DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )

Ići dole 
+43
Astra
Majčina dušica
bosankaa
MadamX
Gothic
Oci-ANDJELA
Tessaa
el_vibrador
Mima65
Kica/Praja
Enesa
brdjanin
Svemimir
Danubius
cojle
Sibila_
debilko
sunrise
Kijara-brm
ZoxZoja
Ladyintheblack
Lakota
podbarac
sonia
Šmizla
Krupljanka
arsic
Bukovski_Jr
AstrinaKomsinica
surčinac
Zana
Djulieta
Sikret
montoya
Nut
nezaborav
Okano
meseceva rosa
OnaVoliBluz
Samouka
Amisela
Xenia
Lily
47 posters
Idi na stranu : Prethodni  1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17  Sledeći
AutorPoruka
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyNed Nov 30, 2008 5:52 pm

First topic message reminder :

--------------------------------------------------------------------------------
Jesen na Cetinju





Ovo je pismeni rad učenika šestog razreda škole na Cetinju koji je ocijenjen, hmm... vidjet ćete na kraju kako. Navodno su ocjena i sastav došli do ministra obrazovanja. Navodno živa istina. Velika greška nastavnice. Sastav je remek-djelo! Klik mu nudi posao!

Jesen? Pa o čemu drugom pisati nego da ti je žao?
Počela je jesen u našem gradu. Umrlo je više ljudi. Kao i u svakoj jeseni meni ih je žao, ali Živku Orlandiju baš i nije. On često kaže da tako mora i treba. A kad mu je brata majka gađala među rogove nije tako mislijo.

Domaćice spremaju zimnicu. Ja sam srećan. Grad je pun lišća a tata kaže da bi smećari trebali da idu u kurac jer ovo već treća jesen kako ništa ne rade. Od ove jeseni nam strašno faljiva struje u kuću, pa mama kaže za elektrodistributere to su jedna govna, a nije tako mislila na tom načinu kada nam je kuća bila puna struje.

Ove jeseni i ja sam kao i mnogi drugi smo se zaljubili u istu curu. To je mala od pasenoga - Vera. Ja je zovem Vjera jer me stid da se odvajam od društva. I ove jeseni ptice su pošle na jugu. Rode i vrapci i slavuji su ostali. Meni ih je žao jer su one male i nezaštićene, pa bi ih mnogi mangupi mogli ubiti namrtvo. Djed kaže da su one ptičiji proletarijat, a nije tako mislio kad nam se roda posrala na fiću, pa je tata jurio do Spadijerskog vrha. Djed je tada slomio nogu, a tu rodu je ubio ujak Vlado dva dana poslije golijama rukama.

Djed slomio nogu ili mu se samo neda pješačiti?

On kaže da se branila ka čovjek. Meni je bilo žao a žao mi je i djeda koji je slomio nogu. Ali mi je žalije rodu jer je djed živ a roda ne, a mislim da bi rodi bilo milije da je ujak Vlado slomio nogu, a da je ona ubila djeda pod Spadijerski vrh. Mada bi meni bilo mrznije. Ja isto mislim da bi najbolje da se ujak Vlado posra djedu na fiću i da ga je djed ubio sjekirom, ka što je htio babu jedan put, a da se roda ne miješa. To je radi toga što me ujak Vlado (rak ga izijo) slepio u glavu kad sam prnuo pred direktorom Oboda pa ga je bilo stid od mene. Od kad je ubio rodu još mi je mrzniji.

Brat od tetke mi Vojo, je ka svake jeseni kupio petarde kod Paljevica u Donje Polje. Oni nemaju para za ljeb pa prodaju petarde. Meni ih je žao. Baba kaže da su dobri ljudi, a nije tako mislila kad su joj zapalili garažu đe je djed i njegovi penzioneri igra fircik u pare. Jesen mi je još draga radi strika Velja što dolazi sa broda. On je bogat čovjek i dosta je zgodan. Svaki put s broda dovede novu strinu, pa ode na brod. Poslije ih mi teško izbacimo iz kuće. Neđo kaže da te žene šiljemo kod njega jer mu ih je žao da se svade s majkom po vas dan. A nije tako mislio kad mu na kocku u Pećinu pošle tri plate pa je ijo u našu kušu. Ne znam šta bi još pisa od jeseni. Još sem da je volim i njeni plodovi nama djeci daju vitamine da bi smo postali jaki.

Radenčević Slaven VI 3
Ocjena: jedan (1)
Komentar: 'Obrati pažnju na genitiv. Tema je promašena'
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com

AutorPoruka
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Nov 07, 2020 9:07 pm

Nekada davno, kalendarska godina je počinjala 1. marta pa je tako i prvi mesec, kao najvažniji u godini, dobio ime po rimskom ratnom bogu Marsu, a za njim su dolazili Aprilis (cvetni mesec), Maja (boginja), Junus (takođe boginja), Quintilis (peti po redu), Sextilis (šesti)September (sedmi), October (osmi), November (deveti), December (deseti), Januarius (bog Janus) i kao završetak godine Februo (bog mrtvih). Quintilis i Sextilis zamenjeni su kasnije imenima cezara Julija i Avgusta.Međutim, 45 g. pre Hrista, Julije Cezar, reformator kalendara, ianče tradicionalno naklonjen Mesecu, naredio je svom astronomu Sosigenu, da računanje Nove godine počne od dana kada pada prvi mlad Mesec po zimskoj kratkodnevici. I tu nastade Sosigen mučenik je danima računao, brojao i crtao, te konačno zaključio da je to 1. Januarius. Kada je to saznanje izneo, Julije Cezar mu naredi da se kalendarska godina računa od tog datuma - prvog januara!Međutim, to uopšte nije fer, mnogo je bolje početak godine računati od onog dana kad Sunce uđe u prolećnu ravnodnevicu (tačno je da se taj datum pomera, npr. ove godine je to bilo 20. marta, ali zbog lakšeg računanja idemo npr. fiksno na 1. mart). ZatimPomeranje kalendara na 1 mart, ne samo da bi imalo veću saglasnost sa prirodom već se i godina dovodi u skladniji odnos sa godišnjim dobima – proleće pada u prvu četvrtinu godine, leto u drugu, jesen u treću, a zima u poslednju. I ne samo toSunce prelazi s južne na severnu polovinu neba, dani postaju duži od noći, te nastaje nov život u prirodi, a poslednji dan zime je logično – poslednji dan stare godine. Imena meseca: septembar, oktobar, novembar i decembar, ponovo bi dobila svoja značenja.
Sada je septembar. Realno.Inače, tada, kada je Sosigen zbrčkao kalendar, onda je ukapirao da mu je ostalo „viška“ 60 dana, pa je ta godina (45. pre Hrista) jedina koja je imala 444 dana, te zbog cele te zbrke prozvana je: annus confusorius.Ali ne samo da je Sosigen napravio konfuziju sa ovim tumbanjem početka godine, već je pogrešio i u računici, i to na godišnjem nivou za 11 minuta i 12 sekundi, pa tu grešku i danas vučemo (julijanski - gregorijanski kalendar).


ŽivojinŽikaPetrović®


Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Nov 09, 2020 1:54 pm


Kako je nastala pesma “Dimitrije, sine Mitre”


Dugo se smatralo da je poznata pesma “Dimitrije, sine Mitre” narodna pesma. Međutim, skoro smo saznali da nije. Autor pesme je Stana Avramović Karaminga iz Vranja. Stana je bila jako ugledna vranjanska pevačica i uzor mnogim kasnije poznatim pevačima.
Stana je umrla 1969. godine i na sahrani su po njenoj želji svirali ovu njenu pesmu. Ona ju je ceo život malo menjala i bilo je par verzija pesme. Pred samu smrt je rekla prijateljima “Sve nesam rekla, sve i neje za pesmu…” i ispričala kako je pesma nastala.

Pesma je inspirisana pričom o Dimitriju koji je bio njen brat od tetke i Stani po kojoj je ona kasnije dobila ime. Karamingin otac Toma je bio ujak Dimitriju. Za priču je saznala od majke koja joj ju je tek na samrti ispričala.

Dimitrije je oženio Stanu za koju se priča da je bila najlepša devojka od Vranja do Niša. Mnogo su se voleli, ali nisu mogli da imaju dece. Kako su godine prolazile polako je porodica počela da zanoveta, pa bi recimo kada bi krenuli u crkvu nedeljom svekrva Bosa govorila “‘Ajde sine, ‘ajde pa i dete dovedi“.

Vremenom je i Dimitrije počeo da prebacuje ženi “Badava, Stano, tvoja lepota, kad nisi rodila muško ili žensko. Svi se kunu u decu, a ja u tebe!”

Od nesreće koja ju je izjedala Stana reši da sebi oduzme život i obesi se. Međutim, za to sazna ujak Toma i pokuša da joj pomogne tako što je posavetuje da tajno zatrudni sa drugim čovekom kako bi porodica ponovo bila sretna.

Tako i bude, Stana zatrudne u četrdesetoj godini sa drugim čovekom. Polako se vraćala sreća u porodicu, svi su je pazili i čuvali od posla da bi iznela trudnoću. Međutim, porođaj je bio težak i Stana umre na porođaju. Dete je preživelo…

Sedam dana kasnije ujka Toma reši da kaže istinu Dimitriju:

“Pre nego što odemo na Stanin grob, moram nešto da ti kažem. Izjedosmo Stanu, prvo tvoja majka, pa ti i onda ja.”.

Dimitrije je bio zbunjen.

“Tako je. Tvoja majka, što je kinjila. Ti što si nerodan, a ja što sam je savetovao s koga da ide. Da znaš, dete nije tvoje.”

Dimitrije bi čvrst, pa odgovori ujaku “Ako, ujko. Nema veze. Mi smo hteli dete da usvojimo, a ovo je bar moja Stana rodila.”

Sutradan, na grobu, pred rođacima dok su Stani davali prvu subotu, Dimitrije reče: “Ovde, pored moje Stane da me pokopate…” i pre nego šte je iko mogao da ga spreči, izvadi pištolj i ubije se.

Tri dana nakon smrti Stane i Dimitrija, od tuge umre i njegova majka Bosa, malo kasnije i Toma.

Tako je Stana Karaminga izgubila oca. Za sećanje sastavila je kratku ali kao planina veliku pesmu o svojoj tetki i njenom sinu Dimitriju. Do svoje osme decenije je krila pozadinu pesme jer govori o zloj sudbini porodice i o samoubistvu.

Za kraj preslušajte pesmu i razmislite o pozadini pesme.


Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Nov 10, 2020 7:48 am

Brankica iz opštine@BJCalamity



Dakle, ovo sto pišem o autizmu i vakcinama pišem kao roditelj deteta sa autizmom, ne kao lekar, niti priučeni pripravnik teorije zavere sa YT.
Postaviću kao prvu i neopozivu činjenicu da je istraživanje koje je dovelo do povezivanja autizma i MMR vakcine diskreditovano, i da o tome nema šta da se diskutuje.
U priči ću zanemariti segment dodatne diskriminaciije osoba sa autizmom kroz anrivaksersko ukazivanje na štetnost vakcina preko autizma koje implicira da je i mrtvo (od neke zarazne bolesti) dete bolje od deteta sa autizmom. Nema gore nesreće od deteta sa autizmom. Zanemarujemo.
Zašto je ova teorija u hiljadama drugih zaživela, zašto preostaje i zašto, uprkos demantovanom istraživanju i dan danas služi avaksima da promovišu svoje nakaradne stavove, i zašto su mnogi roditelji dece sa autizmom pobornici ove teorije?
Rani znaci autizma su baš to, rani znaci. Roditelji ih teško prepoznaju, posebno ako je prvo dete u pitanju, prosto jer se radi o izostanku nekih ponašanja za koje ni ne znate da ne bi trebalo da izostaju. Jer su "neobičnosti" koje pripisujete fazama.
Ja sam sa oko godinu dana imala svest da kod Stefana postoji nešto. 9 meseci pre nego što je primio famozni MMR. Jer sam imala da kod
pročitam šta su rani znaci. Da promislim, da se vratim unazad, da uočim da umesto svojim prstiće uzima moj da pokazuje.
Da razlikuje i imenuje galeba i goluba, ali nam se ne obraća sa mama i tata. Da ovo, i ono...
Dobar deo ljudi primeti znakove kasnije, kad dete uđe u vršnjačku sredinu pa razlike postanu upadljivije. Dobar deo ljudi ne gleda dovoljno pažljivo, dobar deo ljudi zatvara oči i govori: ma to je faza, proći će. I mi smo prošli tu fazu.
Otprilike u vreme kad se prima MMR, sa navršenih godinu do dva, kako ko, razlike postaju ouočljivije jer su milestones razvoja do tad već dosta jasno definisani i izostanak nekih od njih je nesumnjivo razlog za brigu.
Tu je i problem sa nadom pedijatrijom, koja se svodi na merenje, krvnu sliku i neke opšte provere, dok izostaje razgovor sa roditeljima na teme koje bi mogle ukazati na spektar. Da li je dete progovorio i kad, nerelevantno je. Stefan je govorio. Mnogo. Pitanje je bilo kako i šta.
Roditeljima je potreban odgovor, zašto baš njihovo, tako lepo i drago dete? Primetićete da su deca sa autizmom veoma često izuzetno lepa. Ko je kriv? Sve analize su bile u redu. Niko u familiji nema? Zašto? I to je pitanje koje jede ljude, ponekad uništava porodice, u međusobnom traženju odgovornosti i uzroka, uz sve ostale svakodnevne teškoće. Sistemska podrška porodici izostaje, sredina osuđuje ili sažaljeva. Niko tim ljudima ne kaže: niste vi krivi. A njima je potrebno da oslobođeni osećaja krivice žive dalje jedan život ispunjen veoma teškom odgovornošću. Teško je razumeti ako niste prošli. Baš teško. Ljudima je očajnički potrebno da nađu uzrok.Ja imam razloga da verujem da je uzrok, ili bolje reći okidač, asfiksija na porođaju, ali apsolutno odbijam da razmišljam o bilo čijoj krivici, jer bih prvo morala poći od sebe i odluka koje sam donela, to nikom ne donosi ništa dobro, život u ogorčenju bi bio potpuni promašaj.


Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Nov 10, 2020 1:18 pm

ANEX
Ja vas molim da nikad, ali nikad, ne kažete ovako nešto nikome. Autizam je UROĐENO STANJE, nedostatka ljubavi ima u porodicama sa i bez njega, ali to nije uzrok autizma. Nekog roditelja, ovakve srednjovekovne "teorije" dovede na ivicu.Jako mi je teško da posle svega napisanog treba još i da dokazujem roditeljski ljubav, pritom ja sam osoba krajnje neosetljiva na ovakva smatranja, ali zaboga, poenta treda je bila oslobađanje roditelja osećaja krivice, kako zaboga dođemo do toga da su ipak krivi.Nedostatak ljubavi kao uzrok problema ili uzrok nemanja rešenja, bukvalno ne postoji ništa gore što neko ko se tek suočava sa situacijom može da pročita. Nemojte, molim vas, nikad, nikome.
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★



Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPet Dec 04, 2020 8:36 pm

   Ima tih žena koje umeju i da čitaju i da se šminkaju. Znaju da umese, ali i da se udese. Ne beže od problema, ali ih nikada nikom ne stvaraju. Ima tih dama koje izgledaju lepo ne da bi se nekom dopale; one  se dopadaju sebi, uživaju u lepoti i grade svoj stil. Prepoznatljiv. Daleko od trendovskog fenseraja i nametnutih normi u pogledu bilo čega. Takvu ženu je teško nazvati svojom, jer pored nje ti se ceo svet učini nekako blizak i drag, nekako - njen. Ona nije tu tebe radi, čak i ako ti je izjavila ljubav. Ona je ljubav sama, ona ne traži dokaze, performanse, milostinju, zakletve niti obećanja. Ona postoji, svesna da je sama, da je svako od nas uvek sam, ali će most između sebe i drugih neumorno graditi sve dok diše. Lepotom, dobrotom, znanjem, blagošću. Žena, kad to jeste, ona je sve ono što je i majka Zemlja, majka Priroda. Veličanstvena u svojoj jednostavnosti. Svugde i sve možeš sa njom. Izgubljen si bez nje. Kad prepoznaš takvu ženu, osetićeš da si Muškarac. I znaćeš da je bilo vredno truda sve što si činio, sve što činiš ili ćeš tek učiniti za nju - Ženu.

Brankica Damjanović  
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre



Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Feb 20, 2021 10:23 am

Zašto plačemo mi koji sada plačemo za Balaševićem
Nina Gavrilović

Sedim u potpunoj tišini u stanu u kojem je pao mrak ali deluje nepristojno ustati i upaliti svetlo. Umro je Đorđe Balašević. Deluje nemoguće, okrutno, nepošteno. Kao da je neko pocepao deo tkanja naše stvarnosti, čist list papira na kojem je nekako, kroz sve fleke prošlosti i krvave stranice Balašević uspevao da ispiše stihove ljubavi, mira i normalnosti.

Nisam plakala za poznatima kada su odlazili ali Balašević nije tek tamo neko ime sa naslovne strane. Nismo mi njega slušali - on je umeo da oslušne nas. Kada je korona odnela Balaševića odnela je stub ove večito poljuljane balkanse udžerice. Stub koji je bio duh Novog Sada ali i prva ljubav u Beogradu. Koji je bio šarm varošice i oštri mangupski mig velikog grada. Bio je pesma o Kemalovom Koševu i ravnicama Vase Ladačkog. Bio je zvižduk na peronu normalnosti svima nama u vozu koji samo što nekuda nije krenuo, večito kreće - a ne znamo kuda odlazi.

Uz Balaševića sam kao klinka slušala "Jednom su sadili lipu" i osećala se kao da mogu da naslutim mudrost koju tek treba da steknem. Pevala sam Devojku sa čardaš nogama kao da imam pojma šta znači prsluk protkan tajnama i brojala mladeže na leđima njegove Provincijalke kao da imam pojma zašto neko može da ne voli januar.

Sedim i pokušavam da napišem tekst o Balaševiću. Nedostojno je i glupo prebirati u glavi sve njegove stihove jer nema čoveka pevača i pesnika čije pesme ne moraju da se pevaju naglas, ali se šapuću godinama u sebi.

Balašević je uspeo da ne peva o brzim kolima i golim stomacima a da ga sluša i razume i moja baka i moja majka i ja i jednog dana neki novi klinci. Jer ljudske istine koje je mogao da ogoli stoje blago razbarušene, nalakćene na šank, posmatraju goste životne kafane. I recituju im.

Sećam se poslednjeg njegovog koncerta koji sam slušala ispod mokrog ćebeta na Kalemegdanu. Pljuštalo je. Nije bilo reflektora, bubne opne mi nije probijao hiljadu i jedan zvučnik, plesačice se nisu skidale po bini. Samo reči i kiša. Voda je sipala po nama, ali ljudi su ostali. Pevali. Slušali. Razumeli.

Slušati i voleti Balaševića meni je oduvek bilo nešto lično, nešto kao lozinka za ljude - voli Balaševića, mislim se, znači to je ta neka moja sorta. To mu dođe kao neka čudna, pomalo luckasta a lepa osobina. Nema mnogo pevača koji te definišu i kada ćutiš.

I kako uopšte definisati Đoleta? Bio je pevač, ali bio je i hroničar naših sitnih sati, šmeker, čovek u neljudskom, šeretski otpor šundu, prkosni bedž na reverima i nostalgija za nekim boljim, lepšim, nevinijim vremenom čak i nama, klincima koji ga nismo ni doživeli. Bre, Đole. Podvalio si i lošim đacima da slušaju poeziju.

Umro je Đorđe Balašević. Zvuči mi i dalje nemoguće i strašno. Ali kako ono beše, dragi večni dečače:

"Pričaće ti o plovidbi,

Ti što nisu sidro digli

Šta sam za njih neg’ ukleta šajka?

Tvrdiće, sa zlobnim sjajem

Da sam drhtao pred zmajem

Gledali su oni… iz prikrajka…

Al ti slutiš otkud bore

Trunje se u oku diglo

Olujno je tamo gore

Gde nas nije puno stiglo"

Srećan ti put, Đole.

Astra likes this post

Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyNed Feb 21, 2021 11:36 am

Ovo sam našao na prijateljevoj FB stranici. Džasti i Astra bi malo bolje objasnili Irfanov životni put i kako se skupljala lova za bajs da bi Irfo imao prevoz na posao.

Hikmeta Mehić je sa Irfanom Mehicem
Svi smo ga voljeli.
Moj brat bio treći razred medrese, ali nestaško je ,,morao'' otići na koncert svog najdražeg i najbliskijeg ,,prijatelja'' Đoleta. Medresa to nije dozvoljavala. I ne lezi vraže, u nekim poznatijim novinama iziđu slike s koncerta i na jednoj od slika jasno vidljiv moj brat. Neko iz njegove škole prepozna druga iz škole na slici u novinama i prijavi ga direktoru. Brat mi bude istjeran iz medrese u trećem razredu.
To meni javi jedan od njegovih profesora i ja hitno dođem iz Slovenije da to povoljno riješimo sa direktorom škole.
Na jedvite jade direktor pristane da moj brat razred polaže vanredno, a kasnije četvrti razred redovno.
Pitam se gdje li je sad taj momčić koji je bio izdajica u Medresi prije dvadeset i kusur godina?
Možda je već negdje i muftija.
Nejse, Đole, bio si najbolji muž, otac, kantautor, ljubitelj Bosne i svih normalnih ljudi.
Neka ti se Bog smiluje.

"...jedva sam čekao da omatori, da je više niko ne gleda, al' ne da se veštica... " Đ.B.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Feb 24, 2021 12:09 pm

Dejan Ilić, tekst za Peščanik.net, 20.2.2021.

Ovo nije tekst o Đorđu Balaševiću. Ni o njegovoj smrti. O njemu pišu i pisaće oni koji su ga poznavali bolje i njegove pesme slušali i voleli više od mene. Ovo je tekst o Jugoslaviji i njenoj smrti. U tekstu se pita: koliko puta može umreti jedna zemlja, to jest, konkretno, Jugoslavija? Sinoć su poruke zajedništva u žalosti vitlale Jugoslavijom. Opraštajući se od Balaševića, još jednom su se mnogi od nas oprostili od Jugoslavije.

Preko raznih mreža, čitaocu je sinoć, verujem, kao meni stizalo: nisam bio posvećeni ljubitelj njegove muzike, ali večeras osećam da su tuga i gubitak preveliki. Možda je čitalac, kao ja, sinoć na HRT-u ponovo odgledao snimak koncerta Đorđa Balaševića iz 2001, u Puli. I bile su mu oči pune suza dok je u prvim redovima ispred bine gledao decu rođenu posle Jugoslavije kako u glas pevaju pesme iz vremena koga se po prirodi stvari ne mogu sećati, i tako ipak žive, možda i nehotice, Jugoslaviju.

Video je čitalac, ako je gledao, i sredovečne ljude na obodu pulske arene: sede na tribinama kao u vremeplovu. Prisećaju se… Zaista, čega se oni to sećaju?

Sećanje na Jugoslaviju je kao španska serija – sapunica „pijanstva i kiča“. Jake strasti, neuverljivi zapleti i još gori raspleti. Koloplet ljubavi i mržnje sa pevanjem i pucanjem. Kao u Balaševićevim pesmama – na ivici kiča i preko te ivice. Zato se tako lako identifikujemo sa njima. To jesu pesme naših života baš zato što su kič. Naši životi su – kič. Da se odmah razumemo, ne mislim da u tome ima bilo šta loše, po Balaševića. Da su nam (jugoslovenski, a postjugoslovenski pogotovo) životi bili smisleniji, Balašević bi, verujem, pisao drugačije pesme.

Tako to ispadne kada bedni i preko svake mere zli junaci, bez kojih su sapunice nezamislive, nahrupe u stvarni svet i počnu da ga oblikuju prema svojoj meri. Ako ih ne oteramo na vreme, počnemo da živimo njihove fikcije. A tu nema mesta za nijanse i pažljivo rasuđivanje. Samo jake emocije i brzi – reklo bi se – površni zaključci. Ali, utisak o površnosti je pogrešan. Jer se u tom jednostavnom, plošnom, crno-belom svetu uvek zaključuje i bira između dobra i zla. Koliko god da je plošan, dubina (moralnog) pada u tom svetu je zagarantovana.

Balašević se pak pokazao kao nepogrešivi sudija, na strani dobra. To njegovom kiču daje jednu višu – moralnu vrednost. Kada se lako identifikujemo sa njegovim pesmama i predajemo dertu u njima, pored mnogih drugih stvari, mi zapravo želimo i da sebe vidimo boljima nego što inače jesmo. Na isti način sećamo se i Jugoslavije. To je, posle svih promašenih odluka i njihovih ružnih ishoda, sećanje na neke izmišljene bolje nas. Tu se, u tom izmišljenom boljem svetu, sreću gledaoci sa tribina na obodu arene i deca iz prvih redova, kada zajedno pevaju u glas Balaševića, to jest Jugoslaviju.

Zato su širom Jugoslavije tekle suze i kada su umrli Oliver Dragojević ili nedavno Mira Furlan, ali i kada je poginuo Toše Proeski, kome faktička Jugoslavija, baš kao i njegovoj publici, teško da je mogla išta da znači.

Jugoslavija se budi svaki put kad nam je teško, kada pomislimo da smo sami u nevolji i kada nam susedi pruže ruku i kažu – niste sami. Jeste, čisti kič. Ali, moralno superiorni kič. Gledali smo to, recimo, 2014, kada su na trgu u Skoplju Makedonci donosili i ostavljali pomoć za nastradale u poplavama u Srbiji. Gledali smo to i nedavno, kada su poruke utehe s ove strane Dunava krenule ka Zagrebu postradalom u zemljotresu. Te svojevrsne kanale solidarnosti kopali su i održavali, zajedno sa drugima, a svako na svoj način – i Proeski, Dragojević, Furlan, Balašević.

U jugoslovenskoj sapunici, spram opakih negativaca, oni su naši pozitivni superjunaci. Na razornu realnu moć politike, odgovarala je pozitivna simbolična moć popularne kulture. Ishod tog neravnopravnog sukoba morao je biti tragičan: s jedne strane gola sila, s druge strane… Zaista, šta je s druge strane? Nešto pesama, priča, filmova. Ali, takva kakva je, nematerijalna i fluidna, ponekad oskudna u nekim svojim sadržajima, popularna kultura je ipak neuništiva. Sapunice teže da svoje jednostavne obrasce razvijaju u nedogled. Tako i Jugoslavija. Sa njom i Balašević.

Koliko puta može umreti Jugoslavija? Bezbroj. Jugoslavija je večna. Kao pesma Balaševića.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Feb 24, 2021 12:44 pm

Damir Nikšić

NEZAVIS(T)NI GRAĐANI

Aristotel je u Retorici napravio jasnu razliku između zavisti i ogorčenosti.
Ogorčena osoba osjeća gnjev zbog prosperiteta onih koji ga ne zaslužuju, dok zavidna osoba osjeća to isto bez obzira čiji je prosperitet u pitanju; indignacija, gnjev i ogorčenje se osjeća kada svjedočimo blagostanju zločinaca, kriminalaca, zlih ljudi, a zavist osjećaju oni kojima smeta sreća i uspjeh dobrih i vrijednih ljudi, da parafraziram Aristotela.
Ovdašnje društvo je podijeljeno na ogorčene i zavidne.
Ogorčeni su ili indignirani, tj. gnjevni, ili su pak rezignirani, tj. potonuli u apatiju.
Ogorčenost je uglavnom usmjerena prema ratnim i poratnim profiterima, prema skorojevićkim tajkunima, ortacima korumpiranih političara, stranačkih vlastodržaca koji populizmom manipulišu zavist širokih narodnih masa (koje su vlastoručno opljačkali i osiromašili) huškajući ih protiv indigniranih i rezigniranih intelektualaca, slobodnih građana, nezavisnih poduzetnika srednjeg građanskog sloja, protiv ono malo njihove imovine, ljudskog i građanskog dostojanstva koje su uspjeli sačuvati od sveopšte barbarske orgije sistemskog kriminala.
Zavist nižih slojeva je takođe dvojaka. Manji dio njihove zavisti usmjeren je prema imanju političke i ekonomske elite koje je praktično nedostižno jer je jaz između bogate nekolicine i siromašnih masa sada već nepremostiv, do te mjere da takva zavist više nije ni “realna”.
Zato je veći dio “realne” zavisti usmjeren prema jednako osiromašenoj i opljačkanoj sitnoj buraniji srednjeg građanskog sloja (taština malih razlika).
Naročito je fokusirana na znanje i obrazovanje srednjeg staleža koje je mnogo lakše i manje opasno negirati, ridikulizirati i relativizirati, najuriti iz grada, iz javnog prostora i javnih institucija i preduzeća.
Srednji građanski stalež je takođe u manjini kao i elita, ali je za razliku od elite nemoćan i na dohvat ruke “običnom narodu” odavno služeći kao vreća za napucavanje nezadovoljnim i osiromašenim narodnim masama.
Teško da neko iz nižih slojeva društva može dobaciti toliko da preuzme poziciju i imovinu nekog od političke i ekonomske elite, ali je zato imovina građanskog sloja mnogo pristupačnija. Naročito njihova “umovina”: intelektualna svojina, društveni i simbolični kapital, status i pozicija u društvu koju su sitni profiteri “zapikali” i koju preuzimaju jednom kada prognaju “gradsku raju”, tj. građanski sloj iz grada.
Profiteri i skorojevići to znaju. I sami su takvi. Stoga, nakon što su osvojili i okupirali visoke pozicije u društvu, ne ostaje im drugo do da se aktivno svete građanskoj klasi za sve svoje komplekse eksploatišući i kanališući zavist širokih masa, ohrabrujući u njihovim redovima sve one sitne profitere i sitne duše na sitni kriminal i sitne obračune sa sitnom buržoazijom.
Ta njihova osveta je, kao što vidimo, permanentna. Ona nikada ne prestaje. Mnogo je intenzivnija danas nego ikada prije.
Ona će nastaviti da odjekuje u ideologiji i udžbenicima “pobjedničkih stranaka” dugo nakon što i posljednji predstavnik građanskog “soja” i sloja indignirano ili rezignirano napusti grad i zemlju.
Krupni profiteri i skorojevići totalitarne kleptokratske vlasti ne žive svakodnevnost na ulici, “među narodom”, kao što je to slučaj sa srednjom građanskom klasom koja je na to prinuđena.
Oni su odvojeni, u svojim vilama i džipovima. Oni nemaju dodira sa surovom i grubom realnošću ovih predjela možda i zato što njihove limuzine imaju odlične amortizere, ali odlično razumiju i koriste zavist, gnjev i mržnju koju niži slojevi, naročito ruralni koji su u međuvremenu kolonizirali gradove između ostalog i zbog migracije selo-grad, osjećaju prema preostalom i nepoželjnom građanskom “soju” i sloju.
Razumiju tu zavist zato što i sami osjećaju eho istog gnjeva i mržnje. Mnogi od njih i sami još uvijek imaju kompleks manje vrijednosti koji vuku najčešće iz mladosti, iz školskih ili brucoških dana u gradu, a koje danas liječe kompleksom više vrijednosti vladajuće političke i ekonomske elite.
Iste negativne emocije je ideološki koristio i prošli režim, gotovo na isti način. Srednji građanski sloj ne samo da je bio zvanični “klasni neprijatelj”, već i “narodni neprijatelj” koji se, skupa sa svojom kulturom i umjetnošću, svojim životnim stilom i sistemom vrijednosti smatrao izvorom dekadencije, opačine i razvrata daleko više i od samog tzv. “lumpenproletariata”.
Građanski sloj, iliti buržoazija, bila je uvijek “pri ruci”, dežurni krivac kojem se svetilo za sve; hulja za kojim se odmah davalo u potjere i na kojem se režim, zajedno sa svojim samopravičnim i “napaćenim” narodnim masama posve slobodno i nekažnjeno iživljavao. Štaviše, bilo je poželjno u horu oštriti zube na slobodoumnim, slobodnomislećim pojedincima, disidentima, kako onda, tako i danas. Sav kolektivni jad “napaćenog naroda” režim je stavljao na savijest građanskom “soju” i sloju koji se “usudio” ostati i preostati u “narodnoj državi”.
I danas je narod uglavnom “napaćeni narod” mada nije do kraja jasno od koga i od čega.
Za pretpostaviti je da “narod zna”.
“Narod zna” odgovore na sve, pa možda i na pitanja kao što su:
Da li se ta napaćenost odnosi na četiri godine rata ili na dvije i po decenije nakon njega?
Ko danas pati toliki narod, zašto i kako?
Da li je ta patnja akumulirana, nagomilana, hronična, ili je trenutna, akutna?
Da li je sistemska ili stihijska? Itd.
Ti “patitelji naroda” i ti “narodni paćenici” često upriličavaju narodna veselja, da se narod malo opusti, da se proveseli, jer i narod voli provod. U tom slučaju veselje je poželjno. Naročito u predizbornim kampanjama, ili kada treba proslaviti izbornu pobjedu narodnjačkih i nacionalnih stranaka.
Ostatak godine je posvećen komemoracijama koje služe da se svima koji pomisle kritikovati “narodnu vlast” začepe usta i blokira svaka slobodna i nezavisna misao. To se čini naglašeno ozbiljnim, čak posve religioznim odnosom prema ratnoj prošlosti koji je prerastao u veoma morbidnu političku dogmu i eksploataciju civilnih žrtava.
Narodna patnja je institucionalizirana i formatirana. Ona je zvanična ideologija koju “za narod”, “u ime naroda” i narodnim novcem produciraju narodnjačke stranke koje su trideset godina na vlasti.
Svako ko ne pristaje na hegemoniju, ko iole dovodi u pitanje zvanične režimske narative biva suočen sa linč ruljom, proglašen “izdajicama svog naroda”, “svojih gradova”, “dezerterima”, upravo onako kako to čine militantni totalitarni režimi u militantnim i totalnim društvima.
Jednako kao i u prošlom sistemu, nema mjesta za manjinsko mišljenje, za dodatno, drugo i drugačije mišljenje, za neslaganje.
Narodno veselje, jednako kao i narodno tugovanje i jadanje, je “prirodno”, ali je zato građanski koncept, kako veselja i provoda - tako i komemoracije, kulture sjećanja, odnosa prema negativnoj historiji, posve “neprirodan”, nepoželjan, perverzan, pa čak i uvredljiv kako za “narod”, tako i za civilne žrtve u čije ime govori režim.
Radi se o kulturalnom ratu koji skorojevićke ratnoprofiterske elite režima vode protiv preostalog srednjeg građanskog sloja u saradnji sa mitskim “širokim narodnim masama” jednako kao što su to činili u drugačijem aranžmanu i nakon Drugog svjetskog rata.
Radi se o kulturnoj hegemoniji barbarskog sela, o diktaturi većine, o totalitarnom režimu, o jednom novom hijerarhijskom, konzervativnom, ali i nacionalno homogeniziranom društvu koje transcednira klasne razlike, koje sebe, zahvaljujući vitalnom (etno)nacionalnom interesu doživljava skoro pa “besklasnim društvom” u (etno)nacional-socijalističkoj državi.
Sve je to na mnogo načina slično prošlom totalnom društvu, tj. režimu, naročito kada je u pitanju odnos prema srednjem građanskom sloju i građanskom društvu.
Zanimljivo je da i prošli i današnji režim ideološki i sistemski insistiraju na kolektivnom jadu, do te mjere da je “sramota biti sretan! Previše je jada!”, kako to Niče objašnjava u Genealogiji morala.
Uz sve ono što svi znamo i što je posve očito, a to je da je jad na kojem etnonacionalni lideri insistiraju danas najvećim dijelom direktni rezultat njihovog ratnog i poratnog profiterstva, organizovanog kriminala u pretvorbi i privatizaciji koji predstavlja epohalnu pljačku cjelokupnog stanovništva i državne privrede, a koji više od dvije decenije uspijevaju zasjeniti i zataškati ratnim godinama interpretirajući današnje siromaštvo isključivo kao rezultat agresije od prije četvrt stoljeća, kanališući sav gnjev koji je rastao i koji se nagomilao nepravdom u posljeratnom periodu isključivo u tom pravcu: protiv drugih naroda i njihovih današnjih lidera - ovi ratni profiteri se predstavljaju i kao “narodni superheroji” koji su branili i odbranili državnu i privatnu imovinu “svojih naroda” od drugih (naroda), pa je stoga, po tim istim ratnim zaslugama i po toj istoj logici - imaju pravo zadržati za sebe.
Na opravdano ogorčenje slobodoumnih, politički i ekonomski “nezavidnih” građana koji su svjedočili njihovom usponu i proporcionalnoj propasti društva i države, ovi lukavi krimogeni manipulatori masa i profesionalni prevaranti odgovaraju raspirivanjem emocija, ostrašćenosti, podsticanjem sitničave zavisti i huškanjem širokih, opljačkanih i osiromašenih narodnih masa na građanske predstavnike zdravog razuma, relativizirajući i prikrivajući tako svoj ratni i posljeratni zločin koji su počinili protiv sopstvenih naroda, a to je ratno i posljeratno profiterstvo.
Nazad na vrh Ići dole
debilko
Pogrešila roda
debilko


Godina : 61
Location : Moskva
Datum upisa : 22.06.2009

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Feb 25, 2021 3:39 pm

Ovo je napisao jedan moj grobar s kojim već danima ratujem protiv ološa na fb:
Vidiš li, oplakuje ga i duboko žali za njim, cela bivša Jugoslavija. Osim tebe verovatno. Ti se raduješ. I onaj Šiptar, Petrit Selimi, on se takođe raduje. Ti se raduješ, a ujedno kiptiš od besa, zato što kolone ljudi, hiljade ljudi u Sarajevu, Novom Sadu, Zagrebu, Beogradu... pale sveće, pevaju njegove pesme i plaču.
Ti jako dobro znaš da za tobom niko suzu neće da pusti, čak ni od tvojih najbližih. Čak ni oni ne mogu da te gledaju. Gadiš im se takav kakav jesi, smeju ti se čim im okreneš leđa.
Sve ono što je on bio, ti za hiljadu života nećeš da budeš. Ti nisi bio ni zrnce peska njegovog života. Da se razumemo, nisam se ni ja slagao sa njegovim političkim stavovima, to je bila utopija, ali sam ga jako voleo kao čoveka. On nije političar, pa može da priča o politici šta god želi i niko mu to od pametnih ljudi neće zameriti. Rekoh, od pametnih. Ti tu ne spadaš. Voleo sam ga kad se smeje. Vraćao me u dane rane mladosti, bila je zima, bio je mraz, tako mu se i grupa zvala, zvali su se „Rani mraz“, a ja sam slušajući njega, prvi put poljubio curicu. I bio sam na sedmom nebu, lebdeo sam. Ti si za razliku od njega, ružniji kada se smeješ. Tvoj smeh je neprirodan, izveštačen i zao. On je celog života bio šeret, vragolan, ulivao je neku nadu. Tebe su zvali „hulja“, zato što si se odvajao od društva. On je organizovao da ceo razred pobegne sa nekog časa, kada se ne zna lekcija. Ti si ostajao na času kada svi pobegnu iz učionice. Zato te niko nije voleo, zato nemaš nijednog prijatelja. On je govorio „Dajte mi 10.000 Duška Vujoševića, srediću ovu zemlju“- ti si Vujoševića isterao iz zemlje. On je pevao „Samo da rata ne bude“, ti si tražio „100 za jednog“' i ljudi su se zgražavali slušajući te.
Još sto života da imaš, ne jedan, nego 100 života, nećeš biti zrnce peska na njegovim cipelama. Svaka ova suza širom bivše države je iskrena, od srca. Ti to nikada nisi doživeo, niti ćeš doživeti. Zato si ga mrzeo, zato ti je u dubini duše i drago. Zato te i zovu hulja!










[You must be registered and logged in to see this image.]

Astra likes this post

Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Feb 27, 2021 8:45 am



  • Kultu

Noć kada je Novi Sad ispratio Balaševića

[size=33]Isakov: Tuga je manji problem, praznina je ta koja je zastrašujuća


Kad se dugo družite sa besmrtnima, kao što je Balašević, počnete da verujete da je to i bukvalno tako, da se Đoletu smrt ne može dogoditi, da on ne može tek tako da nestane. I ne može, takvi ne umiru, takvi ginu braneći nas od nas samih. I uglavnom bivaju ubijeni s leđa u neprestanoj borbi za ljubav, za razumevanje među ljudima, za živeti slobodno – izjavio je novinar Miodrag Mile Isakov na naše pitanje kako se on osećao nakon saznanja da je Đorđe Balašević preminuo.

4Piše: Gordana Nonin24. februara 2021. 10.29

  [You must be registered and logged in to see this image.]  

[You must be registered and logged in to see this image.]





Šta posle noći kada je Novi Sad ispratio svog sugrađanina, umetnika Đorđa Balaševića, koji je ceo svoj život proveo u rodnom gradu i uvek se, posle svih turneja i koncerata u njega vraćao? Gde je prošle godine održao svoj poslednji koncert. Gde je tokom svoje višedecenijske karijere uvek znao da poruči prave stvari ljudima, svima koji su želeli da ga čuju.
Nema tih novinarskih izveštaja sa tačnim brojem ljudi (a bilo je mnogo, kej krcat, početak ulice Maksima Gorkog, most Duga prepun…), sa nabrajanjem pesama, sa izvođačima… koji bi mogao da opiše atmosferu na novosadskom Keju žrtava racije u ponedeljak uveče. Prolazite između hiljada ljudi koji pevaju i plaču… Neko je rekao da je Novi Sad bio te večeri prestonica tuge.
Dunavom još uvek plove grane ruzmarina koje su sugrađani spuštali u Dunav, lampioni su otišli put neba, brodice se usidrile, a velika Tvrđava osunčana je… ali, svim Novosađanima i Novosađankama je pred očima slika od te poslednje večeri sa ispraćaja „Noć kada je Đole preplivao Dunav“, koja se završila sa likom najpoznatijeg od nas i sa ispisom naslova njegove pesme: „Čuvaj mi, Bože, Novi Sad“.
To veče nisu hteli da propuste ni oni koji su se najviše čuvali preteće korone, oni koji su najviše nosili maske, oni koji su mesecima izbegavali bilo kakve javne skupove… oni koji su bili kivni na sve neodgovorne ljude. Jer, ono što im je Đole pružao svih ovih decenija, a bio je institucija za zdrav razum u ludim vremenima i melem za dušu kada su svi okolo baš zapeli iz petinih žila da nam je raznesu otrovima mržnje, bilo im je, te noći u ponedeljak, vredno rizika. Svakog rizika.
Trg slobode, onaj isti na kojem je septembra 2000. godine pevao „živeti slobodno“ pred svojima, danima miriše na sveće, poruke pozdrava sugrađani mu još ostavljaju na spomenik Svetozara Miletića i samo ovo prerano februarsko sunce je osušilo suze sa pločnika.
U to jutro posle ispraćaja, specijalno za list Danas, u Novi Sad je stigla poruka od Zorana Predina iz Ljubljane: „Poslije smrti druga Tita, nitko u regionu nije probudio takve iskrene osjećaje kao Đoletov odlazak među zvijezde. Sada se pokazalo koliko je života iz raznih generacija zauvijek osvojila njegova poetika. S kakvom je lakoćom preskočila sve nacionalne, jezičke, verske i političke razlike među nama. I udružila nas kao ljude. Hvala ti, Đole!“
Iz Ljubljane, gde je Đole, kao „prvopolazeći“ pevao u hali Tivoli još novembra 1994. godine dok je još trajao rat u koji on nije želeo da ide i uspešno se krio od mobilizacije dok ga je vojna policija tražila i danju i noću, a on im „preko novina“ poručivao da im je sve to „džaba“. Tada je i gradu bilo lakše… spalo je malo onog bremena da je to grad iz kojeg polaze tenkovi u rat preko Dunava.
Baš u Novi Sad, gde je Predin, pre dve godine, u novosadskoj Sinagogi održao nezaboravan koncert promovišući album „Zoran peva Arsena“. Tada se, usred Novog Sada, u znak ljubavi prema autoru i publici, „usudio“ da otpeva i Đoletovu „Priču o Vasi Ladačkom“. I šalio se na svoj račun što se, eto, „usudio“ da to uradi.
A došlo je i vreme posle tih ratova devedesetih, pa je Đole, pod pokroviteljstvom UNHCR-a, opet kao „prvopolazeći“ krenuo put Sarajeva. Iz Novog Sada je poneo, od tadašnjeg gradonačelnika Stevana Vrbaškog, čuvenu bronzanu golubicu – simbol mira. Bilo je to u februaru 1998. godine. I stao je pred 14.000 ljudi u sarajevskoj Skenderiji i rekao „Ratovi prolaze, ljudi ostaju“. I insistirao je da koncert bude humanitarian, da Međunarodni crveni krst zaradu od koncerta podeli svoj deci Bosne i Hercegovine, u granicama u kojima se on sećao te republike.
Na taj put, sa njim je išao i Mile Isakov, koji je prethodnih godina bio predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine, prvog takvog udruženja nastalog u tadašnjoj Jugoslaviji (januara 1990. godine).
Za list Danas, Isakov, nakon odlaska Balaševića, kaže: „Jedan D-mol me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali, al’ nije to to. Šta je tuga za D-mol!? – tako je pevao moj dugogodišnji drug i saradnik Đole Balašević, gledajući kako njegov narod, a njegov narod su svi dobronamerni ljudi sa ovih prostora, živi živote nedostojne čoveka. Tako se sad osećaju svi ti ljudi zbog njegovog odlaska. Tuga je najmanji problem, mnogo je gora ogromna praznina koja neopisivo boli. Rupa u svemiru zbog koje gubimo ravnotežu. U šupak kosmosa smo upali, govorio je odavno Đole u pesmi „Krivi smo mi“, oni stihovi: Putuj, Evropo, i ne čekaj na nas. Dakle, bila je ta praznina i ranije tu, ali zastrašuje saznanje da više nema ko da je popuni, da je šeretski nadmudri i učini manje važnom, čak besmislenom.“
Oduvek je Đorđe Balašević bio jedini koji je znao u samo nekoliko reči da opiše svoj grad i stanje u njemu. Početkom devedesetih, pre ratova, atmosfera u gradu se promenila… sve češće su osvanjivale vesti o obračunima, tučama, sevanju noževa… Tada je on rekao onu njegovu čuvenu rečenicu: „E, a nekada je u Novom Sadu bila zastrašujuća vest da je neko pokidao lale na Keju…“
Pitao se Balašević i gde mu je „onaj lepi grad, doteran i uobražen“…
„Čuvaj mi moje Laloše/što sve podnose po svom/čuvaj mi moje dođoše/koji su ovde našli dom“ – ostavio je još jednu poruku Đole svojim sugrađanima.
Vremena koja dolaze pokazaće da li će Novi Sad znati da čuva sećanje na Đoleta bar onoliko koliko je on čuvao svoj grad za života. Da ne upadnemo skroz „u šupak kosmosa“, na „Dno dna“.

Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Mar 11, 2021 4:13 pm

Piše: Tomislav Marković

U sklopu obnove iskonskog feudalnog duha, Beograd dobija spomenik velikog župana Stefana, osnivača dinastije Nemanjića, i to u protivprirodnoj veličini osrednje stambene zgrade, koji se gradi pod sloganom „Make Nemanja great again“, što je odmah izazvalo enormni porast potražnje za bogumilima bez kojih slavni srpski kralj prosto nije znao šta bi sa sobom. Na domaćem terenu ne oskudevamo u jeretičkom življu, ali duhu Stefana Nemanje koji je zaposeo veliki broj svojih novih sugrađana više prija progon uvoznih otpadnika od vere u sveti Beograd Gostoprimljivi i srpstvo pravoslavno.

Povampireni duh velikog župana savršenog kandidata za lomaču pronašao je u izvesnom Borisu Dežuloviću, kolumnisti i piscu iz malog dalmatinskog sela koji se usudio da prozbori nekoliko jeretičkih slova o glavnom gradu Nemanjine zemlje. Nije u Dežuloviću bilo teško prepoznati jeretika, jer se sam pre nekoliko decenija, u vreme Feral Tribuna, deklarisao kao pripadnik male verske zajednice koju čine hrvatski anarhisti, protestanti i heretici koji su Bogu-mili a ni vragu nisu mrski. Radeći intervju za nedeljnik „Nedeljnik“ novinar je neoprezno pitao Dežulovića kako mu izgleda Beograd, Dežulović najnormalnije rekao šta misli, uputivši nekoliko kritičkih opaski srpskoj prestonici, a onda se ispostavilo da su njegove reči bile teška povreda dogme o savršenstvu i bezgrešnosti Beograda. Mada nije isključeno da se tu radilo o pokušaju bacanja crne magije na Beograd nekom vrstom bajalice.

Ne damo svetinje

Između ostalog, Dežulović je rekao i sledeće: “Grad, naime, ne čine žirafe, nego ljudi. Ne razlikuju grad i selo samo industrija i poljoprivreda – više se krumpira i kupusa danas uzgoji u urganim vrtovima Helsinkija nego na finskom selu – već rastvorenost grada i njegova socijalna, kulturna i svaka druga diverzija i diverzifikacija, nasuprot plemenskoj tradiciji sela i seoskih glavara. Upravo po tome Beograd je nekad bio grad, upravo po tome Beograd je danas blatnjava, tužna selendra koja izgleda kao da ju je snimao Radoš Bajić na metamfetaminima”. A pre toga je rekao da je “Beograd je kasaba, Dubai za siromašne i Jagodina za bogate”. I onda je krenula haranga na svim frontovima, gorele su lomače na društvenim mrežama, ali se žarilo i palilo i po srpskim medijima.

Napredni dogradonačelnik Goran Vesić pucao je iz svih oružja, a u odbranu svetinje uključili su se silni glumci, muzičari, fudbaleri, pisci, univerzitetski profesori, kulturni radnici, narodni poslanici, partijski funkcioneri, reditelji, kritičari, ministri, novinari, javni i tajni radnici – e da bi udruženim snagama skinuli čini koje je dalmatinski veštac podmuklo bacio na Beograd. Vesić izobliči krivoverje njegovo, i savetova se sa svetiteljem svojim Duletom Nedeljkovićem i sa časnim črncima, i sa velmožama svojim, i, nimalo ne zadocnev, posla na njega tviterašku vojsku, naoružanu od slavnih svojih, govoreći: Revnujući porevnovah za Gospodom Bogom Beogradom svedržiteljem. Bilo je ideja i da gnusnom jeretiku treba lažljivi jezik urezati u grlu njegovu jer ne ispoveda sveti beogradski duh, ili bar da se užarenim žezlom ožeže po obrazu, ali se od tog plana brzo odustalo, pošto je dotični bio fizički nedostupan, a Hrvatska je odbila da ga izruči srpskoj inkviziciji, uprkos međudržavnom sporazumu o saradnji u borbi protiv jeretika, veštica, magova i ostalih neprijatelja istinske vere.

Ideologija krvi, tla i asfalta

Odbrana beogradske svetinje trajala je nedeljama, zakleti neprijatelji su se privremeno udružili u savez za borbu protiv jeresi, objedinjeni ideologijom krvi, tla i asfalta. Dežulović se oglasio još nekoliko puta i sve što o ovoj maloj buri u čaši ustajale vode treba znati nalazi se u njegovim tekstovima i intervjuima, pronađu se lako uz dva-tri klika. Za ovu priliku izdvojio bih samo par citata koji lociraju tačku razdora: “Beograd je sam sebe ubio, ubio ga je Momo Kapor, prvosveštenici njegovog asfalta, kojekakvi Minimaksi, Bore Đorđevići i sličan gradski otpad”.

I jedan malo duži: „Govorim o kasabi koja se – prateći kako zagrebačka firma Dok-ing mnogo godina kasnije pomaže u raščišćavanju Srbije od zloglasnih ‘zvončića’ – nikad nije zapitala otkud Hrvatima uopće iskustvo u razminiranju kasetnih bombi. O Beogradu koji, već 30 godina okrenut samo sebi, o svojim kasetnim bombama i tuđim sirenama ne želi ništa znati ni dan danas, refleksom kasabe koja o svojim mračnim tajnama ne govori, i koja jednako u plitkim grobovima iza kuće krije ubijene komšije kao i cijenu spomenika kojega će podignuti svojoj slavnoj istoriji. O tom Beogradu i toj betonskoj vukojebini govorim, i zato Bora Čorba, Minimaks i Momo Kapor: njihova je izravna posljedica kokarda u farmerkama, ono što mu je bio Momo Kapor danas mu je Radoš Bajić, veseli domaćin sa flašom šljivovice i mitraljezom u sjeniku iza solitera. Žao mi je što remetim dostojanstveni mir beogradskog panteona i Aleje velikana, ali upravo oni – i još njih koliko hoćete, od Arkanovog ortaka Olivera Mandića do, recimo, Mirjane Bobić Mojsilović, jedne od predvodnica linča na Mirka Kovača – bili su nositelji urbanog identiteta Beograda osamdesetih. Oni su svojim rukama Beogradu duboko izorali asfalt i pođubrili njivu za sadnju ‘cveća zla’. Kad je ‘simbol Beograda’ Momo Kapor – samo trenutak da otvorim notes – u beogradskim Omladinskim novinama početkom juna 1989. tako urbano i u farmerkama ‘oterao u pizdu materinu svakoga ko nije za Srbiju’, bogami ni mi u ‘Feralu’, a kamoli vi u Srbiji još nismo ni čuli za Franju Tuđmana. Aforistički govoreći, Beogradu mogu da oprostim sve – mogu i Miloševića, kojega su moji drugovi s beogradskih žurki osamdesetih lijepili preko postera Joy Division – ali Tuđmana ne mogu!”

Prestonica zla

Suština spora bila je jasna od početka, ali se višedecenijskim udarničkim radom na poricanju i negiranju zločinačke prošlosti sve može zamagliti, pa čak i najjednostavnije ukazivanje na elementarne činjenice. Slavni urbani beogradski duh ubijen je onog trenutka kad je Beograd postao prestonica udruženog zločinačkog poduhvata. U Beogradu je nastao plan za rušenje Jugoslavije, tu su crtane mape Velike Srbije; tu su akademici, pisci, sveštenici i intelektualci kovali planove za razaranje susednih država, etnička čišćenja i prekrajanje teritorija; tu se nalaze SANU, Udruženje književnika i Patrijaršija; tu je stolovao gospodar rata i uništenja Slobodan Milošević; odatle su tenkovi posuti cvećem kretali na Vukovar; odatle su ratovi vođeni, nadgledani i finansirani; tu je rodno mesto zla koje je pomorilo desetine hiljada ljudi.

Jeste Beograd bio i centar otpora Miloševićevom režimu, jesu u njemu postojali i EKV, Šarlo akrobata i Disciplina kičme, jeste Beograd bio kulturni centar – ali sve je to sporedno u poređenju sa činjenicom da je bio prestonica zla. I da do dana današnjeg većina stanovništva odbija da se suoči sa tom jednostavnom, bolnom istinom. Zato su uzaludna sva pozivanja na beogradski duh, on je mrtav, ubijen rukom onih koji su ga stvarali. Sahranjen je u masovnoj grobnici u Batajnici, zajedno sa leševima kosovskih Albanaca među kojima je bio i jedan fetus. Onaj ko bi eventualno hteo da oživi beogradski duh morao bi prvo grob da mu pronađe, ali to nije lako, jer u Batajnici nema nikakvog obeležja, ni spomen-ploče, ni spomenika, ničega.

Vi ljudi bez pameti

Dok je bura trajala mnogi su citirali stihove Milana Mladenovića “ovaj grad je nekad /
bacao svetla daleko”, lamentirajući nad jednim bivšim gradom i prohujalim vremenom. To nije loš putokaz za iskopavanje ostataka zaklanog beogradskog duha, a možda su još adekvatniji stihovi iz pesme “Idemo”:

“Nismo znali da je kocka bačena
nismo znali da je srušen most
reka blista ispod čizama
čista voda malo krvava
idemo

Nismo znali da su sela spaljena
nismo znali da je vatra greh”.

A ima Mladenović šta da poruči i aktuelnim hajkačima na bogumila iz Dalmacije:

“Vi nemi igrači obrednog svog plesa
Vi srećni u transu u svetu što postoji
Samo u glavama ljudi bez skrupula
Ljudi bez milosti
Ljudi bez sećanja

Vi što ne znate pljuskove zvuka
Boje i mirisa
Vi ljudi bez pameti”.

Mi gradimo hram – sram gradi nas

Nešto od tog duha je preteklo do dana današnjeg, živi na potpunoj margini, gde mu je i mesto u ovakvoj Srbiji. Recimo, neki stihovi benda Klopka za pionira, poput ovih iz pesme “Vozite bezbrižno”:

“Svašta se zbiva i hladnjača pliva.

Od bombi pčele beže.

Na Fruškoj Gori leševi leže.

Svašta se zbiva i hladnjača pliva”.

Ili pesma “On je čudan” koja na malom prostoru iskazuje suštinu zloduha apsolutnog jedinstva koji je pre tridesetak godina ovladao ovdašnjim dušama:

“On je čudan,

Polomi mu kosti, sačuvaj moral.

Zabranimo sve razlike.

Posadimo prkos i svastike.

Hej, udari ga on je gej.

Svi za jednog, jedan za sve.

Zabranimo sve razlike.

Svi za jednog, svi su isti.

Zabranimo različitosti”.

Ili stihovi iz pesme “Mesija”, aktuelni u vreme kad su nastali još su aktuelniji danas kad duh srednjovekovlja dobija sve više spomenika po Beogradu, a klerikalizacija tek hvata najveći zamah:

“Mi gradimo hram – hram gradi nas!

Mi gradimo sram – sram gradi nas!

Mi gradimo hram – pruga propada

Mi gradimo hram – mostovi se ruše

Mi gradimo hram dok se ljudi guše

Sveti Savo nešto bih te pito: gde je moje sa tavana žito?”

Ili si u čoporu il’ te neće biti

Nipošto ne treba zaboraviti ni pesmu “Čopor” koju bi razjarena masa što maše bakljama i potpaljuje lomaču za Dežulovića mogla mirno da uzme za svoju himnu:

“U čoporu hodam

U čoporu spavam

Od čopora učim

Kako da se kurčim

U čoporu sanjam

Čoporu se klanjam

U čoporu strah me nije

Čopor može da ubije

Moj čopor

Misli mesto mene

Moj čopor

Nalazi mi žene

Moj čopor

Mesto mene gleda

Moj čopor

Nikome me ne da

Ne napuštaj čopor

Ko će da te štiti

Ili si u čoporu

Il te neće biti”.

Doduše, autor ovih stihova i frontmen Klopke za Pionira Mileta Mijatović nije iz Beograda, nego iz Pančeva, pa ne znam da li bi branitelji svetog Beograda prihvatili da im neko ko nije rođeni Beograđanin obnavlja i vraća u život taj sveti duh. Šanse da Klopka za pionira bude široko prihvaćena i dobije status kultnog benda u sredini koja masovno skandira nacionalističke hip-hop trućarije Beogradskog sindikata ionako su ravne nuli. Reč je o merljivim vrednostima, bar na Youtubu: “Dogodine u Prizrenu” Beogradskog sindikata – preko pet i po miliona pregleda; “Čopor” Klopke za pionira – 4937 pregleda. S tim što je potonja pesma postavljena šest godina ranije. Toliko o beogradskom, srpskom, urbanom, humanom, kulturnom i svakom drugom duhu. Pokoj mu duši.

Sve svetinje srpskog sveta

“Beograd je svet” – tako je glasila glavna parola studentskih protesta koji su 1996/97. mesecima održavani u srpskoj prestonici. Tada su se studenti bunili protiv izborne krađe i diktatorskog režima Slobodana Miloševića, a u ove tri reči stale su sve čežnje za svetom od kog smo bili odsečeni, za izlaskom iz zagušljivog ćumeza u koji je vrhovni zločinac pretvorio Srbiju. Uz silnu pomoć onih “simbola Beograda” koji su prozi skinuli traperice i presvukli je u maskirnu uniformu.

“Beograd je svetinja” – tako glasi glavna parola današnjih branitelja srpske prestonice, koji bi da zatuku Dežulovića jer se usudio da kaže šta misli. Tako smo u okviru ovog nehotičnog sociološko-psihološkog eksperimenta saznali da je i Beograd dobio status božanstva, idola, kumira kojem se može samo klanjati i slepo služiti. Nepregledni spisak svetinja uvećan je za još jednu, rame uz rame sa srpstvom, Srbijom, nacijom, srpskim interesima, sakralnom imovinom u Crnoj Gori, Kosovom, Metohijom, Stefanom Nemanjom, svetim Savom, svetim verskim osećanjima, svetim Amfilohijem, svetim patrijarsima Pavlom & Irinejem, svetim srpskim svetom i ostalim najsvetijim svetinjama na svetu i okolini.

Zapravo, nema te stvari koju ovdašnji vernici i lakovernici ne mogu pretvoriti u božanstvo, idoli se mogu pronaći i tamo gde ih niko ne bi tražio. Ima toliko ljudi i pojava o kojima je zabranjeno progovoriti koju kritičku reč, jer će poklonici kulta na prvi izraz sumnje u njihovo božanstvo pokazati očnjake i spremnost da vas prikolju jer ne verujete u njihovog boga. Svako je sebi izabrao svog boga i spreman je da ga brani od slobodnog duha svim sredstvima: psovkama, uvredama, mržnjom, pretnjama, pa čak i fizičkim nasiljem. I svaki od tih bogova je surov, traži apsolutnu pokornost od svojih vernika i ne zna za milost.

Bog kojem prija svetogrđe

A mi se gordimo kako živimo u modernom, prosvećenom dobu, i sa nipodaštavanjem i osmehom prezira gledamo na zatucane predmoderne epohe. A u tim mračnim vremenima živeli su i ljudi poput Martina Lutera koji je pisao: “Svetogrđe ponekad ugodnije zvuči u ušima Gospodnjim, nego samo Aleluja ili bilo koja božanstvena hvala. I što je svetogrđe užasnije i odvratnije – tim je ugodnije Gospodu”. Pritom, Luterov bog nije bio neki simpatični, samilosni lik sa hrišćanske kič-razglednice, već samovoljni, surovi gospodar sveta.

Polemišući sa Erazmom Roterdamskim o slobodi volje, Luter ovako opisuje svog boga: “Najviši je stepen vere kada smatramo da je On milostiv kada spasava samo nekoliko njih, a toliko mnogo osuđuje, kada smatramo da je On pravedan kada nas po svojoj sopstvenoj volji čini dostojnim neminovne osude, da bi se pokazalo – kako primećuje Erazmo – da Njega raduju muke nesrećnika i da je On u prvom redu dostojan mržnje a ne ljubavi. Ako bih na bilo kakav način mogao da se uverim kako nam milosrdni i pravedni bog šalje toliko gneva i nepravde, onda ne bi bilo potrebe za verom”.

Čak i takvom čudovištu dostojnom mržnje, božanstvu koje se raduje patnjama onih koje je samo osudilo na večne muke, koje spasava malobrojne a većinu čovečanstva predaje užasima pakla – ponekad je ugodno da čuje neku blasfemiju i oštru reč na svoj račun. Čak i takav monstrum ima više milosti, tolerancije i razumevanja za nemirnu ljudsku misao, za čovekovu slobodu da vidi svet svojim očima i da to iskaže – nego ova naša lokalna lažna božanstva protiv kojih niko ne sme ni slovce da prozbori, jer će odmah biti prikovan na virtuelni krst i spaljen na medijskoj lomači. Kad ovako postavimo stvari, rađa se jeretička pomisao da bi za nas povratak u srednji vek predstavljao korak napred. Makar u ovaj iz Luterovih citata u kom se čak i o bogu može reći nešto svetogrdno, a da čovek ne bude odmah proglašen za kretena, izdajnika, mrzitelja, đubre i autošovinistu. O srednjem veku bogumila da i ne govorim, to je za nas nedostižni ideal.
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Mar 31, 2021 5:12 pm

BOJANA VATIĆ: Da bi razumeo Vojvodinu, moraš da skineš kokardu


"Pobedili smo  vas jednom, pobedićemo vas opet. Ima nas mnogo više nego što mislite!"

[You must be registered and logged in to see this image.]
[size=16]30. mar 2021

Svim nacionalističkim strankama od perioda vladavine Slobodana Miloševića Vojvodina je služila kao poligon za lečenje frustracija zbog izgubljenog Kosova.
Posle ekonomske devastacije i urušavanja Vojvodine koje je počelo 1988. godine, antibirokratskom “jogurt” revolucijom, danas smo sve više svedoci pokušaja menjanja njenog karaktera i menjanja kulturnog bića Vojvodine.
Novi Sad danas sve više postaje meta fašističkih i neonacističkih grupa. Marširaju našim gradom povampirene četničko-ljotićevske horde, uteruju strah i opominju Novosađane i Vojvođane da su oni tu i da „motre“ na nas.
Postavlja se pitanje zašto su te pojave izražene baš u Novom Sadu, a ne u Nišu ili Čačku?
Da li je Niš dovoljno srBski?
I ko to meri „veličinu srpstva“ u Novom Sadu? Gde je ta granica kad „manjak srBstva“ zahteva kolektivno posrbljavanje građana Vojvodine?
Da li je multukulturalnost u Vojvodini danas postala opasnost?
Da li „drugačije“ postaje pretnja?
Kuda to ide Vojvodina?
Ko to otima Vojvodinu od nas Vojvođana?
Marširaju Novim Sadom Dražini „junaci“, praznih glava sa oreolom srBstva, posrbljavaju… A šta to oni zapravo rade? Isto što neuspešno pokušavaju u suverenoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori, na čijem primeru se vidi dokle su spremni da idu i koliko im smeta to što Crna Gora ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i što pruža nezaustavljiv otpor velikosrpskom nacionalizmu.
Velikosrpska politika i njeni tvorci ubili su prvo Vojvodinu, a pad Vojvodine je bio uvod u početak rata i raspad Jugoslavije.
Vojvodini je ukinuta prvo autonomija, Milošević je tada ukinuo Predsedništvo, Ustavni i Vrhovni sud, javno tužilaštvo i Narodnu banku Vojvodine.
Vojvodina već tri decenije smeta kao pokrajina zato što nije po njihovoj “meri”. Smeta jer je heterogena, smeta šovinistima i velikosrpskim nacionalistima, smeta jer nije dovoljno srBska, smeta zbog toga što je drugačija, zato što je multikulturalna, multietnička, gospodstvena, antifašistička i bogata…
Smeta jer odskače u svojoj lepoti i kao takva „bode oči“ jer ima više i želi više, i zbog toga je se plaše.
Kao prvo, da bi razumeo Vojvodinu moraš da skineš kokardu.
Da bi razumeo Vojvodinu moraš da imaš širinu.
Vojvodina ne poznaje ograničenost i nacionalizam.
Vojvodina razume i poštuje drugačije. Vojvodina zahteva da je poštuješ kada u njoj živiš.
Vojvodina je iznad nacionalnog.
Vojvodina je kosmopolitska, evropska.
Da bi Vojvodinu voleo danas, morao si da voliš i poštuješ Jugoslaviju a ne Veliku Srbiju!
Ne moraš biti “rođeni” Vojvođanin da bi video koliko je Vojvodini napravljeno štete u poslednjih 30 godina.
Vojvodina ima širinu da primi ljude odakle god da dolaze, koji žele da žive i rade i obogate je različitošću, ali u njoj nema mesta za prostakluk, pljačku, nekulturu, šund, za bahaćenje i primitivizam.
U Vojvodini nema mesta za „karadžiće“ i „mladiće“.
Vojvodina je uvek bila otvorena za sve dobronamerne, civilizovane, kulturne, ljude sa širinom, ljude koji će umeti i znati da je cene.
Vojvodina je sinonim za emancipaciju i obrazovanje.
Tako ima da ostane dok je nama nas!
Uprkos onima koji je brišu, jer je preziru a zavide joj.
Pokušavaju da je izbrišu velikosrpski nacionalisti i šovinisti. Prave je i oblikuju po svom, u želji da uguše njen duh, njeno ime, njen identitet.
Falsifikatori istorije – razni bećkovići, antići i ostala trovačka bratija četničkih ideologa – konstantno zagovaraju tezu da je Vojvodina ušla „pod“ Srbiju, da se „prisajedinila“ sa Srbijom a ne da je Vojvodina ušla u sastav tadašnje Jugoslavije.
Nije ušla „pod“, nego ste vi od nje to hteli da napravite, da je bacite „pod noge” Srbiji, kao i sve druge republike u bivšoj Jugoslaviji kojima ste hteli da vladate i da budete dominantni, u čemu ste na kraju poraženi, bez obzira na zlo koje ste posejali.
Od vojvođanskih para i vojvođanske zemlje ideolozi zla su finansirali rat na prostoru bivše Jugoslavije. Ni za to nas niste pitali!
Ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe, NE MOŽE.
Vojvodina je Jugoslavija u malom i nećemo vam dozvoliti da od nje napravite teren za šovinizam, nacionalizam i pljačku!
Novi Sad nije grad Ratka Mladića!
Novi Sad je grad Mike Antića, Đorđa Balaševića, grad Jove Jovanovica Zmaja, Đure Jakšića, Ištvana Nemeta, Danila Kiša, Mire Banjac..
Vojvodinu vam NE damo!
Novi Sad je NAŠ GLAVNI GRAD.
Što bi Mile Kekin rekao a ja mu se pridružujem:
Mi nismo vaši, naši su dobili ’45!
Pobedili smo vas jednom, pobedićemo vas opet.
Ima nas mnogo više nego što mislite!
Smrt fašizmu![/size]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Apr 14, 2021 11:44 am

Raspeće - Bukovski

sada moramo s najvećim oprezom birati ljubavnike,
vodu, hranu pa čak i naš nevidljivi
vazduh.
ovo je vrlo oprezno vreme.
naši političari razmatraju načine da demontiraju
silne zalihe bombi širom sveta
ali kasno je, naravno, jer dovoljna je
samo jedna budala
da stisne dugme
negde.
pripijamo se jedni uz druge, uplašeni, trežeći
povratak
u sigurnu
matericu.
ali predugo već grešimo. skloništa se prelivaju i
bljuju svoje
otpatke na naše ulice
i dok su naše vođe nekada razumno govorile
sada je to samo nesuvislo blebetanje -
zastanu, onda nastave, gledaju naokolo, smušeni,
zamenjujući stvarne govore suludim
sloganima.
to je cena koju sada plaćamo: ne možemo
natrag, ne možemo napred i visimo bespomoćni,
prikovani za
svet
koji je naših ruku
delo.
Nazad na vrh Ići dole
nikolicka

nikolicka


Datum upisa : 30.11.2020

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Apr 14, 2021 10:05 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Apr 15, 2021 7:41 am

.... ......Kakav radostan dan



…već danima sam bez para….gotovo nedelju dana se grebem za kutiju cigareta, YBG jedan klinac koga učim video reportaži i montaži me gađa kutijom malbora dnevno…al ne učim ga svaki dan YBG…preživljavam sa kockom pileće supe za pola litra vode, stotinjak grama kisele pavlake, najjeftinije moguće, naravno, i pola hleba dnevno….



…neki dan me zove marta….bla bla bla….kaže, ne sekiraj se posle razgovora sa mnom uvek te pukne neka lova…i uostalom šta još uvek tražiš u nikšiću…ne tražim ništa, ali nema lovu da pobegnem odavde…juče dobijem sms: korisnik broja 069 bla bla, marta, je dopunio vaš račun sa dva eura…super YBT, imam lovu za poziv koji može da promeni sve…



…u gluvo doba sinoć zove kolega, kaže, nije u mogućnosti, da li bih mogao da odradim neko venčanje danas ?…jok ti ćeš…



…..venčanje četvrtkom, lepa stvar…u restoranu njih četvoro, mladenci i kumovi…matičarka stigla pre njih…fleš, fleš, fleš, ende šlus…da li želite da vam odradim fotografije dok vi ručate ?......moj bedni procenat 24 EUR….



….srećan kao kuče u liftu kupujem cigarete….



….cena uspeha…pola sata po isplati, isti kolega zove i kao pita, jel možeš da odradiš neki protokol u domu zdravlja ?...YBG, mogu…kako da mu kažem da ne mogu ????!!!!!....a to što će fotosi sutra osvanuti na naslovnoj strani bednog lokalnog dnevnika, najtiražniji u ovoj državi, valjda još uvek najmlađoj u svetu, sa njegovim potpisom, e YBG !!!!....mora se odužiti bednih 24 EUR….to što je on fotografska debilčina, koja pojma ne zna šta je expozicija, a ne šta je blenda, to je druga strana medalje….kao i to što su tvoji fotosi, u zadnjih četiri pet meseci, bar pet puta osvanuli na naslovnici potpisani njegovim imenom…..YBG brate, leba mora da se jede….



…al super, dok čekaš da se bedni protokol u još bednijem domu zdravlja završi stiže sms, čekaju te Xovići….YBT, to venčanje sam radio još pre četiri nedelje….otišli ljudi na more…bole njih uvo što ti nemaš lovu za stan i leba…bilo im je ludo i nezaboravno....al super, YBG tu je honorar 46 i nešto EUR…konačno da namirim ujutru drugi deo od bednih šezdeset EUR stanodavcu….a i ovih današnjih 24 EUR mogu lagodnije trošiti….



…aha, al u qurcu….za nepunih trideset pet godina nikada nisam uspeo biti štedljiv…YBG ja sam protočni bojler za lovu…u jednu ruku dotiče, iz druge ističe…sranje….



…o kako radostan dan….



….YBG, na prvi poziv koji može da promeni sve, dobiješ odgovor, ja nisam u gradu, u BGD sam, nisam se video sa pretpostavljenima iako sam im prezentovao tvoju ponudu, ajde da se čujemo ovih dana….ufff….još uvek mrcvarenje…YBT gde ću ja od prvog , a danas je već šesnaesti ?????????......



…drugi broj koji može promeniti sve, naravno ne odgovara…agonija se produžava….



…krećem u stan….usput sretnem A….jedino normalno stvorenje koje sam za gotovo više od godinu dana upoznao u ovom gradu…..ja je nisam poznao, poznala ona mene i zove i maše…hej ćao devojko, šta se radi, ajmo na kafu…



….A je bila koleginica…sada to više nije…razumna devojka, nema leba u ovom poslu druže….ima 28 godina, izgleda kao avion i nije udata…jedno jedino normalno stvorenje koje je iz ove sredine….u stvari, ako izuzmem poslovnog partnera, ona je jedini stvor sa kojim sam ja u ovom gradu popio kafu…ne računam, naravno, sve skotove kojima pokušavaš prezentovati vrednost tvoga rada….i uopšte mi nije žao potrošiti lovu na nju….jeste to uvek bednih par EUR, al YBG brate, ja sa tih par bednih EUR preživim nedelju i više dana….



….A ….JA TE VOLIM….



…mojne se tripujete da sam zaljubljen….ne, ….devojka me lepo resetuje svaki put kada popijemo kafu….jednom mi je čak njeno znanje engleskog isčupalo dupe iz govana…jednostavno je gotivim….ona je DIVAN LjUD….devojka za sva mesta….verujte mi, poznavati nekoga kao A u ovakvoj sredini je vrednije od džebem li ga koliko EUR……



….bešmi sve da nije nje i marte, u ovoj sredini, davno bi me kupili mrežom na Glavi Zete….



…..kakav radostan dan, ptice pevaju aliluja…..



….A pali home, ja u svoj mali privatni pakao…..usput svraćam u dragstor….YBT u džepu imam čak dvadeset EUR….



….politika, YBG nije svaki dan sreda, pola EUR…ilustrovana revija sa kojom pokušavam napraviti neku saradnju, dva EUR…hleb specijal, običan industrijski beli hleb, 600 grama, pola EUR….imlekov jogurt, litarski, 0,90 EUR…marmelada višnja, 1 kilogram, 1,70 EUR….mileram, šabački, 400 grama, najjeftinija pavlaka sa najvećim procentom mlečne masti, 0,80 EUR…jetrena pašteta karnex, 150 grama, komada dva, 1,22 EUR….tunjevina, najjeftinija moguća, dva komada, 1,12 EUR….govnjivi ariel za ručno pranje, 450 grama, 1,33 EUR….kosili sapun, 90 grama, 0.40 EUR…malboro 1,30 EUR…i ko ga jebe, kad je bal nek je s muziku, nikšićko pivo, dva litra, 1,24 EUR…tolkooo…..



….sve u svemu 13,01 EUR….uđem u stan sa ravno sedam EUR….



….koliko dana će potrajati ove zalihe hrane, ke vidime….budem bio obavestio cenjeni auditorijum….



….e aj sad, …… zašto pišem sve ovo ?????.....



….PA JEBEM LI VAM MILU MAJKU, DA VAM JEBEM…. POJEBEM LI VAM SE SA SESTROM…..PA ĐE JE SOLŽENjICIN DA MU JEBEM I MAJKU I SESTRU I SVE NAJMILIJE…..SA SVE IVANOM DENISOVIČEM I NjEGOVIM DANOM…..PA JEL OVO ŽIVOT DOSTOJAN LjUDSKOG BIĆA ??????......AAAA???? PIČKA LI VAM MILA MATERINA….PUUU, JEBEM TI ŽIVOT, SVE TI JEBEM……MRŠ U TRI LEPE PIČKE MATERINE…..



….. sjedim sam na trotoaru, prebijenu nema paru i čitam stare novine

Čitam neke stare novine,





Tu na uglu od ulice derem jadne farmerice i čitam stare novine

Čitam neke stare novine,



Život moj lumperaj, a jedva s krajem vežem kraj



Ja nijesam kao svak, ja ne sanjam kadilak, smuči mi se na to sve,

Uzmem čitam novine, novine





Tu na parčetu betona, bescarinska moja zona, tu čitam stare novine,

Čitam neke stare novine





Gradom žure lica mnoga, svako pita đe je lova, ja čitam stare novine,

Čitam neke stare novine,



Život moj lumperaj, a jedva s krajem vežem kraj, …..Miladin Šobić, nikšićanin…..


CA Blues
Nazad na vrh Ići dole
nikolicka

nikolicka


Datum upisa : 30.11.2020

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Apr 17, 2021 8:21 am

Ne volim kafu bez kofeina, pivo bez alkohola, filmove bez scenarija i knjige bez zanimljivih priča.
Mleko u prahu i tečni sapun, vazdušni poljupci i virtualni seks. Sve je to "tipa" i "može i tako ali nije to to".
To je poput slobodne profesije, vantelesne trudnoće, učenja na daljinu i zagrobnog života.
Sviđa mi se ovde i sada. Da sve bude jasno i razumljivo: glave ili repovi, kralj ili pijun...
Želim: kafa okrepljuje, pivo zabavlja, knjige i filmovi uzbudjuju.
Verujem da je bolje glasno se smejati ili tajanstveno ćutati, nego tiho psovati ili govoriti neprikladno.
Dole surogati, konzervansi, implantati i aditivi za hranu! Živeli svi realni I pravi!
Ko je probao, taj zna o čemu ja!
© Elena Rog
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Apr 17, 2021 1:22 pm

Pomenuo sam sinoć u jednom statusu, među ostalim kategorijama ljudi, sudske izvršitelje. Da danas budem precizniji: mislim na lopurde bliske SNS-u, koji zgrću enormne količine novca kinjeći siromašne građane Srbije, dok pred moćnicima kleče. Uz felacio ili ne, pitanje je njihove intime. Imao bih na tu temu da kažem reč-dve za TV dnevnik:
Dolaskom DOS-a na vlast, uz pomoć Mlađana Dinkića i grupacije G17+, uništene su sve domaće banke, da bi se otvorilo tržište za strane lihvare. Građanima su. posredstvom državnih i medija sa nacionalnom frekvencijom, ponuđeni krediti, koje su osiromašeni žitelji Srbije prihvatili oberučke. Sudski procesi koji su završeni ili su još u toku, pokazuju da su brojni ugovori o kreditima sklopljeni protivno zakonu, na štetu građana, a uz podršku države. Država je, dakle, svesno i ciljano, posredstvom stranih bankara i protivno zakonu, gurala građane u dužničko ropstvo. Sada nad tim istim građanima, koje je ista ta država uskratila za pravo na rad i ostvarivanje ličnog dohotka, i uz pomoć državnih represivnih organa, izvršitelji pune svoje džepove, uplaćujući deo prihoda na račun vladajuće sekte.
Svako onaj ko pokuša da odbrani postojanje izvršitelja u ovom obliku pričom o tome kako se dugovi moraju plaćati, nije ništa drugo nego saradnik okupacione sekte. I može slobodno da odjebe u troskocima. No hard feelings, ali saradnje sa okupatorom nema na ovom zidu.

Pedja Djurovic

Ovaj Pedja treba da bude vodja nas istomisljenika. Svaka mu je prava, istinita i precizna. Pravo u srz.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Apr 17, 2021 2:46 pm

Samouka ::
Pomenuo sam sinoć u jednom statusu, među ostalim kategorijama ljudi, sudske izvršitelje. Da danas budem precizniji: mislim na lopurde bliske SNS-u, koji zgrću enormne količine novca kinjeći siromašne građane Srbije, dok pred moćnicima kleče. Uz felacio ili ne, pitanje je njihove intime. Imao bih na tu temu da kažem reč-dve za TV dnevnik:
Dolaskom DOS-a na vlast, uz pomoć Mlađana Dinkića i grupacije G17+, uništene su sve domaće banke, da bi se otvorilo tržište za strane lihvare. Građanima su. posredstvom državnih i medija sa nacionalnom frekvencijom, ponuđeni krediti, koje su osiromašeni žitelji Srbije prihvatili oberučke. Sudski procesi koji su završeni ili su još u toku, pokazuju da su brojni ugovori o kreditima sklopljeni protivno zakonu, na štetu građana, a uz podršku države. Država je, dakle, svesno i ciljano, posredstvom stranih bankara i protivno zakonu, gurala građane u dužničko ropstvo. Sada nad tim istim građanima, koje je ista ta država uskratila za pravo na rad i ostvarivanje ličnog dohotka, i uz pomoć državnih represivnih organa, izvršitelji pune svoje džepove, uplaćujući deo prihoda na račun vladajuće sekte.
Svako onaj ko pokuša da odbrani postojanje izvršitelja u ovom obliku pričom o tome kako se dugovi moraju plaćati, nije ništa drugo nego saradnik okupacione sekte. I može slobodno da odjebe u troskocima. No hard feelings, ali saradnje sa okupatorom nema na ovom zidu.

Pedja Djurovic

Ovaj Pedja treba da bude vodja nas istomisljenika. Svaka mu je prava, istinita i precizna. Pravo u srz.

Dobar text sa osvrtom na pređašnje i sadašnje stanje. To su samo konstatacije da sistem škripi ali i dalje se ne zna koje mazivo treba da se koristi protiv škripe. Nema ideja, nema idejnih vođa, nema perspektive. Ovo ne valja ali ne znamo kako da ispravimo.
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Apr 17, 2021 3:08 pm

Eugen Grafvajer ::
Samouka ::
Pomenuo sam sinoć u jednom statusu, među ostalim kategorijama ljudi, sudske izvršitelje. Da danas budem precizniji: mislim na lopurde bliske SNS-u, koji zgrću enormne količine novca kinjeći siromašne građane Srbije, dok pred moćnicima kleče. Uz felacio ili ne, pitanje je njihove intime. Imao bih na tu temu da kažem reč-dve za TV dnevnik:
Dolaskom DOS-a na vlast, uz pomoć Mlađana Dinkića i grupacije G17+, uništene su sve domaće banke, da bi se otvorilo tržište za strane lihvare. Građanima su. posredstvom državnih i medija sa nacionalnom frekvencijom, ponuđeni krediti, koje su osiromašeni žitelji Srbije prihvatili oberučke. Sudski procesi koji su završeni ili su još u toku, pokazuju da su brojni ugovori o kreditima sklopljeni protivno zakonu, na štetu građana, a uz podršku države. Država je, dakle, svesno i ciljano, posredstvom stranih bankara i protivno zakonu, gurala građane u dužničko ropstvo. Sada nad tim istim građanima, koje je ista ta država uskratila za pravo na rad i ostvarivanje ličnog dohotka, i uz pomoć državnih represivnih organa, izvršitelji pune svoje džepove, uplaćujući deo prihoda na račun vladajuće sekte.
Svako onaj ko pokuša da odbrani postojanje izvršitelja u ovom obliku pričom o tome kako se dugovi moraju plaćati, nije ništa drugo nego saradnik okupacione sekte. I može slobodno da odjebe u troskocima. No hard feelings, ali saradnje sa okupatorom nema na ovom zidu.

Pedja Djurovic

Ovaj Pedja treba da bude vodja nas istomisljenika. Svaka mu je prava, istinita i precizna. Pravo u srz.

Dobar text sa osvrtom na pređašnje i sadašnje stanje. To su samo konstatacije da sistem škripi ali i dalje se ne zna koje mazivo treba da se koristi protiv škripe. Nema ideja, nema idejnih vođa, nema perspektive. Ovo ne valja ali ne znamo kako da ispravimo.


Nemamo jaku opoziciju a najbolje mazivo je ona narodna uprljana motka.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Apr 17, 2021 3:30 pm

Samouka ::



Nemamo jaku opoziciju a najbolje mazivo je ona narodna uprljana motka.

Tek, opozicija nema ideju. Opozicija je za rušenje a o izgradnji nema pojma.
Nazad na vrh Ići dole
Elektra

Elektra


Datum upisa : 16.04.2021

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyNed Apr 18, 2021 11:51 am

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyNed Apr 18, 2021 6:25 pm

Samouka ::
Pomenuo sam sinoć u jednom statusu, među ostalim kategorijama ljudi, sudske izvršitelje. Da danas budem precizniji: mislim na lopurde bliske SNS-u, koji zgrću enormne količine novca kinjeći siromašne građane Srbije, dok pred moćnicima kleče. Uz felacio ili ne, pitanje je njihove intime. Imao bih na tu temu da kažem reč-dve za TV dnevnik:
Dolaskom DOS-a na vlast, uz pomoć Mlađana Dinkića i grupacije G17+, uništene su sve domaće banke, da bi se otvorilo tržište za strane lihvare. Građanima su. posredstvom državnih i medija sa nacionalnom frekvencijom, ponuđeni krediti, koje su osiromašeni žitelji Srbije prihvatili oberučke. Sudski procesi koji su završeni ili su još u toku, pokazuju da su brojni ugovori o kreditima sklopljeni protivno zakonu, na štetu građana, a uz podršku države. Država je, dakle, svesno i ciljano, posredstvom stranih bankara i protivno zakonu, gurala građane u dužničko ropstvo. Sada nad tim istim građanima, koje je ista ta država uskratila za pravo na rad i ostvarivanje ličnog dohotka, i uz pomoć državnih represivnih organa, izvršitelji pune svoje džepove, uplaćujući deo prihoda na račun vladajuće sekte.
Svako onaj ko pokuša da odbrani postojanje izvršitelja u ovom obliku pričom o tome kako se dugovi moraju plaćati, nije ništa drugo nego saradnik okupacione sekte. I može slobodno da odjebe u troskocima. No hard feelings, ali saradnje sa okupatorom nema na ovom zidu.

Pedja Djurovic

Ovaj Pedja treba da bude vodja nas istomisljenika. Svaka mu je prava, istinita i precizna. Pravo u srz.

Ukoliko je na sudu dokazano da je dodjela kredita bila nezakonita, postoji pravosnažna presuda da je načinjen prestup države, uz svo dužno poštovanje prema autoru ovog teksta, ne znam šta je izvršna odluka na osnovu koje se vrši izvršenje nad nečijim sredstvima.

Niti jednog jedinog momenta ne branim ni prošlu ni sadašnju vlast, niti umanjujem lik i djelo autora ovog teksta, ali hajde da budemo ozbiljni.
Ako je banka uložila tužbu protiv mene kao imaoca kredita jer ne vršim uredno isplatu po kreditnom planu, ako sam dokazala pred sudom da način na koji su to uradili nije legalan, da su zanemarili neki od propisa, dobijem oslobađajuću presudu, tačnije bankin tužbeni zahtjev bude odbijen, postavlja se pitanje na osnovu čega će sudski izvršitelj doći da mi pokuca na vrata da bi plijenio imovinu ili me istjerao iz stana??

Evo sad ja postavljam pitanje: obratim se nekome (fizičkom licu) i zatražim pozajmicu od 10 000 eura, obećam da ću vraćati svaki dan u narednih 10 godina i potpišem priznanicu ili ugovor, i na kraju to ne učinim. Čovjek me opominje, podsjeća na dug, govori da će biti prinuđen da me tuži i slične stvari, da li je uredu da kažem, ti si bogat, pun si ko brod, što ti je stalo samo za moje pare? Dođemo na sud i ja pričam o tome kako sam jadnica, kako nemam, kako neću imati ni stan u kom živim ako mu vratim te novce....Svi bi htjeli pravnu državu, ali nemoj baš mene!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPet Apr 23, 2021 7:39 am

justicija ::
Samouka ::
Pomenuo sam sinoć u jednom statusu, među ostalim kategorijama ljudi, sudske izvršitelje. Da danas budem precizniji: mislim na lopurde bliske SNS-u, koji zgrću enormne količine novca kinjeći siromašne građane Srbije, dok pred moćnicima kleče. Uz felacio ili ne, pitanje je njihove intime. Imao bih na tu temu da kažem reč-dve za TV dnevnik:
Dolaskom DOS-a na vlast, uz pomoć Mlađana Dinkića i grupacije G17+, uništene su sve domaće banke, da bi se otvorilo tržište za strane lihvare. Građanima su. posredstvom državnih i medija sa nacionalnom frekvencijom, ponuđeni krediti, koje su osiromašeni žitelji Srbije prihvatili oberučke. Sudski procesi koji su završeni ili su još u toku, pokazuju da su brojni ugovori o kreditima sklopljeni protivno zakonu, na štetu građana, a uz podršku države. Država je, dakle, svesno i ciljano, posredstvom stranih bankara i protivno zakonu, gurala građane u dužničko ropstvo. Sada nad tim istim građanima, koje je ista ta država uskratila za pravo na rad i ostvarivanje ličnog dohotka, i uz pomoć državnih represivnih organa, izvršitelji pune svoje džepove, uplaćujući deo prihoda na račun vladajuće sekte.
Svako onaj ko pokuša da odbrani postojanje izvršitelja u ovom obliku pričom o tome kako se dugovi moraju plaćati, nije ništa drugo nego saradnik okupacione sekte. I može slobodno da odjebe u troskocima. No hard feelings, ali saradnje sa okupatorom nema na ovom zidu.

Pedja Djurovic

Ovaj Pedja treba da bude vodja nas istomisljenika. Svaka mu je prava, istinita i precizna. Pravo u srz.

Ukoliko je na sudu dokazano da je dodjela kredita bila nezakonita, postoji pravosnažna presuda da je načinjen prestup države, uz svo dužno poštovanje prema autoru ovog teksta, ne znam šta je izvršna odluka na osnovu koje se vrši izvršenje nad nečijim sredstvima.

Niti jednog jedinog momenta ne branim ni prošlu ni sadašnju vlast, niti umanjujem lik i djelo autora ovog teksta, ali hajde da budemo ozbiljni.
Ako je banka uložila tužbu protiv mene kao imaoca kredita jer ne vršim uredno isplatu po kreditnom planu, ako sam dokazala pred sudom da način na koji su to uradili nije legalan, da su zanemarili neki od propisa, dobijem oslobađajuću presudu, tačnije bankin tužbeni zahtjev bude odbijen, postavlja se pitanje na osnovu čega će sudski izvršitelj doći da mi pokuca na vrata da bi plijenio imovinu ili me istjerao iz stana??

Evo sad ja postavljam pitanje: obratim se nekome (fizičkom licu) i zatražim pozajmicu od 10 000 eura, obećam da ću vraćati svaki dan u narednih 10 godina i potpišem priznanicu ili ugovor, i na kraju to ne učinim. Čovjek me opominje, podsjeća na dug, govori da će biti prinuđen da me tuži i slične stvari, da li je uredu da kažem, ti si bogat, pun si ko brod, što ti je stalo samo za moje pare? Dođemo na sud i ja pričam o tome kako sam jadnica, kako nemam, kako neću imati ni stan u kom živim ako mu vratim te novce....Svi bi htjeli pravnu državu, ali nemoj baš mene!

Caka je u otkupu duga. Prilikom naplate duga od tuženog, prvo se namiri sudski izvršitelj a dug u celini ostaje. Xnači, uzajmio sam 100 evra i nisam vraćao, dođu izvršitelji i oduzmu mi nešto u toj protivvrednosti. Priča se ne završava time, ostaje dug prema zajmodavcu od 100 evrića i dalje ostaje +zatezna kamata. Tako funkcioniše u Srbiji i taj način poslovanja nikome ne smeta.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Jun 17, 2021 7:11 am

Dejan Vučković

Odavno nisam pročitao neku "toplu" priču!

Nisam odavno pisao, pa rekoh večeras da vam ispričam jednu pričicu sa mojom kevom kao junakinjom. Keva je čitav svoj radni vek provela u vrtićima najpre kao servirka, a zatim kao kuvarica. Poslednjih 15 godina, pre penzije radila je u vrtiću Košuta na Konjarniku. Radila je i kao servirka i kao kuvarica i uvek je imala tog dodira sa decom. U svakoj generaciji je imala nekog miljenika. Takav je bio i mali Luka. Jednostavno ima dece koja se nametnu svojim stavom i svojom neposrednošću. Luka je ulazio u kuhinju, kao u svoju sobu...
...seo bi i krenuo sasvim normalnu komšijsku priču:"Kako si teta Rado? Šta ima za ručak?" Baš ko mator čovek. I kako ne zavoleti takvo jedno dete? Bio je i nemiran, nije voleo da spava, bežao bi vaspitačima, ali su ga brzo nalazili, jer su znali da je najviše voleo, kod teta Rade. Ali kao i sve što ima kraj tako i vremenu vrtića dođe kraj, treba poći i u školu. Vaspitači su uvek za onu generaciju koja odlazi pravili neke, kao oproštajne priredbe, mini žurke, dolazili bi i roditelji, sve u svemu lepi trenuci za decu. I tužni... Za Luku posebno. U jednom momentu je pobegao vaspitačima i roditeljima i pravo kod teta Rade i teta Meri u kuhinju. (U ovom delu priče moja keva se uvek rasplače). Dolazi Luka i plače: -Zašto plačeš, Luka? -Bila mnogo tužna pesma.
-Koja pesma, Luka?-
-Doviđenja, dragi vaspitači-
A suza suzu stiže. Elem, završi se sve to, prođe neko vreme, krene Luka u školu. Ali sa vremena na vreme, eto ti njega, svrati u vrtić. Pita se sa teta Radom, keva mu posluži sok neko parče pite, šta već ima. Ali vremenom, normalno i to počne da biva sve ređe i ređe. U međuvremenu, umre mi otac i keva odluči da uzme njegovu penziju i da prestane da radi. Ipak putovanje iz Umčara za Beograd, svakodnevno, za nju je postalo naporno. Jednoga dana, vratila se iz Beograda, gde je bila zbog nekog posla i usput svratila u Košutu. Kući se vratila sva neraspoložena. Pitam je šta je bilo, a ona će: "Pre mesec dana dolazio u vrtić moj Luka, da pokaže odelo za maturu i diplomu svojoj teta Radi, a ja nisam bila tu." I plače žena ko kiša. Čini mi se, više je tad plakala nego kad sam ja išao u vojsku. Jedva sam je smirio. I dan danas kad priča o tome, ona plače i kroz smeh i suze peva Doviđenja dragi vaspitači. Ne znam zašto sam ispričao ovu priču. Valjda da podsetim neke da mali znakovi pažnje znače ljudima. Taj mali, veliki Luka se eto setio svog detinjstva i pred ispit zrelosti, hteo da se zahvali, nekome iz prošlosti, koga nije zaboravio. Promašen je samo tajming, ali namera je bitna i samo se ona računa.
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Jul 08, 2021 2:50 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
ZoxZoja
Stela Polaris
ZoxZoja


Godina : 56
Location : Plava Planeta
Datum upisa : 13.01.2013

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPet Jul 16, 2021 11:25 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]

POZIV NA AKCIJU!

Pre svega, želim da se zahvalim na ogromnoj podršci koja stiže sa svih strana regiona, a nakon jučerašnje histerije medijskih internet portala koji su od moje opuštene slike sa ćerkom, sa letovanja, napravile tabloidnu senzaciju. I to kakvu!

"NEPREPOZNATLJIVA!!! BIVŠA LEPOTICA DANAS SEDE KOSE, SA BORAMA I STARAČKIM PEGAMA!!!! NEKADAŠNJA ZGODNA BRUNETA VIDNO OSTARILA I PROPALA!!! BIVŠA PEVAČICA KRISTINA KOVAČ VIŠE NE LIČI NA SEBE - PUSTILA SEDE!"

Ono što ne biste očekivali nakon čitanja ovakvih naslova je da vidite običnu fotku mene nasmejane, vesele i opuštene, koja stiskam ruku svoje ćerke ispod ivice kadra i beležim opušten i sretan trenutak sa našeg zasluženog i dugo čekanog letovanja.

Iskreno, bila sam potpuno zapanjena naslovima - ne zbog toga što mi je važno kako izgledam, pa me ovo vređa; ne zbog toga što mi neki tamo tabloidi kvare imidž (zar ga nisu već potpuno srozali svojim izvitoperenim i trulim tekstovima o mojim životnim poduhvatima?), već zbog toga što ja sama ništa od toga nisam i nikada ne bih videla na toj fotografiji, kao ni hiljade ljudi koji su mi se javili da pruže podršku. Znači, trulež je u oku/duši posmatrača.

I to ne bi bio neki problem, da ta i takva trulež nije u poziciji da svakog dana naših života kroji javno mnjenje u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini...da ne utiče na milione žena, devojaka i devojčica širom regiona, srameći ih i srozavajući ako nisu DOVOLJNO “SREĐENE”, DOVOLJNO IZOPERISANE, DOVOLJNO OBLIKOVANE, DOVOLJNO OFARBANE...DOVOLJNO VEŠTAČKE. Da svi ti silni "odgovorni i profesionalni" mediji brutalno i bez milosti ne objektivizuju svako žensko biće, proglašavajući nas bezvrednim ukoliko nismo napumpale usta, ofarbale kosu, našminkale se do balčaka i natrćile guzu za slikanje.

Ne. Ne pristajem. U svoje ime, u ime svoje ćerke, u ime svih žena Balkana - NE PRISTAJEM!

VREDNOST jedne žene NE LEŽI u tome koliko vremena i novca jeste ili nije posvetila svom izgledu, hirurzima, kozmetičarima, personalnim trenerima, Instagram filterima, niti će IKADA ležati u tome, koliko god to mediji regiona želeli.

Vrednost žene leži u njenoj snazi. U njenoj inteligenciji, ambicijama, izdržljivosti. U njenom neodustajanju. U neizmernom talentu da voli i daje, u neverovatnoj sposobnosti da pruži utehu kada je najpotrebnija. U njenoj hrabrosti da pomera planine, da skida zvezde sa neba zbog zbog svog deteta, zbog muškarca, zbog ljubavi, zbog sna. Vrednost žene je u njenim talentima, njenoj pameti, snalažljivosti. U požrtvovanosti na putu ka ciljevima kojima teži. Ona leži u dubini njene duše, u nežnosti koju ume da pruži ali i u pokazivanju zuba kada brani one koje voli.

Tu, dragi mediji, leži vrednost jedne i svih nas žena.

Ono što sam rešila da uradim u ovom i ovakvom trenutku, nakom dubokog razmišljanja, jeste da okrenem ovu priču u korist svih žena regiona u kom živimo, da okrenem oštricu nazad ka samim medijima koji su je nehajno uperili ka meni i svim drugim običnim, opuštenim, prirodnim ženama. I onim od 69, koliko bi imala moja mama danas, i onim od 46, koliko imam ja danas, i onim od 13, koliko sada ima moja Tara.

Vreme je da kažemo NE.

Žene, devojke, udružimo se u borbi za slobodu i pravo da budemo baš onakve kakve jesmo!
Podržimo jedna drugu postovanjem svoje fotografije u opuštenom izdanju na svoje profile na društvenim mrežama, pod heštegom #PrirodnaŽena.

Stavimo tačku na upornu i besramnu medijsku objektivizaciju žena i devojaka koja preti da potpuno degradira ne samo poziciju žene u današnjem društvu, već i celo društvo i njegove vrednosti kao takve.

Muškarci, ako ste Muškarci sa velikim M - podržite svoje žene, majke, sestre, ćerke postovanjem njihove fotografije u opuštenom izdanju po njihovom izboru, sa heštegom #VolimPrirodnuŽenu

Neka vide mediji regiona koliko nas ima i da više ne damo na sebe!

#PrirodnaŽena #NaturalWoman #VolimPrirodnuŽenu

Kristina Kovać










Došla je tiho i ušla u legendu  [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Avg 28, 2021 10:03 pm

    Ako podeliš radosnu vest o sebi, reći se hvališ se. Ako se javno obraduješ drugom čoveku ili njegovom dostignuću, reći će ulaguješ mu se. I tako, sputani mogućim kvalifikacijama dežurnih kritizera, neretko prećutkujemo najbolje o sebi i o drugima. A ja vam kažem da se radujete. Sebi, drugima, životu. Radost je poput prekidača. Njome se pali svetlo i razgoni tama. Kažu: "Para na paru ide." Isto važi i za radost. Smogneš li snage da se obraduješ bilo čemu, bilo kome, da ga podržiš, pohvališ, da mu pomogneš, sve u tebi radovaće se onom što ti je najvažnije - tebi samom. A radovanje sebi je blaženstvo iz koga sve dobro proizilazi. Za tebe i sve druge.

Brankica Damjanović
"Setilo se majke"    











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Avg 28, 2021 10:11 pm

Ovo je tako tacno.....bas ispade za sve lijepo i dobro da se uzdizes, hvalis, a ponekad samo pozelis pokazati da si radostan, ponosan...da si uspio.....svidjaju mi se misli B.Damjanovic.

bosankaa likes this post

Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyNed Avg 29, 2021 12:13 am

Astra ::
Ovo je tako tacno.....bas ispade za sve lijepo i dobro da se uzdizes, hvalis, a ponekad samo pozelis pokazati da si radostan, ponosan...da si uspio.....svidjaju mi se misli B.Damjanovic.
Da .Svaka čast za Boske ,koja je tekst izdvojila .i za tebe -koja si komentarisala.
Velika istina.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Sep 23, 2021 10:15 pm

Ne razgovaraj s magarcem! ′ ′

Magarac je rekao tigru:
- ′ ′ Trava je plava.
Tigar je odgovorio:
- ′ ′ Ne, trava je zelena! "
Izbio je spor i oni su otišli do lava, kralja šume, da reši ovaj problem.
Čak i prije nego što su stigli do mesta u šumi gde je lav sedeo na njegovom prestolu, magarac je počeo vikati:
- ′ ′ Vaše veličanstvo, je li istina da je trava plava? "
Lav je odgovorio:
- ′ ′ Tako je, trava je plava. "
Magarac je bio oduševljen i nastavio:
- ′ ′ Tigar se ne slaže sa mnom, protivreči mi i živcira me, molim te, kazni ga. "
Kralj životinja reče:
- ′ ′ Tigar će biti kažnjen s 5 godina ćutanja. "
Magarac je sretno skočio i zadovoljno krenuo dalje, ponavljajući:
- ′ ′ Trava je plava ... "....
Tigar je, prihvaćajući kaznu, pitao lava:
- ′ ′ Veličanstvo, zbog čega ste me kaznili? Trava je zelena, zar ne?
Lav je odgovorio:
- ′ ′ Da slažem se, trava je zelena. "
Iznenađeni tigar upita:
- ′ ′ Zašto me onda kažnjavaš? "
Lav je odgovorio:
- ′ ′ To nema nikakve veze s pitanjem kakva je trava plava ili zelena. Kazna za činjenicu da hrabra i inteligentna životinja poput vas ne može provesti vreme svađajući se s mazgom, a zatim mi doći s ovim pitanjem. "
Najstrašnije je gubljenje vremena svađati se s budalom i neznalicom, koji ne mari ni za istinu ni za stvarnost, već samo za pobedu svojih uverenja i iluzija. Nikada ne gubite vreme na smešne argumente .... Postoje ljudi koji, bez obzira na to koliko dokaza i svedočenja dobiju, ne mogu razumjeti, zaslijepljeni mržnjom i poniženjem. Jedino što žele je da budu u pravu, iako je to daleko od tačnosti.
Kad neznanje zavapi, um ćuti!










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Okt 12, 2021 11:21 am

ODLIČAN    link










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Okt 13, 2021 8:15 pm

 Umori se čovek
Od onoga što jeste, od onoga što nije, a teraju ga
Od velikih priča, od malih priča, od bilo kakvih priča
Od ljudi

Umori se čovek
I samo bi da se skloni, zaćuti
Gleda u nebo, u more, u zid, u ništa
Samo da odmori glavu od svega

Umori se čovek
Od rada, nerada, obećanja, spavanja, nespavanja
Novih početaka i odustajanja

Najradije bi jedno vreme da se izgubi
Ili da ga ima tamo gde niko od njega neće ništa da traži
Ni on sam od sebe
Dok se telo i duša na odmore
A nemir pretvori u mir, i sve vrati na svoje

Umori se čovek
Od vesti, informacija, praćenja svega i svačega
Koračajući od nade do nade, od većeg do manjeg ničega
Zaboravljajući na sebe

A i od sebe se umori, svojih misli
Kojima isto tako treba predah

Treba mu tišina

Treba mu nežnost

Treba mu da mu ništa ne treba

Samo da ga ostave na miru
I sam sebe da ostavi malo na miru

A ne u jurnjavi svuda, a nigde

I fale nečije ruke, i duša, i zagrljaj, i briga
Koje razumeju, koje osećaju, koje vole
Bez da nešto traže

Samo da budu tu
Kao obloga, melem na ranu, uteha

I zajedničko ćutanje
I zajedničko spavanje
I zajednički doručak

I zajednički sati bez moranja, obaveze, očekivanja

Negde daleko od svega, što ne podseća na ono što se živi

To fali, ništa veliko, ništa ne znam kakvo
Nego malo, najmanje

Zato umor
Od večitog davanja
Na sve strane, svuda

A tako malo uzvraćene ljubavi

Bez nje, ništa nema smisla

Sa njom, sve ima smisla
I sve se lakše podnosi

Pa I ova noć, tako teška
A mogla bi da bude tako laka, jednostvna
Sa nekim, da ima tog nekog

A nema, već dugo nema

Koji bi znao da stane i ostane, pruži ruku, zagrljaj

Nema više vremena za ljubav
Sve drugo im je važnije  


Stefan Simić











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...

Astra likes this post

Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Okt 14, 2021 9:29 pm

Ima tih ljudi, Bog ih blagoslovio, koji ti znače toliko da bi sve sa njima podelio. I kad si srećan i kad si tužan trčiš im u naručje. Ima i među njima jedan poseban. Sa njim i kad se posvađaš imaš potrebu da mu se požališ da ste se posvađali. A on se smeška. Već zna. Kao što zna i da ćeš mu uvek doći ma šta da se dogodi. Svakakvih srca ima, ali samo jedno je tvoj dom. Odatle se ne odlazi. Samo se povremeno buntovnički pobegne od kuće. Tek da shvatiš da imaš kome da se vratiš.



Brankica D .










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyČet Okt 14, 2021 10:44 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPet Okt 15, 2021 9:49 am

Brilijasnutis veli ritko
Šegudijamus amor pitko.
Osam prijelog samor radi gipsko Gabor.
Ciceles šaća bućkur
sari čumhava učkur.
Rukav keleraba svraba
crepnut krupar sveopšti.

Gidžasa Omidža
zviždi čvor nezasito.
Jebe lud zbunjenog
u senci trunša trunšeog.

Žezudil hapa pleksus
sarma est plus minus.

Todor Fanfulj (1959.-1987.)
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Okt 20, 2021 8:19 pm

Zašto neću gledati film „Toma“

20. OKTOBRA 2021. ~ G3N1J4L4C
Remember what the dormouse said:

„Feed your head. Feed your head. Feed your head“

White Rabbit
Jefferson Airplane


Proleće 1980. Kasno veče, bubnjara zagreva sobu u kojoj smo živeli, jer još nije došlo ono pravo proleće. Majka šeta nervozna po sobi. Iako je imao običaj da se posle posla zapije sa kolegama sa posla, ali obično dođe pre crtaća u 7:15, jer je obavezno gledao sa bratom i sa mnom. Brat spava a i mene hvata san.

Moj ćale je bio ono što se 80-ih zvalo „kafanski tip“, u poslednje vreme „boem“, a u stvari alkos koji je mrzeo da dolazi kući jer nije mogao da se pokaže svojoj porodici onakvim kakvim je želeo da bude. Da se razumemo, u to vreme (imao sam 6 godina) meni je moj otac bio Bog. Radio je u Vatrospremu, fabrici (jednoj od dve u SFRJ) za proizvodnju protivpožarne opreme i instalacija. A to je podrazumevalo i vatrogasne kamione. Najviše sam u životu voleo da me odvede na posao da gledam kako prave kamione. Zatim me ubaci u gotov kamion koji čeka isporuku na parkingu fabrike i uključim sirenu… Možete li da zamislite sreću deteta od 6 godina?

Lažem… To mi je bilo druga omiljena aktivnost. Omiljena aktivnost mene i mog oca je kod moje majke izazivalo vrlo negativnu reakciju, koju ja tada nisam shvatao.Naime, moj otac je svakodnevno svraćao posle posla na „jedno“ piće. Kada nije imao para, to bi bilo par piva ispred prodavnice na Trošarini. Često me majka slala da ga dovedem kući na ručak, on je sedeo ispred povećeg četvrtastog limenog objekta, sa nadstrešnicom, sa drugarima Bogosavom i Mijom i pio pivo. Ali kada je imao para, lokacija se menjala – kafana Kovač u Vojvode Stepe. Tada bi često i mene poveo sa sobom. Za prostog seoskog momka (kakav je moj otac svakako bio) to je bio ozbiljan deo vaspitavanja starijeg sina.

U kafani bi se moj otac transformisao, bio je „džek“ – lake ruke za muziku i podmazanog grla za alkohol. To su bili trenuci kada sam bio i ja velika faca. Sedeo bih na rasklimatanim stolicama, na stolu sok od breskve u onim zaobljenim tankim kafanskim čašama. Nije mi smetao ni ustajao vazduh protkan dimom cigrareta, mirisom znoja i ulja za Karađorđeve šnicle koji je izlazio iz kuhinje i spajao se sa dimom u sali restorana. Sala bi mogla da se opiše samo jednom rečju – tmurna. Stolice su bile od tamno lakiranog drveta, teške zavese su davale žućkastu boju svetlu koje je dolazilo spolja. Lamperija i rasveta kojoj je preovladavala narandžasta boja su bile obavezan element enterijera. Cilj je, valjda, bio da se osećaš baš depresivno i da naručiš barem još jedno piće više.

Neizostavan deo ambijenta je bila i muzika. Ne pamtim pevače, pevačice i pesme. Znam da su često sedali za naš sto, da upoznaju Dojinog malog. Sećam se samo Novice Negovanovića, često svirao baš sedeći za našim stolom. Ispravka, sećam se nekoga ko je svirao harmoniku. Rekli su mi kasnije da je o Novica. Rekli su mi i da sam upoznao i Lepu Lukić, Milančeta Radosavljević, Tozovca… Ali svega toga se ne sećam, sećanje je pokrio dim i godine koje su protekle. Ali se sećam mirisa u nozdrvama, i ponosnog osećaja da sam veliki i da pijem u kafani sa ocem.

Mama i tata. U sredini ja.
Naravno, kada bismo se vratili kući, sledila je neizbežna svađa oca i majke, jer smo već sa vrata smrdeli na kafanu. To je bio momenat kada je sav taj ponos nestao, i zamenio ga osećaj da smo ipak radili nešto što nije dobro.

Te večeri, smo čekali oca da dođe sa posla. Oko 6 sam ga potražio ispred prodavnice, ali ni njega ni ekipe nije bilo tamo. Nisam se ni nadao da ću pamtiti to veče do kraja života. Na staklu ulaznih vrata se začulo kucanje. Majka besna, izlazi u predsoblje da mu otvori. Na radiju Zorica Brunclik peva „Da li si sada jos onako lep“. Čujem žamor i u sobu se vraća majka sa kumom Bogosavom. Kum Bogi nosi u rukama očeve pantalone i sako i cipele na njima. Majka zabrinuta, drži ruku preko usta.

„Ne bi trebalo da je strašno, pao je sa prvog sprata, nema ni dva metra visine“.

Kasnije se pokazalo da je ipak bio strašno. Bio je u komi mesec dana. Rekli su nam da je mala šansa da se ikada probudi, jer je pao direktno na glavu. Kada se probudio, danima nije prepoznavao nikoga, ni ženu ni decu. Ostala mu je oduzeta leva strana tela. Majka je ćutke ceo svoj život posvetila brizi o njemu. Baksuz u njemu je proradio i posle godina fizioterapije je uspeo da pomera levu nogu. Leva ruka (kojom se inače primarno služio – bio je levoruk) je ostala oduzeta i godinama je zakržljala u savijeni patrljak. Nije ovde mesto ni vreme da pišem šta smo sve proživeli tih osamdesetih, kako su nas napustili prijatelji i kako je išlo moje sazrevanje.

Živ je i danas. On i majka guraju isto kao i pre 40 godina. A ja ne mogu da gledam Tomu, jer me podseća na taj ponos „velikog kafanskog dečaka“ koji sam osećao tada. Vi ste plakali zbog Tome, ja bih plakao zbog svega ostalog… Praštajte.
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Nov 01, 2021 9:20 pm

   Žena si
I kćer
I sestra
Supruga
Majka ili
Baka
Ljubav si i dobrota
Iskustvo i poniznost
Strpljenje i požrtvovnost
Ali i biće koje ima snove, želje i težnje
Uspomene i tajne
I deo svog neba
U tebi pomalo i od one devojčice kakva si nekad bila
I još toliko neostvarenih snova
I ženska duša  
Beskonačna...

Mariana Kunbar Selma a











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Nov 01, 2021 10:46 pm

bosankaa ::
   Žena si
I kćer
I sestra
Supruga
Majka ili...


Mariana Kunbar Selma a
Za "baka" ćeš još pričekati (ili ne ? Jer je "prvenče" u "ozbiljnoj vezi" ?)
Niko ne zna šta život donosi ...a taman i bilo tako ...."baka" bi bila "hevi metal" .
Ja to neću dočekati ,da budem "deda" ,tako da .... srce










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Nov 01, 2021 11:17 pm

Dany, pa grozan si, ko da imas gay sina, pa si samouvjeren.....ko zna mozda je nesto i nspravio pa ne dmije reci.
Bosanka je premlada za baku a i njena ljepotica za majku, iako je to najljepse " zanimanje".
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Nov 01, 2021 11:38 pm

Ma sef me toliko ljuti sa ovakvim komentarima.
Nego sta ces nego docekati da budes deda!
Koliko znam...ni tebi se nije zurilo da se zenis. Zato, pusti momka da zivi !

A moje Prvenče je jos mlada, a i ide u skolu!!!
A bome i mama joj mlada da bi bila baka smehsmeh
Čekaj sa tu baku smehsmeh











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Nov 01, 2021 11:48 pm

Astra ::
Dany, pa grozan si, ko da imas gay sina, pa si samouvjeren.....ko zna mozda je nesto i nspravio pa ne dmije reci.
.
Pu,pu ...kakav "gay"? Nego , ovo do sada "predstavljeno" -sve same "starlete" ?Briga je realna.

bosankaa ::
Ma sef me toliko ljuti sa ovakvim komentarima.
Nego sta ces nego docekati da budes deda!
Uvek zaboraviš da je meni 61 . Tako da -realno. Kada je tvoj tata postao "deda" ?










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Nov 02, 2021 3:15 pm

Bila je pogrešna na pravi način.
Bila je posebna.
Moja. Ni sve one što su došle poslije, nisu je zamijenile.
Vrijeme prolazi, ali nju ne briše…
I nema veze što nas sudbina nije planirala, ona ostaje u meni, zauvijek.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑

Astra likes this post

Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Nov 02, 2021 3:48 pm

Danubius ::
Astra ::
Dany, pa grozan si, ko da imas gay sina, pa si samouvjeren.....ko zna mozda je nesto i nspravio pa ne dmije reci.
.
Pu,pu ...kakav "gay"? Nego , ovo do sada "predstavljeno" -sve same "starlete" ?Briga je realna.

bosankaa ::
Ma sef me toliko ljuti sa ovakvim komentarima.
Nego sta ces nego docekati da budes deda!
Uvek zaboraviš da je meni 61 . Tako da -realno. Kada je tvoj tata postao "deda" ?

Generacija smo,a moja unucad jos petogodisnjaci,sin tek treba da mi pokloni bar jedno....zato,ne crnjaci,ne zene se i ne udaju vise sa 18 nego tek poslije 28, a ako studiraju.....moze i do 35 da potraje.
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Nov 02, 2021 11:00 pm

“Kada muškarac tiho priđe ženi s leđa i zagrli je, on zatvara krug.
Njegov i njezin krug.
To je krug nježnosti, topline i zaštite.
A on postavlja ženu u samo središte tog kruga strasti.
I tako spontano pokazuje da je u tom trenutku ona središte svemira.
Muškarac grli ženu u tišini.
I žena također prihvaća tišinu. Ona osjeća tople struje koje dolaze iz tih vrućih i umirujućih ruku.

Kada muškarac zagrli ženu, ona se osjeća kao da ima krila, da može letjeti.
Taj je krug ljubavi smirujuć i udoban.
Ta tiha nježnost potiče je da se topi kao kocka šećera u šalici čaja.
Tko je sada ona, dok stoji u središtu tog tinjajućeg kruga?

Što ona osjeća? Tko je ona u tom trenutku?

Je li žena ili djevojka? Osjeća li se voljenom, ili je ona ta koja voli? Da li prekrivač tišine leži na ramenima žene i skriva njene misli od muškarca.. ili u tom osobnom krugu ništa više nije skriveno? Ipak je on samo grli, štiti od vanjskog svijeta koji je tako hladno i samotno mjesto. A u njegovom naručju je taj svijet udoban i topao. Te su ruke njena zaštita i mirnoća. To je sve što žena nesvjesno traži i čemu se nada…”










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa


Godina : 42
Datum upisa : 17.02.2010

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPet Feb 25, 2022 7:32 pm

  Sve ijednu novogodišnju želju želim zamijeniti s ovom jednom, februarskom.

Svima i svakome na ovome svijetu želim život bez straha, boli, suza, spremljenih kofera i izgubljenih adresa.

...

Želim nam mir.
Želim nam ljubav.

Želim nam život.
I želim da kad nam netko kaže da će sve biti ok, fakat sve bude ok.

P.S. Želim nam i nikad jače, iskrenije molitve za ovaj svijet u kojem živimo.

Josip Milanović / Piso J











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPet Feb 25, 2022 8:54 pm

bosankaa ::

...

Želim nam mir.
Želim nam ljubav.

Želim nam život.
I želim da kad nam netko kaže da će sve biti ok, fakat sve bude ok.

P.S. Želim nam i nikad jače, iskrenije molitve za ovaj svijet u kojem živimo.

Josip Milanović / Piso
Žao mi je što ću ti lep post pokvariti prostačkim izražavanjem .
Jeb*o vas rat -da vas jeb*o rat !
Da li je išta vredno ovoga ,zločinci i krvnici ?

Deca u podzemnoj železnici u Kijevu .

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jeb*o vas ,da vas jeb*o rat (koji vodite da otmete žitnicu ,rude ,energente u Ukrajini )










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Apr 19, 2022 10:06 pm

Draža Petrović, kolumna za portal N1

Kad nas obasja Mesec, onda je to mesečina, kada nas obasja Jupiter, onda je to jupiterčina, a kada nas obasja Merkur onda je to... šta?

Ova stara fora koju je pričao još legendarni Petrući, konačno se odigrala u Srbiji ovih dana, u godini takozvanog retrogradnog Merkura.

Srbe je posle 3. aprila umesto mesečine obasjala retrogradna merkurčina. I to ovoooliiika retrogradna merkurčina, pa su u Srbiji počele da se dešavaju čudne stvari.

Retrogradnost planeta je fenomen – sve planete se kreću samo direktno po svojoj orbiti, ali gledano sa naše planete one idu napred-nazad.

Drugim rečima, retrogradnost je optička varka, ali to ne smeta ljudima da veruju kako je Merkur postao retrogradan, skoro ko Đilas, koji je to postao odavno.

Većina srpskog naroda, naime, veruje da se u ponedeljak 11. aprila, ispred Predsedništva Srbije, takođe desila optička varka, glavni krivac za pojavu retrogradnog Merkura.

Tog dana je retrogradni Đilas ušao na glavna vrata Predsedništva Srbije, što je bilo i najavljeno u horoskopu predsednika Srbije za taj dan, gde je pisalo: “Retrogradni Merkur dominira vašim drugim poljem, dok će retrogradni Đilas ući u vašu drugu kuću, po vašem pozivu, na njegov zahtev”.

"Optička varka, pazi šta vam kažem", huktao je tog dana srpski narod, naročiti onaj srpski narod koji glasa za Vučića, jer koja je šansa da retrogradni Đilas ušeta na Andrićev venac onako nonšalantno, i posle odande izađe još nonšalantnije, a da ga niko nije uhapsio zbog onih 619 miliona, cifre papagajski ponavljane unedogled, i ostalih zločina protiv srpskog naroda.

Da se to desilo samo sedam dana ranije, ne bi bilo sumnje da je Đilas, posle silnih neuspelih atentatata koje je, po Informeru, Pinku i Srpskom telegrafu organizovao na predsednika Vučića, došao da ga svojeručno likvidira jer su svi dosadašnji pokušaju bili traljavi, amaterski odrađeni.

A ko bolje može izvršiti đilasovski atentat na predsednika Vučića od samog Đilasa, dežurnog naručioca đilasovskih atentata koje prvo najave đilasovski mediji, pa ih obrazlože đilasovski novinari, potom ih sprovedu đilasovski atentatori, uz pomoć đilasovskih pomagača i đilasovskih domaćih izdajnika.

Samo dva dana pre nego što je Đilas zaigrao pred predsednikovim vratima, što je svakako bolje nego da je pred predsednikovim vratima zaigrala mečka, retrog(r)adni Dragan J. Vučićević, rođeni brat retrogradnog Merkura, napisao je u svojoj redovnoj glupoj kolumni: “I šta ćemo sad? Šta ćemo sad, sinji kukavci đilasovski?! Šta ćemo sad kada smo se na izborima prebrojali, pa utvrdili da je vas 18, a nas 60 odsto?”

Samo dva dana posle, retrog(r)adni Vučićević, koji je do sada kroz svoj čelični želudac progutao i Tonija Blera, i Gerharda Šredera, i sve ostale “zlotvore srpskog naroda” s kojima je predsednik sklopio “ugovor s đavlom”, progutao je i Đilasa. Tako da je Đilas sad na jednom boljem, na jednom lepšem mestu...

Retrog(r)adni Željko Mitrović, autor kultne rečenice: “A sad dragi Điki, vreme je da ti napišem nešto i u prvom licu: vidi bitango jedna lopovska, meni celog života prete mnogo ozbiljniji Mamoni od tebe i tebi sličnih….”, nije posalo retrog(r)adnu Gordanu Uzelac da pravi sačekušu Đilasu ispred Predsedništva sa pitanjem: “Oklen pare frajeru”, nego je izjavio da je “Dragi Điki, sada politička realnost”. Bez obzira što je do pre koji dan bio “bitanga jedna lopovska”.

Srpska napredna stranka, kao organizacija koja ima veliko telo i samo jedan mali mozak, zbog čega su izumrli i donosaurusi, mudro je ćutala o ovom sastanku – nije se oglasio ni Srba Ledenica, ni Langura, ni Kebara ni mud(r)oliki Marijan, jer svi čekaju šta će onaj jedan mali mozak preporučiti svom velikom telu da misli.

Niko od SNS & njihovih pomagača nije rekao: “Zar smo se za ovo borili?”, pošto se svaki naprednjak – od Vučićevića, preko Mitrovića, pa do Kebare – iz ideala bori samo za svoju ne baš idealnu zadnjicu.

Mada svi naprednjaci, kada ih ovih dana pitate: “Kad nas obasja Mesec onda je to mesečina, kada nas obasja Jupiter onda je to jupiterčina, a kada nas obasja Merkur onda je to... šta?” - znaju tačan odgovor...

"Obasjala nas je merkurčina, i to retrogradna", kažu uglas.

Opozicija je, s druge strane, uglavnom šokirana, ali i to je dokaz da nam je opozicija za dva koplja bolja od vlasti. Oni bar umeju da se šokiraju kada su šokirani, te ne čekaju da im neko javi da treba da budu šokirani. Ko što je slučaj sa SNS-ovcima, SNS-ovkama i SNS-ovcama, kod kojih se stanje šoka dešava samo kad im iz stranačke centrale jave da pređu u to psihičko stanje.

Ali i opozicija ima utisak da nas je sve zajedno obasjala retrogradna merkurčina.

Kakav je vaš utisak, dragi čitaoci & čitateljke?










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Apr 23, 2022 11:08 pm

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ - Bez anestezije


Ljubodrag Stojadinović, tekst za Peščanik.net, 15.4.2022.

Invaziju na Ukrajinu Rusija je odredila kao „specijalnu operaciju“. Masivna upotreba sile jeste operacija, ali ni po čemu specijalna. Nije ni klasična, u samoj zamisli to bi morala da bude negacija pozicionog rata. Nije ni munjeviti rat, kako je izgledalo na početku. Ništa se na tolikom prostoru, koji je ciljan kao teritorija pod potpunom okupacionom kontrolom, ne može završiti brzo.

Akcija je zamišljena kao kompleksni manevarski udar na više operativnih pravaca, pre svega vazduhoplovnim, raketnim i oklopnim snagama. Uz preventivna razaranja vitalnih centara koji omogućuju otpor: komandna mesta, centre veze, skladišta municije i goriva, saobraćajnu strukturu. I uz neprekidnu propagandnu ofanzivu, pre svega unutar Rusije.

Neka poštovani čitalac oprosti ako je ovaj prolog suviše jednoličan. To je, naprosto, jezik rata. Ruski planeri izgleda nisu preterano marili za stvarno stanje, nego su se oslanjali na optimističke ideje nadmoćne sile. Možda su očekivali potpuni izostanak otpora, takve su obaveštajne depeše stizale u Moskvu, pa je Hazjajin već smenio neke ugledne špijune.

Kad su prve jedinice prešle ukrajinsku granicu, lično je Putin sa svog komandnog mesta uputio apel trupama branilaca: pozivam vas da položite oružje, da razoružate sve one koji to odbiju. Da odbijate naređenja vlasti, uhapsite ih i privedete pravdi.

Ništa se od toga nije dogodilo. Rusi su pokušali da neke ključne aerodrome osvoje vazdušnim desantima, ali su i pored početnih uspeha trpeli nepodnošljive gubitke. Oni nastaju ako desantne snage budu okružene i ne mogu da se spoje sa glavninom svojih motorizovanih ešelona.

Već u prvoj sedmici, agresorske trupe su izgubile polet i pokretljivost bez kojih su brzi proboji nezamislivi. U dugačkim kolonama koje su se kretale tromo i bez zaštite bokova, trpeli su teške gubitke. Ukrajinci su im nanosili veliku štetu neodbranjivim prepadima, koje su izvodile manje formacije, naoružane lakim prenosnim sistemima.

Zbog loše kripto zaštite, ruske jedinice su izgubile nekoliko komandanata visokog ranga, isključivo u snajperskim zasedama. Logistika je uglavnom bila haotična, pouzdano snabdevanje snaga rasutih na ogromnom prostoru postalo je skoro nemoguće.

Logika operacije koja je zasnovana na pouzdanju u apsolutnu nadmoć, srušena je u četvrtoj sedmici gubitkom manevarske inicijative. Umesto osvajanja prostora i blokade velikih gradova, ruske jedinice su mogle da opstanu strategijom spaljene zemlje i rušenjem svega pred sobom. U konačnom smislu, takav pristup ne vodi u poraz koji je neposredno merljiv. Ali ni u pobedu, koja u vojničkom smislu mora da bude sumnjiva, a u političkom neostvariva.

Izgleda da je ruska vrhovna komanda, promenom čelnog vojskovođe odlučila da pregrupiše snage namenjene za blokiranje gradova i secesiju graničnih oblasti, popuni razorene jedinice svežim ljudima (možda i regrutima) i oklopnom tehnikom. I pokuša da ostvari jednu od dve ideje: da napadne Kijev, koji je sa svojim položajem, oslonjen na velike reke, skoro neosvojiv bez ogromnog broja žrtava u uličnim borbama. Možda da ga poruši, kao vid odmazde za otpor, posedne leš metropole i tako otvoreno legitimiše zločin koji bi dobio dimenzije smisla i cilja ratovanja. Ali, Kijev ima suviše veliki značaj za Rusiju da bi se to dogodilo. Početna ideja o „denacifikaciji i demilitarizaciji“ ostvarivala bi se svojom ciničnom negacijom.

Ili da posebnim operativnim zahvatom, velikim snagama krene na Donbas (Lugansk i Donjeck), odvoji ga od matice jakim jedinicama za kontrolu secesije na jednoj i anšlusa na drugoj strani i primora Zelenskog na definitivne ustupke. Oni bi se sastojali u odustajanju od članstva u NATO-u, napuštanju vlasti i dovođenju marionetske proruske klike. U zamenu za odustajanje Rusije od daljeg kidanja Ukrajine.

To bi svakako bio domet koji bi pomogao Putinu da se izvuče iz gliba i proglasi pobedu i relativni kraj „specijalne operacije“. Relativni zbog toga što bi povlačenje ruskih trupa, iz Ukrajine, ako uopšte do toga dođe, trajalo mesecima, čak i godinama. Moskva traži model za časni izlaz, ali on je sve dalje. I sve to preti da postane „stalni rat“, teška bolest usred Evrope sa kojom se mora živeti.

Rusija bi i dalje ostala parametar za pogrešni izbor saveznika, velika zemlja koja bi se pod neotklonjivim sankcijama navikla na izolaciju, i živela pod njom. Evropa bi morala da se prilagodi oskudnijem životu, izglednoj recesiji i strahu od novih invazija koje su u ovom času još nezamislive, ali nisu isključene. I pored neočekivane traljavosti u nastupu, Rusija ima snage da se izvuče bez vojničke katastrofe, ali pod hipotekom ratnih zločina koji će tek biti predati na uvid javnosti.

Na marginama rata kome se ne vidi logičan kraj, vojnička pozicija Srbije, koja se oprezno ali neminovno udaljava od Moskve postaje krajnje šizofrena. Vrhovni komandant više nije očaran letećim olupinama koje su nabavljene iz Rusije i Belorusije. Merka francuske „rafale“ (dvomotorni mlazni lovac četvrte generacije), a stigli su i neki borbeni sistemi iz Kine.

Uz osećanje nadmoći svađa se sa liderima u regionu, pokazujući uobičajenu duhovitost: za njihovu avijaciju dovoljan mu je i sprej autan.

Miševi su pojeli naše žito i seire po praznim ambarima. U kriznim vremenima oni jedu sve, takva je to sorta.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Apr 26, 2022 9:07 am

Stevan Tonkovic

Mogu li ja bez mora?
Mogu. Prvi put sam vidio more sa 16 godina.
Mogu li ja bez zimovanja na planini?
Mogu. Prvi put sam vidio Frušku goru sa 14 godina.
Mogu li ja bez markirane odeće i obuće?
Mogu. Prve dugačke pantalone koje sam nosio bile su polovne, zakrpljene, ali uvek čiste i ispeglane.
I bez puno toga ja mogu.
Ali NEĆU!
U to vreme, svi smo mi, ili bar većina teško živeli, ali su naši roditelji videli svetlo na kraju tunela. I stigli do njega. Dan za danom, godinom za godinom bilo je sve bolje i lakše živeti. Pa je došlo vreme da mogu i na letovanje i zimovanje.
Pa sam saznao, naročito na svojim putovanjima šta znači normalno živeti i ne samo to, nego sam uspeo i sebi priuštiti normalan život.
I onda se pojaviše aveti iz prošlosti. Sa svojim mitovima o tome kako treba biti ponosan, makar jeli i korenje, ubediše narod da treba slaviti izgubljene bitke, kao onu posle koje besmo 500 godina u ropstvu. Ubediše narod da pripadaju kategoriji nebeskog naroda i da su drugi manje vredni od njih. Ubediše i posvadjaše braću i dadoše im oružje u ruke. Dok su se oni bogatili, sinovi tog naroda koji otidoše u "sveti" rat, ili ne dodjoše kući, ili se vratiše osakaćeni. Razbiše jednu zemlju koja je uživala svetski autoritet.
I to im ne bi dosta. Sada kada su blizu ostvarenja da ova divna zemlja postane pašaluk, još lažu i nemilosrdno pljačkaju sopstvene gradjane.
Eto ja to NEĆU! Neću da im svojim ćutanjem i pasivnošću pomažem u tome i da im budem saučesnik. Želim i hoću da moje dete, unuče i ja živimo barem približno dobrim životom koji sam ja nekada imao. Možda će ovo da bude samo vapaj žednog u pustinji, ali bolje je i to, nego da zabijem glavu u pesak! Možda će ga neko ipak čuti, a još bolje ako ne ostane usamljen. Jedan glas se ne čuje daleko, ali hor se odlično čuje i bez ozvučenja.
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Apr 27, 2022 9:55 pm





Piše Ranko Pivljanin, kolumna za portal Nova.rs


I šta će sad sirota Velika Srbija? Vojislav Šešelj - koji je, sve jašući na tom mitu, zajedno sa onim „dedinjskim Dizdarom“, kako je svojevremeno zvao Miloševića, uredno i temeljno smanjivao Srbiju do veličine hlada one Tarabićeve šljive – najavio je odlazak u političku penziju.

„Već dva puta sam na izborima odbačen. Krajnje je vreme da se povučem“, izjavila je jedna od najvećih štetočina na srpskoj političkoj scene i to u žestokoj i višedecenijskoj konkurenciji.

Međutim, ako mislite da ste se, nakon Šešeljeve namere da se skloni sa čela Srpske radikalne stranke, zauvek rešili najživoposnije figure ovdašnje političke faune, u velikoj ste zabludi.

Nema od tog posla ništa. Kao što njegov najbolji/najgori đak, koji je zavladao Srbijom, ne može bez televizije, tako ni Šešelj ne može bez politike što je i sam potvrdio: „Povlačim se samo sa funkcije predsednika stranke…Dok sam živ, baviću se politikom.“

I ovo je jedna od retkih njegovih tvrdnji koju ne treba dovoditi u pitanje. Sve drugo što je ovaj čovek radio, otkako je uleteo na prazan prostor srpske političke scene, s početka devedesetih godina prošlog veka, i u ispražnjene glave sledbenika bilo je upitno i na granici normalnosti, pristojnosti i ljudskosti.

Od kako je, onako grlat, krakat i robustan, zakoračio u politički život i na javnu pozornicu, Vojislava Šešelja je pratila galama sa pevanjem, a bogami, i pucanjem!

Najviše je proizvodio sam ili u manufakturi svojih političkih projekata, njegova pojava i delo izazivalo je buku sa drugih strana, tako da je tišina oko Šešelja obitavala jedino u zatvorskim ćelijama kojih je, s vremena na vreme, dopadao.

Međutim, iz njih je izlazio zategnutih glasnih žica našpanovanih da ponovo podvikne, da se posvađa, ocrni i okleveta, a što nije stizao usmenim putem dovršavao je u knjigama opskurnog sadržaja i još opskurnijih naslova gde se obračunavao sa svima koji mu nisu bili po volji ili su mu negde stali na žulj.

Problem je što su ta sabrana dela koja u ovom trenutku broje više od stotinu knjiga - cajger i dalje radi - i zbog kojih su nevino žrtvovani kubici drveta i tone papira prilično dugo bila osnovna literatura aktuelnog predsednika Srbije.

Sa Šešeljem na čelu, radikali su započeli bestijalnu orgiju začinjenu budalastim parolama („Karlovac – Karlobag Virovitica“, „Gde su srpske zemlje tu su srpski radikali“), nasiljem (slučaj Barović, potezanje pištolja na demonstrante), izletima po ratištima bivše Jugoslavije („šešeljevci“), političkim prostituisanjem („prodaja“ pobede na predsedničkim izborima Zoranu Liliću 1997. godine, potonja kooperativnost sa „mangupima iz svojih redova“ Vučićem i Nikolićem), teško shvatljivom teatralnošću (odlazak u Haški tribunal uz trubače)...

Upravo, na jednoj sesiji u Haškom tribunalu kad mu se sudilo za nepoštovanje suda, Vojislav Šešelj je izjavio kako su mu stručnjaci izmerili koeficijent inteligencije 240.

Iako je takav IQ malo verovatan i može se pripisati njegovoj potrebi za razmetanjem, inteligencija mu se ne može osporiti.

Što ne znači da su Šešeljevi postupci, način političke borbe, pa i života, izjave i kvalifikacije koje je davao o ljudima, stavovi i politički projekti, blizu zdrave pameti.

Njegov ekstremizam, isključivost, konfliktnost, destrukcija i skribomanija nekad su signalizirale ozbiljnu svađu mozga i realnosti, a nekad bi se pokazivale kao deo smišljenog plana.

Biće da je u pitanju uspešna kombinacija obe stvari i toj taktici Šešelj je ostao veran svih ovih dugih godina političkog bitisanja.

Bio je zagovornik Velike Srbije, razmetao se titulom četničkog vojvode, često odlazio na ratišta, pretio progonom nesrpskog življa, a politička partnerstva i prijateljstva je gradio i rušio rukovođen isključivo političkim pragmatizmom.

Pomogao je da se izglasa nepoverenje Dobrici Ćosiću, predsedniku SRJ iako ga je ovaj ljudski zadužio po više osnova, a neslavno su mu se završile i dve političko-kumovske veze.

Sa Vukom Draškovićem se razišao zbog političkog neslaganja uz najotrovnije reči upućene čoveku koji mu je krstio dete, dok ga je Tomislav Nikolić sam napustio stavljajući se tako na prilično dugačku listu Šešeljevih neprijatelja.

Sa Slobodanom Miloševićem je prošao put od ljubavi do mržnje i natrag.

I njega i Miru Marković je nazivao najpogrdnijim imenima (on je bio tiranin i najveći izdajnik, ona crvena veštica) da bi, kad mu je to išlo u prilog znao da se snađe i u ulozi predsednikovog „omiljenog opozicionara“.

Sa Miloševićem se ponovo zbližio u Hagu i od njega će se, kad je umro, oprostiti dirljivim nekrologom koji je u njegovo ime pročitao Aleksandar Vučić.

I možda bi Šešelj, poput gomile sličnih desničarskih kreatura po svetu, vegetirao na marginama političke scene kao nužni eksces demokratije i folklorni cirkuzant, da nije bilo turbulentnih vremena i nacionalističke zaraze koja je prosto vapila za političarima takvog profila.

Ta paklena uzajamnost političke i društvene patologije i njenih protagonista, u kojoj su se međusobno podstrekavali, stvarala je idealan ambijent za Šešeljevu promociju i on je to maksimalno iskoristio.

Sad kad je opet vraćen na marginu, gde i pripada, setio se „penzije“. Bio je i vakat.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Maj 14, 2022 9:19 am


LJUBODRAG STOJADINOVIĆ - Pseće srce



Izgleda kao da će A. Vulin ostati večno mlad. On je mobilna slika Dorijana Greja, koja ne broji godine i suočava nas sa starmalim ministrom zaustavljenim u vremenu. Njegovo je da nas drži u stalnoj svađi sa komšijama, ali i u rascepu sa nama samima. Nesklad je ono što ga čini potpunim: nestašni starac koji je velike sisteme višom voljom pretvorio u svoje infantilno vežbalište, a policijske trupe u privatnu gardu vlasnika okupiranog društva.

Nekadašnji Gevara iz Mirine čarobne šume, nosilac ideje o salonskim prevratima, u ovim je godinama izrastao u silu namernu da guši obojene revolucije. Izabrao je učitelja iz zemlje crvenog oktobra, postojbine svih njegovih platonskih proleterskih ljubavi. Nije stigao da u Beogradu svom silom zaustavlja to što je učio da zatire, samo zato što ničega nije ni bilo. Tek sada vidi kako se to radi u Ukrajini kad velika sila izbegne svaku kontrolu razuma.

Pred izbore je otkrio opasne organizovane grupe spremne da izazovu nerede posle kojih bi pala Srbija, a pre toga Vladar, već godinama važniji od države. Politički vajar koji je oformio Vulina u ovo što on danas jeste i što će možda tek postati, čuva ga kao razvojnu voštanu figuru u preventivno napravljenom muzeju apsurda. On je budni stražar koji bez izuzetka otkriva jedino ono što ne postoji.

Ispalo je da nigde nije pronašao ustaničke trupe koje su sastavljene od opozicije i stranaca, ali kao da jeste. Logika te dramatizovane policijske tuposti je jednostavna: ako bi bilo nasilnih ekscesa bilo kojim povodom – jer se u Srbiji puca na sve strane – mogao bi da kaže: jesam li vam rekao?!

Ako izbori prođu bez mrtvih glava, kao što su i prošli, mogao je da se proglasi vodećom silom apstraktnog protivudara: ja sam to sprečio.

Da bi pokazao odanost kojoj nema granica, prekršio je čak i infektivnu verziju naprednjačke učtivosti i poganim jezikom nagrdio Dragana Đilasa, samo nekoliko dana posle njegovog samita sa Vučićem. Bio je višestruko agresivniji od tabloida, kojima je gazda tek malo zategao lanac i ostrugao smrdljivo blato sa naslovnica. Izrekao je do ekstrema izrabljenu uličarsku uvredu za Đilasa – žuti ološ – čime je sebi uzeo ulogu najodanijeg krajputaša na mrtvoj straži.

Rekao je da za opoziciju nade nema, uzastopni izbori i porazi ih valjda dovode do saznanja da takvi, ili bilo kakvi Vladaru ne mogu ništa. A „žuti ološ“ je, već samom svojom pozicijom u Vulinovom policajnom jeziku, simbol takve nemoći i beznađa. Reklo bi se, ovome što je već dugo nad Srbijom, kraja nema.

Moglo bi da se pomisli da je ovim krajnje prostačkim ološarenjem, A. Vulin učvrstio svoje, inače nesumnjive izglede u tromom poslu formiranja nove vlade. Ako, naravno, uopšte bude formirana pri ovakvom rasporedu sedenja u fragilnom parlamentu.

Potreba za učešćem kriptorevolucionara u kontrarevoluciji je ovde nestala. Vulin bi mogao da juri kolonije kriminalaca u policijskim redovima a da ih nikada ne pohvata. Sve se manje zna kad padne mrak ko od njih čuva zakon a ko ga krši, pošteni policajci su očajni što njihovi podvizi postaju razlozi za progon. Nigde nema inspektora Slobodana Milenkovića, koji je pohapsio bandu iz Jovanjice. Bila je to greška mafijaškog sistema kroz koji se Milenković probio, ali je u tome ostao sam. Srpski Kolumbijci su se vratili na svoju livadu. Obradu te produktivne njive u svoje vreme je pomagao i Vulin, pa se slikao u plavom kombinezonu proglašavajući šargarepu za paradajz.

Ali, niko mu to neće računati kao greh. On se nikada nije ni bavio policijom, nego amaterskom politikom konflikta. Ili idejom širenja naciona bez granica, u nešto što je dobilo ime srpski svet, poduhvat na čijem je kraju stvaranje etnički čiste tragedije.

U postepenom, ali neizbežnom otklonu kojim se Vladar teška srca ali neminovno udaljava od Moskve, Vulin bi sa Dačićem mogao da ima posao smetala kojima nije potpuno jasno o čemu se tu radi, i zašto je gazda nameran da kida pupčanu vrpcu od Matuške.

Dačić će zbog svoje fanatične rusofilije možda ostati u opoziciji, koja ga kao ni vlast neće želeti, jer se nikada nije znalo kome taj pripada, dokle i zbog čega. Moguće je da bude potreban, ali ne više nasušan. Suviše je lak za upotrebu ali i težak za sklanjanje u stranu.

Vulin je sva svoja ministarska mesta stekao na osnovu milosti nepoznatog porekla, pa će mu nekakva sinekura na nevažnom poslu gasiti udarnički elan. Ne za ljubav prema Kremlju i mračnom Nikolaju Patruševu, već za sumnju u značaj podaništva. Ako je slučajno pročitao Pseće srce Mihaila Bulgakova, onda možda i zna kako presađivanjem ljudskog mozga najboljem čovekovom prijatelju nastaje građanin Poligraf Poligrafovič, najtačnije baždareni kantar za merenje ovdašnje konačne istine.

Vulina može da skloni onaj kome se najviše posvetio, ulažući u taj odnos ljubav, vernost i poslednje ostatke ponizne snage.

U nekoj turbo verziji, moguć je SNS rimejk 48. godine i istorijskog „ne“, ali u krivom istorijskom ogledalu. I Vučić će imati svoje vernike, skeptike i otpadnike. Mirin Če Gevara će se možda vratiti izvornom tumačenju revolucije koja teče, ako uopšte pamti šta je to. Naučio je u međuvremenu da asketizam nema nikakvog smisla ali fanatizam da, i da se može živeti dobro bez znanja, u nezamislivom obilju i sa neznatnim zalihama morala.

Niko, poput nekadašnjih informbirovaca neće bežati u Moskvu. Goli otok je u drugoj državi. Tamo je na tragaču skoro tri godine vukao kamen otac autora ovog teksta, usmeno optužen za istočni greh. Od suvišne ljubavi prema nečemu čega nema do istinske tragedije, bila je dovoljna samo reč. Možda to još traje.

Nećemo znati kome pripadamo dok nam ne kažu. A bilo bi dobro da ne pripadamo nikome, ni vladarima ni silama.
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyUto Jun 07, 2022 1:55 pm

SVETISLAV BASARA :
GUBERNATOR "REMBASA"

I mi Donbas za trku (bitku) imamo. Zove se Rembas i ima veze sa Donbasom. Ne samo po zvučnosti. Reč je o rudnicima mrkog uglja u blizini Despotovca koji su četrdesetih godina, u zlatno doba rusodupeljublja, dobili to ime da bi zvučalo što sovjetskije. U tom zamešateljstvu poveznica je ugalj - koji se na veliko kopao (verovatno se još kopa) u Donbasu, sve ostalo ima taman onoliko veze koliko i žabokrečina Bare Venecije sa Venecijom i njenom lagunom.

Kako je ime Rembas preživelo kad je ‘48. tikva pukla - mislim na vreme kad je „Kolarac“ organizovao ubrzane kurseve zaboravljanja ruskog jezika - pojma nemam. Kako god - i kako stvari stoje - moglo bi se dogoditi da jedina konstanta srpske politike, notorni Dačić, postane gubernator Rembasa i da poradi na njegovom prisajedinjenju matičnom Donbasu.

Pre nego što objasnim kako i zašto, moram istaći da mi je Dačić - uprkos tome što ga decenijama žestoko plajpičim - jedna od najsimpatičnijih pojava na ovdašnjoj histeričnoj političkoj sceni. Dačić je u stvari virtuoz politike u srpskom značenju reči politika, a ja cenim svaku virtuoznost. Nema situacije kojoj se Dačić ne može prilagoditi, nema kataklizme čiju vodu neće navratiti na svoju vodenicu.

Svojevremeno sam ahbabe u mojoj kafanici upitao a da šta misle da li bi se - u slučaju da umesto Visokog Vučića visoku stvar u svoje ruke preuzme Bik koji Sedi - Dačić pojavio kod Sarape sa perjanicom na glavi, tomahavkom u ruci i ratničkim bojama na licu. Odgovor je bio jednoglasan - bi.

Tako je to išlo sve do pičvajza u Ukrajini, kada je došlo do određenih smetnji na Visokim vezama. Od 24. februara naovamo, Dačić nikako da „izoštri sliku“. To se naročito videlo na snimku sa Visoke inauguracije - koji je postao viralan - na kojoj se vide Visoki Vučić, poslanici koji ustaju iz fotelja i frenetično aplaudiraju i Dačić koji - viđi vraga - sedi na tronu Kozačke skupštine.

E sad kako je, okrenut Dačiću leđima, Vučić video da Dačić sedi, ne znam, nije ni važno - visoke oči na leđima su problem njegovih konkurenata - kako god, Vučić se okrenuo i Dačića ošinuo jednim strogim pogledom, posle čega je bivši predsednik Skupštine, nonšalantno ustao i zavodljivo se smešeći zakopčao sako. U prevodu sa Dačićevog body languagea na kolokvijalni srpski, osmeh je govorio: preturiću ja i ovo preko glave.

Valja napomenuti da Dačić prvobitno nije ustao, ne zato što je mislio da ga Vučić, okrenut leđima, neće videti, nego zato što je mislio da njemu iza leđa sedi Putin, a da to Vučiću neće promaći.

Bio je to poveliki zajeb u računu, verovatno (mada ne obavezno) privremen. Nije prošlo mnogo vremena, a sa Visoke adrese je na Dačićevu adresu stigao (polu)katil-ferman u kome je pisalo da „ako SNS i bude u koaliciji sa SPS-om u varoši beogradskoj, to ne znači da će SPS (čitaj: Dačić) išta dobiti na vladi“. Još je zlokobnije zazvučalo upozorenje da je Dačić, ako mu je volja, vlastan da u Beogradu napravi koaliciju sa opozicijom. Oj, Rembase, Rembase.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySre Jun 22, 2022 10:35 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Jun 25, 2022 11:25 am

SVETISLAV BASARA: Ekozoologija


Verovatno ste primetili da se s vremena na vreme narogušim na srpsku ekologiju i istaknute srpske ekologe. Nemojte misliti da i meni ne smeta posvemašnje đubre, vazduh u polučvrstom stanju i govnavi vodotokovi oivičeni milionima najlon kesa i plastičnih flaša. Ali, po običaju, izdvajam mišljenje.

U srpskom ekološkom zamešateljstvu smeta mi isto ono što je zasmetalo Nikoli Krstiću, bečkom doktoru prava na službi u Srbiji u XIX veku, u ambicioznoj inicijativi da se osnuje Medicinski fakultet. „U Srbiji još nema ni nema bolesnika, a rapalji bi da osnuju Medicinski fakultet“, zapisao je Nikolica Krstić i ušao u istoriju srpske patrijarhalnosti kao čovek koji je naguzio ženu pronalazača Pančićeve omorike, Josifa, dok je gospoja kroz prozor čavrljala sa suprugom, zauzetim nekim botaničkim poslom u bašti porodične kuće.

I dan-danas se nađu likovi - pride i lekari, poput Nestorovića-luptačevića - koji će gordo uskliknuti da nama, genetski superiornim Srbima, medicina nije ni potrebna. Ali erotoman Krstić nije hteo da kaže da u ondašnjoj Srbiji nije bilo bolesnika, nego da nije bilo kulture lečenja (pitanje je koliko je ima i danas). Manj ako nije bila potrebna neka amputacija, ondašnji Srbi naprosto nisu išli kod lekara. Lečili su se poglavito travama, saljevanjima strave, vradžbinama i - najefikasnije - rakijavim oblogama. Pa ko preživi.

Nisu se naši čukendedovi klonili lekara ko đavo krsta zato što su bili zatucani seljaci i što nisu verovali u medicinu bledolikih, nego zato što nisu imali para. Para nisu imali zato što je Srbija, iako ondašnja regionalna vojna sila, bili zemlja toliko siromašna da ova današnja, takođe siromašna, izgleda kao eldorado.

Stvar slično stoji sa ekologijom i takozvanom životnom sredinom. Ekologija proizilazi iz politika koje najpre eliminišu osnovni uzrok svih prljavština - mentalno zagađenje - i potom obezbede materijalno osnovu za uređenje životne sredine. Ekologija košta isto kao i medicina, verovatno i mnogo više, neko to mora platiti, a to obično bude država. Lična inicijativa tu nije ni od kakve pomoći, ali zasenjuje prostor i donosi političke poene. Ne mnogo poena. Ali znate kako Čačani kažu: mala vajda veseli čoveka.

Ekologija, dakle, proizilazi iz politike, ali sama ekologija ne može biti politika. Džaba pozivanje na uspešne nemačke Zelene (koji su u međuvremenu malčice pocrneli) jer je ta stranka imala (i ima) jasno artikulisanu ideologiju, još jasniji program i detaljno elaboriran plan kako se kurtalisati prljavština svih vrsta.

O kakvoj se, uopšte, ekologiji govori u zemlji u čijoj se prestonici i dan-danas bacaju kese s đubretom sa solitera, a kontejneri i kante za smeće - istina retki - blistaju od čistoće jer se otpad, uključujući šut i WC šolje, bacaju po ledinama i trotoarima. Džaba krečenje, ekolozi. Mora se početi od početka, najpre valja očistiti glave. A dok se to ne desi, ako se ikada desi, ješćemo (i udisati) govna. Sami smo ih izasrali.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Jun 27, 2022 11:28 pm

Oduvek su me privlačili ljudi sa setom u očima. Da ih pitam gde ih boli, ko ih je povredio, jesu li gladni, umorni, treba li im novaca za hleb. Nikad se nisu požalili ni na šta. Ljudi sa setom u očima nisu tragali za bilo čime što se moglo kupiti. Oni najčešće tragaju za sobom. Tek kad smo celi, mi smo isceljeni. Ona čuvena "druga polovina" je deo nas koji nam nedostaje, a ne bilo koje drugo biće. Sa drugim ne možemo biti jedno, već par. Svako je od nas ipak sam. Sreća je kad je ceo. Tada i par moze biti srećan.

Brankica Damjanović










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Jul 25, 2022 8:02 pm

Viktor Ivančić, kolumna za tjednik ''Novosti''

U prvome romanu slavne trilogije Millennium Stiega Larssona ("Muškarci koji mrze žene") glavni junak Mikael Blomkvist, nepotkupljivi i istinoljubivi novinar, kroz petstotinjak stranica se zlopati i probija do mračne tajne, da bi je na kraju otkrio, raskrinkavši serijskog ubojicu žena, pripadnika bogate i ugledne švedske obitelji. Samo što to nije kraj: kraj je kada novinar, za kojeg na početku romana saznajemo kako je spreman iznijeti istinu na vidjelo čak i po cijenu zatvorske kazne, odluči da svoje otkriće – ne objavi.

Bio je to, naime, uvjet da industrijalac Henrik Vanger, prototip "dobrog kapitalista", inače bliski rođak ubojice, otkupi dionice časopisa Millennium i spasi ga od propasti, jamčeći novinarima "punu nezavisnost" i "uređivačku autonomiju", razumije se. Napokon, pravda je zadovoljena: u spektakularnoj završnici zločinac je ubijen, žrtve su ionako mrtve, a nedostatak informacija o tome tko je i kako ubio nesretne žene njihovoj će rodbini biti kompenziran putem tajne financijske pomoći.

Larsson se dobro potrudio da, u okolnostima kakve je zadao, takav rasplet predstavi najracionalnijim. "Dobri kapitalist" – riješen da spasi i obiteljsku čast, i privatnost silovane nećakinje, i perspektivu nezavisnog novinarstva – jedina je preostala šansa za preživljavanje slobodnoga medija. No ta sloboda izrasta nad cenzurom grandioznih razmjera i etičkom provalijom koju ona podrazumijeva. Novinar je prinuđen zgaziti temeljno načelo svoje profesije da bi spasio svoju profesiju, pa onda i njena načela. Radi višega cilja žrtvovan je niži. Neugodna istina treba biti zatajena da bi posao otkrivanja neugodnih istina, krucijalan za opstanak demokratskog društva, imao budućnost.

Čovjek se može upitati zbog čega autor romana, kada je već zdušno hrlio prema sladunjavome hepiendu, nije tu stvar dodatno zaoštrio, tako da na ponudu simpatična industrijalca novinar odgovori kategoričnim "odjebi", a zatim objavi krvavu obiteljsku tajnu, sa svim nastranim potankostima, i osudi vlastiti časopis na propast. Da se, dakle, bori do poraza, a ne do prodaje. To bi, uostalom, nešto više pristajalo romanesknoj skici njegova karaktera od patetičnih zdvajanja na završnim stranicama djela. Zašto to Larsson nije učinio?

Odgovor bi, napustimo li klizavi teritorij stvaralačke mašte, morao uključiti i prozaični autorski problem: ako, naime, više nema Millenniuma, nema ni drugoga nastavka trilogije, ni trećeg... nema planirane (i već napisane) robe za tržište. Gledano iz te perspektive, proždrljivost kapitalističke dinamike takva je da joj nitko ne izmiče, u stanju je sažvakati ne samo glavnoga junaka, nego i njegova pisca, inače uvjerenog ljevičara.

Na konferenciji za štampu održanoj prije neki dan švedska premijerka Magdalena Andersson doimala se kao da je ošamućena blomkvistovskom srcedrapateljnom dilemom. Cijelim svojim istupom i cijelom svojom pojavom, uključujući pogled upućen u prazno, emitirala je poruku: ako i žrtvujemo ideju o zaštiti ljudskih prava, to će biti zbog spasa ideje o zaštiti ljudskih prava.

Nasrtljivim novinarima odbila je demantirati izjavu turskog predsjednika Erdogana da je njena vlada, nastojeći ukloniti blokadu ulasku Švedske u NATO savez, obećala Turskoj izručiti sedamdeset i troje kurdskih "terorista". Zbog boljih diplomatskih običaja, rekla je, prisiljena je suzdržati se iznošenja detalja iz pregovora. "U svim izručenjima nastavljamo slijediti švedsko i međunarodno pravo i, naravno, Europsku konvenciju o izručenju", dodala je. Svejedno, činilo se da govornica s koje se obraćala novinarima nije u razini tla, već je uzdignuta na grobnicu potrošenih ideala.

Opći je utisak, naime, da će se "teroristi" ubuduće u Švedskoj definirati po turskim, a ne po švedskim kriterijima – tj. da će se demokracija povinovati mjerilima autokracije – mada su i švedski kriteriji, ovisno o zahtjevima moćnih zapadnih saveznika, dosad bili začuđujuće elastični (o čemu bi štošta imao reći utamničeni osnivač WikiLeaksa). Kako će se naposljetku razriješiti diplomatsko natezanje oko švedskog i finskog članstva u organizaciji koja zavodi globalnu vojnu hegemoniju, tek ćemo vidjeti, no već sada je, sudeći po izboru jestiva na pregovaračkom stolu, barem jedna stvar jasna: dok se od zemalja kandidatkinja za prijem u Europsku uniju traži da (makar formalno) udovolje demokratskim standardima, od onih koje žele ući u NATO zahtijeva se (čak i formalno) prilagodba despocijskim normama.

Što je to u kardinalnom nesporazumu s proklamiranim "vrijednostima" o kojima rečena organizacija tobože skrbi, manje je bitno od činjenice da su same proklamacije odavno pretvorene u karikature, relativizirane do mjere da ih je moguće udomiti jedino na smetlištu, a prije svih one što su ispisane na zastavi trajno natoizirane Europe. Radi se tek o neželjenim prodorima realnosti u javnu sferu, gdje se uz usrdnu medijsku poslugu odvija neprekidni ples pod maskama, u okolnostima kada liberalno-demokratski zapad ostaje bez repromaterijala kojim će kamuflirati svoju totalitarnu dušu.

To će reći da se ubrzava prostituiranje neprikosnovenog. Kada prevlada princip da sve ima svoju cijenu, dionice svetinja najbrže padaju na burzi. Za promjenu, bilo bi lijepo da se prestane s pjevanim misama.

U Švedskoj, biseru europske demokracije, "teroristi" su bivali locirani i po američkim parametrima, koji se osim po ideološkim afinitetima ne razlikuju od turskih, te je upravo tamošnja državna administracija pokrenula nečuveni progon Juliana Assangea, pakirajući mu lažnu optužbu za silovanje. Čovjek koji je objavio tajne dokumente o ratnim zločinima – koji se dakle drznuo iznijeti na svjetlo dana mučnu istinu o metodama zaštite "naših vrijednosti" – danas čami u zatvoru, čekajući sudsku farsu koja će mu osigurati doživotnu robiju. Da je živ, sam Staljin bi sa zavišću promatrao sibirsku hladnoću pravosudnih procedura u zemljama takozvanoga slobodnog svijeta.

"Slučaj Assange", kao i činjenica da, recimo, Edward Snowden ne može naći sklonište ni u jednoj od zemalja gdje "liberalne slobode" uživaju biblijski status, samo potvrđuju utisak da današnja Europa postaje represivno-politička ispostava strahovlade sa sjedištem u Washingtonu, garnizon na periferiji. Tamo je pak dobro poznato da se preko istine stiže u tamnicu i da je razlika između nepotkupljiva novinarstva i neprijateljske špijunaže ukinuta.

U isto vrijeme, međutim, stalnim se ritualima pokušava održati na životu europska sekularna religija, s prodemokratskom frazeologijom, s himničkim napjevima o kultu ljudskih prava, s prvosvećenicima koje više nitko ne bira, niti im broji količinu nula u mjesečnim dohocima. U tim inscenacijama od prevelike se upotrebe potpuno izlizala stilska figura u kojoj spas demokracije služi kao izgovor za njeno storniranje.

Više se nitko ne čudi kada se Muhamedou Slahiju, koji je nevin proveo desetljeće i pol u zatvoru u Guantanamu, "zbog sigurnosnih razloga" zabrani ulazak u Hrvatsku. Ili kad oligarhijska uprava širom otvori vrata Europske unije Ukrajini baš u trenutku kada ta zemlja zakonom zabranjuje konzumaciju ruske umjetnosti. Što je, u kontekstu epske bitke protiv ruske imperijalne pošasti, možda sasvim u redu, ali uz uvjet da se odbaci europska demokratska laž i da se katalog uzvišenih "vrijednosti" zbog kojih cijela konstrukcija navodno postoji stavi izvan snage.

No "dobri kapitalist" Vanger, čuvar europskih materijalnih i duhovnih resursa, uvijek u pričuvi ima više klišeja kojima će iznuditi blomkvistovsko samoopravdanje. Švedska je premijerka upućena u tu problematiku. Zaštita ljudskih prava? To je, reklo bi se, ideal kojim se kurčiš sve dok se ne poturčiš. A to se dogodilo mnogo prije nego što se Erdogan javio za riječ.
Nazad na vrh Ići dole
ZoxZoja
Stela Polaris
ZoxZoja


Godina : 56
Location : Plava Planeta
Datum upisa : 13.01.2013

I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptySub Jul 30, 2022 11:56 pm

Kralj bi otišao u ribolov i pitao vlastitog meteorologa o vremenskoj prognozi za sljedećih nekoliko sati.
Meteorolog ga je uvjeravao da nema šanse za kišu.
Tako su kralj i kraljica otišli u ribolov...
Putem je sreo čovjeka sa štapom za pecanje koji je jahao magarca i upitao ga lovi li riba.
Ribar reče: "Vaše veličanstvo, vratite se u palaču! Očekujem veliku oluju za kratko vrijeme!"
Kralj je odgovorio: "Jako cijenim svog meteorologa. On je obrazovan i iskusan stručnjak.
Osim toga, dajem mu vrlo visoku plaću. Dao mi je potpuno drugačiju prognozu. vjerujem mu."
Kralj je nastavio put, ali ga je ubrzo zahvatila oluja. Kralj i kraljica bili su potpuno mokri i jako ljuti.
Kralj se vratio u palaču i naredio da se meteorolog otpusti.
Zatim je pozvao ribara i ponudio mu prestižno mjesto kraljevskog prognostičara vremena.
Ribar reče: "Vaše veličanstvo, ne znam ništa o proricanju vremena. Informacije dobivam od svog magarca.
Ako vidim da su magareće uši obješene, to sigurno znači da će padati kiša. "
Kralj je naredio da se dovede magarac u palaču i da ga se zaposli.
I tako je počela praksa zapošljavanja magaraca za rad na važnim državnim položajima.
Praksa NIJE PREKINUTA DO DANAS.

Zdrp sa FB










Došla je tiho i ušla u legendu  [You must be registered and logged in to see this image.]

Samouka likes this post

Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 EmptyPon Avg 01, 2022 12:45 pm


Boris Dežulović 1.8.2018.

Ovih je žalobnih dana često citiran onaj apokrif, datiran u doba kad je Marko Perković imao veliki koncert na Poljudu, a prijatelji zajebavali Olivera kako mu je džabe sva slava i sve pjesme kad nikad neće, poput Thompsona, napuniti stadion. „Pa šta?“, odgovorio je, kaže legenda, Oliver, „neće ni on Hrvatsko narodno kazalište.“

Divno taj slavni apokrif opisuje temeljnu razliku između dva čovjeka i dvije pjesme, pa skoro bude i šteta što je, kao mnogi slični urbani mitovi, lažan ili krivo atribuiran: rečenu je sentencu, naime & naravno, izgovorio veliki hrvatski pjesnik Arsen Dedić.

Arsen Dedić, kralj sviju cinika, bio je uostalom iz drugog jednog, nedohvatljivo udaljenog svemira: on – kako je jednom primijetio treći iz svetog trojstva, njegov Šibenčanin i susjed iz Tesline ulice Mišo Kovač – „i nije pjevao za mase, već za svoju sektu“. Nije stvar u tome da i Oliver nije bio duhovit tip, naprotiv, ali niti bi on ikad tako govorio o kolegama – čak i kad bismo značenje riječi „kolega“ okrutno rastegli sve do Thompsona – niti je umio biti ironik, sarkast ili cinik. Od urbane legende o Poljudu i HNK, Dragojevića tako bolje opisuje još samo činjenica da on to zapravo nikad nije rekao.

Da je Oliver, uostalom, imao mrvu opjevane Arsenove otrovne zloće – ili da je Arsen, umjesto svog odanog kulta, imao Oliverovu cijelu jednu transkonfesionalnu religiju – odgovor bi glasio: „Pa šta? Ne bi ni on nikad mogao napuniti beogradsku Marakanu.“ I opet bi, umjesto pune Marakane, više o Oliveru u toj sentenci govorio njen kondicional, više od punog beogradskog stadiona rekla bi još samo činjenica da ga on nikad zapravo nije napunio.

Možda i najslavniji apokrif o Oliveru jest taj čuveni nepotpisani bianco-ček, kojim su ga salijetali beogradski menadžeri, nudeći da sam ispiše iznos za koji bi pristao pjevati u Beogradu. Za razliku od onoga s početka teksta, ovaj je u svemu pouzdano istinit i točan. Oliver je zaista mogao, kad god je htio, napuniti Marakanu, ili mjesec dana svake večeri puniti beogradsku Arenu.

Tko god je u posljednjih dvadeset sedam godina samo jedan dan proveo u Beogradu i Srbiji, zna kakav je božanski status Oliver tamo uživao. Jednako prije trideset pet godina, kad su, čuvši da sam „Splićo“, od mene u šumadijskoj kasarni povazdan tražili da im pjevam „Moj galibe“ – da, baš „Moj galibe“ – kao danas, kad Oliverove pjesme zna svaki beogradski taksist i svaki kafanski muzičar s Ibarske magistrale. Kad su me prije nekoliko godina, dok sam još živio tamo, srpski novinari pitali u čemu se zapravo razlikuju Split i Beograd, odgovorio sam kako je razlika zapravo samo jedna: u Splitu se na svakom kantunu čuje Aca Lukas, a u Beogradu Oliver Dragojević.

Pa ipak, Oliver od rata pa do kraja nikad više nije zapjevao u Beogradu. Jednom, makar i u afektu datu riječ, do kraja života nije pogazio, a ona – posve svejedno što o njegovim razlozima mislili – ne samo da nimalo nije naštetila njegovoj tihoj karizmi, već ju je u fantastičnom obratu i uvećala. Jednostavno – kako je to ovih dana rekla, čini mi se, Radojka Šverko – Oliverovoj se svakoj izgovorenoj ili otpjevanoj riječi bezrezervno vjerovalo. A on je stajao iza svake, posve svejedno je li hiljaditi put zapjevao kako je infišan ili dišperan, ili je samo jednom rekao kako nikad neće zapjevati u zemlji u kojoj tenkove ispraćaju cvijećem.

Nikad prije i nikad poslije, sve do smrti, Oliver neće reći više ništa na tu temu, nikad nijedne grube riči, nikad nijedne gnjevne kaštige i beštime. Ta je priča za njega bila završena. Novac – a ogroman se, nepojmljiv novac nudio – nije bio važan: kao što je tradicionalno u srpnju zatvarao butigu, i ljetnu sezonu, od koje cijela nesretna južnoslavenska muzička scena zapravo živi, zarastao u bradu provodio s prijateljima na brodu i u veloluškim konobama, i kao što nije u svijetu odštampano toliko novca za koji bi prekinuo tu partiju briškule, tako nije postojao novac za koji bi pogazio jednu davno datu riječ.

Ima još sličnih mitova, hagiografije naših ugaslih zvijezda pune su takvih urbanih evanđelja, i jedini će problem s Oliverovim mitom ostati činjenica da je jednostavno istinit. Čast i „slava mrtvima“, kako je i sam pjevao u jednoj pjesmi, o njima se u ovakvim prigodama piše „sve najbolje“, ali kad se pod ultraljubičastim svjetlom i otkriju mrlje na njegovim požutjelim apokrifima, one samo uvećavaju legendu.

Nije bio revolucionar, nikad nije jedrio protiv kurenta, bolovao je od istih slabosti kao i njegova publika. Nakon što se zarekao da više nikad neće kročiti u Srbiju, objesio je onu blesavu naušnicu s križem, i sve otada u stihu „Rekli su mi da si ‘sova Boga“ iz pjesme „Oprosti mi, pape“ nikad više nije spomenuo Boga; snimio je onda i glupavu pjesmicu za Hrvatsku ratnu mornaricu, još glupaviju domoljubavnu o „topniku sa Širokog Brijega“, i oduševljeno pozdravljao oslobađajuću presudu hrvatskim generalima – učinio je, ukratko, baš sve što je malograđanska Hrvatska od njega očekivala, i sve je bilo džabe.

I dalje su ga, i još više voljeli, i jedni i drugi, i treći i četvrti. Nijedan hrvatski „lijevi“ kolumnist nikad ga nije niti blago ukorio zbog malograđanskog konformizma, nitko osim nekoliko Šešeljevih glasača nije se u Srbiji ozbiljno naljutio na Olivera: štoviše, postao je mjera zaboravljenog poštenja.

Kako je to bilo moguće?

U ovim prilikama valja se kloniti teških riječi, ali lakima se te stvari ne mogu i ne daju objasniti. Ljepota, recimo, teška je i jebeno riskantna riječ, ali u hrvatskom jeziku druge za to nema. Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna – pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku.

Veći – ako je uopće moguće biti veći – još samo činjenicom da je bio posljednji.

I eto nas ovoga ljeta, eto nas ovoga srpnja na raskršću estetike i etike, kako već život te stvari ovdje namješta, kako bismo ih lakše shvatili. Početkom srpnja nacionalna fešta, hrvatski nogometni reprezentativci, viceprvaci svijeta, deseci hiljada ljudi raspamećenih u pobjedničkom trijumfalizmu, i vatrometi, zastave i bengalke, i onaj Marko Perković s početka priče, i njegovi „Geni kameni“: „Neka pati kome smeta“, „loša bila četres’ peta“. Pa samo dva tjedna kasnije nacionalna žalost, i opet deseci hiljada ljudi, i opet bengalke, ali ovaj put u dubokoj, istinskoj tuzi, i Oliver Dragojević, i njegov „Galeb“: „Lipo li je, lipo li je.“

Samo ljepota. Ljepota koja nikome ne prijeti patnjom i koja „nikome ne smeta“: ima, konačno, i onaj apokrif po kojemu je, na pitanje u čemu je tajna njegove duge sveprisutnosti u našim životima, Oliver odgovorio jednostavno i veličanstveno točno: „Ja nikome ne smetam.“ Nikad nitko nije patio zbog Olivera.

Teoretski, mogao je tako nekome zasmetati teatarski šušur na njegovu ispraćaju, i Kolinda i Plenković u prvome redu na komemoraciji, i Torcida s bengalkama, i jebene raketne topovnjače na fellinijevskom morskom sprovodu, i naglašena patetika obreda, tako dalekog od Oliverove ljepote, i cijelog suprotnog njegovoj „Marči funebri“, divnoj onoj Popadićevoj pjesmi koje se – začudo ili upravo nimalo – ovih dana nitko nije sjetio, a u kojoj „ide sprovod priko sela“, a pokojnika ispraćaju miris žuke i kanele, tovari što revu i psi što reže, u kojoj za kapsilom tuče zvono s kampanela i zvone bubanj i činela, dok iz kočete baba hripje, koza brsti rogač, pivac kunja iza kuće, a na kominu puca pruće.

Teoretski, kažem, mogla je nekome zasmetati i monumentalna freska Oliverove marče funebre – s bengalkama umjesto pruća na kominu i Kolindom umjesto babe što hripje – ali na kraju i nije. Kolinda se na kraju zanjihala sitna i nevažna poput one blesave Oliverove rečine, a topovnjače ispale smiješne poput topnika iz Širokog. I kad je ovoga utorka na splitskoj Rivi bilo pretjerano, sve je, nekako, bilo iskreno. Doček nogometaša bio je društvena obaveza, gotovo pa državna, poput mobilizacije, a ispraćaj Olivera posve privatna, gotovo pa obiteljska.

A s njim je – čini se zauvijek – otišla i ona ljepota, tako moćna da je i vlastite slabosti i greške čine savršenijom, ili barem razumljivijom slabima, grešnima i nesavršenima. Bit će da su u pravu oni što Oliverov fenomen tumače sponom s vremenima kad smo bili bolji, ali nije samo to: bio je on posljednja nit istrošenoga konopa kojim smo se u ova nakazna vremena očajnički držali za ljepotu.

Nekad, pjevači su imena dobijali po Oliveru Twistu. Danas ih nose po strojnim puškama.

Nekad pjesma nije smetala. Danas uživamo kad pate onima kojima smeta.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty
PočaljiNaslov: Re: I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )   I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli ) - Page 16 Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )
Nazad na vrh 
Strana 15 od 17Idi na stranu : Prethodni  1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17  Sledeći
 Similar topics
-
» Neko kao ja

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: KNJIŽEVNOST :: PROZA/POEZIJA/PISANA REČ ..-
Skoči na: