Zašto divljaju cijene hrane?KAKO PREŽIVJETI [You must be registered and logged in to see this image.]Ekstremna suša ljetos je bacila na koljena
hrvatske seljake, ali nisu samo oni u banani. Najveća suša u SAD poslije
1956. opustošila je dvije trećine obradivih površina, kritično je u
Indiji i na istoku Europe, zbog čega cijene hrane skaču u nebo i glad
nekima kuca na vrata. Europljane hvata panika, iako na hranu mjesečno
troše 11 do 13 posto prihoda, za razliku od nas koji izdvajamo i do 40
posto. Što li će biti s milijardom onih koji za koricu kruha moraju
potrošiti 75 posto primanja?
Bilo je pakleno ovoga ljeta. Suše su poharale polja, a u udarnim
tv-dnevnicima seljaci su danima zdvojno prebirali suhe klipove kukuruza,
spržene masline i usahle jabuke, govoreći o prirodnoj katastrofi koja
će ih dokrajčiti. Od očekivanih 100.000 tona jabuka, jesenas ih nećemo
ubrati niti 15.000 tona. Zatim su udarile kiše, a cijene hrane rastu.
Suša i travanjski mraz u kolovozu su, ovisno o kulturi, digli cijene
voću i povrću 20 do 50 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine,
upozorava jedan dnevni list.
Strah od eksplozije cijena osnovnih živežnih namirnicaU Hrvatskoj
raste strah zbog nekontroliranog poskupljenja hrane,
a u svijetu se panično boje eksplozije cijena osnovnih živežnih
namirnica. Jer nije pržilo samo u Lijepoj našoj. Najveća suša u SAD
poslije 1956. opustošila je dvije trećine obradivih površina, zbog čega
je u brojnim saveznim državama proglašeno izvanredno stanje, a ekstremne
suše harale su Indijom (20 posto manje kiše u doba monsuma) i istokom
Europe, Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom, što je uz špekulacije na
međunorodnom tržištu hrane i nesmiljeno korištenje obradive zemlje za
proizvodnju biogoriva osnovni razlog za dramatično poskupljenje žita,
kukuruza i soje.
'Cijene hrane opet brutalno rastu, prijeteći standardu i zdravlju
milijuna ljudi, pri čemu su najugroženiji stanovnici Afrike i Bliskog
Istoka', poručuje predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim. Svjetska
banka upozorava da su
cijene u srpnju narasle za 10 posto,
da bi u budućnosti mogle doslovno eksplodirati, te da ih šokovi zbog
ovogodišnjih suša i poplava lako mogu udvostručiti. Britanska
dobrotvorna organizacija za borbu protiv globalnog siromaštva, Oxfam,
već se požurila izračunati da će cijena kukuruza do 2030. porasti za
177, žita za 120 i riže za 107 posto, te da će za trećinu poskupljenja
biti odgovorne klimatske promjene uzrokovane ljudskim faktorom.
Ali na stranu s dugoročnim prognozama. U Mozambiku je
cijena kukuruza ljetos samo u jednom mjesecu povišena za 113 posto. Zbog 17 posto manjeg prinosa,
u SAD je njegova cijena u srpnju skočila za 23, a žita za 19 posto.
Budući da SAD izvoze više od polovine proizvedenog kukuruza i četvrtinu
žita, a uz Brazil su najveći proizvođači i izvoznici soje,
katastrofalne posljedice suše u ovoj zemlji osjećat će cijelo svjetsko
tržište, pa zbog skupljeg žita i do 33 posto, Nijemci već najavljuju
skuplji kruh i pecivo. Iako su sami njemački seljaci ovoga ljeta
požnjeli čak više žita nego u 2011., zbog situacije u SAD (uvoze 95
posto žita i raži) plaćaju za njega najvišu uvoznu cijenu u posljednjih
25 godina.
Naravno, razlika između gladnih i gladnih je golema. Dok neki Europljani poput
Nijemaca troše na hranu 11 posto prihoda, podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da
Hrvatima hrana čini 31 do 32 posto kućnog budžeta,
iako Nezavisni hrvatski sindikati tvrde da je riječ o 40 posto. Ako mi
ne znamo kako preživjeti, kako će tek Afrikanci s očekivanim porastom
cijena za više od 50 posto, a pripadaju milijardi Zemljana kojima hrana
ionako proždire 75 posto prihoda?
Hrana ili gorivo?I dok drugima prijeti glad, unatoč tome što proživljava najveću sušnu
krizu u posljednjih pola stoljeća, Amerika golemi dio kukuruza i uljene
repice uopće ne proizvodi za želudac potrošača, nego za rezervoar
njegova (zapadnog) automobila.
Čak 40 posto američke žetve ne troši se kao hrana, nego kao sirovina u proizvodnji bioetanola, sastavnog dijela biogoriva.
Hrana ili gorivo? – pita već dugo Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO), dok njezin direktor Jose Graziano da Silva
poziva na ozbiljno smanjenje proizvodnje biogoriva,
što bi znatno pomoglo da se prebrodi treća kriza hrane u zadnjih pet
godina, naročito u istočnom dijelu Afrike, Keniji, Somaliji i Ugandi,
gdje je kukuruz osnovna hrana. Neki iz G-20, neformalnog foruma
ministara financija i guvernera središnjih banaka najrazvijenijih
zemalja i EU, ozbiljno su zabrinute zbog visoke razine proizvodnje
etanola u SAD, a Zeleni u Njemačkoj, koja godišnje proizvede 1.5
milijuna tona bioetanola, traže trenutačno obustavljanje prodaje
biogoriva E10. I šef golemog prehrambenog koncerna Nestlé, Peter
Brabeck, upozorava na činjenicu da se
60 posto uljene repice u Europi koristi za dobivanje goriva,
zbog čega joj je u zadnjih pet godina udvostručena cijena. Neki sve
glasnije govore i o etičkoj dimenziji problema, o tome kako je
nezasitni Zapad najprije zagadio svijet, a sada ga korištenjem biogoriva želi očistiti na račun milijuna gladnih. Korištenje biogoriva je, kažu, važno zbog rasta cijene nafte, potrebe za sigurnijom dobavom energije i smanjenja štetnih emisija
stakleničkih plinova. Godine 2010. svjetska proizvodnja bioetanola je
dosegla 86 milijardi litara, a biogoriva 105 milijardi litara, 17 posto
više u odnosu na 2009. Zemlje EU proizvode 53 posto biodizela, a računa
se da bi do 2050. biogorivo moglo zadovoljiti četvrtinu svjetske potrebe
za gorivom u prometu. Da bi se poticalo njegovo korištenje, u većini
zemalja članica EU korisnici su oslobođeni trošarina, smanjena im je
naknada za registraciju vozila, ekološki porez na automobil i slično. U
Švedskoj 85 posto kupljenih ili unajmljenih automobila za potrebe
državne vlasti moraju biti ekološki prihvatljiva. Zbog pridruživanja EU,
i mi moramo zakonski usaglasiti korištenje biogoriva i njegova udjela u
potrošnji energije, pa bi ga Hrvatska do 2020. na području prijevoza
morala trošiti 180.000 tona godišnje, čime bi dosegla traženu kvotu od
10 posto goriva iz ekoloških izvora.
I što sad? Najprije vam govore da se morate baciti na biogorivo, jer
ćete u suprotnom ili već jeste upropastili klimu, a sada panično
upozoravaju na štetu koja nastaje pod maskom rješavanja tog problema i
krug se zatvara. U 2011. Amerikanci nekih 100 milijuna tona žitarica
godišnje pretvaraju u etanol, kako bi se oni koji na hranu mjesečno
troše 11 do 13 posto kućnog budžeta vozili u 'održivim' vozilima, dok
oni koji su nekada od proizvodnje kukuruza mogli 'održati' obitelj, sada
spajaju kraj s krajem ili gladuju zbog podivljale klime i podivljalih
cijena.
Svjetska banka je za ublažavanje prijeteće krize osigurala blizu 10 milijardi dolara, ali Marita Wiggerthale iz dobrotvorne organizacije Oxfam upozorava da
nije dovoljan samo novac, pa kaže: 'Zbog krize hrane 2008. gladovalo je
stotinu milijuna ljudi u svijetu, a 2010. više od 44 milijuna. Ako G-20
danas ne ponudi ozbiljnija rješenja, sutra bi mogli i oni bogatiji
poželjeti koru kruha.'
[You must be registered and logged in to see this image.]