Mobiteli na nastavi ili ne?

Djeca i mobiteli - kako spriječiti negativne posljedice

Korištenje mobilnih telefona je naša realnost, rasprave o
tome da li su oni potrebni i korisni davno je prekrila prašina, ili su
reciklirane. Dok je još prije par godina korištenje mobilnih telefona
bio iznimni luksuz, danas svaka obitelj, a nerijetko i svi članovi
obitelji posjeduju mobitele. Čak i osnovnoškolska djeca (katkad čak i
"tehnički" naprednija predškolska).

Dakle, rasprave o tome bi li djeca trebala imati mobitele, mogu se
zaboraviti. Pravo je pitanje kako ih koristiti, a da se koriste u
funkciji razvoja i boljitka djeteta.

Zato će autor iznijeti vlastitu viziju pozitivnih i negativnih načina korištenja mobitela kod mlađe djece.

Počet ćemo s pozitivnim stranama:

1. Nedvojbeno korisna funkcija mobitela je funkcija informiranja
   roditelja i djeteta: je li dijete stiglo u školu na vrijeme, kad će
   doći kući ako je ostalo malo dulje s prijateljima, hoće li roditelj
   kasniti, kakvu je ocjenu dobilo iz kojeg predmeta u školi, itd.
   Informiranje doprinosi osjećaju sigurnosti roditelja i djeteta, zbog
   brzine i pravovremenosti informiranja, bez obzira je li to usmeno ili
   putem sms-a (kratkih pisanih poruka).
   
2. Saopćavanje neugodnih vijesti na vrijeme, posebno putem
   sms-a, olakšava i djetetu i roditelju da se trezveno pripreme za kasnije
   direktno suočavanje, i da preispitaju adekvatnost svojih mogućih
   reakcija. Sigurno je da će ovaj način smanjiti stres i kod jednih i kod
   drugih, a kočenje impulzivnih reakcija u principu samo može podići
   kvalitetu komunikacije.
   
3. Sms doprinosi razvijanju sposobnosti informativnog i sažetog izražavanja
   kod djece, ali i kod roditelja. Naime, u usmenoj komunikaciji često se
   od silne redundance ne uočava bit problema odnosno informacije koja se
   želi saopćiti.
   
4. Korištenjem mobitela, djetetu se razvijaju vještine korištenja suvremenom tehnikom (analogija između korištenja mobitela i računala više je nego upadljiva, i lako primjenljiva).
   

Međutim, ne smiju se zanemariti ni negativne strane korištenja mobilnih aparata:

1. Prečesto djetetovo informiranje roditelja (kod
   nesigurne ili pretjerano odgovorne djece) bitno može ometati ili
   uzrujavati roditelja i ometati ga u dnevnim poslovima. S druge strane,
   roditeljevo često provjeravanje djeteta može stvoriti negativan osjećaj
   nepovjerenja kod djeteta, prisile, te nadzora, što može polučiti stres
   kod djeteta, ili kontraefekt (djetetovu želju da prekine "lance" kojim
   ga roditelji sputavaju).
   
2. Skupocjenost mobilnih uređaja mogu dijete učiniti "metom" kriminalaca, bilo odraslih, bilo iz redova vršnjaka, ili starijih učenika.
   
3. Potencijalnu štetnost zračenja mobitela ne smijemo
   zanemariti. Jer premda je dokazano da poznata zračenja mobitela nisu
   štetna za zdravlje, ne znamo što je s onim zračenjima koja još nisu
   dovoljno ispitana.
   
4. Mobilni telefoni pokazatelj su socijalnog statusa, u
   puno slučajeva. Na taj način nastaje segregacija već među djecom. Naime,
   djeca s jeftinijim mobitelima (a pogotovo ona bez mobitela), u redovima
   vršnjaka mogu se smatrati manje vrijednom.
   
5. Nekontrolirano korištenje mobitela od djece može bitno ugroziti kućni budžet. Mlađoj djeci teško je shvatiti relaciju između osobnog dohotka roditelja i broja poslanih sms-ova prijateljima.
   
6. Konačno, s obzirom na mogućnosti WAP-a, djeci mogu biti dostupni štetni sadržaji te "surfanje" po Internetu, što osim uvećanja troškova može djelovati nestimulativno na djetetov razvoj i obrazovanje.
   

Zato bi djeci bilo korisno dati smjernice kako da koriste mobitele, a
na funkcionalan način. Neke negativne faktore ne može se potpuno
reducirati, ali ukoliko se djeci kupi jeftiniji mobilni telefon, bez
WAP-usluge (te tako smanjimo vjerojatnost da će biti meta kriminalaca),
poželjno mu je nabaviti mobitel sa SIM-karticom (dakle na bon, a ne na
pretplatu), i uputiti ga da ima toliko i toliko novaca na raspolaganju
za mjesec, dva mjeseca ili slično. Također, može mu se dati smjernice da
roditelje naziva samo kakvu posebno radosnu ili lošu vijest, i u
posebnim slučajevima.

A s drugim stvarima se ne možemo suočiti, jer ne možemo mijenjati
društvo. Kako bi rekli novi neokapitalistički ideolozi: ne možemo
mijenjati društvo, ni trenutni kućni budžet, ali možemo njegovu
strukturu.

Halo! U školi sam


Obrazovanje kaska za tehnološkim napretkom. Je li smartphone u učeničkim rukama samo dodatno sredstvo za ometanje nastave?







Školska zvona i mobiteli u školama zvone. Mobiteli su neizostavni dio
đačke opreme. I ne mare što im to škola zabranjuje. Mobiteli im
omogućavaju nedozvoljeno snimanje vršnjake na časovima i odmorima,
pisanje poruka, slušanje muzike, zakazuju vršnjačke megdane, jaranima
šalju kredit od “markicu-dvije”, a ponekad su, zbog vrijedne spravice u
rukama, i meta nasilnika.


Kako se ponašaju škole?



Nastavnička vijeća donose odluke o zabrani donošenja i upotrebe
mobitela na nastavi. Zaključuju da će mobitele privremeno oduzeti te da
će isti biti vraćeni roditelju koji bi bio primoran da na taj način dođe
u školu, odnosno na razgovor kod razrednika, pedagoga ili direktora.
Kada se mobitel u školi ili na putu do škole otuđi, učenici mole za
pomoć. Od dva zla tad se pokušava izabrat manje. Ako je zabrana, onda
škola kaže: “lijepo smo vam rekli”, a opet kako ne ragirati kada je
krađa u pitanju, i to u obrazovnoj instituciji. Tad nerijetko dođe i
usplahireni roditelj koji želi ulogu detektiva, jer je ubijeđen da tačno
zna ko je uzeo mobitel. Na roditeljskim sastancima ukazuje se u kakve
sve nevolje mobitel može uvući dijete. Prilikom sprovođenja odluka o
zabrani nošenja i upotrebe mobitela nema dosljednosti svih nastavnika.
Ukoliko samo jedan nastavnik, tzv. nastavnik-raja, gleda učenicima kroz
prste, sva priča pada u vodu.
Sa mobitelima u školama muči se cijeli svijet. Nakon šokantnih snimaka o
nasliju nastalim u školama, mnoge zemlje su zabranile upotrebu
mobitela. U Japanu je približno 6000 incidenata zlostavljanja u 2007.
godini povezano s mobilnim uređajima. Italija je prva evropska zemlja
koja je zabranila upotrebu mobilnih telefona u školama. Francuzi za
razlog zabrane navode smanjenje štetnosti elektromagnetskog zračenja na
dječiji mozak. Zadarske škole sve više kupuju ometače za mobitele.


Ima li rješenja?



Zabranom postižemo željene efekte na kratke staze ili što bi
etnopedagogija rekla “drži vodu dok majstori odu”. Moramo početi
promišljati o dozvoljenoj upotrebi mobitela, tj. korištenju mobitela u
obrazovne svrhe. Zahvaljujući tehnološkim rješenjima, mobiteli su
postali mali kompjuteri koji mogu podržati jezične lekcije, prikazati
animacije hemijskih procesa, mogu se koristiti za ankete i testiranje.
Lekcije i vježbe iz engleskog jezika odavno su dostupne na mobilnim
telefonima, postoji široka lepeza jezičnih mobilnih aplikacija, kao i
softver za rječnike i frazeološke knjige da bi se poboljšala jezična
sposobnost korisnika. Dozvoljena i edukativna upotreba mobitela mogla bi
razviti kreativnost učenika te im pokazati kako se tehnologija može
koristi. Saradnja Ministarstva obrazovanja i telekom operatera može
rezultirati izgradnjom softeera namjenjenog za primjenu u učionici. Sve
je veća kreativna upotrebe mobitela i u vannastavnim aktivnostima
(snimanje edukativnih filmova pomoću mobitela, anketiranje učenika,
građana…)


Ne smijemo biti nedostupni za nova promišljanja.




Esmir Salihović

Kako su nasi roditelji znali jesmo li u skoli,sta se desava a nismo imali mobilne,ma ni fiksne telefone,a bilo je daleko manje problema i u skoli i na putu od skole kuci.
Ja bih zabranila potpuno koristenje mobilnih,cak i na pauzi...gledam stala djeca u krug,pokazuju jedni drugima slike na mobu ili pisu poruke,ne znaju se ni ono malo vise poigrati u skolskom dvoristu.

Pa sad...na nastavi sigurno ne.Ali nije s goreg da dijete ima telefon kod sebe.
Da bi se javilo recimo nakon škole i sl.

Iako nisam pristalica mobilnih telefona (kod djece ) ,i sama sam kćerki dozvolila da nosi telefon u školu,sa tim...što telefon isključuje kad izlazi iz stana,a uključuje kad izlazi iz škole.
A razlog za to jeste,što joj škola nije blizu stana i naravno da se plašim.Ovako mi se javi kad izlazi iz škole i ako recimo dugo čeka na prevoz,obavezno mi javi da ne brinem.

Mada i ona nešto nije zagrijana za telefone.Služi joj samo za to javljanje mami i tati,eventualno pozove baku...Često joj se desi da telefon ostavi kući,e tada mama već bjesni.

I da...nosi najobičnije telefon bez kam...bez interneta...

Meni svejedno, mada se slazem sa nastavnicima da je distraction. Ali ako naucimo dijete osnovama kulture, nece ga ni koristiti u toku casa.
Mada nekad bih najradije da ne koristi ni poslije casa hahahahahaha

"Nigaaaaaa, dodji po mene!!!!"

SMARTFON DROGA U ŠKOLAMA: Osnovci svakog dana satima koriste mobilni telefon!


Mobilni telefon pri ruci stalno ima 61 odsto učenika, a devojčice se teže od njega odvajaju
Istraživanje Slobodana Malušića, specijaliste pedagogije i dugogodišnjeg direktora OŠ „Đura Daničić“ iz Beograda, u kome je učestvovalo 1.000 učenika od petog do osmog razreda, pokazalo je i da 12 odsto učenika telefon koristi i više od četiri sata dnevno.
Većini đaka mobilni telefon služi za razmenjivanje SMS poruka, za šta dnevno utroše čak dva sata i 23 minuta. To istraživanje je pokazalo da 76 odsto osnovaca voli da priča uživo sa prijateljima, a četvrtina za to radije koristi telefon.

Devojčicama mobilni najčešće služi za razgovor i slanje poruka, dok dečaci igraju igrice i „surfuju“ netom.
"Od ukupnog broja ispitanih osnovaca 97,3 odsto ima mobilni telefon. Dva i više mobilnih ima 23 odsto učenika. U školu svaki dan telefon donosi 85 odsto starijih osnovaca, a čak polovina ih upotrebljava na časovima i to više dečaci. Pitanje je zašto, kad je to zabranjeno. Koliko učenici ometaju čas koristeći mobilni telefon, da li i koliko prate nastavu, suvišno je komentarisati", kaže Malušić za "Danas".

Neki ni sat ne mogu bez telefona

Svaki deseti anketirani ponekad u školi mobilnim snima nastavnike, drugove ili tuče, a isto toliko đaka to čini retko. Mobilni telefon pri ruci stalno ima 61 odsto učenika, a devojčice se teže od njega odvajaju. Učenici bi bez mobilnog telefona mogli da izdrže u proseku 17 dana, a petina tvrdi da bez ove sprave ne može nijedan sat.

"Ta deca su sigurno zavisnici od mobilnog telefona. Četvrtina osnovaca ga drži pored jastuka dok spava, isti broj pored kreveta (više devojčice u oba slučaja), a polovina u sobi. Moglo bi se konstatovati da polovina učenika spava sa svojim mobilnim telefonom i da se od njega ne odvajaju 24 sata. Oko 11 odsto anketiranih bi se radije odrekli najboljeg druga nego mobilnog", navodi Malušić.

On kaže da je pravo vreme za kupovinu telefona 11 ili 12 godina, ali da roditelji to čine i ranije, što je donekle razumljivo, imajući u vidu veću bezbednost mališana i mogućnost češće kontrole.
Malušić, međutim, naglašava da treba imati na umu negativne efekte korišćenja mobilnih, od zanemarivanja školskih i drugih obaveza, zdravstvenih problema izazvanih zračenjem, krađe i gubitka telefona, do toga da deca komuniciraju sa nepoznatima.

30 odsto odgovara na pozive i poruke ljudi koje ne poznaje

Da ovakva opasnost i te kako postoji, potvrđuje podatak iz istraživanja po kome 30 odsto osnovaca odgovara na pozive i poruke ljudi koje ne poznaje.
Malušić ukazuje na još jednu lošu stranu upotrebe sredstava moderne komunikacije - posedovanje mobilnog je postalo stvar prestiža. Naime, 17 odsto osnovaca je izjavilo da je marka telefona bitna za ulazak u društvo i to više devojčicama nego dečacima.

"Tinejdžeri koji komunikaciju svode samo na SMS poruke i razgovore telefonom su pod rizikom da odrastu u nesigurne, introvertne ličnosti, sa problemima socijalizacije i komunikacije uživo. Ako se uživo ne budemo čuli, videli i razumeli, preti nam dugoročni nesporazum sa drugima i samim sobom. Razgovor licem u lice, jedan na jedan, kao da je prevaziđen i nije popularan. Čak ni poželjan. Ne treba živeti za telefon, već živeti svoj zdrav život, družiti se uživo, baviti sportom, kreativnim radom, istraživati, čitati dobru knjigu...", poručuje Slobodan Malušić.

Gde je rešenje

Nije rešenje oduzeti deci mobilni telefon, već treba postaviti jasna pravila kada i gde je upotreba mobilnog telefona dozvoljena, kao i precizne kazne za nepoštovanje pravila (ograničenje kredita, posedovanje najjednostavnijeg telefona, smanjenje džeparca). U školama treba pravilnikom regulisati da li i kad mobilni može da se koristi. Prilikom kupovine treba obratiti pažnju na tehničke karakteristike i bezbednost uređaja. Ne treba ispunjavati sve dečje želje i hirove, najnoviji modeli ne moraju da se nađu kod njih čim se pojave na tržištu. Deca mlađa od 12 godina ne bi trebalo ni da poseduju mobilni, sem u krajnjoj nuždi, smatra Slobodan Malušić.

Danas.rs

Mobilnom nije mesto na času sem ako nije nastavna jedinica. Imam neki umeren stav prema tom da li deca treba ili ne da imaju mobilni. Neki običan model za javiti se kući kad kasniš mi je sasvim u redu. Za vreme časa ISKLJUČENI. Ovo važi i za nastavnike ne samo za decu. Ne jednom se od dece čuje da nastavnik pola časa provede pričajući ili kuckajući poruke.

Sve se svodi na ono što je Kona napisala a to je kućno vaspitanje. Telefon je sredstvo komunikacije a ne igračka i to treba da nauče i deca i odrasli. Možda sad zvuči preterano ali deci je škola "radno mesto" i ako tu nauče da poštovanje radnog vremena, radne discipline i sličnog nije bitno kuku si ga nama kad sutra ti isti budu počeli da rade. Vozač autobusa koji kucka sms dok vozi jer je naučio da to tako može dok je bio u školi mi baš ne zvuči kao nešto što bih volela da doživim (ovo malo karikiram ali nije daleko od istine).

Nemam običaj da zovem rodbinu/prijatelje na posao sem ako to nije nešto baš važno. Ovo važi i za one koji rade u prosveti. Preračunam otprilike kad je odmor pa onda pozovem ako baš moram.

A nekima dobro dođe(fala bogu ovde deca imaju najbolje telefone).
Ne uče i ne spremaju se za kontrolni jer dobar smart etc ima odličnu bljeskalicu .Uslika celu nastavni jedinicu iz koje će pisati..Nešto malo ubaci u glavu i naravno sve lepo prepiše na času.Nastavnik ne vidi,jer ili ga ne zanima ili deca vešto to rade.Samo da ih čujete,a neretko i na fb pišu kako to izvode i na koji način..
Prazna glava,ali je mobitel IN..

U normalnoj školi svaki učenik ima svoj ormarić -i mobitel ide u njega .
Ako ti treba -imaš odmor ,pa zovi ili šalji sms .
Ništa nije toliko hitno da balavci ne mogu 45 minuta bez njega .
Kod nas se zezveče i na časovima sa mobitelima ,nastavnik ne treba da bude policajac pa da oduzima i vraća na kraju časa ,to smeta nastavi .
Dakle -ne ,kategorički .

Hm ovako do serdenje skole nisam imala mobilni i nije mi ni trebao...

U srednjoj mi je sluzio za razna stvari kao racunanje,prepisivanje...itd...

Pa mojke misljenje do 14-15 godina deci ne treba mobilni...Posle da...