DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
GRČKA mitologija - Page 3 BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALTražiRegistruj sePristupi

Delite
 

 GRČKA mitologija

Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3
AutorPoruka
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius

Godina : 59
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySub Dec 27, 2008 11:38 pm

First topic message reminder :

Svima nam je poznata , pa ne moramo posebno pojašnjavati sam pojam .Hajde da ovde stavimo neke mitove koji nam se dopadaju, i da ponešto naučimo o samim likovima, bogovima, polubogovima-što smo nekada znali, a zaboravili.......


Poslednji izmenio danubius dana Pon Jan 12, 2009 11:42 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/ Na mreži

AutorPoruka
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa

Godina : 38
Datum upisa : 17.02.2010

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySre Apr 14, 2010 12:24 pm

Giganti

(Grč. Gigantes, lat. Gigantes - nakazni dugokosi divovi, sinovi boginje zemlje Geje, rođeni iz kapljica krvi boga Urana)

Budući da su bili potomci bogova starijih od olimpskih i budući da su bili neizmerno jaki, nisu priznavali vlast najvišeg boga Zevsa, iako je za svet bila bolja njegova nego Kronova vlast. Boginja zemlje Geja, koja nije mogla da oprosti Zevsu što je svrgnuo njenog sina Krona s prestola, nagovorila je gigante na pobunu. Njih nije trebalo posebno nagovarati, a kad su od Geje dobili čarobnu biljku koja ih je činila neranjivima od oružja bogova, digli su se iz rodne Palene (na poluostrvu Halkidikiju) i napali Olimp. Rasplamsala se žestoka borba i bogovi su se našli u škripcu. Najviši bog Zevs obratio se za pomoć ljudima: poslao je boginju Atenu da dovede njegovog ovozemaljskog sina Herkula. Kad je Geja za to doznala, nastojala je da svojim sinovima nabavi biljku koja bi ih štitila i od oružja ljudi, ali nije uspela da je pronađe, jer je Zevs zabranio bogu sunca Heliosu, pa čak i boginji meseca Seleni, da na svet prospu svoje svetlo, a sam je lično počupao i uništio svaku takvu biljku. Herkulov dolazak zapečatio je sudbinu giganata. Međutim oni se nisu predavali i, umesto da mole za milost, izabrali su smrt u borbi. Prvi je poginuo Alkionej, najjači gigant. Herkul ga je ranio otrovnom strelom, a zatim u dvoboju izbacio preko granice Palene, jer je znao da je u rodnoj zemlji Alkionej besmrtan. Herkulov uspeh je dao bogovima novu snagu. Hefest je na giganta Klitija bacio planinu užarenog gvožđa, a Atena na ošamućenog Enkelada ostrvo Siciliju; Posejdon je komadom zemlje koji je otrgnuo od ostrva Kosa oborio u more giganta Polibota i tako je nastalo ostrvo Nisir. Ostale gigante Zevs je s Olimpa oborio munjama, a zatim ih je Herkul ošamućene pobio.











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
bosankaa
★ Prva Oklagija Foruma ★
bosankaa

Godina : 38
Datum upisa : 17.02.2010

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySre Apr 14, 2010 12:25 pm

Greje

(Grč. Graiai, lat. Graiae - kćeri morskog boga Forkija i njegove žene Kete)

Bilo ih je tri i zvale su se Pefreda, Enija i Dina. Živele su na dalekom zapadu blizu staništa boginje noći Nikte. Rodile su se već stare i sede i sve tri zajedno imale su samo jedno oko i jedan zub. Kad je jedna od njih nosila to njihovo jedino zajedničko oko, morala je da vodi druge dve jer su tada bile slepe, a kad je jedna od njih imala zub, druge dve nisu mogle da jedu pa su gladovale. Za to oko i za taj zub uvek su se svađale i zagorčavala jedna drugoj već dovoljno neveseo život. Njihove sestre bile su nakazne Gorgone, a brat im je bio zmaj Ladon, koji je čuvao stablo sa zlatnim jabukama u vrtu Hesperida. Sa Grejama se susreo i Persej kada je krenuo da ubije Gorgonu Meduzu. On je čekao trenutak kada su oko predavale jedna drugoj, kad nijedna nije videla, oduzeo im ga i, zapretivši da ga neće vratiti, prisilio ih da mu pokažu put do Gorgona.











Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
MEDOLINA
MEDOLINA
Kijara-brm

Godina : 40
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptyČet Avg 26, 2010 3:27 pm

Iskapanje dugo 16 godina
Odisej nije mit: U Grčkoj pronađena njegova palača


Grčki arheolozi otkrili su ostatke kraljevske palače na otoku Itaka, koji se odavno povezuje s Homerovim junakom Odisejem, prenijela je Atenska novinska agencija.

