DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
Stevan Sremac BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
Stevan Sremac BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 Stevan Sremac

Ići dole 
5 posters
AutorPoruka
Krupljanka

Krupljanka


Godina : 57
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptySub Apr 25, 2009 9:51 pm

Stevan Sremac (1855.-1908.) jedan je od najznačajnijih srpskih pisaca.

Nakon studija jezika i istorije na Beogradskom umniverzitetu radio je kao srednoškolski profesor u Pirotu, Nišu i Beogradu.

Sboj književni rad započeo je u tridese i tećoj godini života, kada je počeo da objavljuje prozne hronike o ličnostima i događajima iz srpske prošlosti, koje će se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom: "Iz knjiga starostavnih".

Prvu realističku pripovetku objavio je 1893. godine pod naslovom: "Božićna pečenica".
Ostala dela su mu: "Ivkova slava", "Vukadin", Limunacija na selu", "Pop Ćira i pop Spira", "Zona Zamfirova", kao i nedovršeno delo: "Katil".
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

Krupljanka


Godina : 57
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptySub Apr 25, 2009 9:51 pm

Stevan Sremac, prozni pisac i jedan od najistaknutijih predstavnika srpskog realizma, rođen je 1855. godine u Senti, u Bačkoj, u zanatlijskoj porodici. Roditelje je izgubio rano, majku u trećoj, a oca u sedamnaestoj godini. Sremac je u Senti završio osnovnu školu i u trinaestoj godini prešao u Beograd, kod svog ujaka Jovana Đorđevića. Opredeljuje se za studije istorije na Velikoj školi u Beogradu. Svoj radni vek proveo je kao profesor u gimnazijama u Nišu, Pirotu i od 1890. godine u Beogradu. Za sve ovo vreme predavao je: krasnopis, crtanje, računicu, nemački, moral, literarne oblike, srpsku gramatiku, srpsku istoriju i opštu istoriju i geografiju.

Iako je bio "samo" gimnazijski profesor, Sremac je bio primljen u Srpsku akademiju nauka, a kolika je to bila čast vidi se po tome što je Akademija odbila da primi dva vladara: kralja Milana i kralja Nikolu.

Učestvovao je u srpsko-turskim ratovima 1877. godine kao dobrovoljac. Umro je 1906. godine u Sokobanji.

Počeo je da piše relativno kasno, u trideset trećoj godini (1888.) u srpskim novinama iz Bosne koje su se zvale "Bosanska vila". To je poetizovana srpska istorija, hronike o ličnostima i događajima iz srpske prošlosti, koje će se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom "IZ KNIGA STAROSTAVNIH". Taj deo njegovog stvaralaštva je danas gotovo zaboravljen ("Veliki župan Časlav", "Vladimir Dukljanin", "Vojislav Travunjanin", "Veliki župan Vlastimir", "Veliki župan Mutimir", "Rastko", "Kralj Dragutin", "Smrt cara Lazara", "Za-boravljeni Obilići"... ). Bilo je to piščevo vraćanje duga profesiji istoričara i ljubavi prema nacionalnoj prošlosti.

Realističku prozu počinje da piše tek posle ponovnog dolaska u Beograd. Prvu realističku pripovetku objavio je 1893. godine pod naslovom "BOŽIĆNA PEČENICA", a potom slede IVKOVA SLAVA (1895.), VUKADIN (1903.), LIMUNACIJA NA SELU (1896.), POP ĆIRA I POP SPIRA (1898.), jedan o najboljih humorističkih romana u našoj književnosti i ZONA ZAMFIROVA (1906.) najbolje komponovano Sremčevo delo.

U Sremčevom delu sukobljavaju se dve strane njegove ličnosti: Sremac građanin i političar i Sremac pisac. Kao građanin, Sremac je na strani starog, patrijarhalnog i starovremenskog u ljudima i životu, na strani onoga što polako čili i nestaje. Njegov život u palanci je život u ambijentu koji voli, koji mu "leži". Kao političar je na strani konzervativnih ideja, na strani onih koji imaju i vladaju. Sremac pisac nadvladava Sremca političara i tada nastaju pripovetke i romani trajne umjetničke vrednosti.

Stevan Sremac je pravi realista. Obdaren sposobnostima posmatranja i zapažanja pronicanja u suštinu pojava i događanja. Sremac je uvek polazio od stvarnih činjenica i podataka, od onoga što je video, proverio i zabeležio.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

Krupljanka


Godina : 57
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptySub Apr 25, 2009 9:52 pm

Sremac je bio beskrajno duhovit. Poznati profesor, akademik i višegodišnji predsednik SANUa, Aleksandar Belić, bio je kratkovid. Jednom je ručao u kafani nagnut nad tanjirom, seckao meso i prebirao po tanjiru, kad ga je Sremac upitao: "Šta radite?"
Kad je Belić rekao da ruča, Sremac je dodao: "Ja sam mislio da opravljate sat."
* * *
Knjižar Valožić predlagao je Sremcu da izda "Ivkovu Slavu" ali da skrati uvod, sredinu i kraj. Sremac je rekao: "Misliš da je moja priča, pas ratler, da mu se mogu potkusiti rep i uši."
* * *
Kada je završio "Pop Ćiru i pop Spiru", P. Popović je celu noć, sa njim šetao po Kalemegdanu. Pričajući o knjizi, Popović je rekao da je knjiga izvrsna, ali ima epizoda koje se ne uklapaju.
Sremac je pitao: "Nosite li žaket?"
Popović je odgovorio: "Nosim!"
"Šta će ona dva dugmeta ostrag na njemu? E, pa, tako je sa onim epizodama u mojoj knjizi."
* * *
Pisac Stevan Sremac bio je u društvu u kojem se poveo razgovor i o porezu. Neko vreme je slušao razgovor, a zatim se i on uključi: Mislim da bi od svih poreza najunosniji bio onaj na žensku ljepotu.
Kako to?
Jer bi ga svaka žena s oduševljenjem plaćala.
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

Krupljanka


Godina : 57
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptyPon Nov 23, 2009 11:08 am

1855-Rođen Stevan Sremac (po starom kalendaru 11. novembra)
Rođen
Stevan Sremac (po starom kalendaru 11. novembra), jedan od
najznačajnijih i najčitanijih srpskih realističkih pisaca. Rođen je u
Senti, u Bačkoj, u zanatlijskoj porodici, i tu je proveo rano
detinjstvo. Završio je istoriju u Beogradu, a svoj radni vek proveo je
kao profesor u gimnazijama u Nišu, Pirotu i Beogradu.
Nazad na vrh Ići dole
sonia
حبيبي
sonia


Godina : 50
Location : my world
Humor : ;)
Datum upisa : 23.03.2008

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptyNed Avg 15, 2010 6:19 pm


Čica Jordan kao pudar i baštovandžija.


Čiča Jordan je odnekle iz Turske, iz stare Srbije; iz kraja gde je negde za vreme carevine srpske bilo samo u njegovom kraju sedamdeset i sedam belih crkava i svetih manastira, odakle su silne svetiteljske mošti mirisale kao bosiok na sve strane po kristijanluku sve do tri mora i Save i Dunava. Došao je bio, detetom još, u Srbiju, davno, još onda kad su se ministri zvali popečiteljima, kad su načelnici svi odreda nosili zulufe i brkove kao Kraljević Marko, i kada su osmotritelji karantina bili bogati i silni na granici i primer ostalom "činovničestvu" šta može, to jest, jedan činovnik postići i steći samo kad je vredan, savestan i štedljiv.
Kao svaki iz onih krajeva, bio je i čiča Jordan vrlo umešan i znao svakoga vraga. Umeo je čak i satove opravljati, bez sajdžijeve lupe i alata; sa svojim velikim pećanskim nožem opravljao je on satove u svojoj okolini, a znao je i mnoge trave i lekove. "Puče mu snaga!" tek rekne za bolesnika, pregleda ga i kaže: da mu ima leka, i izleči ga; a ako baš i ne izleči, svi su verovali da mu ne bi pomogli ni trista osamnaest nikejskih svetih otaca, što je čiča Jordan potvrđivao: "Nije mu bilo pisano, a da mu je bilo pisano, ćaše da ima jošte dana!" Bio je i govedar i pudar, furundžija i mlekadžija, i baštovandžija i aščija, ali je ova dva poslednja zanimanja ipak najviše cenio i jednako je jedno drugim zamenjivao; i umro je a nikako nije mogao stalno da se reši za jedno ili drugo zanimanje. Zato je i bio poznat pod oba imena: Jordan baštovandžija i Jordan aščija bila su dva imena za jednu istu osobu; deca su ga znala pod imenom čiča Jordan baštovandžija (ili pudar), a odrasliji pod imenom čiča Jordan aščija.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Krupljanka

Krupljanka


Godina : 57
Location : Beograd
Datum upisa : 13.04.2009

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptyPon Avg 16, 2010 9:34 pm

БРАНИСЛАВ НУШИЋ
ГОВОРИ НАД ОДРОМ СТЕВАНА СРЕМЦА




Је ли то твоја последња прича, Стево?

