| | Olovka piše srcem | |
|
+13Petra1 Zana Krupljanka Kijara-brm slatkicass podbarac Galeb meseceva rosa Noisette daca Sikret sonia Djoka20 17 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 12:51 pm | |
| Mala srecna minuta u kojoj se to dogodilo,zakacila mi se za uho kao biser. Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji, neko ko nije niko, neko ko pali insens, zatim cisti svakodnevnu pozornicu (ali ne veruje u rituale), neko ko udiše vazduh i zatim ga drži u plucima... u stvari, Ne treba mi niko Medutim, treba mi neko ko srice azbuku... neko neporušen godinama, neko izbrušenog stila, koketno bice sa svilenim maramama, neko odeven u crno a lagodan u svojoj koži, neko ko voli da putuje sam po svetu, u stvari... Niko mi ne treba Treba mi neko ko voli decu neko ko pravi umetnost, ali za nju - nema uvek vremena... neko ko se budi posle podne i pali džoint, ko roni na dubinu od 1 000 metara i tu ajkuli glanca zube, ali ko ni mrava zgazio ne bi, treba mi neko ko poznaje bolnice, ko pravi stolice, ko tuca andele, ko sa davolom tikve sadi, u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko ko je procitao aleksandrijsku biblioteku, spasio je od požara i instalirao u svoj kompjuterski program, neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru, Tunisu, u Aino plemenu u Japanu, u Beogradu u Teheranu u Njujorku u Rimu u Kazablanki, neko od svetle misli i sjajna oka, neko ko pocinje pokret u istoriji ili ga završava, u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko nežan kao meko praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar, razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar, neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum ko me pred zoru sastavlja i rastavlja kao sat, neko ko hoda kao macka i otvara žute zenice u ponoc, neko ko ne kaže ništa cak ko ne postoji, u stvari i zaista, Niko mi ne treba Treba mi kamikaza uzdignutih krila, neko ko poklanja cvet, ko ne mrzi svet i ko se smeje smrti u lice... Neko ko place usred autobusa... na sredini koncerta na polovini razgovora i dok sece luk, Treba mi neko koga nisam srela, zavela, ponela, omela, obezglavila, navela, zanela, ranila... Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko ko pravi muziku, ko pravi sranja, ko donosi odluke, neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci, ko cisti slivnik, spava na kiši, ko glanca kavez u zoološkom vrtu, neko ko guta asid, predaje etiku, pegla veš, razmišlja o sutonu, pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade, neko ko je završio sa meditacijom i izašao iz neuroze, neko iz pecine, iz loše porodice, neki prosjak koji voli da se smeje, princ koji krade vazduh iz nozdrve, orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose, knjige iz biblioteke, ko snima film o beskrajnim oblacima i napuklim ogledalima, ikona mudrosti i ludosti, znanja i neznanja, u stvari Ne treba mi niko kome mnogo trebam... Treba mi neko ko cisti cipele, sece nokte, slaže posude, posmatra planete, voli nauku, ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude, ko nema kicmu ali ima auru na mestu gde hoda uspravno... u stvari, Ne treba mi niko Treba mi neko ko razmišlja u bojama, ko oseca prstima i ko sanja budan, treba mi neko vešt, a nesiguran poput akrobate, ucitelj džiu-džica na elektricnoj stolici punoj vate, magnetna plazma u bolnici, krvno zrnce u plaštu sena, perverzna princeza na zrnu graška, ulicni diler sa dosta praška, pustinjski vetar bez jednog daška, u stvari... u stvari, Niko mi ne treba... niko baš toliko, toliko toliko kao Ti.. [You must be registered and logged in to see this image.]
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 11:31 am, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:03 pm | |
| Molitva
Boze, ako nam rastanak potraje izdace me strpljenje da Hindu cekam Gospode, ponos mi se topi i nestaje snaga tako ludo kopni - nema je Gospode, od ljubavi si mi teret ucinio Gospode, nemam ni strpljenja, ni volje jer, eto, nacinih je brigom duse svoje nesrecom sto me tako guse i bole Pa zar je tako kad ljudi vole!? Boze od mnostva ti ucini zrtve da se u hramu ljubavnom zalud mole! | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:09 pm | |
| Sanjam da ces doci; jer mirisu noci, a drvece lista, i novo se cvece svakopg jutra rodi; jer osmesi ljupki ihraju po vodi, i proletnjim nebom sto od srece blista;
jer pupe topole, i kao da hoce k nebu, pune tople, nabujale zudi; jer u dusi bilja ljubav vec se budi, i mirisnim snegom osulo se voce
jer zbog tebe ceznje u vazduhu plove; svu prirodu Gospod za tvoj docek kiti, Cvece, vode, maagle, jablanovi viti, sve okolo mene ceka te i zove
Dodji! Snovi moji u gustome roju tebi lete. Dodji bez tebe se pati! Dodji! Sve kraj mene osmeh ce ti dati i u svemu ceznju opazices moju. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:10 pm | |
| Koliko besa u nama, koliko sujete slepe, koliko nebitnih stwari srecu nam kwari iz dana u dan. Onda kad dobro nam ide, onda kad imamo swega, ne mogu oci da wide kad padaju s neba racuni na dlan. Dodju dani kada shwatis da je ziwot samo tren, cenu gordosti da platis swojim bolom zarobljen. Dodju dani kada widis da ces swe izgubiti, da je wazno samo ono sto se ne da kupiti. Ima neko zlo u ljudima...otimas, a nikom da se das. Lako je zaborawiti,najteze je cowek biti, swako od nas ziwi swoju laz... Ljubaw koja ne zna za uslowe... Wera s kojom zaspis i budis se... Nada koja poslednja umire... Sto ne zelis sebi, ne pozeli nikome.... [You must be registered and logged in to see this image.]
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 11:32 am, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:11 pm | |
| Na osmehe i poraze, na susrete i rastanke, na dodire u svitanje, zima me podseca.
Na vece i jutra, ne juce i sutra, na tebe i mene, uvek na nas, zima me podseca.
Na snove u dvoje, na moje i tvoje, na secerne jabuke, i lazne zaruke, zima me podseca.
Na kestenje vruce, na put do kuce, na promrzle ruke, sve ljubavne muke, zima me podseca. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:13 pm | |
| Davnog proleca u suton sanjah,nevina, naslonjena na jelu gore zavichane, da je ljubav skut maglovite tejne iza bregova. Kao krila shevina, chinjashe mi se,lebde njena perja visoko nad strahom,suzom,zemljom,zlobom; da ne dizhe se ako ja pred grobom, mishljah pesnichog puna sujeverja. Mishljah: Big je sa neba pushta ko zvezde snezhne, kao chezhnju u srce cvetnih struka; da njoj ne treba ni prgled nash,ni ruka, ni zadrhtali dodir usne nezhne. Snevajuci u suton neznane mladice mislila sam:drukchije mene volece, ispunice ljubav njino bice kao miris livada prolece. A sad znam da ljubav silazi do nashih stolova, da probdi ponoc letnju na nashem dlanu; sad znam da ochi njene u nashem planu, sad znam da ljubav zhivi od nashih bolova. Znam,slece s prestola svog nepstizhna, iz domovine svetle zvezda,tica, i,ko najobichnija izmwdj poznanica, sedi u suton s nama,lica bezbrizhna. [You must be registered and logged in to see this image.]
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 11:33 am, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:18 pm | |
| Ovaj mirisni cvetak koji meni si dao Predocava svrsetak naseg opojnog sna Jer polako vec vene ova ruzica mala A to znaj boli mene zato molim te ja Pisi mi makar najvece lazi Samo jedno ti ne kazi Da vec gotovo je sve Nemoj reci zbogom druze Ljubav vene poput ruze Pisi mi ine ostavljaj me Zadnje padaju lati cela vecnost je prosla Ali srce mi pati jer sam sama jos ja I dok ljubav doziva drugoj vec snove dajes Tvoje usne celiva dajes svog srca zar Pisi mi makar najvece lazi Samo jedno ti ne kazi Da vec gotovo je sve Pisi meni da ja znadem Nocu da ti se prikradem Pisi mi i ne ostavljaj me [You must be registered and logged in to see this image.]
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 11:33 am, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:26 pm | |
| AKO ODES
Kad dodje dan, da li da samo sedim, gledam te, slusam, pricam i budem ziva kad odes, ili da dopustim sebi samo trenutak smiraja duse i onda jednoga dana, ako odes, od jednog jutra ili jedne veceri, pocnem polako da umirem iz dana u dan. (1988) | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:30 pm | |
| Vera bez ljubavi čini nas fanatičnim! Dužnost bez ljubavi čini nas zlovoljnim! Red bez ljubavi čini nas sitničavim! Moć bez ljubavi čini nas nasilnim! Pravednost bez ljubavi čini nas okrutnim! Život bez ljubavi čini nas bolesnim! | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:34 pm | |
| Drhteći u tvojoj blizini Na vratima srca ti ulaziš obasjan modrinom neba dok ti misli podrhtavaju bljeskovitim slapovima čežnje i poput pobjedničkog vijenca omataju se oko moga vrata. Osjećam svu nježnost tvojih ruku koja me zapljuskuje valovima strasti... Uranjam svoj pogled u prekrasne dubine tvoje zbunjenosti drhteći sasvim tiho na rubovima postojećih dodira što u zagrljaju nemirnog vjetra skrivaju svoju moć nad mojim ruševnim željama čupajući ih u samom korijenju da bi već sljedećeg jutra još razornije uništile klimavi mir moje duše. Drhteći u tvojoj blizini skrivam svoj dah pretočen u radosna iščekivanja I bujicom strasnih riječi oslikavam po zvijezdama naše sljubljene ruke. Ljubavni žar noćas sebično pretačem u zaboravljene albume sjećanja... Dok mi trnci sreće ostavljaju razorne pukotine po tijelu Znam u novom buđenju jutra izgorjet ću usidrena u ponovljeni trenutak naših magičnih dodira ... [You must be registered and logged in to see this image.]
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 11:34 am, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:43 pm | |
| Kao da sanjam i dobro i zlo oduvek sama zivim po svom videla sve sam lazne heroje ljude i boje umorne
Da li si ti moje svetlo koje trazim da me vodi kad je tamna noc kroz ta mesta razna lica gledam prazna krijem te u uglu oka svog
Vreme kad svako izdaje svakog ja svoje snove zagrlim jako tajne sa neba u oku tvom mozda i ja sam nasla dom
Korakom bez daha ulicama straha sama sam na strazi, najdrazi senke sto me prate nemo bez svedoka vidim strah na licu proroka | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:46 pm | |
| "Drago mi je. Zbog svega shto jesam. I onoga shto sam bila. I onoga shto cu biti. Drago mi je shto josh uvek znam da se nasmejem od srca, da uzivam u malim stvarima... Drago mi je shto i dalje primecujem boju ochiju, kose, negovane nokte,lepa ramena…… I dalje si mi bitan Ti, kao chovek sa svim svojim manama i vrlinama, od tvog imena, statusa, posla kojim se bavish,…. Josh uvek delim ljude na dobre i loshe... I ne marim sta ce ko reci. Voleli me, ili ne. Osudjivali me…... I dalje mi raspolozenje zavisi od ljubavi. Nekad sam i tuzna. Navikla sam na tugu, jer me verno prati." Ko zna zashto je to dobro. Ja I dalje mogu da se zaljubim u onoga koga volim. Jer, to sam i dalje ja, ona ista JA. I drago mi je zbog toga." [You must be registered and logged in to see this image.]
Poslednji izmenio Zana dana Ned Jun 24, 2012 11:34 am, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:50 pm | |
| ... U ljude upisuj druženja, al nikad srca oluju. Ljudi te pažljivo slušaju, al samo svoj glas čuju. Zato im što manje kaži. Ljudi su tek onda ljudi kad im se ništa ne traži, a mnogo im se nudi. Ljudi su čudne biljke. Kad rastu u sebe siđu. Sretnu se. Pa se raziđu. Ili se mimoiđu ... | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:51 pm | |
| ...Ako me sretneš negde u gradovima stranim, Po kojima se muvam u poslednje vreme, Sretni me, kao da me srećeš prvi put. "Nismo li se mi već negde videli?", kaži...i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno..., I noći zaboravi... Gradove kojima smo menjali imena, I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Zaboravi da si ikada rekla da me voliš, I kako se nikada, nikada, nećemo rastati.
I kada ti kazem da zaboravis, Kažem ti to zato što te volim Kažem ti to bez gorčine, jer, čemu sećanja...? Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu, Iznova cveta svakog proleća... Nasmeši se jutru koje dolazi, Zagrli belinu novih dana i ... zaboravi. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 1:55 pm | |
| ...Ako me sretneš negde u gradovima stranim, Po kojima se muvam u poslednje vreme, Sretni me, kao da me srećeš prvi put. "Nismo li se mi već negde videli?", kaži...i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno..., I noći zaboravi... Gradove kojima smo menjali imena, I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Zaboravi da si ikada rekla da me voliš, I kako se nikada, nikada, nećemo rastati.
I kada ti kazem da zaboravis, Kažem ti to zato što te volim Kažem ti to bez gorčine, jer, čemu sećanja...? Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu, Iznova cveta svakog proleća... Nasmeši se jutru koje dolazi, Zagrli belinu novih dana i ... zaboravi.
U tebi me ima Mnogo više Od prolaznosti dana I zagasitih obrisa dolazeće noći U tebi me ima Mnogo više Nego što ti srcem Protiču Vrčevi čežnje I mnogo više Skriveno je Iza tvojih drhtavih Trepavica Zatajeno u tvojim Dalekim očima
U tebi me ima Mnogo više Nego priznaješ Sebi Gost Gost
Lišće oluji
Teško je dijelit pjesmu I pjevače: suza pripada oku koje plače,
bol pripada usni, rijeka moru nekom, I lišće oluji. Ona je daleko.
Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena I prazna je ruka, ako nije njena.
Nož pripada rani, uže svome vratu, Raširene ruke – kazaljke na satu.
Izgubljena ptica, pripada li jatu? Majstore ugasi svijeću
Majstore, ugasi svijeću, dosla su ozbiljna vremena. Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladosću. Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.
Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan. Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja. Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti.
Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš pero, majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima, pokušaj zapisati imena zvijezda.
Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta. Samo klauni znadu kako se možeš izvući: plaču kad im se smije i smiju se kad im plač razara lice.
Ljubavna pesma
Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj, tamno je meni. I uz jasno treperenje svijeća, tamno je meni. I kraj tihog plamena stada tamno je meni. Sunčana svijetlost samo me ranjava, tamno je meni. Gdje tebe nema i tvojih očiju, tamno je meni.
| |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:00 pm | |
| Ljubavna pesma
Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj, tamno je meni. I uz jasno treperenje svijeća, tamno je meni. I kraj tihog plamena stada tamno je meni. Sunčana svijetlost samo me ranjava, tamno je meni. Gdje tebe nema i tvojih očiju, tamno je meni.
Kako da dusu sputam da se tvoje takne? Kako, mimo tebe, da njom da grlim druge stvari i daljine? Ali, rado bih je sklonio na neko zaboravljeno mesto usred tmine u neki izgubljen kut, u kom nece je tvoje njihati daljine.
ali, ipak, sve sto dodirne nas dvoje ko gudalo nas nekako spaja koje iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka? I koji ovo svirac drzi nas? O, pesmo slatka.
Duša
Dusa mi je skrojena od rita. Nonsalancija sa kojom ih nosim je deo licnog folklora. Svaki komadic jedna unikatna prica. Uklopi, ukroj, profircaj, prosi, ustopaj.
Treba se jos uvijati tim pokrivacem u dugim nocima, reskim jutrima, pokriti se ponekad preko glave kojoj treba zastita. Ususkati bosa stopala.
Predja za pravu nit se tesko nalazi, mada naoko leluja nehajno sa svih strana sveta. I odgore i odozdole. I bodovi, sto su pedantniji, precizniji i lepsi, sve vise bole.
O utrosku vremena je besmisleno govoriti. Ranjave jagodice izdaju. Zena koja drzi do sebe sama prisiva osecaj, po osecaj. zagladi novo poglavlje i preko srme, i preko suze. I ide dalje. Devojacka sprema koja se prenosi sa kolena na koleno. Ako se volite ljubavlju koja buja u samoći, od razdaljine, koja je više od sna nego od svesti, i po rastanku drhtaćete od miline, mognete li se još ikada sresti. Vi koji se volite ljubavlju isposnika, sa strahom od sagrešenja, koji kao ptica o kavez lomite krila, sećaćete se uvek jedno drugom lika. I po rastanku zamreti vam neće gušena htenja. Ako zbog nje patiš od nesanice i u ponoć hodaš budan po bašti, ako te lomi neutoljena želja luda, sećanja na nju nikad se nećes spasti. Onih s kojima se igramo oko vatre, a bojimo se da je dodirnemo, s kojima idemo kraj ponora nezagrljeni i nemi, sećaćemo se dugo ma i zavoleli zatim druge. Ako je želis bezgranično, a sediš kraj nje bez glasa slušajući bajku koja se u vama rađa, svanuću slično, pamtićeš je i kad se zima pred tobom zabelasa. Ako veruješ sedeći uz nju da je ljubav maslačkov puhor koji svaki dodir moze da strese, ako voliš u njoj san i dete, ako ti je bez nje pusto i gluho, misao na nju budiće te i kad se rastanete. Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo, čije su nam usne ostale nepoznate, kojima smo samo s proleća, u snu, pisali pismo. Oni koji se kao reke ne mogu sliti, među kojima nema spojnog suda krvi i krvi vrele, a srca im se dozivaju ludo, zaboraviti se neće ni kad im duše budu posedele. Ako vam je ljubav nož u srcu, a bojite se taj nož izvući, kao da ćete tog časa umreti, pamtiće te on, setiće te se i umirući. Oni zbog kojih srca osećamo kao ranu, ali ranu zbog koje se jedino živi, u sećanje nam banu i kad zavolimo druge- i osetimo se nesrećni i krivi.
| |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:07 pm | |
| Malo cu ubaciti priche mog druga ,forumskog,dugogodishnjeg..ja njemu dozvoljavam da koristi moje..hehe..nasha stara zaebancija..mnogo lepo pishe..videcete
ЈЕРЕТИЧКА ПРИЧА
Једном приликом, пешачећи преко Бранковог моста према Ушћу, као и увек сам, и као и увек недељом, присетих се да сам од некога чуо занимљивост, коју на овај начин желим да поделим са вама, читаоцима. Наиме, у време када је тада актуелни државни врх бацио анатему на Бранка Ћопића, када су му барони и маркизи револуције запретили изопштавањем из јавог живота, и то само због његове „Јеретичке приче“, нобеловац Андрић, разумевајући озбиљност ситуације у којој се његов брат по перу налазио, покушао је да га утеши, поред осталог, и рекавши му: „Пиши романе, Бранко, њих и онако нико не чита“. Од тада је воде и воде протекло испод Бранковог моста. Променило се све, или готово све. Државни послови су сада поверени самој авангарди партијских идеолога лишених идеолошких, али и сваких других предрасуда. Природно, променио се и однос власти према писцима. Због приче никога више не би прогонили, па била она ма колико јеретичка. Али, невољно, признајем да није тешко приметити да је нешто ипак остало исто - романе и даље нико не чита! | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:11 pm | |
| С Н О В И Ђ Е Њ Е
И би Савиндан. И дуж тек разбуђених улица и тргова наше од протеклих бурних у туробних година уморне престонице, протезала се најмногољуднија литија до сад виђена. Упркос хладном и ветровитом јутру, празник је измамио на улице не само вернике и друге поштоваоце традиције и обичаја, већ и свакојаке радозналце и случајнике. Један за другим утапали су се у вијугаву поворку, коју су и овај пут предводили градски оци и небројена господа архијереји. И у тој шароликој скупини, и међу овдашњим посматрачима, као и оним пристиглим из белог света, не беше ни једног који не би фасциниран непрегледном масом света што се од ране зоре тискала по свим прилазима храму Светог Саве, стопу по стопу испуњавајући Врачарски плато. Па ипак, иако је овако фантастичним одзивом грађана створена неописива гужва, није било уобичајене галаме, вике и комешања. Изгледало је као да је сваки покрет био унапред осмишљен и договорен, као да је део неког универзалног плана. Као никада раније, над Врачарским брдом надвијао се узвишени мир. На тренутке га је нарушавало само шкљоцање фото-апарата и зујање тв-камера. А што се саме прославе тиче, ако је веровати старијим београђанима, била је знатно свечанија од свих претходних а и потрајала је нешто дуже него што је уобичајено. По завршетку богослужења, скупу се обратило више архијереја и других црквених великодостојника. Њихове богонадахнуте речи зачиниле су већ достигнуто молитвено расположење. Упијане свим чулима разгаљивале су присутне, крепиле их, снажиле, уздизале. И, када је скупу дошао крај (а једном је свакако морао доћи), озарена лица размилеше се на све стране напуштајући Врачарски плато. Дакако – „свако се мора вратити своме крсту“, рекао је неко од беседника. Само један изгледом неугледан монах, као и обично када су монаси у питању тешко одредивих година, није се мирио с тим. Не саопштавајући своје разлоге, остао је пред храмом. Сам самцијат. Као пустињак. Као бескућник. Као светац. Очито навикнут на самовање, пркосно је стајао ћутке, не обазирући се на околни свет, који као да га се ни најмање не тиче. Можда је некога чекао? Кога? Минуше дани, али не би одговора. Наш загонетни монах и даље је стајао пред храмом. Дечурлија је већ увелико збијала шале на његов рачун, пролазници се редом ишчуђавали, неједан би се и прекрстио угледавши га. Многима је чак изгледало, ако настави овако, да ће се једнога дана засигурно претворити у споменик. А како тај дан никако да дође, све је наново почело одисати колотечином, па је временом замро и сваки интерес за нашег јунака. Али тек тада ће се закувати. Дакле, када су се сви већ увелико били привикли на његову необичну појаву, када се, и поред све своје ексцентричности, толико одамаћио у Врачарском парку да су га још само намерници и случајници сматрали атракцијом – почело се догађати нешто доиста чудно. Толико чудно да нико са поуздањем не може рећи колико је у томе удела имала стварност а колико фантазми, халуцинације и сновиђења. Неочекивано, нестало је њехове окамењене појаве. Оставивши за собом своје нестварно обличје, тек што се дохватио крпарења своје похабане, да не кажемо баш исфронцлане мантије, пред његовим од дугог и напорног стајање замућеним погледом, почела се помаљати нова литија. Литија какву још нико није видео. Протрљао је очи не би ли боље осмотрио ко му се то принближава. Види ли он то многа позната имена, и то сва у дроњцима и ритама. Нису ли то, све један одрпанији од другог, многи истакнути уметници, све добро нам позната насмејана лица из школских читанки!? Немо су промицали оборених погледа. Што их је више гледао, све више му се чинило да су стварни, да су скупа део неког вишедимензионалног света, можда спиритуалног. Можда астралног поретка ствари и појава посве тајанственог, у који имају приступ само одабрани, у које је убрајао и себе. Коначно се зауставише испред храма. Потом се прекрстише, али, не уђоше у храм. То им очито није био циљ, већ нешто друго. Шта би то могло бити, питао се наш јунак. У каквој су то они важној мисији? Двадесетак минута су потуљено стајали ћутке, а онда се најодрпанији међу њима издвојио из гомиле, стао испред свих, и гласно помолио. Једном. Онда још једном. И још једном. А онда додао још нешто. Колико је наш јунак могао разабрати, биле су то речи: „Опрости ми сваку лудост моју у заносу револуције што сам починио. Опрости ми, Свети Саво, био сам млад и заслепљен идеологијом. Нисам знао да је грех то што сам чинио!“ Као по команди, за њим се помолише и остали, и то војнички одлучно и зачуђујуће гласно. Обратише се потом и Светом Сави са истом молбом за опрост, у један глас као да полажу заклетву. Онда нестадоше. Ближило се и вече а наш монах је, с времена на време погледујући у правцу храма, и даље крпарио, састављао своју подерану мантију.
Шта је уистину даље било, не зна се. Односно зна се само толико да је следећег јутра пред храмом пронађена монахова закрпљена мантија, а поред ње освануле и многе разглављене цокуле и изношене хаље. Тако су бар известила средства информисања. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:15 pm | |
| РЕШЕЊЕ ЗАГОНЕТКЕ
Недавно сам од драгог пријатеља, иначе талентоване причалице, али и још талентованије дангубе и лењивца, приликом нашег посве случајног сусрета, чуо овакву причу.
Био је дан као и сваки други, једнако досадан. Лапио сам на послу, убијао сате. Нешто пре поднева, технички директор, омалени времешни баксуз каквог засигурно пре њега мајка није родила, дојурио је попут фурије и насадио се право испред мене. Нисам претерано раздражљив, поготово не у то доба, али његово присуство и иначе представља праву мору за моје сиве ћелије, а свака његова реч, искушење за моје нерве. „Изволите, господине, технички“, процедио сам смушено, снебивајући се да ли да устанем или не. Ипак не. „Ово је хитно!“, профрфљао је сручивши ми гомилу дискета и фасцикли на сто. „Постарај се да овај пут не прећујеш што ти је рећено. Разумео?“ Не, нисам „прећуо“. Насумице сам зграбио један од наслова који су од малочас чекали на мене. Била је то студија др Зорана Обреновића, „Србија и нови поредак“. Требало би је припремити за штампање, и то, како онај баксуз рече, што хитније. Прионух на посао. Рутински сам обрађивао страницу по страницу, поглавље по поглавље. Ишло ми је не може се пожелети боље. И, само шрто сам помислио да ћу рад на тој књизи, уз мало среће, до краја радног времена привести крају, испречило се нешто чему сам се најмање надао. Био је то проблем са каквим се још нисам огледао. Наиме, једно од поглавља завршавало се реченицом: „Зато је Југославија сфинга која тражи решење загонетке“. Реченица нимало необична, а, гле чуда, натерала ме је да исцедим из мозга све што се дало исцедити. Не својом кривицом, имала је нешто за друге крајње небитно, али за мене, како се показало, један и те како важан недостатак. Захваљујући природи текста што јој је претходио, а још више због формата књиге који је тражен, почетак и крај те фамозне реченице ни у једној од многобројних варијанти које сам испробао, нису могли да се нађу на истој страници. Обрни– окрени, окрени–обрни, како год да сложим текст, увек би ми преостало неколико речи за пренос. Безброј пута сам се враћао на почетак поглавља и изнова покушавао, тако да, опседнут тим, нисам ни приметио када су светла у околним канцеларијама погашена, нити када су колеге отперјале кућама. Погледом на часовник установио сам да је још пре читавих сат времена требало да заждијем из ове рупе. Пре читавих сат времена!? Могу мислити како би ликовао онај гад да ме је овако доцкан затекао у послу, главу дајем да би запевао од среће. Али, пустимо сад њега, шта се то догодило са мном? Колико до данас само сам отаљавао посао, откуд наједном толика посвећеност? Шта је то заискрило у мени? Не знам. Али догодило се. А што се, пак, оне реченице тиче, иако сам њене последње две речи ипак морао да пребацим на следећу страницу (која је, дакле, нејвећим својим делом зјапила празна), колико год то било у несагласју са напред реченим, био сам и више него задавољан са таквим решењем. А, ево и зашто. Као што већ рекох, у питању је била реченица: „Зато је Југославија сфинга која тражи решење загонетке“. Чим сам уочио да би се последње две речи, дакле речи „решење загонетке“ потпуно утопиле у текст ако би биле окружене другим речима и тако вен контекста штива остале незапажене, у исти мах ми је постало јасно да их некако морам издвојити, а њихово пренос на следећу страницу наметао се као богом дано решење. Схватио сам да ми се, неочекивано, указала згодна прилика да испровоцирам читаоце и самом штиву дам један нови, другачији квалитет (шта год аутор, речени З. О. мислио о томе), пошто те две речи, овако издвојене, могу бити посматране и тумачене независно од текста који им је претходио. Једноставно - такве какве су могле би у сваком читаоцу да побуде другачије асоцијације и импресије. Зато сам, мислећи на домишљатије читаоце – а таквима је „Србија...“, рекао бих, превасходно и била намењена – после речи „решење загонетке“ и оставио довољно места (као што рекох, готово читаву страницу) да уколико то пожеле, могу до миле воље да дописују и своје и туђе рефлексије. Па ко воли, нек изволи.
Искра Неизрецивог - Нит која све повезује - бљеснула је у теби, Маестро! Нисам одолео искушењу, морао сам нешто дописати на 116. страници управо објављене књиге „Србија и нови поредак“, неочекивано је добивши као рођендански поклон. Од Маестра, погађате. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:17 pm | |
| SVE TE VODILO K MENI
Sve te vodilo k meni, iz daljine iz mraka, sve te vodilo k meni veæ od prvih koraka. Mada ništa nisi rekla ja sam znao, ja sam znao iz tih kretnji porijekla sve je isto, sve je "kao".
Sve te vodilo k meni, sve što rode samoæe, mala primorska mjesta, isti pisci i ploèe. Kad te baci kao laðu noæni val do moga praga, nije bilo teško znati da mi moraš biti draga, da mi moraš biti draga...
Sve te vodilo k meni; tvoje oèi i usta, tvoje ljubavi mrtve, moja loša iskustva. Mi smo bili na poèetku istim vinom opijeni, i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni.
Sve te vodilo k meni...
Mi smo bili na pošetku istim vinom opijeni i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:19 pm | |
| Neznosti
Smisao reci meri se vestinom precutkivanja lepotom neizgovorenog
sustina kazivanja samo je tisina onog najglasnijeg unama jedina prava vecnost samo velicina prolaznosti
da li je vaznije kako TE reci ili kako precutati
Uvek smo samo ono sto nam nedostaje ali moze li ista tako da se razlikuje od nas kao mi sami
Nismo li samo neka granica sustine i smisla ono malo beskraja izmedju nenadjenog i trazenog neka najcudnija pogodba UZROKA i POSLEDICE u izazivanju postojanja da li je neizvesnost - mogucnost izvesnog da li je sreca - ne znati mnogo
Nista nije slucajno ili je slucajno sve covek je ono sto cini (dosada je najgluplji prigovor postojanju) da li je jednostavnije biti izuzetak ili pravilo
Umetnost vode nije u izvoru vec u zedji mudrost hleba nije u psenici nego u gladi
(lepota razumevanja pociva u sumnji)
opravdanje prolaznosti je u stvaranju u gradjenju necega sto je najvise TI
da li je sposobnost da osmislis najlepsa umetnost postojanja
da li je vaznije - nadvladati daljine ili znacenja
Ono najvece sto se moze doziveti nije vecnost vec trenutak
lepota beskonacnosti - mudrost je konacnog
Najvece zadovoljstvo nije u posedovanju vec davanju
da li je sramota biti nesrecan
Znam: najepse JA nikada nece biti i jedino ja najlepse OVDE nikada nece biti i jedino ovde i TAMO je ovde sve samo po sebi ponavljajuci se ostaje neponovljeno
da li je postojanje - mudrost moguceg da li je sreca - voleti mnogo. Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo. Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana. Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno. Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje… nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš. Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove. Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje… nikada ne uzimaš što bi trebalo. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:21 pm | |
| NIKADA NE ZABORAVI SVOJE PRIJATELJICE
Mlada žena koja se tek udala jednog je vrelog ljetnjeg dana došla u posjetu svojoj majci. Sjela je u fotelju i dok je pila ledeni čaj, započele su priču o životu, o braku, o odgovornostima i obavezama zrelih ljudi. Majka je zamišljeno promućkala kockice leda u svojoj čaši i onda je jasno i trezveno pogledala svoju kćerku. ”Nemoj nikad zaboraviti svoje prijateljice!”, rekla je. “One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svoga muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti ipak biti potrebne. Sjeti se da povremeno izađeš negdje sa njima, da se i dalje družiš sa njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su i tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Biće ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene!” “Kakav blesav savjet “, pomislila je ćerka. “Zar se nisam upravo udala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga, ja sam udata žena, odrasla! Nisam neka šiparica kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i moja porodica svakako će biti sve što mi je potrebno da moj život dobije pravi smisao.”
Ali, ipak je poslušala svoju majku i nastavila da održava kontakte sa svojim prijateljicama. Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako počela da uviđa da je njena majka, ustvari, tačno znala šta govori. Kako vrijeme i priroda donose promjene u životu svake žene, prijateljice ostaju najveći oslonac za nju. U svojim 40-im, evo šta je naučila:
Vrijeme prolazi. Život se događa. Distanca razdvaja. Djeca odrastaju. Ljubav blijedi. Srca se slamaju. Poslovi dođu i prođu. Karijere se završavaju. Roditelji umiru. Kolege zaboravljaju usluge. Muškarci imaju svoj svijet.
Ali, prijateljice ostaju uz tebe, ma koliko vremena i kilometara bile daleko od tebe. Prijateljica nikad nije toliko daleko da ne može biti uz tebe, kada je potrebna. Dok budeš morala ići tim usamljenim putem koji se zove život i kad budeš morala ići sama, tvoje prijateljice će biti tu, pored puta, navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se oko tebe, zalažući se za tebe i čekajući te na kraju puta širom raširenih ruku. A ponekad će čak i prekršiti pravila zbog tebe. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:27 pm | |
| Ako….. Ako mozes da vidis unisteno delo svoga zivota i bez ijedne reci da ga ponovo gradis, ili bez uzdaha i protesta podneses gubitak onoga sto si dugo tekao, ako mozes da budes zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi, ako mozes da budes jak,a da ipak ostanes nezan, da ne mrzis one koji tebe mrze, a da se ipak boris i branis, ako mozes da slusas kako tvoje reci izvrcu nevaljalci da razdraze glupake, i da cujes kako luda usta o tebi lazu, a da sam ne kazes nijednu laz, ako mozes da sacuvas dostojanstvo u slavi, ako mozes da budes skroman iako si savetodavac kraljeva, ako mozes da volis svoje prijatelje kao bracu a da ti nijedan ne bude sve i svja, ako znas da razmisljas, da posmatras i upoznajes, a da nikad ne postanes sumnjivac i rusilac, ako znas da sanjaris, a da ti san ne bude gospodar, da mislis, a da ne budes samo mastalo, ako mozes da budes cvrst, ali nikad divalj, ako mozes da budes dobar, ako mozes da budes pametan ; a da nisi cistunac i sitnicar, ako mozes da prihvatis poraz posle pobede i da te dve varke podjednako primas, ako mozes da sacuvas hrabrost i glavu kad je svi ostali izgube, tada ce kraljevi,Bogovi, sreca i pobeda biti tvoji poslusni robovi, i ono sto vredi vise nego svi kraljevi i sve slave-bices Covek sine moj. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:28 pm | |
| Ne dozivam, ne žalim, ne plačem... Sve će proći ko behara kad. Žutim zlatom venjenja označen, Nikad više neću biti mlad.
Nećeš više treptati ko ptica, Srce ludo, oprljeno mrazom. Ni zemlja me, brezinoga cica, Bosog neće namamiti stazom.
Dani skitnje, sve je manje mena, Sve mi manje plamen usta rudi. O svežino moja izgubljena, Oči bujne, preplavljene grudi.
Želje štedim ko tvrdica zlato. Moj živote, beše li tek san? Ko na rujnom da prohujah hatu, U proleće kada sviće dan.
Lišća bakar tiho kaplje s klena. Sve je trošno. Plot u prah nam gre. Nek je navek stvar blagoslovena, Koja dođe da cveta i mre.
Jesenjin | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:31 pm | |
| Kočijašu, hajd' na čašu! Hodi, druže, da te pitam: Kome njene ruke mašu, Ove noći, dok ja skitam?
Noć je pala. Kola stala. Konji vrani... A vrata su zaškripala na kafani. U kafani nikog nema. Krčmar drema Preko stola. Druže, mi smo dva boema, Daj nam litar alkohola!
Prič'o sam joj o proleću... Možda grešno, možda tužno... A, ona, dunula je ko u sveću, Sve ugasi uzaludno! Ne sećam se ničeg više, Pamtim samo bat koraka, Koji nam se rastočiše Na dve strane tog sokaka.
-Ti na jednu, ja na drugu, Rastasmo se bez svršetka... Tad prosivrah ja kroz tugu Pijan zvižduk, 'mjesto metka!
I sad lutam, kud me nose, Dve cipele ko dva splava - Pijan, tužan i bez kose, Prazno srce, Puna glava!
Mesec svinga od mesinga, Nebom luta... Kočijašu, skreni kola Pokraj puta!
Kočijašu, hajd' na čašu! Hodi, druže, da te pitam: Kome njene ruke mašu, Ove noći, dok ja skitam. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:32 pm | |
| Ispovest huligana
Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, Ciji pogled gasne u magli i memli, Zivio sam kao usput, ko da sanjam, Kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete, Zato sto sam mnoge ljubio, boleciv, Zato usput, ko sto palim cigarete, Govorim i sapcem zaljubljene rijeci.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit cu", A u dusi vazda ista pustos zraci; Ako dirnes strast u covjekovom bicu, Istine, bez sumnje, nikad neces naci.
Zato moja dusa ne zna sto je jeza Odbijenih zelja, neshvacene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, Stvorena za me i za mnoge druge.
Ali, ako trazeci neku srodnu dusu, Vezan protiv zelje, utonem u sjeti, Nikad necu da te ljubomorom gusim, Nikad necu tebe grditi ni kleti.
Sto sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, Ciji pogled gasne u magli i memli, I volim te usput, ko da sanjam, Kao mnoge druge na toj zemlji.
Jesenjin (iz "Ispovest Huligana ) | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:33 pm | |
| carobna pesma
vidim te vec, istina-kao u nekoj srebrnoj magli, ali divno te vidim: na nogama ti cizme od sedam milja, u ruci aladinova lampa, putujes na onom cudotvornom tepihu iz 1001 noci, preleces planine i mora i dizes se visoko prema zvezdama
mozda ti i ne slutis koliko volim tvoju trsavu glavu, detinju glavu koja mirise na sapun i penusavi aprilski vetar,
glavu u kojoj stanuju samo boje visoke, ogromne, nedostizne,
glavu koja ce shvatiti bezmerja i razdaljine svetlosnih godina, nerazumljive cifre i geometrijske krivulje i hrabrost svemirskih brodova sto ce krenuti sutra na nova nepoznata sunca
ja sam svoja putovanja protutnjao pod celom i tu su stali prostori o kojima i ne sanjas
cetiri ulice tamo i tri ulice ovamo, tako sam jednom leteo cak do kumove slame
dve, tri, pet casa vina u restoranu kraj reke, tako sam beskrajno lebdeo kroz udaljena sazvezdja
i jedan obican osmeh, i jedno jesenje vece, tako sam trazio nove zlatogrive komete
tako sam sebi nasao i jednu tihu mudrost od koje rastu krila
zato i hocu samo da te zamolim: preleti beskonacnost i pobedi vreme i mastu, ali nikad ne zaboravi kako se koraca po zemlji
dodirni rukama prasinu dalekih dvojnih zvezda, nek ti se damari usklade sa ritmovima pulsara, al nikada ne zaboravi kako se koraca po zemlji
jer ljudska srca zasadjena su nisko kao kupine tu, gde su svici crveni dzinovi naseg malenog kosmosa, tu gde smo sebi nacinili milimetarske beskonacnosti, a ipak dovoljno glomazne da se u njima izgubimo: ja daleko od tebe kao alfa kentaura, ti daleko od mene kao belo zrnevlje vlasica
pronadji nove svetove i izatkaj im nebo. I podari im vazduh da disu i da ozive
ali nikad ne zaboravi kako se koraca po zemlji. samo tako se mozemo jedan drugom pribliziti
cetiri ulice tamo i tri ulice ovamo, moja i tvoja casa piva u restoranu kraj reke, i moje iskrene oci i tvoje iskrene oci u jedno jesenje vece detinjasto i roditeljsko,
sto je ono prostranstvo koje hocu da pomirim izmedju moje i tvoje zvezde | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:34 pm | |
| Za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeća za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg gvožđa I kupio sam okove teške okove za tebe moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg roblja I tamo sam te tražio Ali te nisam našao Moja ljubavi
J. Prevert | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:34 pm | |
| Zar nisi ti i onog trena, O priviđenje moje drago, Promako kroz noć kao sena, Nad uzglavlje se moje sago I šapnuo mi reči nade. Ljubavi pune i iskrene? Ko si ti? Čuvar duše mlade Ili kobni duh što kuša mene? Utišaj sumnje što me guše, Možda su sve to sanje moje, Zablude jedne mlade duše, A sasvim drugo suđeno je... Nek bude tako! Što da krijem? Milosti tvojoj dajem sebe, Pred tobom suze bola lijem I molim zaštitu od tebe... | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:35 pm | |
| Gavran
Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći, Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše; Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao, Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše - "To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše. Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše. Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.
Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše; Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije: "Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše. Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."
Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada: "Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže! Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate, Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše, Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.
Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio, Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše; Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina, Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše: "Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih: Nešto jači nego prije udarci se ponoviše. "Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje; Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše. Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku, Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše, Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane, S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše. "Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi, Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže, Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".
Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo, Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše. Ali priznat mora svako, ne događa da se lako, Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše, Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom "Nikad više".
Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo, Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše. To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće, Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše, Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".
Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen. "Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta, Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od "nikada-nikad više".
Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu, Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one, Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".
Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše; Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše, Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
O n a ne će nikad više.
Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše. "Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše. Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo, Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo, Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše, Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh, "U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše! Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga, Meni je samoća draga - usne same dovršiše - Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".
I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo, Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže, Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava, Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše, Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više! | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:35 pm | |
| TIJELO ŽENE
Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi, ima li veće nježnosti nego što je moja dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?
Silazeći u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio: perunija, azaleja, robinija hispida.
Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastužena i vječna, sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.
Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim: tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam, i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.
Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku sto ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.
Evo koliko te želim: kao pusta površina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.
Ima li ljepše od tvoje kovine, od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod što tone i što se ljulja između tvojih obala.
Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.
Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više od mene u meni, jednako i jednako samo.
Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši, i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:36 pm | |
| UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:37 pm | |
| Pismo mojoj učiteljici Draga gospođo učiteljice, ne začudite se ovom pismu kasnom, podsjetiše me na Vas dvije male ptice, dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Sjetih se, znate, onih Vaših priča punih ljubavi za ptice nevine i slabe poslije kojih smo, zbog svake praćke i kamička, klečali dugo iza table.
Ne zamjeram Vam - daleko bilo, pa čak ni to što me vukoste za uši, sve je to danas na svoj nacin milo i prijatno je od toga u duši.
Ja se često sjetim tog vremena davnog rata, zime, gladi, bodljivakve žice, nije, bogme, tada bilo jednostavno naučiti nekog da zavoli ptice.
Gospođo, to je, u najmanju ruku, junaštvo dostojno poštovanja učiti nekog ljubavi uz huku jednog strašnog rata, jednog propadanja.
Hvala Vam, gospođo učiteljice, i ne začudite se ovom pismu kasnom, podsjetiše me na Vas dvije male ptice, dvije obične ptice na žici telegrafskoj. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:39 pm | |
| Lako je tebi kad imaš brata...
Lako je tebi kad imaš brata, pa može da te štiti i brani. Kad se u dvorištu igrate rata, on uvek stoji na tvojoj strani. Od svih je bolji. Od svih je jači. Zato brat tako mnogo znači.
Lako je tebi kad imaš brata: smeš da se praviš važan pred svima. U bioskopu nema karata, on samo trepne i - već ih ima. Na utakmici nigde mesta, on samo migne - tri klinca digne. Poznaje svakog konduktera. Poznaje svakog poslastičara. Ima u gradu tristo drugara.Meni je teško jer nemam brata, pa pazim s kim se igram rata, jer nije svako na mojoj strani, spreman da uvek baš mene brani, A kad se s drugom decom potučem, obično deblji kraj izvučem.
Kod kuće radim sam za dvoje i što je moje i što nije moje: i ugalj vučem, i rublje skupim, i sobu spremim, i mleko kupim...
I tako: pošto nemam brata, moram da budem vredan sam, i budem dvostruko vredan sam, i da odrastem sasvim sam.
Od svega što na svetu znam najstrašnije je kad si sam.
Miroslav Antic | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:40 pm | |
| миг лудило
во прегратките на ноќта некаде далеку
плачот на детето се изгуби
копнежот за уште една месечина остана
тлее како пепелта во огништето заборавено
крадешкум една мисла заминува
остана глува тишина во глува доба
цинични насмевки сенките разнесуваат
стравот од пламенот на свеќата го немаат
дојде и тој кобникот гласникот на несреќи
да колва длабоко во душата распарталена
црниот гавран црна песна запеа
патилата ги разбуди во оро ги поведе
ни полноќ уште недошло тивок крик евего
го бара времето изминато со лажни надежи
миг чекор ли е потребен извика детето
за ова лудило да измине сонот да пристигн | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:40 pm | |
| фрагменти од едно утро
пред погледот
дива ранета птица летна
недосонуван отфрлен сон
со јатото гракаќи замина
остана мачната самотија
правлив и рѓосан часовник
ѕиркаше срамежливо во времето
клатното сега сила немаше
миговите празни го поразија
празнотијата пајажините му ги подари
крадецот на идни чекори
горделиво пладнето го зароби
таа мала и смрдлива лага
утре ќебиде подобро
се налепи на муграта тажна
маглата леплива
белината беше ја приграбила
со мистичност и страв ја исполни
благородник авет сега шета
благослов со клетва кажува
само кандилото остана
и три грама осветено масло
зракот на надеш да го чуваат
така сеќавањата ги буричкаат
дарот од боговите што го оставиле | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:41 pm | |
| Vani su padali pijanci umjesto snijega. Bio je sijecanj, ili januar, ne sjecam se više. Pozvan u tudi stan, sjedim u njezinoj sobi bez svjetla, ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pijetla. Pricam joj pjesme....
Ona se divila bedrima, dojkama, kukovima, svim svojim sokovima. Ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak. Jedino što je znala reci, PA TO JE KRASNO i meni je sve bilo jasno i užasno i strašno i žao i sva bih blaga dao da mi se vrate rijeci što sam joj reko, ali bilo je vec kasno.
Ona je ležala pored kamina i kao da se kaje, rumena od vatre vina, plakala je i nehoteci grješila je milujuci jastuk misleci pritom da sam vuk koji ce skociti...
A ja sam bio pozvan, ako se ne varam, u ovaj stan tek nešto popiti i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu, vatra se jarcala u kaminu. A ona je pricala o svojoj macki i o ludnici u diskicu i o nekom crnom mladicu koji ima kola i deset milijuna na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno i rekao sam djevojcici Pa to je krasno, to je zaista krasno.... i otišao sam padajuci sa snijegom po ulici | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:43 pm | |
| Lapidus
Nikad te nisam ništa iskrenije molio, od ovog
što ti sada govorim, sine moj.
U naježenom vetru veceri drvece otresa s
leda suvi bakar. To se dogegao septembar.
Ti sutra polaziš u školu.
Okna mirišu srebrno i zeleno na prve severne
magle i prve kiše. Vazduh se para kao
paucina i sav je izbušen kricima divljih
jata što se sele na jug.
Popodne kupio sam ti torbu. Tvoj prvi teret
u životu. Držiš je praznu kraj uzglavlja.
S njom ceš prespavati noc.
"Prazna je torba najteža" - pevaju Cigani dok
se vuku niz bespuca. Ja u sebi pevušim:
"Prazna je torba bogatstvo, jer u nju staje
mašta svega što živi i želi. U punu ne staje
više nijedna mrva sna.
Nijedna gipkost ovog pomalo okoštalog sveta.
Tu pesmu, možda, retko koji mališan cuje od
svoga oca, dok prima u šake sudbinu.
Otac Don Kihotov, Servantes, rekao je svom
sinu: "Ko premnogo u torbu trpa, poderace je."
A i ljudsko oko je torba. A i ljudska pamet je
torba. A i ljudsko srce je torba. Sve su to
torbe bez dna.
I mogu mnoge hiljade pokolenja stavljati u
njih pregršt zanosa, nežnosti, nade, još
uvek ostace mesta za nove, šire proste,
još uvek ostace mesta za nove radoznalosti.
Jos uvek ostace mesta za mnogolike svetove
koji na prstima prilaze i nose ispod kože
toplije i belje ljubavi.
Jer sutra nema jedno oblicje, sine moj. Postoji
veliki broj buducnosti.
I moraš imati dalekovidu moc proricanja da
se ne zgrudvaš u samo jednom vremenu.
Ne znam grešim li ako verujem: ipak je sve
tako lako poderivo - sem coveka. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:43 pm | |
| Dani mi prolaze uzalud .Najljepši izvori dušini presahnuše.Izgubio sam dodir sa svima koji me vole i razumiju,taj spasonosni dodir koji nas krijepi i drži, koji djelima našim daje poticaj snagu, i življenju našem smisao. Posve sam otcijepljen. Tonem u zaborav. Prikriva me žalost. Sam sebi dolazim kao svijeća koju su zaboravili ugasiti a izgaram svu noć na oltaru kao neviđena žrtva u gluho doba. Najteže je čovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:44 pm | |
| Toliko puta, doživeo sam poraze, pa više i ne osecam istinski tamjan sumnje. Prejeo sam se pobeda, pa više i ne osecam istinsku zvonjavu slave. Ne umem ni da se uplašim. Ne umem više ni da umem.
Miroslav Antic | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:44 pm | |
| POD TANKI VEO
Pod tanki veo ruke sam skrila...... "Zašto si danas tako blijeda?".... ---Zato što sam mu dušu nalila gorkog bola i leda.
Kako da zaboravim? Izašao je pognut i bolno iskrivljenih usta, a ja sam, ne držec se ograde stuba, za njim trcala pusta.
"Pa to je šala!" - kriknuh kao bez duše - "Vrati se. Umrijet cu bez tebe," A on mi rece mirno i trpko: "Puše, cuvaj se da ne nazebeš." | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:45 pm | |
| There they stood, ranged along the hill-sides, met To view the last of me, a living frame For one more picture! in a sheet of flame I saw them and I knew them all. And yet Dauntless the slug-horn to my lips I set, And blew “Childe Roland to the Dark Tower came.” | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:45 pm | |
| JELENA
Prvom kapi kise ubijeno je leto Pokvasene su reci iz kojih su nastale vedrine Sve reci kojima si Ti bila jedini cilj! Gde cemo sada ispruziti nase ruke kad nas vreme ignorise Gde cemo sada ostaviti nase oci kad us daleke linije potonule u oblake Sada kad su se sklopile tvoje trepavice na nase predele I jesmo - kao kad je kroz nas prosla magla - Sami samcijati opkoljeni tvojim mrtvim slikama
Sa celom na oknu bdimo novu patnju Smrt nije ta koja ce nas zgaziti jer postojis Ti Postoji negde jedan vetar koji te ozivljava Odeva te iz blizine kao sto te odeva iz daljine nasa nada
Jer postoji negde Zelena livada dalje od tvog smeha sve do sunca Govoreci poverljivo da cemo se opet sresti Ne smrt nije ona od koje cemo se braniti Vec sicusna kap jesenje kise Jedno mutno osecanje Miris vlazne zemlje u nama koji se udaljujemo sve vise | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:46 pm | |
| POZIV
O, ako zbilja, dok je mrak, Kad san utisa duse zive, I s neba padne sjajni zrak, Na neme grobne ploce sive.
O, ako zbilja u taj cas, Opusti redom grob za grobom, Ja cekam tad na susret s tobom, Ja cekam tad tvoj lik, tvoj glas.
O, dodji mi, kroz noc, kroz san, Onakva kao zadnjeg casa; Ko led i sva ko zimski dan; Od bola bleda i bez glasa...
O, dodji mi sto pre, sto pre, Ko vetra dah, ko zvuk, il' tajna. Ko strasna sen, ko zvezda sjajna, Svejedno je: sto pre, sto pre!
Ne zovem tebe ja zbog tog Da korim ljude cija zloba Ucini kraj zivota tvog, Ni da procitam tajne groba.
I ne zbog tog sto sumnji roj U dusi nosim: da prebolim, Ne mogu ja: i sad te volim, I jos sam kao nekad tvoj. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:46 pm | |
| Rastanak
I 'utasmo dugo u noć gledajuć daljine i titrala nam srca od velike čežnje dok mesec je visok prosipao trake i dirao njene bele grudi nežne.
A znali smo da vreme kao vihor leti i da ide sutra što rastanak nosi tek ruka sama k njoj se lako pruži i nađe raj u njenoj bujnoj kosi.
K'o umorni ratnik što za mirom žudi i traži krilo gdje će stavit lice tako za njom se tresla cela duša dok usnama joj gladih svilne trepavice.
A s dalekih se gora rosila tišina, u rukama počivao mi njezin tanak struk, ko slatki san se čuo uzdah njezin dok nad celim krajem snivao je mrtvi muk.
Silno je ljubih, dugo do svitanja, k'o zemlja pusta kad uživa kišu i danas kad prođem k'o slučajno tuda, zastanem, slušam, tu njene grudi dišu. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:46 pm | |
| Oprosti
Sinoć dok se mesec prosipao zlatom i gladio vrbe vrhom nežnog traka, stajao sam tiho pod prozorom tvojim dobro skriven usred nemog mraka.
Nagnule se zvezde sa visina ne bil čule dal ću nešto reći, hteo jesam, al sa usna nemih reči nisu znale, nisu htele teći.
Znam, ostavih te, naglo i bez reči a i danas ne znam neki razlog prosti, nek ti mesec, zlatne zvezde, zora šapnu tihu, malu reč, oprosti. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:47 pm | |
| | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:48 pm | |
| Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli I ne znam od kog bola on je ostao, i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu…“. Takva je nasa dusa. Ispunjena uspomenama koje nas rastuze, nasmeju, zabole. Ponekad namerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi. Pa se naprezemo da cujemo onaj letnji povetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se, drzeci svoju prvu ljubav za ruke, skrivali od radoznalih pogleda. Ali… umesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vreme i mnoge vode protekle… nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca. Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo reci koje su drhtavom rukom pisane; „ljubim te“, „mislim na tebe“, „nedostajes mi“. Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine… Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze. Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav, mi nebi posli njime. Vec se uvek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine… I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo… vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi… blistavih… slanih… [You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:49 pm | |
| I svakog dana ja ću da se molim Kad zvono verne u crkvu poziva... Ja nisam znao da te tako volim. Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Cuj, Boze, molbu moje duse jadne: Sva patnja sto si pis'o njoj, k'o ženi, Nek mimoidje nju, i neka padne Na onaj deo sto je pisan meni!
Uslisi ovu molitvu, o Boze! I dusa će mi mirno da pociva; I saputace vecno, dok god može: Prosta ti bila moja ljubav ziva!
I onda kada dodje ono doba U kom će zemlja telo da mi skriva, Cuces i opet sa dna moga groba: "Prosta ti bila moja ljubav ziva!" | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: Olovka piše srcem Uto Jun 19, 2012 2:49 pm | |
| Neznani tudjince, kad slucajno mines Pored ovog svetog zajednickog groba, Znaj, ovde su nasli vecno utociste Najveci junaci danasnjega doba!
Roditelj je njihov: hrabri srpski narod, Gorostas u svetskoj istorijskoj vojni, Koji je sve staze iskusenja proso, I ciji su borci, divljenja dostojni.
Padali od zrna, od gladi i zedji, Raspinjanji na krst, na Golgote visu, Ali cvrstu veru u pobedu krajnju, Nikad, ni za casak, izgubili nisu... | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Olovka piše srcem | |
| |
| | | | Olovka piše srcem | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 40 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 40 Gosta :: 2 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Nega usanaDanas u 1:25 am od Kijara-brm » DNEVNI HOROSKOP ✰Danas u 1:23 am od rouzvel » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniDanas u 1:07 am od Kijara-brm » Sta Vas nervira na forumu?Danas u 12:55 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Juče u 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Juče u 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11609 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je kiki11
Naši korisnici su poslali ukupno 523972 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|