Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Dobrisa Cesaric Uto Maj 19, 2009 11:11 am
First topic message reminder :
Dobrisa Cesaric rodjen je 10.1.1902 u Slavonskoj Pozegi. U trecoj godini se obitelji seli u Osijek, gdje se i skolovao. Poslije male mature se ponovo sa obitelji seli u Zagreb, gdje zavrsava realnu gimnaziju, i Filozofski fakultet. Najvise je pisao lirsku poeziju i balade, a poznatija djela su mu: Lirika, Spasena svijetla, Osvijetljen put, Slap, Vocka poslije kise. Dobrisa Cesaric je umro u Zagrebu 1980. godine.
Autor
Poruka
Barbara
Datum upisa : 01.06.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pet Sep 18, 2009 2:39 am
U svjetlosti
Već očajan i lišen moći, Ja nisam očekivo spas. Tada u čemernoj samoći, Tvoj nježni začuo sam glas. I on je bio kao zov Na novi put, na život nov. I ti mi ruku svoju pruži, I ljubav nas u jedno združi.
Kako je duga bila noć U kojoj, draga, tebe snivah! Već mislio sam: nećeš doć. I rekoh: ona ti je živa u tvojoj želji, tvome snu, al odista je nema tu. Zemaljskim stazama ne kroči Ta, čije divne čekaš oči.
A gledaj: nebo sija plavlje Otkada ugledah tvoj lik. Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje Ugušiše u srcu krik. Očima tvojim obasjani Protiču sada moji dani. Raskošan, rujan, vedar, žut, Otvara jesen za nas put
Pođimo zagrljeni ,draga, U ovaj začarani svijet; U ljubavi je čudna snaga, Što korak pretvara u let. Od poljubaca, zagrljaja Sve oko nas je puno sjaja. Duboka sreća svuda zri, Jer sobom nosimo je mi.
Barbara
Datum upisa : 01.06.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pet Sep 18, 2009 2:40 am
Pjesma o tišini
Ona se uvijek javi kad zanoća. U večernjici svako veče sija. U tami bdije, u lišću ćarlija, A njena sestra zove se Samoća.
Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom. Blagoću ima stare mame. Ko dobar drug je; zagrli te rukom I punim smisla govori ti mukom, Ili ti ruku položi na rame.
Ako ti srce sija od vedrine, Milinom svojom ona je uveća, Ako je tamno, teret s njega skine, I otvara mu vidik u dubine. I katkad u njem zatreperi sreća.
Barbara
Datum upisa : 01.06.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pet Sep 18, 2009 2:41 am
Oblak
U predvečerje, iznenada, ni od kog iz dubine gledan pojavio se iznad grada oblak jedan.
Vjetar visine ga je njih'o i on je stao da se žari, al' oči sviju ljudi bjehu uprte u zemne stvari.
I svak je iš'o svojim putem za vlašću, zlatom ili hljebom, a on, krvareći ljepotu, svojim nebom.
I penjao se sve to više k'o da se kani dić do boga; vjetar visine ga je njih'o, vjetar visine raznio ga.
Barbara
Datum upisa : 01.06.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pet Sep 18, 2009 2:42 am
Kod:
Barbara
Datum upisa : 01.06.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pet Sep 18, 2009 2:45 am
Mala kavana
Mala kavana. Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje-- Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?!
Mjesece u meni ljubav je rasla, Al nikome to ne htjedoh reći. Bio sam sam, ispijen od čežnja, A tako blizu sreći.
Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra, Blijed od probdite noći, Da ću ti šaptati riječi, Sanjane u samoći?
da ću tog jutra, što će se vječno U riznici srca da zlati, Naić na ruku toplu i spremnu Da stisak mi dršćući vrati?
Dočekaj spremna svoga gosta.
Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pet Sep 25, 2009 10:04 pm
Dobriša Cesarić Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.
Tiho, o tiho govori mi jesen Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Nov 30, 2009 8:19 pm
Dobriša Cesarić
Pjesma mrtvog pjesnika
Moj prijatelju, mene više nema. Al' nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene koji spava. I tko je čita - u život me budi Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta, jeseni svojih nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, u zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) u stihove. U žaru sam ih kovo. Al' zatvoriš li za njih svoje srce, oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bi da živim u grudima ti. Sve svoje ljepote ja ću ti dati. Sve misli, sve snove, sve što mi vrijeme nemilosrdno ote, sve zanose, sve ljubavi, sve nade, sve uspomene - o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca, koji zlati sve čeg se takne. Ja topline hoću i obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! I zvijezda, kojih nema u mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, i biti ljubljen, moj neznani druže.
Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba sve moje stihom zadržane sate, sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba.
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Nov 30, 2009 8:19 pm
Dobriša Cesarić
Jedne noći
Te noći pisah sjedeć posve mirno, Da ne bih majci u susjednoj sobi Škripanjem stolca u san dirno.
A kad mi koja ustrebala knjiga, Sasvim sam tiho išao po sagu. U svakoj kretnji bila mi je briga Da staričicu ne probudim dragu.
I noć je tekla spokojna i nijema. A tad se sjetih da je više nema.
Mala kavana Mala kavana.Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje- Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla, Al nikom to ne htjedoh reći. Bio sam sam, ispijen od čežnja, A tako blizu sreći.
Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra, Blijed još od probdite noći, Da ću ti meko šaptati riječi, Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno U riznici srca da zlati, Naić na ruku toplu i spremnu Da stisak mi dršćući vrati?
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Nov 30, 2009 8:20 pm
Dobriša Cesarić
U svjetlosti
Već očajan i lišen moći, Ja nisam očekivo spas. Tada u čemernoj samoći, Tvoj nježni začuo sam glas. I on je bio kao zov Na novi put, na život nov. I ti mi ruku svoju pruži, I ljubav nas u jedno združi.
Kako je duga bila noć U kojoj, draga, tebe snivah! Već mislio sam: nećeš doć. I rekoh: ona ti je živa u tvojoj želji, tvome snu, al odista je nema tu. Zemaljskim stazama ne kroči Ta, čije divne čekaš oči.
A gledaj: nebo sija plavlje Otkada ugledah tvoj lik. Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje Ugušiše u srcu krik. Očima tvojim obasjani Protiču sada moji dani. Raskošan, rujan, vedar, žut, Otvara jesen za nas put
Pođimo zagrljeni ,draga, U ovaj začarani svijet; U ljubavi je čudna snaga, Što korak pretvara u let. Od poljubaca, zagrljaja Sve oko nas je puno sjaja. Duboka sreća svuda zri, Jer sobom nosimo je mi.
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Ned Jan 24, 2010 10:35 am
Dobriša Cesarić Povratak
Ko zna (ah, niko, niko, ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti – velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet možda iste kapi – I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono što je bilo: I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići --- I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići.
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jun 14, 2010 4:34 pm
Breze na ulici . Kraj bijelih breza svakog dana Ja prođem srca razdragana. (Oduvijek ima tajnih veza Između pjesnika i breza.)
Od čega dršćete, vi breze? Od slatkih slutnja ili jeze? Zašto vam krošnja podrhtava I onda kada vjetar spava?
Na ulicu, med svijet što viče, Ko da ste izašle iz priče. Nježne, treperave i čiste Baš kao prva ljubav vi ste!
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jun 14, 2010 4:35 pm
Tiho.o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jun 14, 2010 4:37 pm
Pjesma o kurtizani
U trošnom ruhu prošlih dana, Sa kosom ispod boje sijedom, Anita, stara kurtizana, Prešavši raskoš ide bijedom.
Ti, što si mladost proživjela noću, U zagrljajima bez broja, Ritnuta si u samoću, Između četir' zida svoja.
Prestaše davno šetnje u krznu, I nikoga nema da te još voli, Ali na rukama, koje ti mrznu, Bilo je usta kao na štoli.
No dobar san ti katkad vrati Blistave zube u te prazne desni, Kosu ti mladošću pozlati, Starački korak pretvori u plesni.
U zagrljaju nekom starom Oživljuju ti trome grudi, I, ražareno novim žarom, Propalo srce opet bludi.
Al sutra ti je teže zurit U prošlost, tvoje carstvo sjena; O, kako se je teško zgurit Na prijestolju od uspomena!
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jun 14, 2010 4:45 pm
Želje
Sve se želje naglo u dušu povuku Kada vide hladnu, neumitnu zbilju; Povrate se natrag, ne stigavši cilju, I žive u muku.
Samo kadšto koja u oku se javi, Kao lijepa žena, što na tiho okno Jedne tamne noći u noć pogleda.
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Uto Jun 22, 2010 11:21 pm
Ma kako uzdiglo se srce
Ma kako uzdiglo se srce, Klonuti mora, mora pasti Sudbino, prije no mi klone, O daj mu još jedanput cvasti!
Još jednom opij ga i digni Milinom jedne mlade žene, Još jedne zaljubljene oči Za ove oči zanesene.
Kad već se mora u tom srcu Ugasit mladost, a za vazda, Sa svojim blagom, slično škrcu Nek ne umre, već nek se razda!
Još nekoliko jasnih dana, Da cijelog sebe u njih zgusnem, I grleći se, ljubeći se Ostatak mladosti da usnem. Dobriša Cesarić
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Avg 23, 2010 1:35 am
Spoznaje
Prigno sam pred životom čelo Upoznavši mu mudru dvojnost: Što najjače u srcu peče, Postat će najviša opojnost.
Jer život-alkemista stari- Umijeće znade nepoznato. Od muka,bolova i sumnja U mome srcu stvara zlato.
Što dublji mi je bio bol, U većem sjaju je umino. I tako vršim poziv svoj: Od suza praveći vam vino.
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Avg 23, 2010 1:37 am
Želje
Sve se želje naglo u dušu povuku Kada vide hladnu, neumitnu zbilju; Povrate se natrag, ne stigavši cilju, I žive u muku.
Samo kadšto koja u oku se javi, Kao lijepa žena, što na tiho okno Jedne tamne noći u noć pogleda.
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Avg 23, 2010 1:39 am
Tiha Bolest
Ja nosim jednu posve tihu bolest. Htio bih da se mogu nemicati, Da mi uho šumi tišinu ko školjka, I svaka boja koja me vrijeđa Da umre iza spuštenih vjeđa.
Ležati nijem, nepomičan, ko kip Jednoga boga, što u zemlji spava, I ne sluti da još uvijek - Ponad njeg - Sunce sja i niče trava.
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Avg 23, 2010 1:42 am
Skrivena bol
Netko sa svojim bolom ide Ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I neda mu prijeći u suze i riječi.
Radje ga skriva i tvrdo zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadrće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga use povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Gost Gost
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Avg 23, 2010 1:43 am
Kad budem trava
Možda će onda bolje da bude Kada se jednoga dana preselim U crve i u zemne grude.
Ljuljat ću se u travama veselim, Mjesečinom i suncem poliven, Rasitnjen i dobro skriven.
Ništa mi neće ostat od uma, Nijedna misao mrtvoga duha; Ja neću imat ni uha ni sluha, Da slušam tišinu svojega šuma.
Ako me kada stanu i kosit, Neće mi bola nanijeti kosa - Jedini teret koji ću nosit U novom životu biti će rosa.
Gost Gost
Naslov: Dobriša Cesarić Uto Okt 05, 2010 10:25 pm
Dobriša Cesarić
1902.-1980.
Pjesnik Dobriša Cesarić rodio se 10.januara. 1902. godine, u Slavonskoj Požegi, Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje završava osnovnu školu i četri razreda niže gimnazije. U jeku prvoga svjetskog rata, 1916. godine dolazi u Zagreb, grad u kojem maturira, u kojem se 1920. dodine upisuje na Filozofski fakultet i grad koji će postati i ostati njegov grad. Povremeno odlazi u inozemstvo - Italija, Njemačka, Bugarska. U književnosti se javlja kao četrnaestogodišnjak, pjesmom “I ja ljubim”, prva zbirka pjesama “Lirika” objavljena mu je 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim književnim časopisima – Književnoj republici, Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj reviji…- objavljuje književne prikaze, prevodi sa njemačkog i ruskog jezika. Objavio je sljedeće knjige: Lirika, Spasena svijetla; Izabrani stihovi; Pjesme; Knjiga prepjeva; Osvijetljeni put; Goli časovi; Izabrane pjesme, a izašla mu je i zbirka prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga prepjeva. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva. Ponekad je nostalgičan, ali rijetko kada sumoran.Cesarić je pjesnik, pjesnik grada, ljubavi te uzajamne ljudske simpatije i povezanosti generacija, ljubitelj ljepote i pisane riječi koji je slobodno mogu reći stvorio svoj vlastiti stil. Pisao je između dva svjetska rata, a njegova poezija iako je u pjesmama često opisivao smrt je prožeta slavljenjem života O njemu su uvijek s poštovanjem govorili svi ljubitelji poezije,često ga nazivajući ''čarobnjakom stiha; " Mnoge su pjesme Dobriše Cesarića zbog svoje melodioznosti i skladne metrike uglazbljene pa su postale i nezaboravne šansone. Njegovi stihovi nas maštovito vode kroz predjele odbjegle sreće,ugaslih strasti ,želja i tjeskobe,a pjesnički nemir Cesarićeve duše dodiruje sve ljubitelje poezije kao čarobnim štapićem. U trenu smo i vagonaši i voćka poslje kiše,i kapljica koja život daje slapu,a Cesarićevi opisi prirode i ljepote koja nas okružuje pa bio to samo mali slap i kapljca u njemu,oblak ili tek voćkica okupana kišnim kapima,očaravaju nas svojom ljepotom i jednostavnošću. Umro je u Zagrebu,18.12.1980.
Duca D- 03
Location : .ba Humor : :) Datum upisa : 26.09.2010
Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam, da li da je želim, ili ne želim.
U moru života, što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna u plavom, Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve, što slutnja šapne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Poglédat ko stranci, Bez imalo svijesti, koliko nas vežu Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono, što je bilo; I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići - I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam, da li da je želim, Ili ne želim.
Duca D- 03
Location : .ba Humor : :) Datum upisa : 26.09.2010
Moj, prijatelju mene više nema, Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je čita u život je budi. Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta, Jeseni nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se Ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) U stihove. U mraku sam ih kovo, Al zatvoriš li za njih svoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim U grudima ti. Sve svoje ljepote Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove, Sve što mi vrijeme nemilosno ote, Sve zanose, sve ljubavi, sve nade, Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati Sve čeg se takne. Ja topline hoću I obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! i zvijezda kojih nema U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne Oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, Da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Duca D- 03
Location : .ba Humor : :) Datum upisa : 26.09.2010
Ja nosim jednu posve tihu bolest. Htio bih da se mogu nemicati, Da mi uho šumi tišinu ko školjka, I svaka boja koja me vrijeđa Da umre iza spuštenih vjeđa.
Ležati nijem, nepomičan, ko kip Jednoga boga, što u zemlji spava, I ne sluti da još uvijek - Ponad njeg - Sunce sja i niče trava.
Duca D- 03
Location : .ba Humor : :) Datum upisa : 26.09.2010
Već očajan i lišen moći, Ja nisam očekivo spas. Tada u čemernoj samoći, Tvoj nježni začuo sam glas. I on je bio kao zov Na novi put, na život nov. I ti mi ruku svoju pruži, I ljubav nas u jedno združi.
Kako je duga bila noć U kojoj, draga, tebe snivah! Već mislio sam: nećeš doć. I rekoh: ona ti je živa u tvojoj želji, tvome snu, al odista je nema tu. Zemaljskim stazama ne kroči Ta, čije divne čekaš oči.
A gledaj: nebo sija plavlje Otkada ugledah tvoj lik. Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje Ugušiše u srcu krik. Očima tvojim obasjani Protiču sada moji dani. Raskošan, rujan, vedar, žut, Otvara jesen za nas put
Pođimo zagrljeni ,draga, O ovaj začarani svijet; U ljubavi je čudna snaga, Što korak pretvara u let. Od poljubaca, zagrljaja Sve oko nas je puno sjaja. Duboka sreća svuda zri, Jer sobom nosimo je mi.
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Ned Jul 24, 2011 1:16 pm
Већ очајан и лишен моћи, [You must be registered and logged in to see this image.]Ја нисам очекиво спас. Тада у чемерној самоћи, Твој њежни зачуо сам глас. И он је био као зов На нови пут, на живот нов. И ти ми руку своју пружи, И љубав нас у једно здружи.
Како је дуга била ноћ У којој, драга, тебе снивах! Већ мислио сам: нећеш доћ. И рекох: она ти је жива У твојој жељи, твоме сну, Али одиста је нема ту. Земаљским стазама не крочи Та, чије дивне чекаш очи.
А гледај: небо сија плавље Откада угледах твој лик. Љепота, снага, свјетло, здравље Угушише у срцу крик. Очима твојим обасјани Протичу сада моји дани. Раскошан, рујан, ведар, жут, Отвара јесен за нас пут
Пођимо загрљени, драга, О овај зачарани свијет; У љубави је чудна снага, Што корак претвара у лет. Од пољубаца, загрљаја Све око нас је пуно сјаја. Дубока срећа свуда зри, Јер собом носимо је ми.
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Mala kafana.Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje - Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla, Al nikom to ne htjedoh reći. Bio sam sam, ispijen od čežnja, A tako blizu sreći.
Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra, Blijed još od probdite noći, Da ću ti meko šaptati riječi, Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno U riznici srca da zlati, Naić na ruku toplu i spremnu Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić
[You must be registered and logged in to see this image.].................................................. ..................................................
O kako sam se odusevila ovom temom! Prelepa je pesma POVRATAK koju sam jos u gimnaziji naucila napamet i nisam zaboravila. Moj omiljeni pesnik, hvala :141545:
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Sub Jun 08, 2013 1:13 am
Mrtvac Skupina poluglasnih ljudi Kraj odra stoji. Titra plam Visoko rabuktalih svijeća, Al u tom skupu on je sam.
Na prozorima sunce sja. Treperi. Ali nema moći Da baci ma i jedan trak U tamu beskrajne mu noći.
Govor i jecanje i plač Tišina su njegovom uhu Životu uzet, on tek šuti, Tajanstven u svom crnom ruhu.
Oko njega mirišu ruže. On leži smiren, kao svet. Ne osjeća ih. Njihov miris Ne dopire u njegov svijet.
O pjesmi: - Tema: Život poslije smrti - Motivi: Pogreb, tišina, ništavilo - Rima: Paralelna - Ritam: Usporen - Pjesničke figure: - epiteti („visoko razbuktale svijeće“) - metafore („govor i jecanje i plač tišina su njegovom uhu“)
Dojam o pjesmi: Ova pjesma mi se sviđa, iako je tužna. U meni je pobudila osjećaj tuge. Navela me je na razmišljanje o životu poslije smrti.
Slap Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem žnači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.
Dojam o pjesmi: Lirika Dobriše Cesarić je jednostavna, čista i jasna, snažna, duboko misona i ljudski topla. Iz nje sja vječita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu. Cesarićeva je poezija duboko osjećajna i humana, govori čovjeku i o čovjeku, a Cesarićevi dožljivaji prirode su čisti i snažni. Pjesnički izraz je bogato izražajan i prirodan. Pjesnik ima osjećaja za socijalne teme, bijedu i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla života, vezom čovjeka i prirode. S malo riječi pjesnik oživljuje slike iz prirode i grada ili izražava najdublja osjećanja. Sadržajna analiza: Pjesnik je uzeo motiv slapa da dočara trajanje života, postavi pitanje što u njem znači pojedini čovjek i pokuša na njega odgovoriti. Motiv slapa i kapi u pjesmi imaju preneseno značenje – slap predstavlja život, čovječanstvo, zajednicu, a kap pojedinca.
Stilska i strukturalna analiza: Pjesnik se služi akustičkom slikom i ritmom riječi “Teče i teče, teče jedan slap” da izreče misao kako život traje i traje (ponavljanje glagola “teče”). Vizualna slika “Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara” kazuje nam da kao što kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i boja, tako i pojedinci doprinose svojim djelima boljem i ljepšem životu. Pjesnik postavlja pitanje “Što u njem znači moja mala kap?” – Što znači jedan čovjek? Epitet uz imenicu kap (“moja mala kap”) kazuje da jedan čovjek sam za sebe ne znači puno. I daje odgovor “Taj san u slapu da bi mogo sjati i moja kaplja ga pomaže tkati.” – Svaki pojedinac daje neki svoj doprinos zajednici.
Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 10 slogova. Rima pjesme je parna. Pomoću običnih, jednostavnih riječi pjesnik postiže skald, ljepotu i misaonost pjesme.
Tiho, o tiho govori mi jesen Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada snježi, spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.
Dojam o pjesmi: Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova, pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.
Sadržajna analiza: Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog ugođaja.
Stilska i strukturalna analiza: Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. Zatim sve utihne, smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku zime “I kada snježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.” Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najvljuje kako to jesen “govori”. Ostali stihovi imaju parnu rimu.
Oblak
Mjesto radnje: Nebo
Vrijeme radnje: Predvečerje – “U predvečerje, izneneda...”
Tema: Oblak
Rima: Iznenada - grada
Likovi: Oblak, vjetar Kratki sadržaj: U ovoj pjesmi opisuje se jedno predvečerje kada se na nebu pojavio oblak. Vjetar sa visine ga je njihao, s njime se igrao. Tako jako se okretao po zraku da su ljudi čak gledali njegovu lijepu igru na nebu. Tako dugo se igrao dok ga jednom vjetar nije samo raznio.
Naljepša kitica: “I plovio je sve to više, Ko da se kani dić do boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga.“
Ta mi je kitica najjepša zato što je najljepše opisano kako se vjetar igra sa oblakom i kako ga na kraju raznese.
Mrtva luka
Mjesto radnje: Luka – ”... ima jedna mrtva luka...”
Vrijeme radnje: Jutro
Tema: Mrtvi brodovi koji se boje plovidbe
Rima: brodi – vodi boje – stoje sreću – meću
Likovi: Brodovi, ćuk Najljepša kitica: “I tako u snovima gledaju sreću, A plovit se boje. Na jarbole šarene zastave meću I – stoje.“
Likovi: Netko tko ima težak život i želi nekamo pobjeći
Kratki sadržaj: U ovoj pjesmici je pisac opisao težak život ljudi koji žele nekamo pobjeći, oni čekaju neko čudo a to čudo im ne želi doći.
Najljepša kitica: “O, mi smo toga presiti. Pobjeći, pobjeć nekamo! Mi čudo čekamo, A neće nam se desiti.“
Voćka poslije kiše Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi pa ih njiše. I bliješti suncem obasjana, Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet kao prvo, Obično, jadno, malo drvo.
Ovo je kratka lirska pejzažna pjesma. Rima je parna. Tema pjesme je ponovno rađanje, bilo voćke bilo nekog drugog živog bića.
Slap Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. Pjesma ima preneseno značenje (Teče i teče, teče jedan slap – pjesnik uspoređuje slap sa cjelim narodom, civilizacijom; Što u njem znači moja mala kap – pjesnik uspoređuje jednu kap slapa sa svojom prividnom ništavošću u društvu; Gle, jedna duga u vodi se stvara - Duga simbolizira sva lijepa i dobra postignuća u životu). Ma koliko se čovjeku činilo da je nevažan u društvu, bez njega se ipak puno toga dobroga ne bi moglo dogoditi.
U spomen Sergeju Jesenjinu Između ljudi što pjevaju život I grabe užitke iz noći i vina, Ima ih koji padajuć rastu, Padajuć rastu kao lavina.
Njihova duša gasne i gasne, Da sto puta jače u pjesmama sine, A njihov put je čist i bijel Kao snježni put lavine.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuju poredbe (Padajući rastu kao lavina; A njihov put je čist i bijel Kao sniježni put lavine). Tema pjesme je život pjesnika Sergeja Jesenjina koji je u potpunosti žrtvovao svoj život i svoje zdravlje, zato što je to bio njegov način dolaženja do inspiracije.
Shelley Kadikad, u kasni sat, Tajanstven dar mi bude dat, I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi more.
Na vrućem čelu u taj mah Osjetim cijelog svijeta dah. Trepere zvijezde u visini, I njihov sjas me sretnim čini.
Prolazi noć. Ja lutam sam. O, kom da ovaj zanos dam? Ja živim njime, u njem bdim. Da plačem? Pišem? Što ću s njim?
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. U pjesmi se pojavljuju metafore (Tajanstven dar mi bude dat – pjesnik dobiva inspiraciju; I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi more. - Pjesnik čuje neke čudne šumove koji ga podsjećaju na razgovor likova u nekoj njegovoj pjesmi; O, kome da ovaj zanos dam? – pjesnik ne zna u koju bi pjesmu pretočio inspiraciju). Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu došla u kasne noćne sate.
Predjesenji dan Već nema sunce starog žara, Al dan je nasmješen i vedar. Bez Posla i ne vičuć više Posljednji prođe sladoledar.
Tumara bijeli čovjek ljeta Po gradu, nevesela lica. Kadikad padne žuti list Pred kotač njegovih kolica.
To javlja jesen, da je tu, I zemlja čeka prvu kišu, A kestenjari -ti uglari- Prašinu ljeta s peći brišu.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuje personifikacija (Al dan je nasmiješen i vedar; To javlja jesen, da je tu). Tema pjesme je preobrazba iz ljeta u jesen i zimu.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jul 21, 2014 1:34 am
Pjesma o tišini
Ona se uvijek javi kad zanoća. U večernjici svako veče sija. U tami bdije, u lišću ćarlija, A njena sestra zove se Samoća. Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom. Blagoću ima stare mame. Ko dobar drug je; zagrli te rukom I punim smisla govori ti mukom, Ili ti ruku položi na rame. Ako ti srce sija od vedrine, Milinom svojom ona je uveća, Ako je tamno, teret s njega skine, I otvara mu vidik u dubine. I katkad u njem zatreperi sreća
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jul 21, 2014 1:37 am
Molitva
Što htjedoh reći, davno sve sam U djetinjstvu još reko bogu, Ali da nisam kakav jesam I da vjerovat još mogu, Za ovo dijete koje volim, Ovako boga bih da molim:
Svojim si zvijezdama napiso U prazno nebo sve sudbine, I mi smo samo tvoja miso, Što sija zvjezdama iz tmine. Svejedno dali ćemo stići Na vrhove il past u bezdan, Mi moramo tek ići, ići Svud kud nas put vodi zvjezdan!
O dobri Bože, ako one Zvijezde što sjaju njoj sudbinu U nevolju i jad je gone, U očajanje i crninu, Milostiv pogled na nju svrni, Gle, ima oči kao lane, Od budućih joj dana crnih Učini, Bože, svijetle dane!
Sve zvijezde što joj život mrače, O dobri Bože, ti ugasi - Sve one zvijezde koje znače Besanih noći sijede vlasi, I one koje bolest nose U svojemu sjaju blijedom, I one koje prijete bijedom. I one koje prijete bijedom.
Al ako nećeš da ih zgasiš I ako iskušenja treba, Ti moraš, Bože, da je spasiš Pred ponorima mostom neba. I nemoj da joj život zgadiš, Odrediv puno bola za nju, A kada spustiš ruku na nju, Spusti je samo da je gladiš!
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jul 21, 2014 1:45 am
Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi, pa ih njiše. I bliješti, suncem obasjana, čudesna raskoš njenih grana. Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet, kao prvo, Obično, malo, jadno drvo.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pon Jul 21, 2014 1:49 am
Poludjela ptica
Kakvi to glasi čuju se u mraku, Nad noćnim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima noseći, Kuda to leti, što bi htjela doseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno, da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nižu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru, što je svu golica. A kad je umor jednom bude shrvo, Neće za odmor nać nijedno drvo.
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
Naslov: Re: Dobrisa Cesaric Pet Nov 28, 2014 11:15 pm
Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati. Tiho, o tiho govori mi jesen Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama...Slap...