Stručnjaci sa sveučilišta u Ioannini iskapali su više od 16 godina na jednome lokalitetu te pronašli ostatke kraljevske rezidencije, za koju vjeruju da je bila Odisejev dom, što podupire teoriju da je junak Homerova epa, vladar Itake, bio stvarna osoba.

Iskapanja su otkrila ostatke zgrade s unutrašnjim stubištem usječenim u stijenu, zatim fontanu iz 13. stoljeća prije Krista te glineno posuđe iz mikenskog doba.

Profesor Thanassis Papadopoulos rekao je kako vjeruje da je to "palača Odiseja i Penelope, jedino mjesto iz Homerovih epova koje još nije bilo otkriveno", prenosi ANA.

Papadopoulos navodi da je tlocrt zgrade vrlo sličan palačama otkrivenima u Mikeni i drugim antičkim mjestima.

Prema Homerovu epu Odisej, ili Uliks, deset je godina lutao na povratku kući poslije Trojanskog rata da bi konačno našao svoju ženu Penelopu opsjedanu proscima, koji su je primoravali da se preuda, a da netko od njih postane vladar Itake.

Odisej ih je sve smaknuo i vratio vlast, a snaga Homerove pjesničke riječi prerasla je u simboliku, pa je Odiseja sinonim za lutanja, Penelopa za bračnu vjernost, a sam Odisej za lukavost, jer je od njega potekla zamisao o gradnji Trojanskog konja kojim su Grci na prevaru osvojili Troju.
Hina|Danas.hr
26.08.2010.
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Gost
Gost
Anonymous


GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySub Avg 28, 2010 11:41 pm

O R F E J

(Grč. Orpheus, lat. Orpheus - sin boga Apolona (ili rječnog boga Eagra) i muze Kaliope, najveći pevač i muzikant grčkih mitova)

Orfeja su smatrali herojem to je u savršenom skladu sa antičkim pogledom na svjet. Takva počast ne pripada samo čovjeku koji druge nadmaši u boju, nego i istaknutom umjetniku. Uostalom, sebi ravnim smatrali su ga i ostali junaci. Tako su ga, na primjer, Argonauti pozvali da im se pridruži u pohodu za zlatnim runom u Kolhidu.
O Orfej legenda govori da je zaista bio umjetnik čudesne nadarenosti: kad bi zasvirala njegova lira a on zapjevao, divlje bi zvjeri dolazile k njemu iz šuma, ptice bi sljetale oko njega, drveće i stjene bi se primicali kako bi mu bile bliže - vuk je ležao pored janjeta i ganuto ga slušao, jasika ne bi ni list pomakla, a krošnja platana ne bi bacala sjenu na poljski cvjet - u prirodi bi zavladao savršen sklad i mir.

Kao svojom umjetnošću, Orfej se proslavio i ljubavlju prema svojoj mladoj ženi Euridiki. Ali sudbina mu nije namjenila da s njom poživi život u sreći. Berući cvjeće, Euridika je nagazila na zmiju otrovnicu, a kad je Orfej dotrčao, čuvši njen krik, ona je već bila mrtva.
Obuzela ga je beskrajna tuga koja se pretvorila u očajanje, a zatim u odluku da poduzme nešto za šta do tada nije skupio snagu ni jedan smrtnik: odlučio je da pođe u podzemni svjet i zatraži od njegovog vladara da mu vrati voljenu ženu.
Čarolijom svoje muzike Orfej je smekšao starca Harona i on ga je u svom čamcu prevezao preko Stiksa, rjeke podzemnog svjeta. Tada je Orfej stupio pred Hada i njegovu ženu Persefonu. Zapjevavši pred njima pjesmu o svojoj ljubavi prema Euridiki, zamolio ih je da mu je vrate u ime svoje vlastite ljubavi. Od njih on zapravo ne traži nikakav dar, nego jednostavno posudbu, ionako će je ponovo dobiti natrag kad završi svoj zemaljski život. A ako mu je ne daju, moli za drugu milost: neka njega uzmu u svoje carstvo gde će živjeti pored njene sjene. Orfejeva pesma je ganula cjeli podzemni svjet.Tantal je zaboravio na svoju žeđ i glad, Sizif je prestao da gura svoj kamen, Iksionov kotač se zaustavio. Čak su se i u očima neumoljivih Erinija zaiskrile suze. Kad je Had vidio da se rasplakala i njegova žena Persefona, obećao je da će ispuniti Orfejevu molbu pod jednim uvjetom: kad ga bog Hermes bude vodio iz podzemnog carstva nazad, poći će za njim strmim i tegobnim stazama i neće se okretati za Euridikom koja će ga pratiti sve dok se ne vrate u gornji svjet.

Orfej je oduševljeno pristao na Hadov uvjet i savladavao se uspješno tokom tog dugog i mukotrpnog puta. Prije samog ulaska u tenersku provaliju, iza koje se već prostiralo carstvo živih, Orfeja je izdalo strpljenje. Okrenuo se da vidi nije li Euridika zalutala i klonula od umora: ali tada je opazio samo sjenu kako nestaje u daljini.
Tako je sam bio kriv za njenu drugu smrt.

Uzalud je Orfej po drugi put pokušao da uđe u carstvo mrtvih. Neumoljivi Haron nije više htio da ga preveze na drugu obalu Stiksa. Sedam dana i sedam noći sjedio je Orfej gladan i žedan na obali Stiksa i naricao, molio i plakao. Bilo je uzalud. U dubokoj skrušenosti vratio se zatim obalama rjeke Hebra u rodnoj Trakiji.

Sa Euridikom se susreo za četiri godine kada je bio primoran da se oprosti od svog mukotrpnog života. Poginuo je od ruku trakijskih žena koje su ga optužile kao neprijatelja ljudskog roda zato što izbjegava žene. Jednom prilikom, za vrjeme bahovih svečanosti, spazile su ga na proplanku ispod Rodopskih stjena i omamljene pićem počele da bacaju kamenje na njega. U bjesu što se kamenje, ganuto Orfejevom pjesmom, zaustavljalo u letu, bacile su se na njega kao jato ptica grabljivica, rastrgle ga, a njegovu glavu i liru bacile u valove Hebra. Cjela se priroda zgrozila nad tim zločinom i zavila u tugu. Čak su i stjene proplakale a od njihovih suza su nabujale rjeke. I kad se bliži godišnjica Orfejeve smrti, priroda zapada u tugu. Najviše plaču Rodopske stjene i njihove suze i dan-danas izlivaju rjeku Hebar, iako je ime promjenila u Marica.

Neke verzije mita o Orfeju nisu se zadovoljile tim nesretnim završetkom. Prema njima, on se spasio i završio svoj život negdje u zemlji Hiperborejaca, nad kojom sunce nikad ne zalazi. Prema drugima, valovi su njegovu glavu i liru odnjeli na otok Lezbos, gdje se zatim opet javilo lirsko pjevanje.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySub Avg 28, 2010 11:52 pm

S I Z I F

(Grč. Sisyphos, lat. Sisyphus - sin Eola, praoca Eoljana, i njegove žene Enarete, osnivač grada Korinta i njegov prvi kralj, najmudriji i najlukaviji od svih ljudi)
O njegovom životu znamo relativno malo, ali zato znamo pojedinosti o njegovoj smrti. Nije, doduše kao Gilgamešu čeznuo za besmrtnošću, ali ipak - nije htio da umre. Imao je za to i razlog više jer je njegova smrt trebalo da bude kazna zato što je vidio najvišeg boga Zeusa u trenutku kad je rječnom bogu Azopu krao kćer Eginu i što o tome nije šutio. Kad je po njega došao crni bog smrti Tanatos, spretno mu je izmakao iz ruku, vezao ga i zatvorio u željeznu bačvu (prema drugoj verziji - u podrum). To je imalo dalekosežne posljedice: ljudi su prestali da umiru i da prinose bogovima žrtve, što je bilo razumljivo - prestali su da ih se boje. Time je u samim temeljima bio uzdrman poredak na kom je počivala postojanost bogova. Zbog toga je Zeus poslao na svjet boga rata Aresa da oslobodi Tanatosa. Tanatos je na to zgrabio Sizifovu dušu i odmah je odnio u podzemni svjet.

Sizif je znao da se snađe u svakoj prilici i na sve je mislio unaprjed. Unaprjed je naredio svojoj ženi Meropi da, u slučaju njegove smrti, ne prinese bogovima žrtvu. Vladar podzemnog svjeta Had i njegova žena uzalud su čekali darove koji su im po pravilu pripadali, pa kad ih nisu dočekali, naredili su da Sizif bude doveden pred njih. Sizif im je predložio da će sve urediti samo neka ga nakratko puste nazad na svjet. Otići će svojoj ženi, ozbiljno je podsjetiti na njene dužnosti, jer njihovo neizvršavanje vrjeđa bogove. Sizifova rječitost postigla je cilj. Had se dao nagovoriti, a Sizif je izgubio i posljednje ostatke strahopoštovanja pred božanskom mudrošću i vidovitošću. Vratio se kući u Korint i nastavio da uživa u životu kako je najbolje znao i umio. Rasrđen, Had je ponovo za njim poslao Tanatosa. Bog smrti pričekao je dok je, za vrjeme jedne gozbe, vino oslabilo Sizifovu moć rasuđivanja, pa mu je nemilosrdno ugrabio dušu. Ovaj put Sizif nije više izašao iz podzemnog svjeta.

Budući da je prjetila opasnost da bi Sizif moga da posluži ljudima kao primjer kako se izvlači korist iz sumnje u sveznanje i autoritet bogova, Had ga je primjerno kaznio: da neprekidno valja ogroman kamen na visok brjeg. Kamen mu na vrhu uvjek izmakne iz ruku i čitav posao Sizif mora da počne iznova. To je ne samo težak i besmislen, nego i zaglupljujući posao. Svjest da mu pritom neće pomoći nikakvo lukavstvo mučila je Sizifa jednako kao i bezizglednost uzaludnog posla.
Nazad na vrh Ići dole
jutarnja izmaglica

jutarnja izmaglica

Godina : 64
Location : Beograd,moj rodni grad
Humor : smehoholicarka
Datum upisa : 11.08.2010

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Mitovi ...   GRČKA mitologija - Page 3 EmptyUto Sep 21, 2010 1:09 am

Junaci teže za čašću, slavom i glasovitošcu, vjerujući da je postizanje
toga vrednije i od samog života. Druga je strana junačkog života drzak,
ohol ponos, nasilje i prijestup. Bogove vrijeđaju nepoštene prosudbe,
odbijanje ili zanemarivanje pogrebnog obreda, bezobzirno ponašanje ili
ubijanje gosta. Ipak, bogovi su ti koji zahtijevaju uspostavljanje
društvenih vrijednosti.

U osobi Prometeja više no igdje u grčkoj
mitologiji javlja se lik omiljen antropolozima tkz. "junak kulture".
Titan Prometej posvađao je Zeusa s ljudima prevarivši ga za njegov dio
životinjskog mesa u vrijeme kad je uveden običaj prinošenja žrtve. To
je za grčki žrtveni obred značilo ozakonjenje propisa prema kojemu se
kosti i masni dijelovi životinja prinose bogovima, dok se meso Čuva za
prehranu ljudi. Za osvetu, Zeus je ljudima oduzeo vatru, ali ju je
Prometej ukrao i vratio. Zeus se osvetio podučivši Hefesta, zaštitnika
kovača i zanatliju Olimpljana da iz gline i vode oblikuje ženu. Atena
ju je opremila lijepom odjećom i obućom, Afrodita joj da neodoljivu
ljepotu, a sam Zeus prijevarnu prirodu.

Žena je bila varav
božanski poklon ljudima, zapravo kuga i prokletstvo, a podmuklost
prokletstva se sastojala u tome što čovjek ne može biti zadovoljan ni s
njom ni bez nje. Ta prva žena bila je Panđora, poslana Prometejevom
bratu Epimeteju. Mudri Prometej je često upozoravao brata da ne prima
poklone od Zeusa, ali sad je bilo kasno jer ga je Pandora već očarala
svojom ljepotom. Epimetej je u svom dvoru imao veliki ćup, čvrsto
zatvoren velikim poklopcem kojeg nitko nije otvarao jer su se svi
bojali nesreće koja bi ih mogla zadesiti. Pandora je željela vidjeti
što se nalazi u ćupu, te otvorivši ga sva zla i nesreće su se razasule
po zemlji, a jedino je na dnu ostala Nada. To je bila Zeusova osveta
ljudima. Pripovijest o ženi koja je istodobno i užitak i prokletstvo
smjera čak i nekoj vrsti "pomirenja suprotnosti" za koje je utvrđeno da
je opća funkcija nastajanja mitova.

Heraklo

U ranome dobu
u kojem su živjeli Homer i Heziod, nije moguće utvrditi zajednički
izvor sveukupnih grčkih junačkih mitova, jer različiti pjesnici, pa čak
i isti pjesnik na različitim mjestima, zastupaju i čuvaju različite
tradicije. Posebno su složene predaje o Heraklu. Ozbiljni mitološki
elementi, što ih sadrže pripovijesti o njegovim pothvatima, obuhvaćaju
sukobe s prvobitnim čudovištima, podvojenost njegove naravi - sklon je
napadima životinjske mahnitosti - te njegov odnos prema smrti i
kraljevstvu mrtvih. Među mnogim Heraklovim pustolovinama, posebno se
izdvaja dvanaest njegovih dužnosti koje mu je nametnuo mikenski kralj
Euristej (one su naslikane u Zeusovu hramu u Olimpiji iz približno
56O.g.pr.n.e.). Euristej i Zeus su bili bratići i pripovijest kaže da
je prije njihova rođenja Hera molila Zeusa da se zakune kako će mlađi
od njih dvojice biti podložan starijem. Zeus je mislio da će se
Heraklo, njegov sin, roditi prvi, ali ljubomorna Hera požuri
Euristejevo rođenje pa se on prvi rodio. Euristej se bojao i zavidio
Heraklu nadajući se da će ga uništiti ako mu nametne dvanaest
nesavladivih i opasnih zadataka. Heraklo ih je, međutim, sve uspješno
obavio. Hera je bila neumoljivi Heraklov neprijatelj u njegovim
pothvatima, a Atena njegov stalni saveznik. Zapravo je Heraklo zbog
Herine varke bio podložen Euristeju sve dok nije obavio svoje teške
zadatke. Ona mu je čak kao djetetu poslala dvije zmije da ga ubiju, ali
ih je on zadavio. Zacijelo je zaslužio nazive "moćni, strašni i jaki
Heraklo" ili "Heraklo lavljeg srca" koje su mu pridjevali grčki
pjesnici. Nedvojbeno je jasno da su najraniji izvori tradicionalnih
grčkih pripovijesti naslijeđene pripovijesti koje u nekom svom obliku
potječu od Mikenjana iz razdoblja od 600 g.pr.n.e. ili čak i ranije.
Izneseno je mišljenje da su Heraklove "političke djelatnosti" tj.
njegovi odnosi s različitim prinčevima mikenskog Peloponeza potvrda da
neke od tih pripovijesti govore o vladaru Tirinta koji je možda doista
postojao. Šest zadataka što ih je Heraklo obavio za Euristeja,
mikenskog kralja, obavio je na tlu Peloponeza. Pothvati protiv Geriona,
Kerbera i Hada ukazuju na nešto posve drugo: neprestano zanimanje Grka
za značenje smrti. U odnosu između Herakla i kentaura, životinja s
tijelom konja a glavom i grudima ljudskim, čije se strasti razbuktaju
na miris vina ili pri pogledu na ženu, ima naznaka mnogo ranijih
preokupacija, koje pripadaju razdoblju prije pisane kulture, a odnose
se na pitanja kao što su pripremanje hrane ili vatre. Valja imati na
umu da je za Grke koji su živjeli u 6. i 5.st.pr.n.e. Heraklo
predstavljao najveći junački primjer snage i smionosti, bogolike moći
koja svladava strahovite prepreke i osigurava mu besmrtnost na Olimpu,
gdje se gosti zajedno s bogovima i Hebom, ženom "vitkih gležnjeva" .
Sam Heraklo je premostio prividno nepremostiv jaz između kratkotrajna i
sudbonosna života čovjeka i beskonačnog uživanja bogova.

Tezej i Minotaur

Tezej
je bio nacionalni junak Atenjana. Približno u 5.st.pr.n.e. o njemu su
se pripovijedale raznovrsne pripovijesti različitih tipova, uključujući
i onu u kojoj se kaže kako je još kao mladić krenuo na opasan put od
svoje kuće u Troazeni do Atene svladavši putem divlju svinju iz
Kromiona, a također i Skirona, Cerkiona i Prokrusta koji su ubijali
putnike. Prokrust ih je istezao ili skraćivao kako bi mogli stati u
njegov krevet, Cerkion se hrvao s njima, a Skrion ih je tjerao da mu
peru noge u moru pri čemu bi ih redovito gurnuo u more da se utope.

Pripovijest
o Minotauru je veoma stara, možda jedina u kojoj se izvorno pripovijeda
o Tezeju što ga stavlja uz bok drugih junaka kao pobjednika protiv
čudovišnih neprijatelja. Od 7.st nadalje, Minotaur se na slikama i
reljefima predstavlja kao čovjek s bikovskom glavom. Pripovijetka kaže
daje kralj Minos s Krete, čija je raskošna palača u Knososu bila
poznata Homerovoj predaji, odvodio mladiće i djevojke iz Atene te ih
bacao Minotauru u labirint, koloplet hodnika ispod njegove palače.
Tezej je trebao biti jedan od njih, ali se svećenica Arijadna zaljubila
u njega i pomogla mu da ubije Minotaura i pobjegne. Dala mu je klupko
konca koji je on odmatao dok je ulazio u središte labirinta. Tada su
Tezej i Arijadna pobjegli s Krete, ali kad su stigli na otok Naks,
Tezej ju je napustio dok je spavala na obali. Spasio ju je bog Dioniz i
poljupcem učinio svojom ženom.
Ovaj prikaz Arijadne, Minotaura i
labirinta - "Sveta gospa", "Minosov bik" i "mjesto dviju sjekira"-
zacijelo nije originalan, jer je taj vjerojatno uključivao božicu,
svetog bika i žrtvenik. Podležeće značenje mita bilo je vjerovanje da
Arijadna predstavlja ljudsku dušu koja postiže besmrtnost i sreću u
ljubavnom zagrljaju božanstva. Tezejevo ime je poslužilo kao mitska
potvrda sjedinjenju atičkih zajednica u jedinstven grad-državu Atenu.
Bio je on rani atenski kralj i utemeljitelj države.




Nazad na vrh Ići dole
http://magnolija.serbianforum.info/forum.htm
Galeb

Galeb

Datum upisa : 17.12.2011

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySub Feb 09, 2013 8:09 pm

Atalanta (grč. Αταλάντη, Atalante) je ime dve kraljevske kćeri iz Beotije i Arkadije.U mitu o Atalanti su prvobitno bile dve osobe istog imena - Atalanta iz Arkadije i Atalanta iz Beotije, uz koje su vezane razne zgode i napokon i borba sa ftiskim kraljem Pelejem i sudelovanjem u pohodu Argonauta. Ti mitovi i osobine su ih potpuno izjednačili i sasvim ih spojili.

Prvi je to učinio, sredinom 2 veka pre nove ere, pesnik Apolodor, a neke elemente mita o Atalanti (lov na vepra) nalaze se i kod Homera. Najstariji pomen o Atalantinim takmičenjima sa proscima nalaze se u pesmi iz 7 veka pre nove ere koja se pripisuje Heziodu.

Prema antičkim izvorima, dramu Atalanta napisao je Eshil, a navodno i Sofokle. Od rimskih pesnika istoimenu dramu je napisao u 2 veku pre nove ere Pakuvije. Priča o Atalanti je raširena i poznata do današnjih dana po Ovidijevim Metamorfozama.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Legenda o Atalanti iz Beotije

Atalanta je bila kćerka beotijskog kralja Šeneja i njegove žene Klimene. Odmah nakon rođenja su je odneli u šumu jer je njen otac Šenej želeo samo sinove.
U šumi je Atalantu pronašla medvedica i spasla je. Odgojena u šumi i prepuštena samoj sebi, izrasla je u lepoticu i stekla neverovatnu okretnost i snagu da je u svemi mogla nadjačati mnoge muškarce. Zbog te svoje osobine je bilo razumljivo što je svaki muškarac želeo da mu Atlanta bude žena.

Atalanta je redom odbijala sve svoje prosce, a onoga koji je bio uporan u svojim nastojanjima da je isprosi sebi za ženu, Atalanta je pozivala da se sa njom takmiči u trčanju. I tako je, pobedivši svakoga, dugo čuvala svoju slobodu. Pobedio je jedino predivni Hipomen, kome je boginja Afrodita pritekla u pomoć.
Afrodita je Hipomenu dala tri zlatne jabuke i posavetovala ga da u toku trke, s vremena na vreme ispusti po jednu jabuku, i to u času kada ga Atalanta u trčanju sustigne.

Atalanta nije mogla odoleti ispuštenim zlatnim jabukama, i svaki put se sagnula da ih uzme, i tako je na cilj došla posle Hipomena. Hipomenova pobeda nije rastužila Atalantu i ona se, jer joj se on dopao, sa njim uputila u Onhest. Dok su čekali na venčanje, atalanta je u šumskom hramu izjavila Hipomenu ljubav, a Zevs, za kaznu što su svojim ponašanjem oskrnavili mesto boravka bogova, pretvori ih oboje u šumske životinje.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Legenda o Atalanti iz Arkadije

Atalanta je bila kćerka arkadskoga kralja Jasiona. Atalanta iz Arkadije je imala sličnu sudbinu kao i Atalanta iz Beotije i nakon svih tih događanja je postala čuveni lovac i bila je pozvana, kao i svi junaci tog vremena u opasnom lovu na kalidonskog vepra, koji je organizovao Meleagar, sin kalidonskog kralja.

Atalanta je nadmašila sve junake i prva je, strelom pogodila velikog vepra, koga je zatim ubio Meleagar, a kožu veprovu je poklonio Atalanti. kako su i svi ostali učesnici lova želeli da imaju veprovu kožu, nastalo je veliko krvoproliće iz koga je Atalanta izašla kao pobednik.

Atalanta iz Arkadije se udala za junaka Melaniona i sa njim imala sina Partenopeja, koji je učestvovao u ratu sedmorica protiv Tebe , i u toj borbi poginuo.

Nazad na vrh Ići dole
Galeb

Galeb

Datum upisa : 17.12.2011

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySub Feb 09, 2013 8:11 pm

NIKA
(Grč. Nike (Νίκη), lat. Victoria - kćer titana Palanta i božice Stiks, božica pobjede)
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ona je sestra Kratosa (Snage), Bie (Sile) i Zelusa (Revnost). Nika i njezina braća i sestre su bili bliski pratitelji Zeusa, krilati provoditelji Zeusove volje koji su bili dio njegove pratnje. Nika kao utjelovljenje pobjede uživala je veliko poštovanje kako među bogovima tako i među ljudima.

Ona je smatrana božicom koja donosi pobjedu u borbi oružjem, umjetničkom ili pak sportskom natjecanju. Nika je svoju moć dokazala u trenutku kada je stala na Zeusovu stranu tijekom njegove borbe s ocem Kronosom. Kasnije se Nika zajedno sa svojim ocem Palantom i djedom, moćnim Okeanom, stavlja na stranu Zeusa tijekom borbe s titanima. U mitologiji se često pojavljuje Nike kao nadimak bogova ili božica radi toga što grčka riječ 'nike' označava pobjedu općenito, pa tako imamo Atenu Nike.

Grci su Niku prikazivali kao krasnu djevojku, najčešće ima i krila, a glavu joj krasi pobjednički vijenac ili palmino lišće. Može vrlo brzo trčati i letjeti, zato je portretirana s krilima. Grci su često štovali Niku uz Atenu. Smatra se da je Nika stajala u Ateninoj ispruženoj ruci na kipu Atene u Partenonu. Prema Pauzaniju, kip božice Atene Nike koji prikazuje Niku bez krila bio je takav da božica nikad ne napusti grad Atenu.
Nika je jedna od najčešćih figura koje su stari Grci stavljali na kovanice.

Spartanci su je prikazivali u lancima da ih ne bi nikad, kao personifikacija pobjede, napustila. Kasnije i Rimljani preuzimaju Niku isto poput drevnih Grka, ali je nazivaju Victorija.


Oltar pobjede

Oltar koji je bio posvećen Viktoriji, rimskoj božici pobjede, a koji je 29. g. p. n. e. postavio Oktavijan August u zgradi Senata u Rimu kao podsjetnik na pobjedu u bitci kod Akcija 31. g. p. n. e. Oltar je sadržavao kip božice Viktorije, odnosno njenog grčkog ekvivalenta Nike, koja je zaplijenjena od epirskog kralja Pira 272. g. p. n. e. za vrijeme rata s njime. Oltar je u Senatu stajao sve do 357. godine kada ga je car Konstancije II kao gorljivi krščanin uklonio, smatrajući ga poganskim idolom. Kratkotrajno je vraćen za vladanja poganskog cara Julijana, da bi ga 382. godine uklonio car Gracijan. Nakratko je oltar ponovno vratio uzurpator Eugenije 392. godine. Što se točno dogodilo sa oltarom i kipom nakon Eugenijevog svrgavanja nije poznato, ali se pretpostavlja da su uklonjene i uništene.

Nazad na vrh Ići dole
Galeb

Galeb

Datum upisa : 17.12.2011

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySub Feb 09, 2013 8:11 pm

Sibylla
[You must be registered and logged in to see this image.]

Sibila

(Grč. Sibylla - proročica boga Apolona, odnosno proročica i stara žena inače)


Iz dela autora zna se za niz ovakvih proročica. Platon pominje samo jednu Sibilu, Aristotel više njih. Varon navodi desetak. Prema Eustatiju, prva Sibila, po kojoj su sve ostale dobije svoje ime, je bila kćerka kralja Dardana i nimfe Nese. Prema Plutarhu, prva Sibila je bila na Delfima i zvala se Libisa, a bila je kćerka Zevsa i najade Lamije. Inače, Sibile su se nazivale prema proročištima gde su delovale (na primer Kumska, Eritrejska, Libijska, Trojanska, Delska), pa su prema tome imale i lična imena. Veću ulogu nego u grčkim, Sibile su, prema pisanim izvorima, imale u rimskim mitovima.

Najslavnija među njima bila je Sibila Kumska, koja je poticala iz Eritre u Maloj Aziji, a preselila se u jonsku naseobinu Kimu u Italiji, kasnije rimsku Kumu (Cumae, kraj Napulja). Prema Vergiliju, Kumsku Sibilu Dejfobu je posetio Eneja da mu objavi gde da, prema volji bogova, po dolasku u Italiju, utemelji grad. Sibila mu je posredovala i sastanak s ocem Anhisom na ulazu u podzemni svet. Od Kumske Sibile potiču Herofile, prema predaji, proročke knjige koje su u Rimu bile na velikoj ceni. Prema rimskoj tradiciji, dospele su tamo za vreme vladavine Tarkvinija Superba, krajem 6. veka p.n.e. U prvo vreme su se nalazile u Jupiterovom hramu na Kapitolu, a zatim je car Avgust naredio da se prenesu u novi Apolonov hram na Palatinu. Prvobitno ih je bilo devet i Sibila ih je ponudila kralju Tarkviniju po nečuveno visokoj ceni. Kad je kralj ismejao, bacila je tri knjige u vatru, a za ostale zatražila istu cenu. Nisu se sporazumeli, pa je spalila još tri, a tada je Tarkvinije prestao da se smeje. Platio je za knjige onoliko koliko je Sibila tražila za prvih devet i odneo ih u Jupiterov hram na Kapitolu. Ma kakvo da im je poreklo, tamo su zaista i pronađene i ostale su tamo sve do požara 83. godine p.n.e. koji ih je većim delom uništio. Posle toga su bile opet sastavljene iz različitih izvora, a car Avgust je naredio da se prenesu u novi Apolonov hram na Palatinu. Čuvao ih je zbor sveštenika (najpre dvojica, zatim desetorica), koji je ujedno imao zadatak da službeno tumači njihova proročanstva. Rimski senat, a zatim i car obraćali su im se samo u izuzetnim prilikama. O definitivnom nestanku Sibilinih knjiga bolje se zna nego o njihovom nastanku i prenošenju u Rim. Oko 400. godine n.e. njihovo uništenje naredio je Vandal Stiliho, vojskovođa cara Honorija.










Nazad na vrh Ići dole
Galeb

Galeb

Datum upisa : 17.12.2011

GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 EmptySub Feb 09, 2013 8:14 pm


Belerefont
[You must be registered and logged in to see this image.]

Belerefont je bio Posejdonov sin, ali se medju smrtnicima njegovim ocem smatra Glauk, koji je bio Sisifov sin, iz kraljevske kuće sa Korinta. Majka mu je bila Eurinoma, kći kralja Nisa i Megare. Ovaj heroj je svoj nadimak dobio nakon što je, sasvim slučajno, ubio Korintskog tiranina Belera.
(Belerefont = Belerov ubica).
Nakon ovog ubistva, bio je primoran da pobegne sa Korinta i ode u Tirint, kod kralja Proita, kako bi se iskupio. Na nesreću, za vreme njegovog boravka tamo, u njega se, tog mladog i lepog muškarca, zaljubila Anteja, Proitova žena, no, on je, poštujući njenog muža i ceneći gostoprimstvo koje mu je on ukazao, odbio njenu Ijubav. Tada ga je ona, da bi mu se osvetila, lažno optužila kod Proita, da je navodno on pokušao da je zavede, zahtevajući istovremeno od kralja da ubije Pegasovog jahača.
Proit je tada odlučio da Belerefonta pošalje u Likiju, svome tastu Jobatu, jer nije želeo, poštujući nepisane zakone gostoprimstva, da ga on sam ubije. Jobat je primio Belerefonta uz sve počasti, ukazavši mu tokom sledećih devet dana nevidjeno gostoprimstvo, organizujući svakog dana rituale na kojima je u njegovu čast žrtvovao po jednog bika, pa je tek desetog dana otvorio pismo koje mu je preko Belerefonta poslao njegov zet.
Jobat je, čitajući pismo i videvši Proitovu poruku, da treba da ubije Belerefonta, odlučio da pošalje ovog junaka da ubije strašno čudovište Himajru, koju je držao kralj Karije, Amisodar. Belerefont je pristao na Jobatov zahtev. Najveću teškoću pri izvršavanju tog zadatka predstavljao je plamen kojeg je Himajra izbacivala čak i sa velike daljine. Medjutim tu mu je u pomoć priskočio izvanredni Pegas, koji je poleteo visoko, zajedno sa svojim jahačem, omogućivši mu da, sa velike visine, pogodi Himajru svojim strelama.
Posle Himajrinog smaknuća, Jobat je uputio Belerefonta protiv divljih i ratobornih Solimljana. Kada je heroj pobedio i Solimljane, dobio je naredjenje da ratuje protiv Amazonki. Ishod i ove bitke je za njega bio pobedonosan. Jobat je, zatim, ne znajući više šta još može da učini kako bi ubio Belerefonta, formirao grupu odabranih muškaraca koji su ga čekali u zasedi, sa namerom da ga ubiju. Belerefont je i njih pobedio.
Tada se kralj Likije uverio da je ovaj junak božanskog porekla, pa mu je otkrio zahtev koji je dobio od Proita, ali ga je, diveći se njegovoj hrabrosti, sa velikim poštovanjem, uzeo za zeta, ostavivši mu kasnije i svoje kraljevstvo.
Sa Filonojom, Jobatovom ćerkom, Belerefont je imao dva sina, Isandra i Hipoloha i jednu ćerku, Laodameju. Ipolohov sin se zvao Glauk a Laodamejin Sarpidon, i obojica su bili vodje Likijske vojske u trojanskom ratu. Oba Belerefontova unuka, prema Homerovom pisanju u llijadi, izdvajala su se
hrabrošću medju istaknutim Trojanskim junacima. Ovo u stvari, predstavlja još jedan
dokaz o zajedničkom, grčkom poreklu Ahajskih i Trojanskih ratnika.
O Belerefontovoj smrti postoji priča, da je mnogo godina kasnije nepromišljeno poželeo da se popne na Olimp, na krilatom Pegasu i tamo razgleda Zeusov dom, i šta više, da učestvuje u savetu bogova. Zeusa je veoma naljutila ta nadobudnost, pa je njegovom voljom krilati konj zbacio svog jahača sa velike visine, i tako ga ubio. Pegas se kasnije vratio na Olimp, gde je i pripadao. Donosio je Zevsu grom i služio boginji lo (Zori) koja je donosila dan. Na Korintu i u Likiji, Belerefonta su slavili kao velikog heroja, dok Homer u svojoj llijadi pominje prijateljske odnose Belerefonta i kralja Kalidikije, Ojneja.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




GRČKA mitologija - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: GRČKA mitologija   GRČKA mitologija - Page 3 Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
GRČKA mitologija
Nazad na vrh 
Strana 3 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: DUHOVNOST I EZOTERIJA :: SA ONE STRANE STVARNOG :: MITOLOGIJA-
Skoči na: