KOMETE

Naslov: KOMETE Sub Okt 23, 2010 12:20 pm

KOMETE
Komete su jedne od najgrandiozinijih nebeskih pojava i uz solarne i lunarne eklipse od davnina plijene paznju. Njihov sjaj je znao biti tako veliki da je bivao vidljiv i tokom dana. Njihove putanje, iako razlicite, ipak bi se mogle svrstati na tri osnovne: elipticne, parabolicne i hiperbolicne. Velicina koja daje osnovnu karekatreristiku za ove tri geometrijske figure je ekscentricitet. Elipsu kao geometrijsko tijelo, karakterisu i dvije zize. Za elipsu ekscentricitet dobijemo ako podijelimo rastojanje jednog fokusa, od centera, sa velikom poluosom. Krug je slucaj kada je eksentricitet jednak nuli tj. fokus je poklopljen sa sredistem. Ekscentricitet elipse je u granicama od 0 do 1, kod parabole je 1, a kod hiperbole 1 i vise. Osim orbitalnih putanja komete dijelimo na kratkoperiodicne (period manji od 200 godina) i dugoperiodicne (period veći od 200 godina). Kometi cije su staze parabole ili hiperbole mozemo nazvati neperiodicnim kometima.
Staze nekih kometa "zarobljene" su gravitacijskim utjecajem velikih planeta. Iz ove skupine karakteristicna je Jupiterova skupina kometa. Privucene Jupiterovom gravitacionom silom i postavljene u nove orbite. Tako imamo npr. Jupiterovu porodicu kometa kao najbrojniju, Saturnovu, Neptunovu - kojoj pripada Halleyev komet.
Brzina kretanja kometa je oko 40 km/sec kod parabolicnih, dok je kod hiperbolicnih ova brzina veća. Njihov broj je veliki i svake godine se otkrije nekoliko novih.
Mnogo kometa otkrili su astronomi amateri. Zanimljiv je i primjer Jean Louis Pons, portira zvjezdarnice u Marseilleu, koji je pocetkom 19. vijeka otkrio 37 kometa i po tome i danas drzi taj rekord. Astronomima amaterima je posebna draz potraga za kometama jer ne moraju biti u posjedu neke skupe opreme. Medjutim, mnoge komete koje su otkrili profesionalni astronomi obicno slucajno, snimajući velikim teleskopima pojedina podrucja neba u sasvim druge svrhe.
Oznake dobivaju na osnovi godine otkrića i redanjem slova A, B, C,…, da bi kasnije dobile imena prema njihovim otkrivacima.
Obicno je precnik komete lopta prasine i leda ili takozvanog "prljavog leda", gustoće oko 2*103 kg/m3 velicine do 10 kilometra. Priblizavajući se Suncu stupaju u dodir sa njegovim zracenjem dolazi do formiranja dva glavna dijela kome ili glave i repa.
Rep je obicno gradjen ili od prasine ili od plazme, i on prilikom prolaska komete dozivljava transformacije oblika. Rep formiran od prasine je zućkaste boje dok je plazmin plavicaste. Rep od plazme posjeduje plavu boju jer je gradjen od jonizovanog ugljen – monoksida, cije zracenje u tom dijelu spektra mu daje karakteristicnu plavu boju. Njihova velicina doseze i do stotinu miliona kilometara. Praskasti repovi mogu imatu velicinu od milion ili desetke miliona kilometara. Posto je materija od koje je gradjen rep rijetka, on uvijek zauzima polozaj suprotan od Sunca. Spektralna promatranja kometa u ultraljubicastoj oblasti (121 nm) pokazala su da su komete obavijene velikim oblakom vodonika.
Koma je omotac koji obavija jezgro kometa i obicno ima precnik od stotinu hiljada do milion kilometara. Prisustvo kome je aktivno tek kada se kometa priblizi na pribliznu udaljenost tri astronomske jedinice.
Istrazivanja pokazuju da je putanja kometa uglavnom direktna i pod nagibom do 30° u odnosu na eklipticku ravan, mada su registrovane i drugacije orbite.
Te drugacije orbite su narocito izrazene kod dugoperiodicnih kometa, cije porijeklo moze biti i medjuzvjezdano. Takvu teriju imamo poznatu kao Oortovu teoriju. Sfericni oblak kometa bi obavijao Suncev sistem na razdaljini od oko stotinu hiljada astronomskih jedinica. Pod uticajem drugih zvjezdanih sistema (nama najblize zvijezda Alfa Centauri) i narusavanjem njegove stabilnosti one bi krenule unutar naseg sistema privucena gravitacijskim silama ka Suncu ili van u medjuzvjezdani prostor. Kada budu privucene planetama, tipa Jupiter, njihova putanja bi bivala njima odredjena i postajale bi kratkoperiodicne. Godine 1994. bili smo svjedoci spektakularnog dogadjaja udara kometa Shoemaker Levy 9 u planet Jupiter. Zarobljen gravitacijskim poljem Jupitera, komet se prije pada raspao u 21 fragment, koji su brzinom od 60 km/s udarili u Jupiter izazvavsi veoma jake eksplozije
POTRAGA I OSMATRANJE
Za razliku od onih decenijskih kada se ukazu na nebu u svoj raskoši teleskopske su još i češće. Sjaj im je od 5.5 do 6.5 magnitude sjaja. Veliki broj kometa je bivao otkriven slučajno na snimaka ili prilikom aktivnog traganja amatera - lovaca na komete.
Izbor instrumenata kojim se vrši osmatranje je šarolik. Jedni tragaju dvogledom, drugi se opredjeljuju za teleskope treći za tu namjenu posebno kreirane tkz. tražioce kometa. Za tu namjenu pogodniji su nam refraktori od reflektora. Ček i dvogled predstavlja odličan izbor ali dvogled većih prečnika (npr 25 x 105)
[You must be registered and logged in to see this image.]
Komete tražimo u blizini Sunca, iz prostog razloga što se približavanjem Suncu aktiviraju i time nam obznane svoje prisustvo. Ovo nije pravilo, ali je načešći slučaj. Potragu započinjemo uveče poslije zalaska Sunca za horizont. Od tačke gdje Sunce nestalo ispod horizonta od te "nulte tačke" odredimo granice 45° sjeverno i 45° južno. Time dobijamo "krišku" tj. odsječak neba od 90°. Krećemo od krajnje južne tačke prema "nultoj" (mjestu zalaska Sunca) i još 45° do krajnje sjeverne tačke. Time sko prokrstarili 90°. Potom dižemo teleskop i vraćamo se unazad prema mjestu zalaska Sunca i sve do granice od 45° južno ali na takav način da jedna 1/3 vidnog polja se poklapa sa predhodnim poljem osmatranja. Tako se stepenasto penjemo do visine od 45° iznad horizonta. Jutarnja pretraga je identična osim što ne idemo od horizonta prema zenitu nego kod jutarnjih idemo obrnuto, tj sa visine od 45°se spuštamo prema horizontu.
Da, tako možemo provesti deceniju bez rezultata ali možda se posreći i nakon 200 do 300 sati koliko govore statistike da je potrebno da bi se uočio taj nebeski objekat. Osim dobrog poznavanja neba potrebno je imati i precizan atlas neba ili neki kompjuterski program sa dobrim katalogom u bazi. Amaterska otkrića kometa postala su u posljednje vrijeme prava rijetkost. Do prije nekoliko godina, komete su redovito otkrivali astronomi amateri, po kojima su kometi dobivali ime. No, u međuvremenu su posao preuzeli robotski teleskopi kojima NASA pokušava otkriti svemirska tijela potencijalno opasna za naš planet. Shodno tome, većina kometa otkrivenih posljednjih nekoliko godina dobila je ime po jednom od tragačkih programa LINEAR, NEAT i LEONOS.
Kada je jednom "ulovljena" katalogizirana i njeno prisustvo obznanjeno ostaje nam da mi ostali koji volimo ova nebeska tijela krenemo u njihova osmatranja. Sva sila "svjetlosne artiljerije" iz raznih kutaka određene zamljine polulopte kreće u osmatranje i razmjenu informacija .Kada vršimo osmatranje pravilo je isto kao i za svako osmatranje - pravljenje bilješke. Svaka bilješka treba da ima neke osnovne podatke:
- datum u svjetskom UT vremenu
- tip teleskopa i njegove karakteristike
- tip okulara
- atmosferske uslove posmatranja, obavezno navesti i fazu Mjeseca - ako je već tu i smeta :)
- kratak opis komete i sve popratne pojave pa i lične impresije
Obavijest o otkriću šaljemo:
Central Bureau for Astronomical Telegrams
Mail Stop 18
Smithsonian Astrophysical Observatory
60 Garden Street
Cambridge, MA 02138
USA
Fax: ++1 617 495 7231 ili E-mail: [You must be registered and logged in to see this link.]
Bilješke koje pravimo kasniju mogu biti jako dragocjene. Navodim vam jedan primjer vrsnog astronoma amatera iz Hercegovine Mire Ilica. Izvšio je impozantnih 292 osmatranja, uradio 298 crteža. Iako nemamo dozvolu autora (tražena je no u ovom trenutku bez ikakva odgovora) , za objavu cjelokupnog dnevnika koji je svojevrsan dragulj u osmatranju kometa, donosimo samo jednu njegovu bilješku - za kometu Tabur 1996
C/ Tabur 1996
Ovaj komet je otkrio australski amater Velo Tabur 19. avgusta 1996. godine u zvijezdju Eridan kao maglicasti objekt 10-e magnitude. Sa juznog neba presao je na sjeverno, gibajuci se prema perihelu u kojem je bio 13. novembra 1996. godine. Najblizi Zemlji je bio 07. oktobra udaljen oko 0,4 astronomske jedinice.
Zbog zakasnjelih informacija posmatrao sam ga samo dva puta refraktorom 60/300 mm (19x, 30x), odnosno dvogledom 7x50. I to u ranim jutarnjim satima. Dana 13. oktobra nalazio se istocno od zvijezde Beta Velikog Medvjeda, brzo se gibajuci, skoro 10 lucnih minuta na sat prema istoku. Komet je bio relativno sjajan, oko 5,9 magnitude. Sjajne guste ovalne glave (prema SE) promjera oko 7 lucnih minuta, i krupnijim dozvijezdastim jezgrom. Iz nje se u pravcu NW protezao uski plinoviti (jonski) rep. Duzi od jednog stupnja, pri glavi sjajniji, a sa udaljavanjem od nje gubio je na intezitetu.
I sutradan 14. oktobra 1996. godine komet nije bitno drugacije izgledao, samo je malo izgubio u sjaju. Ipak komet je vjerovatno posmatran u maksimumu svog sjaja kada je bio skoro najblizi Zemlji.
C/ Tabur 1996 q 1
datum
vrijeme
rekt.
dekl.
[°]
mag.
dia.
kom.
st.
kon
rep
[°]
PK
[°]
prim.
br. crt.
13.10.96.
14.10.96.
03h45m
03 55
11h16m
11 46
+55,8
+55,4
5,9
6,1
7
7
6
6
1,1
0,8
315
315

1
-
instrument: refraktor 60/300 mm, dvogled 7x50 mm
ODREĐIVANJE SJAJNOSTI KOMETA
Procjena sjaja je jedna od osnovnih parametara koje poduzimamo prilikom njihova posmatranja. U upotrebi su dva metoda. Metoda koju je uveo 1940 godine N.T.Bobrovnik, a druga je metoda po J.B.Sidgwick (autor više dobrih knjiga za astronome-amatere)
Metoda Bobrovnik
Pri malom uvećanju teleskopa (dvogleda) defokusiramo zvjezde ("zamutimo") a time je i osmatrana kometa van fokusa. Kada likovi zvijezda budu istog prečnika kao i zamućeni lik kometa tada je defokusiranje uspješno. Tada biramo dvije koje su bliske sjajnosti komete s tim da biramo jednu tik sjajniju drugu tik manje sjajnu. Koristimo više poredbenih parova da bi povećali tačnost procjene.
Metoda J.B.Sidgwick
Koristimo je kada je kometa slaba sjaja . Tu posmatrač pamti prečnik i sjaj najbolje izoštrene komete zatim brzim defokusiranjem posmatra likove poredbenih zvijezda. I ovdje poželjno raditi više puta da bi dobili tačnija mjerenja.
OSMATRANJE METEORITA
Još jedna pojava koju možemo posmatrati i to bez ikakvih optičkih pomagala. Uvod u ovu oblast pružit će nam najopsežiji i detaljniji priručnik: Nikola Biliškov - Priručnik za vizalno promatraje meteora.
Kratka povijest meteorske astronomije
Meteorska astronomija se kao znanstvena disciplina pocela razvijati tek negdje polovicom XIX. st. No, sama rijec meteor je grckog porijekla i znaci "nešto u zraku", tako da je ta rijec do XVIII. st. upotrebljavana i za druge atmosferske pojave, kao što su: gromovi, aurore, kiša, oblaci, duge itd. Hipoteza o cisto atmosferskom porijeklu meteora održala se do kraja XVIII. st, iako su i ranije neki astronomi (Schickard, Montanari, Halley,...) govorili o izvanzemaljskom porijeklu te pojave.

Smatralo se da meteori, slicno kiši, nastaju u višim slojevima atmosfere, dugi znanstvenici povezivali su ih s vulkanskom aktivnošcu, barskim plinovima i slicno. 1751. godine pada meteorit u Hrašcinu, što navodi E. F. F. Chladnija da po prvi put ovu pojavu razmotri sistematski. Na temelju prikupljenih podataka utvrdio je da nema nacina da meteori i meteoriti nastanu u Zemljinoj atmosferi, nego da su oni nedvojbeno izvanzemaljskog porijekla. Tu teoriju nisu odmah svi prihvatili, tako da je cak i Alexander von Humboldt, koji je 1799. promatrao poznatu oluju Leonida, dvojio o porijeklu meteora. Eksperimentalnu potvrdu Chladnijeve teorije dali su Benzenberg i Brandes 1800. na temelju promatranja istih meteora s razlicitih, udaljenih, položaja i kasnijeg izracunavanja visine na kojima se oni pojavljuju. Od tada Europski astronomi, kao što je Quetelet, organiziraju promatranja meteora. Quetelet je bio znacajan i po tome što je sastavio katalog meteora (1841) i sakupio veliki broj clanaka o meteorima.

Medutim, vjerojatno najznacajniji dogadaj koji je dao konacni jaki poticaj razvoju meteorske astronomije je velika meteorska oluja Leonida u noci 12/13. studenog 1833. godine. Ovaj veliki dogadaj, zajedno s redovitim maksimumima Perzeida polovicom kolovoza, pokazali su da meteori nisu zemaljskog, nego izvanzemaljskog porijekla. H. A. Newton je 1863. zakljucio da Leonidi nastaju kad Zemlja prolazi kroz "potok" cestica u orbiti oko Sunca. Takoder je, na osnovu ranijih zapisa o Leonidima, predvidio njihov povratak 1866. Ovo predvidanje potaklo je prvo pravo multidisciplinarno promatranje Leonida. Povratak Leonida 1866. takoder je potaknuo prve astronome-ametere da pocnu s ozbiljnim promatranjima meteora.

1867. godine Kirkwood zakljucuje, na temelju promatranja, da su meteorski potoci zapravo rojevi cestica koje nastaju raspadom kometa. Peters, Schiaparelli i von Oppolzer 1867. godine primijecuju da je orbita kometa 55P/Tempel-Tuttle (1866 I) vrlo slicna orbiti Leonida. Schiaparelli 1871. istu vezu uspostavlja izmedu kometa 109P/Swift-Tuttle (1862 III). Najstariji amaterski pothvat takoder datira iz polovice XIX.st. Ama teri su tad bili narocito aktivni u Velikoj Britaniji, Italiji i Njemackoj. Najpoznatiji i najaktivniji amater-promatrac meteora svih vremena je nedvojbeno W.F. Denning (1848-1931), cija prva promatranja datiraju još iz 1860-tih. On je prvi utvrdio mnoge meteorske potoke, ali nažalost nije bio svjestan kompleksnosti prirode meteorskih potoka, tako da mnogi meteorski potoci, o kojima je on pisao, uopce ne postoje. On je smatrao da je svake noci aktivno barem 50 meteorskih potoka! Ipak, nakon 65 godina bavljenja meteorskom astronomijom, Denning je ostavio za sobom mnogo hvalevrijednog rada i stotine clanaka o meteorima.

Iako je mnogo truda uloženo u znanost o meteorima od polovice XIX. st, naše spoznaje o raspodjeli cestica u meteorskim potocima su mnogo novijeg datuma. Promatraci meteora iz XIX. st. cesto su bili vrlo obeshrabreni, jer su dobivali prilicno razlicite podatke o aktivnosti meteorskih potoka. Njihovi izvještaji su vrlo cesto opisni, subjektivni, što nam govori o tome da promatraci nisu znali kako da što tocnije, numericki obrade svoja promatranja. Šteta je što zbog toga danas ne možemo upotrijebiti ta stara promatranja da dobijemo jasniju sliku o raspodjeli meteoroidskih cestica. No, to nam govori koliko je važno imati neku standardnu metodu obrade promatranja.

Zajednica amaterskih promatraca meteora postala je vrlo jaka u XX. st. Vec 1900. brojne meteorske grupe postojale su širom svijeta. Meteorska sekcija Britanskog astronomskog društva aktivna je od 1892, a 1911. je osnovano Americko meteorsko društvo. Otprilike 1939. pojavljuju se prvi individualni promatraci meteora. Potrebno je napomenuti da su nam poznata promatranja Perzeida provedena 1911. iz Pulske zvjezdarnice, tako da možemo reci da imamo dugu tradiciju na tom polju. Medutim, nedostatak dobro koordiniranih promatrackih programa i specijaliziranih prirucnika glavna su ogranicenja koja su ometala jaci razvitak meteorske astronomije. Nadalje, u periodu 1939-1945. zbog rata nisu vršena gotovo nikakva promatranja. Godinama nakon ovog "blackouta" meteorska astronomija se nije oporavila u ratom pogodenim zemljama. Poslije II. svjetskog rata bilježimo uvodenje novih, revolucionarnih instrumentalnih tehnika u promatranje meteora. Od tada su izracunate stotine preciznih orbita. Možda najznacajniji dogadaj u poslijeratnom razdoblju je osnivanje Medunarodne meteorske organizacije (IMO) 1988. Ova organizacija ujedinjuje promatrace meteora iz cijeloga svijeta; sva promatranja, obradena po standardnoj IMO-voj metodi, šalju se u jedan centar u kojemu se vrši detaljna analiza. Takoder, svi podaci su dostupni svim zainteresiranim promatracima. Pojava ove organizacije konacno je omogucila da se iz godine u godinu dobiva cjelovita slika o aktivnosti meteorskih potoka. Veliki meteorski potoci danas su prouceni relativno dobro, iako još mnogi detalji nisu poznati, tako da ima još puno posla, kako za amatere, tako i za profesionalce. Takoder, mnogi mali i kompleksni potoci su još uvijek vrlo slabo poznati.

Naslov: Kometa ISON Sub Nov 16, 2013 9:52 am

Vec od 16.11.kometa koja se priblizava suncu je vidljiva,cak i pored smetnje mjeseceve svjetlosti.Pretpostavka je da ce 1.12 biti nabliza zemlji na svojoj putanji prema suncu oko kojeg bi trebalo da rotira i vrati se.Pretpostavka je,ako joj je precnik manji od kilometra,da ce da eksplodira,da ju privuce masa sunca,ali ako je veca ,mogla bi "prezivjeti" blizinu sunca i vidjeti se duzi period na nasem nebu.
Ovo je pojava koja se jos nije desila ,a astronomi pricaju o kometi sa repom,kao bozicnoj zvijezdi.

Pokusat cu Naci i Video,vrlo je zanimljiv,mada na njemackom je,ovo sto sma ja slusala i gledala.Ipak je to rijedak fenomen,nadam se da ce biti jos priloga

Naslov: Re: KOMETE Sub Nov 16, 2013 9:54 am

putanja kometa Ison

Naslov: Re: KOMETE Sub Nov 16, 2013 9:56 am

Naslov: Re: KOMETE Sub Nov 16, 2013 10:43 am

- slučajna prolaznica- Datum upisa : 11.07.2013

Kometa veka će se tek videti
Evo KADA bi trebalo da gledate u nebo
Kometa veka će se tek videti
[You must be registered and logged in to see this image.]

Copyright

Evropska južna opservatorija je objavila novu fotografiju komete veka. Ali imamo još dobrih vesti. Ison se približava Suncu, a naučnici kažu da će se tek videti u punom sjaju na nebu.

Od 3. decembra, posebno u zoru, na severnoj polulopti ćete moći da vidite i golim okom ovu kometu.

Za naučnike najveći interes predstavlja prolazak komete kroz solarnu koronu, koji će se dogoditi 28. novembra. Tako nešto se dešava veoma retko.

U određenom momentu Ison će se nalaziti samo milion kilometara od površine Sunca, odnosno 150 puta bliže od Zemlje.

Sunce će zagrati jezgro komete, koje se sastoji od metala i kamena, do 2.760 stepeni Celzijusovih.

Očekuje se da će se kometa moći da se vidi čak i preko dana u prvoj polovini decembra.

Naslov: Re: KOMETE Pon Dec 02, 2013 1:44 am

KOMET ISON
Ipak ništa od najavljivanog spektakla na nebu!
[You must be registered and logged in to see this image.]

Najavljivali su ga nebeskim spektaklom stoljeća. Sjajnijim čak od Venere na noćnom nebu, a pričalo se da će biti vidljiv i danju. No kako vrijeme odmiče astronomi su sve sigurniji da komet ISON ipak neće prirediti Zemljanima prizor za sjećanje.

VEZANI ČLANCI

Otkriven je prošle godine. Uočila su ga dva ruska astronoma amatera, ubrzo shvativši da je riječ o novopridošlici u Sunčevom sustavu. Komet ISON stiže iz Oortovog oblaka, područja udaljenog od Sunca jednu svjetlosnu godinu. No čini se da ovaj komet ipak neće prirediti spektakl kakav se očekivao.

''To će vjerojatno biti razočaranje stoljeća. Imali smo još ovakvih kometa, za koje smo se nadali da će biti nešto posebno, kao što je komet Kohoutek, pa na kraju nije bilo spektakla. Postoji velika vjerojatnost da se jezgra bude vidjela samo teleskopom'', rekao je voditelj Zvjezdarnice Višnjan, Korado Korlević.

Kometi su nepredvidljiva svemirska tijela, pa nije, dodaje, isključeno i da obični građani uživaju u prizoru njegova isparavanja.

Na milijun kilometara od Suncar

"Ono što ćemo vidjeti kad izađe iz sjaja Sunca i ako bude došlo do velikog isparavanja, bit će njegov rep, koji će sigurno biti interesantan za promatranje'', rekao je.

''Najbliži Suncu bit će 28. ovog mjeseca. Približit će mu se na svega milijun kilometara, što je daleko manje od promjera samog Sunca. ISON će biti vidljiv golim okom početkom prosinca, na jugoistočnom dijelu neba, netom prije izlaska Sunca'', otkrio je stručni suradnik zagrebačke Zvjezdarnice Ivan Romštajn
Media Servis

Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.

Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑

Naslov: Re: KOMETE Ned Dec 08, 2013 3:42 pm

Posto se jadan raspao,ide medju ostale komete.