DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )

Ići dole 
+43
Astra
Majčina dušica
bosankaa
MadamX
Gothic
Oci-ANDJELA
Tessaa
el_vibrador
Mima65
Kica/Praja
Enesa
brdjanin
Svemimir
Danubius
cojle
Sibila_
debilko
sunrise
Kijara-brm
ZoxZoja
Ladyintheblack
Lakota
podbarac
sonia
Šmizla
Krupljanka
arsic
Bukovski_Jr
AstrinaKomsinica
surčinac
Zana
Djulieta
Sikret
montoya
Nut
nezaborav
Okano
meseceva rosa
OnaVoliBluz
Samouka
Amisela
Xenia
Lily
47 posters
Idi na stranu : Prethodni  1 ... 7 ... 11, 12, 13 ... 17  Sledeći
AutorPoruka
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyNed Nov 30, 2008 5:52 pm

First topic message reminder :

--------------------------------------------------------------------------------
Jesen na Cetinju





Ovo je pismeni rad učenika šestog razreda škole na Cetinju koji je ocijenjen, hmm... vidjet ćete na kraju kako. Navodno su ocjena i sastav došli do ministra obrazovanja. Navodno živa istina. Velika greška nastavnice. Sastav je remek-djelo! Klik mu nudi posao!

Jesen? Pa o čemu drugom pisati nego da ti je žao?
Počela je jesen u našem gradu. Umrlo je više ljudi. Kao i u svakoj jeseni meni ih je žao, ali Živku Orlandiju baš i nije. On često kaže da tako mora i treba. A kad mu je brata majka gađala među rogove nije tako mislijo.

Domaćice spremaju zimnicu. Ja sam srećan. Grad je pun lišća a tata kaže da bi smećari trebali da idu u kurac jer ovo već treća jesen kako ništa ne rade. Od ove jeseni nam strašno faljiva struje u kuću, pa mama kaže za elektrodistributere to su jedna govna, a nije tako mislila na tom načinu kada nam je kuća bila puna struje.

Ove jeseni i ja sam kao i mnogi drugi smo se zaljubili u istu curu. To je mala od pasenoga - Vera. Ja je zovem Vjera jer me stid da se odvajam od društva. I ove jeseni ptice su pošle na jugu. Rode i vrapci i slavuji su ostali. Meni ih je žao jer su one male i nezaštićene, pa bi ih mnogi mangupi mogli ubiti namrtvo. Djed kaže da su one ptičiji proletarijat, a nije tako mislio kad nam se roda posrala na fiću, pa je tata jurio do Spadijerskog vrha. Djed je tada slomio nogu, a tu rodu je ubio ujak Vlado dva dana poslije golijama rukama.

Djed slomio nogu ili mu se samo neda pješačiti?

On kaže da se branila ka čovjek. Meni je bilo žao a žao mi je i djeda koji je slomio nogu. Ali mi je žalije rodu jer je djed živ a roda ne, a mislim da bi rodi bilo milije da je ujak Vlado slomio nogu, a da je ona ubila djeda pod Spadijerski vrh. Mada bi meni bilo mrznije. Ja isto mislim da bi najbolje da se ujak Vlado posra djedu na fiću i da ga je djed ubio sjekirom, ka što je htio babu jedan put, a da se roda ne miješa. To je radi toga što me ujak Vlado (rak ga izijo) slepio u glavu kad sam prnuo pred direktorom Oboda pa ga je bilo stid od mene. Od kad je ubio rodu još mi je mrzniji.

Brat od tetke mi Vojo, je ka svake jeseni kupio petarde kod Paljevica u Donje Polje. Oni nemaju para za ljeb pa prodaju petarde. Meni ih je žao. Baba kaže da su dobri ljudi, a nije tako mislila kad su joj zapalili garažu đe je djed i njegovi penzioneri igra fircik u pare. Jesen mi je još draga radi strika Velja što dolazi sa broda. On je bogat čovjek i dosta je zgodan. Svaki put s broda dovede novu strinu, pa ode na brod. Poslije ih mi teško izbacimo iz kuće. Neđo kaže da te žene šiljemo kod njega jer mu ih je žao da se svade s majkom po vas dan. A nije tako mislio kad mu na kocku u Pećinu pošle tri plate pa je ijo u našu kušu. Ne znam šta bi još pisa od jeseni. Još sem da je volim i njeni plodovi nama djeci daju vitamine da bi smo postali jaki.

Radenčević Slaven VI 3
Ocjena: jedan (1)
Komentar: 'Obrati pažnju na genitiv. Tema je promašena'
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com

AutorPoruka
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Jun 05, 2017 11:39 pm

Divno!
Moram priznati da mi se ova rečenica najviše dopala:
"Ali onda bi baka bila jednočlana porodica a nije lepo kad je neko jednočlan."
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator



Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Jun 05, 2017 11:42 pm

justicija ::
Divno!
Moram priznati da mi se ova rečenica najviše dopala:
"Ali onda bi baka bila jednočlana porodica a nije lepo kad je neko jednočlan."
smehsmeh Tekst je odličan.Upravo sam Asri rekla ebem te u slovo Č.Upljuvah se sva.
Sledeći put nađi F,da frfljam.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma



Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Jun 05, 2017 11:47 pm

Jeste cure,ta me recenica oborila isto.
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Okano
Somborska Ruža



Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Jun 06, 2017 12:22 am

[You must be registered and logged in to see this image.]

Priča o ravnodušnosti

Jednom je đavo nekako rešio da proda sve instrumente iz svog arsenala. Uredno ih je postavio u vitrinu da svi mogu da ih vide.

Kolekcija je bila impresivna: ovde se nalazio blistavi bodež Zavisti, a pored njega se nalazio šraf Gneva, na drugoj polici su ležali luk Žeđi, pored njega su se živopisno razmestile otrovne strele Pohote i Revnosti.

Bilo je tamo oruđa Straha, Gordosti i Mržnje, a na svima se nalazila – cedulja sa nazivom i cena.

A na najlepšoj polici, odvojenoj od svih ostalih instrumenata, nalazio se mali, i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv – Ravnodušnost.

Začudjujuće je bilo to da je cena ovog instrumenta bila veća od svih ostalih zajedno.

Jedan prolaznik je upitao đavola zbog čega tako skupo ceni taj čudni klin.

– Odista, cenim ga više od svega, – odgovorio je đavo, – jer je to jedini instrument u mom arsenalu, na koji mogu da se oslonim, ako svi ostali otkažu.

I on je nežno pomazio drveni klin.

– Ako mi uspe da zabijem taj klin u čovekovu glavu, – nastavio je đavo, – on mi onda otvara vrata za sve ostale instrumente…
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Oci-ANDJELA
Anđelina



Datum upisa : 08.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Jun 06, 2017 12:37 am

Lice sa naslovnice

Ne sećam se da sam pred nekom devojkom osećao takav strah…
Hiljade muškaraca čezne za njom, žele je, a ja je se plašim…
Pritom sam joj se svideo, rekla mi je to otvoreno, pravio sam se da ne čujem i da mi je svejedno…
Plaši me njena popularnost, sve one medijske face koje se muvaju oko nje, cela industrija lažnih likova, i ona je jedan od njih. Meni je to kilometrima daleko, a opet sam radoznao, i voleo bih da izbliza upoznam taj svet.
Izašli smo samo jednom, neobavezno… Bio sam defi nitivno u najboljem mogućem izdanju, sve što sam joj govorio – prolazilo je. Svaki fazon, svaka reč, svaki pogled, sve je bilo na mestu. U tim trenucima sam joj bio zanimljiviji od svih onih glumaca i pevača koji je okružuju, koji su školovani da zabavljaju i da se dopadnu.
Problem je što nisam takav svakog dana, a ona me je upoznala samo takvog…
Pritom, nemam ni para, ni smeštaj u Beogradu, i osim priča i smeha malo toga mogu da joj ponudim. Ona je verovatno navikla na momke sa brzim automobilima, skupom odećom, parfemima, i izlascima do zore. Ne sećam se kada sam poslednji put izašao da se provedem, nemam ni vozački položen, a o parfemima, luksuzu, da i ne govorim.
Koliko bih joj bio interesantan, dva dana ili dva minuta? Našla bi mi milion mana, mogu samo da zamislim način na koji bi me šutnula, obrisala bi sa mnom patos i otišla.
Iskompleksirala bi me za sva vremena, provalila da sam bednik, šta će mi to?! Bolje da zauvek ostanem nedostižan i misteriozan, nego da tek tako zakopam sebe u njenim očima…
Mada, rekla mi je, dobro se sećam toga, da nju zanima moja duša. Odgovorio sam joj, onako u šali, da se od duše ne živi. I zaista, da je njoj stvarno stalo do duhovnosti, ne bi uložila celu sebe u borbi za medijsku slavu, uloge, naslovnice, okrenula bi se nečemu drugom.
Možda je to drugo prepoznala u meni? Možda sam ja ta druga strana koja joj nedostaje, strana koja je vraća u realnost i drži je sa dve noge čvrsto na zemlji… Ljubav jeste lepa, posebno kada o njoj pišeš ili pričaš, ali ljubav nisu samo reči, osmesi i zagrljaji, ljubav je i nešto drugo. Ljubav je i izlazak na večeru, skupa haljina, poklon u vidu tašne ili nakita, ljubav je i odlazak na letovanje, i onaj osećaj lagodnosti u svemu.
Lako je izaći sa nekim na piće i biti mu u tim momentima zanimljiv i drag. Ali, treba pratiti i podržati želje i ambicije te osobe. Treba obezbediti smeštaj, hranu, treba omogućiti toj osobi da se oseća ugodno i rasterećeno, a ne da ti zadrhti ruka svaki put kada treba nešto da platiš.
Ona bi naslovnice, glavne uloge, viđene ljude oko sebe, a ne mene koji ništa od toga ne može da joj pruži. Moja priča joj je zanimljiva jer je drugačija i nesvakidašnja, ali ona bi da se uklopi u sistem, da bude voljena i prihvaćena, da priča ono što se od nje očekuje, nju margina i marginalci ne zanimaju, kao ni ona druga strana života po kojoj ja godinama plovim, u potrazi za inspiracijom…
Ona je satkana sva od ovog sveta, tako priča, tako se oblači, takve fi lmove gleda i takvu muziku sluša, a meni je sve to strano. Mogu na sat ili dva da se pretvaram, pred njom, zbog nje, kako me sve to zanima i kako je kul dok su, u stvari, sva moja nadahnuća plod nekih sasvim drugih obala…
Pitanje je samo koliko bih ja mogao da se nosim sa tim a pitanje je i koliko je ona spremna na kompromi-
se…
Mada, priznajem da mi se sviđa…
Sviđam se i sam sebi dok sam sa njom. Sviđa mi se njena popularnost, njena pojava, način na koji reaguje na mene… Lagao bih kada bih rekao drugačije. Kompliment je biti u društu sa devojkom kojoj se svi smeškaju i mašu. Lepo je biti prvi put, drugi, treći, ali šta posle? Gde posle? Bojim se svojih kompleksa, oni se ne vide na početku, ali vrlo brzo bi shvatila da, osim ljubavi, poštovanja i slobode nemam šta drugo da joj ponudim.
A i ona, verovatno, ne bi htela da ode sa mnom na selo. Možda i bi, eventualno svakog desetog vikenda – mada sumnjam u to…
Navikla je na refl ektore, brzinu, aplauze, fotoaparate, koktel partije, a mene sve to asocira na izveštačenost i prevaru. Bolje ni sa kim da se ne viđam, nego sa svima, neiskreno i lažno, zarad nekakvog prestiža. Za nju je to samo posao, za mene je to život.
Odbija me svet kome pripada, to nisu moji ljudi, to nisu moje vrednosti a opet ne bih mogao, bar na trenutak, da odolim njegovoj zavodljivosti. Kao što ne bih mogao ni njenoj, i nisam…
Spreman sam da je volim, ali toliko je onih koji su takođe spremni, i koji mogu da joj ponude mnogo više?
Spreman sam da joj se predam, ali toliko je onih koji je čekaju i sebično vuku na svoju stranu…
Mislim da se njoj svidelo moje odbijanje i nezainteresovanost, nije navikla da se neko odnosi prema njoj kao da mu je svejedno. Prijalo joj je što sam je od prve
sekunde spustio na zemlju i pričao sa njom kao sa običnom devojkom…
Za mene stvarno, u tim momentima, nije postojala njena popularnost, kao ni svi oni medijski duhovi, koji su u svakom odnosu lebdeli nad njom, postojala je samo ona i njeno biće željno iskrene pažnje i ljubavi…
Kako da joj kažem da nismo jedno za drugo, kada deo mene vapi za njom. Kako da joj kažem da ne bismo mogli duže da trajemo, kada sam već sada spreman toliko toga da uradim za nju…
Popularni smo oboje, samo što ljudi koji nas vole nisu isti…
Nju vole zato što uvek deluje blistavo, šarmatno i lepo, simbol kićene, doterane i moderne Srbije, a mene zato što mi je najčešće svejedno kako izgledam, i što već godinama pričam svoju priču ne mareći puno za utisak, posledice, malograđanski moral i ostalo…
To je i nju najviše privuklo, bojim se samo da me je precenila…
Ili sam ja sebe jednostavno potcenio, a vredim mnogo, mnogo više?
Ko bi ga znao…


Stefan Simić
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyNed Jun 11, 2017 8:04 pm

Sanja Cvijovic

Udala se iz ljubavi.
Tacnije, pobegla od kuce, za mladog, lepog pisara.
Roditelji su je se odrekli, ali ona nije mislila o tome - imala je najboljeg muza na svetu, za koju godinu ce napredovati, a onda ce svi videti da je dobro postupila...
I onda je dosao Veliki rat, a njen lepi, mladi muz se nije vratio.
Ostala joj je bedna penzija, kucica na periferiji malog mesta i kutija puna uspomena i sasusenih ruza.
Bila je bogataska cerka, vaspitana i skolovana, ali nista nije umela da radi.
I resila je, kao i tolike pre nje, da se snadje kako zna i ume.
U gradicu su uvek postojale te zene, udovice ili "udovice", kod kojih bi dobrostojeci muskarci dolazili na kafu, i cinili im sitne usluge i manje poklone.
Postala je jedna od njih - imala bi jednog ili dvojicu "gospode", koji bi posecivali lepu, mladu, doteranu zenu u precistoj kuci sa ispoliranim namestajem, i pozajmljivali joj manje sume novca ili donosili sitniji nakit.
Pa je srela Njega - buduci sudija u novoj drzavi, sa majkom i mladjim bratom, jedan od mladih ljudi sa skromnim kapitalom i lepom buducnoscu.
Nikad joj nije nista obecavao, bio je pun postovanja prema njoj i uskoro je postao jedini "gospodin" koji pije kafu kod nje.
Znala je da od toga nema nista - ne samo zbog razlicite vere i nacije, niti zbog razlike u godinama, nego i zbog njegove karijere, majke, brata koji treba da se skoluje...
I tako je to trajalo godinama - birala mu je odela, preporucivala veserke, branila mu da dolazi danju "da ga neko ne vidi", i govorila mu koje su devojke dobre za udaju.
Ozenio se, uz njenu saglasnost, neposredno pred rat i prestao da dolazi.
Kad se vratio iz zarobljenistva, sve su mu oduzeli - njegova zena je uspela da dobije posao u drugom mestu, a On je ostao sam.
I sada je Ona brinula o Njemu, kao i pre - nisu zajedno ziveli, ali Ona mu je pozajmljivala novac ustedjen za starost, donosila strudle i prala mu kosulje.
I niko nikad nije rekao da su njih dvoje "par".
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator



Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyNed Jun 11, 2017 10:22 pm

Život se isplati živjeti!
“Većina ljudi zna za mene, ali ne zna za moju priču. Kad sam imao tri godine, moj je otac napustio obitelj. Patim od disleksije što je moje vrijeme u školi učinilo bolnim i moje obrazovanje sporim. Moj najbolji prijatelj River Phoenix se predozirao kad sam imao 23 godine. Upoznao sam Jennifer Syme 1998. godine i to je bila ljubav na prvi pogled. Naša kćer rođena je mrtva 1999. godine što je uništilo našu vezu, a 18 mjeseci kasnije Jennifer je izgubila život u automobilskoj nesreći. Zbog toga ne želim ući u ozbiljnu vezu i ne želim imati djecu. Moja mlađa sestra imala je leukemiju, no uspjela je ozdraviti. Donirao sam 70 posto zarade od Matrixa bolnicama koje liječe pacijente s leukemijom. Ja sam jedna od rijetkih hollywoodskih zvijezda koja ne živi u vili, nemam tjelohranitelje i ne nosim skupu odjeću. Iako imam preko 100 milijuna dolara, vozim se podzemnom željeznicom i uživam u tome! Na kraju se svi možemo složiti da jaka osoba može preživjeti i najgore tragedije i nastaviti uživati u malim stvarima. Bez obzira na to što vas trenutno muči, možete to pobijediti! Život se isplati živjeti!”
Keanu Reeves
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyČet Jun 15, 2017 11:50 am

.....eeee ni bond nije što je bio....oni matori paceri su zavodili po tuce riba....onaj brosnan samo po jednu...frajer džebiga...ovoga novoga nisam gledao....ke vidim kad vidim...


...nego....u podgorici....


...opšta gužva u studiju..frka trka cajtnot...a kolegama za vrat seo neki stari podgorički fotograf….kako god mu urade neku glupost koju je naručio još pre deset dana nije zadovoljan….

….pizde svi odreda, al ne vredi…dobar prijatelj direktora i vlasnika studija…džebiga…


….u svu tu gungulu upadam ja…aj da me neko slika trebaju mi slike…više pojma nemam za kakav dokument…digitala…fleš…frontier….slikice za 180 sekundi….aj zdravo….

…uzme onaj matori smor sliku…gleda je i iscepa…

…dijete….nema ova slika duše….ti si fotograf i ti to znaš, al si zaboravio…nego ajmo mi kod mene da ti stari XX napravi sliku za dokumenta….

…odemo u njegovu radnjicu….negde u pizdi materinoj….uđemo u atelje….

…ja zinuo…ne mogu da verujem……radnja je …prima majstor mušterije….a ja bih se zakleo da je muzej….

…tri reflektora sa po dve glave….al nisu fleševi nego opalne sijalice…..tako nečega se sećaju samo ovi stariji od trideset iz provincije….stolica kp domska…one što se okretanjem postavljaju u položaj anfas, poluprofil, profil…..pozadine komada tri…bela, siva, crna….na stativu srednje formatni pentaks…..u prostoriji odvojenoj crnim platnom ogledalo od plafona do poda…..ceo atelje zastrt sivim linoleumom….

…uparkira mene čika u stolicu…namesti na poluprofil i snimi….

…kaže…dođi za neđeljak dana….a sad aj tamo kod vas i uradi ono što sam tražio, sad znaš šta oću…..

... ....…

….perioda puberteta se maglovito sećam….ali i tada sam slovio za samotnjaka…mada je činjenica da se u tom uzrastu svi osećamo neshvaćenim i posebnim….

…u vojničko doba…desi mi se vojna služba namenjena, gotovo isključivo, samotnjacima…vrlo verovatno da su vojni psiholozi tog doba bili upućeni u svoj posao…izviđač…..specijalistički kurs za …u se i u svoje kljuse i kadar stići i uteći i na strašnom mestu postojati….

…studentsko doba….dal sam ja tu bio svestan svoje nesvesti pojma ne znam….ali znam da sam sa svim devojkama živeo u istom stanu, sobi, garaži, pod istim drvetom u parku….sve u svemu ….sve su to bile veze koje su imale ful kapacitet braka…ma kako definisali brak….isključujući momenat roditeljstva naravno…..

….kasnije je došao brak sa sve roditeljstvom….

…potom opet potpuno samotnjaštvo…..

…sećam se kolbija na doktoresinoj temi….oni koji su unutra žele van i obrnuto….o paru je reč….

….ne, ja nikada nisam želeo ni jedno ni drugo….ustvari, ja nikada ništa ne želim….prijatelji kažu, to je zato što si vaga i ne možeš da se odlučiš….ne, ja to doživljavam….ako poželim ostvariće mi se i šta kada mi se ne posviđa…ja sam uvek znao samo šta neću….

….sećam se i sentence…da strah od samoće čini ljude komunikativnim…mene nije strah samoće…valjda za to nisam komunikativan….ili ipak zato što sam glupan…..ne bitno u svakom slučaju….nije me strah samoće…..naprotiv….čini mi se da bi mi prijalo da zadnje trenutke svog kratkog i dosadnog mačećeg života provedem samo sam….

…biti u paru…po meni….sledi….biti bezrezervno u paru…do ende šlus….bez bilo kakvih limita i obzira….

…i tu mi se negde ukazuje kvaka 22….

….mlad…sa relativno kratkom istorijom….sećaš se dosta pojedinosti….svaka naredna devojka je bolja od prethodne….teško da možeš da se zadovoljiš sa isto dobrom… goru je suvišno komentarisati….

…..spreman živeti snove sa tom sa kojom si u tom trenutku….

….i tu se negde desi prelomni momenat….počneš živeti snove roditeljstva sa odabranom…sa najmudrijom od svih…sa najlepšom od svih…..sa naj naj naj devojkom na kugli zemaljskoj, a i šire….

…iživite zajedničke snove….niste više zajedno….

….narednoj devojci reći…ti si najlepša od svih devojaka….?????....ok…

…ali….postao si svestan u međuvremenu da je lepota, između ostaloga definisana i vremenom njenog postojanja….ali njoj kao ženi to nije dovoljno…njena ženska priroda zahtijeva da je lepša od svih pre i od svih posle….ogledalo ogledalce najlepši na svetu ko je….

…prećutkivanje ili pakovanje u oblande ove činjenice…nema nikakvoga smisla…u osnovi protivi se osnovnom postulatu…za dati pojam,istina je samo jedna….

….ti si najbolja ljubavnica na svetu….to je sasvim ok….činjenica je da sa iskustvom raste kompetentnost za ocenu ljbavničkih tehnika, znanja, umeća…..

….ti si najbolji čovek na svetu…..potcenjivanje kvaliteta pedigrea tvog deteta….udarac na ličnu sujetu….sa jedne strane…..sa druge strane….sa iskustvom postajemo sve nekompetentniji za suđenje o nečijim ljudskim kvalitetima….između ostaloga i zbog: nedostatka vremena za detaljne provere nekoga, nedostatka volje za testiranja u ekstremnim situacijama, moć opažanja je već popustila…i svašta nešta….

…..elem kvaka 22….liči mi da je…. bilo singl, bilo u paru….razvojna faza u životu svake individue ponaosob….koliko će ko razvojnih faza proći i gde će se i kada zaustaviti…i da li će se ikada zaustaviti…..stvar je talenta…


...... …..šta sam pričao starijem kolegi i prijatelju i učitelju zanata i uskoro počivšem sinu zemlje hercegove u nedavnom susretu…..

….ribe kao polno-emotivnu kategoriju opet sam počeo da primećujem tokom prošle zime…i to isforsirano….jednostavno sam rekao sebi….čekaj dečače, potreba za emotivnosti je deo mentalnog zdravlja, i vreme ja da počneš da ozdravljaš i u tom pogledu….kako se to beše radi???....prvi korak posmatranje i uočavanje ….

…..L&M kako sam u tom periodu uglavnom boravio po severnoj i centralnoj gori počeo sam posmatrati tamošnje ribe….

….prvo što sam primetio je da vlada totalno odsustvo devojaka uzrasta 30 i više godina…YBG put do ozdravljenja nikada nije bio lak….vremenom ukapiram u ovoj sredini takav je lek apsolutno nemoguće naći…

…žašto ????....zato….

….zato što su neudate devojke tog uzrasta ovde apsolutni izuzeci….i kada postoje, svojim postojanjem pokazuju da su pod falinku….pod kaku falinku????...dosta širok spektar falinki…

….ako je reč o telesnom nedostatku tipa nedovoljno atraktivna, kao debela, muškobanjasta, vrljava ili već slično….vreme je ostavilo posledice i ona je postala apsolutno mentalno falična…nešta baš nisam imao volje da razvrstavam i proučavam načine i vrste te njihove mentalne faličnosti…..mada moram priznati, tu bi se dala uraditi jaka studija….

….ako su bile udate, a sada to više nisu…..opet su udate….kuku mene eno mi bivšeg đevera, ono mi je bio svekrov rođak i pun qur sličnih gluposti….da ne dužim pitanje vlasništva nad njom posle rastave nije razgraničeno između bivšeg dragog sa svom njegovom rodbinom i njene rodbine, pride nimalo zavidan ekonomski položaj takve crnjane….

….tražeći prihvatljivu starosnu odrednicu, slučaj me gurne u srednje škole, maturantkinje…..

….možda sam ja bio sosvem mali pa nisam mogao tako dobro snimiti maturantkinje nekada, ali ovo što sam sada snimio me blago rečeno deprimiralo….

….gimnazija….to je valjda potencijal društvene elite….ok što su pred sezonu upisa na studije sve upisivale diplomatiju i ekonomiju na prestižnim univerzitetima….ah da i menadžment…..zanimljivo je što ama baš ni od jedne nisam čuo da će upisati medicinu, pravo, jezike, likovnu ili dramsku akademiju…..

....njima jednostavno nisam bio atraktivan…

.....nisam posedovao ama baš nijedan statusni simbol….nemam ama baš nikakav auto,… zippo je smrdeo,… za marku i tip mog mobilnog telefona nikada nisu čule, bilo im je nejasno kako se to data kablom sa mobilnim i laptopom pristupa internetu (sic) !!!!....duga kosa ih privlači ali asocira na SRBE !!!!....muziku koja se čuje sa mog mp3 plejera u životu nisu čule…i sve su me redom pitale u kojoj sam sekti zbog džinsa i vojničkih čizama…..

….realno govoreći mene i dalje više privlače devojčice uzrasta četiri pet godina…........

CA Blues
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyČet Jun 15, 2017 11:58 am

.... ......Kakav radostan dan

…već danima sam bez para….gotovo nedelju dana se grebem za kutiju cigareta, YBG jedan klinac koga učim video reportaži i montaži me gađa kutijom malbora dnevno…al ne učim ga svaki dan YBG…preživljavam sa kockom pileće supe za pola litra vode, stotinjak grama kisele pavlake, najjeftinije moguće, naravno, i pola hleba dnevno….

…neki dan me zove marta….bla bla bla….kaže, ne sekiraj se posle razgovora sa mnom uvek te pukne neka lova…i uostalom šta još uvek tražiš u nikšiću…ne tražim ništa, ali nema lovu da pobegnem odavde…juče dobijem sms: korisnik broja 069 bla bla, marta, je dopunio vaš račun sa dva eura…super YBT, imam lovu za poziv koji može da promeni sve…

…u gluvo doba sinoć zove kolega, kaže, nije u mogućnosti, da li bih mogao da odradim neko venčanje danas ?…jok ti ćeš…

…..venčanje četvrtkom, lepa stvar…u restoranu njih četvoro, mladenci i kumovi…matičarka stigla pre njih…fleš, fleš, fleš, ende šlus…da li želite da vam odradim fotografije dok vi ručate ?......moj bedni procenat 24 EUR….

….srećan kao kuče u liftu kupujem cigarete….

….cena uspeha…pola sata po isplati, isti kolega zove i kao pita, jel možeš da odradiš neki protokol u domu zdravlja ?...YBG, mogu…kako da mu kažem da ne mogu ????!!!!!....a to što će fotosi sutra osvanuti na naslovnoj strani bednog lokalnog dnevnika, najtiražniji u ovoj državi, valjda još uvek najmlađoj u svetu, sa njegovim potpisom, e YBG !!!!....mora se odužiti bednih 24 EUR….to što je on fotografska debilčina, koja pojma ne zna šta je expozicija, a ne šta je blenda, to je druga strana medalje….kao i to što su tvoji fotosi, u zadnjih četiri pet meseci, bar pet puta osvanuli na naslovnici potpisani njegovim imenom…..YBG brate, leba mora da se jede….

…al super, dok čekaš da se bedni protokol u još bednijem domu zdravlja završi stiže sms, čekaju te Xovići….YBT, to venčanje sam radio još pre četiri nedelje….otišli ljudi na more…bole njih uvo što ti nemaš lovu za stan i leba…bilo im je ludo i nezaboravno....al super, YBG tu je honorar 46 i nešto EUR…konačno da namirim ujutru drugi deo od bednih šezdeset EUR stanodavcu….a i ovih današnjih 24 EUR mogu lagodnije trošiti….

…aha, al u qurcu….za nepunih trideset pet godina nikada nisam uspeo biti štedljiv…YBG ja sam protočni bojler za lovu…u jednu ruku dotiče, iz druge ističe…sranje….

…o kako radostan dan….

….YBG, na prvi poziv koji može da promeni sve, dobiješ odgovor, ja nisam u gradu, u BGD sam, nisam se video sa pretpostavljenima iako sam im prezentovao tvoju ponudu, ajde da se čujemo ovih dana….ufff….još uvek mrcvarenje…YBT gde ću ja od prvog , a danas je već šesnaesti ?????????......

…drugi broj koji može promeniti sve, naravno ne odgovara…agonija se produžava….

…krećem u stan….usput sretnem A….jedino normalno stvorenje koje sam za gotovo više od godinu dana upoznao u ovom gradu…..ja je nisam poznao, poznala ona mene i zove i maše…hej ćao devojko, šta se radi, ajmo na kafu…

….A je bila koleginica…sada to više nije…razumna devojka, nema leba u ovom poslu druže….ima 28 godina, izgleda kao avion i nije udata…jedno jedino normalno stvorenje koje je iz ove sredine….u stvari, ako izuzmem poslovnog partnera, ona je jedini stvor sa kojim sam ja u ovom gradu popio kafu…ne računam, naravno, sve skotove kojima pokušavaš prezentovati vrednost tvoga rada….i uopšte mi nije žao potrošiti lovu na nju….jeste to uvek bednih par EUR, al YBG brate, ja sa tih par bednih EUR preživim nedelju i više dana….

….A ….JA TE VOLIM….

…mojne se tripujete da sam zaljubljen….ne, ….devojka me lepo resetuje svaki put kada popijemo kafu….jednom mi je čak njeno znanje engleskog isčupalo dupe iz govana…jednostavno je gotivim….ona je DIVAN LjUD….devojka za sva mesta….verujte mi, poznavati nekoga kao A u ovakvoj sredini je vrednije od džebem li ga koliko EUR……

….bešmi sve da nije nje i marte, u ovoj sredini, davno bi me kupili mrežom na Glavi Zete….

…..kakav radostan dan, ptice pevaju aliluja…..

….A pali home, ja u svoj mali privatni pakao…..usput svraćam u dragstor….YBT u džepu imam čak dvadeset EUR….

….politika, YBG nije svaki dan sreda, pola EUR…ilustrovana revija sa kojom pokušavam napraviti neku saradnju, dva EUR…hleb specijal, običan industrijski beli hleb, 600 grama, pola EUR….imlekov jogurt, litarski, 0,90 EUR…marmelada višnja, 1 kilogram, 1,70 EUR….mileram, šabački, 400 grama, najjeftinija pavlaka sa najvećim procentom mlečne masti, 0,80 EUR…jetrena pašteta karnex, 150 grama, komada dva, 1,22 EUR….tunjevina, najjeftinija moguća, dva komada, 1,12 EUR….govnjivi ariel za ručno pranje, 450 grama, 1,33 EUR….kosili sapun, 90 grama, 0.40 EUR…malboro 1,30 EUR…i ko ga jebe, kad je bal nek je s muziku, nikšićko pivo, dva litra, 1,24 EUR…tolkooo…..

….sve u svemu 13,01 EUR….uđem u stan sa ravno sedam EUR….

….koliko dana će potrajati ove zalihe hrane, ke vidime….budem bio obavestio cenjeni auditorijum….

….e aj sad, …… zašto pišem sve ovo ?????.....

….PA JEBEM LI VAM MILU MAJKU, DA VAM JEBEM…. POJEBEM LI VAM SE SA SESTROM…..PA ĐE JE SOLŽENjICIN DA MU JEBEM I MAJKU I SESTRU I SVE NAJMILIJE…..SA SVE IVANOM DENISOVIČEM I NjEGOVIM DANOM…..PA JEL OVO ŽIVOT DOSTOJAN LjUDSKOG BIĆA ??????......AAAA???? PIČKA LI VAM MILA MATERINA….PUUU, JEBEM TI ŽIVOT, SVE TI JEBEM……MRŠ U TRI LEPE PIČKE MATERINE…..

….. sjedim sam na trotoaru, prebijenu nema paru i čitam stare novine
Čitam neke stare novine,


Tu na uglu od ulice derem jadne farmerice i čitam stare novine
Čitam neke stare novine,

Život moj lumperaj, a jedva s krajem vežem kraj

Ja nijesam kao svak, ja ne sanjam kadilak, smuči mi se na to sve,
Uzmem čitam novine, novine


Tu na parčetu betona, bescarinska moja zona, tu čitam stare novine,
Čitam neke stare novine


Gradom žure lica mnoga, svako pita đe je lova, ja čitam stare novine,
Čitam neke stare novine,

Život moj lumperaj, a jedva s krajem vežem kraj, …..Miladin Šobić, nikšićanin…..

Ca Blues
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyČet Jun 15, 2017 9:38 pm

Premijer(ka)
Objavio/la:Aleksandar Becic uFront Page Slide Show, IZBOR UREDNIKA, Postah, majko, kolumnista 15.06.2017. 0
[You must be registered and logged in to see this image.]

PIŠE: Aleksandar Bećić 
Veliki Vođa konačno s punim pravom može da kaže kako je ušao u istoriju Srbije. Imenovao je Anu Brnabić da bude premijer(ka).
Ženi koja je svim homofobima ove zemlje (a ima ih, koliko god hoćeš, naročito u SNS) bila trn u oku, Gospodar je poverio da bude mandatar nove vlade Srbije.

A KAKVE ĆE SUTRA BITI NASLOVNE STRANE? 

Težak je odgovor na to pitanje. U svakom slučaju, Blic je bio u pravu sa svojom procenom. Mogu komotno da napišu „Pogodili smo“…
Za to vreme, Dragan J. Vučićević iz Informera se trese i pije tablete za smirenje, jer ne zna kako da napiše hvalospev o „lezbači“ (njegov rečnik, ne moj).
Istovremeno, Saša Milovanović iz Srpskog telegrafa ne zna kako da pohvali izbor navodne Hrvatice i gej ministarke za mandatara.
Pinkovizija (i Studio B, naravno) će bez komentara emitovati besomučno snimak u kom Veliki Vođa izgovara „odlučio sam…“

A U STRANCI? 

U sedištu SNS verujem da je muk. Piše se tamo neko saopštenje kojim će da se navede da je njihov lider „još jednom dokazao državničku mudrost i evropsku orijentaciju stranke koja vodi zemlju“.
Momci koji su bili udarna pesnica dovođenja Aleksandra Vučića na vlast – pripadnici Obraza, 1389, Naših i još nekih organizacija u ovom trenutku pokušavaju da dobiju Vladu Đukanovića i pitaju ga šta se desilo sa njihovim Aleksandrom Velikim…
Nekadašnji Dosovac i lider neke tamo navodno seljačke stranke Marjan Rističević ispija drugi litar rakije.
Dragan Marković Palma odustaje od pravljenja voštane figure Aleksandra Vučića i preti Ivici bananom i koferčetom.
Ekipa koja je realizovala Savamalu i intervenisala nedavno na Terazijama gasi tugu u lokalu koji se nalazi na savskoj promenadi.

BRISEL I MOSKVA

Verujem da će se na portalima vrlo brzo pojaviti vest kako su „sve svetske agencije prenele vest sa oznakom „hitno“ da je Srbija dobila prvu gej premijerku.
Iznenađeni? Brisel sigurno nije. Naprotiv: Ovim potezom Vučić je dobio još malo pohvala iz sedišta Evropske unije. I još nekoliko meseci podrške. Barem deklarativne.
Jedno je činjenica: ministri u novoj srpskoj vladi biće u narednih nekoliko meseci (dok Gospodar opet ne raspiše izbore) vrlo dobrodošli u Briselu. U isto vreme biće moneta za podkusurivanje i meta neviđenih zajebavanja iz Moskve i Pekinga. Možete zamisliti nekog novog (ili starog) ministra vojnog koji odlazi kod Putina da ubrza isporuku Migova? A tamo ga dočekuje Rogozin i vrišti od smeha? I to sve sa predlogom da nam maskirna šara na avionima ili uniformama ubuduće bude u bojama gej zastave?

I DA SE RAZUMEMO

Lično me uopšte ne interesuje njeno seksualno opredeljenje iz prostog razloga što je to njen izbor. I ne, nemam nameru da ismevam činjenicu da je ona deklarisana lezbejka, niti da objavljujem sliku Ane Brnabić koja na nekakvom lancu „vodi“ svoju partnerku. Ana Brnabić barem nije licemerna. Ima mnogo muških političkih „veličina“ koje kriju da vole da se druže sa dečacima.
Njena sposobnost da bude ministar (pardon, premijerka) sigurno nije ni manja ni veća zbog njenog seksualnog opredeljenja.
Ali – ne verujem da će dosadašnja ministarka za državnu upravu biti premijer(ka) previše dugo. 
U mnogim krugovima se (sa ozbiljnom argumentacijom) govori i da je Ana Brnabić običan fikus koji će Vučiću služiti samo da bi sprovodio svoju volju, a da bude savršeno pokriven i u Srbiji i u Evropi.
Dragi građani Srbije, srećan vam izbor novog mandatara (pardon, mandatarke) vlade. Vidimo se na nekim sledećim izborima. 










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Jun 16, 2017 9:00 am

Šta se desilo s nedeljom? Juče sam je celog dana tražio i nigde nisam mogao da je nađem. Nekad je, sećam se, svaka nedelja bila praznik, oblačila se bela košulja i prale se uši i vrat. Nedeljom se išlo na porodične ručkove posle kojih su svi dremali, razbacani po stanu kao nasukani kitovi, i tek bi nas miris crne kafe budio iz te omamljenosti. Ustajali smo polako, pažljivo, ništa nije smelo da bude brzo i naglo. Nedelja je bila dan sporosti, dan lenjosti, dan koji se provodio tako kao da mu ništa nije prethodilo ili kao da se ništa neće desiti posle njega.

"Nedelja - dan bez budućnosti", napisao je u jednoj svojoj pesmi Raša Livada. Ne znam na šta je on mislio kada je napisao taj stih, ali to je za mene najlepši opis nedelje. One druge nedelje, kakva je nekada bila, a ne kakva je sada i kakva je bila kada sam juče izašao iz kuće.

Nekada nedeljom nisu radile radnje. U stvari, do deset se u nekim prodavnicama mogao kupiti hleb, mleko i pogačice, a bili su, takođe do deset, otvoreni i kiosci za prodaju štampe. Sve ostalo je bilo zatvoreno i uživalo u nedeljnom miru.

Na pijacu se išlo subotom. To je bio pravi dan za kupovinu paprika, lubenica i kajmaka. Nedeljom se odlazilo na pijacu samo u slučaju da vas je nešto sprečilo u subotu. Uostalom, nedeljna ponuda na pijaci je pružala bledu sliku u poređenju sa subotnjim obiljem.

Nedelja je bila dan za izlet. Penjali smo se na Avalu kao da osvajamo Mont Everest, a onda smo trčali nizbrdo sve dok se ne bismo umorili. Tada bismo izvadili kifle namazane buterom, tvrdo kuvana jaja, kriške "Zdenka" sira i crvene jabuke.

Nedeljom je podnevni mir u dvorištu duže trajao. Nismo igrali fudbal, nismo udarali loptom u zid. Ćutali smo čak i dok smo igrali klikere. Tek kasnije popodne, kada se suton već prikradao preko neba, počinjali smo da govorimo glasnije i slobodnije, mada ni tada nisu naši glasovi odjekivali kao tokom drugih dana.

Nedelja je bila spor dan. Dan obnove. Dan kada su u celom gradu u podne složno zveckale kašike za supu, kada su ulice bile puste, a vozila gradskog saobraćaja prazna.

"Nedelja - dan bez budućnosti." Dan u kojem se zaboravljala prošlost i nije se mislilo na budućnost. Prošlost je bila užurbana subota, koju je trebalo što pre smetnuti sa uma; budućnost je dolazila sa ponedeljkom, strašnim danom, koji je predstavljao početak nove jednolične radne nedelje.

Nedelja je bila kao rajska bašta, dan između stvarnosti i snova. Dan u kojem je sve moglo da počne, a ništa nije moralo da se završi. Čardak ni na nebu ni na zemlji.

Međutim, kada sam juče izašao napolje, pomislio sam da je četvrtak, ili petak, ili bilo koji dan. Samo ne nedelja. Naime, sve radnje su bile otvorene: piljarnica, bakalnica, čak i apoteka.

Jedino banka nije radila. Međutim, to i ne očekujem od banke, jer banke svugde rade manje od svih drugih. Ako i banke počnu da rade nedeljom, biće to znak da uskoro dolazi propast sveta. (Nek propadne, nije šteta...)

Onda sam počeo da tražim nedelju. Zavirivao sam u razne zgrade, prošetao sam pored reke, pitao sam ljude koji su čekali na autobuskoj stanici, zatim mladiće i devojke sa slušalicama na ušima, ali niko nije znao da mi odgovori. Slegali su ramenima i gledali me pogledima koji su pokazivali da ne razumeju šta ih pitam, kao da je nedelja zaboravljen i mrtav jezik, razumljiv samo nekim lingvistima i arheolozima.

Lepa je nekad bila nedelja. Ujutru se duže spavalo, kasnije se doručkovalo i svako je smeo da odugovlači koliko god želi.

Nedeljom se išlo na fudbalske utakmice, zatim u šetnje pored reke, a onda, pred kraj dana, naručivale su se palačinke sa čokoladom i orasima. Veče se šunjalo preko neba, ali niko na to nije obraćao pažnju jer smo znali da je nedelja dan drugačiji od svih dana i da se, u stvari, nikada ne završava.

Ali onda se nešto desilo i nedelja je nestala. Ma šta mi radili, ma koliko pokušavali, ne uspevamo da je nađemo. Sakrila se negde, uvređena i zastrašena od mogućnosti da je neko natera da promeni ime. Naime, ako naziv nedelja potiče od reči "ne delati", a svi se tog dana ponašaju kao da je u pitanju bilo koji dan i ne prestaju sa svojim delatnostima, onda nedelja nije nedelja i s pravom je pobegla. Otišla je negde gde se još uvek poštuje jednostavan nauk: šest dana radi, a sedmog se odmaraj, čitaj knjige, piši pesme, otiđi u prirodu, budi nešto drugo, nešto različito od onoga što si ostalih šest dana. Budi drugačiji tog dana da bi ostalih dana bio uvek isti. Uspori ritam. Nađi neku sporu pesmu i slušaj je celog dana. Uživaj u sporosti. Kaži: "Spor sam, priznajem, ali kada bih bio brži, ne bih znao da postojim."

Da, krajnje je vreme da vratimo nedelju. Ako to uskoro ne učinimo, nikada je više nećemo videti. A život bez nedelje, odnosno, život bez dana odmora nije više život, već sumorni ringišpil koji se zaustavlja samo jednom - onda kada je kasno za sve.

David Albahari
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Jun 20, 2017 1:44 pm

Misle ljudi
Misle ljudi da imaju prava na vaš život. Misle da imaju vlast nad vašim vremenom, osećanjima, samovoljno polažu vlasništvo na vaše stavove, poglede, lozinke i misle da je tako jedino ispravno. Misle da im niste dovoljno zahvalni iako vas nisu ničim zadužili, da njihovo dobro ima vrednost, a da se vaše podrazumeva.
Misle ljudi da su bogovi. Razumeju vaše muke, ali je njihova veća. Slepi su za vaše prećutane potrebe, ali su njihove zvučne, vidljive i naglas izgovorene. Misle ljudi da tako treba, da ste glupi i slepi, da ne vidite, da ćutite jer misle da vas drže u šaci. Naprave od sebe žrtvu, naprave alibi za svako unapred isplanirano ubistvo dostojanstva, naprave razloge i izgovore, a od vas koji prećutkujete naprave skota ako zinete. Misle ljudi da je to dobro.
Misle ljudi da im niste dovoljno dali, da niste dovoljno za njih tu, da dišete više vazduha od njih, da imate komad života veći od njihovog, da oni zaslužuju više; krivi su svi za ono što im je život zakinuo, što su imali pa gubili, a sad otimaju; ljubomora ih razdire što u vašem tanjiru stoji komadić kolača iako je u njihovom cela torta. Misle ljudi da im pripada sve.
Misle da su ispravni samo njihovi stavovi. Dreče i pre nego li im stanete na žulj, rupe na vašem životu nisu ništa koliko je na njihovom razderotina i zakrpa i to svi moraju da čuju, istine zasnivaju na sumnjama, tračevima i sopstvenim fikcijama. Vaše istine nisu istine, ali su njihova samoušuškavanja u laži dvostruke istine. Misle ljudi da ste budala ako ste čovek.
Puštam ljude da misle šta hoće, a sve se nešto mislim: pucati istinom u jednu ovakvu glavu značilo bi genocid nad glupostima.

Pavica Veljović
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Jun 20, 2017 11:11 pm

  Kada nekoga želiš dugo, mesecima, pa i godinama, takav susret, kada se napokon desi, postaje umetnost. Prava mala svečanost gde se sve vaše pretvara u pesmu.

Ona prestaje da bude obična devojka, kakva je u očima drugih. Pretvara se u okean želja sjedinjenih u jednom biću. Njene ruke prestaju da budu samo ruke. Njena kosa prestaje da bude samo kosa. Njen glas prestaje da bude samo glas.

Posmatraš je kako se lagano kreće po sobi, kako dodiruje nameštaj, posmatra te i zavodi.

Toliko dugo si maštao o njoj da počinje da te zanima svaki detalj.

U stanju si da slušaš o njenim roditeljima, prijateljima, o svemu što izgovori, što bi te ugnjavilo kod svake druge.

Želeo sam je godinama. Otkako sam je video osetio sam ono nešto, onu vatru koju samo odabrane znaju da probude.

Samo mi se učtivo smeškala, i kulturno me odbijala.

Ništa nisam znao o njenom životu. Skrivala ga je tako vešto da sam mogao samo da nagađam i da ga sastavljam iz minijaturnih delova koje mi je davala.

Zamišljao sam je svuda, na ulici, poslu, na fakultetu, sa svim onim ljudima koji su je svakodnevno okruživali. Zamišljao sam je tužnu, srećnu. Zamišljao sam je kada osvaja, i kada je odbijena.

Zamišljao sam je i u krevetu, onako, do kraja, na hiljade načina.

Smislio sam čitave priče o njoj, ispisao stranice, a nisam znao ni ono osnovno.

Sve do te večeri kada smo se, napokon, našli, prvo u gradu, a onda i kod mene.

U razgovoru se razvio čitav film. Isplivalo je sve ono godinama neizrečeno, pomešane emocije, strasti, strahovi, nekoliko usputnih zagrljaja, i jedan, ovlaš, poljubac kada su nam se usne slučajno dotakle.

I puno tišine, prave, nenametljive, koja je rekla više od svih, do tada, izgovorenih reči.

Bilo je tu svega, da ne prepričavam. Na kraju smo se skinuli, i legli, ali to nije bilo obično ležanje. Ništa, u stvari, među nama nije bilo obično. Ni dodiri, ni uzdasi, ni milovanja.

Njeno telo bilo je lepše od svakog do tada izmaštanog. Prelazio sam rukom preko nje, upoznavao sam je, sve njeno. Gledali smo se, razgovarali pogledima. Osetili takvu blaženost i spokojstvo koje nismo ni znali da može da se doživi u dvoje.

Hranili smo jedno drugo svojim prisustvom uvereni da bolje od toga ne može…

Zatim je usledilo tuširanje, večera, najnežnija moguća milovanja, i san koji sam dočekao sa njom u naručju,

Nakon toga je ponovo nestala iz mog života. Vratila se tamo gde je bila i do tada. Poštovao sam to.

Razmišljao sam, naravno, i dalje, o njenom životu, o svemu što mi je rekla, i što bismo, možda, nekada mogli da imamo zajedno. Dala mi je puno te noći, a opet, kao da sam sve izmislio.

Toliko dugo me nije htela da mi se činilo da ljubim, ležem, i da se uspavljujem sa svojim najvećim snom.

Znala je kada da se pojavi, a kada da nestane.

Zato je i najbolja. Zato će i pripasti drugome jer za druge može da bude i gruba, i prljava, i mrzovoljna, i pokvarena, i svakakva, a za mene samo onakva kakva je bila te večeri.

Kada sam se probudio nije više bila u krevetu. Ostavila je kratku poruku, nekoliko na brzinu smišljenih rečenica, i otišla je.

Ostao je miris njenog parfema na jastuku, njen šal koji je verovatno namerno zaboravila da me podseća na nju, i do pola ispijena čaša vina koja, definitivno, treba nešto da znači.

Znam, vratiće se, jednom, da je ispije do kraja.

Samo da je pre toga ne ispije neka druga, ili da mene, pre toga, ne ispije neka druga.

Isto tako do kraja.


Stefan Simić


[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Jun 21, 2017 12:35 am

-"I uvijek će te voljeti?"
- "Ne" , reče ruža , "jednog dana ću uvenuti i onda će prestati da mi se dive .."
- "Baš čudno" , reče Mali Princ . "Da si ti moja ruža , ja bih te volio i tada ."
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Jun 21, 2017 12:40 am

Sa Astrinog zida na fb.

Pčela je stvorenje koje je barem u jednom slična čovjeku..: brine se za budućnost.!..U dobra vremena radi za zle dane..ljeti za zimu..Ali uzmite košnicu i prenesite je u tropske krajeve, gdje cijele godine cvjeta cvijeće..Tamo se događa nešto što će svakoga, tko to prvi put čuje itekako iznenaditi.!...Pčele prestanu raditi i više ne proizvode med..To i nije potrebno jer im ne prijeti vrijeme u kojem nema cvijeće..Kada nema brige za zimu, nema ni meda..
Dajte ljudima neku brigu i oni će se pokrenuti..
U njima će se probuditi moralne i stvaralačke snage i oni će nešto poduzeti..Ne vrijedi mlade ljude ostaviti da rastu u blagostanju i osloboditi ih svega što služi za razvitak i korištenje njihove snage otpora...
Stalno obilje sredstava i hrane pretvara ljude u trutove.....










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Jun 21, 2017 9:22 pm

bosankaa ::
  Kada nekoga želiš dugo, mesecima, pa i godinama, takav susret, kada se napokon desi, postaje umetnost. Prava mala svečanost gde se sve vaše pretvara u pesmu.

Ona prestaje da bude obična devojka, kakva je u očima drugih. Pretvara se u okean želja sjedinjenih u jednom biću. Njene ruke prestaju da budu samo ruke. Njena kosa prestaje da bude samo kosa. Njen glas prestaje da bude samo glas.

Posmatraš je kako se lagano kreće po sobi, kako dodiruje nameštaj, posmatra te i zavodi.

Toliko dugo si maštao o njoj da počinje da te zanima svaki detalj.

U stanju si da slušaš o njenim roditeljima, prijateljima, o svemu što izgovori, što bi te ugnjavilo kod svake druge.

Želeo sam je godinama. Otkako sam je video osetio sam ono nešto, onu vatru koju samo odabrane znaju da probude.

Samo mi se učtivo smeškala, i kulturno me odbijala.

Ništa nisam znao o njenom životu. Skrivala ga je tako vešto da sam mogao samo da nagađam i da ga sastavljam iz minijaturnih delova koje mi je davala.

Zamišljao sam je svuda, na ulici, poslu, na fakultetu, sa svim onim ljudima koji su je svakodnevno okruživali. Zamišljao sam je tužnu, srećnu. Zamišljao sam je kada osvaja, i kada je odbijena.

Zamišljao sam je i u krevetu, onako, do kraja, na hiljade načina.

Smislio sam čitave priče o njoj, ispisao stranice, a nisam znao ni ono osnovno.

Sve do te večeri kada smo se, napokon, našli, prvo u gradu, a onda i kod mene.

U razgovoru se razvio čitav film. Isplivalo je sve ono godinama neizrečeno, pomešane emocije, strasti, strahovi, nekoliko usputnih zagrljaja, i jedan, ovlaš, poljubac kada su nam se usne slučajno dotakle.

I puno tišine, prave, nenametljive, koja je rekla više od svih, do tada, izgovorenih reči.

Bilo je tu svega, da ne prepričavam. Na kraju smo se skinuli, i legli, ali to nije bilo obično ležanje. Ništa, u stvari, među nama nije bilo obično. Ni dodiri, ni uzdasi, ni milovanja.

Njeno telo bilo je lepše od svakog do tada izmaštanog. Prelazio sam rukom preko nje, upoznavao sam je, sve njeno. Gledali smo se, razgovarali pogledima. Osetili takvu blaženost i spokojstvo koje nismo ni znali da može da se doživi u dvoje.

Hranili smo jedno drugo svojim prisustvom uvereni da bolje od toga ne može…

Zatim je usledilo tuširanje, večera, najnežnija moguća milovanja, i san koji sam dočekao sa njom u naručju,

Nakon toga je ponovo nestala iz mog života. Vratila se tamo gde je bila i do tada. Poštovao sam to.

Razmišljao sam, naravno, i dalje, o njenom životu, o svemu što mi je rekla, i što bismo, možda, nekada mogli da imamo zajedno. Dala mi je puno te noći, a opet, kao da sam sve izmislio.

Toliko dugo me nije htela da mi se činilo da ljubim, ležem, i da se uspavljujem sa svojim najvećim snom.

Znala je kada da se pojavi, a kada da nestane.

Zato je i najbolja. Zato će i pripasti drugome jer za druge može da bude i gruba, i prljava, i mrzovoljna, i pokvarena, i svakakva, a za mene samo onakva kakva je bila te večeri.

Kada sam se probudio nije više bila u krevetu. Ostavila je kratku poruku, nekoliko na brzinu smišljenih rečenica, i otišla je.

Ostao je miris njenog parfema na jastuku, njen šal koji je verovatno namerno zaboravila da me podseća na nju, i do pola ispijena čaša vina koja, definitivno, treba nešto da znači.

Znam, vratiće se, jednom, da je ispije do kraja.

Samo da je pre toga ne ispije neka druga, ili da mene, pre toga, ne ispije neka druga.

Isto tako do kraja.


Stefan Simić


[You must be registered and logged in to see this image.]
Nemam običaj da ovako repliciram -ali namerno ,da i oni koji nisu pročitali -pročitaju .
Kakav tekst ?  naklon










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
MadamX
Grofica od Voždovca
MadamX


Godina : 51
Location : Beograd
Datum upisa : 13.12.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Jun 30, 2017 11:46 pm

Zašto ne treba uvijek dijeliti svoju radost sa okruženjem

Sreća - to je energija, kada nas ona preplavi, gotovo je nemoguće da se uzdrži. Ako radost dolazi u naš život, onda svakako treba da je podijelimo sa drugima.
I što je radost veća, tim više imamo potrebu da pričamo o tome  nekom, a najbolje - cijelom svijetu.

Dijeleći svoja radosna iskustva, očekujemo odgovor od našeg sagovornika. I ovaj odgovor nužno mora biti oduševljavajući. Drugačija reakcija nas sigurno, neće zadovoljiti.
A ako odjednom neko nije odreagovao 100% po našoj mjernoj skali, to kod nas može izazvati zabunu, pa čak i ljutnju. Uostalom, on je obavezan da se raduje, kada je kod nas dobro! Ako to nije tako, znači da nam nije prijatelj.


Ali, avaj, naš egoizam opet ne računa, da ne treba misliti samo o sebi, već i o drugima. Možda je bolje prvo saznati kako stvari stoje kod drugoga?! Ili, možda sada nije vrijeme da se podijeli sa njim to, što smo namjeravali?! Ili ćemo možda isprovocirati zavist kod nekoga?!

Jedna moja prijateljica mi je jednom ispričala da je naš zajednička prijateljica pošla na veoma skupo ljetovanje i na pitanje: "Pa, kako je bilo?!", Ona je odgovorila: "O, ništa posebno! Nije mi se toliko svidjelo. " Rekla sam da, naravno, to je dobro poznata mantra bogatih i inteligentnih ljudi. Oni su svjesni zavisti, i trude se da je ne izazivaju kod drugih. Ovo je kulturan i human način odnosa prema ljudima iz okruženja.

Zašto bi nekome pričali da vaša nova haljina košta više od nečijeg cijelog mjesečnog budžeta? Možda je bolje reći (ako pitaju o tome!): "Ne sjećam se" ili nešto drugo ...

Nekulturno je cijeli sat hvaliti svoju djecu paru koji ne može da ih ima.

Sumnjam da je humano detaljno opisivati svoj ogroman stan, ljudima čije finansije su toliko male da čak ni iznajmljivaje stan ne mogu sebi priušti.

Uvijek je problem u tome što mislimo, prije svega, samo o sebi, a ne i o drugima. Mi ne želimo da budemo delikatni, kako ne bismo narušili dostojanstvo drugih. Pa čak i ako je to jedno od najradosnijih događaja u našem životu, ipak treba razmisliti o tome, kome treba ispričati o tome, opisujući sve do detalja, a kome - samo reci u prolazu, ako je neizbježno.

Problem savremenog čovjeka je u tome što je presrećan kada mu se dešava nešto dobro, i previše se uznemiri kada se, po njegovom mišljenju, dešava nešto loše. Kada emocije divljaju, one se moraju negdje izbaciti. I po pravilu to emocionalna podrigivanje (oprostite mi za ovakvo poređenje), čujemo od onih koji su nam najbliži.
A mi smo sigurni da moraju da nas razumiju. Oni su jednostavno obavezni da to urade!

Čovjek koji je na putu duhovnog razvoja, shvata da se sve na ovom svijetu  veoma brzo mijenja, i mi još uvijek ne znamo šta je dobro a šta loše u događaju koji nam se dogodio.

Sjetila sam se izvanredne parabole o tome.

Jedan čovjek našao je divljeg konja i uhavtio ga.

- Ooo! - rekle su komšije, kako si uhvatio i doveo konja - posrećilo ti se!

- Ne znam, da li mi se posrećilo ili ne ... - rekao je,

Njegov sin je počeo da jaše tog konja, konj je bio hirovit, i zbacio ga je.

Slomio je obje noge.

- Ah! Kakva nesreća! - rekle su komšije - kako je to loše!

- Ja ne znam, da li je to dobro ili loše - odgovorio je čovjek.

Ubrzo je izbio rat i svi pogodni mladići su odvedeni u vojsku.

Sinovi komšija su takođe otišli u rat.

- Tebi je dobro, - govorili su ljudi čija su djeca pošla u rat: tvoj sin je živ.

- Ja ne znam da li je to dobro ili loše - i dalje je čovjek isto odgovarao ...


Mi nikada ne znamo šta je iza krivine. Mi vidimo samo toliko, koliko je to moguće u skladu sa našom sviješću i situacijom koja se dogodila.

Ali, šta god da nam se dešava, ne treba to prolivati kao iz kante na svoje bliske ... i daleke. Dobar sagovornik je onaj koji zna da sluša. Da govori o sebi svako može. A ako želimo da idemo putem razvoja, moramo uvijek misliti o tome kako da učinimo srećne ljude koji nas okružuju. Ne treba priređivati pir za vrijeme kuge.

Najbolje je podijeliti to, što su spremni da prihvate naši bliski i prijatelji. Možda bi naša najveća radost za nekoga bila mala tuga. A to ne znači da je on loš i zavidan. To samo govori da smo neosjetljivi i nekulturni.

Preneto sa

[You must be registered and logged in to see this link.]










[You must be registered and logged in to see this link.]     [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySub Jul 01, 2017 11:26 am

Лука не плаче. Није гладан мали човек, а изгледа да му је и све потаман на Опленцу. Довели су га Ана и Влада данас, то му је већ други пут у његовом једноипомесечном животу да дође код деде. Танаско је поново био опчињен садржајем дечјих колица и лизао му је ноге...
Доле из вароши се чује нека назови музика. Ваљда је то по угледу на београдске сплавове, па је власник неког кафића довео неког пјевача да узме неку кинту више и да сутра може да се курчи како је најјачи угоститељ у Тополи, еееј...
А моја матора трешња ми шапуће у потпуном мраку како ме воли. Шлихтара је то, зна да ће тек догодине поново имати своје адуте на гранама, па у међувремену измишља слатке лажи по наговору једног залуталог поветарца у ноћној бонаци. Милица... Милица је за мене заједничка именица, тако зовем све што ме разнежи. Има исто значење као дзидзе и гедзе. И савршено ме не занима што то нико не разуме. Ја разумем. Милица је и Мила, и трешња, и црвендаћи што су чак из Африке дошли и извели младе милице на кутији моје ролетне, и мали Гуја гуштер што ми је пожелео добро јутро јутрос на тераси, и каменчина коју смо син и ја једва убацили у гепек и донели га са Пештера, и пчела коју сам спасао дављења из Бибине посуде за воду, а која је дошла сутрадан да ми захвали и зујала око мене све док јој нисам рекао: 'Милице, бежи бре у пизду материну!"
А колико тек милица имам међу људима, броја им се не зна. Милица су и Мала кола тамо горе на небу. Имамо дил нас двоје: кад се будем горе преселио обећао сам им да ћу скочити на леђа Великом медведу и упрегнути га да их вуче. Има само да јездимо. И ако будете видели да Велики медвед вуче Мала кола по небу у некој јасној зимској ноћи, будите сигурни да сам ја у Малим колима. Са гајбом пива. Зајечарског.

ZLATKO ZIVANOVIC....odusevio me jutros ovim.
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Jul 03, 2017 6:40 pm

Porodica se pakuje za put
Žena: Prvo lekovi. Dva dana po apotekama -preparati za i protiv sunčanja, (iako ima u kući, ipak kupuje da budu sveži) lekove - za sve vrste bolesti, za prevenciju od proliva, za proliv, za posle proliva, zatvora, za upalu ušiju, zuba, glave, bubrega, flasteri, vate, zavoji znači ambulanta cela. Nešto protiv ujeda zmija. I komaraca naravno.
Kozmetički preparati za i protiv suve kože, masne kože, bele kože, crvene kože, braon kože. Za nokte, trepavice, obrve, vrat, laktove, pazuh, strije, kapilare, vene, pete. Za depilaciju, posle depilacije, između dve depilacije. Kozmetika za decu, što više to bolje. Ako su mala ceo kofer, ako su veća, dva. Peglu, uz celodnevno predomišljanje. Fen bez razmišljanja.
Garderoba. Sve osim bunde jer jebemumater neće baš sneg, ali zato jakna za uveče, ako zaladi, jakničica ako ne bude vetar ali vuče s leđa uz obalu. Čizme isto ne trebaju, baš ako udari oluja sa prolomom oblaka i nezapamćenim poplavama u istoriji Mediterana...a valjda neće...kupićemo tamo! Znači svima sve da se ponese. Osim zimskih jakni.
Posteljina. Jer šta ako – ne menjaju, neredovno menjaju, nije mekana, nije udobna, svima znači po jastuk i jastučnica. Peškiri mali, veći, tanji, deblji i oni za plažu svakom po jedan, mada može i po dva jer dok su ovi mokri..
Hrana. Za pre puta, za uz put, za pored puta, za kad stignemo, za kad dok smo tamo, za da imamo prvi dan na plaži. Za sedam dana zamrznute punjene paprike, pasulj, paprikaš, đuveč, pilav, i neka supica. Escajg. Voće i povrće obavezno jer ko zna tamo kakvo je i pošto. Sladoled ima tamo da se kupi.
Toalet papir u neograničenim količinama za uz put, za pored puta za kad stignemo, za proliv, za plažu za kad se budemo vraćali.
Muškarac: lična karta, pasoš. Nakon dva dana tamo – „Pa jel ti nisi ponela grickalicu?!“
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Jul 07, 2017 12:59 am

Gotovo sam ubedjen da nikad nisam budan. Ne znam da li ne sanjam kad živim ili ne živim dok sanjam, i nisu li san i život u meni dve izmešane, ukrštene stvari čijim se medjusobnim prožimanjem obrazuje moje svesno biće.

Ponekad, usred aktivnog života u kome, kao i svi drugi ljudi, jasno sagledavam sebe, okrzne me neko čudno osećanje sumnje; ne znam da li postojim, osećam da je lako moguće da sam nečiji tudji san, učini mi se, s gotovo telesnom opipljivošću, da bih mogao biti lik iz nekog romana, koji se kreće, nošen dugim talasima pripovedačkog stila, kroz stvarnost jedne opštirne pripovesti.
----------------------------------------------------------------
Ako mislim, sve mi izgleda besmisleno; ako osećam, sve mi izgleda čudno; ako želim, ono što želim sakriveno je negde duboko u meni. Uvek kad se nešto pokrene u meni, uvidjam da to nisam ja pokrenuo. Ako sanjam, samom sebi ličim na nešto što drugi pišu. Ako osećam, ličim na platno koje drugi slikaju. Ako želim, imam utisak da su me utovarili u kamion kao nekakvu robu i da se vozim, kao po sopstvenoj volji, prema nekom mestu na kome uopšte ne želim da budem, barem ne pre no što do njega stignem.
Kako je sve zbrkano! Neuporedivo je bolje gledati nego misliti, i bolje čitati nego pisati! Ono što vidim, može da me obmane, ali ga barem ne smatram delom sebe. Ono što čitam, može da mi se ne dopadne, ali ne moram da se kajem što sam ga napisao. Kako sve postaje bolno ako o tome mislimo potpuno svesni da mislimo, kao duhovna bića u kojima se odigralo ono drugo udvajanje svesti zahvaljujući kome znamo da znamo. Iako je dan prekrasan, ne mogu da prestanem da mislim. Da mislim, ili osećam il nešto treće što se zbiva medju kulisama gurnutim u stranu. Čamotinja sutona i zapuštenosti, sklopljena lepeza, zamor od prinude da se živi…

Fernando Pesoa, Knjiga nespokoja
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Jul 07, 2017 7:47 am

Sanja Cvijovic

Merkam danima flajku radze (ne volim radzu, tu je kvar!), blam me je da vucem nekog medicinara za rukav zbog sedativa, ker se vec olinjao od silnog mazenja (kazu da krzneni ljubimci dobro amortizuju stres!), a On - nista!!!
Vec u glavi vrtim nekoliko scenarija (svaki neverovatniji od prethodnog), sujeverno cutim o raznim stepenicama koje prelazimo svakih par dana na putu do cilja, okolina kapira frku u kojoj se nalazim i zabrinuto se u pola glasa raspituje , a On i dalje - nista!
Prijatelji savetuju "vezu", kuke & kvake & misje rupe kroz koje bismo se provukli ako emigriramo/promenimo veru/proglasimo se neuracunljivim ili neku slicnu kreativnu blentavost, a On, pogadjate - uopste se ne potresa!
I, konacno, mogu javno da kazem - danas se Mladi Gospodin upisao u zeljeni tip skole, na zeljeni smer, doduse malo dalje od kuce, ali - uspeli smo!
Odoh da se samoubijem od srece!
Ili alkohola, sta mi je blize...
A, da - On i dalje ne kapira sta mi je...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyNed Jul 09, 2017 9:59 am

Sanja Cvijovic

U cekaonici:
- Ta konoplja, jel to ona droga? Necu to!
- ...i onda nas truju tim kemtrejlzovima i harpovima, nije ni cudo sto smo ovako bolesni...
- ...a kod nas jedan starac ima neke posebne molitve, pop kaze da ne moze da skodi, ali mnogo skupo...
- Petrolej je najbolji, svi pricaju da mnogo bolje leci od te njihove hemoterapije.
- ...nego te pecurke, ne znam kako se zovu, al jetrvina komsinica ima kumu koja to jede stalno i mnogo joj je bolja i krvna slika...
- Ona baba mi gledala u olovo, tacno znam ko mi je ovu kletvu poslao, sad mi svakog dana baje da se oslobodim, cim ovde zavrsim idem kod te babe...
- Ama necu bre da se drogiram, kakva konoplja, kakvi bakraci!
...
Listam fejs i cutim.
Najludja sam, znam...
Nazad na vrh Ići dole
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Jul 12, 2017 12:59 am

Nakon svih mojih hladnih reči, otišla je. Prestale su poruke, pozivi, njena nežnost, smeh...najzad to sam i želeo. Mislio sam zaboraviću, živeću lako. Ali bila je u svemu što sam pokušavao zaboraviti, potisnuti u sebe. Toliko mi je nedostajala. Falile su mi njene ludorije, zvonki smeh, njeni poljupci, čak i način na koji se ljutila. Želeo sam joj reći da mi nedostaje kao otkinuti deo mene. Da je sve moje ništa, bez nje. Ali nisam. Nisam imao prava zvati je, nanositi joj novi bol. Ovako ćutali smo oboje i nadali se da je ono drugo dobro...tamo negde, daleko..
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Jul 14, 2017 10:15 am

Sanja Cvijovic

"Da me ubijes, ne znam da li je volim!
Znam da sam nesto postigao u zivotu, zavrsio skole, kazu mi
i da sam dobar advokat i da znam svakog vraga, ali to da ti
odgovorim - ne znam!
Oduvek je znam, mislim da smo jos u srednjoj skoli bili par,
pa smo i na studijama nastavili da se vidjamo a posle se i
vencali.
I, nije islo - ona oce jedno ja drugo, volimo razlicite stvari,
razlicito hocemo da gajimo decu, ona zeli stan a ja kucu, ona
da gradi karijeru u firmi a ja da dobijem proces u sudu.
Napravimo kucu, kupim joj i stancic u gradu kad vec voli, ali
nikako nam ne ide.
Rastanemo se, odem ja u garsonijeru, nisam ni ruzan, zacas
nadjem jednu mladu, finu zenicu, gleda me ko u Boga, ne
kazem.
I jedan dan kaze bivsa zena - znas, mnogo mi je lepo bez
tebe, sad je sve kako treba, ali fali mi ona nasa kafa posle
rucka na terasi, kad se vratis iz suda...
I ja sta cu - vratim se kuci!
Posle smo se jos nekoliko puta rastajali, nisam bio bas
monah kao samac i svaki put bih imao poneku "domacicu",
uglavnom mnogo mladju i mnogo zgodniju od moje bivse, ali
kad god bi me pozvala nazad - vratio bih se!
Da li je to ta ljubav, ne znam..."
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Jul 14, 2017 2:25 pm

Pošto vidim da su u modi otvorena pisma, evo mog kratkog otvorenog pisma svim robovima na Balkanu.
Dragi robovi,
Postoje slobodni ljudi i robovi. Nema treće grupe. Ne možete biti 'malo rob' - ili ste slobodni ili niste. A rob ste ako se pokoravate bilo kojoj nepravdi. Nepravdu ne možete uvek da pobedite, ali ako se makar borite protiv nje, vi ste već slobodni.
Na koje nepravde mislim? Sistem u kojem je veza važnija od kvaliteta. Mediji koji promovišu najprimitivnije vrednosti kao ideale društva i ćute pred suštinskim problemima u zemlji. Politički komentatori, kritičari i komičari kojima su najveći problemi u zemlji lapsusi političara, funkcionera i drugih javnih ličnosti, koje žele da 'razvale' što sočnijom uvredom ili duhovitom forom. Novinari koji su odustali od toga da budu pravi novinari. Rasprodate, prazne i uništene fabrike. Fabrike koje rade, ali u kojima radnici nemaju prava, pristojne plate ili dostojanstvo. Obrazovni sistem koji koči motivisane nastavnike i profesore, a u decu usađuje konformizam. Zdravstvo kojem ne veruju ni ministri zdravstva. Roditelji koji uče decu da napuste svoju zemlju, umesto da se bore za nju.
Izgovori tipa "Sistem je prejak da bih mu se suprotstavio", "Izgubiću i ovo malo što imam" i sl. vam samo pomažu da mirnije spavate, ali savest vam nikad neće do kraja biti mirna ako tako razmišljate, jer duboko u sebi osećate da traćite život da biste ga proživeli onako kako su ga drugi zacrtali, a ne vi. Znate da nećete potomstvu ostaviti bolji svet i boli vas uvo zbog toga?
Zašto uopšte živite? Plašite se smrti? Pa ako ste svesni konačnosti života, eto glavnog razloga zašto treba živeti slobodno, boriti se za svoju i slobodu drugih, jer šta god da se desi, savest će vam biti mirna, a svakako nas sve na kraju čeka ono neizbežno. Ako se borite, ostavićete trag. Neko veći, neko manji. Ali taj trag će večno da živi i da budućim generacijama pokazuje put kako se živi slobodno.
Jer život bez slobode nije život. Počnite već jednom da živite!
Vaš drug,
Boris Malagurski










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyNed Jul 16, 2017 9:13 pm

Da bi voleo ženu moraš da je poštuješ
A da bi je poštovao moraš i da joj se diviš

Bez divljenja nema ljubavi
Bez onog osećaja beskraja kada sa nekim provodiš vreme

Kada nam je nečije sve čarobno i mirišljavo
I kada razgovora nikada dosta
I ne samo razgovora

To ne može na silu
Ili se to u tebi probudi ili ne probudi

Ali najposebnije su one žene
Koje nas prosto teraju da o njima maštamo
Koje u našim očima ne izgledaju ni jadne ali ni prejake

Od isuviše jakih žena se muškarac plaši
Nespreman za svakodnevnu borbu
A slabe žene su dosadne jer izazivaju sažaljenje

Žena je žena kada pored nje osetiš da vrediš
I da imaš šta da joj pružiš, kažeš, za nju uradiš
Da se zbog nje daješ, žrtvuješ
Kada izaziva ono nešto trajno
A ne da budeš samo posmatrač u njenom životu

Kada osetiš da možete dosta toga zajedno
I želite zajedno
A ne večito sami, svako za sebe

Ti osećaji se bude
Potreba, želja, strast, odanost

Ali najlepše od svega je poštovanje
Divljenje
Kada se zajednički sati pretvore u svečanost
I gde god da ste
Sa kim god da ste
Vi ste upućeni jedno na drugo

I to prestaje da bude odnos
Postaje igra
Gde sve vaše postaje toliko zanimljivo
Da deluje kao da ste u nekom samo vama znanom filmu

Kada uživaš dok je gledaš
Slušaš
Srećan što si deo njenog života
Sveta
Svega

Što si tu
Što ste tu

To nešto treba da imate i ti i ona
Ono nešto posebno
Drugačije
Kada se jednostavno osetite
U trenutku
I poverujete jedno u drugo

To je moć zajedničkog
Utisak da je sve moguće
I da čitav svet postoji zbog vas dvoje
Gde god da idete
Šta god da radite
Vi otkrivate tajne šifre koje samo vi razumete

Stefan Simić

[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySub Jul 29, 2017 12:22 am

 "Svoj život i svoju umjetnost nikome nemam potrebu objašnjavati.
Ono što volim ne objašnjavam.
Ono što volim- čuvam i živim."

Marjana Lavric


[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySub Jul 29, 2017 1:09 am

Brankica Damjanović- ima predivne tekstove 

Koliko volimo neko biće znamo onda kad ono iz nekog samo njemu znanog (ili neznanog) razloga prestane da voli nas. To što ostane, čista je ljubav. Sve drugo je razmena koju praktični ljudi nazivaju interes, oni grublji zovu sebičluk, a tek retki razumeju da je to bila veza koja je pomogla i jednoj i drugoj strani da još malo upoznaju sebe. I niko tu nije kriv niti na gubitku. Kad prestane odnos, ne prestaje stanje u kome smo. Ljubav koju smo uložili naša je medalja za hrabrost i neotuđiva imovina. Neki se i ne usude da vole. 
I nije najgore ono "imao pa nemao". To što si imao, imaš zauvek. U sebi. A to se jedino računa.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Avg 01, 2017 6:36 pm

Džentlmen

Rasizam u avionu
Žena bjelkinja, stara oko pedeset godina, sjeda pored jednog crnca.Vidno uznemirena pozove stjuardesu. 
Stjuardesa : - U čemu je problem, gospođo?
Bijela žena: - Zar ne vidite? Smjestili ste me pored jednog crnca!!Nezamislivo mi je sjediti pored jednog od tih... tih odvratnih ljudi. Dajte mi drugo mjesto, molim vas!!
Stjuardesa: - Čini mi se da su sva mjesta zauzeta. Provjerit ću ima li koje prazno.

Stjuardesa se udaljila i vratila nakon nekoliko minuta: - Gospođo, u ekonomskoj klasi nema mjesta. Imamo još jedno jedino mjesto u prvoj klasi.
Prije nego je gospođa uspjela izustiti i jednu jedinu riječ, stjuardesa nastavi:
- U našoj aviokompaniji je gotovo nedopustivo da putnik iz ekonomske klase sjedi u prvoj klasi. Ali, isto tako, bilo bi skandalozno siliti nekoga da sjedi pored osobe koja je ispod svih nivoa.
Zatim se okrene crncu i reče:
- Dakle, gospodine, ako želite, uzmite svoju ručnu prtljagu i premjestite se u prvu klasu.
Putnici koji su slušali ovaj razgovor spontano su počeli pljeskati.  aplauseee










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Avg 02, 2017 1:29 pm

Ona mi je bila idealan pacijent
Iako nisam doktor
Toliko lomova u njoj, nesklada
I potrebe da sve to deli sa mnom

Njen život je jedno veliko iskušenje i traženje
Data joj je lepota ali i bol
Potreba da se stalno preispituje
Potreba da se poveže, udje u nešto dublje, sa nekim
I nemogućnost

Neprekidna nesigurnost
I promene od osećanja radosti do rasula
Od želje za trijumfom da povlačenja u sebe
I sklanjanja od svih

Biti sa njom
Znači biti sa vulkanom koji neprekidno ključa
Kada je miran, onda je predivan
Kada poludi, svi od njega beže
Ona ponajpre

Skrivala se iza svih mogućih alternativa
Knjiga, pravaca, umetnosti
Samo da bi zacelila ranu koja krvari
Ali nikada nije bilo dovoljno
Iako se na trenutke činilo da se izvukla

Zavoleo sam njene nemire
Traženja i tišine
Toliko u njima staje
Naizgled mirna, krotka
A u sebi hiljade puteva i bespuća

Ona je jedna, jedinstvena
Ali u njenoj priči pronalazim sve druge devojke, objedinjene
Samo što je ona opterećena mnogo više
Zato što bi htela više
I to joj izmiče

Slušao sam je mesecima i godinama
Kada slušaš nju čuješ ranjenu dušu
Koja neprekidno za nečim plače i moli

Pritom je neodoljiva, i to nju izdvaja
Tako dobro vodi i zavodi
Da te prosto tera da se baviš njome
Zna da te uznese i zanese
Ali i spusti, nisko, najniže
Zbog nestalnosti i nedorečenosti

Druge devojke stave tačku
Kažu, kraj, neću više da mučim sebe
Ali ne i ona
Uvek iznova produbljuje, preispituje
Uverena da je pronašla rešenje za svoju bol

Njoj je život dao mnogo
Lepotu, pamet, šarm
Ali uzeo ono najvažnije
Mir, spokoj, dublje utemeljenje u nečemu
I pripadanje

Ono jednostavno ne ume da pripada
Ni muškarcu
Ni odredjenom zanimanju, učenju, ideji, veri
Ali ni sebi

Ni u šta do kraja ne veruje
Zato je u svemu ima, pomalo
Ali nigde do kraja i sasvim

Takav je i naš odnos
U jednom trenutku ljubav za sva vremena
A u drugom, potreba da se nikada više ne vidimo

Sada smo dobro
Pitanje je samo koliko će to da traje...

Stefan Simić


[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Avg 02, 2017 2:12 pm

bosankaa ::
----
Njoj je život dao mnogo
Lepotu, pamet, šarm
Ali uzeo ono najvažnije
Mir, spokoj, dublje utemeljenje u nečemu
I pripadanje

Ono jednostavno ne ume da pripada
Ni muškarcu
Ni odredjenom zanimanju, učenju, ideji, veri
Ali ni sebi

Ni u šta do kraja ne veruje
Zato je u svemu ima, pomalo
Ali nigde do kraja i sasvim

Takav je i naš odnos
U jednom trenutku ljubav za sva vremena
A u drugom, potreba da se nikada više ne vidimo

Sada smo dobro
Pitanje je samo koliko će to da traje...

Stefan Simić


Odličan je . To ti je neki "rođo "?










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Avg 02, 2017 2:29 pm

Jesmo prezimenjaci, ali ne i rođE :)
Ali da mi se dopada kako piše, dopada.











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Avg 02, 2017 8:55 pm

Rekla sam joj: “Volim što si tu.” Odgovorila je: “Biću uvek tu.” Bez mnogo reči, emotikona, patetike i pompe mi se povezasmo čvrsto. Ponovo. Već smo se sretale, uživo, u jednom drugom gradu, a onda sam ja krenula dalje. “Ne rastajemo se nikad ako se želimo sresti”, kažu. Izgleda da je tako. Ali o nečem drugom bih sada. O miru koji u mene useli jedna tako kratka rečenica. Biću uvek tu. Biću... uvek... tu... Zašto nam je važno da to čujemo? Zašto tako prija? Zar mi kao svesna i odrasla bića, ne znamo da je neoprezno davati takva obećanja? Ta, mi smo tako prolazni, tako kratko ovde, a kažemo da ćemo biti uvek tu. Nije to neistina. U momentu kada iz duše kažemo da ćemo uvek biti tu ili da ćemo zauvek voleti nekog, to je najčistija istina. Taj trenutak je sav uronjen u osećanje potpune predaje i posvećenosti. Taj trenutak je zapravo korak preko praga večnosti. Jer nekako verujem da su sve slabosti prtljag koji nosimo kroz život. Kad ga spustimo, udahnemo i kažemo “volim te” ili “biću uvek tu”, mi priznajemo da smo deo veličanstvene celine koja je izvan vremena i prostora i u kojoj su sada i zauvek jedno!
"Ne bih ovo mogla bez tebe"
Brankica Damjanović










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyČet Avg 03, 2017 12:44 am

Koktel…

Ne umem da pijem.

A ni ne volim.

Nikad i nisam.

Ako bas „mora“ onda je gutljaj sasvim dovoljan.

Ni više, ni manje.

Samo jednom svratila sam u koktel bar.

I popila više nego što je trebalo.

I to samo zato što sam morala.

Bio je to poslovni sastanak.

Bejah probuđena jako rano, I poslata sa Meseca na Zemlju. U sekundi, bez prethodne najave, zazvonio je alarm. Totalno nemilosrdno za moj nervni sistem. Jutro. Teška glavobolja morila me je. Sunce izlazi, a dan je čudan. Ne ustaje mi se iz kreveta a znam da moram. Čekaju me. I dok su mi se pitanja kao “Zašto baš ja?” i “Mora li baš danas?” vrtela po glavi, uspevam da se pokrenem I koraknem do ormara. Rekoše bela haljina. I skidam jednu od mnogih sa ofingera, na kome nevidljivim flomasterom piše “Obućiću je jednom, nekad, možda”. Pokupih kosu u neobaveznu punđu, mada osetih po pramenovima koji padoše na leđa, da moja kosa jutros I nije nešto poslušna. Ko mari. Ionako ne idem na modnu pistu. Posao je u pitanju. Sredih se još malo, I uzurbano stavljajući sjaj za usne, zaboravih telefon na stolu. Krenuh sa vrata po njega, pa se lupih po čelu, džabe mi, ionako niko ne zna da sam tu. Neće me ni tražiti. Uzeh bele baletanke sa satenskom trakom oko članka, I strčah niz stepenice, uverena da već uveliko kasnim. Ko me zna, neće se čuditi. Tačnost u mom slučaju meri se “nemogućom misijom”. Moguća je samo I jedino pod mnogo čudnim okolnostima.

Na opšte iznenađenje, bela kola ispred mog stana. Preslišah se brzo, nije mi rođendan, nisam ih sebi priuštila, ne mogu biti moja. Slegnuh ramenima I koraknuh tek nekoliko koraka, kada začuh iza sebe povik:

-Gospođice!!!

Okrenuh glavu, misleći se šta je moglo da mi ispadne ako ništa nisam ponela, kada ugledah uglađenog vozača kako maše za mnom.

-Gospođice, molim Vas, poslali su vozilo po Vas, kako ne biste kasnili na sastanak, znate, nemamo puno vremena, da li biste bili ljubazni da uđete?

-Naravno! – osmehnuh se i sedoh u kola.

Dok su ona promicala nekim poznatim I nepoznatim ulicama, razmišljala sam o tako sitnoj pažnji. Priznajem godila mi je. Nije to bila velika stvar poslati kola, ako znaš da osoba koja ti je potrebna može da se zaglavi u saobraćaju I da joj stane tramvaj baš u toj uličici gde joj je svejedno da li da se vraća nazad ili ide napred. Glavobolja je malo minula kada mi vožač otvori vrata I pruži ruku:

-Izvolite stigli smo..

Osmehom mu se zahvalim na udobnoj vožnji, vidi se da je dugo godina u službi.

Ispred mene stajao je lokal, više nalik na dvorac iz bajki nego na pravu građevinu, svodovi I lukovi, prozori I terase, sve je bilo jako lepo. Uđoh u jedan dugačak hol sa puno vrata. Iako su rekli da odem do kraja pa desno, reših da pokucam na jedna od tih vrata I upitam za pravac, s obzirom da mi je orjentacija u prostoru još jedan minus više. Kucnuh I otvorih vrata ali tamo nije bilo nikog. U velikoj prostoriji stajaše velike, zapravo ogromne police sa raznim teglicama, I tečnostima. Raznih boja, oblika I veličina, odavale su šarenoliki kolaž. Ovo je koktel bar, ništa čudno rekoh sebi, otvorih I druga vrata ali videh isto ili slicno. Shvatih da se tu čuvaju svi potrebni sastojci za goste koji dolaze, jedino mi bi čudno to, što ni na jednoj bočici nije stajao naziv. Ali Bože moj, zar se tajne koktela otkrivaju tek tako? I nastavih do kraja hodnika pa desno. Sačekao me je veliki pult, I jedna barska stolica. Sedoh na nju, naslonih se na bar I uzdahnuh duboko.

-Izvolite, mlada gospođice, šta želite? – zacrvkuta mladi konobar sa krpom preko ruke.

-Dobar dan, pozvana sam na sastanak, rekli su bela haljina na današnji dan, zamislite čak su I kola poslali po mene. Danas sam ja na redu –rekoh pomalo zabrinuto.

-Da znam, ali mene zanima šta želite da popijete? – zbunjen mojim brzim odgovorom reče konobar.

-Ah, da, izvinite malo sam zbunjena… ne znam zaista, uzeću hladan nes, sa časom vode, ali molim Vas nemojte zaboraviti vodu –premda sam u sebi već napravila opkladu da ću mu vodu tražiti 100% najmanje jos dva puta jer će je zaboraviti. Iako gostiju, osim mene nije bilo, nisam znala da li postoji još neki separe, ili bar, ili je ovo jedan jedini. Skrenuh pogled sa svoje leve strane I ugledah jedno ogledalo, u kome se nisam videla, premda znam da sam stajala baš tik isped njega.. Počeh da se pomeram kako bi se lik odrazio u njemu, I dok se “tražih” čuh konobara kako uplašeno izusti:

-Zar ćete jedan ovakav dan zapoceti Nes-om????

-Pa da, zar Vi ne biste? – vratih pitanje.

-Naravno da ne, ovo je jedinstven dan za Vas, kada možete tražiti šta želite, a Vi krećete sa Nes kafom? Jako pogrešno, ali razumem Vas, zato ću ako dozvolite dati sebi za pravo da Vam spremim jedan koktel.

-Koktel?! Ne znam, priznajem nikada ih nisam pila, znate ja jako slabo konzumiram piće, sem vode I ponekog soka..

-Recite mi šta volite? –konobar je bio uporan stavljajući već jako lepu čašu ispred mene.

-Kako mislite šta volim?

-Tako lepo, kažite mi koja su Vam omiljena osećanja, sećanja, bilo šta, da bih znao kakav koktel da Vam spremim.

-Zaista ne znam – bih iskrena – tehnički ja još uvek nisam stvarna, probuđena sam jutros jako rano, ustala sa glavoboljom zbog pada sa Meseca, dovežena ovde, čekam Njega da održimo sastanak o mojoj budućnosti, I pojavljujete se Vi I želite da mi napravite koktel koji nikad I ne pijem. Mislim, sve je jako čudno, tako da ne možete očekivati od mene da Vam sada izdikitram šta volim a šta ne, kada ni sama to ne znam!!!- završih vidno iznervirana povišenim tonom.

-U pravu ste, neću Vas forsirati, vidim da ste zbunjeni. Hajde ovako, otićiću po sastojke, a Vi se smirite, pa kada probate koktel možda će Vam biti lakše? U redu? – I dalje nasmejan konobar iscvrkuta svoju repertoar.

-U redu- više zlovoljno izustih, besna što moram da čekam Njega koji kasni, a znam da to tako ne bi trebalo da bude, bar mislim, I što moram da trpim ovog veselog konobara koji ocigledno nije morao da ustane rano, ili se bar naspavao ako je radio noćnu smenu, voljnog da uvek nekome napravi neki koktel “po meri”.

Nestao je na par minuta I vratio se nosivši na staklenom poslužavniku male bočice raznih boja. Bilo je onih I u tečnom stanju, koje su u sebi nosile neko zrnevlje, kockice, neke su sadržale prah, neke bile naizgled prazne, druge opet sadržale šarenoliku paučinu, sve u svemu bile su jako zanimljive za posmatrati.

-Evo mene I Vašeg koktela. Vidim zaintersovale su Vas bočice?-upita konobar podižući neprimetno obrvu na desnoj strani.

-Jesu!- priznajem osmehnuta, kao malo dete opčinjena svim tim šarenilom ispred sebe.

-Da krenemo polako. Uzeću šejker I u njega sipati tamno crveni sok koji će ti dati život. Neka bude otprilike, pa ćemo videti kako I koliko će trajati. Ni jedan koktel ne pravim sa merama, a siguran sam, koliko dugo radim, da ni u jedan nisam stavio iste sastojke. Trudim se da svaki koktel bude jedinstven na svoj način. Elem, stavićemo jednu kockicu žutog sećanja. Dovoljnu da pamtiš ono što budeš zelela, srećno ili ono drugo to ću ostaviti tebi na izbor, staviću I zrnce zelenog razumevanja, crnog straha I narandžaste volje, dodaću I četvritine tuge, milostinje, uzurbanosti, ljubaznosti, srdačnosti, mržnje, gađenja, tuge, I jednu kockicu leda vremena kako bih ublažio to tvoje kašnjenje. U početku ćes sve stizati, a onda vremenom kako se led bude topio moraćeš naučiti da izbaciš nebitno a ubaciš bitno.

-Priznajem da ništa ne razumem od tih sastojaka, ali vidim da jako spretno radite, pa mi je zabavno gledati Vas, dok vadite te sastojke iz teglica I ubacujete. Uzgred hvala Vam, prekraćujete mi ovo čekanje koje se, priznaćete odužilo.

-Nema na čemu, svima u početku bude zabavno, a posle se često lupe po glavi I kažu nešto kao: Eh da mi je ova pamet a ono vreme. A ja sam ih sve, kao I tebe pitao šta žele. Uostalom tako mora biti. Nego, da mi nastavimo, stavićemo malo tananih stvari kao što su istina, razocaranje, izdaja, prevara, a evo malo I nade, vere, mudrosti da ne bude sve tako gorko. Staviću I ovo zrno, tamno kao kafa da bude malo crnog, ali ću zato ubaciti ovaj cvet belila da napravi krem kafu, pitku koja gorči, ili gorku koja se ipak može popiti. Još na vrh kaščice čemera I meda, malo šećera, I uzimamo supenu kašiku za crvenu ljubav, zdravlje, sreću, umerenost, odmerenost, neka bude tu I gordosti, borbe, želje, evo I tri četvrtine plave ljubomore, laži, spletki, videćemo sa čim će se to pomešati. Dodaću još par stvari a ti ćeš ih naknadno prepoznati, kada spoznaš I sve ostalo.. – osmehnuo se meni začuđenoj, svim tim nazivima, bočicama koje su se praznile sa poslužavnika, I bile stavljene na jedan drugi. Šejker se polako punio svim raznobojnim stvarima, mnogima ni dan danas ne znam ime.

Kako se kraj bližio vrhu, konobar uze poklopac zatvori šejker I promućka ga. Uzeo je neobičnu čašu sa pulta, krivudavu I nepravilnog oblika, okvasio spoljnu stranu i potopio je u posudu sa lomljenim kristalima. Mali beličasti kristali, ravni odsjaju zvezda, skupili su se po površini u jedinstven oblik. Beše to iscrtan pejzaž koji se svakim pomeranjem čaše menjao u neki drugi oblik I crtež. Bio je dovoljan I minimalan pokret da se crtež promeni. Konobar je uzeo šejker, otvorio ga I sipao beličastu tečnost u času. Kristali su zasijali a mene sjaj zaslepeo.

-Izvoli, nadam se da će ti se svideti, ako I ne bude, sačekaj da malo odstoji gutljaj u ustima, promeniće ukus zasigurno.

-Hvala Vam, moram da ga probam, jako me zanima kakav je taj Vas koktel, ali pre nego što ga probam da li biste mogli da mi kažete kako se zove?

-Naravno draga moja, krstiću ga sa Luna Morenin koktel. Odgovara?

-Naziv obećava- priznah- uzeh pruženu čašu I otpih gutljaj.

U prvom gutljaju osetih miris nekih dunja na ormaru, I osetih paučinu na starim albumima, videh tugu u pogledu jednog čoveka, osmeh na licu neke devojke, osetih radost zbog nekog dešavanja I suze zbog nekog poraza.

U drugom gutljaju već sam koračala rosnom travom, sunčala se mesečinom u burnoj noći, osetila mraz I jesen, videla sva predela I prostranstva, dodirnula klas žita, I osetila poljubac za dobro jutro.

U trećem gutljaju ljubomora na sebičnost izjedala mi je dušu, nepravednost me je kosila kao bolest drage mi osobe, nemoćnost je uveliko kucala na vrata dok me je nada hrabrila da nastavim dalje, I želja da osvane neko beličasto jutro, odmorno za moje umorne kapke.

U četvrtom gutljaju osetih bakine kolače, morsku so, I masline, čežnju za vrhom I bol od pada, videh život koji se rađa I upoznah hladnoću onog koji odlazi I mnogo drugih osećaja za koje bi mi trebale stranice I stranice da ih ispišem.

Narednih gutljaja se I ne sećam, znam samo da sam bacivši pogled na svoju levu stranu videla odraz u ogledalu I jednu devojku koja je bila spremna na sve što je čeka.

Bejah, tek tako, opijena životom.

By. Luna Morena
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyČet Avg 03, 2017 1:00 pm

Još uvijek se rasplačem u sekundi. K'o dijete. 
Još uvijek mi je stalo do svakojakih budalaština i sitnica. 
Onoga na što mnogi ni ne obraćaju pažnju. 
Još uvijek se naživciram zbog stvari koje me se ne tiču, ali koje me na neki čudan način pogađaju. 
Još uvijek pucam na svaku glupost i ne znam začepiti kada treba. 
Pustiti pa otpustiti. 
Učim to. Još uvijek. 
Još uvijek zalutam u vlak emocija koji ne vodi nikamo, doli u bol. Još uvijek čitam. 
I još uvijek mislim da likovi iz knjiga zaista postoje. 
Još uvijek se guram. Kroz život. Manje kroz gužvu i redove. 
Još uvijek se palim na dobrotu. I dobre ljude. Na zagrljaje, oproste i druge prilike. 
Još uvijek me razveseli ljetni pljusak i iznenadna nevera. Oni nemirni trenuci pred oluju. Ne znam, valjda volim sve što je nemirno. 
Još uvijek sanjam, smijem se i tražim. 
I još uvijek osjećam. Cijelim bićem. Da ono što volim zaista jest sve što imam.

I. Divković










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Avg 07, 2017 8:56 pm

   Treba nekada ostaviti po strani sve te priče o ljubavi
Koje su, neretko, samo skrivanje iza reči
I ne ono što stvarno čovek nosi u sebi
Nego njegove želje
I zamena za nedostak ljubavi koji oseća
Tačnije nesposobnost za pravim spojem

Treba pustiti sve te reči o ljubavi koje nam je neko rekao
Ili ti neko posveti pažnju, vreme, poverenje
Ili ne osetiš

Reči su samo reči
Ispisana slova ili naglas izgovorena
Imaju smisla samo ako se iza njih krije realan život i osećanja

Dokaz ljubavi je potreban
Ali ne na silu, pred svima, niti dugo smišljan
Već onaj sitni, kada se jednostavno vidi da je nekome stalo
A ne odglumljena radost i oduševljenje

Čovek ima pravo da bude prazan
Ima pravo da ne oseća ništa
Ima pravo da se potroši, umori, izgubi
Ali nema prava da laže i zavlači
I drugoga uvlači u nešto a posle da pobegne iz toga

Zato ne priče i knjige o ljubavi
Nego dela
Onaj osećaj punoće u srcu i duši da nam je stalo
Ako nam je uopšte stalo

Samo tako može stvarno da se voli
Pre svega kroz poštovanje onog drugog
I kroz iskrenu priču o emocijama

U protivnom, ljubav je nalik vožnji na otvorenom moru
Gde svako vesla na svoju stranu
A voda preti da potopi oboje

Samo zato što se ne udruže i zajedno spasu
Ili se dokopaju kopna, sačuvaju se
I svako na svoju stranu

To je ljubav
Ne večito daviti onog drugog
Nego mu dopustiti da što više poraste
U krajnjem, i po ceni veze


Stefan Simić

[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Avg 15, 2017 12:59 am


Bez snova

Stare sjedokose kelnerice po kafeima
u noći odustale su,
i dok koračam niz pločnike svjetlosti
i gledam u prozore staračkih domova
vidim da toga više nema u njima.

Gledam ljude po klupama u parku,
i vidim po tome kako sjede i gledaju
da je iščezlo.

Gledam ljude koji voze
i vidim po tome kako voze svoja kola
da niti vole niti su voljeni,
niti više mare za seks,
sve je zaboravljeno kao neki stari film.

Gledam ljude u robnim kućama i samoposlugama
dok se kreću među rafovima kupujući stvari
i vidim po tome kako im stoji odjeća,
i po načinu na koji hodaju,
i po izrazu njihovih lica i očiju
da im nije stalo ni do čega,
i da ničemu nije stalo do njih.

Vidim na stotine ljudi dnevno
koji su sasvim odustali.
Ako odem na hipodrom ili na stadion
vidim hiljade koji ne osjećaju ništa ni za koga,
i niko ne osjeća za njih.
Na sve strane vidim one koji ne žude ni za čim
osim za hranom, krovom i odjećom,
usredsređeni samo na to,
BEZ SNOVA.

Ne shvatam zašto ovi ljudi ne iščeznu,
ne shvatam zašto ovi ljudi ne izdahnu,
zašto ih oblaci ne usmrte,
zašto ih psi ne usmrte,
zašto ih cvjetovi i djeca ne usmrte,
ne shvatam.

Biće da su već mrtvi,
pa ipak ne mogu da se naviknem na njihovo postojanje,
jer toliko ih je mnogo.
Svakoga dana, svake noći sve ih je više,
u metrou, u zgradama, u parkovima.
Oni ne osjećaju užas što ne vole
ili što nisu voljeni.
Toliko, toliko, toliko mojih bližnjih.


Bukovski
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Avg 16, 2017 7:36 pm

Možda je ona bila jedina koju sam voleo
Ne znam kako, ne znam zašto
Ali sa drugima je to mnogo kraće trajalo
Kao slab alkohol koji te jedva uhvati
Više umišljaš da si opijen njime
Nego što te stvarno drži

Osvojilo me njeno zavodljivo ludilo
Onaj ženski način kada zna da ti priđe i podiđe
Ali i da te razbije kada se najmanje nadaš

Svi oko mene rušili su mi sliku o njoj
I govorili da je promašena, izgubljena, da zaslužujem bolju, drugačiju

Spašavali su me od nje
Kao što zavisnika spašavaju od njegovog mraka

Bila je moj porok koji me opsedao
Toliko dana i noći nisam mogao bez nje
A nje nigde

I kada se javi, pojavi, znam da će da ode
I kada je nema, znam da će da se vrati

Nikada sa njom nisam bio načisto
Da li završavamo ili ponovo počinjemo
Možda je to bio način da me drži uz sebe
A pre mislim da ni sama nije znala šta hoće

Ni približno je nisam imao koliko sam imao druge
A opet sam je voleo
Voleći sve njeno
Želeći je u hiljadu besanih noći
Boljih avantura i jače strasti u životu nije bilo
A jedva i da sam je video golu

Bilo je u međuvremenu stvarno dobrih devojaka
Koje bi svako iole normalan odveo pred oltar
Ali ja nisam normalan
I nije za mene oltar
Plašim se svake obaveze koja traje duže od dva dana
Lako mi je da obećam nešto
Teško mi je da živim sa tim i ispunjavam

Stalno bih negde da idem, nekome
Samo sam pored nje mogao da se smirim i ostanem
Samo što ona to nije znala
Uverena da i nju neko, negde čeka
A taj neko nikako da se pojavi

Danas smo sami oboje
Usamljeniji nego ikad
Ali nam ne pada na pamet da se javimo jedno drugom
Ona ne bi da kvari sliku koju je stvorila o sebi
A ja ne bih iznova da kvarim svoj život

Neke ljubavi je najbolje ne doživeti do kraja
Kako i sam, pored njih, ne bi doživeo svoj kraj

A ja sam bio veoma blizu
I kraja
I njoj

Srećom izbegao sam oba.


Stefan Simić


[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyČet Avg 17, 2017 9:39 pm

Šta ako ja jednostavno želim osrednji život?


Šta ako je sve što ja želim jednostavan, usporen, prosječan život?

Šta ako sam najsrećnija kada je sve u redu i bez trzavica?

Ako sam jednostavno osrednja i odlučila sam živjeti s tim?

Svijet je tako bučno mjesto, koje svojim ubrzanim tempom života tjera ljude da se dokazuju, izgrađuju, takmiče i uvijek žele više. Teže većim i boljim stvarima, žrtvuju san za produktivnost, težeći izvrsnosti. Ljudi su postali automatizovani i ako nisu postigli nešto ogromno odlaze kući. Vjeruju da su bezvrijedni. Ali to ne mora svima biti tako.

Šta ako ja takav poriv nemam u sebi i ne želim biti izvrsna, jer me svaki neuspjeh ostavlja tužnom, potrošenom i isrcpljenom? Znači li to da nisam dovoljna?

Šta ako nikada ne postignem ništa u životu, osim da budem mama, sestra i supruga? A ti ljudi koji su mi najbliži shvate da ih volim i da bih ponovo izabrala isto da mogu. Može li to biti dovoljno?

Šta ako nikada ne uspijem pomoći sirotište u Africi, ali pošaljem namirnice i pronađem načine da pomognem nekoj od djece u komšiluku?

Šta ako ponudim svijetu male stvari koje imam za njega? Hoće li to biti dovoljno?

Ako jednostavno ne želim napisati knjigu i pokrenuti biznis ili držati javne govore pred hiljadama ljudi? Ali imam potrebu da pišem, zato što imam nešto za reći i investiram u male zajednice i organizacije žena u koje vjerujem i potičem ih da se brinu o sebi. Zato što veće nije uvijek i bolje, a individualnost se cijeni. Mogu biti dovoljna i samo s time.

Šta ako prihvatam osrednjost u svakom pogledu i ne težim nekim velikim stvarima, a ne moraju biti ni malene? Jednostavno prihvatam ono što se nalazi između i živim s tim. Bilo da se radi o kilogramima viška ili manjka, poslu koji je sasvim solidan, a ne pretjerano zanimljiv, jednostavno sve je ok, a ništa nije sjajno, može li tako?

Šta ako volim praviti jela, ali pri tome naručujem nekad i picu i jedem brzu hranu?

Ako volim da planiram budžet, ali volim i kršiti pravila pa nekad prekoračim isti?

Ako jednostavno ne volim dekoracije po kući, ni nikakve fensi stvari i smatram da je kuća mjesto u kojoj se jednostavno prespava, jede i žive?

Ako jednostavno želim biti zdrava, odmorna i naspavana, bez da mnogo vježbam i poredim se sa onima koji imaju energije na pretek i čine se tako smireno i staloženo uvijek?

Ako sam previše religiozna za neke, a premalo spiritualna za druge? Nekima nejasna, a opet posvećena i spremna da podijelim sa nekim sve svoje trenutke i skrivene strahove, sumnje i neisgurnosti? Može li to biti moj način vjere i može li to biti dovoljno?

I ako sam udata dvadeset i jednu godinu i volim svoga supruga danas više nego juče, ali nikada nisam slijedila pravila romantične veze i savjete “eksperata” o tome kako voljeti nekoga istinski i apsolutno? Ako nemam sve zajedničke aktivnosti sa njim i ne mislim da možemo imati sve zajedno? Ako volim i vrijeme kada smo odvojeni jedno od drugog, može li to značiti da nam je brak dovoljno dobar?

Šta ako sam majka koja je oduševljena svojom djecom, ali treba i vrijeme za sebe i nekada jednostavno želi sebi biti na prvom mjestu i ne igrati se sa njima, ali koja ih voli i podržava u svemu? Jedna osrednja majka koja ne mora ispuniti sva očekivanja, ali nekada uspjeva svoja?

Mogu li jednostavno prihvatiti minimalizam koji želim da prenesem i na svoju djecu, barem kada je u pitanju organizacija stvari u kući. Jednostavno znam da svega ima previše i želim da to nekako organizujem.Svakih pet mjeseci sređujem ormar svoje djece i odlučujem o tome šta je viška i šta im više ne treba. Svjesna toga da je potpuno nemoguće da takvih stvari ne bude, jer uvijek imaju toga za bacanje.

Minimalizam u igračkama podrazumijeva tačno i precizno odvajanje potrebnih i nepotrebnih stvari, sa namjerom da se one daju nekome kome će zaista poslužiti. Nekima su lego kockice bile smetnja na putu i zabijale se u stopala svaki put kada krenu na spavanje. A onda su odlučili da ih se riješe.

Ja vjerujem da je moguće dobro se organizovati, čak i kada je riječ o dječijim stvarima. Jednostavno se vodim logikom da je bolje imati malo igračaka, ali onih sa kojima će se djeca stvarno igrati, nego gomilu bespotrebnih, koje će stajati u sobi. To ne znači da sam protiv igračaka, već da sam za djecu.

Jednostavno želim da se fokusiram na prave stvari u životu i da to prenesem i na svoju djecu. Da ne mare za stvari, već za ljude. Da ne misle da su posebni ako imaju stotine igračaka, jer je cilj u igri, a ne u posjedovanju.

Moje djetinjstvo je bilo takvo. Skromno, ali ispunjeno radošću življenja. Može li to biti dovoljno?

Ako nekome uskratite nešto da biste mu omogućili mnogo, zar to ne može biti dovoljno?

Ako prihvatam svoja ograničenja i ne pokušavam ih preći i prevazići. Ako sam se pomirila sa onim kakva jesam i cijenim i druge koji su uradili isto. Ako je sve što sam htjela imati maleni, usporeni, jednostavni i osrednji život. Predivan, tih i miran život. Može li to biti dovoljno?

Ja mislim da može.

tekst: Sara Velaga
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Avg 18, 2017 10:50 pm

 DA MI JE JEDNA TI

U ovim večerima kada sve oživi
Sva ta lica i ulice
Da mi je jedna Ti
Tamo negde gde već jesi
U svom gradu, svetu i vremenu
Sve bi mi bilo lakše

Lakše bih disao
Lakše bih živeo
Lakše bih se radovao

Na kraju svega bila bi Ti,
Na početku svega bila bi Ti,
A kada si Ti,
onda je sve lakše

Lakše se sanja
Lakše se voli
Lakše se diše

Da mi je jedna Ti,
manje bi me zamaralo ono juče.
A i ono sutra.

Da mi je jedna ti,
Koliko god da boli, manje bi bolelo.
Koliko god da sija, jače bi sijalo.
Koliko god da je lepo, bilo bi još lepše.

Da mi je jedna Ti,
Sve one praznine bile bi popunjene.
Sve one staze izvan grada prošli bismo zajedno.
Sva ona jutra osvanuli bismo u zagrljaju.

Da mi je jedna Ti.
Jedna nasmejana Ti.
Jedna pospana Ti.
Jedna obična Ti.

Jedna bila kakva Ti,
Samo da si Ti!
Samo da si Ti.
Samo da si Ti.
I sve ono, što ide uz Tebe.
I dolazi sa Tobom.

Stefan Simić


[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Avg 21, 2017 11:31 pm

Sa neta...


RAZVEDENIM ŽENAMA
"Niste vi, drage moje, nikakve nemoralne jadnice, niti ste zalupane pušćenice, a niste ni sve ono što komšiluk o vama priča!
Vi ste ljudska bića, žene koje nisu dopustile da im drugi život do kraja unište, vi ste žene borci, žene koje su konačno stale na put raznim maltretiranjima, ponižavanju i neljudskom odnosu prema vama! Vi ste odlučile sebe zaštiti i svoju djecu, vi ste napravile korak naprijed i dokazale sebi i drugima da imate petlju!
Svaka razvedena žena ima razlog zašto se razvela, ili zašto ju je muž napustio...To NIKOGA NE TREBA ZANIMATI!
Razvedena žena je isto samo žena kao i sve druge! Ne smatrajte ih građanima drugog reda po bilo čemu! Ako ćete takve žene gledati, onda ih gledajte sa poštovanjem i divljenjem jer mogu i same ono što su mnogi mislili da ne mogu.
Koliko često čujemo od drugih: "Ma, de, bolan, onu je čo'ek ostavio, ona se razvela, ona ovako, ona onako..." Pa šta?
Jeste, razvela se, ostavio je, ona njega ostavila. Jeste!
Jesi li ti bila u njenoj koži da znaš njene tajne i razloge?!
Imam prijateljice koje su razvedene, i muka mi je više slušati seljakluke na temu razvedenih žena!
Ohladite, ba, više i jedino možete takvim ženama kad ih vidite, ne pitati kako su, jer su odlično, nego im reći: "Đe ste, ba, kraljice?!"










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Avg 22, 2017 12:05 am

 Pojedine žene kako god da izgledaju, i koliko god da im je godina, imaju u sebi neki neobjašnjiv seksipil koji te prosto tera da se baviš njima. Zavedu te, a da ni ne znaš da si zaveden. To ne rade napadno, nekad toga nisu ni svesne, ali sve je kod njih tako postavljeno da šta god da rade – osvajaju.  

Postoje žene na prvi pogled savršenog izgleda, a i lepote, ali u njihovom društvu ne osećaš privlačnost, što više govore imaš potrebu da pobegneš od njih što dalje.  

Ugnjave te, potroše, od njihove harizme ostaje samo divljenje onih koji ih nisu bolje upoznali.  

Ali ženski seksipil, ta spontana erotična igra zavođenja i sposobnost da te neko natera da se baviš njime, a da ni sam ne znaš kako si privučen je već talenat.  

U ženinom pogledu sve piše, i šta god da ti priča, ti znaš šta želi, i da li uopšte želi.  

Spoljašnjost je samo prvi utisak, ali osećaj žene da pronađe talasnu dužinu muškarca, i da se ušeta u njegov svet je prava umetnost.  

Dok žene koje su opsednute sobom pokušavaju hvalisanjem da skrenu pažnju na sebe, ove druge to rade mnogo suptilnije, stavljaju muškarca, prividno, u prvi plan. Nemaju potrebu da dokazuju da su lepe i pametne već sve vreme nagone da se drugi dokazuju njima. Muškarac je taj koji se trudi, žena je ta koja je nedostupna.  

Čovek se neretko začudi kada vidi neku ne toliko privlačnu ženu sa muškarcem koji, čini se, može da bude sa svakom. Dok je to, u stvari, njena sposobnost da mu se približi, i ponudi nešto što nijedna druga nije.  

Ne samo najbolju sebe, nego da probudi najboljeg njega.  

Zato silne manekenke, glumice, i žene iz javnog života ostaju uskraćene velikih ljubavi. I pored popularnosti, društvenog statusa, neretko im nedostaje ono nešto da im muškarac poveruje, i do kraja posveti. Zagledane su isuviše u sebe, na pogrešan način, i to ima svoju cenu.  

Žene treba da bude tek toliko nečija da se čini da će sa njim ostati zauvek, a opet, i tek toliko svačija da se isto tako čini da muškarac mora do kraja da se bori za nju.  

I na kraju, malo šta je tako privlačno kao ženski seksipil, posebno ako umeš da posmatraš, i čitaš znake. U stanju si toliko toga da vidiš i pre nego što je upoznaš, toliko toga saznaš i pre nego što ti kaže kako se zove.  

Jedno su činjenice iz njenog života, datumi, mesta, zanimanja, dragi ljudi, a drugo je sve ono što zrači iz nje i utisak koji ostavlja.

Stefan Simić  


[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Avg 22, 2017 12:38 am

"Da sam joj rekao tad stani, možda bi me sad jutrom budila uz miris kafe i milovala. A možda bi me nervirala usisavajući prašinu dok spavam.
Da sam joj rekao tad stani, možda bi me sad čekala umornog s posla sa večerom i pred ulazom u stan poslala poruku 'Ne zaboravi hleb' i vraćala me nazad do trgovine... Možda bi je psovao, grdio, na nju se ljutio, ali bi je voleo, više nego išta, ikog i bilo koju posle nje.
Da sam joj rekao tad stani, možda bi sad galamila na mene zbog razbacanih čarapa po stanu, zbog dignutih nogu na stolu dok gledam tv.
Da sam, ali nisam. Umesto toga odabrao sam da je tražim tamo gde je nema, znajući vrlo dobro gde je i u kojem gradu.
Da sam rekao, ali nisam, ne bih je tražio u drugima, znajući da je tamo najmanje ima i da se žena kao ona više ne rađa.
Da sam, ali nisam. Neko je rekao, neko je umeo. Neko ju je zadržao, neko ko je možda tip čoveka koji igra sedmični loto, igre na sreću, čeka bingo ne shvatajući da je najveću premiju u životu dobio onog dana kad mu je ona rekla 'da'."

Mikail Mihajlov
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Avg 22, 2017 11:16 am

Sa neta N.N.

"Jednom kada izgubiš dobru ženu, onda nema natrag. Sve u životu možeš izgubiti više puta, osim odane žene i vlastitog života. Samo jednom umireš, i samo jednom imaš ono što nikada više nećeš imati. Zapravo, one su takve. Gledaće ti kroz prste, trpeće tvoju nepravdu godinama, pokušavaju ti objasniti kako ćeš se kajati, a onda pokupe stvari i nestanu. Kada odu, to će biti njihov konačan odlazak. Takve žene odlaze mirne, uzdignute glave, bez griže savjesti ili osjećaj krivice. Svjesne su svoje vrijednosti i svog samopoštovanja. One ne žale, one prežale. One ne očekuju novi početak sa tobom, one počinju bez tebe. Ti ostaješ sam i poprilično bespomoćan. Moliš Boga za oprost, preklinješ nju da se vrati, ali neće. Neće se vratiti. Ljudi se ne vraćaju ukoliko ih nisi cijenio dok su bili prisutni. I sada kada si je izgubio shvatio si prekasno koliko je njena naklonost imala veliku vrijednost za tebe, dok si ti bio u površnim odnosima sa drugim ženama. Pa zašto onda dati čovjeku priliku, ako je već bezbroj prilika upropastio? Zbog čega mijenjati buduću sreću za nesreću sa proslošću? Zar treba rizikovati siguran osmijeh zbog potencionalne suze? Ne treba. Zato je i otišla. Zato je nemaš!"










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Avg 22, 2017 9:58 pm

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire
onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.

Lagano umire
onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan svojim
poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji sebi neće dozvoliti,
niti jednom u životu,
da pobjegne od smislenih savjeta...

Živi danas!
Reskiraj danas!
Učini danas!

Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srećan!

Pablo Neruda
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Avg 29, 2017 8:10 pm

Pismo oca kćerki o budućem mužu koje svako treba da pročita:
"Draga …
Nedavno smo tvoja majka i ja tražili neke odgovore na Guglu. Počeli smo da unosimo pitanje u pretraživač i već na polovini, Gugl je izbacio listu najpopularnijih pretraživanja na tu temu. Na vrhu liste stajalo je “Kako da ga držiš zainteresovanim?”
Zaprepastio sam se. Iščitao sam bezbroj članaka o tome kako da budeš seksi, kada da mu doneseš pivo, a kada sendvič i načine da učiniš da se osjeti pametno i superiorno.
Razbjesnio sam se.
Malena, nije, nikada neće biti i nikada nije bio tvoj posao “da ga držiš zainteresovanim”.
Malena, tvoj jedini zadatak je da, u dubini svoje duše, znaš da si ti vrijedna pažnje. Ako si svjesna svojih vrijednosti, bićeš atraktivna i poželjna u najboljem mogućem smislu. Privućićeš momka koji je sposoban da prepozna tvoje kvalitete i koji je sprman da svoje jedini život posveti tebi.
Malena, pričam ti o momku kog nije potrebno “držati zainteresovanim”, zato što on zna da si ti interesantna.
Baš me briga da li on stavlja laktove na sto, zato što je njegov pogled fokusiran na to kako ti se nos nabora dok se smiješ i ne može da skine pogled sa njega.
Baš me briga što ne umije da igra golf, pa ne može da odigra partiju sa mnom, dokle god on prati svoje srce, a ono ga uvijek odvede do tebe.
Baš me briga što je on snažan, dokle god ti on omogućava da jačaš snagu svog srca.
Ni malo ne marim za koga on glasa, dokle god se svakog jutra budi i bira tebe za posebno mjesto u vašem domu i posebno mjesto u njegovom srcu.
Ne zanima me ni boja njegove kože, dokle god platno vašeg zajedničkog života boji strpljenjem, žrtvom, ranjivošću i nježnošću.
Nije mi važno u kojoj religije je odgajan, ovoj, onoj ili nijednoj, ako je odgajan da cijeni život i ako mu je svaki trenutak života proveden sa tobom svetinja.
Na kraju, malena, ako naletiš na takvog čovjeka, a on i ja nemamo ništa zajedničko, imaćemo zajedničku onu najvažniju stvar: Tebe.
Na kraju krajeva, malena, jedino što treba da radiš da bi ga “držala zainteresovanim”, je da budeš ti!
Tvoj vječno zainteresovani momak,
Tata"
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySub Sep 09, 2017 8:17 pm

"Svi mi imamo svoje trenutke, crne, sive, žute, kako hoćeš..
Svoj mir i svoj nemir..
Svoje tuge i radosti..
Svoje borbe, pobjede i poraze..
Svoj život!

Svi imamo priču koju ne moramo objašnjavati nikome."

Marjana Lavric  











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Sep 11, 2017 9:17 pm

 U nekim, kratkim tišinama,
pronašla sam više odgovora
nego li u mnogim dugim razgovorima u kojima sam očekivala nešto više, nešto ljepše.
Tišine ne lažu.
Riječi znaju da sakriju ono pravo.

Marjana Lavric  











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Sep 12, 2017 10:16 pm

"... sada se moja unutrasnjost sastoji od:

a) predsoblja (prosto zato sto se nedge mora uci),

b) prijemne sobe, predvidjene za stranke koje nisu zasluzile da se duze zadrzavaju u mojoj dusi, ali , ako su uporni i bas im je do cekanja, neka cekaju,

c) prostrane, suncane , prijatne dnevne sobe, organizovane tako da se , po potrebi mozes i osamiti u poneki kutak, kao sto je klub-garnitura, sa TV-om, kutak sa bibliotekom , dve-tri ogromne terase itd. Tu borave meni dragi ljudi, gosti koji manje-vise redovno svracaju i ostaju koliko god zele,

d) kuhinje i trpezarije kao najvaznijih prostorija, okupljanje oko ognjista gde se hranimo, grejemo i krepimo, gde delimo hleb i so nasih dusa, gde kuvamo i zakuvavao, dodajuci misne trave i skupocene zacine,

e) niza pomocnih prostorija u kojima skladistim ono sto nije neophodno potrebno da bude uvek pri ruci , ali sa utesnim saznanjem da je ipak sve tu, nezagubljeno i neizgubljeno,

f) podruma, tabu-mesta, u koji se silazi mracnim stepenicama. On je pun neprebolnih rana jada i s njima u vezi nastalih neuroza. Kada se stvari u gornjem nivou duse iskomplikuju, prinudjena sam da sidjem dole, da iz temelja pretresem avetinjski podrumski sadrzaj, u nadi da cu pronaci mesto kurslusa i moci da ga popravim,

g) nekoliko spavacih soba u kojima se smestaju oni koji uvek prebivaju u mojoj dusi. U dugim i sporim satima nocnih nesanica od kojih tako strasno patim, volim da odskrinem vrata i uverim se da su tu meni najdrazi ljudi, da im je dobro, da mirno i duboko disu u snu . Ponakad im pridjem, tiho, na prstima i spustim poljubac na celo."

"Spletkarenje sa sopstvenom dušom" Marija Jovanović
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Sep 27, 2017 9:50 am

Svi narodi na Balkanu su prepuni nekog nacionalnog ponosa dok nacionalne sramote nema gotovo niko.
Na šta smo to tačno ponosni?
Na onu dalju istoriju na koju nismo mi uticali nego naši preci koji su po svemu sudeći bili sušta suprotnost od ovoga što smo mi danas?
Na njih koji su imali neki drugi sistem vrednosti?
Ponosimo se tom dalekom istorijom na koju mi ama baš nikako nismo uticali.
Čime se još ponosimo?
Sportistima i naučnicima?
Na njihove uspehe nismo mi uticali niti smo zaslužni za iste.
Čak smo i kao narod i kao država uskraćivali normalne uslove za rad i napredovanje.
Svaka kap njihovog znoja i odricanja, nije naš trud već njihov.
I na krajeva, svi oni su morali da odu sa Balkana da bi uspeli i bili najbolji u tome što rade.
Neki drugi narodi, neke normalnije države su im dale sve ono što mi nismo.
Ponosimo se dakle tuđim radom, odricanjem i uspehom.
Ako je nacionalni ponos što sportisti i naučnici dolaze iz naših naroda, gde nam je onda i nacionalna sramota što ratni zločinci i kojekakvi zlikovci dolaze iz naših redova?
Zašto smatramo da smo zaslužni za uspeh nekog sportiste kojem ni na koji način nismo pomogli, a ograđujemo se od nekog političara koji je sve narode zavio u crno, a kojem smo na direktan ili indirektan način pomogli da to čini?
Kad kažem pomogli, mislim na izbore, naravno.
Na šta smo to ponosni kad su u pitanju godine u kojima smo mi nešto uradili ili nismo uradili?
Pustite istoriju jer mi na nju nismo uticali.
Da vidimo čime se to ponosi naša generacija.
Na milione izbeglica?
Ratove?
Stotine hiljada mrtvih?
Rasturene fabrike, uništeno zdravstvo, obrazovanje na nivou pećinskog čoveka?
Možda na tome što skoro da imamo više naroda u dijaspori nego u domovini?
Nemamo mi na šta da budemo ponosni, ali pucamo od nekog nacionalnog ponosa za koji nemamo nikakve zasluge.
Sve što je valjalo, oterali smo ili u smrt ili u inostranstvo.
Sve ono što je bilo za ponos uspeli smo da pretvorimo u ono što je za sramotu, koju naravno ne osećamo jer se skrivamo iza predivnih mladih ljudi i sjajnih sportista.
Ljudi koji odlaze, odlaze jer im ništa nismo dali, a svaki uspeh bi da im uzmemo i prisvojimo za sebe.
Poslednjih par decenija samo oni mogu biti ponosni na ono što su učinili svojim radom i svojim odricanjem.
A mi?
Pa, mi treba da pogledamo šta smo učinili svojim radom i svojim izborima tih poslednjih par decenija.
I kažite mi kad pogledate sve to, čime to da se ponosimo?
Znam da će neki reći ja nisam tako glasao ili uticao na to i nemam razloga za sramotu.
Ok, ali nisi uticao ni na uspeh nekog sportiste, ali eto imaš razlog za ponos.
Eh, kad bi naši preci mogli da vide učinke naše generacije, teško da bi među njima neko osetio ponos.
Verujem da bi ih bilo sramota što smo njihova deca, a ne deca nekih njihovih neprijatelja.

Igor Cobanovic
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Oci-ANDJELA
Anđelina
Oci-ANDJELA


Datum upisa : 08.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyNed Okt 01, 2017 1:49 am

Treba biti optimista

Maja i ja smo se napokon smilovali da letujemo zajedno.
Išli smo na ostrvo Hvar kod nekih njenih rođaka. Ona je vozila svoj Reno Megan, dok sam ja bio zadužen za sve ostalo. A ponajviše da ne smetam…
Samo što smo krenuli, čim smo izašli na autoput, videli smo poluonesvešćenog psa kako se tetura nasred ulice. Maja ga je vešto zaobišla, oboje smo prećutali, pogledali se na trenutak i nastavili dalje. Odjednom, umesto da nastavi, Maja je naglo stala, udahnula duboko, opsovala, izvukla peškir iz ranca, izletela iz kola i otrčala do psa.
– Ne možemo ovde da ga ostavimo! Zgaziće ga neko. Pogledaj manijake kako jure? Ubilo ga je ovo sunce. Sigurno danima ništa nije pio. Jadničak! A vidi ga kako je sladak, duša mala, povešćemo ga sa nama dok se ne oporavi a i da nam pravi društvo. Dug je put…
Ušuškala ga je pozadi, ogrnula vlažnim peškirom, nahranila, napojila i ostavila ga da spava. Pritom je i mene zamolila da budem tiši pošto je sigurno doživeo tešku traumu… Nisam ljubomoran, šta vam je? Dobro, nije mi bilo svejedno, pošto na mene uopšte nije obraćala pažnju, sve vreme je pričala o njemu i razgovarala sa njim. A i moram da priznam da baš i nije neki kompliment za muškarca kada devojka poveze prvu džukelu koja naiđe uz komentar da joj je dosadno i da joj treba društvo.
Maja je laka na suze a ja sam lak na nju, što je defi nitivno najgora moguća kombinacija, tako da nismo mogli do kraja da se dogovorimo šta ćemo sa psom. Predlagao sam da svratimo i da ga ostavimo negde, bilo gde, u protivnom će nam upropastiti letovanje. Pokušao sam da joj objasnim da se ne radi o zlatnom retriveru, već mešancu, avlijaneru, uličnom džukcu koji od pedigrea jedino ima ludačku sreću da mu Maja bude gazdarica. Na sve što sam rekao samo je odmahnula rukom, slegla ramenima i nastavila da vozi… Naš dlakavi prijatelj se za to vreme poprilično odomaćio. Počeo je da se proteže, zeva, još nas je i zamolio da otvorimo prozor kako bi mogao jezikom da pozdravlja svakoga ko prođe pored nas… U odnosu na saunu, u kojoj je radio celog leta prekovremeno, frižider od Majinih kola bio je idealna destinacija za uživanje. A i zavideo sam mu, priznajem, uvek mi, gde god da pođem sa devojkom, neka džukela u samom startu pokvari stvar. Ili se ubaci pa ne mogu da budem u centru pažnje, ili skrene temu i ode sve u propast.
Kilometar po kilometar, grad po grad i mi smo već bili pred hrvatskom granicom. Hteli su da nam ga oduzmu jer nismo imali nikakva dokumenta za njega. Lagali smo kako nismo stigli da ga registrujemo a i da nismo mogli da ga ostavimo kod kuće jer ne bi imao ko da ga hrani. No, ni oni nisu znali šta da rade sa njim, a i priznali su nam da ne znaju šta će ni sa svojim psima, tako da su nas pustili… Pošto je iza nas bilo još otprilike milion automobila, a nad nama plus četrdeset u hladu, bilo je nerealno da se utvrđuje identitet dlakavog uljeza. Ni on se, naravno, nije bunio, samo se raširio pozadi kao da snima reklamu ili daje intervju za dokumentarac o psećem životu na visokoj nozi. Od sreće je samo dva puta ponovio VAU! VAU! I nastavio da kunja…
Nazvali smo ga Dalmatinac. To je bio prvi dalmatinac u životu koji nije imao veze sa dalmatincima. Bio je to običan seoski džukac koji je igrom sudbine dospeo do jednog od najlepših mesta na svetu. Da ga danas vide njegovi drugovi iz kraja, siguran sam da bi mu zavideli. A i ko ne bi? Ne samo da se doživotno oslobodio lanaca oko vrata, prašnjavih drumova, blata, nego je bio prepušten potpunoj slobodi na ovom ostrvu.
Kako je lako kada si pas, ne treba ti pasoš, ne treba ti lična karta, ni godišnji odmor, ni 1000 eura za letovanje. Ne treba ti, u stvari, ništa! Treba ti samo luda sreća da ustopiraš gazdaricu kao što je Maja i rešio si sve životne probleme.
Čim smo stigli, izleteo je iz kola, skinuo sve sa sebe i otrčao u more da se okupa. Zaustavio se na trenutak, podigao zadovoljno šapu i mahnuo je i on nama. Zatim se okrenuo i otplivao leđno do neke bele pudlice koja je plutala na gumenoj dasci. Eto šta ti je život, danas crkavaš na suncu u nekoj pomoravskoj zabiti, a već sutra u isto vreme muvaš se sa najlepšom pudlicom Jadrana. Treba biti optimista…

Stefan simić
Nazad na vrh Ići dole
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPon Okt 02, 2017 11:52 pm

Put do kuce je bio dug,preko dvadeset godina.Slika njegove rodne kuce koju je nosio u svojim secanjima nije bila ni blizu onoga sto je zatekao.Urusena ograda.Velika masivna gvozdena kapija nije ni postojala.Staza do kuce jedva se nazirala od korova koga je bilo posvuda,cak i na stepenicama koje su vodile do vrata sa kojih su kise,sunce i vetrovi proteklih godina skinuli farbu.Nekada lepo prozorsko okno pored vrata bilo je polupano.Gurnuo je kljuc u bravu,nije bilo zakljucano.Pritisnuo je kvaku i sa prilicnom snagom gurnuo vrata usavsi unutra.Ggrlo mu se steglo,oci napunile suzama a nejasna hladnoca od praznine koju je obuhvatio pogledom prosla mu je telom.Nicega nije bilo unutra osim zidova.Ni majcinog velikog biljurnog ogledala u orahovom rezbarenom ramu u predsoblju,ni stilske komode i malog okruglog tepiha ni saksije sa asparagusom koje je stajalo na drvenom stalku za cvece,ni civiluka.A voleo je to predsoblje.Bilo prostrano,suncano i odisalo nekakvom toplinom,svaki put kada bi usao unutra,pozdravivsi majku koja ga je sacekivala,sa njegovih putovanja.Danas,nje nije bilo.Nikoga koga je voleo nije bilo.Ostao je samo on,ova mrtva kuca i uspomene..
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Okt 03, 2017 11:12 am

NEŠ' MAJČIN SINE!
Ošla Sinanovca u čaršiju da kupi podmjere. Natrpala ona svšata, praška za haljine, safun, zejtina, kahve, kocku, kvasca, riže, drvenu kašiku, cjedku za mlijeko, ona joj se razrijedila, pa kad cijedi mlijeko mo're štagod proletit, i na vrh' metla Linđu. Vuče Sinanovca ona kolica, a oni prvi točkić sve nješto bremzaju. Huda gura k'o sivonja, a ona se jedva miču.
- Tobeyarabi, k'o da sam vola metla u ova kolica, a ne samo teke fasunge.
Gura, al' ona kolica nikako da uprave. Haj' haj', pa zakvače one rafe.
- Allahu dragi šta je samnom!!!
- Mo're bit da mi je klak skočio pa me nosa, al' popila sam onu jednu žutu tabletu ojtra uz kahvu.
Gura ona jadna, i sama sa sobom divani.
- Haj' Bože dragi, da nijesam zamijenila one žute s'onim za žel'dac što hin pijem. Ma nijesam, uzela sam je iz kredenca, one za trbuh su mi u nadkasli..
Hlupiše kolica u onu rafu, sve se strese, spadoše one cjedke, što su bile na rafi, i dkotrljaše se, zveknu i tagara od pod…
- Allahu dragi šta mi je!!!
Doletiše one hanumice do Sinanovce.
- A nano draga šta uradi bona, sve nam pohlupa, u šta zvjerljaš!
- Ma neznam keve drage, ako mi nije klak skočio, pa me nosa.
- Ja, nosa, a 'ko će platit sad ovu tagaru, što se razbila?
- Hej šćero, ja neznam hoćul' imat' i za ovo što sam uzela, a kamo li još i tagaru da platim!
Doleti jedan, 'nako mlađi momčuljak, i priuze ona kolica, kad i u njeg' sve u stranu lete.
A Sinanovca će njemu:
- Drago dijete da nije i u tebe klak skočio?
- Ma jok nane, neg' ova kolica nisu u redu. Ovi točkići se ne okreću, nješto zablokiralo!
A sinanovca se okrenu onim hanumicama:
- 'Nate šta je, ako vas drmnem ovom tagarom, nama će vam se mozak zablokirat. Metli ste ova kolica razdrndana tam' međ' one. Što hin ne izmajstorišete, crkle dabogda. Ja mislila klak mi se digo, pa me nosa, a ono ota vaša kola me nohala. Viđam ja nješto neće, sama mislim, k'o da sam vola metla ovd'.
- Di vam je šef?
- Što, priupitaše one hanumice, a sve pozelenile od straha, hoćel' hin Sinanovca odvalit onom tagarom.
- Vič'te ga vam da dojde!
Ode jena po šefa i dovede ga.
- Kako vam mogu pomoć gospođo?
Sinanovca ni pet, ni šest pa onom tagarom odalami šefa priko plećke, E 'VAKO MI MOREŠ POMOĆ.
Pohita sve iz onije kolica, sam' uze Linđu pod ruku, i prema kasi.
- 'Naš šta je, kad bidneš izmajstoriso ota kola, ondak' ću doć po ote stvare. Ja, bilmezu jedan, kad se neonesvijsti, mislila klak mi skočio a ono ota tvoja harabtija me uhelaći.
Vrže sinanoca dvije ipo markice na onu kasu, i ode na vrata.
Autor: Mirsad ♥ Zafina, 02.10.2017
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptySre Okt 11, 2017 2:55 pm

Za sve mame koje imaju devojčice – Eto, toga se mama plaši. I to, onako – baš baš.

– Ostavi uključeno svetlo – kaže mi dok se na prstima iskradam iz sobe.
– Zašto, mila?
– Zato.
– Pa nije valjda da se tolika devojka plaši mraka?
– Molim te, ostavi upaljeno – ponavlja.
– Ok, ali poješće te komarci, samo da znaš.
– Neka će. Mama?
– Molim?
– A je l’ se ti plašiš nečega? Al’ onako baš baš?
– Ko, ja? Mama se ničega ne plaši, dušo.

Mama se ničega ne plaši. Osim da ćeš mi porasti pre nego stignem da te dobro izgrlim i izljubim, i da ćeš mi iskliznuti iz ruku dok trepnem okom. Plašim se da se nećeš sećati dana koje smo proveli zajedno, i da će ove naše godinice izbledeti kao stara hartija. Plašim se da će te sutra neki strašni pubertet uzeti pod svoje i da će te biti teško voleti, da ću zagledati to lice, tražeći nekakav trag onog ždrebeta što je jurcalo kroz kuću, skakalo po krevetu, smejalo se, nekada davno.

Plašim se da ćeš mi prebaciti jednog dana sve one stvari koje kćerke inače prebacuju majkama, nezadovoljna svojim likom u ogledalu, nesrećna zbog svih onih nesreća koje, nekako, idu u paketu kad imaš petnaest, šesnaest godina. Da ćeš mrzeti svoj nos i kriviti mene zbog toga jer su tvoj nos i moj nos isto. Plašim se da ćeš bežati od mene kao od kuge, da ćeš me se stideti, da više nećemo pričati ni grliti se kao sada, da nećeš utrčati u kuću, baciti ranac na pod i sva zadihana mi reći – znaš šta se danas desilo u školi?

Plašim se da ćeš se kriti od mene, da ćeš me lagati, zatvarati se u sebe, da više neću biti drag gost u tvome svetu, u tvojoj sobi. Treskaćeš vratima, govoriti jezikom koji ne razumem, plakati za svaku sitnicu, tražiti svoja prava, odlaziti bez pozdrava, prkositi bez razloga. Strah me je da ćeš se promeniti, da ćeš gurati svoje stvari pod krevet, moje srce pod tepih, ostavljati nered svud za sobom – prosute mrve, šolju s jogurtom, omote od žvaka. Da ćeš se obilato koristiti mojom šminkom, oblačiti moje stvari bez pitanja, terati kontru, dokazivati da si valjda jača.

Plašim se da ćeš se povući u sebe i da više neću umeti da te nađem. Da ćeš prekidati vezu svaki put kad uđem u sobu pod izgovorom da nešto tražim. Tražiću tebe, a ti ćeš biti sve dalja. Onako kako sam ja svojoj majci bivala, a ona svojoj i tako redom. Strah me je da ću pričati, a da me nećeš čuti. Da ćeš, meni u inat, raditi protiv sebe. Da će te na brzinu smotati neki pogrešan tip, mulac koji te ne zaslužuje, koji neće umeti da voli svaku tvoju pegu na licu i da ću zalud govoriti “nije za tebe, mila, možeš i bolje”. Plašim se da će te nešto boleti, a da nećeš smeti da mi kažeš. Plašim se da ćeš jednog dana ležati sama, u nekom tuđem mraku i da neće biti nikoga da upali svetlo.

Plašim se da ću, jedne sparne junske večeri u 22:02, zuriti u sat i pitati se što te još nema. Da će mi glavom proći sve one strašne slutnje na koje smo, mi, majke, pred bogom pretplaćene. Plašim se da ću te pozvati, tek koliko da znam da si dobro i da će mi uljudan ženski glas s druge strane reći da “birani korisnik trenutno nije dostupan”.

Plašim se da neću biti uz tebe – kada ti bude najteže. Da me neće biti ni kada ti bude najlepše. Plašim se da ću ti, kako život bude odmicao, sve manje biti potrebna i da ćeš me zguliti sa sebe kao staru, osušenu kožu. Bojim se da će proći godine pre nego me ponovo pogledaš i u meni prepoznaš sebe. Pre nego što, listajući albume, primetiš kako, gle čuda, na isti način sklanjamo kosu s čela, na isti način se smejemo, podižemo obrve, solimo supu, mrštimo kad nam nešto nije potaman i da će proći ledeno, kameno, bronzano doba pre nego što shvatiš da smo sličnije nego što možeš i želiš da veruješ.

Plašim se da ćeš ličiti na mene. Da ćeš nositi ovu istu tvrdoglavu crtu, kao beleg na čelu, da će te po tome poznavati i govoriti ti kako si “ista majka”. Plašim se da ćeš zbog toga neke škole skupo platiti, a lekcije učiti po više puta. Plašim se i da nećeš ličiti na mene. Da nećeš umeti da grliš onako kako ja grlim. Da se raduješ životu onako kako se ja radujem. Da ćeš u želji da što dalje pobegneš od mene, dosadne, naporne, posesivne majke – pobeći i od sebe i da neću stići da ti kažem koliko te volim.

Eto, toga se mama plaši. I to, onako – baš baš.

autor teksta je Duda Alapaca.
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Okt 17, 2017 10:55 pm

Bio jednom jedan dečak, čija je porodica bila veoma bogata. Jednog dana njegov otac ga je odveo na put do jednog siromašnog sela. Cilj putovanja bio je da pokaže svom sinu, kako žive siromašni ljudi, kako bi on kada poreste umeo da ceni svoje bogatstvo. Tako su stigli na do sela, na jednu farmu, kod jedne veoma siromašne porodice. Oni tamo provedu nekoliko dana i na povratku, otac je upitao svog sina , da li mu se svidelo putovanje.
"O, bilo je sjajno, tata " - dečak je odgovorio. " Da li si primetio, kako siromašni ljudi žive? " . " Da, jesam ", - rekao je dečak. Otac je zamolio sina da mu ispriča svoje utiske sa njihovog putovanja".
"Pa mi, - počeo je dečak, imamo samo jedanog psa, a oni imaju četiri. U našem vrtu se nalazi bazen, dok oni imaju reku , koja nema kraja. Imamo skupe lampione, ali oni noću imaju zvezde iznad svojih glava. Mi imamo samo mali komad zemlje, dok oni imaju beskrajna polja . Mi moramo kupovati hranu, a kod njih ona raste. Imamo veliku ogradu za zaštitu naše imovine, njima to ne treba, jer imaju prijatelje da ih štite."
Otac je bio zapanjen, nije mogao da kaže ni reč.
Onda je dečak dodao : "Hvala ti, tata, što si me doveo da vidim koliko smo mi siromašni."
Ova priča pokazuje da se pravo bogatstvo, kao i prava sreća ne meri materijalnim stvarima. Ljubav, prijateljstvo i sloboda su daleko vredniji.
s poštovanjem..

izvor(sa neta)










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Okt 20, 2017 1:07 pm

Ja se duboko ispricavam na drskošću koju cu iskazati ali zanima me, kako bi se trebala ponasati jedna Majka, Djevojka, Žena neovisno da li se nalazila u reali ili virtuali.
Kvazimoralisti, ja vas izazivam.
Objasnite mi.
Neuka sam.
Neobavjestena.
Da li smije nositi haljine iznad koljena da je ne nazovete droljom koja privlaci paznju?
Ona je zaboga majka, ima djecu.
Ona je udata, ima te neke godine.
Da li joj prilice suknjice i te strasne majice sa dubokim dekolteom pa pokrivate oci kao da se o vama osobno radi?
Oprostite, moralisti.
Kako vi to dozivljavate jednu majku,ženu 21.stoljeca?
Da li kroz vase oklope i pravila koje su vam opet neki tamo drugi nametnuli?
Ona ista pravila koja i vas grizu a ne bi priznali ni za zivu glavu.
Da li je primjereno takvim zenama nositi stikle od 15 cm?
Kazite mi.
Da li ikako moze izaci sa prijateljicama a da je ne okarakterizirate ko' bjesnulju kojoj su neduzne kafice alibi za kurvarluke?
Recite mi, moralisti.
Visokoobrazovani, vi zatucani, sveznajuci ljudi i neljudi zakopcanih kosulja do brade, u hlacama, vi koji uvijek pretenciozno isticete da vodite samo svoje zivote al' vam merak da bestijalno virkate kroz tudje brave znajuci dobro da ste ikekako i svirepo zakatanceni.
Ne morate mi reci, ja cu za vas odgovoriti.
Ma koliko vam usi gorjele dok moji prsti kipte od nagomilane averzije spram vaseg licemjerstva.
Vi ocekujete da zeni zavrsava zivot kad rodi dijete pa ste toliko primitivni da joj mjerite centimetre potpetica i suknji.
Vi ocekujete da zena prestane da zivi i da joj se zivot svodi na dom i iskljucivo obitelj.
Da se preda pregaci i bude uljudna zenica iz susjedstva, tj.zenturaca kojoj je odredjeno cak i vrijeme pijenja kafa.
Ne daj Boze da je zgodna.
Da je lajava.
Da je uspjesna u poslu koji radi.
Vi cete je deklarirati ko stopostotnu kurvu svakako.
Ne daj Boze da izlazi, ne daj Boze da dise, da umije da postoji medju vama, tako mrtvima.
Ne daj Boze da ima muske prijatelje..
Vi to gledate kroz svoje cvike.
Mozda joj je ljubavnik?!
Jeste sigurno.
Jedna majka i udata zena ne smije imati muske prijatelje!
Tko je to vidio?!
Kako se usudjuje samo?
Pa djavo da vas nosi sve takve.
Mnoge ste divne zene ubili u pojam,
Mnoge ste divne zene gurnuli u mulj i nadjenuli im epitete kakvih bi se svaki normalan stvor postidio,
Mnoge ste veze raskinuli,
Mnoga prijateljstva sjebali.
Sve ste omalovazili iz kukakvne tendencije da ljude okrenete u svom pravcu, cisto da ne budete usamljeni i nesretni u svom svijetu pravila.
Mnoge ste ljude ucinili nesretnima..
Jel' vas sramota?
Ja vas ipak molim.
Pogledajte se u ogledalo.
Suci, sutkinje, moralisti pametnjakovici.
Nadjite u tim borama koje vidite sve svoje zivotne greske,
I vase osobne grijehe.
Koliko ste i kako drugima naudili?
Koliko? Kako i zasto?
Ne morate meni nista priznati, sebi priznajte.
Ja sam svjesna da ste i bez tog priznanja mnogo, mnogo nesretni.
Ja sam svjesna da ste zapravo kukavice.
Ni manje ni vise.
Ja znam da bi i vi sami voljeli da ste drugaciji..
Kad nitko ne gleda.
Da selo ne zna.
Ja znam.
A znate i vi.
Samo kad bi mogli.
I samo kad bi znali.
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyPet Okt 20, 2017 1:33 pm

Poznajem jednog momka jedno 10 godina. Oduvijek je bio sa jednom djevojkom, cak je i veza na daljinu uspjela, jer im je oboma bio cilj da se "uzmu". Jel? Hodaju od srednje skole, ona uzgubila nevinost s njim, i sve ide svojim tokom. To sto on nju nije nesto volio, otom potom. Narod ocekuje da je zeni, i to je to. To sto ona nije zeljela da se vrati iz velegrada, u kojem je imala super posao, u manji gradic otom potom, narod ce peicati da se kurva po velegradu. Ona se vrati, on je ozeni.. Vjencanje tuznih lica. Ona ostavila iza sebe super zivot, a on se zeni jer eto..Narod tako trazi. Dobra sam s oboje, tu i tamo mi se povjerise i jedno i drugo, pa meni nije trebalo puno da sklopim kockice u glavi. On nece iz male sredine, gdje ce roditelje ostaviti(a roditelji u punoj snazi)..Dakle oboje nezadovoljni udjose u brak. Sad narod trazi nakon sto ih je vjencao, da dodju red na djecu i.. Tu pocinju problemi, jedna godina nista, druga godina nista, cetvrta, peta.. nista. Pitam ga jednom jer ga dugo nisam vidjela ima li sta? Kaze : "Nema, ona se kontrolisala s njom je sve uredu, ali ja? Nekako ne smijem otici, znam sve te doktore, hoce li pricati po gradu kako ne mogu imati djecu?" Kazem mu da bude malo normalan, da se spakuju i odu u neki grad, njih dvoje sami, niko da ne zna kad mu je vec do toga stalo, i da se prekontrolisu i da rade ako nista na umjetnoj oplodnji. Kaze neka, lakse je ovako.
Ja navalih jos koji put da mu objasnim da trebaju, ali on izusti lakse da za nju misle da je jalova.. meni se prereza nesto u stomaku i tiho mu kazem: Jedi govna.
Mladi su to ljudi, nekih par godina stariji od mene. Zivot je pred njima, a ne zive ga.. zasto? Jer sta ce narod reci?
Sretnem nju, u nedostatku posla u svojoj struci u kojoj je bila vrhunska, dostigla je mjesto direktora marketinga u tom velegradu, kupim cigare od nje. Radi na trafici, nije problem taj posao, niti jedan nije, ali ona je nezadovoljna. Vidim joj na faci i vidim joj kad krene pricati o prijateljici iz tog velegrada koliko je uspjela.
On kaze nema vise svoj bager, niti kamion, sad radi za ceste, i et sastavljaju kraj s krajem, ona je tu na probnom radu, i tako ce biti..
Dakle nezadovoljstvo. Razvest se nece, iako nisu sretni, iako se vise ne vole, iako nemaju djece, jer sta ce narod reci..
Dusa mi se raspala kad je vidjeh. I njega.. sve zbog toga sta ce narod reci???
Koji bre narod???? Ko diriguje ta pravila? Jesu li zapisana? Jeste li sretni zbog sebe ili zbog naroda? Probudite se dok nije kasno. Taj isti narod ce uvijek pricati.. a vi cete biti ti koji ce ispastati. Udahnite zivot! Nemojte da samo zivitr i disete..trgnite se, radite stvari koje volite i poletite zivotu u zagrljaju, jeste li osjetile zagrljaj zivota? Ako niste, vrijeme vam je da se probudite!!!
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Okano
Somborska Ruža
Okano


Godina : 48
Datum upisa : 06.01.2012

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyČet Nov 09, 2017 10:28 pm

Tanka prekinuta linija, snova jednog dečaka.
Znam tu priču, ide ovako:
Bilo je rano proleće, tek počelo, davne 1980 godine. Sa prolećem se sve budi, raste i želi da živi. Tako je živeo i mali dečak, srećan, nasmejan i pun života. Potpuno bezbrižan šta život donosi, sa osećanjima i emocijama da ništa ne može prekinuti ono što je tek počelo...život.

U naručju, teškim koracima, kao da nikada neće stići na željeno mesto nade i spasa, majka malog dečaka, uplakana, nosila ga je izgubljenog, slomljenog, predanog sudbini. Mali dečak je širom otvorenih očiju gledao svoju majku, koja je za njegov život bila sve. Andjeo. Gledao je, čak i pomalo nasmešen.
Mnogo ljudi u belim mantilima se skupilo oko malog dečaka. Borili su se za njegov život, dajući sve od sebe kako bi nastavio da živi, zajedno sa prolećem.
Činila se kao bezuspešna borba.
Dečakovo srce je polako prestajalo da kuca.
...ravna linija...
Ljudi u belom su konstatovali da je nastupila klinička smrt.

Uplakana majka, sa nestrpljenjem je čekala bilo kakvu vest o malom dečaku. Napokon, jedna žena u belom je došla i rekla:
-Imate li drugo dete? - upitala je
-Ne - rekla je majka
-Rodite ga! Od ovog nema ništa - grubo je rekla žena u belom, kao da nije imala u sebi ni trunku osećanja.
Sa nevericom, potpuno bez glasa, majka malog dečaka je pala na kolena. Plakala je bez suza. Nije verovala u ono što je čula.

...14 minuta kasnije, posle ravne linije...

- ŽIV JE! - čuo se glas, koji je zagrmeo.
Jedan sedi, čovek u belom je istrčao iz sale i potrčao ka majci malog dečaka. Uhvatio je za ramena i počeo da trese, sa rečima: ŽIV je, gospodjo!

Majka malog dečaka, našla se u čudu. Plakala je i dalje. Pošla je u salu da vidi svog mališana.
Mali dečak je pogledao ka njima.
Nasmejao se....


N.N.

gcty gcty gcty gcty gcty gcty
Nazad na vrh Ići dole
http://farytalenakit.mojsajt.rs/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 EmptyUto Nov 21, 2017 9:42 pm

 Samo za voljenom ženom možeš da patiš
Da liješ suze kao da ti se sve gasi
Da je voliš i mrziš istovremeno
Da je preklinješ što si je uopšte sreo
Da prekidaš kontakt i da je minut posle toga zoveš

Samo voljenu ženu možeš da prezireš
Za druge ti pre ili kasnije postaje svejedno
Samo voljena ti se uvuče pod kožu
I kida ti srce na komadiće
Kao da se hrani tvojim bolom i naslađuje

Samo za voljenom ženom možeš da čezneš i žališ
Što te neće za sebe ali hoće pored sebe
Što ti priča ono što ne bi smela
Što je navodno tu a nije
Što ti pominje druge

Samo zbog voljene žene možeš da poludiš
I da se pitaš da li te stvarno oseća
Ili samo laže, glumi da joj je stalo

Ili ti se sveti
Zbog drugih
Zbog svojih nesreća, sjebanosti, gluposti
A ti joj dođeš kao piksla za pražnjenje
U koju može da saspe sve što joj se hoće

Druge je za nju briga
Ti joj dođeš kao mašina za popravljanje ega

Samo za voljenom ženom možeš da se lomiš godinama
Da joj se vraćaš 1000 puta
Da ti se uvek na nju diže
I kada se nikome ne bi digao
I u njeniim najgorim stanjima i izdanjima

Zato što si u njoj video nešto, što u drugima nisi
Zato što je u njoj, deo tebe
Kao deo tela, srca, duše

I ne možeš protiv toga
I ne možeš bez toga

Zato te tako lako podigne a i sruši
Zato te tako lako vrati kada bi da odeš
Zato što oseća da si njen
Da vlada tobom
I da joj ne možeš ništa

A tako je prokleto želiš
Za sebe, uz sebe, pored sebe
Da je to neizdrživo i nepodnošljivo

Ona za druge može da bude nikakva, beznačajna, ništavna
Možda bi to bila i za tebe da je znaš u nekim drugim okolnostima
Da niste bili i proveli toliko

Ovako je deo tebe
Nekad najbolji, nekad najgori
I tako zna da te zaseče tamo gde si najslabiji
I to fino, suptilno
Da boli jače od najljućeg neprijatelja

Takva je voljena žena
I takvi sve mogu da budu slojevi ljubavi
Veličanstveni, blistavi, nestvarni
Ali i bedni, ponižavajući, odvratni

Tako je to kada voliš
A ne dobiješ dovoljno
Nego uvek prosiš i tražiš više

Ona daje koliko joj se daje
A ti večito gladan nje i njenog svega


Stefan Simić

[You must be registered and logged in to see this image.]











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 13 Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )
Nazad na vrh 
Strana 12 od 17Idi na stranu : Prethodni  1 ... 7 ... 11, 12, 13 ... 17  Sledeći
 Similar topics
-
» Neko kao ja

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: KNJIŽEVNOST :: PROZA/POEZIJA/PISANA REČ ..-
Skoči na: