| | IVO ANDRIC | |
|
+12Samouka Zana Žar ptica Danubius AstrinaKomsinica Helena Trojanska EAGLE REVELIN bosankaa vesko Barbara Krupljanka 16 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pon Maj 04, 2009 1:41 pm | |
| First topic message reminder :BIOGRAFIJA Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno-prosvetnog društva iz Sarajeva. Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pesme i beleške o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje od svog prijatelja Durbešića da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split. 29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi. Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premešten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske. Godine 1953. prvi put posle II svetkog rata dolazi u Višegrad. 19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada. Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića. Najznačajnija djela EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924,1931,1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA, ŽENA KOJE NEMA (1962) [You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pon Maj 04, 2009 2:05 pm | |
| Tama
Ja ne znam kud ovo idu dani moji, ni kuda vode ove noći moje. Ne znam. Ni otkud magla ružna na sve što se čekalo, ni otkud nemar jadni na sve što se radilo, ni zaborav otkuda, žalosni na sve što se ljubilo. Magla. Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače lica i stvari i spomeni minulih dana? I kuda idu ovi dani moji I zašto bije tamno srce moje? Kuda? Zašto?
Koračam još kao da idem...
Koračam još kao da idem nečem u susret, gledam i mislim, a preda mnom su sve same neminovnosti, bez izlaza, bez odlaganja. Kamen koji može samo Da tone. Zavesa koja se svega jednom spušta, a nikad ne diže. Priča o ptici za koju se zna jedino Da je odletela. Života nema, smrt ne dolazi. Neshvatljiva, duga, nepodnošljivo duga, Ljudska sudbina.
| |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pon Maj 04, 2009 2:06 pm | |
| "Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usniš, sine moj?
Ne, oče, idem, idem da živim."
| |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pon Maj 04, 2009 2:07 pm | |
| "Svaki covek vredi onoliko koliko zivotne radosti ima u njemu, a to ne bucne i spoljne, nego tihe, duboke i unutrasnje radosti koja je upucena na stvaranje u opstem interesu." (I.A.)
"Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se meriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo podrucje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve belezi i ispisuje, a racun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice. Ali tu se i sve resava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao reka ponornica, ili sagori bez traga i spomena." (I.A)
..... Svet ne postoji. To sto vidimo oko sebe i sto nazivamo svetom, to su ustvari nase zelje i nagoni, i tim zeljama i nagonima podsticane misli, osecanja i postupci. Kad se ugase mase zelje i nagoni, nestane i sveta oko nas. Ostanemo, na zalost - mi. Jos neko vreme. A to se vreme ne moze ni zvati zivotom. (i.a.)
| |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pon Maj 04, 2009 2:08 pm | |
| Ivo Andric, opet
"Od samog pocetka"
Tako ona dolazi uvek sa ljupkom salom, sa muzikom ili mirisom. (Muzikom slucajnog, usamljenog zvuka koji izgleda neobican i znacajan, mirisom celog jednog predela ili severca koji nagovestava prvi sneg.)
Ali ja sam navikao da je i ne ocekujem, da sav utonem u slast koju daje beskrajni trenutak njenog javljanja. A to sto se ne pojavljuje , sto ne postoji, to sam preboleo kao bolest koja se boluje samo jednom u zivotu. Da, ona se javlja gotovo iskljucivo u vremenu od kraja aprila pa do pocetka novembra. Preko zime vrlo retko, i tada opet u vezi sa suncem i svetloscu. I to, kako sunce raste, tako njena javljanja bivaju sve cesca i zivlja. U maju retka i neredovita. U julu, avgustu gotovo svakodnevna. A u oktobru , kad je sunce zitko i kad ga covek pije bez kraja i zamora kao da pije samu zedj, ona se gotovo ne odmice od mene dok sedim na trerasi......
Poucen svojim dugim iskustvom , ja znam da ona spava u mojoj senci kao u cudesnom logu iz kog ustaje i javlja mi se neredovno i neocekivano, po zakonima kojima je tesko uhvatiti kraj. Cudljivo i nepredvidljivo, kako se samo moze ocekivati od stvorenja koja je zena i avet. ...Eto tako se javljala zimus. Tako se javila malopre na prozoru, sa prolecnim vetricem. Pod kakvim vidom cu je jos sresti? Kuda ce me odvesti to prividjenje, draze od svega i opasnije od svake opasnosti stvarnog zivota? Hoce li kad to vreme dodje i nju priloziti sa mnom u grob?
| |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sre Maj 13, 2009 2:32 pm | |
| IVO ANDRIC - EX PONTO
Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih tjelesa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce. Ta mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i kad sve umukne, vaš je glas još u bilu krvi moje. S čega�se mudračeve oči mute i svetačke usne blijede? Ženo, što ne možemo da te jasno vidimo kao pračovjek ženku na suncu, nego si postala strašna vizija i otrov krvi naše, pa bježimo pred tobom, i dok mislimo da si daleko, ti bdiješ u našim mislima, i dok hoćemo da te u radu zaboravimo - gle! - na svim našim djelima tanke vijugaju linije, tragovi tvojih nevidljivih prsta. Sta znači talasava linija vašeg tijela? I ta nijema, bijela, raspjevana ljepota koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam, naizmjenice, ili zadaje bol ili se pretvara u gorčinu? Žene, u očima vašim sja ulomak jednog ljepšeg neba koje je sjalo nad srećnijim stvorovima no što smo mi i za neke strahovite kataklizme prsto u parčad. _________________ | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sre Maj 13, 2009 2:33 pm | |
| IVO ANDRIC - ZNAKOVI PORED PUTA
"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo"
"Ima ljudi ciji je zivot trag u vodi. Nevidljivi su, necujni, nestvarni, bez otisaka u pescanoj pustinji covecnosti. Ne znamo odakle su medju nas dosli, a kad odu, zasto su i kuda otisli. Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustise, od njihove moci ljudi nasledise jedino sposobnost da zive, ali ne da budu. _________________ | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Maj 17, 2009 5:02 pm | |
| | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Maj 17, 2009 5:09 pm | |
| Lanjska Pjesma
Mirisu silno bijeli cvjetovi i pada sitna kisa proljetna ja kisnem sam. O nitko ne zna kako je tesko hoditi sam i bolestan, bez ikog svoga u zlatno proljece. U srcu mome nema ljubavi u srcu mom su tavni spomeni davni i mucni. Silno mirisu bijeli cvjetovi. Kisnem. Bez mira, bez ljubavi Sam i zalostan. Ivo Andric | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Maj 17, 2009 5:13 pm | |
| Gubiti je strasno
gubiti je strasno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi zalost i suze, i dok god mozemo na preostalom mjeriti velicinu izgubljenog tesko nam je, ali kada jednom izgubimo sve onda osjetimo lakocu za koju nemamo imena, jer to je lakoca prevelikog bola. Lagan sam, lagan da poletim! Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez tezine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve sto izgubih, preobrazeno i uljepsano – u sjecanju. I jos: ja imam veliku slobodu onog koji nista nema i mir onog koji je prezalio i konacno se rastao. Ivo Andric, Ex Ponto | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pet Maj 22, 2009 12:32 pm | |
| LICA
Zvjezdanog neba i ljudskog lica nikad se covjek nece moci nagledati. Gledas i gledas, i sve je vidjeno a neznano, poznato a novo. Lice, to je cvijet na toj biljci koja se zove covjek. Cvijet koji se krece, mijenja izraz od smijeha, zanosa, ili zamisljenosti do beslovjesne tuposti ili do nepomicnosti mrtve prirode.
Od kako znam za sebe, covjekovo lice je za mene najjace osvjetljeni i najprivlacniji djelic koji me okruzuje. Pamtim predjele i gradove, i mogu da ih izazovem u sjecanju kad hocu i zadrzim pred sobom koliko hocu, ali ljudska lica, koja sam gledao na javi i u snu, javljaju se sama od sebe i ostaju pod mojim pogledom mucno dugo ili bolno kratko, zive pored mene ili nestaju cutljivo i trajno, da ih vise nikakav napor sjecanja izazvati ne moze. Biva da naidje jedno jedino i lebdi preda mnom dugo i zaklanja cio vidljiv svijet, a biva da navale stotine, hiljade lica, kao bujica, koja prijeti da poplavi i odnese moj svijet. I dok gradove i predjele gledam kroz svoj dozivljaj
i kao dio sebe, moj razgovor i obracun sa ljudskim licima nema
kraja. U njima su za mene ucrtani svi putevi svijeta, sve pomisli i sva djela, sve zelje i potrebe ljudske, sve mogucnosti covjekove, sve sto ga drzi, i sve sto ga truje i ubija; sve ono o cemu covjek masta, a sto rijetko biva ili nikad nece biti, dobija u njima, najposlje, svoj oblik, ime i glas.
Pojedinacno ili u povorkama, ljudska lica se javljaju preda
mnom. Neka iskrsavaju nema, sama od sebe ili meni nepoznatim povodom, a neka se javljaju, kao na ugovoren znak, na rijec ili recenicu koja ih prati.
Ivo Andric
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pet Maj 22, 2009 10:45 pm | |
| | |
| | | Barbara
Godina : 58 Location : Kragujevac Datum upisa : 01.06.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Uto Jun 02, 2009 11:10 pm | |
| Jedan Novembar [You must be registered and logged in to see this image.]Studen. Duboka noć. Zdaleka prozori kuća svetle. Svetlost se stazama toči Ko mnogo tihih sreća Vezenih na platnu noći. Vidim kako je dobro Imati noćas svoj kut, Sporo i bez svrhe idem, Gola mi stabla beleže put. O dobri ljudi, gorko je meni Kad blješte oči vaših sreća Na moje mrtvo polje, Pa ipak sumnjam i ne znam ni noćas Ni šta je dobro, ni šta je bolje. Sam svojim dahom grejem smrzle ruke I slušam kako vreme neumorno Okreće točak, večno i sumorno, Svetlost i tamu hiteć da sjedini, I prede pokrov, velik i jedini, Za moju sumnju i za vašu veru, Za vašu sreću, kao i za moj bol.
Ivo Andrić | |
| | | Barbara
Godina : 58 Location : Kragujevac Datum upisa : 01.06.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sre Jun 03, 2009 12:06 am | |
| Knez sa tužnim očima [You must be registered and logged in to see this image.]Bio je jedan knez (ali uistinu bio, ne da ja to tek tako pričam) koji je imao tužne oči i malu kneževinu. Njegova zemlja bila je zaista malena, tako malena da bi on, kad bi se zamislio na popodnevnoj šetnji, uvijek prešao granice svoje zemlje i ušao u susjedsku. Tolika je eto bila njegova kneževina, manja nego jedna dobra šetnja. A oči je imao zaista tuzne. Lepe, tamne, osenčane dugim trebavkama, a beloočnica s lakim modrim tonom kao u mlade teladi ili jektičavih devojaka iz provincije. Žene su govorile da te oči "govore", a muškarci su ćutali. ("Tebi sve govori!" rekao je rastresito i mrzovoljno jedan novčar svojoj ženi.)
Ali knez nije mnogo mario za žene ni za druge razonode. On je brinuo brigu o svojoj zemlji i danju i noću mislio kako da je usreći. Kako je kneževina bila odveć malena za kakva veća preduzeća i planove, on je gradio mostiće od trske i male mlinove, koji ne mogu mljeti, ali je bilo milina pogledati kako se na potocima okreću bezbrojni vitlovi razbijajući vodu s lopatice na lopaticu. On je podrezivao svaki grm da ne raste preko mere i da bi zadržao neobičnu formu čuna ili mnogokutnika koji mu je on odredio.
Nasred kneževine bilo je jedno stablo, inače kruška divljaka, to je bilo najveće stablo u zemlji i s njega je knez zabranio da se jede. Podanici su strogo obdržavali tu zabranu i to stablo je bilo poznato u cijeloj kneževini pod imenom "Najsladje Voće".
Često su čak iz najdaljih zemalja dolazili putnici da se poklone knezu tužnih očiju; on bi ih primao, gledao, trepćuci i u zabuni šta da im reče, a oni odlazili očarani dubinom njegova pogleda i dubokim značenjem njegove šutnje.
I dogodi se jednom da je knežev pogled pao na jednu ženu kao sjena u kojoj se ona razbolje.
To je bila plava i mlada žena jednog slikara, koji je živio od svojih slavnih slika i lepih verskih napisa, koji su visili po hramovima. Slikar je bio čovjek onizak i snažan, a veseo i pun neke nutarnje vatre u životu i radu. Nenavikla na laž i pretvaranje, ona podje sva blijeda do slikara i reče mu s onim bolnim mirom koji razoružava i kojim govore žene kad istinski ljube:
-- Vidila sam kneza. Ne mogu ti dulje biti žena. Ja moram da idem njemu, da mu služim svojim tijelom i svojom dušom, koliko to jedna žena može. Došla sam da ti to kažem. Čini s mene što hoćeš.
Stajala je pred njim opuštenih ruku, sva obasjana nesrećom kojoj se ne može umaći. A niski slikar, čovjek velike duše, okrenu lice od nje i čekaše tako sve dok nije otišla.
Od kad su zapisane prve priče ne pamti se da je bilo dvoje dostojnijih ljubavnika koji su se ljepše rastali pred zlom, koje može svakog da zadesi.
Ona podje knezu. Kad je stala pred njega, premirući od njegova pogleda, nije vidjela ništa do njegovih očiju. Ponudi mu se s izrazom krivca, i ostade da mu služi. Prodje dosta vremena.
Ali ima dana u godini kad se žena ne može zadovoljiti pogledom. U našim knjigama nije zapisan broj tih dana, jer on nije kod svih žena jednak. Ali svaka ih ima.
Takvi dani dodjoše, nakon mnogo čekanja, slikarevoj ženi i kneževoj ljubovci. Najednom se sva žena promijeni. Zaigraše joj mišići, raširiše se oči i nabrekoše usne. Ona pritište rukom ljubicčast atlas na grudima. A pogled joj strašan, strašan za čitav pedalj iznad kneževe glave. Govorila je knezu više vrelim dahom nego nejasnim rečima. On je gledao u nju svojim pogledom od rodjenja, a ona zastade pred dubokom šutnjom toga pogleda kao pred vodom preko koje se ne može, i tada po prvi put vidje njegovu malu lubanju, uska pleća i nikakve noge. Žena pade pred saznanjem nove i poslednje nesreće, lijevi joj obraz zadrhta i sve joj tijelo savi u plač. Knez ode, šutljiv i sav u pogledu.
Dani idu a bol neće da prodje. To je strašnije od prebijene životinje i posječena stabla. Snovi i pomama svih mišića, a krv staje čas u glavi, čas u srcu. Jedna ruka je kod slikara, druga kod kneza, pa je razapinju da urla od bola i umire od sramote.
A jedno jutro se diže sa svog loga žena, prevarena i očajna, pomisli još jednom na slikara, koji radi kraj prozora u oštrom i finom mirisu boja i na njegove ruke jake i svježe oprane poslije rada, pomisli na svoju sreću od nekad i na nesreću od sada pa do vijeka -- i izidje na trg, gdje je u sjeni "Najsladje Vocke" sjedio knez, okružen svojim podanicima i udivljenim posjetnicima iz daleka. Oni su, uvijek u sjeni njegova pogleda, slavili kneza, uredjenje njegove države i sve darove koje mu je Bog dao.
Svi se začudiše da u to doba i na nepriličnu mjestu pristupa žena knezu. Bila je blijeda iako je sva gorela. Knez je gledao u nju očima koje očaravaju i zaustavljaju, ali ona, žena nesrećna i mučena najvećim bolovima koje priroda poznaje, ne poniknu pred njim, nego raskinu željnom rukom čar njegova pogleda kao paučinu, i prije nego je tko mogao spiječiti -- strašno je reći! -- pljunu mu glasno i žestoko u oči.
-- Pfu!
Zatim se kao olakšana okrenu. Jedan čas zaprepašćene šutnje, a onda je raznesoše na mačeve.
Ali knez je oslijepio. Poslednje što je vidio bile su njene usne, vlažne i crvene.
Bez očiju on je bio ubrzo svrgnut. I nevjerojatno je kolika je bila mržnja i odvratnost što je širio oko sebe. Ona je bila jednaka njegovoj nekadašnjoj moći. U cijeloj zemlji nije se moglo naći ni jedno pesto koje bi ga vodilo, nego je kuckao štapom po svijetu, gladan i bos.
I začudo; ni knjige, u kojima je najpre zapisan ovaj dogadjaj, ne nalaze samilosne riječi za bijednog kneza; poslije jedne pouke mladićima, završavaju riječima:
"... jer je pljuvačka ovakve žene dovoljna da otruje cijelu vojsku najvećeg cara, a kamoli ne jednog čovjeka".
Ivo Andrić | |
| | | Barbara
Godina : 58 Location : Kragujevac Datum upisa : 01.06.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sre Jun 03, 2009 12:16 am | |
| Epilog [You must be registered and logged in to see this image.]Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. - Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan? Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna. - Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku. - Hoćeš da usniš, sine moj? Ne, oče, idem, idem da živim.
Ivo Andrić | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Jun 04, 2009 3:28 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Jun 04, 2009 3:28 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Jun 04, 2009 3:35 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Jun 06, 2009 7:33 pm | |
| MOSTOVI ROMANTICNIH UZDISAJA... [You must be registered and logged in to see this image.]
Veciti simboli Romantike, mogu nas zbliziti, s njih se pod mesecinom u vodi ogledati... Njima premostimo daljine Srca...
Ivo Andric
Od svega sto covek u zivotnom nagonu podize i gradi, nista nije u mojim ocima bolje i vrednije od mostova. Oni su vazniji od kuca, svetiji, opstiji od hramova. Svaciji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrstava najveci broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih gradjevina i ne sluze nicem sto je tajno i zlo.
Veliki kameni mostovi, svedoci iscezlih epoha kad se drugacije zivelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kise, cesto okrzani na ostro rezanim coskovima, a u njihovim sastavcima i neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice. Tanki zelezni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao zica, sto drhte iz-vuce od svakog voza koji projuri; oni kao da jos cekaju svoj poslednji oblik i svoje savrsenstvo, a lepota njihovih linije otkrice se potpuno ocima nasih unuka. Drveni mostovi na ulasku u bosanske varosice cije izglodane grede poigravaju i zvece pod kopitama seoskih konja kao dascice ksilofona. I najposle, oni sasvim mali mostici u planinama, u stvari jedno jedino ovece drvo ili dva brvna prikovana jedno uz drugo, prebaceni preko nekog gorskog potoka koji bi bez njih bio neprelazan. Po dva puta u godini gorska bujica odnosi, kad nadodje, ta brvna, a seljaci, slepo uporni kao mravi, seku, tesu i postavljaju nova. Zato se uz planinske potoke, u zatokama medju stenama. cesto vide ti bivsi mostovi, leze i trunu kao i ostalo drvo naplavljeno tu slucajem, ali ta zatesana brvna, osudjena na oganj ili truljenje, izdvajaju se od ostalog nanosa i podsecaju jos uvek na cilj kome su sluzila.
Svi su oni u sustini jedno i podjednako vredni nase paznje, jer pokazuju mesto na kome je covek naisao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju, ukusu, i prilikama kojima je bio okruzen.
Tako, svuda u svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i cutljive mostove, kao na vecitu i vecno nezasicenu ljudsku zelju da se poveze, izmiri i spoji sve sto iskrsne pred nasim duhom, ocima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka.
Tako isto u snovima i proizvoljnoj igri maste. Slusajuci najgorcu i najlepsu muziku koju sam ikada cuo, odjednom mi se ukaza kameni most, presecen po polovini, a izlomljene strane preokrenutog kuka bolno teze jedna ka drugoj, i poslednjim naporom pokazuju jedinu mogucu liniju luka koji je nestao. To je vernost i uzvisena nepomirljivost lepote, koja pored sebe dopusta jednu liniju mogucnosti: nepostojanje.
Naposletku, sve cim se ovaj nas zivot kazuje - misli, napori, pogledi, osmesi, reci, uzdasi - sve to tezi ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na svakoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nesto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most ciji se krajevi gube u beskonacnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo decje igracke, bledi simboli. A SVA JE NASA NADA S ONE STRANE. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Jun 06, 2009 7:36 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 02, 2009 11:28 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 02, 2009 11:28 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 02, 2009 11:29 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 02, 2009 11:53 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 23, 2009 10:32 pm | |
| Razgovor sa Gojom [You must be registered and logged in to see this image.]Najposle sam došao do uverenja da svemu tome nema leka, ni pomoci. Portretišuci coveka, mi ga ubijamo svakim pogledom pomalo, kao što biolozi ubijaju životinjicu koju prepariraju, i kad ga umrtvimo potpuno, on oživi na našoj slici. Samo što je samoca coveka na portretu veca od samoce kostura u zemlji. To je veština portretisanja. I zato pocetnici i rdjavi slikari ne umeju da rade portrete, jer ne umeju da ih izdvoje, izoluju, "prepariraju". Rdjavi portreti se i poznaju po tome što je licnost na njima pritešnjena, zapletena i povezana sa ambijentom u kom kao da produžuje jednim delom da živi, jer slikar nije smeo ili nije umeo da izvrši teški posao izdvajanja i oslobodjenja, "ubijanja" i "ovekovecenja" licnosti. Meni je uvek malo sumnjivo kad cujem gde se govori: ima hiljadu nacina kako se može slikati. Otkud hiljadu? I zašto hiljadu? Ako ima više od jednog, onda ima izvesno i više od hiljadu. Onda nema granice. I šta koristi da ih ima i hiljadu, kad svaki od nas zna i ume samo jedan. Prema tome, postoji za svakog slikara samo jedan nacin. Oni za koje postoji hiljadu nacina , ti ne slikaju. Ivo Andric | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 23, 2009 10:34 pm | |
| Reci... [You must be registered and logged in to see this image.] Reci cesto lete oko nas kao pleva oko seljaka na gumnu, kao rojevi sneznih pahuljica oko mirnog putnika koji zna kuda ide, lake, bezazlene, zanosne u svojoj igri koja godi nasem oku i nasem duhu i odgovara nasoj potrebi za lepotom i promenom, a ne obavezuju nas niukoliko i ne trose nimalo. Tako nam bar izgleda. Ali kada se desi, kao sto se i desava, pa bilo to samo i u snu, da se iz te vejavice reci, kojom smo stalno okruzeni i kojom volimo da lakomisleno obasipamo sebe i druge, jedna jedina izdvoji i zaustavi - nastaje nesto o cemu ni sanjati nismo mogli dok smo je nesmotreno izgovarali. Tada se ta nasa sitna i slucajna rec ispreci ispred nas, strasna i ogromna; iz nje se, kao iz visespratne rakete, odjednom isuce i razvije njena dotle skrivena mnogostruka i ubojita sadrzina, i preteci neumoljivo trazi od nas da izvrsimo ono na sta smo se ludo, i ne sluteci, obavezali kada smo je u svojoj nesmotrenosti i sujeti izgovorili, jer je doslo vreme da ta rec postane, i da zaista bude, ono sto kazuje i oznacava: vecnost, ljubav, borba, poraz, velicina, lepota, smrt. Tako nas sudbina ponekada "hvata za rec" i od coveka, slabog i lakomisleng bica, stvara junaka tragedije kome iz tog procepa izlaza nema, jer neminovno gine i propada ako ostane u mestu, "pri reci", a ne pomaze mu nista da bezi. Znakovi pored puta, Ivo Andric | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 23, 2009 10:46 pm | |
| Sveske [You must be registered and logged in to see this image.] "Revolucija jede svoju decu." To je tačno; još tačnije za uspele revolucionare nego za neuspele. U neuspelim revolucijama ima uvek jedan deo revolucionara koji iznesu živu glavu i posle imaju izgleda da završe život u krevetu. Ali uspele revolucije su mnogo kobnije za one koji su ih po-krenuli i vodili, jer revolucionari redovno podlegnu opasnoj a prirodnoj zabludi: da je revolucija završena a da je novo stanje trajno i osigurano. I to je varka, isto tako otprilike kao kad bi neko morsku plimu ili oseku jednog dana proglasio trajnim stanjem i na toj zabludi zasnivao svoje poslove i planove. Jer brzo i neminovno dolazi naredni talas, bilo revolucije koja teži napred ka novim promenama, bilo kontrarevolucije, koja želi da vrati sve u prvobitno stanje. U svakom slučaju, taj talas otplavi revolucionare prethodnog talasa. Ivo Andrić
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Sep 13, 2009 6:14 pm | |
| Prokleta avlija, Ivo Andric
\"...I kad mi ko ovako kaze \"imala je divne oci\", meni se lijepo smrkne. Kakve oci, corav ti hodio! Kad pogledas ta dva oka, ti i ne pomisljas na ova dva vidjela sto svaki od nas nosi u glavi, nego na dva nebeska polja od sunca i mjeseca sjenovita. Kakvih zvijezda i oblaka, kakvih cuda ima na ta dva polja! Gledas, i kamenis se i topis se. Nema te! Zar to samo \"dva oka\"?! I ona, dabogme, gledaju, ali to je najmanje, to im je posljednje. Oci! Sta je ovo malo ociju u glavi sto nosimo i sto nam pokazuju da potrefimo u vrata i da ne pronesemo kasiku mimo usta? A sta su ona dva cuda nebeska? Tu poredjenja nema. To se jednom desilo na ovoj zemlji: jednom pa nikad vise. I bolje je. Manje muke i zalosti. Takve oci ne bi trebalo da umiru kao i ostale, ili ne bi trebalo da se radjaju na ovaj svijet...\"
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Sep 13, 2009 6:27 pm | |
| Priznacu bez oklijevanja: ne volim mnogo one ljude koji vole mnogo da pitaju, a onima koji su mi prijatelji kazujem cesto i nepitan sve sto zele da znaju o meni, mojim mislima, planovima i poslovima, kao i osjecanjima koja ih prate.
Ivo Andrić
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Sep 17, 2009 11:13 pm | |
| [You must be registered and logged in to see this image.]Kao fizičku nelagodnost negdje u sebi - crnu prugu koja s vremena na vrijeme, za sekundu - dvije presječe grudi na dvoje i zaboli silno - dječak je ponio sjećanje na to mjesto.
U jednom od takvih trenutaka, on je došao na misao da bi se oslobodio od nelagodnosti kad bi zbrisao onu skelu na dalekoj Drini, kod koje se bjeda i svaka nezgoda kupe i talože bez prestanka, time što bi premostio strme obale i zlu vodu među njima, sastavio dva kraja druma koji je tu prekinut i tako zauvjek i sigurno vezao Bosnu sa Istokom, mjesto svoga porjekla sa mjestima svoga života. (Na Drini ćuprija) | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Sep 17, 2009 11:20 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Sep 19, 2009 10:08 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sre Okt 07, 2009 10:10 pm | |
| [You must be registered and logged in to see this image.] Mnogo samujes i dugo cutis sine moj, zatravljen si sa snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, spustene vjeđe i glas kao skripa tamnickih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj.
- Sta si vidio u ljetni dan, sine moj? - Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjecno, a covjek slab i kratkovjek. - Sta si vidio, sine moj, u ljetnji dan? - Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjecna. - Sta si vidio, sine moj, u ljetni dan? - Vidio sam da je ovaj zivot stvar mucna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesrece, da zivjeti znaci slagati varku na varku. - Hoces da usnes, sine moj? - Ne, oce, idem da zivim.
- I.A. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pet Okt 09, 2009 1:42 pm | |
| Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića.
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pon Okt 26, 2009 7:34 pm | |
| Mostovi - Ivo Andric Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, jer opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo.
Veliki kameni mostovi, svedoci iščezlih epoha kad se drugojačije živelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kiše, često okrzani na oštro rezanim ćoškovima, a u njihovim sastavcima i neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice. Tanki železni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao žice, što drhte i zvuče od svakog voza kad projuri; oni još kao da čekaju svoj poslednji oblik i svoje savršenstvo, a lepota njihovih linija otkriće se potpuno očima naših unuka. Drveni mostovi na ulasku u bosanske varošice čije izglodane grede poigravaju i zveče pod kopitama seoskih konja kao daščice ksilofona. I, najposle, oni sasvim mali mostići u planinama, u stvari jedno oveće drvo ili dva prikovana jedno uz drugo, prebačeni preko nekog gorskog potoka koji bi bez njih bio neprelazan. Po dva puta u godini gorska bujica odnosi, kad nadođe, ta brvna, a seljaci slepo uporni kao mravi, seku, tešu i postavljaju nova. Zato se uz te planinske potoke, u zatokama među stenama, vide često ti bivši mostovi; leže i trunu kao i ostalo drvo naplavljeno tu slučajem, ali ta zatesana brvna, osuđena na oganj ili truljenje, izdvajaju se od ostalog nanosa i podsećaju još sada na cilj kome su služila.
Svi su oni u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na kome je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju, ukusu, i prilikama kojima je bio okružen.
I kad mislim na mostove, u sećanju mi iskrsavaju ne oni preko kojih sam najviše prelazio, nego oni koji su najviše zadržali i zaneli moju pažnju i moj duh.
Pre svega, sarajevski mostovi. Na Miljacki, čije je korito kičma Sarajeva, oni su kao kameni pršljenovi. Vidim ih jasno i brojim redom. Znam im lukove, pamtim ograde. Među njima i jedan koji nosi sudbinsko ime jednog mladića, malen ali stalan, uvučen u se kao dobra i ćutljiva tvrđava koja ne zna za predaju ili izdaju. Zatim, mostovi koje sam video na putovanjima, nošu iz voza, tanki i beli kao priviđenja. Kameni mostovi u Španiji, zarasli u bršljen i zamišljeni nad sopstveno slikom u tamnoj vodi . Drveni mostovi po Švajcarskoj, pokriveni krovom zbog velikih snegova, liče na dugačke ambare i iskićeni su iznutra slikama svetitelja ili čudesnih događaja, kao kapele. Fantastični mostovi u Turskoj, postavljeni otprilike, čuvani i održavani sudbinom. Rimski mostovi u južnoj Italiji, od bela kamena, sa kojih je vreme odbilo sve što se moglo odbiti, a pored kojih već stotinu godina vodi neki nov most, ali oni stoje još jednako, kao skeleti na straži.
Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka.
Tako isto u snovima i proizvoljnoj igri mašte. Slušajući najgorču i najlepšu muziku koju sam ikada čuo, odjednom mi se ukaza kameni most, presečen po polovini, a izlomljene strane prekinutog luka bolno teže jedna ka drugoj, i poslednjim naporom pokazuju jednu mogućnu liniju luka koji je nestao. To je vernost i uzvišena nepomirljivost lepote, koja pored sebe dopušta jednu jedinu mogućnost: nepostojanje. Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje – misli, napori, pogledi, osmesi, reči, uzdasi – sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Nov 28, 2009 9:32 am | |
| Cesto mi se cini da nije sve izgubljeno na vetrovima i bespucima. Cesto me obraduje misao da je ocaj, haos i bludnja samo nuzan prelazni oblik. Cesto mi se cini da osecam kako izlazim, jos nesiguran i slomljen, iz svega sto je bilo, i da stajem na cvrsto mesto, van sebe, odakle pocinje pucati vidik, sirina i sloboda. Cesto mi se pricinjava da sam jak i stalan, da sam vec dovoljan sam sebi, da sam se izvio nad ropstvom tela i vlasti sudbine i da samo treba da sednem i polozim ruku na dela i da radim, vedra duha i smirena srca, dugo, ustrajno i odusevljeno kao stari zlatari. Cesto mi se pricinjava. Ali me dan jos cesce povuce sa sobom, pa se lomim i previjam od nemila do netraga, od coveka do coveka, od lazi do lazi i od bola do bola ...'
Ex Ponto- Andric | |
| | | vesko
Datum upisa : 28.02.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Feb 28, 2010 11:06 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Uto Mar 02, 2010 4:48 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Uto Mar 02, 2010 4:50 pm | |
| | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Uto Mar 02, 2010 4:50 pm | |
| | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pet Maj 28, 2010 11:01 pm | |
| " Ćutanje je teško samo onima koji ne misle. - Ivo Andrić " | |
| | | bosankaa ★ Prva Oklagija Foruma ★
Godina : 42 Datum upisa : 17.02.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pet Maj 28, 2010 11:30 pm | |
| *Beskorisno je u starosti produzavati zivot.Mladost treba produzavat' . *Zivot nam vraca samo ono sto mi drugima dajemo. *Sva iskusenja,sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se mjeriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. *Ljepsa dusa dublje jeca. *Ono sto je najljepse na dubokoj i iskrenoj ljubavi na kojoj je sve lijepo,to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna nasa mana ne dolazi do izrazaja.Mnogo sta sto je zlo u nama iscezava,a ono sto je dobro ustostrucuje se. *Sto ne boli to nije zivot.Sto ne prolazi to nije sreca.
Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Jul 22, 2010 6:21 pm | |
| ŠTA SANJAM I ŠTA MI SE DOGAĐA Ko će znati vremenu kraj, vetru put, tišini ime, i što je to što meni podgriza misli i razara san? Svake noći podmukli gosti dođu nevidljivi, nečujni, i ognjenim peskom mi zaspu usta i oči. I dok se uporno hvatam za sjećanja svetla neba, muškoga hoda, plodne samoće, i dela, - oni stoje više moje glave, nevidljivi, nečujni; čekaju da bude mrtvo telo u mrtvom mraku. Al' mene jutro izbavlja i diže nebeskim suncem, vodom, mladim lišćem; muzika me vida; i pramen nestalna dima u daljini; krepi nadu; seća na dane kad sam znao za radost II Još kasno u noći neće da s smiri grad. Iz prvog sna ne trza divlji krik, u noć se rasipa. Jauk ili smeh? Da l' ljubav kriju pusti parkovi il' vino piju dvojca, - gorko vino u zdravlje iste žene? O, znam ja zemlju i njene darove. Ja tražim san, svet dubok i nepoznat. III Na tuđem moru. Ne prate mene senke dobrog voćnjaka ni Višegradska staza, uvek tužna Blede blagoslavi. Tonu darovi u danima i moru; Ginu ožiljci rana i milovanja za uvek! A iznad mene i neba i mora jedino ime, cilj i znak i snaga: žeđ moja beskrajna i sveta. IV Zaboravljene radosti meseca Jula! Sad tamo u toploj tišini šljivik zašumi. Veče se sluti. Stazama koje kući vode poneku hiti. Zelen val, riba il' tica prelomi tišina. Daljina, majko svih želja! Zaspo je vozar na skeli koju ljulja val rodne reke. * Svu noć je kisa padala. Da li znate kako je svu noć slušati romor o prozore i ne moći usniti? Kiša, ko mati, tiho pjeva a sna nema tek misli kišne noći. Zašto na svaki dodir života ostaje dušom kao jeka - bol? Ivo Andrić
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Uto Avg 10, 2010 10:44 pm | |
| " Budite radosni kad god vam se za to ukaže prilika i kad god za to nalazite snage u sebi,jer trenuci čiste radosti vrede i znače više nego čitavi dani i meseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohteva,a minuti čiste radosti ostaju u nama zauvek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti." Ivo Andrić | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Avg 15, 2010 6:41 pm | |
| "Dragi prijatelju,
Da predjem odmah na stvar. Bosna je divna zemlja, zanimljiva, nimalo obična zemlja i po svojoj prirodi i po svojim ljudima. I kao što se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski čovek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim jugoslovenskim zemljama redje nalazi. Ali vidiš, ima nešto što bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mržnje i straha. Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korelativ te mržnje, njen prirodan odjek, i da govorimo o mržnji. Da, o mržnji. I ti se instinktivno trzaš i buniš kad čuješ tu reč (to sam video one noći na stanici), kao što se svaki od vas opire da to čuje, shvati i uvidi. A stvar je baš u tome što bi to trebalo uočiti, utvrditi, analizirati. I nesreća je u tome što to niko neće i ne ume da učini. Jer, fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski čovek nije svestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i mrzi svakoga ko pokuša da to učini. Pa ipak, činjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama. Da, Bosna je zemlja mržnje. To je Bosna. I po čudnom kontrastu, koji u stvari i nije tako čudan, i možda bi se pažljivom analizom dao lako objasniti, može se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere, uzvišene čvrstine karaktera, toliko nežnosti i ljubavnog žara, toliko dubine osećanja, privrženosti i nepokolebljive odanosti, toliko žedji za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neporoznim dubinama olujne mržnje, čitavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrevaju i čekaju svoj čas. Izmedju vaših ljubavi i vaše mržnje odnos je isti kao izmedju vaših visokih planina i hiljadu puta većih i težih nevidljivih geoloških naslaga na kojima one počivaju. I tako, vi ste osudjeni da živite na dubokim slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme pali upravo iskrama tih vaših ljubavi i vaše ognjene i svirepe osećajnosti. Možda je vaša najveša nesreća baš u tome što i ne slutite koliko mržnje ima u vašim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobožnostima. I kao što tle na kom živimo prelazi, pod uticajem atmosferske vlage i toplote, u naša tela i daje im boju i izgled, i odredjuje karakter i pravac našem načinu života i našim postupcima tako isto silna, podzemna i nevidljiva mržnja na kojoj živi bosanski čovek ulazi neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje postupke. Poroci radjaju svuda na svetu mržnju, jer troše a ne stvaraju, ruše a ne grade, ali u zemljama kao što je Bosna i vrline govore i deluju često mržnjom. Kod vas asketi ne izvlače ljubav iz svoje askeze, nego mržnju na sladostrasnike; trezvenjaci mrze one koji piju, a u pijanicama se javlja ubilačka mržnja na ceo svet. Oni koji veruju i vole smrtno mrze one koji ne veruju ili one koji drugačije veruju i drugo vole. I, na žalost, često se glavni deo njihove vere i njihove ljubavi troši u toj mržnji. (Najviše zlih i mračnih lica može čovek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) Oni koji tlače i eksploatišu ekonomski slabije, unose u to još i mržnju, koja tu eksploataciju čini stostruko težom i ružnijom, a oni koji te nepravde podnose, maštaju o pravdi i odmazdi, ali kao o nekoj osvetničkoj eksploziji koja bi, kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli, morala da bude takva i tolika da bi raznela i tlačenog zajedno sa mrskim tlačiteljem. Vi ste, u većini, navikli da svu snagu mržnje ostavljate za ono što vam je blizu. Vaše su voljene svetinje redovno iza trista reka i planina, a predmeti vaše odvratnosti i mržnje tu su pored vas, u istoj varoši, često sa druge strane vašeg avlijskog zida. Tako vaša ljubav ne traži mnogo dela, a vaša mržnja prelazi vrlo lako na delo. I svoju rodjenu zemlju vi volite, žarko volite, ali na tri-četiri razna načina koji se medju sobom isključuju, smrtno mrze i često sudaraju. “ Ivo Andrić – Pismo iz 1920.
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pet Avg 20, 2010 10:22 pm | |
| Koga li ljubi sada ona mlada žena? Ona mlada žena koju sam našao jednog ljeta lijepu i dozrelu od šesnaest godina, prolazi - bogzna zašto – jutros mojim sjećanjem. Koga ljubi sada ona mlada žena?
Jednom sam na maloruskoj ravni našao crven i krupan cvijet: njegova sočna čaška , kratka cvata, nudila je, u široko rastvorenim laticama, svoje nadrasle prašnike svim vjetrovima. Koga ljubi sada ona mlada žena?
Nikad nije bilo između nas riječi (ja sam teško i razumjevao njen jezik) i naš odnos nije imao nikada određenog imena. Pod zvijezdama sam je ljubio do umora i do ponoći sam ležao na travi, s glavom u njenom krilu. To je bila žena za ljubav i predavala se nijema od strasti i suznih očiju, šapućući isprekidane riječi o vjernosti.
Koga li ljubi sada ona mlada žena?
I.Andric
| |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Sep 04, 2010 10:00 am | |
| Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao.
To je bilo u Višegradu, na tvrdim, nepravilnim, kao izglodanim putevima, gde je sve suvo i čemerno, bez lepote, bez radosti, bez nade na radost, bez prava na nadu, gde neki gorak zalogaj, koji čovek nikad nije pojeo, poigrava u grlu sa svakim korakom, gde žega i vetar i sneg i kiša jedu zemlju i seme u zemlji i sve što ipak nikne i rodi se, žigosu i saviju i pognu toliko da bi ga, kad bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u bezobličje i tamu iz koje se otelo i niklo.
To su bezbrojne staze koje kao konci i gajtani šaraju brda i padine oko varoši, uviru u beli drum ili nestaju pored vode i u zelenim vrbacima. Nagon ljudi i životinja nacrtao je na te puteve a nužda ih ugazila. Tu se teško i polazi i ide i vraća. Tu se sedi na kamenu i zaklanja pod drvetom, na suvu mestu ili u oskudnu hladu, radi odmora, radi molitve ili seljačkog prebrajanja pazara. Na tim stazama koje vetar mete i kiša pere a sunce okužuje i raskužuje, na kojima se sreta samo izmučena stoka i ljudi ćutljivi, tvrda lica, tu sam ja zasnovao svoju misao o bogatstvu i lepoti sveta. Tu sam, neuk i slab i praznih ruku, bio srećan opojnom srećom do nesvestice, srećan od svega onoga čega tu nema, ne može da bude i nikada neće biti.
Ivo Andrić -"Staze" | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Okt 09, 2010 9:58 am | |
| 1892 na danasnji dan... Rođen je srpski pisac Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961, član Srpske akademije nauka i umetnosti, briljantan stilista. Studirao je književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu i doktorirao istoriju u Gracu 1924. godine delom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". U Prvom svetskom ratu hapšen je i interniran, a između dva svetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu. U mladosti je pisao pesme ("Nemiri", "Lirika"). Pripovedač snažne imaginacije i izuzetan poznavalac Bosne, njenih ljudi i suštine dominantnih religija, odlikovao se vanrednom čistotom jezika i brušenim stilom, prefinjenim psihološkim analizama, dubokim poniranjem u probleme egzistencije i umećem da magijom reči dočara ljudsku i društvenu panoramu minulih vekova. Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, bogatstvo mašte i osećanja sveta, podigao je monumentalnu književnu građevinu. Dela: romani "Na Drini ćuprija", "Travnička hornika", "Gospođica", "Prokleta avlija", "Omer-paša Latas" (nedovršen), zbirke pripovedaka "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Znakovi", "Deca", "Kuća na osami", putopisi i skice "Staze, lica, predeli", meditativna proza "Znakovi pored puta", "Ex ponto", "Eseji, kritike, članci I i II", "Sveske". | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Ivo Andrić - hronika jednog vremena Ned Dec 05, 2010 5:52 pm | |
| Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju.
Ivo Andrić | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Dec 05, 2010 5:53 pm | |
| [You must be registered and logged in to see this image.]U Matici rođenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku, pod rednim brojem 70, stoji da je 9. oktobra 1892. godine rođen Ivan, sin Antuna Andrića, podvornika i Katarine Andrić, rođene Pejić. Budući veliki srpski pisac rodio se u Travniku sticajem okolnosti, dok mu je mati boravila u gostima kod rodbine. Andrićevi roditelji bili su Sarajlije: očeva porodica decenijama je bila vezana za ovaj grad u kojem se tradicionalno bavila kujundžijskim zanatom. Osim bavljenja istim poslom, članove roda Andrićevih vezivala je i zla kob tuberkuloze: mnogi piščevi preci, uključujući i sve njegove stričeve, podlegli su joj u mladosti, a sam Andrić bez oca je ostao kao dvogodišnji dečak. Suočavajući se sa besparicom, Katarina Andrić svoga jedinca daje na čuvanje muževljevoj sestri Ani i njenome mužu Ivanu Matkovšik u u Višegrad. U gradu koji će, više nego ijedno drugo mesto, obeležiti njegovo stvaralaštvo, gledajući svakodnevno vitke stubove na Drini ćuprije, Andrić završava osnovnu školu, a potom se vraća majci u Sarajevo, gde 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Za gimnazijskih dana, Andrić počinje da piše poeziju i 1911. godine u Bosanskoj vili objavljuje svoju prvu pesmu „U sumrak“. Kao gimnazijalac, Andrić je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik je naprednog nacionalističkog pokreta „Mlada Bosna“ i strastveni je borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda Austrougarske monarhije. | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Dec 05, 2010 5:54 pm | |
| Dobivši stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog društva „Napredak“, Andrić oktobra meseca 1912. godine započinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. U gradu na Savi, on pomalo uči, pomalo posećuje salone, družeći se sa zagrebačkom inteligencijom od koje će na njega posebno veliki uticaj imati dvadeset godina stariji Matoš. Naredne godine prelazi u Beč gde sluša predavanja iz istorije, filosofije i književnosti. Bečka klima mu ne prija i on, hereditarno opterećen osetljivim plućima, često boluje od upala. Obraća se za pomoć svom gimnazijskom profesoru i dobrotvoru, Tugomiru Alaupoviću, i već sledeće godine prelazi na Filosofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. Intenzivno uči poljski jezik, upoznaje kulturu i sluša predavanja vrhunskih profesora. Sve vreme piše refleksivne pesme u prozi, a u junu mesecu 1914. godine Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu objavljuje mu šest pesama u prozi u panorami Hrvatska mlada lirika.[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Ned Feb 06, 2011 5:11 pm | |
| GOSPODJICA
U toj neveseloj sobi provodi Gospođica veći deo svoga vremena, jer je to jedina prostorija koja se greje. Tu spava, tu provodi dan, tu radi, tu i kuva na maloj peći svoj oskudni ručak koji je u isto vreme i večera. A Gospođica ne troši mnogo vremena na takve poslove kao što su spremanje kuće i kuvanje. Već zbog toga što ona ne voli trošenje uopšte, pa ni taj glagol-trošiti-ni u kakvoj vezi i ni u kom obliku. Druga je stvar sa poslom koji sada radi, sa krpljenjem. To je prijatan i koristan posao; u njemu se istina, gubi vreme i zamaraju oči, ali štedi sve ostalo; a vremena i očiju ima čovek napretek, u svakom slučaju više nego svega ostalog. „Krpež i trpež kuću drže“, kaže ona sebi tu narodnu poslovicu, sedajući pored prozora i uzimajući svoje stare, već toliko puta krpljene čarape, a zatim je nesvesno i nečujno ponavlja i okreće u sebi, po bezbroj puta-krpež, trpež!-kao što mlade devojke pri radu, bezglasno i nagonski, ponavljaju reči ljubavne pesme koja je, sama po sebi beznačajna, nikla bogzna gde i bogzna kad, ali u kojoj one, začudo, nalaze živu sliku i tačan izraz svojih najdubljih želja.
„Krpež!“ To je slast. To je, istina, večita borba i zamorno nadmudrivanje sa moćnim, nevidljivim neprijateljem. U toj borbi ima suvoparnih, teških, prividno bezizlaznih trenutaka, ima i poraza i klonuća, ali ima, i mnogo više, svetlih trenutaka predanog, svetačkog služenja i pobedničkog zanosa. Istanji se i pocepa jedno mesto na tankim papučama ili nekom komadu rublja, tako da cela stvar nije više ni za što, ni za nošenje ni za bacanje. Ali tu, gde druge žene popuštaju i predaju se toj svemoćnoj sili koja sve troši i tanji na vama i koja prati svaki ljudski život i svaki pokret, kao prokletstvo koje je sa grehom prvog čoveka palo na ljudsko postojanje, tu za Gospođicu tek počinje prava borba i tek se otvaraju mučni i daleki, ali sjajni izgledi velikih pobeda. Svima svojim tihim i nevidljivim, ali velikim i upornim devičanskim snagama ona se baca na taj predmet i ne pušta ga iz ruku ni ispred očiju dok ne bude izušivan i iskrpljen za novu, dugu upotrebu. „Svaka bi druga, na mom mestu, ovo bacila, ali ja ne bacam ništa. U mene nema štete ni rastura.“ Tako govori Gospođica sama sebi i zaneseno, sa ljubavlju, gleda tu papuču što je spasena i oteta onoj dušmanskoj sili koja sve na nama i oko nas nagriza, buši, kida i rastvara. Istina, ta papuča nije više lepa na oči, a i inače, suzila se i iskrivila i žulji i grebe i ranjava kožu na nozi, ali šta je to prema zadovoljstvu koje daje ta pobeda i ta ušteda? Neka boli i neka ranjava, to je sladak bol i srećna rana. I mnogo više od toga ona je spremna da podnese. A što se tiče lepote, za nju je još manje briga mori. Lepota je skupa, ludo skupa a ništavna i varljiva stvar. Nema goreg rasipnika ni veće opsene. Nikad je nije mnogo veolela i uvek je zazirala od nje, a životno iskustvo samo je još bolje utvrdilo u tom. Nikad nije pravo razumela zašto ljudi prave toliku razliku između onog što je lepo i onog što nije, i šta je to što ih zanosi i opija da zbog toga što nazivaju lepotom gube zdravlje i troše novac, moćni, sveti, veliki novac koji je iznad svega i sa kojim se nikakva lepota ne može ni približno meriti. Ali sada, kako ulazi u godine i kako joj se sve više i jasnije otkrivaju neslućene i nepregledne lepote i slasti štednje, ona počinje sve jače i određenije da mrzi tu lepotu, kao jeres, kao zlog, suparničkog idola koji zavodi ljude na žalosne stranputice i odvraća ih od jedinog pravog božanstva, od štednje. „Krpež“, to je tiha, pravedna služba tome božanstvu. Krpiti, znači boriti se protiv propadanja, znači pomagati večnosti u njenom trajanju. Zato je taj neugledni i sitni posao tako velik i svet i ispunjava celu dušu mirom i zadovoljstvom. Zbog toga vredi i pomučiti se i štošta podneti i otrpeti.
„Trpež!“ I to je slast. Ona to zna, jer je i mnogo trpela u životu i mnogo zadovoljstva od toga osetila. I zašto da čovek i ne otrpi ponešto kad zna da time izbegava mnogo gore zlo i iskupljuje mnogo veće dobro? Čovek ne bi bio razumno biće kad ne bi mogao da uvidi koliko je koristan i siguran posao koji tako pravi. Jer, šta su sitne muke i odricanja koja podnosimo u službi štednje prema onome što nam ona daje i od čega nas spasava. Ona održava život i trajnost oko nas, obogaćuje nas stalno i čini, tako reći, večnim ono što imamo; ona nas čuva od troška, gubitaka i nereda, od siromašenja, od bede koja dolazi na kraju a koja je gora i crnja od smrti, pravi pakao, još na zemlji i za života. I kad čovek pomisli kako sve oko nas stalno i neprimetno čili i nestaje, kida se, troši i izmiče, a kako je malo i slabo ono što možemo i umemo da preduzmemo i učinimo u borbi protiv toga, onda bi pristao na svaku patnju i svako odricanje, samo da se odupre tome zlu, onda mora da se zastidi zbog svakog trenutka odmora, kao zbog dangube, i zbog svakog zalogaja, kao zbog bacanja i raskoša. Sa fantastičnom hrabrošću mučenika treba podnositi sve u toj borbi bez izgleda.
Od toga zanosa u mislima Gospođicu proće stvarna jeza. Zadrhta i zabode iglu u čarapu pa se, onako sva ukrućena, teško diže i ode da prigleda vatru u peći. To i nije vatra nego oskudni plamičak koji nikad ne uspeva da zagreje sobu, ali koji, tako se Gospođici čini, guta drvo i ugalj kao Vezuv i Etna ili kao onaj neki američki vulkan čijeg se imena više ne seća, ali za koji zna da još više proždire i sažiže svojim plamenom nego ovi naši poznati vulkani. Pođe da doda još malo uglja, pa se odmah trže, kao da je htela da uradi neko veliko i nepopravljivo zlo, stegnu zube i hrabro se vrati na svoje mesto. Tu nastavlja da krpi čarapu. Zadovoljna je samom sobom i ovim svetom u kome svuda i uvek ima mesta za štednju. (Seća se da je nekad, negde u novinama pročitala da je u kasarnama, za zimskih meseci, propisana temperatura od petnaest stepeni Celzijusa.) Sa tim mislima i ne oseća mnogo studen. Greje je ona lopatica uglja koju nije potrošila. A u isto vreme, ruke su joj modre, usne sive, nos crven. Na mahove prođe joj celim telom duboka, unutarnja drhtavica od studeni. Ipak, Gospođica ne ustupa, i ne napušta svoje mesto. Tako i dobri, sposobni ratnici ne mogu da izbegnu kratku drhtavicu u trenucima opasnosti, ali je savlađuju junaštvom, i idu napred.
Tako Gospođica i krpi i trpi, ali ne žali i ne popušta. Premrzla i ukrućena, ona učvršćuje prosenjeno mesto na čarapi, provlači konac pažljivo između žica koje su popustile i razmakle se, jednu žicu zahvati iglom, drugu propusti, tako sve redom, napred pa natrag, dok ne pojača i ne učvrsti to načeto mesto.
I kad ga tada pogleda, ispuni je od glave do pete, kao neka toplota, svest da je još jedna tačka iz njenog kućanstva zabeležena na pozitivnu stranu u složenom knjigovodstvu gubitka i dobitka. I više od toga: da je u velikoj i večnoj borbi protiv kvara, štete i troška odnesena još jedna pobeda, da je na velikoj, vasionoj galiji, koja je stalno ugrožena, zapuštena još jedna podmukla pukotina. I često, u srećnim trenucima, ta svest poraste do pobedničkog zanosa.
A zatim dolazi na red druga rupa, na istoj ili na drugoj čarapi. I svaka u početku izgleda beznadna i nepopravljiva. A nad svakom se, na kraju, ipak, osmehne pobeda. Tako prolaze sati u tom naoko jednoličnom i suvoparnom poslu. Jer, on samo izgleda jednoličan. U stvari, dok hvata i ispušta žice, provlačeći konac, Gospođica pušta maha i svojoj uobrazilji i svojim uspomenama, i misli i mašta na svoj način i seća se, uporedo ili naizmenice. Sve tako od žice do žice i večeras prolazi pred njom ceo njen život... | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sre Mar 16, 2011 11:24 pm | |
| U toj muci sto se zove zena i zelja za zenom ima stvari koje su predmet sala i razgovora, ovako javno, pred svima; zatim ima drugih o kojima se sapuce sa dobrim drugovima, u cetiri oka; ali ima i takvih o kojima se ne govori ni sa najblizima, koje se i ne mogu nazvati imenom, nego se o njima ponekad samo masta, kao o necem dalekom i bolno nedostiznom.
Ivo Andric-Znakovi pored puta | |
| | | EAGLE
Location : NS Humor : CRNI Datum upisa : 04.08.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Mar 17, 2011 9:54 am | |
| Andrić-veoma zanimljiva ličnost.Meni lično-iz mnogo razloga.
Zato što je umro u isti datum kad sam ja rođen-pa šta?Niti je on od toga imao koristi,niti ja štete.
Negde sam nabasao na podatak da je bio član jedne od masonskih loža-pa dobro,spekulacija ili činjenica-ko bi ga znao ...Na zanimljiv način je opisivao mostove,lukove,gradnju kamenom ...
Kažu da je bio (dame začepite uši!) veoma obdaren.Eh...ko li je tu priču raširio :eee:
Zanimljiva je i činjenica da bio diplomata KRALJEVINE JUGOSLAVIJE a Nobelovu nagradu je dobio kao državljanin SFRJ;neko bi mogao pomisliti da je imao "čudnu zaleđinu" ...
Pa onda ženskaroš!Pripisuje mu se afera sa čuvenom špijunkom i kurtizanom Mata Hari ...
Neko bi se stvarno mogao pozabaviti nekim od ovih aspekata Andrićeve ličnosti ...
| |
| | | Helena Trojanska Slatkiš iz Neoplante
Godina : 53 Location : Novi Sad Humor : da,uvek!!! Datum upisa : 05.02.2011
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Mar 17, 2011 8:05 pm | |
| Mislim da se o Andriću više ne može reći ništa novo. Po meni,on je naš Dostojevski.Sve ostalo je legenda. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Čet Mar 17, 2011 9:24 pm | |
| - Helena Trojanska ::
- Mislim da se o Andriću više ne može reći ništa novo. Po meni,on je naš
Dostojevski.Sve ostalo je legenda. Pozdravljam, i jos bih citirala- ''Od svih nas, jedini je Crnjanski rođeni pisac." Ivo Andrić ( P.S. + Mesa, da budu trojica) | |
| | | EAGLE
Location : NS Humor : CRNI Datum upisa : 04.08.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Pet Mar 18, 2011 6:31 am | |
| "Po dubini i opsegu osećanja, ništa se u životu čoveka ne može meriti s jačinom majčine ljubavi i brižne pažnje. Možda samo u nesebičnoj brizi za svoju decu možemo vratiti deo majčinog duga!"- napisao je naš nobelovac - čovek "uzorne zatvorenosti", doživotni čuvar svojih tajni i ćutanja, posebno večnih - strahova, ponesenih još iz sirotinjskog detinjstva, višegradskog đačića i sarajevskog gimnazijalca - zakletog člana konspirativne omladinske organizacije, Ivo Andrić je bio besprimerno "zakopčan" i prema ženama svog života.
Pokušaću ovde prirediti,verujte impresivnu,galeriju prijateljica velikog pisca u nadi da će,bar deo ovih napisa,nekome ipak biti "nešto novo".
Uvek, ionako, škrt na rečima, bio je tvrd i na - osećanjima prema svojim ranim "prijateljicama" i poznim "štovanim" damama, na dugom putu od prvih splitsko-zagrebačkih devojaka, do poznog, zakasnelog braka s udovicom svoga prijatelja - Milicom Babić-Jovanović, poslednjom i jedinom "drugaricom Andrić"...
U Andrićevim književnim delima počiva cela legija ženskih likova, seoskih i čaršijskih devojčuraka i cura koje zaluđuju varoške zanatlije, vlast i policiju, glumica, pevačica, konobarica, samoubica, hanuma i dama, gospoja i kontesa, i baronesa, uzvišenih i umnih, spisateljica, slikara, muzičara i operskih primadona, razočaranih glumica, škrtica i - lakodajki. Sa stranica njegovih knjiga izazivački nas posmatraju te žene, u koje je "prepredeni Bosanac" uneo celi sistem svojih lukavstava da bi ih predstavio i opravdao njihovo uvođenje u svet besmrtnih. Iz svoje višedecenijske samoće on je pravio izlete među žene, ostajući uveren da je svaki čovek osuđen na neizbežnu samoću, jer su "samci među mnogima". Tu misao našao je gimnazijalac Ivo Andrić na čuvenom sarajevskom jevrejskom groblju, na grobu nekog Kabilja, kao daleko sećanje na sefardski, španski stih:
"Treba se čoveka uvek setiti sa tugom."
Ljubavnik, čije se iskustvo prostire na celu galeriju "prijateljica" zadržavajući svaku na rastojanju koje je podrazumevalo persiranje i omalovažavanje u isto vreme, rekao je Ljubi Jandriću, njegovom "Ekermanu" , da su za ženski izgled uglavnom krivi krojači i frizeri, a da posle svega, u sećanju ostane samo pojam žene, uspomena na ženu. Njihova imena se izbrišu, pojam žene ostane kao plašt za sve žene, pojam i ništa više...
Nastaviće se ...
| |
| | | EAGLE
Location : NS Humor : CRNI Datum upisa : 04.08.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Mar 19, 2011 6:29 am | |
| Među ženama u Andrićevom životu na prvom mestu je bila majka, koja je od svoga jedinca Ivana načinila siroče kada je imala trideset godina. Nju je, pun bolne duše, ucveljeni sin sahranio na sarajevskom rimokatoličkom groblju Koševo. I sada je tamo, njen, nahereni spomenik, o kome odavno niko ne brine...
U kojoj je meri Andrićevo sirotinjsko detinjstvo i socijalna bolest tuberkuloza, uticala na njegov odnos prema ženama, stvar je "dubinske" psihoanalize, koja je danas u modi,(a kojoj ja,uzgred budi rečeno,nisam vičan) i koja je kod nas posebno zapažena u radovima novosadskog terapeuta dr Nastovića, koji je analizirao duševnu auru Laze Kostića i njegove ljubavi Lenke Dunđerske.
Jedno je sigurno:mladi Andrić je bio "slabunjav, mršav i nežan". Takav je bio i u zagrebačkim studentskim vremenima, što svedoči i stari dubrovački gospar Ive Vojnović, cimer iz bolnice milosrdnih sestara. - U našoj bolnici sad smo dva Iva. Ovo zlatno dete uvek je uza me. Koja bolna, a visoka duša. Nije mu dobro. Obojica smo zajedno mrli! - veli čuveni srbo-katolik, a sam Andrić pojašnjava:"Od ranih nogu povlačio sam se u se. Majka mi je često govorila: - Ne znam, sine, u koji je sat po te dobro?! Da bi me nekako oraspoložila savetovala bi mi: - Kad te neko pita kako si, ti reci - dobro, pa će ti i biti dobro!" Majka Kata je umrla krajem 1925. Pre nekoliko godina umrla je i stara Sarajka, ona koja je brinula o njenom grobu. Uvek dobre volje kada se sećao majke i njenih, duboko "pučkih" saveta, Andrić sa tužnim osmehom na bronzanom licu istočnjačkog propovednika, nastavlja:"Bio sam jedinac u siromašnoj porodici. Eden bih u majke" - kako je to zapisano na stećku. "Veoma teško je biti jedinac. Teško za roditelje, još teže za dete. Kako mi je bilo to samo ja znam. Nije mi bilo žao da umrem, ali sam strahovao nad majčinim bolom."
U prvoj svojoj knjizi pesama u prozi "Edž Ponto" mladić je rekao svu istinu o svojoj odanosti majci: "Tebe boli moja patnja i daljina, a mene tvoja neizvesnost, dok sjediš kraj male svjetiljke; veže nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po Tvom srcu. U sobi u kojoj sam se rodio, u kobni čas. Ti bdiješ i moliš i u pokornosti srca svoga pitaš: - Isuse, zar su nama za suze data djeca naša..."
Tako je uklesao u hladan kamen spomenika na grobu svoje majke na sarajevskom rimokatoličkom groblju Koševo. Zaista, po ukupnom odnosu prema ženama uopšte, Andrić je izdizao majku na pijedestal kraljice majke. Pisao je, u tom smislu: "Često sam, kao jedinac, pomišljao: Ne daj, Bože, da mi se štogod desi. Nesreća bi najgore pala na majku. Ja sam joj bio sve i sa mojom smrću izgubila bi i poslednju utehu. Tek kad izgubi majku čovek postaje svestan onoga što je imao". Možda je Moris Ševalje dobar deo ove istine objasnio rečima: "Čovek je mlad dok mu je majka živa!" Na grobu majke Katarine - Kate Andrić uklesao je škrte i tvrde reči: "Svojoj dobroj majci, njezin Ivan!" A na spomeniku poočima iz Višegrada, kojem je takođe podigao grobni kamen, bio je izričito jasan: "On bješe dobar, plemenit i voljen. Sad se raduje u vječnom miru. I živi svijetao u uspomeni. Svom dragom poočimu, Ivan i Ana!" Ana mu je bila - tetka, kao - druga majka, kod koje je, sa majkom Katom, našao spas od sirotinje posle rane očeve smrti u Travniku, u prvoj godini njegova života. I nju je voleo, po principu spojenih sudova - i ona njega, naveliko. U pismu svome životnom mentoru i spasitelju, prof. Tugomiru Alaupoviću, javio je tetkinu smrt 4. februara 1927: "Prebolio sam grip i anginu i upravo sam počeo da se oporavljam kad mi stiže vijest da mi je umrla tetka u Višegradu. Nisam joj mogao ni na sahranu otići. A to je poslednji član naše porodice. Tj. poslednji sam ja. Više nemam nikoga od svojih. "Ni kuda ni kome!
Biće još ... | |
| | | EAGLE
Location : NS Humor : CRNI Datum upisa : 04.08.2010
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Mar 19, 2011 5:51 pm | |
|
Zagonetku oko oca,majke i tetke,pisac je objasnio u pismu prof.Alaupoviću:
"Kako je moja majka rano ostala bez muža, a ja bez oca, i kako je ona radom teško mogla i sebe da prehrani, a kamoli još i dete, bila je prisiljena da me odnese u Višegrad tetki. A pošto tetak i tetka nisu imali dece, odlučili su da me posine. Oni su mi bili drugi roditelji. Kada su pomrli, pomislio sam: šta će biti sa mnom? Ostavili su mi u nasledstvo kuću u Višegradu, i to je, verujte, jedino dobro koje sam ja od nekoga nasledio u toku svog dugog života. Posle rata kuću u Višegradu poklonio sam tamošnjoj opštini u korist izgradnje doma kulture. A kućicu za odmor u Herceg Novom, koju je, u stvari, moja Milica gradila, poklonio sam ženinoj sestri. Pa i stan u kojem živim Miličin je, a ne moj. U poslednje vreme nude mi da pređem u veći stan ili da uzmem posebnu kućicu, ali ja sam to tvrdo odbio. Rekao sam: bolje je meni ovde, a to sa zasebnom vilom bilo bi u skladu sa onom narodnom: Nova štala, a stara - stoka!"
| |
| | | Helena Trojanska Slatkiš iz Neoplante
Godina : 53 Location : Novi Sad Humor : da,uvek!!! Datum upisa : 05.02.2011
| Naslov: Re: IVO ANDRIC Sub Mar 19, 2011 6:35 pm | |
| Sad se setih jedne lepe bašte u Herceg Novom,gde sam rado sedela i slušala lokalne muzičare. Beše to klub Ive Andrća. Sad se pitam nije li to njegova kuća bila? Tamo su se skupljali umetnici iz okoline i oni koji su tuda prolazili. Nisam tamo odavno zalazila,ali se nadam da taj klub i sad živi i radi. Baš bih volela otiči i setiti se rane mladosti... :141545: :zvezz: :heart1: | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: IVO ANDRIC | |
| |
| | | | IVO ANDRIC | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 50 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 50 Gosta :: 2 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Sta Vas nervira na forumu?Juče u 8:41 pm od Eugen Grafvajer » Nega usanaJuče u 1:25 am od Kijara-brm » DNEVNI HOROSKOP ✰Juče u 1:23 am od rouzvel » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniJuče u 1:07 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Sre Mar 27, 2024 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Sre Mar 27, 2024 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11610 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je Zdravko Mićanović
Naši korisnici su poslali ukupno 523973 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|