Зар та чврсто склопљена метална књига, зар је то твоје последње дело?

Па ми смо навикли, Стево, да сваку твоју причу пропратимо гушећи се
сузама смеха; па што излазиш пред нас сад са тако страховитом причом, и
што тражиш од нас да је читамо гушећи се сузама туге?

Зар ти, који си некада одушевљено похитао под тробојну заставу и стао у
редове добровољаца да своју отаџбину и крвљу задужиш; зар си ти, Стево,
похитао сада и под ову црну заставу, под коју су већ, пре тебе толики
дични борци стали?

Ти, који си нас до јуче све окупљао око себе да нас разгалиш и да нас
загрлиш на твоје простране груди; зар си нас сада сакупио да ти се
сузама одужимо?

Ти, који си сав свој живот ставио у службу идеји: да цело Српство једном
душом дане и једном заједничком капи крви ороси своје идеале; зар успео
си, Стево, да својом смрћу сјединиш српске осећаје у једној заједничкој
сузи, која ће данас залити твој гроб?

Или је то, зар, зла судбина раздробљеног Српства, да кроз сузу само, као
што је ова која ће данас канути, манифестује своју заједницу осећања,
заједницу тежњи и заједницу интереса?



Је ли то твоја последња прича, Стево?

Зар та чврсто склопљена метална књига, зар је то твоје последње дело?

Зар ти, који си живота животу дао, хоћеш да га даш и смрти?

А ко ће исписати на српској књизи оне празне листове које је твој богати
дух још увек обећавао да

испуни; ко ће насликати оне живе, оне јединствене слике које си ти
оставио недосликане?

Погледај, Стево, небо већ није онако ведро. Прве кише већ су пале и
угасиле летњу жегу. На домаку су тихе јесење вечери и дубоке зимске
ноћи. То су оне вечери, које су ти стваралачки дух освежавале и то су
оне ноћи које си ти тако марљиво својом тананом кичицом сликао.

Тих вечери и тих ноћи ти си стварао и створио читав један свет, твој
свет; свет нама дотле непознат, свет који си ти први међу нас увео: да
живи увек међ' нама, а да са њиме и ти увек са нама живиш.

Ох, кад би та чеда твоја, кад би тај свет твој могао, како би за тобом
тешко он тек зажалио!

Калча би окачио своју ловачку пушку, завалио би шубару, пребрисао би
знојно чело рукавом од кошуље, заборавио би на Чапу и на зајце и на
препелице, па би забринуто уздахнуо: „Еј, мој г. Стево, зар сад када
лојзе зри, кад гугутка поје, ксмет ти беше да оставиш твоје друство и
твоји кардаши! Зар сад?"

А бојтар Мића, тамо на широкој пустари измеђ' Ченеја и Темишвара, под
Тинкином чардом, гуцнуо би свој фићок „балзама", забацио би свој
бојтарски дороц, пљуцнуо би мргодно преко рамена, па би тешко пожалио:
„Еј, госп'н Стево, туго наша, зар нам је мало друге жалости?"

А Ибиш-ага подавио би ноге на ћилимчету, налактио се на колена, повукао
би два-три дубока дима из срмали чибука, одбројао би брижно ћилибаре на
својим бројаницама и уздахнуо би: „Не ли ме и ти остави, Стефо-ефенди.
Алах рахметејлсн!"

А Зона, Зона Замфирова, извадила би из појаса своје чевре па би стидљиво
убрисала оквашене трепавице.

Па чича Јордан, па Вукадин и Срета учитељ, па Мицко који би се хаџијски
помолио за покој твоје душе!

А где су сва друга твоја чеда, где је сав онај живи, пространи,
чудновати свет, пун живота и пун осећаја, какав си само ти умео да
уданеш у душе твојих творевина.

Они ће, Стево, живети и даље међу нама; они ће нам, Стево, и даље
казивати о теби, они ће нас водити до твога гроба, и подсећати нас увек
да не дамо да се на твом гробу свећица угаси.

У име њино, у име српске књиге којој они припадају, на мени је да се с
тобом опростим; на мени је да речем шта смо с тобом изгубили, на мени је
да зажалим на злу судбину нашу.

Бог никада не шаље на земљу невољу без наде, никад не шаље зло без вере у
добро, и никад не шаље беду без маслинове гранчице. Па када је на ово
парче српске земље послао брижне дане, он је уз њих послао и осмех који
разгаљује... Послао нам је тебе. У овим тешким, мучним данима, који већ
деценијама муте српско чело, ти си био тај божји осмејак, безазлени,
непомућени, чисти, детињи осмејак, који се као светла дуга провлачио
кроз наоблачено српско небо.

Па ево, по злој срећи Србиновој, и тај се осмех угаси.

Умукнуо је булбул тамо крај Нишаве, у нишким виноградима под Горицом;
занемео је бојтарев рог на широким бачким равницама; утрнуо је шум лишћа
а замро је жубор студенца у чаробној Фрушкој гори; успавало се сиње
море те не бије о хридине староставнога Дубровника; не шумори и не ломи
се Неретва о тешке мостарске зидине... Све... све је изумрло, све је
зауставило дах, цело Српство „од Адрије даж до Сент Андрије" —
зауставило је дах и суморно погледа на сутрашњи дан, који ће му осванути
без твога ведрога осмеха, који је господ, наваливши на нас брижне дане,
поклонио нам био као утеху.

Али ће га из те туге за часак пробудити и „од Адрије даж до Сент
Андрије" кликнуће са мном заједно данас кроз горке сузе Српство:

Слава ти, Стеване!

Слава! Слава!



И шта нам преостаје сад кад је већ држава тако равнодушна према свему
што је културно? Остаје нам оно чега се српски народ увек лаћао, остаје
нам да сами ; узмемо у своје руке решење тих питања и државу принудимо
на вршење својих задаћа.

Остаје нам да оснујемо културну лигу, да је ставимо пред све политичке
партије, да разбудимо и кренемо духове, те да изазовемо једну културну
револуцију.



Госпође и господо,

Ја сам вас заморио већ. Дозволите ми да вам благодарим на пажњи и да вас
замолим да све ово што смо говорили о нашим манама и о нашим гресима
остане међ нама, да се не чује даље.



Београд, 1906.године.
Nazad na vrh Ići dole
sonia
حبيبي
sonia


Godina : 50
Location : my world
Humor : ;)
Datum upisa : 23.03.2008

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptySub Avg 25, 2012 8:46 pm

Ђокица

Био је попис становништва, и сви чиновници беху одређени да врше попис људства и стоке. Бољи одоше бољима, а господин Пера би одређен у Циганску Махалу, да тамо пописује људе и стоку. Кад им је раздавао пописне листе, да их сами попуне, у свима циганским кућама уздахнуше и старији и млађи, и сви зажалише кад им је већ свега дао добри Бог, зашто им још и „књигу и писму“ није дао; и зато је господин Пера морао сам својеручно да попуњава рубрике у свакој кући. Из страћаре у страћару, уђе напослетку и у кућу неког Тодора. То је била нека као задружна кућа. Иако од чељади нико баш није много зарезивао старешину, ипак су се они сматрали као задружна кућа; пуна и кућа и таван циганчића, а по ларми и џеви, која се надалеко разлегала, изгледало је да их је трипут више него што их је.
— Ко је овде старешина? — упита господин пописивач, отварајући дивит, који је са собом носио, и намештајући се да пише.
— Ја сам, господине, — рече матори, рошави Циганин.
— Како се зовеш?
— Наши Цигани ме зову Гага, Гага ме зову, а власт у јопштини ме зове Тодор Првуловић,
— Добро, — вели и записује чиновник: — Тодор Првуловић. Дакле, ти их, Тодоре, издржаваш и храниш. Ти си хранитељ.
— Јок ја, господине.
— Него?
— Бог па Гјока, Јока, Ђока, господине! — поправља се Циганин.
— Ко, рече?
— Гјокица, Ђокица, господине.
— Ама немој ти ту мени, само одговарај тачно..
— 'Оћу, господине....
— Има ти ту час Тодор, час Ђока, час Ђокица. Немам ја када да се с тобом толико морим. Пази шта те питам! Дакле Ђокица вас издржава, — вели чиновник и пребрисује и поправља пређашње. — Ђокица је, дакле, старешина.
— Ама, није Ђокица, господине, него ја!
— Ама, зар опет! — љути се чиновник. — Е, стој молим те, не може то тако. Их, — хукну, — куд баш мене послаше Циганима! Еј, што сам ти срећан! — јада се чиновник. — Е, тако. Срећне послаше машамодама и монополкама, а мене овде! Дакле, слушај шта те питам; пази па ми одговарај!
— 'Оћу, господине! — клања се Циганин.
— Дакле, шта је теби тај Ђока, Ђокица? Или како ти кажеш Гјока, Гјокица? Отац ти није, јер си и сам матор. Је ли ти брат?
— Неје ми брат, господине! — отреса се запрепашћен таквим питањем Циганин. — Охо-хо! Како ће брат да ми будне?
— Онда, ваљда ти је син? — пита чиновник.
— Ама, није ми син, господине! — брани се Циганин. — Да ми не да Бог, господин, такву страмоту.
— Онда зет?
— Ух, зет! Батали такве речи, господине! Па ја ћу да побијем, господине, све ћерке, да побијем ћу, а не давам ги за Гјокицу.
— Па је л' вам штогод род? — обрецну се већ нервозни чиновник. — Род, далеки род можда вам је!
— Ама, какав род, господине, откуд може Гјокица род да буде на Циганина. Ако смо Цигани, господине, хришћани смо. Славу славимо! Славимо светога Гургица, Бога ми ти казујем. Не лажем те, Бога ми. Гургиц слава наша! Иако смо Цигани, па јопет нам не треба такав род, Хвала Богу!
— Па онда кум! Кумова бар доста имате?
— Ама неје ни кум, господине! Да знаш какви трговци и чиновници су нам кумови. Таса магазаџија, па господин Ћира дресер, па Мика практикант, па Пуја пандур, па Гиле џамбас. За свако дете имам другог кума! А Гјокица не може да нам кумује, иако смо ми Цигани, господине.
— Па шта је, дођавола, тај Ђокица, — развика се пргави господин чиновник. — Није старешина, није отац, брат, син, ни зет, ни кум!
— Е неје, господине, све то неје.
— А издржава вас, велиш? Храни вас; ваш хранитељ? — пита пописивач.
— Јесте, господине, ’ранитељ, ’рани нас све.
— Хм, — домишља се чиновник. — А да није какав, онако масарош; богати наследник, па се... овај... к’о сваки масарош, спанђао... па срамоти фамилију?...
— Неје, господине, Ђока је Ђока, да га Бог поживи за много година, а и теб’ сас њег’, да поживи, нама сас њег' добро. Није масарош... Кам’ да је.
— Па, онда ће најбоље бити, да дође он сам. Где је?
— Ех, да дође, ама не слуша он; кад удрви реп, не слуша тад никога. Ни господин Тасу, оног арачлију тад не зарезује!... а питаш, где је? Ено га горе, нестрекника, окачио се сас реп о соје.
— Шта, шта!? — узвикну зачуђени чиновник. — Старешина и хранитељ, па има реп!?
— Јесте, наш Ђокица, ’ранитељ наш, а добро кажеш да је старешина. Истина је он и старешина и ’ранитељ наш. Он плаћа и порез и прирез, ’рани и чиновнике и нас Цигане. Само, знате, нема права да буде посланик; а ни бирач не може да буде; ни кмет, ни одборник. А има фајду од њег’ и држава а и ми имамо фајду...
А чиновник тек сад, када погледа горе, опази више себе Ђокицу како се окачио репом о гредице, па се љуља, плези, бекељи, трепље и пљуцка на све стране. И на пописну комисију и на државну статистику.

Стеван Сремац










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
zoran1970
Mejac
Mejac
zoran1970


Godina : 53
Datum upisa : 03.09.2011

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptySub Avg 25, 2012 8:58 pm

vala moja osnovna skola je nosila naziv STEVAN SREMAC
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana


Godina : 59
Datum upisa : 30.05.2012

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptySub Sep 01, 2012 2:57 pm

":Avlija prostrana,otegla se duz čitavih njiva da jedva možeš doviknuti onoga s drugog kraja avlije.A u avliji svacega;jedno bogatstvo zavisti.Tu su supe,ambari,golubunjaci,tri kamare slame,kamara ganjeva i saturika od kojih se dobijala dobra zeravica za stogl kojim se peglale frajla-Juline bele suknjice sa slingerajem,i gomila orezane loze spremljene z apecenje jaganjaca kojima je pocesce pop Spira omastio brk.Tu je,dalje u avliji bio buinar sa divnom hladnom vodom u kojoj je pop Spira hladio vino i lubenice.Uz bunar je stajao nov valov oko njga se neprestano gurkalo i dzakala zivina,a narocito patke i pacici,a onaj stari vec olupani valov bio je privezan za donji kraj djerma da se lakse vuce ogroman kabao iz bunara."
Pop Čira i pop Spira
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptyNed Jun 30, 2013 7:42 pm

POREZ

Pisac Stevan Sremac bio je u društvu u kojem se poveo razgovor i o porezu. Neko vrijeme je slušao razgovor, a zatim se i on uključi:
- Mislim da bi od svih poreza najunosniji bio onaj na žensku ljepotu.
- Kako to?
- Jer bi ga svaka žena s oduševljenjem plaćala.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptyNed Jun 30, 2013 7:44 pm

Stevan Sremac - Zona Zanfirova



U fabuli romana Zona Zamfirova je priča o ljubavi dvoje mladih, koji potiču iz različitih društvenih slojeva.



Povod za početak priče je pjesma o Zoni Zamfirovoj, koju pjevuši šegrt Pote u kujundžinici Mana kujundžije: to je pjesma koju je svako znao i pjevušio, ženjeni i neženjeni, i mladi čapkuni i stari dilberi. Pjesma je opštepoznata, a kada je nastala - to niko ne zna, ali se zna, da kad se zapjeva, uvijek se misli na jednu Zonu, Zonu Zamfirovu. Hadži Zamfir je nekada bio sila: pred pašu je u tursko vrijeme izlazio kad god je htio; mogao je čovjeka sa samih vješala skinuti; smjenio je tri paše; vlada se gospodski; u kući je njegovoj kao u pašinim konacima - bogatstvo i sjaj. Najveće hadži - Zamfirovo bogatstvo je najmlađa kćerka, mjezimica Zona:



Imala oči kao kadifa, kosu kao svila, usne kao

merdžan, zube kao biser, struk kao fidan...

Bila je razmažena, pusta, nemilosrdna...

Kad ide ona se lomi u struku, sitno korača, a glavu

izdiže i pruža je ponosno malo napred, kao

vodena zmija kad istegne glavu i brodu vodom.

Sva čaršija gleda za njom...



Za njom mnogi uzdišu, i sam Manasija, čapkun Mane, Mane kujundžija, najljepsi od svih momaka, najbolji igrač u kolu, najgalantniji prema sviračima. Uživa u drštvu i muzici, odlazi u lov, cijenjen je kujundžija. Način života, uspješnost u poslu i ljepota smetali su nekima, pa su pokušali da ga preko novina oljagaju. To je podstaklo njegovu majku Jevdu da sazove porodično vijeće koje će napraviti spisak mogućih kandidatkinja za Manovu ženidbu. U tom vijeću je najupečatljivija pojava tetka Doka. Dok sve tetke predlažu djevojkuiz svog staleža, Doka predlaže Zonu, oduševljena njenom ljepotom.



Likovi

U ovu jednostavnu, ali dinamičnu i nadahnutu priču, Sremac je uveo nekoliko upečatnjivih likova. Na prvom mjestu je stari HADŽI - ZAMFIR, prdstavnik čorbadžijskog sloja, koji je nekad imao slavu i moć, a danas, u vrijeme priče, ostalo mu je samo bogatstvo i stara slava i ugled.Hadži - Zamfir je dobroćudan i razborit, strpljiv i trpeljiv.



MANE kujundžija je najizrazitiji predstavnik novog, zanatlijskog sloja, zadojenog stvaralačkom energijom, sposobnošću za sticanje, ljubavlju prema životu i životnim radostima. Njega odlikuje snaga, energija i duhovno zdravlje. Lijep je da mu nema ravna, otresit je, zdravog rasuđivanja, lukav i snalažljiv, uporan u riješenosti da slomi hadži - Zamfirov otpor, ali i odmjeren i pun poštovanja prema hadži - Zamfiru, ne kao prema čorbadžiji i gazdi, nego kao prema starijem čovjeku. Sremac je Mana prikazao svestrano: kao zaljubljenog mladića koji luta svijetom tražeći lijeka svojo ljubavi; kao mladića koji je duboko povrijeđen riječima ''kuče u čašire''; kao čovjeka koga obuzimaju halucinacije i rižni snovi zbog te uvrede koju je izrekao hadži - Zamfir; kao pametnog mladića koji umije da prkosi prkosnoj gazdinskoj kćeri; kao uzornog mladića koji dostojanstveno prihvata vjeridbu i vjenčanje i odbija skupe hadži - Zamfirove poklone, pokazujući svoje bogatstvo i imanje.



ZONA ZAMFIROVA je prikazana u romanu kao razvojni lik, lik koji se prati tokom romaneskne priče i koji se u toku te priče mijenja i razvija; od djevojčice, preko djevojčeta do zrele i prelijepe djevojke. Ona je lijepa, čedna, vatrena; svjesna svoje ljepote i svoga porijekla i to joj daje pravo da drži glavu visoko i da prezrivo gleda svijet oko sebe. Uobražena je sa svoje ljepote i porijekllj, razažena u kući, navikla da joj se ugađa, da se svi za njom okreću, da lomi čežnjiva mladićka srca, da se poigrava onima koji bi da joj priđu ili da je osvoje.



Ljubomorna je na sve djevojke koje se uhvate u kolo do Mana i spremna je da vrlo zajedljivo i bezobzirno izvrijeđa lijepu Kalinu, samo zato što joj je smetala Kalinina radost i sreća dok igra do Mana.



DOKA je jedinstvena kao pojava i kao ženski lik: to je žena čisto muških manira i ponašanja - zviždi sokakom, u razgovoru uvijek ponešto lupi, uporno brani svoje stavove, spremna je da se potuče, pije kafu i mastiku, ''puši kao Turčin''. Ona je bez dlake na jeziku, umije da cijeni žensku ljepotu i u njenim riječima se osjeća muško oduševljenje ženskom ljepotom - čarima Zone Zamfirove.



MANULAĆ je karikatura mladića iz imućne gazdinske porodice koja je ravna ugledu hadži - Zamfirove porodice. Prava je slika degeneracije koja zahvata čorbadžijski stalež: nemuževan, tunjav, smotan, slabić, vezan za roditelje kao dijete, nesposoban za život, nesposoban za komunikacije sa svijetom oko sebe.

________________________________



Stevan Sremac je rođen u Senti, u Bačkoj, 1855.godine, gdje je proveo rano djetinjstvo. Pošto je ostao bez roditelja, ujak Jovan Đorđević dovodi ga u Beograd na dalje školovanje. Starateljstvo Jovana Đorđevića, istoričara po struci i liberala po političkom uvjerenju, ostaviće tragove na štićeniku koji se opredjeljuje za studije istorije na Velikoj školi u Beogradu i za pripadnost Liberalnoj stranci. Vezivanje za politiku Liberalne stranke odrediće Stevana Sremca kao okorjelog konzervativca okrenutog nacionalnoj prošlosti, privrženog dinastiji i protivnika svega novog i naprednog u politici i društvenom životu. Svoj radni vijek proveo je kao profesor u gimnaziji u Nišu , Pirotu i Beogradu. Umro je 1906. godine u Sokobanji.



Počeo je da piše relativno kasno. U trideset i trećoj godini života, 1888. godine, počeo je da objavljuje prozne hronike o ličnostima i događajima iz srpske prošlosti, koje će se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom Iz knjiga starostavnih. To je bilo piščevo oduživanje duga profesiji istoričara, ljubavi prema nacionalnoj prošlosti i snu o Velikoj Srbiji Realističku prozu počinje da piše tek poslije dolaska u Beograd. Dugogodišnji život U Nišu (i vrlo malo u Pirotu) bio je period stvaralačke inkubacije: posmatranje.



Zapažanje i bilježenje. Prvu realističku pripovijetku objavio je 1893. godine pod Naslovom Božićna pečenica, a potom slijede Ivkova slava (1895), Vukadin (1896 kao knjiga 1903.), Limunacija na selu (1896), Pop Ćira i pop Spira (1898), jedan od najboljih humorističkih romana u našoj književnosti i Zona Zamfirova (1906), najbolje komponovano Sremčevo djelo.



Rođen u Bačkoj, u kraju koji je bio pod Austrougarskom, gdje je san o velikoj Srbiji i odanost nacionalnoj tradiciji bilo osnovno duhovno obilježje Srba prečana Sremac je brzo prišao Liberalnoj stranci koja se zanosila romantičnom prošlošću A u praksi bila potpora režimu Obrenovića. To će ga okrenuti protiv svega što je Novo i što je došlo sa strane, iz Evrope. To će ga okrenuti i protiv Svetozara Markovića i njegovih pristalica pa će do kraja života ostati okorjeli konzervativac Okrenut prošlosti i starini, protivnik svake promjene. Sremac je na strani gazda, Birokratije, vlasti i vladara; on je protiv seoske sirotinje i slobodoumnih učitelja Limunacija na selu nije ništa drugo nego ukazivanje prstom na učitelje kao remetilački faktor u društvu. Njegov ideal je da se seljaci ''slažu sa vlašću, slušaju vlast i skidaju fes pred kapetanom'', a ogorčeni je protivnik učitelja Sretena, koga naziva ''zatočenikom slobode istine i pravde'', dajući ovim riječima, naravno, podsmješljivi ton. U Limunaciji na selu i Vukadinu progovorio je Sremac liberal, ogorčen na političke protivnike i netrpeljiv. U prvom se okomio na Socijaliste i učitelje u drugom na radikale koji su snažnu potporu dobijali iz sela. Time je ova djela stavio u službu svojih političkih stavova i svoga apsolutnog Konzervativizma.



Pamfletsko i paskvilno izbija iz svih Sremčevih knjiga. U Sremčevom djelu sukobljavaju se dve strane njegove ličnosti: Sremac Građanin i političar i Sremac pisac. Kao građanin, Sremac je na strani starog, Patrijarhalnog i starovremenskog u ljudima i životu, na strani onoga što polako čili i nestaje. Njegov život u palanci je život u ambijentu koji voli, koji mu leži. Čak je, po Nušićevom svjedočenju, pred smrt odabrao Sokobanju kao lječilište baš zato što je još bila zadržala palanačko i staro u arhitekturi, životu i naravima. Kao političar je na strani konzervativnih ideja, na strani onih koji imaju i vladaju. Protivnik je svega novog i naprednog, onoga što je upereno protiv vlasti i dinastije. Sremac pisac ima izvanrednu moć opservacije i prijemčivosti za stvarnost koja ga okružuje; sagledava realne činjenice i zakonite društvene tokove; realna građa iz koje oblikuje umjetnički svijet nadvladava ideološku svijest i ne dozvoljava iskrivljenje stvarnosti. Sremac pisac nadvladava Sremca političara i tada nastaju pripovijetke i romani trajne umjetničke vrijednosti.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
sonia
حبيبي
sonia


Godina : 50
Location : my world
Humor : ;)
Datum upisa : 23.03.2008

Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac EmptySub Okt 18, 2014 10:16 pm

Zelen zekir, drago moje!
Što mi, dragi, ne dolaziš?
Sinoć sam ti dolazija,
po azbašče pošetaja,
alov jaglak izgubija.
Ako mi ga, draga, nađeš,
operi ga, prati mi ga
po čiraka Spiridona! -
Oprala bi, drago moje!
Rakli-sapun nestanjuje,
bistra voda presa'njuje,
jasno slunce na zapadu! -
Operi ga, draga moja!
Tvoje ruke - rakli-sapun,
tvoje oči - dva kladenca,
tvoje lice - jasno slunce!...










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Stevan Sremac Empty
PočaljiNaslov: Re: Stevan Sremac   Stevan Sremac Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Stevan Sremac
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Ljubavi poznatih ljudi
» Stevan Pesic
» In memoriam-poznati (EX) Jugosloveni

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: