas mogu dobro živjeti. Od naše ukradene love.
Ma, ustaše, lopovi, silovatelji popovi, lažna borkinjo za ljudska prava, NEĆETE više! NEĆETE u Rijeci! Ako treba, ići ćemo na referendum za civiliziranu, humanu, normalnu Hrvatsku u kojoj će se širenje mržnje kažnjavati dugogodišnjom robijom. Zašto “naše” ustaše u Austriji čeka robija, a u mojoj, našoj zemlji, su heroji?
Riječanima je dosta, poručili smo na današnjem skupu. Danas smo hodali “za slobodu”, sutra ćemo krenuti u boj za slobodu. Nije to naš izbor, ali, “gospodo”, ne damo na našu djecu. Ni rođenu ni nerođenu. Ako se predamo rađat ćemo monstrume onakve kakve je vaša majka rodila, a otac začeo. Ima li išta gore od toga?
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySre Maj 23, 2018 4:49 pm

DEMOKRACIJA U KAMENOM DOBU

Živjela sam u mračini okovana neslobodama širokog spektra. Primjerice, u crnoj diktaturi djecu smo morali cijepiti.

U ono strašno doba postojali su i sistematski pregledi na koje smo djecu morali voditi, postojali su i pedijatri, to su oni liječnici koji liječe samo djecu i kojih danas ima u Irskoj i ostalim irskama. U onom mrklomračnocrnotamnom dobu bilo je i zubara koji su dječici gledali u usta i to nisu naplaćivali. Ima ih i danas. U Irskoj i ostalim irskama.
Danas živimo u demokraciji i nitko ne može prisiliti roditelje da djecu vode, i kad bi pedijatara bilo, na sistematske preglede ili kontrolu zubića. Toliko smo napredovali da dječicu više ne moramo ni cijepiti. Kakvo olakšanje kad se zna da cijepljenje protiv hripavca, ospica, tifusa…, izaziva autizam, rak, autoimune bolesti…
U Hrvatskoj danas postoji čak i udruženje roditelja koje preko svoje stranice preklinje roditelje djece koja su cijepljenjem dobila neku strašnu bolest da se hitno jave udruzi. U svojoj strastvenoj borbi protiv cijepljenja idu tako daleko da hvale roditelje susjedne nam Srbije koji masovno odbijaju cijepiti svoju djecu. Hrvati i Srbi će zakopati ratnu sjekiru preko necijepljene, zakopane djece.
Sve bi ovo bilo smiješno da je smiješno. A nije.
Primjerice, misliš da je cijepljenje štetno pa ti onda dijete, zato jer tisuće tebi sličnih isto misli, dobije opaku bolest. Kad ti se to dogodi, ne pada ti na kraj pameti ostaviti dijete da umre nego tražiš pomoć od liječnika koji ti je htio cijepiti dijete, a ti si odbio. On tebe ne smije odbiti, ti skupo liječenje nećeš platiti.  Zato se potpuno opušteno igraš sa zdravljem vlastitog djeteta. Ali i sa zdravljem tuđe djece koja se ne smiju cijepiti jer su kronično bolesna.
Zar se zaista baš ni jedan problem ne može riješiti u ovoj ludoj zemlji? Šarlatani svih profila dobivaju ogroman prostor u medijima. Pišu knjige, organiziraju promocije, nastupaju na televiziji, nitko im ne brani da prodaju svoju po život opasnu nepamet i mržnju prema znanosti. Siroti narod nasjeda i plaća. A izlaz postoji. Svi bi roditelji koji odbijaju cijepiti svoju djecu morali platiti ogromne kazne i, ako treba, otići na robiju. Posebnim luđacima, sve ih je više, trebalo bi oduzeti djecu.
Ovaj tekst pišem jer će se u Hrvatskoj za koji dan obilježiti Dan duševnih bolesnika koji se bore protiv cijepljenja. Pozvana sam na promociju knjige koja promiče strah od cijepljenja i laži koje uz njega idu.
Nevjerojatno je tko su “promotorice” knjige. Jedna je “doktorica medicine”, druga “doktorica veterine”, treća “diplomirana inžinjerka građevinarstva.” “Doktoricu medicine” svi znamo jer je stalno na ekranima, a još nikad nikoga nije uvjerila da je kvalificirana za govorenje o temama o kojima godinama drobi.
Pitam se pitam ima li u Hrvatskoj roditelja koji bi, ma koliko bili ludi, liječenje svoje djece povjerili “doktorici veterine” iako gospođa vješto izvlači tele iz krave. Sigurna sam da se “inžinjerka građevinarstva” razumije u cijepljenje koliko i bilo koji pedijatar u gradnju Pelješkog mosta. Pa ipak, “inžinjerka” će nam govoriti o cijepljenju, a hrvatskih pedijatara na gradilištima nema. Još kad se veterinarima i građevinarima koji se bave liječenjem naše djece pridruže i potpuno ludi političari… Pridružili su se.
Uzalud logika, vapaji medicinara, pamet je odavno išetala iz ove zemlje. Ludilo se širi Hrvatskom. Mi stari koji još uvijek pamtimo razorenu civilizaciju u kojoj su rasla naša djeca sa užasom gledamo kako Hrvatska stupa u kameno doba koracima od sedam milja. A ne bismo se, bar većina od nas, trebali previše uzbuđivati. Naša djeca više ne žive ovdje, naši unuci rastu daleko od razuzdane, hrvatske gomile, a mi sebi može skuhati kavu, zatvoriti oči i vratiti se u svijetlu, blještavu prošlost.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySub Maj 26, 2018 11:10 pm

“BRESKVICE”

Kad sam bila dijete u osmogodišnje škole svraćali su liječnici i detektirali avetinjski mršavu djecu. Na moju sreću uvijek bi naletjeli na mene i stavili me na listu djece koja će na kraju godine otputovati na debljanje u Sloveniju. Za zaboravne ili neznalice, nekad se živjelo u zemlji koja se zvala Jugoslavija, Slovenija je bila jedan od njezinih dijelova, tamo se putovalo bez pasoša.

Kakav dobar osjećaj kad te autobusom iz Opatije odvezu do Matulja, pa na vlak, pa putuješ, putuješ, putuješ i evo te u slovenskom, malom mjestu, zvalo se, možda se još zove, Vransko. Tamo smo mi, mršava djeca opatijska, spavali u velikom, lijepom dvorcu. Sobe su imale visoke stropove, prozori su bili ogromni. Kad bih se rano ujutro probudila pogledala bih kroz jedan od prozora i u dvorištu vidjela seljaka sa naušnicom u uhu. Prao je kravi guzicu pokraj stoga sijena, na vrhu stoga bio je tranzistor, treštala je slovenska glazba, braća Avsenik. Nisam bila luda za Braćom, u Opatiji i Mošćeničkoj Dragi bili su u modi naši i talijanski pjevači.
Režim života za nas nejede bio je užasan. Morali smo jesti pet puta dnevno. Mlijeko je u naše šalice stizalo iz vimena krava kojima je onaj seljak prao guzice, ogromne količine mesa i povrća ubijale su nas. Najteže nam je padalo svakoga dana jesti maline ili borovnice. Praznili bismo šalice u grmlje sretni što ne moramo gutati nešto tamno i kiselo što boji zube i ono drugo blijedocrveno. Gadilo nam se voće, gadila nam se hrana i domaći kruh i domaća marmelada i domaći maslac. Gadilo nam se sve što smo morali trpati u usta.
Ustajanje od dugačkih, drvenih stolova bilo je čisti užitak. Ah! Trk na vrh obližnjeg brdašca. Pa kolutanje nizbrdo. Ne mogu vjerovati da sam to radila. Ne mogu ni dokazati. Nitko nas nije fotografirao, razvijanje fotografija bilo je skupo, naši roditelji nisu baš bili pri parama.
Sjećam se i plesova oko logorske vatre. I pjevali smo na sav glas. Ja sam, po vlastitom sudu, bila najbolja pjevačica.
Da, teško nam je bilo i stati na vagu. Oni koji na svoje kosti u sedam dana ne bi nabacili bar stotinu grama bili bi bačeni u karantenu u kojoj su morali čitati i mirovati i obećati da će, kad izađu na slobodu, jesti, jesti i samo jesti.
Nekad sam bila lovkinja na salo?!  Danas bi moji učitelji, da su živi, bili oduševljeni mojim oblinama. Pod ključem koga nije bilo bili smo sat ili dva, učitelji i učiteljice samo su nas željeli prestrašiti. Ako iz Slovenije roditeljima ne vrate deblju djecu nisu ispunili zadatak.
Posjetili smo Velenje. Grad je tada imao jedanaest godina. Baš mi je bilo drago vidjeti lijepi, novi grad koji se rodio iste godine kad i ja. Vidjeli smo i Celje i Kranj, penjali se na izvor Savinje, a možda je to bio izvor neke druge rijeke, ne gugla mi se jer nije bitno.
Ovo jest bitno. Jednom smo se natjecali u pjevanju. Bila sam sigurna da ću osvojiti prvu nagradu. Tako sam dobro, baš dobro pjevala: “Mjeseče srebrniiiiiiiiiiiii…” Zaboravila sam tekst. Treće mjesto. ?! Nagrada, zdjela kolača u obliku breskvica. Kolač je izgledao fenomenalno, gricnula sam “breskvicu”. Fuj!
Od tada, kad god bih vidjela “breskvice”, osjetila bih u ustima gorak okus prvog poraza. Nikad ih više nisam okusila. Ne bih o ovome pisala da mi sin danas nije donio “breskvice” koje je napravio svojim rukama. Gledao me dok sam prvu trpala u usta. Žvakala sam, žvakala, pa progutala, pa uzela još jednu, pa još jednu. Pojela sam ih pet iako im se okus u posljednjih pedeset i osam godina nije promijenio.
Ne, nema šanse. Ne mogu ja to. Nikad i nisam mogla. Ne mogu ni druge majke. Kako opisati ono što osjećamo prema sinovima?
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySub Jun 02, 2018 8:58 pm

O SLOBODI

Udavala sam se četiri puta, ne zato jer sam kurva, poštena sam žena. Kad se zaljubim, ja se razvedem, pa se udam. Rastajem se opet. Ne, nisam se zaljubila, jednostavno, dosta mi je. Moja tolerancija je kapitulirala. Gotovo je! Među nama je gotovo. Njemu djeca, meni stan.

Možda vam je poznato, drage moje? Na početku veze svi se naši junaci tuširaju bar jednom dnevno, režu nokte i na nogama i na rukama, osim ako one na rukama ne grizu. Peru kosu. Ne jedu mladi luk. Ne prde glasno poput trube jerihonske samo kad smo mi u blizini. O zahodskoj školjci neću, neću ni o kapima boje zlata koje sve mi godinama skupljamo kao da su zaista zlatne. Ali to rokanje… Rokanje me izbezumljuje. Kako bi se oni osjećali da se mi opustimo, a mogle bismo, svaki put kad nam njihova mama dođe u goste?
Ne, ne kažem da su moji muževi rafalno pucali u čast moje pokojne majke, ne tvrdim ni da ju je to otjeralo u grob, žena je bila starinskoga kova, njoj je bilo najbitnije da joj je kći udana, makar i za ludog rokonju. Mene smeta, mene smeta što su se svi muževi ponašali jednako nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života.
Znam da nije jednostavno biti s nekim u pedesetak kvadrata, sva vrata tanka poput kartona, uz najbolju volju ne možeš ne čuti što se dešava iza vrata vecea. Ljudi se vole, svi seremo, pređeš preko toga. Što meni nije jasno? Ne kužim kako su moji muževi mogli satima u zahodu čitati novine, dok su se novine čitale, ovaj najnoviji drka po mobitelu, izaći iz zahoda, a onda ga odvaliti tako da se zatrese neboder.
Šta si radio u veceu, majmune? Zašto ja svoje plinove opuštam tiho opsjednuta potrebom da ne povrijedim tvoje osjećaje, a ti misliš da je muškost upravno proporcionalna sa grmljavinom koja nekoliko puta dnevno, volim eufemizme, izleti iz tvoje guzičetine?
Uzalud. Razgovarala sam sa svim svojim bivšim muževima. Nije da nisam. Rekli su mi da je njihovo stražnje glasanje znak ljubavi, samo uz onoga koga voliš jesi ono što zaista jesi, veseli prdonja.
Ja sam svim svojim muževima rekla da ima toliko načina kojima mi mogu izraziti ljubav. Šegota torbice, restorani, Charlie haljine, sve će me to usrećiti više nego prasak u kuhinji nakon kojeg me susjeda nazove i pita zašto muža nisam poslala u park ili market, sita je svog kućnog topa.
Toliko od mene o temi o kojoj ne govorimo, mi patnice. Čujem, ne znam ima li istine u tome, žene najnovije generacije svojim partnerima uzvraćaju istom mjerom, kad je to, ako je to uopće moguće. Nije me briga. Idem linijom manjeg otpora. Od ponedjeljka ja ću biti slobodna žena. Što za mene znači sloboda? Sloboda je više se nikad ne udati, živjeti sama, biti svoja na svome i rokati, rokati, rokati…
Žena je slobodna kad postane pravo muško.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPet Jun 08, 2018 8:58 am

NAZOVI P RADI GAĆA

U Brseču, krasno mjestašce nedaleko od Opatije, živi umirovljeni svećenik M.G. Proslavio je osamdeseti rođendan, ali život mu nije nimalo miran. Stalno mu netko nešto krade. Srećom, hrvatska P koja baš ne izlazi na mjesto zločina ako se ne radi o Zločinu, probleme svećenika M.G. shvaća ozbiljno.

Tako je nedavno svećenik M.G. nazvao P jer mu je gospođa koja je godinama brinula o njegovom kućanstvu ukrala tri para gaća i dva čekića. Gospođa je morala policajcu odgovoriti na mnoga pitanja, sve je odgovore policajac uredno zabilježio.
Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivica pa je tako i gospođa trenutno nevina. Poznavajući strahopoštovanje našeg sistema prema Katoličkoj crkvi zaista bi trebalo pitati Boga hoće li nesretnica biti i pravomoćno proglašena nevinom. Ipak, predmet spora su gaće, ne bilo kakve gaće, svete gaće, i dva čekića kojima bi se moglo… Moglo… Moglo bi se, recimo, udariti osmogodišnje dijete po prstićima ako bez dreke ne pruži svoju riticu popu na gotovs. U ovom kontekstu čekići su simbol Katoličke crkve, nešto kao križ.
Ne, nitko nikad nije rekao za svećenika M.G. da je pedofil, naprotiv. Gospodin, navodno, ima dvoje djece, dakle, normalan je čovjek. Vjerojatno će i optužena gospođa nakon sudskog spora biti oslobođena jer je svećenik M.G. policajcu pri očevidu na licu mjesta, osim krađe gaća i čekića prijavio i kazneno djelo krađe svog osobnog vozila iako je njegovo osobno vozilo bilo parkirano u dvorištu kuće u kojoj svećenik M.G. stanuje.
O ovoj temi ne bih pisala da nisam iz Mošćeničke Drage, najljepšeg mjesta na svijetu koje se nalazi u neposrednoj blizini Brseča. Zovu me prijatelji iz rodnog kraja, boje se ljudi da će svećenik M.G. moj i njihov dragi Brseč dignuti u zrak.  Naime, iz njegove se kuće svakodnevno širi snažan miris plina. Kuća nije njegova, ona je u vlasništvu Crkve, njegova stoji prazna u susjednom selu. Ne kažem, zaista mi to nije namjera, da Brseč dragi Bog ne čuva, ali On ne može stalno čuvati Brseč i Mošćeničku Dragu.
Zašto opet spominjem Mošćeničku Dragu? Zato jer osamdesetogodišnji velečasni M.G. koji je ostao bez gaća, ali ne i vozačke dozvole, svakoga dana sebe odveze u Dragu na kavicu. Mještani nikad ne znaju kad će gologuzi velečasni M.G. sjesti za volan pa ne mogu na vrijeme maknuti sa ceste dječicu, starce i mnogobrojne turiste.
Je li problem rješiv takozvanim normalnim putem, smjestiti svećenika M.G. u neku ustanovu, ili će izluđeni Brsečani i Dražani i dalje čekati Božju volju, zasad zna samo On.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyČet Jun 14, 2018 9:44 pm

DROCE U HRVATSKOJ KULTURI

Kad govore ili pišu o ženama kurvama, drocama, droljama, nama koji čitamo ili slušamo uvijek pred oči skoči lik sisate sirotice koja žmireći puši nekom debeljku kome srebrnim sjajem blješte srebrne dlake na prsima, srebrne dlake među njegovim nogama uvijek su u filmovima skrivene.

Nisu seksi, valjda? Kao da one na prsima jesu. Kad se govori ili piše o drocama, o njima pišu muškarci, te su ženske komadi iz polusvijeta, propale pjevačice, starlete… Ukratko, neobrazovane ženske kojima su silikonske sise i vješte, stručno napumpane usne jedino sredstvo za rad.
Nije sve baš tako jednostavno. Zato me već dugo muči tema, droce u hrvatskoj kulturi.
Dvije mi padaju na pamet.
Jedna od njih je Udovica domovinskog rata, prevedeno na hrvatski jezik, dobitnica pet Nobelovih nagrada za nečega pet.
Druga je Ljepotica, Ljupko Žensko koje zna kome treba pušiti da bi se postalo vladaricom hrvatske književne scene.
Želim biti sasvim jasna. Sigurna sam da ni jedna od gospođa ne puši svojim moćnim Pigmalionima, daleko od toga. Kad bi i htjele ne bi imale što izvući iz njihovih organa, pretpostavljam. Jedan je sitni, majušni, pače, ambiciozni Veliki Hrvat i još veći alkoholičar. Drugi je nevisoki Zagrepčanec koji raspolaže milijunima naših eura. Kako se zovu mafijaši kojima služi znaju samo on i dragi Bog.
Ovaj je dvojac odlučio da će rukama pušačica prepustiti hrvatsku kulturu i za to ih našom lovom jaaaaaaaako dobro platiti. U kešu i privilegijama. I jedna i druga stalno su na ekranima. Ratuju ženske sa neprijateljima svojih gospodara.
I dok je jedna, Udovica, uvijek obučena, ona druga osjeća neodoljivu potrebu da svima polugola pokazuje davno uvele čari. Možda je to ženama poruka, možeš biti seksi i kad ti sise vise? Ja to ipak tumačim drskošću ženetine bez imalo ukusa. Doduše, bilo bi previše tražiti ukus i pristojnost kod osobe koja piči prema vrhu omamljena smradom onog Zgrepčanca.
Kad smo već kod smrada, Elizabeth Taylor je rekla da su moć i lova najbolji dezodorans pa se drocama ne trebamo čuditi. Jasno im je da, i kad si žensko u hrvatskoj kulturi, za tebe važe ista pravila kao i za žensko u prostituciji. Nađi muško kome ćeš se podati pa će te onda to muško dobro prodati.
U slučaju ovih gospođa nema podavanja u klasičnom smislu. Može li žena poželjeti više od toga? Ni jedna ni druga nisu dale pičke, a gle ih! Kao da je pička jednako žena. Nije. Osim pičke većina žena ima ponos, znanje, talent, obrazovanje, poštenje i stav koji ne bi prodale ma kako bio zavodljiv smrad moćnih mužjaka.
Zašto sam ljuta na one dvije drocetine? Zato jer nikad nitko o njima nije ni rekao ni napisao istinu. Zato jer se o njima govori kao o obrazovanim, pametnim, talentiranim ženama koje su se predanim radom popele do zvijezda. Nisu! One su preskočile trnje i vragu prodale dušu. Žene, prave žene, časne žene u hrvatskoj kulturi šute jer se boje. Dečki u hrvatskoj kulturi šute jer im ništa nije čudno, sve su žene kurve.
Reci imena, reci imena, čujem glasove malobrojnih čitatelja ovog teksta, malobrojnih jer se Hrvatima jebe i za književnost i za kazalište. Imena? A vi, mislim na vas kulturnjake, vi ne znate o kojim gadurama pišem?
Ha! Ha!
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPon Jun 18, 2018 8:33 pm

VATRENI NA KOCKICE

Zovu li se Vatreni još uvijek Vatreni? Ili im promijenilo ime? U Hrvatski Vatreni? Ne bih o njima smjela pisati, nikad nisam uspjela skužiti što je to ofsajd ili sastranik. Zovu li se Vatreni još uvijek i Kockasti? Zašto se zovu, ako se zovu, Kockasti kad je kocka geometrijsko tijelo koje ne može stati na “kockastu” majicu da ga jebeš. Ipak, naši kvadratasti se vjerojatno ipak zovu Kockasti što je po meni jedan u nizu dokaza da se radi o kretenima sa obje strane ekrana.

Nešto ću vam reći iako ne bih smjela zato jer smo mi u Evropskoj uniji. Ne volim pedere. Kockasti svih zemalja su pederčine koje bi prije krepale nego izašle iz ormara. Dečki, pa i Kockasti, boje se izlaska iz kvadra da ne bi svijetu poslali poruku, mi smo pederčine i oni koji nas gledaju su pederčine.  Poštujem homoseksualce koji ne skrivaju da vole dečke. Skrivači mi idu nakurac. Bacaju mi u lice istinu o vlastitom mužu, mlađem sinu, unuku.
Napravite anketu među svojim partnerima, ženske. Kad bi vaši dečki mogli birati između gledanja direktnog prijenosa međusobnog jahanja Vatrenih iliti Kockastih i kresanja dvadesetogodišnje lijepe kćeri prvog susjeda, za što bi se odlučili? Mi ženske navikle smo da gledanje nogometanja držimo normalnim muškim ponašanjem iako se njime normalni muškarci ne bave.
A ima ih. Da, ima i muškaraca koji ne bi ni za kakvu lovu najljepše godine života proveli u smrdljivim svlačionicama i grizli se zato što je golmanov dulji od njihovog, a trener forsira Domagoja jer je njegov i najdulji i najdeblji.
Nogometašima i navijačima je sasvim normalno da skupine mužjaka u najboljim godinama stalno putuju svijetom, uvijek u muškom društvu. Žene hvataju za sise samo u barovima kad ugledaju fotoreportera. Najbolji među njima, zove se Ronaldo, Arnoldo ili Messonardo, nisam sigurna, djecu ne radi jebući ženske, njemu ih rađaju surogat majke, odgaja ih njegova majka. Da je obrnuto, da je obrnuto, što bi svijet o nama ženama mislio?
Imam bujnu maštu, ali… Ne, ne… Probat ću. Zamislite da netko odluči u zlatu platiti žene koje bi bile spremne od svoje pete do svoje trideset i pete putovati svijetom samo u društvu žena? S njima bi se budile, s njima lijegale, u pauzama trčale za kožnatom loptom, pod tušem bi jedna drugoj pokazivale klitoris i mislile kako to rade za, u našem slučaju, Hrvatsku.
Zamislite kako tisuće Hrvatica sjedi pred ekranima i urla dok Vatrene i Kockaste ubacuju loptu u gol, a zatim se na terenu krenu trljati jedna o drugu dok ne svrše za Dom spremne? Ove doma sa suzama u očima ispijaju Karlovačko, pucaju u zrak iz bakine kubure i bjesomučno masiraju klitić dok ne svrše za Lijepu Našu?
Bi li se u Hrvatskoj našlo tisuću žena spremnih da život provede njušeći smrad sebi sličnih ženki? Nemoguće.  Žene vole muškarce, uglavnom, muškarci vole samo muškarce. Zato su kafići ovih dana krcati. Zato na svakoj terasi blješti ekran širok poput slonove guzice. Zato stotine tisuća Hrvatica ovih dana šapće sebi u bradu, aleluja, aleluja, aleluja, nema ga doma, nema ga doma, nema ga doma…
Da, Svjetsko prvenstvo u nogometu blaženi su dani za žene koje vole normalne muškarce. Dok zaljubljeni u Kockaste bulje u svoju retardiranu braću i na terasama mlate kockastog majmuna po kockastoj glavi kad Kockasti zabiju gol, njihove žene u hladnini doma svoga svršavaju sa pravim muškarcima.
Tko je pravi muškarac? Pravi muškarac zna razliku između kocke i kvadrata, pravi muškarac ne svršava uz pomoć “kockaste” majice, pravi muškarac pojma nema tko je jebeni Messodinjo.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySre Jun 27, 2018 3:50 pm

DRAGOVOLJCI DRAGI, GDJE STE?
Dragovoljci Domovinskog rata jedini su naši pravi borci za Dom i Boga i Hrvate. Kako su samo hrabro usred Zagreba podigli šator da bi svima nama koji, ili ne znamo ili smo zaboravili gdje smo bili ’91., objasnili gdje živimo. Saznali smo da je Hrvatska sranje od zemlje zato što u njoj jadno žive dragovoljci Domovinskog rata koji su za ovo ginuli, dali ruke, noge, oči, um. To bi im trebalo priznati, to bi im trebalo platiti.

Prijetili su plinskim bocama, dizanjem u zrak ovoga ili onoga dok u ovoj zemlji ne pobijedi pravda. Demokracija je kad iz pokradene domovine za koju si se borio dragovoljno izvučeš privilegija još i još i mirovine još i još. Zašto se zoveš “dragovoljac”, a ne plaćenik pitaj boga. Po meni, tko sam ja, pravi heroji su samo mrtvi heroji, jebeš bukače kojima nikad dosta love.

Jebeš i mene jer sam nebitna i nikoga nije briga za moje teze, da sam bitna sjedila bih u Saboru, pričala pizdarije, dobivala povoljne kredite, urlala protiv cijepljenja, imala pravo na besplatan stan u Zagrebu, na slobodne vikende koji traju mjesecima, na laprdanje u udarnom terminu Hrvatske televizije. Da se razumijemo, vi i ja. Poznajem ja mnoge dragovoljce, prijatelji su mi, koji se nisu borili za ovo, koji znaju gdje su bili ’91. i to nisu naplatili. Moji prijatelji dragovoljci nisu lovci na mirovine i privilegije, oni su već neko vrijeme sretni roditelji djece koja su pobjegla iz sranja za koje su se dragovoljno borili njihovi očevi.

Nakon predugog uvoda krećem prema temi. Ipak, još jedna digresija. Rijetki sam ja davež. Reći ću vam, da ne bude zabune, gdje sam ja bila devedeset i neke. Na riječkoj rivi. Razgovarala sam sa vozačem ogromnog autobusa. Stigao je iz Zadra. Vojna policija je znala da su mnogi dečki u najboljim godinama devedeset i neke pobjegli iz Zadra i sakrili se u Rijeci.  Nije im se dragovoljčilo. Istovremeno se 90% pozvanih Primoraca odazvalo pozivu Domovine i krenulo braniti Zadar koji se tada zvao “Bežigrad”. Onaj se veliki autobus vratio prazan u grad u kome danas, sigurna sam, živi nekoliko tisuća dragovoljaca.

Dragi zadarski dragovoljci, vama pišem. Hrabri ste, glasni ste, danas spremni na ratovanje onako kako to ’91. niste bili, s vremenom, valjda, čovjek progleda. Zašto vam pišem? Na portalima sam vidjela izmasakrirano tijelo mlade Zadranke. Djevojka ima osamnaest godina. Razbio ju je vaš sugrađanin pred očima vaših sugrađana, zakon mu ništa ne može. Na njegovoj je strani Država za koju ste se vi, je li, borili. Djevojčica je kći vašeg kolege koji se ubio. Dragovoljno je Domovini poklonio i srce i dušu, a ona mu je dala…Neću reći što jer ga poštujem.

Dragi zadarski dragovoljci, evo prilike. Krenite i pokažite da ovo nije zemlja za koju ste se borili. Djevojčica je izmasakrirana uz blagoslov vaših sugrađana gadova koji su zločin šutke gledali usrani od divljaka koga već godinama štiti Domovina. Dragi dragovoljci zadarski, u Domovini za koju ste se vi dragovoljno borili zločincu je omogućeno da usred bijelog dana glavom djevojčice, glavom kćeri vašeg suborca, razvali zahodsku školjku. Gad je trenutno u pritvoru. Koliko se ja razumijem u hrvatsko pravosuđe ova djevojka neće biti posljednja koja će nakon susreta s njim ostati ležati mrtva ili polumrtva u nekom zahodu.

Kužite moju poruku? Domovina se može braniti i obraniti na tisuću načina. Podsjećam vas, žrtva je dijete vašeg suborca koji je dao život za ono u čemu nije mogao živjeti. Gad će izaći iz pritvora. Sačekajte ga. Učinite nešto za svoju i duše oca, majke i jadne djevojčice. I vi i ja znamo da Pravda u Hrvatskoj ne stanuje u sudnici, a bejzbol palica može učiniti čuda u rukama heroja Domovinskog rata.

Ej, dečki, budite malo i heroji domovinskog mira. Iduća će mlada Zadranka biti vaša kći.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySub Jul 07, 2018 5:01 pm

NOGOMET

Liječnika nema. Nema pravih. Ušla sam u Medico, riječku privatnu kliniku, platila pregled, dobila dijagnozu. Srećom, došla sam do akademika Samaržije na Jordanovcu koji mi je, bacio je pogled na fotku mojih pluća, isti čas rekao da dijagnoza sa kojom sam došla nema veze s mozgom.

Koliki ne mogu doći do Jordanovca, fenomenalne klinike koja kao da nije u Hrvatskoj? Doduše, tamo su tako dobro organizirani, hvala Akademiku, da do njih ipak stigne svatko kome to treba i onaj tko zna da tamo radi svjetska ekipa. SVJETSKA! Pretpostavljam da će ih onaj naš ministar zdravstva sastaviti sa crnom zemljom jer “previše troše”, a “previše troše” jer liječe ljude, običneljude. U Hrvatskoj se to ne nosi. Ovdje, uskoro ćemo postati najsiromašnija zemlja u EU, pravo na zdravlje imaju samo političari kriminalci i kriminalci budući političari.
Nikad, nikad nisam živjela u strašnijem okruženju, a sedamdeseta mi kuca na vrata. Neću o Jugoslaviji, davno je nestala, nažalost. O Hrvatskoj hoću. Pogledajmo Sabor. Skupina turbo nekvalificiranih idiota urla, jednoga iznose iz prostora gdje bogata bagra sjedi, ostali viču ili se cere ili u kafiću loču po besramno niskim cijenama.
Zločinačka ekipa ovih je dana odlučila opljačkati građane, oteti im ono što su godinama uplaćivali da bi u starosti mogli preživljavati. Zločin je, zasad, odgođen jer je sve osvanulo u medijima od kojih neki još uvijek pokušavaju narod dozvati pameti. Poznavajući one na vlasti i “narod”, ma što to bilo, sigurna sam da će se pljačka provesti, dečki koji nas drže u šaci nemaju previše vremena. Ako nas ne oglođu do kosti u iduće dvije godine na ostatke će se baciti druga ekipa.
Mladi bježe iz ovog bordela u kome su baš sve kurve zaražene. Oni koji ne žele otići žive poput pasa bez gospodara. Poslodavci ih tretiraju kao potrošnu robu. Neka gore dok ne izgore. Razmišljate li ikad kakav život vode klinci koji vam na vrata donose picu? Riječka priča. Nazoveš broj picerije koja je na drugom dijelu grada, glas sa druge strane žice ti obeća, pica stiže za pola sata. Picu treba ispeći, ubaciti je u kartonsku kutiju, uručiti klincu, on sjeda u auto i onda poput luđaka juri prema cilju da bi ispoštovao onih “pola sata”. Ako zakasni, gubi posao.
Toga dana dečko nije imao sreće. Naletio je na policiju. Globa, dvije tisuće kuna. Gazda je bio opušten. “Plati!” Dečko je postavljao glupa pitanja. Gazda mu je rekao:”Idući put sporije vozi, brže trči.” Nadam se da roditelji onog dječaka neće pročitati moj tekst. Oni su, poput mnogih građana ove smrdljive rupe, šutljiva većina koja ne misli da ima pravo na liječenje, obrazovanje,  rad, sigurnost, dostojanstvo, na sve ono što smo u Jugoslaviji imali i mislili da je to normalno.
Šutljiva većina? Ma koja šutljiva većina kad se ovih dana u Hrvatskoj urla na svakom uglu. “Kockasti” tako žare i pale da se u Hrvatskoj dogodilo nezamislivo. Dok se u Saboru i na cesti hrvatski fašisti svim snagama bore za ukidanje prava manjina, jedan naš “manjinac”, Subašić se zove, postao je nacionalni heroj.  Lik je tako dobar golman da mu je oprošteno što je Srbin. Da mi je netko rekao…
Ne, ne bih mogla povjerovati da nogomet baš takva čuda čini. Doduše, gospodin Subašić je po vlastitom izboru “Hrvat”,  a otac mu je samo “pravoslavac”. Nema veze, naglasak je na činjenici da kad je nogomet u pitanju Srbin u Hrvatskoj postaje ljudsko biće. Dok bude uspješno branio. Kad dobije prvi gol, pa drugi gol, pa treći gol, s Rusima nikad ne znaš, vratit će se na ono što on ovdje zapravo jest. I on i njegov otac i svi hrvatski jovani. Četnik.
Da je sve moguće u ovoj turbokatoličkoj zemlji u kojoj popovi organiziraju katoličko-ginekološke samite na vrhu i zalažu se za ukidanje abortusa najbolje govori fotka na kojoj se cere vesele časne hrvatske. Navijaju za “Kockaste”, lica im ukrašena ratnim bojama, noge raširene, ako pobijedimo Ruse dignut će halje i pokazati nam hrvatske “kockaste” katoličke pičke.
Ne, ne i ne! Nije sve tako crno. Danci traže da se ubije izdajnik koji nije pogodio hrvatsku mrežu. Štaaaaaaaaaaaaa? Danci nisu “najsretniji ljudi na svijetu”, razumni, civilizirani? Jesu,  dok netko od njihovih ne promaši vrata.  Kad se to dogodi Danci postanu Hrvati.  Svi smo mi ipak samo ljudi? Mesina kojoj treba televizor, pivo, dres, na ekranu oznojeni milijarderi i orgazam kad “naš” onu kožu ubaci kamo treba.
Pa, kad je tako… Jebeš to što nemamo doktore, što nam djeca gladuju, nema posla, nema obrazovanja, neće biti mirovina, budućnosti…Ima izlaza. Hvala ti, EU. Ipak manje boli kad ti netko u Irskoj kaže: “Sporije vozi, brže trči.”
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Blebetalo

Blebetalo

Datum upisa : 08.01.2011

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyUto Dec 25, 2018 6:20 pm

U Beogradu



Neka mi oproste svi koji me doživljavaju kao hrabru, ledenu kuju kojoj ništa nije sveto. Uzimam slobodan dan. Danas službeno ulazim u sedamdesetu. Zato mogu biti ono što možda jesam, a možda i nisam. Patetična, slinava, dirnuta, raznježena, stara gospođa koja ne može a da ne napiše kako joj je bilo u Beogradu na Sajmu.

Za neznalice. Potpisivala sam svoju knjigu “Život bez krpelja“, zbirku tekstova sa ovoga bloga na temu muškarci, žene, djeca. Nikad i nigdje nisam nastupila a da nisam bila obuzeta jezivom tremom. Pred svaki se nastup tresem, ni jednu svoju snimku nastupa ne gledam, najstrašnije su mi noći pred jutro kad se moram ukazati na nekoj televiziji.

Raste mi tlak, teče mi krv iz nosa, sigurna sam da, ili neću dočekati jutro ili ću se srušiti u studiju. Bila bih na svim mogućim kokainima i heroinima i alkoholima i cigaretama kad bih to mogla podnijeti. Gutam apaurine koji me smiruju samo kad mi ne trebaju.

I tako, uđoh ja u onu sajamsku halu. Milijun ljudi se probija kroz vrući zrak, crveni Lagunin znak blješti. Znam da sam mrtva ali to, najbolja sajamska “piaruša”, Lagunina Tanja, ne zna pa me vuče ka stratištu. Penjem se uz stepenice i na katu Lagunine “kuće” čekam poziv.

Neki se ljudi oko mene smiju, tamo je i Papić, jedini izdavač koji me redovito plaća ali ja jednostavno ne mogu nikome vjerovati pa ne vjerujem ni njemu. Možda jest dosad bio fer, ali to će se sigurno pokvariti, sa svakim sam izdavačem vodila krvavi rat da bih dobila svoju lovu, svi oni misle da je najprije bio izdavač, a tek se kasnije rodio opet izdavač, pisci su samo “trošak”, nešto kao toaletni papir u izdavačkoj kući…

I dok tako čekam “poziv” prisiljavam sebe da mislim pozitivno.

Pa mislim. Kupit ću sebi onu crvenu košulju i lude tenisice, kupit ću… Pa mislim. Sve si si već kupila! Skoncentriraj se, babo luda, shvati, pred tobom je “nastup”, još jedna propast svijeta u nizu, još jedna smrt. Koliko će ljudi doći, hoće li Papić biti zadovoljan? Što te briga za Papića, tko je Papić, da si hrabra žena, da si ono što drugi o tebi misle, sad bi išetala iz te hale, sve odjebala, vratila se u hotel i žderala puding od griza.

Pa popijem vode. A što mi se može dogoditi? Ako netko dođe, dobro dođe. Ako nikoga ne bude bilo razgovarat ću sa fenomenalnim ljudima koji rade za Lagunu, volim ih svim srcem. Neću biti sama za tim stolom, smiješit ću se kao da sam SRETNA, bit ću OPUŠTENA za popizdit.

Uostalom, kome ja odgovaram? Nitko mene toliko ne može platiti koliko ja mogu patiti ovako prestravljena tu na katu ogromne barake sigurna da sam u krivo vrijeme na krivom mjestu. Oko mene smijeh.

Piša mi se. PIŠA MI SE! UMIREM! Gledam u Tanjino nasmiješeno lice. Odakle se ova pojavila? Tako iznenada? Tako neočekivano? “Idemo!” Ne idemo, ne idemo, ne idemoooooooooo, vrištim. Tanja ne čuje i mi se spuštamo. Pred mojim stolom dugačak rep, smiješim se, novinarka Blica Tanja Nježić dobacuje: “A ja se pitam koga čekaju ovi ljudi?” Odgovaram bahato: “Kako to da nisi pogodila otprve?”

Kreće potpisivanje. Fotkanje, dodiri, grljenje, pokloni, pogledi, imena, imena, imena… I traje tako to neko vrijeme, odrađujem sve sigurna da se to događa nekom drugom, a onda mi priđe mladić koji je za mene napravio čestitku, moju je knjigu kupila gospođa koju je dopratio muž.

Gospođa je u kolicima, nepokretnih i ruku i nogu, gledam je u oči u kojima vidim ljubav i uz zaista nadljudske napore pobjeđujem u sebi potrebu da briznem u plač. Dok nas gospođin muž fotka, dok gospođa uz koju stoji dijete u krilu nosi moju knjigu a usta pokušava rastegnuti u osmijeh, osjećam čistu, najčišću sreću. Moj život ima smisla.

Hvala, Beograde!
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius

Godina : 59
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPet Mar 01, 2019 10:03 pm

ETO, IMAMO HRVATSKU, PI.KA NAM MATERINA: Vedrana Rudan nikad BRUTALNIJE oplela po Hrvatima, a onda osula paljbu po KOLINDI i POPOVIMA!


Vedrana Rudan, poznata hrvatska književnica, ovoga puta je komentarisala jezivu tragediju na Pagu kada je otac svoje četvoro dece, starosti od 3 do 8 godina, bacio sa balkona prvog sprata, sa visine o 6 metara.

Komentar Vedrane Rudan o ovom zločinu prenosimo u celosti:
 
"Otac je na Pagu preko ograde balkona bacio svoje četvoro dece. Portali vrište. Posebno je istaknuto, otac nije sa Paga, "došljak" je bacio decu. Krenula je rasprava je li Virovitica u Međimurju ili Slavoniji. Zaboravila sam gde je Virovitica jer je Hrvatska luda zemlja u svakom svom delu.
 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ima nas oko četiri miliona. Manji smo od mnogih svetskih gradova. To stravu i užas čini još jezivijima.
Sestra je strpala sestru u frizer, tamo se pokojnica smrzavala godinama. Četrnaestogodišnji dečak pokušao je zaklati majku. Otac prebio četrnaestogodišnju devojčicu i oteo joj novčanik.
 
Župan, ugledni političar, godinama je prebijao suprugu, sudi mu se, on je i dalje ugledni političar. Osuđeni ratni zločinac, veleštovani hrvatski general koji je hladnokrvno ženi pucao u glavu, uspešni je biznismen, nežni suprug i otac.
Ministar obrane, deluje poput ljutitog dečačića, od Izraela je naručio avione koji će nas braniti od...Nikad nismo čuli od koga će nas braniti stare izraelske kante koje nismo uspeli u zlatu platiti jer su se umešali Ameri.
 
Dok je patuljak dogovarao "obranu" vrhunski hrvatski vojni pilot naručene je avione usporedio sa pičkom islužene amsterdamske kurve. Halo? Alo? Ima li koga doma?

Deca u osmogodišnjim školama međusobno se prebijaju, srednjoškolci ubijaju. Naša predsednica podstaknuta klanjem u školama na bujne grudi navlači ružičastu majicu, na njoj piše "Vršnjačko nasilje prestaje ovde!" Prestaje gde? Na sisama predsednice opsednute dijetom, perikom, garderobom i lovom na novi mandat?
 
Iz mračine se ovih dana izvukao vojni pop u miru, Jezerinac se zove. U miru je, ali ne miruje. U svom je dvorcu od oniksa došao do genijalnog otkrića. Žene odlaze na abortus da bi mrtva tela svoje nerođene dece prodala industriji skupih parfema.

Alo? Alo! Alooooooo? Zašto hrvatski popovi, kad su u penziji, jedini ne umiru od gladi, zime i boleština nego se u stotoj bave naukom?



Hrvatska ima i studentskog kapelana. U zlatu i dragom kamenju plaćamo gospodina koji je studentima otkrio kako je mlada cura izgubila menstruaciju kad je videla oca kako drka. Šta  gube devojčice kad ih pop jebe kapelan nije rekao. Menstruaciju ne gube jer hrvatski popovi vole curice koje je još nisu dobile.

E, sad, zašto je u Hrvatskoj bacanje dece preko balkona zločin, a je*anje dečice širenje mira i dobra znaju samo oni koji su sa Vatikanom potpisali sve one ugovore.




Kad je naš premijer čuo da je otac svoju decu bacio preko ograde balkona jako se začudio, a ministarka za omladinu je odmah krenula prema Zadru puna nade da će se deca oporaviti.



Zašto se tome nada? Čime se bavi ta ženska? Za što je plaćamo? Ona su sirota deca su jadna otkako su živa. Ovih su dana trebala zajedno sa ocem monstrumom i majkom odleteti iz unajmljene gajbe. Kamo? Kamo lete hrvatska gola, bosa, zapuštena, gladna, očajna deca kad ih otac ne baci preko balkona? Zna li neko odgovor na to pitanje?
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.forumsr.com/ Na mreži
Eugen Grafvajer

Eugen Grafvajer

Datum upisa : 22.03.2017

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyČet Sep 12, 2019 10:30 am

PROFESOR DOKTOR ČETNIK
Nitko normalan u ovoj zemlji ne misli da su Srbi bitni. U Hrvatskoj ih ima koliko i bakterija u mokraći zdravog čovjeka.

“Nešto”. Ne bih znala to o bakterijama i mokraći da nisam jučer bila na sistematskom. Dakle, hrvatski Srbi s Pupovcem na čelu mala su skupina benignih bakterija.

Pa ipak se već tjednima od Pupovca traži da se “ispriča” jer je za ovu Hrvatsku rekao da je NDH ili nešto slično. Nije mi se dalo guglati da bih mogla citirati Nebitnog Čovjeka.

Što ja mislim, je li ova Hrvatska isto što i NDH? Naravno da nije kao što nisu ni moje namjere ozbiljne kad svojoj mački kažem da ću je ubiti ili mužu kažem da ću ga udaviti. Frustrirani ljudi u afektu svašta kažu, a Pupovac je s pravom frustriran jer se rodio u zemlji i živi u zemlji u kojoj su hrvatski Srbi ovih dana proglašavani rakom sa metastazama koji ždere jedinu nam i demokratsku nam i civiliziranu nam Hrvatsku.

Ej, nemojte me zajebavati. Nemojte me jebati i ostavite Pupovca na miru. Pogledajte se u ogledalo, vi zapjenušani, vi divlji, vi kreteni, vi manipulatori, vi lažljivci, vi licemjeri. Vi “ubojice i razbojnici” kako vas je zvao Krleža. Znam, pitate, tko je Krleža.

Tko ste vi, vladari Hrvatske? Vi ste silovatelji. Vi ste suspektni kriminalci, zato jer su svi hrvatski sudovi na kolektivnom doživotnom godišnjem odmoru. Vi ste pravomoćno osuđeni ratni zločinci. Vi ste lopovi. Vi ste lažljivci. Vi djeci u Medačkom Džepu, na prvi dan škole, prodajete priču kako je naš ratni zločinac koji je hladnokrvno bespomoćnoj ženi pucao u glavu nacionalni heroj.

Vi, vladari Hrvatske, nekad gologuze protuhe, imate vile, dvorce, ogroman keš, poslujete s Državom, šurujete s Crkvom. Crkva u Hrvata je leglo lopina, pedofila i pedera koji proklinju homoseksualce i mrze žene.

Vi takvi sudite nekome jer se usudio reći rečenicu da je Hrvatska NDH, ili tako nešto, očajan i bespomoćan pred nasiljem koje se valja našim ulicama. Svatko normalan zna da Hrvatska, da i hoće, ne može biti NDH. Nema u njoj više ni Srba ni Židova ni krivomislećih Hrvata. Čak i Cigani iz nje bježe.

U Hrvatskoj danas živi sirotinja koja nema kamo i zločinci koji krvavim očnjacima komadaju sirotu nam domovinu. Odvratne hijene skreću pažnju izluđenog naroda sa njegove nesreće na Pupovčevu rečenicu.

Neš ti taktike. Nismo se uhvatili na ješku, ali smo kukavice. Već trideset godina odbijamo se suočiti s istinom i učiniti nešto da nam ne bude normalno da se optuženi kriminalac kandidira za predsjednika, da nam svećenik jebe desetogodišnjeg sina, da nam ratni zločinac ostane heroj, da nam se Glavaš, još jedan u nizu “suspektnih” zločinaca, nešto govori u Saboru.

NDH je bila čista fašistička država. Ova Hrvatska je prljava do boli, prljava do očaja, prljava da umreš od smrada i srama. Hrvatska je samo prljava država.

Samo?
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySre Sep 18, 2019 2:03 pm

INDEKS, DREK I PURA

Indeks je jedini hrvatski portal koji ovoj vlasti jebe i oca i mater. Hadezeovcima i njihovim okoanusnim mušetinama vadi crijeva, a nama usvevjerujućima  objašnjava kako gologuzi, nepismeni drkadžija, silovatelj i kućni mlatilac može preko noći postati ministar i doći do nekoliko vila, privatnih plaža, tvornica, automobila…
Zahvaljujući Indexu saznali smo koliko je naše pravosuđe korumpirano, policija privodi samo klince,  nitko ništa ne može Bandiću jer su na njegovoj strani i Bog i Partija i mafija. Znam, znam da između Partije i mafije nema razlike.
I sad, objasnite vi meni kako se može Indeks kao pura dreku čuditi kad se ološ obruši na njihovog novinara jer je napisao nenadahnutu parodiju Vile Velebite i još je uvrijedio policiju?
Duhačeka uhitiše na Franji Tuđmanu i baciše u demokratsku tamnicu zato jer nije silovao dečkiće. Nije ukrao milijun eura. Nije pojio srpske civile kiselinom pa ih bacao u rijeku ruku okovanih bodljikavom žicom… Duhi, Duhi! Da si to radio bio bi ministar, biskup, general, zastupnik u Saboru i bio bi  slobodan ka’ tić.
Duhaček je, zahvaljujući Indexu, postao brejkingnjuz. Krivo, krivo. Brejkingnjuz bi bila da je vlast očistila Sabor od zločinaca, Vladu od lopova, sudove od korumpiranih sudaca, uhitila Bandića i osudila ga na robiju, poslala kakvog djecojepca da u Boga gleda kroz rešetke… Ili da je samo ukinula obračunavanje novčane prekršajne kazne u markama. Jebote! Da marke. Toliko nas preziru da nam kazne obračunavaju u nepostojećoj valuti jer znaju da nas čak ni takvo ponižavanje neće uznemiriti.
Kriminalci su poslali Indexu poruku: možemo vas poslati u kurac kad nam se kurac digne. Eto, dignuo nam se. Brišite krvavu guzicu i šutite!
Indeks ne šuti. Opet mi na pamet pada ona pura i drek u koga sirotica zapanjeno gleda. Indeks se čudi. Kako je moguće da sudac uđe u ćeliju i prijeti? Moguće je jer u ćeliju ulazi hrvatski sudac. Kako je moguće da sudac drži vrlo bitnim to što se zove Krešimir, moguće je jer hrvatski sudac drži vrlo bitnim…
Mala digresija. Moj pokojni mačak, veliki jebač, da nije bio jebač još bi bio živ, zvao se Petar Krešimir Četvrti. Da sam znala da za Krešimire zakoni ne važe sin mi se mogao zvati Krešimir. Dečko bi opušteno silovao i krao, ušao bi u Sabor ili Vladu, mami bi dao dragovoljačku penziju.
Ja sam devedeset i prve, kad je Hrvatskoj bilo najteže, u kupatilu slomila lijevu nogu. Jebote, to vrijedi, brat bratu, deset tisuća kuna mjesečno. Neki hrvatski generali, suspektni zločinci i osuđeni zločinci, za vječnu su nam Hrvatsku dali mnogo manje, a vidi njih, a vidi mene.
Nadam se da će onaj Krešimir Duhija osuditi na doživotnu robiju. Poslat će nam poruku, bez kurca se ne ide u svatove. Prevedeno, nemoćnici, ne, ne tipkovnicom jurišati na Moć.
A sad, budimo malo ozbiljni. Tebe pitam, Krešimire. Je li moguće da ti  nitko nije rekao da ti, dok je ovog i ovakvog naroda, ne moraš izvlačiti pendrek iz gaća? Ej, vi gore! Nije moguće da ne znate, ne možete vi toliko izdrkati koliko mi možemo progutati.
Već sam to jednom napisala? Jebiga. Ovdje trideset godina stalno isto.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPon Sep 23, 2019 3:19 pm

SVETI MATEJ I ŠATOR

Nazvala me moja mlada prijateljica. Dijete joj ide u Osnovnu školu “Sveti Matej”, mjesto se zove Viškovo, okolica Rijeke. Danas je Sveti Matej, u njegovu slavu svim je učenicima, ima ih 923, zabranjen ulaz u školu. Prijateljica ne zna kamo sa sinom. Njezin šef, Mađar, slavi nekog drugog sveca, jebe mu se za Mateja. Muž u Njemačkoj nije mogao dobiti slobodan dan.

Poludjela sam. Kako je moguće da se u laičkoj državi obustavi nastava jer se slavi nekakav svetac?! I to ne bilo koji svetac nego zaštitnik carinika, poreznika, knjigovođa, bankara?! U Hrvatskoj bi se slavljenje toga sveca trebalo zakonom zabraniti, a ne u njegovu slavu zatvarati jednu od najvećih škola u zemlji!
Nazvala sam školu. Javila mi se ljubazna gospođa Jasna, zamolila me da joj ne spominjem prezime. Da, danas nema djece u školi, samo ona radi, ona je “računovođa”. Pitala sam je misli li ona da je normalno da djeca ne idu u školu u slavu Svetog Mateja. Ona o tome ne misli, ali misli direktor škole, gospodin Crnić.
“Evo vam njegov mobitel. Sigurno će vam se javiti.” Gospođa Jasna nije znala koga štiti Sveti Matej osim Viškova koje se nekad zvalo Sveti Matej.
Javio mi se gospodin Josip Crnić i sve mi objasnio. Da, istina je, djeca danas nisu išla u školu nego sa učiteljima na misu, održana je u deset sati. Otišla su djeca koja su htjela. Sve je u skladu sa zakonom. Škole imaju pravo tri dana godišnje iskoristiti kako ih je volja. Oni već deset ili petnaest godina jedan dan godišnje slave Svetoga Mateja.
“Tko je to odlučio?” “Ja”, rekao je profesor Crnić. Zna li točno koliko se godina na ovakav način slavi Sveti Mate, deset ili petnaest? “Ne sjećam se.” “Koliko ste godina direktor škole?” “Dvadeset i četiri godine.” “Zašto niste od starta slavila Mateja?” “Možda i jesmo, ne sjećam se.”
“Ovih se dana obilježava i Dan Alzheimera, možemo li vašu zaboravnost vezati uz to obilježavanje?” “Ako hoćete, slobodno.” Nasmijao se.
“Čujte”, profesor Crnić mi je pokušao objasniti problem, “kad se slavi Matejna onda Općina pred našom školom digne ogroman šator. Djeci je nemoguće probiti se do škole.” “Aha. Možemo li onda reći da su djeca otišla u crkvu zbog prepreke na putu.” “Slobodno tako možemo reći.” Zaboravila sam napisati, u šatoru će pjevati neki Mate zato jer se zove Mate i Bebek. Fešta će trajati čitav vikend.
Ni gospodin Crnković nije bio siguran koga, osim ljudi sa Viškova, štiti Matej. “Slušajte, ne znam, on je bio carinik.., valjda štiti carinike?”
I sad? Kako se naljutiti na čovjeka koji djecu tjera iz škole i utjeruje u crkvu kad su mu namjere plemenite. Boji se da dječica ne bi polomila noge.
U Hrvatskoj danas jedino na putu prema katoličkoj crkvi ne postoje prepreke.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Eugen Grafvajer

Eugen Grafvajer

Datum upisa : 22.03.2017

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPon Okt 14, 2019 1:07 pm

SILUJ HRVATSKI!

Kako piše Slobodna Dalmacija, sedam mladića iz “okolice Zadra” mjesecima je silovalo maloljetnu djevojku koja živi u istom mjesto u kome žive i silovatelji. Sedam monstruma iz “okolice Zadra” sustavno je uništavalo život jedne djevojčice, policija ih je privela, roditelji i rodbina su ispred policijske postaje prosvjedovali zbog uhićenja njihovih najmilijih, sudac istrage Županijskog suda u Zadru Ivan Marković pustio ih je na slobodu.


Ništa od ovoga nije u hrvatskim medijima PRIJELOMNA VIJEST. To sve govori o Hrvatskoj danas. Lijepa Naša je odvratna, bešćutna zemlja puna nasilja i nepravde. Ženomrzačka do boli.

Da smo normalna zemlja premijer bi se očitovao na ovu temu. Da smo normalna zemlja ministar pravosuđa rekao bi nam da Članak 123, stavak 1 Zakona o kaznenom postupku govori u kojim se slučajevima uhićenik može pritvoriti.

Istražni zatvor se određuje zbog mogućnosti bijega
Zbog utjecaja na svjedoke i oštećenike
Mogućnosti ponavljanja djela
Kad su okolnosti djela tako teške da bi moglo doći do uznemiravanja javnosti
Naravno da bi nam ministar pravosuđa, uzimajući u obzir činjenicu da ovaj zločin jest “uznemirio javnost”, bar onu normalnu, morao objasniti zašto su silovatelji na slobodi.

Sve bi to tako trebalo biti da ne živimo gdje živimo. Nitko nije digao glas zato jer smo eutanazirani. Sve dosadašnje vlasti zlostavljaju nas već gotovo trideset godina, mi koji nismo zločinci patimo od kolektivnog posttraumatskog sindroma. Zato će nas i ovaj zločin koji normalnim ljudima ledi krv u žilama ostaviti hladnima.

Možda će neko udruženje za zaštitu žena dignuti glas, naša skockana borkinja za ženska prava sigurno će nekome dati izjavu, premijer će šutjeti, ministar pravosuđa… Bože, koliko mi se gadi, gadi, gadi, gadi čitati ovakve vijesti, sjediti doma i biti nemoćna.

Koga briga što ja pišem? Je li mi lakše kad napišem ovakav tekst? Kao, digla sam glas, ipak sam rekla? Rekla sam, pa što?

Ja sam baka, ja sam nona, ja imam UNUKU. Ja imam unuku koja živi u ovakvoj Hrvatskoj. Ja imam unuku koja će uskoro izaći sama iz kuće i krenuti na neko druženje. Ja imam unuku koja će na nekom tulumu upasti ekipi u oko jer ima smeđu kosu, kratku suknju i zelene oči. Ja imam unuku koju će ekipa, zato jer živi u Hrvatskoj, „okolica Zadra“ nije jedini prokleti hrvatski kraj, silovati.

Ma, ne morate mi vjerovati. Nema tog suca istrage čija bi me odvratna odluka uznemirila. Nema tog hrvatskog suda pred kojim bi moja unuka pričala svoju priču dok bi joj se silovatelji cerekali u lice. Nema tih “roditelja i rodbine” koji bi me uvjerili da je moja unuka kriva jer nosi kratku suknju i ima zelene oči.

Dragi moji, vjerovali vi meni ili ne, ja sam toliko luda da bih, da sam na mjestu none one djevojčice, sve te monstrume pobila. Ma, sprašila bih im metak u glavu. Doduše, kad sam na tu temu pričala s ocem moje unuke i kad sam mu rekla što bih učinila da se mojoj unuci tako nešto dogodi, on me smirio.

“Nona, vaša unuka ima oca. Ne kupujte pištolj.”
Nazad na vrh Ići dole
Eugen Grafvajer

Eugen Grafvajer

Datum upisa : 22.03.2017

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPet Okt 18, 2019 12:47 pm

SILOVATELJI I RODITELJI
SILOVATELJI I RODITELJI
Ove subote ćemo moja djeca, njihovi partneri i naša unučad prosvjedovati u Rijeci protiv pravosuđa koje pušta na slobodu silovatelje i protiv silovatelja i sudaca kojima ništa sveto nije.

Silovatelji? U mojoj percepciji silovatelj je uvijek odrasla beštija opsjednuta potrebom da se iživljava nad slabijim od sebe. Žao mi je što sam slučajno na fejsu vidjela fotografije silovatelja iz „okolice Zadra“.

Užasnula sam se. To su djeca. Djeca sa mobitelima, urednom frizurom, zdravim zubima, lijepim osmijesima. Moj sin je jednom bio takav dječak.

Zašto moj sin nije bio silovatelj? Tko ili što maloljetnog dječaka pretvori u silovatelja? Društvo? Škola? Crkva?

Kad sam bila majka šesnaestogodišnjeg sina znala sam da bi prije umro nego silovao djevojčicu, da nema baš nikakve šanse da se udruži s nečim što izgleda kao ljudsko biće, a zapravo je monstrum.

Kako sam znala? Njegov poočim i ja za našu smo djecu imali plan. Moraju biti časni ljudi. Moraju poštovati druge ljude. Moraju savladati mržnju u sebi, kad se pojavi, i prepoznati je kao perverziju. Moraju znati da svijetom hodaju slabi ljudi, nemoćni ljudi, takvima treba pomoći, ne na njima trenirati moć.

Što je moć? Moć je snaga kojom u slabijem od sebe možeš ubiti čovjeka. Poočim moga sina i ja čitav smo svoj život posvetili djeci. Razgovarali smo s njima, tjerali ih da čitaju, da uče, da osjete empatiju prema ljudima kojima treba pomoć. Učili smo ih da nemoćni ljudi nisu luzeri. Skupe traperice i skupe torbe i skupe majice i skupi mobiteli ne čine čovjeka. Lova ne čini čovjeka. Svaki je čovjek vrijedan ma koliko bio siromašan i nemoćan.

Svoju djecu nismo mogli držati zaključane u kući. Putovali su svijetom, studirali, diplomirali, kao mladi radili najteže zamislive poslove. Bili su okruženi svojim vršnjacima alkoholičarima i narkomanima. Bili su mali kad su znali da su i alkohol i droga i nasilje ono što nas dvoje nećemo tolerirati. Moj je sin jako rano naučio da bih ga se hladno, istoga trena, zauvijek odrekla da digne ruku na ženu. Hladno, istoga trena i zauvijek.

Očito, mome je sinu naša ljubav previše značila da bi je stavio na kocku ma koliko “provokacija” bila žestoka. Znao je da nema te “provokacije” koju bismo njegov poočim i ja progutali i njemu uzeli kao olakotnu okolnost. Moj je sin najveći borac za ženska prava koga znam. To držim njegovim i našim najvećim uspjehom.

Uvjerena sam, ma koliko okruženje u kome živimo bilo zastrašujuće, da baš sve dolazi iz obitelji. U našoj zemlji Crkva je institucija koja širi mržnju, zlo, mizoginiju. Država se urušava. U Hrvatskoj ništa sveto nije. A djeca rastu jer moraju rasti.

Zato sam, kad sam vidjela one dječake silovatelje, pomislila, petnaest godina, šesnaest godina, sedamnaest godina, osamnaest godina… Mnogo je to godina. Gdje su im bili očevi i majke dok su rasli? Teško su radili? Ovo je surovi kapitalizam? Ne možeš se istovremeno boriti za egzistenciju i brinuti o djeci?

Ako se kao roditelj ne možeš brinuti o djeci, o čemu se možeš brinuti? Ima li išta važnije? Dobar auto? Karijera? Mjesto u Saboru? Vila pokraj mora?

Silovatelji će, najvjerojatnije, otići u zatvor, tamo će ostati nekoliko godina i izaći iz njega još gori. Roditelji će potrošiti brda love na potkupljivanje sudaca i plaćanje odvjetnika, ali…Hoće li itko od tih roditelja sa sebe i svoje djece moći ikad oprati zlo kojim su opsjednuti? Djeca su zločinci zbog činjenja, roditelji zbog nečinjenja.

S velikom ću tugom u srcu ove subote prosvjedovati protiv države u kojoj poštenje, poštovanje ljudskog dostojanstva, ljubav prema bližnjemu svom ne znači baš ništa.

Znam da će našu djecu i unučad na nekom od ekrana gledati roditelji maloljetnih i jedva punoljetnih monstruma i ništa neće razumjeti. To nas koji smo uz velike napore i mnogo ljubavi odgojili dobru djecu ne bi trebalo obeshrabriti. Mi smo većina. Nažalost, tiha većina. Krajnji je čas da prestanemo šutjeti, da dignemo glas, da poručimo nemoćnima i jadnima da u ovoj zemlji žive i ljudi koji su na njihovoj strani. Ljudi koji su spremni mijenjati ovu zemlju punu smrada, otrova i mržnje.

Voljela bih negdje na fejsu naletjeti na fotke onih majki i očeva. Htjela bih da netko razgovara s njima, da nam objasni, tko su ta čudovišta?
Ove subote ćemo moja djeca, njihovi partneri i naša unučad prosvjedovati u Rijeci protiv pravosuđa koje pušta na slobodu silovatelje i protiv silovatelja i sudaca kojima ništa sveto nije.

Silovatelji? U mojoj percepciji silovatelj je uvijek odrasla beštija opsjednuta potrebom da se iživljava nad slabijim od sebe. Žao mi je što sam slučajno na fejsu vidjela fotografije silovatelja iz „okolice Zadra“.

Užasnula sam se. To su djeca. Djeca sa mobitelima, urednom frizurom, zdravim zubima, lijepim osmijesima. Moj sin je jednom bio takav dječak.

Zašto moj sin nije bio silovatelj? Tko ili što maloljetnog dječaka pretvori u silovatelja? Društvo? Škola? Crkva?

Kad sam bila majka šesnaestogodišnjeg sina znala sam da bi prije umro nego silovao djevojčicu, da nema baš nikakve šanse da se udruži s nečim što izgleda kao ljudsko biće, a zapravo je monstrum.

Kako sam znala? Njegov poočim i ja za našu smo djecu imali plan. Moraju biti časni ljudi. Moraju poštovati druge ljude. Moraju savladati mržnju u sebi, kad se pojavi, i prepoznati je kao perverziju. Moraju znati da svijetom hodaju slabi ljudi, nemoćni ljudi, takvima treba pomoći, ne na njima trenirati moć.

Što je moć? Moć je snaga kojom u slabijem od sebe možeš ubiti čovjeka. Poočim moga sina i ja čitav smo svoj život posvetili djeci. Razgovarali smo s njima, tjerali ih da čitaju, da uče, da osjete empatiju prema ljudima kojima treba pomoć. Učili smo ih da nemoćni ljudi nisu luzeri. Skupe traperice i skupe torbe i skupe majice i skupi mobiteli ne čine čovjeka. Lova ne čini čovjeka. Svaki je čovjek vrijedan ma koliko bio siromašan i nemoćan.

Svoju djecu nismo mogli držati zaključane u kući. Putovali su svijetom, studirali, diplomirali, kao mladi radili najteže zamislive poslove. Bili su okruženi svojim vršnjacima alkoholičarima i narkomanima. Bili su mali kad su znali da su i alkohol i droga i nasilje ono što nas dvoje nećemo tolerirati. Moj je sin jako rano naučio da bih ga se hladno, istoga trena, zauvijek odrekla da digne ruku na ženu. Hladno, istoga trena i zauvijek.

Očito, mome je sinu naša ljubav previše značila da bi je stavio na kocku ma koliko “provokacija” bila žestoka. Znao je da nema te “provokacije” koju bismo njegov poočim i ja progutali i njemu uzeli kao olakotnu okolnost. Moj je sin najveći borac za ženska prava koga znam. To držim njegovim i našim najvećim uspjehom.

Uvjerena sam, ma koliko okruženje u kome živimo bilo zastrašujuće, da baš sve dolazi iz obitelji. U našoj zemlji Crkva je institucija koja širi mržnju, zlo, mizoginiju. Država se urušava. U Hrvatskoj ništa sveto nije. A djeca rastu jer moraju rasti.

Zato sam, kad sam vidjela one dječake silovatelje, pomislila, petnaest godina, šesnaest godina, sedamnaest godina, osamnaest godina… Mnogo je to godina. Gdje su im bili očevi i majke dok su rasli? Teško su radili? Ovo je surovi kapitalizam? Ne možeš se istovremeno boriti za egzistenciju i brinuti o djeci?

Ako se kao roditelj ne možeš brinuti o djeci, o čemu se možeš brinuti? Ima li išta važnije? Dobar auto? Karijera? Mjesto u Saboru? Vila pokraj mora?

Silovatelji će, najvjerojatnije, otići u zatvor, tamo će ostati nekoliko godina i izaći iz njega još gori. Roditelji će potrošiti brda love na potkupljivanje sudaca i plaćanje odvjetnika, ali…Hoće li itko od tih roditelja sa sebe i svoje djece moći ikad oprati zlo kojim su opsjednuti? Djeca su zločinci zbog činjenja, roditelji zbog nečinjenja.

S velikom ću tugom u srcu ove subote prosvjedovati protiv države u kojoj poštenje, poštovanje ljudskog dostojanstva, ljubav prema bližnjemu svom ne znači baš ništa.

Znam da će našu djecu i unučad na nekom od ekrana gledati roditelji maloljetnih i jedva punoljetnih monstruma i ništa neće razumjeti. To nas koji smo uz velike napore i mnogo ljubavi odgojili dobru djecu ne bi trebalo obeshrabriti. Mi smo većina. Nažalost, tiha većina. Krajnji je čas da prestanemo šutjeti, da dignemo glas, da poručimo nemoćnima i jadnima da u ovoj zemlji žive i ljudi koji su na njihovoj strani. Ljudi koji su spremni mijenjati ovu zemlju punu smrada, otrova i mržnje.

Voljela bih negdje na fejsu naletjeti na fotke onih majki i očeva. Htjela bih da netko razgovara s njima, da nam objasni, tko su ta čudovišta?
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyUto Okt 22, 2019 2:11 pm

JE LI STANKOVIĆ BIJELI, HETEROSEKSUALNI, MOĆNI MUŠKARAC?

Gledala sam Nedjeljom u dva. Gošća je bila Jelena Veljača. Žena je trenutačno najpoznatija borkinja za prava žena u Hrvatskoj. Organizirala je zajedno sa još nekim ženama dva velika prosvjedna skupa. Jedan kad je otac preko balkona pobacao svoju djecu, drugi u subotu u znak podrške žrtvi silovanja.

O ženskim pravima koja u Hrvatskoj ne postoje toliko je u posljednje vrijeme, s pravom, govoreno da se u ovoj emisiji nije moglo ništa novo čuti. Stanković je postavljao očekivana pitanja, Veljača je odgovarala na očekivan način.
A onda je Stanković spomenuo ime holivudske glumice koja je, iako uspješna, dok je snimala film o Fridi Kahlo pristala na seksualno ucjenjivanje, pa je to prijavila nakon dvanaest godina. Stanković misli da je trebala odbiti ucjenu, napustiti snimanje i sačuvati samopoštovanje. Veljača je, očekivano, stala na stranu žrtve koja ima pravo reći da je bila žrtva kad joj to padne na pamet. Seksualno uznemiravanje je zločin koji ne zastarijeva.
Ne bih ulazila u holivudsku temu jer nema baš nikakve veze sa problemima hrvatskih žena. U Holivudu će se svako dobivanje uloge naplaćivati u naturi dok bude Holivuda.  I ovoga se trena neka cura lomi pod debelim tijelom polu potentnog režisera, i ovoga trena vitki dečko obuzet lažnim užitkom stenje dok ga trpa producent. I jedno i drugo znaju kako se stiže do zvijezda. Koga briga?
Je li Veljača bila u pravu kad je rekla da Stanković ništa ne kuži jer je “bijeli, heteroseksualni muškarac na poziciji moći”? Teško. Stanković jest “bijel”, ali živi u tako bijeloj zemlji da mu se to jadničku ne bi smjelo zamjeriti. Kako ćeš biti crn u zemlji gdje majke rađaju crnce jednom u pedeset godina?
Je li Stanković “na poziciji moći”? Trebalo bi definirati što je to “pozicija moći”. Po meni, to je kad imaš status, lovu, kad svojim potezima odlučuješ o sudbini tisuća ljudi. Koliko je moćan “bijelac” na Hrvatskoj televiziji koji zarađuje ne baš veliku plaću, ima kredit u švicarcima i dvoje malodobne djece?
On ne da nije moćan, on je turbo nemoćan. Jedva preživljava, a “heteroseksualan” je samo zato jer ga zbog onih brčina ni najugroženiji, moćni, hrvatski homoseksualac ne bi štapom taknuo.
Moćni, ne nužno i heteroseksualni muškarci u Hrvatskoj danas su svećenici i političari. Veljača to zna. Zato po pomoć odlazi Plenkoviću koji jest sve ono što Stanković nije. I koji može učiniti sve ono što učiniti neće.
Ne pišem o ovoj emisiji jer me uznemirio “okršaj” između glumice i voditelja. Mene je zasmetalo ono što je prošlo ispod radara. Veljača je za jednog svog kritičara rekla da o njegovim tezama ne treba raspravljati jer čovjek ima “sedamdeset i tri godine”. Drugi put je za glumice koje ne podržavaju holivudsku akciju #Me Too naglasila da su iz “neke druge generacije”.
Poruka gospođe Veljače je jasna. Stanković ne kuži jer je “bijel, heteroseksualan i moćan”, onaj gospodin je star, one glumice su stare… A Veljača je na pragu četrdesete. Ona je dulje službeno nemlada nego što je njezin kritičar službeno star. “Mlad” si do tridesete, “star” si kad navršiš sedamdeset.
Kako bi bilo lijepo na nekom od naših ekrana s vremena na vrijeme vidjeti emisiju u kojoj će o vrlo važnim temama suvislo govoriti pametni ljudi bez predrasuda. Možda ih ipak treba potražiti među onima koji imaju osamnaest i pol?








[url=https://www.pinterest.com/pin/create/button/?guid=nzR6w0grogfV-1&url=http%3A%2F%2Fwww.rudan.info%2Fstankovic-bijeli-heteroseksualni-mocni-muskarac%2F&media=http%3A%2F%2Fwww.rudan.info%2Fwp-content%2Fuploads%2F2019%2F10%2Fmu%C5%A1karac-u-odijelu-1024x682.jpg&description=Je li Stankovi%C4%87 bijeli%2C heteroseksualni%2C mo%C4%87ni mu%C5%A1karac]Save[/url]
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptySub Okt 26, 2019 6:08 pm

EVO MENE OPET U BEOGRADU

Baš se radujem. Opet odlazim na Sajam knjiga u Beograd. Tamo će biti biti jedno milijun ljudi. Sve će mirisati na knjigu.
Volem, baš volem Beograd. I Novi Sad i sve srpske gradove u kojima sam bila i u koje ću tek otići. Jedna sam od Hrvatica koja je sigurna da Srbi nisu naši neprijatelji i da ja nisam veleizdajnica zato jer su mi ljudi Tamo Daleko dragi.
Što je sa mnom? Sve sam zaboravila? A prošlo je samo tridesetak godina? Da, sve sam zaboravila jer ne želim biti žrtva onih koji mi prodaju vječno pamćenje da bi fokus moga interesa skrenuli sa pravih tema.
Koje su prave teme danas za normalnog čovjeka u Hrvatskoj? Kad će kriminalci sići s vlasti? Kad će ih sudovi osuditi na dugogodišnje robije? Kad će učitelji moći živjeti od plaće? Kad će liječnici moći živjeti od plaće? Kad će korumpirani suci završiti iza rešetaka? Zašto nam u Saboru sjede ratni zločinci, luđaci, perverznjaci, kreteni, manipulatori, kriminalci, mafijaši?
Koliko je stotina tisuća Hrvatica i Hrvata napustilo zemlju? Tko je kriv? Kad će se vratiti? Hoće li se vratiti? Umjesto da dobijem odgovor na ta pitanja mene se stalno podsjeća što su nam činili Srbi i kako pobijediti u beskonačnom ratu protiv njih?
Vukovar se izvlači kad god naši lopovi na vlasti osjete da bi se narod zbog gladi i bijede mogao uznemiriti više nego je to za njih podnošljivo. Pa onda gradonačelnik grada heroja krene sijati mržnju i bijes. Opet slušamo kako je ćirilica opasnija od raka, treba je zatrti. Srbe silovatelje koji slobodno šeću Vukovarom i rugaju se svojim žrtvama odmah treba osuditi na dugogodišnje robije.
Osudite ih. Tko vas sprečava u tome? Srbija? Dosadni ste. Prozirni ste. Nitko ne puši vašu priču. Sjetite se Glavaševića, sjetite se kako je očajnik preklinjao pomoć, a Hrvatska ga je na čelu sa Ocem Domovine, hladno odjebala. I njega i Vukovar. Otac Domovine bešćutno je u ratom zahvaćeni Vukovar slao majke i djecu koja su se sklonila u Rijeci i Opatiji. Neka ih neprijatelj pobije.
Danas naši gospodari, umjesto da nam odgovore kad ćemo najzad početi normalno živjeti, raspravljaju o uvođenju još jednog praznika. Dan pada Vukovara treba žestoko proslaviti. Proslaviti što? Obilježiti najveću veleizdaju u povijesti Hrvatske?
A kruh, gospodari? Ne vidjesmo davno hljeba. Jebe se vama i za nas i za hljeb. Živite od širenja mržnje prema Srbima koju u ratu, vi moćnici, nikad niste osjetili. Tuđman i Milošević su zajedno dijelili BiH, tepali  jedan drugome, bili su braća rođena.  Četnici i naši „heroji“ su trgovali jedni s drugima, jebalo se i četnicima i našim „herojima“ i za ćirilicu i za latinicu i za Vukovar. Pljačka je ono što ih je jedino zanimalo. I onda i danas.
Ne znam jesam li jedina kojoj se čini da su naši dečki na vlasti gori od četnika. Kako ne kuže da to ljudi kuže? Zato, gospodo, promijenite ploču, vrtite nešto drugo. Sigurna sam da normalnom Hrvatu koji ne živi na državnim jaslama Srbi više nisu nešto što bi ih napalilo. Sjašite i sa jebene ćirilice i sa grada heroja koji bi još bio tamo gdje je nekad bio da vas nije bilo. Možda da u Makedoncima otkrijete neprijatelje? Osvježite program svog kompjutera.
Eto, toliko od mene izdajice. Idem u Beograd sretna i vesela. Bit ću još sretnija i veselija ako jednoj od svojih čitateljica ili jednom od svojih čitatelja budem mogla reći da s ove strane Drine ne žive samo zapjenušane zvijeri koje glume zapjenušane zvijeri. Među onima koji vladaju Hrvatskom nema zapjenjenih. Svi su oni hladni, koncentrirani, proračunati kriminalci.
Tko ih jebe. Kad jednom progledamo, valjda hoćemo, iščupat ćemo im glavu. I Srbi svojima i mi našima. Dok to ne učinimo ja i ljudi slični meni putovat će u Srbiju i sebi sličnima reći, mogu još neko vrijeme, neće dovijeka.
Znam, reći će, kurva će sve učiniti da bi prodala knjigu. Ha, ha, gadovi, ha, ha! Ja prodajem knjige, vi ste prodali Hrvatsku.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 39
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyPon Nov 11, 2019 3:13 pm

URNEBES NA TRSATU

Kad sam krenula prema Dvorani Mladosti na Trsatu bila sam u komi. Kišurina, vodurina, depra. Rekla sam mužu: “Večeras tamo ni psa neće biti.” Muž je žurio doma gledati snuker pa me  potapšao po ramenu: “Vidiš, neki već sjede.” “Sjede u kafiću, to su lokalni pijanci.” “Što imaš protiv pijanaca, vjerojatno tu čekaju na početak promocije.”
Ušla sam u krasnu trsatsku knjižnicu. Voditelja Davora Mandića nigdje na vidiku. Nekoliko je ljudi sjedilo. A lijepo sam rekla kćeri da dovuče svoje prijatelje, ja ću im kasnije platiti piće.
Mandića nema, ljudi nema, kiša pljušti. Prišao mi je klinac i pitao me jesmo li zajedno išli u gimnaziju. Imao je oko četrdeset. Rekla sam da jesmo, pitamo me mogu li mu dati sto kuna. Dala sam mu, neka sjedne i sluša, nitko neće znati da je plaćenik. Otišao je u kafić. Jebeni gimnazijalac!
Došao je Mandić. “Prekjučer sam vodio promociju Gavranu. Bilo je krcato. Krcato! Možda će još netko doći?” “Gavran je Gavran”, rekla sam tužno.
Pa smo onda gledali u prazno. Ja sam vidjela da neki ljudi nose stolice i još stolica i još. Onda su donijeli dječje stolice. “Što je ovo?”, rekao je Mandić, “ima ih više nego na Gavranu.” “Gavran je Gavran”, rekla sam, “Gavran, Gavran.” “Idemo”, rekao je Mandić. Sjeli smo na kauč.
Mandić je postavljao pitanja o knjizi. Jedna mi je gospođa pokazala masnice oko očiju i izmasakrirano lice: “Gospođo Rudan, ja sam zlostavljana žena.” Rekla sam joj da skine naočale, svi su vidjeli njezine rane, bilo je tužno. Poklonila sam joj knjigu. Mandić je rekao: “Da, vi često pišete o zlostavljanju.” Na to je jedna gospođa, zove se Dragica, rekla da su i njezin lijepi kostim i ružičasta bluza i cipele iz doba Jugoslavije.
Zgrozila sam se što se toliko godina nakon što smo svoji na svome spominje Jugoslavija. Gospođa Dragica je ipak priznala da su njene gaće hrvatske, marka Galeb. Rekla sam da je i moj muž nosio gaće Galeb, ali da nisu neka kvaliteta.
Gospođa se nije složila. “Nije istina da se nakon pranja gaće Galeb pretvore u šator, one su zapravo kvalitete peri-deri, jedino im s vremena na vrijeme treba promijeniti lastiku.”
Ja sam rekla da ja na muževljevim gaćama neću mijenjati lastiku. Moja je odluka bila popraćena burnim pljeskom. Davor Mandić je rekao kako sam ja u Jugoslaviji mogla pisati o generalu Mamuli, a onda je došao Tuđman. “Što vam se dogodilo, kad je došao Tuđman na vlast?”
Na to se javila jedna gospođa i rekla da nema muža i da ima pedeset godina i da je djevica, pa sam joj dala knjigu. Danas na Trsatu naći djevicu u pedesetoj je pravo čudo. Do sinoć sam mislila da je jedino Djevica Marija na Trsatu djevica. Djevici su svi oduševljeno pljeskali. Katolička smo zemlja, gospođa nema muža, logično je da je djevica i da se to cijeni danas i ovdje. Kasnije mi je rekla da nije djevica, ali to je bilo kasnije.
Onda je Mandić rekao da više nema veze s djevojkama, ili tako nekako, pa sam ja jednom gospodinu u kutu preporučila da se čuva Mandića. On je rekao: “Ne mičem se od stupa. Stup me čuva.” Svi su mu pljeskali.
Na kraju smo navijanjem pozdravili gospođu Dragicu i vikali: “Dragica! Dragica!” Rekla je: “Što mi je večeras? Čitav život bila sam zavezana vreća. Što mi je? Što mi je?” Ja sam rekla: “Večeras ste izašli iz vreće i opušteno hodate svijetom u Galeb gaćama. Bravo, gospođo Dragice.” Ljudi su pljeskom popratili oslobođenje gospođe Dragice. Život u zavezanoj vreći je pakao.
Sve su se knjige prodale, zlostavljana žena je htjela da joj potpišem knjigu. “Gospođo, izgledate strašno, morali biste otići u bolnicu i na policiju. Prijavite muža.” “Ma dajte, budite pametni, gospođo Rudan, operirala sam kapke, moj muž je dobar k’o kruh.” “Vi ste lagali?” Zgrozila sam se.
“Tko danas govori istinu?”, rekla mi je vesela žena operirana.
Jesmo li sinoć na Trsatu govorili o knjizi “Ples oko Sunca”? Nismo. Jesmo li se odlično zabavili zahvaljujući prekrasnim ljudima koji su ispunili dvoranu? Jesmo.
Hoćemo li sve ponoviti petog prosinca u Ex Librisu, ovaj put uz vino, sir i kolače? Hoćemo. Gospođu Dragicu, zvijezdu večeri, čekat će buket cvijeća i mjesto u prvom redu.
Promocije knjiga su najbolje kad se ne govori o knjigama.
HVALA RIJEČANKE! HVALA RIJEČANI!
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius

Godina : 59
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 EmptyUto Nov 26, 2019 11:35 am

Ne spadam u velike obožavaoce gđe Rudan ,ali jutros reče ( više puta) Milomiru Mariću da je "retardiran, prostak, divljak,a da mu je "Ćirilica" -davež.
Ja bih dodao da je gnjida ,ljiga i smrad ,no hvala Rudanki i za toliko .

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://danubius.forumsr.com/ Na mreži
Sponsored content




Vedrana Rudan - Page 22 Empty
PočaljiNaslov: Re: Vedrana Rudan   Vedrana Rudan - Page 22 Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Vedrana Rudan
Nazad na vrh 
Strana 22 od 23Idi na stranu : Prethodni  1 ... 12 ... 21, 22, 23  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: