Dan kad nas je napustio drug Tito

 







Gotovo svi koji su u to vrijeme živjeli u SFRJ do u detalje se sjećaju trenutka kada su saznali da je prestalo kucati srce tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita.

Bio je sunčan dan, nedjelja 4. maj 1980. Tačno u 15:05 Jugoslavenska radio-televizija objavila je tužnu vijest.

Vođa Saveza komunista Jugoslavije, trostruki maršal, osnivač pokreta Nesvrstanih i predsjednik države od 22 miliona ljudi, preminuo je nakon duže bolesti. Umro je u Kliničkom centru u Ljubljani, a sahranjen je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu.

Vijest o smrti pročitao je spiker Miodrag Zdravković: „Umro je drug Tito... To su večeras saopštili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,“ bile su spikerove riječi.


U tom trenutku, cijela je zemlja zaplakala. Ljudi na ulicama počeli su trčati svojim kućama, a zemljom je zavladao očaj. Među utakmicama prve fudbalske lige, koje su se igrale taj dan širom Jugoslavije, bila je i ona na stadionu Poljud između Hajduka i Crvene zvezde. U trenutku kada je saopćena vijest, 50 hiljada ljudi na tribinama počelo je pjevati Druže Tito mi ti se kunemo



Gotovo svi koji su u to vrijeme živjeli u SFRJ do u detalje se sjećaju trenutka kada su saznali da je prestalo kucati srce tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita.

Bio je sunčan dan, nedjelja 4. maj 1980. Tačno u 15:05 Jugoslavenska radio-televizija objavila je tužnu vijest.

Vođa Saveza komunista Jugoslavije, trostruki maršal, osnivač pokreta Nesvrstanih i predsjednik države od 22 miliona ljudi, preminuo je nakon duže bolesti. Umro je u Kliničkom centru u Ljubljani, a sahranjen je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu.

Vijest o smrti pročitao je spiker Miodrag Zdravković: „Umro je drug Tito... To su večeras saopštili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,“ bile su spikerove riječi.



U tom trenutku, cijela je zemlja zaplakala. Ljudi na ulicama počeli su trčati svojim kućama, a zemljom je zavladao očaj. Među utakmicama prve fudbalske lige, koje su se igrale taj dan širom Jugoslavije, bila je i ona na stadionu Poljud između Hajduka i Crvene zvezde. U trenutku kada je saopćena vijest, 50 hiljada ljudi na tribinama počelo je pjevati Druže Tito mi ti se kunemo.



Sve do početka rata u bivšoj Jugoslaviji, svakog četvrtoga maja u 15:05 začule bi se sirene širom zemlje. U tom trenutku sav promet na ulicama bi se zaustavio, prolaznici bi stali, radnici na svojim radnim mjestima ustali u stav mirno, i tako bi država kolektivno odala počast svom najvećem vođi

I danas, trideset i četiri godine nakon smrti druga Tita, mnogi se s nostalgijom prisjećaju tih godina, smatrajući da smo u vrijeme SFRJ vodili jedan ljepši i dostojanstveniji život. Neki opet Tita smatraju za diktatora koji je svoje političke protivnike umio mudro skloniti, a zemljom vladati zahvaljujući demagogiji.

Tito je i dalje za neke svetinja, za druge važna historijska ličnost, za treće samo nostalgično sjećanje, dok je za neke i izvor zarade, prodajući suvenire s njegovim likom zanimljive turistima

Tri i po decenije od maršalove smrti: Počast Titu odalo više stotina građana! 


Grob Slobodana Miloševića ,patrijarha Pavla i mnogih  drugih  poseti o godišnjicama (a relativno nedavno su umrli ) manje od 10 ljudi ,uglavnom rodbina ,ili neko iz državnog protokola . To valjda govori nešto ?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako sam bila mala, i ja sam plakala. Kao da sam znala koji ce imbecili doci poslije njega.

Bila je nedelja, lep sunčan i topao dan. Imao sam nepunih 15 godina i valjda shodno buntovništvu tih godina, već me malo nerviralo svakodnevno maltretiranje izveštajima o zdravstvenom stanju druga Tita. Ne, nisam ja bio 15-ogodišnji disident ni opozicionar...samo mi je smetalo što su svi odrasli oko nas bili zabrinuti za "situaciju"...
Sećam se da sam sa nestrpljenjem očekivao večernji radio prenos utakmice iz Splita Hajduk - Zvezda. Celu tu, a i prethodnu sezonu sam proveo na severu Marakane i otg dana me SAMO utakmica zanimala i hoće li Pižon, Savić. Šestić ili Repčić konačno pobediti Hajduk!?!?

Prenos je krenuo, moje uvo nabijeno uz pojačan radio aparat...i sećam se da je dobro krenulo, nešto ka 2:0 za Zvezdu (a zna se da je u ono vreme Zvezda jedino sa Hajdukom imala negativan skor, a uzeti bodove u Splitu bilo je ravno podvigu)
A onda odjednom tišina na radiju i to dobrih 45 minuta. Kosu sam počupao što nisam znao šta se dogadja!
A onda obaveštenje.
Moj otac koji je bio vojno lice se odmah obukao i izašao iz kuće...a onda sam prvi put u životu ČUO tišinu...Lepo...širom otvoreni prozori, naselje sa par hiljada duša u zgradama, dvorište uvek puno dece i odraslih...a ja ČUJEM TIŠINU!

I da  se ne lažemo...nekoliko dana nismo išli u školu...ne sećam se da je iko od mojih vršnjaka plakao zbog toga!

Još po nečemu pamtim te dane. Posle par dana poveli su nas organizovano na mimohod i odavanje pošte predsedniku. Znam da se red protezao kao zmija kroz ceo Tašmajdan. Čekali smo ceo dan. Meni nije bilo teško jer je pored mene u redu bila devojčica koja mi se jako dugo svidjala. Ceo dan sam potrošio na muvanje nje. Na kraju smo pobegli iz reda i otišli kući da se ljubimo na ljuljašci ispred zgrade! Poštu predsedniku nisam odao ali se Nataša ljubila neverovatno!

Lepa tema ali na žalost malo mi je kasno da se raspišem...

Otac vojno lice, majka sekretar SK...ja student i pomisao-šta će sada biti sa nama?
Imala sam lepo i srećno detinjstvo...učestovavala ponosno na sletu baš te poslednje godine kada nije došao zbog bolesti...
Plakala sam kada sam čula vest...
Otišla sa mojim dragim na mimohod i dugoooo dugoooo sam bila tužna.
Ove godine tog majskog dana sam pitala mog dragog-hoće li se oglasiti sirene u 15.05?
Samo me pogledao i pitao-jel ti dobro???

Gotovo svi koji su u to vrijeme živjeli u SFRJ do u detalje se sjećaju trenutka kada su saznali da je prestalo kucati srce tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita. Bio je sunčan dan, nedjelja 4. maj 1980. Tačno u 15:05 Jugoslavenska radio-televizija objavila je tužnu vijest.

Vođa Saveza komunista Jugoslavije, trostruki maršal, osnivač pokreta Nesvrstanih i predsjednik države od 22 miliona ljudi, preminuo je nakon duže bolesti. Umro je u Kliničkom centru u Ljubljani, a sahranjen je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu.


I OPET,VJECNA MU SLAVA I HVALA.

Prošlo je 35 godina od smrti druga Tita, ove su snimke nastale tog dana
Josip Broz Tito umro je 4. svibnja 1980. godine u 15.05 sati u Ljubljani  TITO 

Prošlo je točno 35 godina od smrti jugoslavenskog čelnika, vođe Narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu te jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih Josipa Broza Tita.
Tog 4. svibnja 1980. godine, nakon pročitanog proglasa Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije u ime SK SKJ i Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, život je u Jugoslaviji nakratko stao.

Imao je 88 godina. Lepe godine, nije mi bilo jasno da neki nisu mogli da prihvate da će jednom umreti. Koliko god bio ozbiljan igrač nije mogao dalje, isteklo mu vreme na zemlji.

Kica/Praja ::

Imao je 88 godina. Lepe godine, nije mi bilo jasno da neki nisu mogli da prihvate da će jednom umreti. Koliko god bio ozbiljan igrač nije mogao dalje, isteklo mu vreme na zemlji.

Bila sam srednjoskolaka i bas ovako sam i tada razmisljala.Nikome ne daju dva zivota pa ni nasem Titici.
Pokoj mu dusi

Kica/Praja ::

Imao je 88 godina. Lepe godine, nije mi bilo jasno da neki nisu mogli da prihvate da će jednom umreti. Koliko god bio ozbiljan igrač nije mogao dalje, isteklo mu vreme na zemlji.

Nikada nije objavljeno koliko dana je pre umro ,pa do "objave" , dok su  drugovi sve izorganizovali oko sahrane .
A  što se toga tiče ,mogu da pričaju šta hoće ,sa*raniše ga kao cara ,otišao je u velikom stilu,za razliku od njegovih savremenika i ortaka ,koju je većinu voljeni narod streljao kao diktatore  (Čaušesku ,Gadafi ) ,proterao ,srušeni im spomenici i posthumno proglašeni zločincima (Staljin) ili su totalno zaboravljeni posle decenija negovanja kulta ličnosti (Mao ,recimo)
Stari se pamti ,a generacije koje su živele za njegovog vremena ,pamte po dobru ,ma šta se danas pričalo .
Da vidim majstora koji će da kaže "njet" Putinu ,ili tako manipulisati Evropom i Amerikom ,a svima na gomili pokazati srednji prst onim "mi smo nesvrstani" ,nas i braće Afrikanaca 100 miliona ?
Jedino ga Kastro zeznuo ,taj  je otkrio tajnu večnog života ,ali i on beše dovoljno pametan da "olabavi" sa ekstremnim komunizmom ,po šemi "narod gladan" mi (partija) carevi na zemlji . 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vjecna ti slava i hvala !

Meni i sad suze kad vidim ovu velicinu.

Danubius ::

Nikada nije objavljeno koliko dana je pre umro ,pa do "objave" , dok su  drugovi sve izorganizovali oko sahrane .

Umro je onaj dan kada je objavljeno; Kada je pao u komu, pozvana su tri inostrana konzultanta, plus , njegov licni lekar, plus tim ljubljanskog centra, i konzilijum se slozio da nema nikakve sanse da izadje iz dijabeticne kome, nakon amputacije noge, i teflonskih vena, pa su priprema za sahranu pocele oko mesec dana pre dana smrti,ukljucujuci kompletnu koreografiju.Znale su se unapred, i domace, i strane uzvanice, jedino sto je ostalo je stampanje pozivnica.

Da je živ drug Stari ,sigurno ne bi bilo ovih sr..nja u kojima sada živimo ,niti bi narod trpeo ove ološe koji nama vladaju . Ali se za 36 godina nije našao jedan lik kome bi narod verovao da se opet digne na ustanak . 


[You must be registered and logged in to see this image.]

Plakali smo, svi smo plakali. Sjećam se dok je još bio u Ljubljani na liječenju da smo mu pisali pisma sa željama za što brže ozdravljenje.
Ono po čemu još pamtim taj dan je da sam tada prvi put u životu vidjela oca kako plače. Sjećam se ko sad njegovog glasno izgovorenog pitanja:"Šta će sada biti s' nama?"

Samo gay ne bi pogledao....a fotografi su tu da uhvate pravi ugao....nista cudno.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Ja sam se dva dana smijala ovome

[You must be registered and logged in to see this image.]


E moj Tile,mislim da za tobom danas zale i oni koji su samo culi da si nekad zivio

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vjecna slava...i poslije 39 godina se nije rodio niko dostojan da bude uporedjen sa Titom.

I pored korone ,i pored zatvorenih granica ,nekoliko desetina poklonika lika i dela iz cele bivše SFRJ je našlo način da se i ovoga puta pokloni maršalovim "senima" u "Kući Cveća"  .
Prošle godine ih je bilo nekoliko hiljada ,a njegov grob su posetile i desetine hiljada turista (što je ov godine nemoguće)
Ako dodamo tome da je njegova sahrana bila najveća u XX veku ,i "najteža" po broju svetskih državnika koji su prisustvovali -onda tu nema puno toga da se doda .

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan   je umrlo preko 21 mili0n Jugoslovena .
Nisam uračunao  i ono par stotina hiljada što se i dalje tako osećamo .
A pošto smo u poznijim godinama....

Danubius ::

Na današnji dan   je umrlo preko 21 mili0n Jugoslovena .
Nisam uračunao  i ono par stotina hiljada što se i dalje tako osećamo .
A pošto smo u poznijim godinama....

Nisam sigzrna da je bilo 21 milion Jugoslovena, bilo je tu i Srba, Hrvata, Slovenaca i da ne brojim dalje

justicija ::

Nisam sigzrna da je bilo 21 milion Jugoslovena, bilo je tu i Srba, Hrvata, Slovenaca i da ne brojim dalje

Da,u pravu si .
Ali da su na vreme setili onog kao u Americi,Nemačkoj....kod kuće si što jesi i hoćeš da budeš  -zvanično si Amerikanac (pa bio Crnac,Kinez , Portorikanac.....) 
U ono vreme smo svi bili "Jugovići" ,bar u inostranstvu (sem ekstremističkih nacionalističkih grupa ) koje je BIA preko kriminalaca likvidirala .