DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
MIKA ANTIC BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
MIKA ANTIC BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 MIKA ANTIC

Ići dole 
+15
Zana
Kijara-brm
determinanta
Samouka
Trojanka
Helena Trojanska
drdoktor
REVELIN
Aurora Borealis
sonia
Barbara
Krupljanka
Lily
Storm_z
Danubius
19 posters
Idi na stranu : 1, 2, 3, 4  Sledeći
AutorPoruka
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:17 pm

Miroslav Mika Antic - neki pesnik iz Mokrina


Pesnik, boem, rodjen je u martu 1932, telesno prisutan na ovom svetu do 24 juna 1986, ali - i dalje je tu u necijim glavama i knjigama, po sajtovima.
Bio je mnogo toga. Neki ga pamte po tom sto je dao ime cuvenoj beogradskoj kafani Poslednja sansa. Neki vele da je on ustvari pesnik. Neki kazu da je radio u vodovodu i kanalizaciji.
Bilo kako bilo Mika Antic je dopunio mnoga detinjstva. I dorekao mnoge živote. Kad ne znamo za šta drugo mi se uhvatimo za njega i to često prodje.
Jedan moderator je mučki obrisao tekst koji sledi u nastavku.
Svakog jutra po jedna odlicna biografija


Rođen sam 1932. godine U Severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čitava moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih još želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama… Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikom drugom, bar đacima u školi, jer oni, na žalost, moraju da uče i život pisaca.
Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio na kompresorima, obrađivao drvo - umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Imam i neke nagrade i priznanja. Dve “Nevenove”. Jednu za životno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorja. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam Ordena zasluge za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica. Recimo: uređivao list “Ritam”, ili uređivao Zmajev “Neven”.
Najviše bih, ipak, voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima.
Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi “In memoriam” u jednoj od ovih knjiga.
I u svim ostalim svojim pesmama.
Mika Antić










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:18 pm

KAD BI JASTUCI PROGOVORILI

Kad bi jastuci progovorili
o tome sta neko sanja i krije,
kada bi zaista progovorili
o tome sta neko radi kradom,
o devojcici,
na primer,
sto imitira starije
i nesto spletkari... spletkari,
sva izbrljana pomadom,
ili o decaku
sto se tupim ziletom brije
- kao: kuburi covek s bradom,
i sve ostalo kad bi progovorili
o tebi
i o meni,
bilo bi da se place i smeje
i da se pocrveni.


Srecom: jastuci nista ne govore.
Cuvaju milion tajni u mekoj belini perja.
Oni su kao ladje,
velike bele ladje,
sto plove u nemoguce,
u snove,
u bezmerja.
Uvece te odvedu.
U zoru te dovedu,
I zna se: sve je uredu.

Miroslav Mika Antić











[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:19 pm



Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju
dugacko, siroko i visoko.


Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj,
kad im je tako lako da ga vide i izmere.


Oduvek sam se cudio onima koji razumeju znake u
kalendarima, datume, mesece, stoleca, ili stanu pred
sat i procitaju vecnost.


To mora biti suluda i neobicna hrabrost usuditi se
komadati i usitnjavati vreme.


Kameni mir daljine sav je presvucen mojom kozom.


Sklapam oci i osecam: sve ono sto sam bio, i ono sto
sam sada, jos uvek nisam ja.To je tek priprema za mene


Koliko znam da pitam, toliko znanja mi pripada.














[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:20 pm

Joca
Jesi l' cuo da ce sutra padati dinari s neba?
- Nisam.
A je l' verujes da ima tica sto donosi kolace?
- Ne verujem.
Jesi l' cuo da ima negde gde je stalno leto?
- Nisam
A jel' verujes da u radiju zive mali ljudi?
- Ne verujem.
Pa mars onda iz naseg sokaka kad ne umes da sanjas.
Da te pokrljam na pola, kao lebac!
Eto!

Iz Garavog Sokaka
Pjesma koja me je naucila kako da nikada ne porastem.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:21 pm

Mene je neko od malena zatvorio u prolazno i zakljucao
za mnom kapiju beskonacnog.


Dresairan da mislis zajedno. Zato i ne volim zakletve.
I zajedno da pevas. Zato i ne volim horove.
I zajednicki da tugujes. Zato i ne volim sahrane.


Jedino si sam kad ostaris.


Bas zbog te samoce u starosti, koja se dogadja naprasno
tamo gde prestaje detinjstvo, hvatao me je strah.
I vecito sam sumnjao u to su me ucili.


Ucitelj obicno kaze: "Ako zelis da saznas,
pogasi sve svoje svetlosti i uputi se za mnom."


Te, petnaeste godine, osamdeset i treceg dana,dogodilo
se nesto sto mi je dalo znak da podjem sam sa sobom.
Prohodao sam na rukama.












[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:22 pm


Rodjen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka.Tu nista ne
vraca dozive. Popiju ih daljine.


Jata lete u mestu, i mogu se uzabrati.
Sve se priginje zemlji.
Sve je nadohvat ruke.


Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme
duzinama senki. Mlecni put je do kolena, kao prosuta
slama. Ne moras da se penjes: zvezde rastu u zbunju.
Samo se uputis ravno,pa vrezama od zlata i posle desetak
koraka vec hodas po nebesima.


Zar sve to ne lici na slobodu?











[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:37 pm



[You must be registered and logged in to see this link.]


Nekad nisu dovoljne samo reci koje se citaju,treba i cuti.Evo za poklonike recene reci.Ipak,za mene kad je u pitanju,izgovor i dozivljavanje poezije postoji samo jedan,jedini-Rade Serbedzija.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:44 pm

Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:45 pm

PESMA ZA NAS DVOJE




Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako....
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:46 pm

Danijela




Svi imaju usred glave,
nesto cime misle.

Neko ima zelen mesec.
Neko ima zuti dukat.
Neko kolac, neko prsten,
ili zlatnu mindjusu.

Svi imaju usred glave
neku lepu pamet..

Ja u glavi imam jedno
sasvim prazno - nista.
Sve sto stavim pod celo
- u to nista propadne.

Takvo mu je otvoreno dno
od te moje glave.

II

Svi imaju usred grudi
nesto cime zive.

Neko ima crven cvet,
Neko ima slatku pcelu.
Neko sunce, neko potok,
ili saren propeler.

Svi imaju usred grudi
neko lepo srce.

Ja ukrala jedan sat
i sakrila pod rebra.
Da ne budu grudi prazne.
Da ne duva kroz njih vetar.
Da ja imam nesto zivo
unutra.

Lepo mozes da ga cujes
kako kuca pod kosuljom.

Ako mislis da je srce
- varas se.
Srce mi je u petama
od kad sam se rodila.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:47 pm

.A onda i prva ljubav



1



Nije to nagovaranje, rodjeni moji.
Ko nece dalje da cita - nek slobodno zazmuri.
Ali pazite dobro:
ako u vama postoji
jedno veliko pitanje koje nestrpljivo zuri,
pitanje vece od brda,
i jedna treperava dusa sto veruje u cuda,
i ako se u vama neke lepote talasaju
i neke svetlosti radjaju,
onda je sasvim vejedno dali zmurite
ili ne zmurite
jer cuda se vec dogadjaju.


Junaci,
nos u jastuk!
Nek masta kao lokomotiva leti!
razumem sve vase brige
i nespretnosti
i strah,
i evo: pomazem danas svakom da se seti
sto se bez razlog duri i smeska u isti mah.
Junaci ,
nos u jastuk!
Niko ne mora znati sta je.
Vazno je da nesto postoji i da to nesto traje
i kazem:
bas nije nagovaranje
Ko nece dalje da slusa - neka zapusi usi.
Vazno je sta je skriveno u nama,
u dusi.


A ova pesma je oko sto vidi i kroz tamu.
Nju neces prevariti kao tatu i mamu


2


Evo o prvoj ljubavi jos samo nesto malo:
nek ne zaboravi niko - ona je iapk vecna.
Ona je kao nebo sto se uskovitlalo
kad je u zoru palo u ogledala recna.
Ona ce ostati sramezljiva i vitka
u nekim buducim staricama
koje sad krisom sanjaju odrezane vitice
i zure da zavrse sve zadatke na vreme,
i u nekim buducim penzionerima
koji gaze po blatu i skakucu po baricama,
skupljaju slicice fudbalera
i dobijaju jedinice zbog Pitagorine teoreme.
Ona je najlepsa ljuljaska izmedju
radosti i samoce
kad se najvise hoce,
a niko ne zna sta hoce.
I kad godine minu u beskraj...u daljinu...
i prodju mnoge lepote
i svenu mnogi cvetovi,
jedino prva ljubav ostace negde u oku,
u nekim obicnim stvarima,
u pozutelim spomenarima
kao vecno novi nepoznati svetovi.


Zato i vredi sanjati,
zato i vredi zeleti,
- sta nas se ostalo tice!


Zato i vredi napisati i kao plakat podeliti
ove sarene reci koje na pesmu lice.


3


Najzad,
u prvoj ljubavi radja se i prva bora
ovde negde na celu
i celog zivota te prati


Radja se prva tuga i prva ljubomora
i prvi put se pati.


I odjednom ti drugcije izgleda citav svet.
Nesto u glavi gori,
nesto tutnja
i vri.
To nije kao matematika.
Tu su dva i dva cesto - pet
A cesto - nisu ni tri.


Ne pitaj zasto odkud odjednom kosava brise.
To mozda i nije vetar.
To prva ljubav uzdise.


Ne pitaj odkuda kise odjednom pljusnu jace.
To mozda i nije pljusak,
vec neko zbog ljubavi place
i trepavice mu slane
i rukavi mu slani
kao presoljeni rucak i kao okeani.


Uostalom
sta vredi o prvoj ljubavi i dalje da se soli.
Izvoli,
samo izvoli,
pa ako je tebi isto ovako - ti kazi,
a ako nije isto - onda sve se ovo ne vazi...
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:48 pm

O CEMU PRICAMO DOK SETAMO


O cemu pricamo dok lutamo
u predvecerje gradom?
U stvari:mi samo cutimo...cutimo
i gledamo se kradom.
U stvari mi se u sebi pitamo
nesto sto nikom nije jasno.
Sanjarimo i skitamo...skitamo
i katkad smrknemo glasno.
A kad se nebo skoro vec smraci
i od svetiljki grad pozuti
odjednom znamo sve sta znaci
to sto se ovako cuti.
U stvari mi to u sebi slutimo
reci narasle u bezmerje,
pa nam je dosta i da cutimo
i lutamo kroz predvecerje.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:49 pm

platiti izlaz

hteli ste silom da me naterate
na vaš preživeli način kretanja.
način kretanja tvrdih i sporih stvari.

grlili ste me,
a ipak niste znali gde sam.
u tom očajničkom neznanju,
tražili ste da odredite svoje mesto u meni.

jedno je: platiti ulaznicu,
a drugo: platiti izlaz.

ko uđe, a ne ume da iziđe,
nije trebalo ni da se bavi kretanjem.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:50 pm

epilog

ovo nije ispovest.
ovo je gore nego molitva.

hiljadu puta od jutros
kao nekad te volim.
hiljadu puta od jutros
ponovo ti se vracam.

hiljadu puta od jutros
ja se ponovo plasim
za tebe,
izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat
ko zna kakvim ljudima.

da li sam jos uvek ona mera
po kojoj znas ko te boli?
po kojoj znas koliko su pred tobom
svi drugi bili goli?

ona mera po kojoj znas ko te otima,
a ko placa?

da li sam jos uvek
medju svim tvojim zivotima
onaj komadic najcistijeg oblaka u grudima,
i najkrvavijeg saca?
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:50 pm

mreža

I
vredi li se upuštati u tumačenja stvari kojima
nismo u stanju da sagledamo obim?
milijarde su godina potrebne da se vratimo
u dubine strpljena.
jer ogromna je starost
tog svojevrsnog čuda koje se zove: nas
dvoje.

u tami prastare prošlosti, baš kao i sad,
ovako, spusti mi polako glavu na neko
bivše rame, i zagledaj se pažljivo u plave
barice neba.

da se ti nisi rodila, neko bi morao biti voljen
na ovom mestu. da se ja nisam rodio,
neko bi umesto mene bio tu da te voli.
drugi bi primili poruku i drugi bi produžili to
što se zove beskrajno.

veruj mi, prva ljubavi, nemoguće je voleti
prvi put u ovoj večnosti.


II
neko vreme sam mislio da imam ogromnu
moć nad dušom večernjih voda. otkrio
sam to slučajno.
ništa ne činim silom. ništa ne činim namerno.
ni naučeno napamet. niti umem da
predvidjam.
jer ja budućnost ne slutim. to ona mene
naslućuje kao daleko proricanje.

jednog je jutra voda postala u jezeru nestvarna,
mekša od želatina.
i ja sam, nadnesen nad nju, umesto moga
lika video nešto čudno: lice jedne
devojčice.

bio sam prvo uznemiren, pa zbunjen i smeten,
pa uplašen, kad je ta slika počela uporno da se ponavlja.

napustio sam jezero i zaštao u brda.
ništa se nije izmenilo.
lik se i dalje javljao.



III
ubrzo sam razumeo da nema smisla bežati.
ne prati ona mene, već ja idem za njom.
nadnesem li se nad lokve, bunare ili potoke,
već je čekala tamo.

danima sam se mučio da je noktima oljuštim
sa površine talasa. i nije mi uspevalo.
onda sam pokušavao da je dotaknem usnama
i na prevaru posrčem. i skoro sam
se udavio.

skakao sam u nju. i gnjurao se uzalud. pleo
sam mreže od trave, vrše od grabovih mladica i zabacivao udice.
gadjao sam je kamenjem, a kamenje se vraćalo
i tuklo me po licu.

i ma koliko se trudio da je odatle izvadim,
uvek bi na dlanu ostao njen izgužvani
osmeh, mokar kao celofan, i curio mi
kroz prste.
a lik je u vodi bio i dalje jasan i netaknut.

................
XIX

veruj mi, poslednja ljubavi, nemoguće je voleti
poslednji put u večnosti....


mika antić
zbirka: "hodajući na rukama"
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:52 pm

"...Zar te ne uplasi pomisao
s kim luta tvoja svest kad zaspis?

S kim se izlezava tvoj san
sad, dok si budan?

Gde je sve ono sto si zaboravio da si bio?
Gde je sve ono sto si sad, a ne znas da to jesi?

Gde je sve tvoje
Svaki put kad ga trazis?

Zar te ne uplasi to sto osim porazne ljubomore i nemas drugog dokaza da si nekada bio dete?..."

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:53 pm

Ne mogu da dišem
od tebe.
U nosu mi duša,
nesrećo.

Ja žvaćem tvoju kosu.
Ti žvaćeš moju krv.
Ja žvaćem tvoje ruke.
Ti žvaćeš moje srce.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:53 pm

odluka

zivot je sve nesto iz pocetka
juce i prekjuce sutra ne vrede

nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede

pa cemu onda razocaranja?

ako je jedna ljubav - corak,
odmah se drukcije i lepse sanja

I kad si najvise tuzan i gorak
nekih se novih ociju setis
i shvatis da letis... divnije letis

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:54 pm

*** MIT O PTICI ***

PRVI DEO

I

Ko u ramenima oseca zemljinu tezu
kao prikriveni bol,
pripada potomstvu onih sto su u drevna vremena
znali za vestinu lebdenja:

onoj potpuno drukcijoj vrsti nasih predaka,
ne ovih sto nas dosezu krvlju iznutra,
vec nekih prozracnih sto nas doticu samo spolja
usnama zlatnim kao vecnost.

To je taj rodoslov od kojeg smo nasledili
neizlecivo mucenje da mislimo.
I u amanet dobili zenicu sto ne sabira
i ne odasilje utiske,
nego je culo sa iskustvima jednog sutra.

Jedno je: gledati vidom, a drugo: videti vid.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:55 pm

zapisano u sredu

u sredu smo se prvi put sreli,
a do tada se nismo znali

u petak smo se zavoleli
u ponedeljak posvadjali

opet je sreda. sad svima kazem
dok lutam po korzu sam:
ne, nije ona lepsa ni draza
od drugih devojcica koje znam

pa kad je sretnem - oci krijem

zvizducem

gledam u nesto drugo
i mislim:
zbilja, svejedno mi je...
al okrecem se dugo...

dugo...
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 5:57 pm

Drugarska pesma

Ništa ti ne razumeš,
moj najrođeniji blesane,
uobraženi prinče
što te je život razmazio.
Da znaš kolike sam noći
uznemirene i besane
drhtao kraj tvog uzglavlja,
pokrivao te i pazio.

Ti si za mene još uvek
parče tek rođenog mesa:
onaj musavko što vrišti
i celu kuću potresa.

Ja sam te, lepoto moja,
naučio da hodaš.
Svima sam plaćao piće
kad su ti zubi nikli.
Ja sam ti dao život.
Nije te donela roda.
A sada smo se, odjednom,
jedan od drugog odvikli,
kao da sve što kažem
zaista ne razumeš
i kao da sve sto umem
ti triput bolje umeš.

U redu, pametna glavo.
Ja sam te ljuljao, kupao,
ponosio se tobom,
nemušte reči sricao,
i dosta svoje mladosti
zbog tebe sam polupao
i kad je u svet trebalo
nisam se zbog tebe micao,

nego sam sav osedeo,
moj naduvenko mili,
da bi tvoj život
i dani valjani bili.

Danas kad rođendan slaviš,
sve ću svečane torte
pobacati kroz prozor
na užas rodbine cele.
Ti znaš: ja sam tvoj otac.
Mi smo od takve sorte
što ne sme da zadrhti
kad odapinje strele.

Možda još nije kasno.
Jednom se mora sve reći:
i drugarski i tužno
i grubo i srneći.

Propustio sam godine.
Ispustio te iz ruku.
Sve tvoje slabe ocene
moljakanjem sam rešio.
Večito sam se svađao
kad te drugi istuku.
Bio si moje mezimče
i tu sam najviše pogrešio.

Četrnaest ti je godina
i zar te stvarno ne vređa
da stalno za tebe podmećem
i dušu i glavu i leđa?

Hoću da jasno kažeš
kad misliš da budeš muškarac.
Zar treba i sutra da rešavam
sve što ti odraslom fali?
"Tata, škripi u braku...
na poslu... daj za džeparac..."
A ja ti i dalje pomažem
jer te volim i žalim.

Ne čestitam ti rođendan.
Mi smo se uzalud borili
i stvarali smo čuda,
a ništa nismo stvorili.

I evo, danas ti dajem
reč roditeljsku i mušku:
ako ne postaneš čovek
na ovoj, tek započetoj
čarobnoj stazi života
- moram i razbiti njušku.
Makar oženjen bio,
makar u trideset petoj.

Nikad te tukao nisam.
To za dečake nije.
Al sutra, odrasli prinče,
videćeš kako se bije.

...jedna od najlepsih
njegovih pesama za mene :D
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:00 pm

MIT O PTICI
II

Tesko je danas i opisati te nase cudnovate pretke
obrasle vetrom i svetloscu.
Jedino nas jos zagrljaji pomalo podsecaju
na njihov nacin letenja.

Ili to, kad neocekivano otkrijemo u sebi
mogucnost da stvaramo takve oblike
iz kojih - kad se primakne uho i oslusne -
dopire lepet krila.

Ako se i znalo za postolja u njihova doba,
to nisu bila uporista i temelji, vec katapulti.

U prevelikoj strasti da prevazidju sve sto tone
ispisivali su pesme u prostoru pomocu takvih dimenzija
koje nas dovode na samu ivicu panike.

Vec tada bili su: sutra. Vec tada bili su: mi.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:01 pm

I dok hodamo tako,
hteo bih da te zamolim:
preleti beskonačnost,
prestigni vreme i maštu,

al' nikad ne zaboravi
kako se korača po zemlji.

Dodirni rukama grive
dalekih dvojnih zvezda,
nek ti se damari usklade
sa eksplozijom pulsara,

al' nikad ne zaboravi
kako se korača po zemlji.

Početak početka je svuda.
Kraj kraja je u nama.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:02 pm

MIT O PTICI

III

U znak secanja na te predivne, jake ljude,
pokusao sam jednog sumraka dole na obali reke
da i sam uoblicim nesto potpuno neograniceno.

Da smislim takvu vrstu strogosti i cistote
koja bi od fantasticnog stvorila uverljiv gest.

Pokusao sam da naucim svoje delo da misli.
Da ima belu radoznalost.

Usudio sam se da nadjem odgonetku
da li smo oblikovanjem necega oduzeti od sebe
ili smo sebi vraceni.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:03 pm

Miroslav Antic - gospođi Vineti

Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgazice moju tršavu glavu

1.
Gospodo Vineti, sve što sam vam do juce pisao ne uzimajte za ozbiljno. Predajem se i vicem: vi ste neponovljivi. Pronalazim vas cak i u travi. To je tamo, levo od mosta, u jednoj kafanici koju je posecivao Prešern. Nabrao sam trave da napravim salatu, ali nisam mogao. Udisao sam je. Imala je miris vaše kose.
Citave noci lutao sam oko stanice i razgledao vozove što odlaze i dolaze. Imao sam dovoljno vremena da mirno o svemu razmišljam. Gospodo, ja sam u vas neizlecivo zaljubljen.
Idem da spakujem stvari i da se vratim. Kljuc imate. Adresu - znate. Naci cemo se, dakle, ne u Beogradu, nego u Novom Sadu. Pre toga moram devojcicu da vratim u Zagreb. Sa Dragom Britvicem i Marjanom Selmanom popecu se "Pod stare krovove". Sa Krklecom i Dobrišom obicno odšetam na groblje. Sve u svemu, to je dva dana.
Ja njima dvojci držim književne susrete. Govorim malo njihove, malo svoje, malo tude poezije. Pocnem pesmom "Mirogoj" Jiržija Volkera. Cesaricu se narocito svida ono mesto: "Korenje može sunce da uhvati u cvetu. Zašto je poginuo mrtav ce od života saznati. Za kralja, za otadžbinu, za sve što se može boriti na svetu, ali se ne može za sve umirati".
Meni se svida kraj te šetnje. Dolazi ono Tinovo: "Ne boj se nisi sam..." prva i najveca svemirska pesma na zemaljskoj kugli, a za oproštaj ide, uz obaveznu sedeljku u nekoj kafani, "Srebrna cesta".
Gospdo Vineti, samo je potrebno da imamo nekoliko dece, i videcete: bice sve dobro. Negde cu pozajmiti novac, kupicu drva i uglja i citave zime bice toplo.

2.
Vi ste moja žena, i nemojte ni pomišljati da cete ponovo otici. Setite se kako sam, kao ptica, pre sedam zima sedeo na drvetu pred vašim bolnickim prozorom. Padao je sneg. A ja sam sedeo satima.
Setite se da tada nisam imao rukavice, ni toplo odelo. Tada smo nešto pocinjali i rukavice i toplo odelo imali smo samo u glavi.
Cuvam pisma koja sam vam pisao na tom drvetu. Pokazao sam ih Palavestri. Izabrao je jedno, rekao: to je pesma, i stavio ga u svoju antologiju. Posle sam ga našao i Poljskoj antologiji Zigmunada Stoberskog.
Nekoliko godina docnije upoznao sam Stoberskog. Dolazio je na Sterijino pozorje. Divan, ugladen covek, ali nadasve: Poljak. Bio je iskreno razocaran mojim izgledom. Obavezno morate, rekao je, pustiti brkove. Ko je video pesnika bez brkova.
Kako da mu objasnim da sam te brkovi morao da obrijem u osamnaesoj? Tada mi je Bihalji objavio jednu pesmu u casopisu "Jugoslavija". Reprezentativno. Hartija kao ona na kojoj se štampaju ikone. Prevod na cetiri jezika. Oto Bihalji Merin je iskreno bio razocaran mojim izgledom. Obavezno morate, rekao je, obrijati brkove. Nije evropski, a kamoli svetski, a ovaj casopis ide u ceo svet. Izvadio je novac iz džepa, i licno me odveo u berbernicu. Umirite se, dragi moj, tapšao me je po ruci, jer sam bio iskreno nesrecan. Okanimo se primitivizma.
Ispala je velika zabuna sa tim pismom, a vi dobro znate da ga nisam uneo ni u jednu svoju knjigu, i da sam ga, ponekad, kad ste mi bili neverovatno važni, prepisivao i slao vam ga ponovo i uvek ponovo.
To je ono što smo nazvali: balada o nama.

3.
Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgazice moju tršavu glavu i razliti plocnicima. Razbicu celo o bandere i sva cu pluca izjecati i izjaukati. Pokidacu košulju i kožu sa grudi noktima, koji su sada crni i zapušteni kao lišce koje po ivicama polako pocinje da truli.
Jer sve na tebe lici. Ukus tvoje krvi, prodavace decaci, sa kupinama, pred mrak, po uglovima ovih ulica.
Razlivenu toplinu tvoje postelje vezace u cvorove sestre u bolnici. Dezinfikovace smisao tvoga osmeha na caši iz koje si pila lekove. Obrisace novinama reci koje si mi govorila kroz prozorsko staklo. I sve ce svesti na brutalno.
Ako odeš, poneceš mene, a sebe ceš ostaviti u oblacima mog sna i jave, koje ce sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu.
Sve cu kuce ocrniti katranom i tuci one koji ne umeju da naricu kad se spomene tvoje ime. Jer laž su price o novim sastancima, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom popodne. Nikad se više necemo naci.
Ostacu sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje ce mi se stvarnost godina uvrteti u potiljak. I sve lepo ce s tobom umreti.
I svakog ce proleca krovovi dugo plakati suzama okopnelog snega.

4.
Ima još jedan razlog, vrlo privatan, što pesmu nisam objavio u nekoj zbirci. Ponekad se zaljubim u neku svoju metaforu, kao u slucaju tog velikog sivog stopala, gradskog neba koje gazi moju tršavu glavu i razliva po plocnicima.
Još u šesnaestoj napisao sam pesmu "Nedelja", u kojoj doslovce stoji: "Nebo je velikim sivim stopalom zgazilo krovove, ljudi i puteve". Radije sam se odrekao obe pesme, nego da ponovim metaforu.
Inace, nadam se da vam je jasno u kakvom sam položaju. Samo mi, molim vas, ništa nemojte javljati o vašim glavoboljama. Njih ja vucem na savesti, i ako me podsecate na to, ponovo cu pobeci. To mene dovodi do ludila.
Idem da spakujem stvari. To je popodnevni voz. Kod vas cu biti vec rano u zoru. Devojcici cu u Zgrebu na stanici sve otvoreno objasniti. Sa Marjanom i Dragom mogu da se napijem i drugi put.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:04 pm

carobna pesma

vidim te vec,
istina-kao u nekoj srebrnoj magli,
ali divno te vidim:
na nogama ti cizme od sedam milja,
u ruci aladinova lampa,
putujes na onom cudotvornom tepihu
iz 1001 noci,
preleces planine i mora
i dizes se visoko prema zvezdama

mozda ti i ne slutis
koliko volim tvoju trsavu glavu,
detinju glavu koja mirise na sapun
i penusavi aprilski vetar,

glavu u kojoj stanuju samo boje
visoke,
ogromne,
nedostizne,

glavu koja ce shvatiti bezmerja
i razdaljine svetlosnih godina,
nerazumljive cifre
i geometrijske krivulje
i hrabrost svemirskih brodova
sto ce krenuti sutra
na nova nepoznata sunca

ja sam svoja putovanja
protutnjao pod celom
i tu su stali prostori
o kojima i ne sanjas

cetiri ulice tamo
i tri ulice ovamo,
tako sam jednom leteo
cak do kumove slame

dve, tri, pet casa vina
u restoranu kraj reke,
tako sam beskrajno lebdeo
kroz udaljena sazvezdja

i jedan obican osmeh,
i jedno jesenje vece,
tako sam trazio nove
zlatogrive komete

tako sam sebi nasao
i jednu tihu mudrost
od koje rastu krila

zato i hocu samo da te zamolim:
preleti beskonacnost
i pobedi vreme i mastu,
ali nikad ne zaboravi
kako se koraca po zemlji

dodirni rukama prasinu
dalekih dvojnih zvezda,
nek ti se damari usklade
sa ritmovima pulsara,
al nikada ne zaboravi
kako se koraca po zemlji

jer ljudska srca
zasadjena su nisko kao kupine
tu, gde su svici crveni dzinovi
naseg malenog kosmosa,
tu gde smo sebi nacinili
milimetarske beskonacnosti,
a ipak dovoljno glomazne
da se u njima izgubimo:
ja daleko od tebe
kao alfa kentaura,
ti daleko od mene
kao belo zrnevlje vlasica

pronadji nove svetove
i izatkaj im nebo.
I podari im vazduh
da disu i da ozive

ali nikad ne zaboravi
kako se koraca po zemlji.
samo tako se mozemo
jedan drugom pribliziti

cetiri ulice tamo
i tri ulice ovamo,
moja i tvoja casa piva
u restoranu kraj reke,
i moje iskrene oci
i tvoje iskrene oci
u jedno jesenje vece
detinjasto i roditeljsko,

sto je ono prostranstvo
koje hocu da pomirim
izmedju moje i tvoje zvezde

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:04 pm

MIT O PTICI

IV

Ali pre same odluke da pridjem samom cinu stvaranja
valjalo je da utvrdim da li postoji, ili ne,
suprotno klube svesti.

Bio sam duzan da ispitam da li rodjenje nije
ili rodjenje jeste
obicna senzacija premotavanja zivog.

Morao sam da oljustim prethodnu opnu sebe.

Trebalo je da odlozim sva druga vec izucena ucenja
i budem spreman da razjasnim da li je stvarno pocetak
bas tako - na pocetku.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:05 pm

ekspres za sever


mozda niko nije umeo da te zeli ovako
kao ja nocas

tvoje ruke bele kao samoca
tvoja bedra sa ukusom platna i voca
tvoj malo sustavi glas

sa nosom decackim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oprostajno pismo padavicara,

i cudno uznemiren toplinom
kao razmazen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu jos neslucene predele,
da drvecu pozelim najlepsu laku noc
na svetu,

da se vrtim kao lisce,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice

da malo nemam plan

da imitiram klavijature,
liftove
i okean

da zaboravim ruku na tvom struku
i lice uz tvoje lice
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:06 pm

Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju dugačko, široko i visoko.
Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj, kad im je tako lako da ga vide i izmere.
Oduvek sam se čudio onima koji razumeju znake u kalendarima, datume, mesece, stoleća, ili stanu pred sat i pročitaju večnost.
To mora biti suluda i neobična hrabrost usuditi se komadati i usitnjavati vreme.
Kameni mir daljine sav je presvučen mojom kožom.
Sklapam oči i osećam: sve ono što sam bio, i ono što sam sada, još uvek nisam ja. To je tek priprema za mene.
Koliko znam da pitam, toliko znanja mi pripada.
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:08 pm

Ovo je pesma
za tvoja usta od visanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun
i nemam obicne srece
i nemam obicne grehove.

Moja je sreca srneca.
A gresno mi je smesno
ako me neko cacne
u ove oci placne
nije to neutesno:

Ja umem od suza da pravim,
klikere lepe, prozracne.

Podelicu sa tobom
sva moja sasava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja
ludo moja zar ne znas:
divno je nemati plan!

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:09 pm

пустиња

све чешће ми се догађа да око себе запажам
обиље нечег половичног чему се одаје почаст

обиље несигурног, прикривеног и крњег,
а тако уваженог

можда пренагло растем
а можда пренагло расте овај свет
око мене и губи осећање праведности и образа

нешто није у реду

рецимо: видим почетак
сви около се диве
а мени нешто засмета
осећам, треба другачије

препознам старост новог
јаловост захукталог
препознам где се мешају
великодушности и похлепа
и бесловесност и сложеност,
и сарадња и изазов, и давање и крађа

избришем све рукавом и све поново започнем
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:10 pm

senka

zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da zalis ako svenes

hocu da drzis moju ruku,
da se ne boljis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka

hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis

da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli
il crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:12 pm

snovi

velike ruke imaju usce koje ih pretvara u
okean
veliki vetar ima prozracne puteve ka ravnici
ja imam samo san, obican malecki san
u kome sam za pedalj blize ponekoj zvezdi i ptici

u zoru od svega toga citavo nebo izraste
na mojim rukama toplim i obrazima snenim
i dan je nalik na neke zenice graoraste
oivicene zelenim

i uopste, zvedo i ptico,
uopste - celi svete,
divno je kad se u nama cekanje javi,
pa se od toga na usni nesto rumeno isplete
i nesto graorasto i zeleno u glavi
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:14 pm

najmanja pesma

evo najmanje pesme
manja je od zrna maka

u njoj je jedan osmeh
i pismo za jednog decaka

ako znas ko ga salje
sta da ti pricam dalje?

ako ne znas ko salje,
sta te se tice dalje
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:19 pm

Posmrtni mars klovnova

Kad umrem
bar sam siguran:
niko se nece dovuci da mi pljune u lice.

Svi cete mi odjednom biti prijatelji
i ko zna kakvo izmisliti priznanje.

Potpuno vas razumem:
mrtvi ljudi nisu zlocinci,
nisu gadovi,
nisu ubice.

Smrt je - pomilovanje.

Smrt je najpristojniji nacin da se ode
bez pozdrava,
bez obecanja,
na miru.

Smrt je invalidnina herojima za amputirane lobanje
i nesanica pepela u kojoj duse trava vetrove ishtu.

Odlaskom se znatno dobija:
plakatiraju covekovo ime i prezime po uglovima
na malo finijem papiru
i svako vas chita,
cita,
kao da ste odjednom postali vrlo vazna izlozba
ili premijera u pozoristu.

Ako to mora da bude u nekakvu jesen,
- neka bude.
Zemlja ne menja boje kao trava i vetar.
Zemlja uvek mirise samo na presne ljude
uporno,
metar po metar,

uporno,
grudvu po grudvu,
zemlja je gluvonemo zgrusano vece
sasuseno i tamno kao pokojne lude.
Zemlja je veliki san o pticama krtica
i zvezdama crva
otecen,
i ako sve to bas mora da bude u nekakvu jesen,
- u redu,
neka bude.

Gledacu kako sunce nagriza drvecu ruke
pa su dlanovi liscca ranjavi i krti,
a mostovi tegle na ledjima topli vetar
sto prve kise najavljuje.

I ako vec svi odlaze
po nekakvom zakonu pomirljivosti i umora,
ucinicu to odjednom,
ne postujuci priglupe i svakodnevne smrti,
nestpljiv da dozivim taj mrak
sto mi se u zenice strmoglavljuje.

I smeskajuci se,
a necu objasniti zasto se smeskam
i sta osecam
dok mi se u raznobojnim klikerima ociju
hiljadu svetlosti menja.

Morate vec jednom shvatiti:
ja samo na sebe podsecam
ovako pijan os snova i proklet od poverenja.

Posle mene slobodno disite
i vi
sa rukama od crepa,
i vi
sa rukama od kolaca.

I prelamajte se u bezbroj nijansi
od crne
od bele,
- nikad me necete stici
jer bio sam drukcija prizma.

Ja sam
ispred nosa svih vrlo postovanih pronalazaca
prvi uspeo da patentiram
pod istim rednim brojem osmeh zanosa
i cinizma.

Ja sam
ispred nosa svoje vrlo cenjene generacije
prvi isao da onjusim oblake
i prvi se namrsten vratio.

I sad znam
da je mudrije uciniti korak van sebe
nego proci milione kilometara
u svojim grudima.

Inace,
bio sam pomalo vanbracno zaljubljen
u vetrenjace
i stanicne restoracije
i posteno sam,
cini mi se,
platio,
kiriju sto sam ziveo medj ljudima.

Nije mi zao
sto sam ispao naivan
kao dimnjak - sanjalica
koji za zivota ceka da ga proglase za vulkan,
iako nisam bljuvao ni pepeo ni zhar
put oblaka i ptica.

Ja sam vecito cvetao plavo
i to bez razloga plavo
kao jorgovan
u blatu ispred kasapnica.

Ja sam mislio:
dobro,
razmrskajmo usijane celenke o zid,
mozda ce se iz toga izleci nekakvi dani.

Ja sam mislio:
dobro,
sve grobare na bastovanski kurs,
mozda cemo nauciti
na kosti da kalemimo cvet.

Sad mi zbilja vise nicega nije zao
i necu urlati
ni sliniti u rukav ako sutra neko
ko bude pozvan da nisani
- na mene prstom ne nanisani.

Pljujem ja pomalo na vs,
nadmeni buduci.

Da se nismo ovako prljavi grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili
i sanjarili,
voleo bih da vidim na sta bi licio
vas okupani,
puderom posuti,
razmazeni svet.

Kad umrem,
samo ce mi biti zao ptica,
jer sve vreme sam sanjao letove,
pa ono drugo za mene nije imalo
narocitog smisla i znacenja.

A vi se nasmejte
kad spuste u raku velikog klovna
i njegove nerazumljive svetove
umorne od zivotnog segacenja.

I neka sve prodje bez molitvi
i rodoljublja.
Ulicarkama
donji ves od kaludjerickih riza!

Nisam bio ni ikona,
ni vojnik,
ni gradonacelnik u provinciji
kome bone decu vaspitavaju.

Cirkusi su bili moja najveca ljubav
i moj najveci patriotizam,
i radjao sam se kad su ginuli,
a umro kad vaskrsavaju.

Vi mozda shvatate:
bio sam tu
da vam prstom na usni napisem osmeh
i na trepavicama suzu u isti mah.

Bio sam razapeta celicna zica
izmedju bivsih koji sve lepo veruju
i buducih koji u svemu traze trik.

Po meni je igrala
balerina sa amputiranom nogom
i kisobranom u ruci,
i svima vam je zastajao dah.

Kazite hvala sto se nisam prekinuo
i zgrusao vreme u crven krik.

Hocu da cujem taj aplauz
kojim ste dlanove raskrvarili
pod ogromnim satorima neba
naduvenim od ridjih vetrova sto oluju obecavaju.

Jer posteno je,
na kraju krajeva,
razumeti komedijase koji su se zbog vas izmotavali.
iako su mogli da sidju u publiku
i da za svoje pare psuju i obozavaju.

Ako sve to mora da bude u nekakvo prolece,
- neka bude.
Belo od kisa
prolece je tek okrecena fabrika etiketa
na granama ispod kojih idemo.

Zalepite mi usput na celo jedan list
i nista vise,
- ako se razumemo.

Ostalo moze da ostane kao i kad sam disao.
Neka se leprsaju suknje i marame.
Nek neko nekom zariva noz u vrat,
i neko nekom i dalje sapuce: draga.

Neka izgleda kao da sam se vrlo uctivo
i diskretno udaljio
i u slivnike prospite svaki svaki drugi smisao.

U destoj sam leteo na mesec.
U dvadesetoj sam leteo na grudobrane.
U tridesetoj sam odleteo dovraga.

Na kraju:
ne umivajte me, molim vas.
Maramicom mi pokrite lice
ako vam smeta moja budalasta maska.

I cegrtaljke u sake,
a onda:

orkestar,
molim jedan sasvim tihi jecaj!

Upalite sve ulicne svetiljke i reklame
neka grad izgleda kao arena
pre mog odlaska.

Zar ne primecujete,
gospodo i dame,
da smo u smrti opet nekako samo deca.

Vama ce od naseg poslednjeg kikota
utrnuti rskavica u zglobovima,
a to je,
ustvari,
nasa poslednja naivna sala,
poslednja salva crnog snega
po vasim licima sivim.

I ko zna,
mozda cemo samo svoju prazninu dati na cuvanje
grobovima,
a mi cemo ostati da se cerimo i naricemo
ovde negde u travi,
ovde negde u liscu,
ovde negde pod kamenom i dalje neverovatno zivi.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:22 pm

BESMRTNA PESMA

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?

Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.

Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.

Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.



-
to ja sasava jos uvek letim i zivim :D
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:24 pm

Jer sutra nema jedno obličje, sine moj. Postoji veliki broj mogućnosti.
I moraš imati dalekovidu moć proricanja da se ne zgrudvaš u samo jednom vremenu.
Ne znam grešim li ako verujem: ipak je sve tako lako poderivo- sem čoveka.


...Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem...


Nasloni glavu na moje rame i oslušni.Oslušni zenicama.
Sve što je oko tebe, sine moj, sačinjeno je od nečega u tebi. Pokušaj da se osvrneš. Svet ima milione vrata. Lepo ih možeš opipati i u tami. Možeš ih opipati kao yvuk. Kao odjek.
Svejedno kroz koja vrata prođeš, prošao si kroz sebe. I sa obe strane te čeka ogromna ljudska nada.


...Ljubav je kao snaga: ako je više trošiš, više ćeš je i imati...


...Sve se, sine moj, može naučiti iz knjiga, osim četiri stvari. Osim vrline nadanja, veštine verovanja, vizionarstva budućnosti i umetnosti strpljenja...


...I najveći je život kad nisi svestan da živiš, nego misliš da sanjaš.


...Stići će samo onaj, koji ide.



iz zbirke „Horoskop“
Miroslav Antić
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:25 pm

Nepovratna pesma
odlomak



Nikad nemoj da se vraćaš
Ako stvarno u svet krećeš.

Nemoj da mi nešto petljaš.
Nemoj da mi hoćeš- nećeš.

Opasno je kao munja,
Opasno je kao metak
Kad u tebi večno kunja
I šunja se tvoj početak.

Svud se staje.
Svud se može.
Sam one u iste kože…
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:26 pm

SAMOĆA

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
Na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu
Da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da prebrodiš trenutak,
Jer trenutak je teži
I strašniji i duži
Od vremena i večnosti.

IGRAČKE
-odlomak-

…Postoji glupi izgovor
Da je najveća ljubav
To, ako između sebe
Zarastemo daljinama,
Pa nam se ruke izduže
Od naše čežnje za drugima
Do čežnje drugih za nama.

Ja ne verujem u to...“
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:27 pm

"...Ne pitaj otkuda kise odjednom pljusnu jace.
To mozda i nije pljusak,
vec neko zbog ljubavi place
i trepavice mu slane
i rukavi mu slani
kao presoljen rucak i kao okeani.

Uostalom,
sta vredi o prvoj ljubavi i dalje da se soli.
Izvoli,
sam zavoli,
pa ako je i tebi isto ovako-ti kazi,
a ako nije isto-onda sve ovo ne vazi...."
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:28 pm

Romansa

- Jesi l' moje
Najmoje?
- Jesam tvoje
Najtvoje.
- Da ti sviram u usima?
- Da mi kupis dve firange od cica.
Al' da budu na cvetice.
- Da zakacim viljuskama
na ragastov od pendzera.
- Da me mrze sve komsije.
- Da ja imam samo tebe.
- Da ti imas samo mene.
- Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
Da u sobi bude jedna crkva.
Da gledamo kroz taj pendzer,
kroz taj pendzer pun cvetica,
da je zivot nesto nase,
najnase.
- Da je zivot nesto tako lepo
kao u samoposluzi "Zvezda".
- Jesi l moje?
Najmoje?
- Jesam tvoje.
Najtvoje
:C:\Documents a :heart:
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:30 pm

U ona tako divna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovica, malog buljookog Ciganina, koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas yovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drukčije od svih ostalih.
Ubili su ga fašisti 1942. godine u drugom svetskom ratu. Sahranjen je negde ka selu Jabuci, kod Pančeva, u veliku zajedničku grobnicu bezimenih žrtava. Dve humke u ravnici, na dnu negdašnjeg Panonskog mora, liče na dva ostrva koje zapljuskuje veliko nisko nebo južnog Banata. Ponekad tamo odem zapalim sveću i plačem. A meni se još i sad učini da Mileta ponekad sretnem. U gradskij vrevi. U metežu autobuskih stanica ili aerodroma. Na obalama reka kraj kojih me nose brodovi. Na pustim poljanama u predvečerja, kad provirim kroz okno voza. Kroz vazduh, blag i pepeljast kao svila, ide čerga. A za njom, na pedeset koraka, providan kao staklo: Mile. Kad voz zađe za okuku , a on kao da nadrasta krošnje, rasplinjuje se i pretvara u veliki beli oblak. I tako usamljen, dugo još lebdi na južnom nebu.
Iako najmanji u razredu, Mile je uvek sedeo u poslednjij klupi kao da nekom smeta, kao da je nešto drugo nego ostala deca. Tukli su ga svi redom, bez razloga, prosto zato što je Ciganin. Kad kod neko nešto ukrade, Mile je dobijao batine ni kriv ni dužan. A vladalo je i verovanje da je urokljiv, zbog zrikavih očiju, i da se noću druže sa đavolima.
Jednog dana, kad je sve to prevršilo meru, premestio sam Mileta kod sebe u prvu klupu i potukao se zbog njega do krvi. Proglasio sam ga za svog druga. Pravio sam se da sam i ja razrok kad smo plašili drugu decu. Naučio me je ciganski, pa smo nas dvojica govorili nešto što niko ne razume, i bili važni i tajanstveni.
Bio sam dosta nežan dečak, plavokos i kukavica, ali odjednom se u meni probudio neki vrag i ja sam tukao sve redom, čak i one najjače. Danima sam dolazio kući raskrvavljen i pocepan. Šutirali su mi torbu po blatu. Napadali su me ponekad i petorica. Ali izdržao sam.
Mile me je obožavao. Počeo je da krade zbog mene gumice, bojice, užine, olovke... i donosio mi sa nekom čudnom psećom vernošću. Imao sam zbog toga mnogo neprilika, jer morao sam sve te stvari posle krišom da vraćam, da ga ne uvredim. A vraćati je ponekad mnogo teže nego krasti.
Mile Dileja je bio najveći pesnik koga sam poznavao u detinjstvu. Izmišljao je za mene ciganske pesme na već poznate melodije, prerađivao one stare koje je slušao od mame i bake, i dugo smo, danima, pamtim to kao iz meke čudne magle, dugo smo govorili o neobičnim svetovima bilja i životinja, o zlom duhu Čohano što jede decu, o snovima i kletvama, o čergama i skitnjama, i gorko, i šeretski, i tužno, i bezobrazno.
Jednog dana mi je rekao svoju tajnu: loš je đak zato što ne može da misli, a da ne peva. Kad bi mogao, rekao je, da otpeva sve svoje lekcije, i zemljopis, i poznavanje prirode, i tablicu množenja, ali da sve to izvrne kako se njemu čini da je lepše, bio bi najbolji đak u razredu.
Onda je došao rat. Došlo je strašno čohano, koga se plaše i deca i odrasli Cigani. Probajte, ako ne verujete:to je nešto u krvi. Čudno. Idite u neku cigansku kuću i, kad dete u kolevci plače, dete koje ne zna još ni da govori, plašite ga đavolom, vilenjacima, vešticama, plašite ga babarogom, čime god hoćete – vrištaće i dalje.
Ali ako mu kažete, gledajući ga u oči: mir, ide Čohano – dete će okrenuti glavu, naježiti se i zaspati.
U kućama Garavog sokaka tih prvih ratnih noći stalno su gorele sveće. Kažu da se Čohano boji svetlosti, jer je duh mraka i smrti. "Čohano jede sveće", govorili su, "Palite zato jednu na drugu da produži svetlost".
Moj Mile je morao da nosi na ruci žutu traku. Tako su okupatori odredili. Žuta traka je značila da nije čovek, nego Ciganin, i da svako može da ga ubije kad hoće.
Bio je nasmrt preplašen. Vodio sam ga kući iz škole, uzimao od njega traku i stavljao na svoj rukav. Dogodilo se da smo jednom, vraćajući se tako, sreli nemačkog vojnika. Jednog od ovih naših, domaćih, regrutovanih u diviziju "Princ Eugen". Bio je u šlemu, pod oružjem, a jedva šest ili sedam godina stariji od nas dvojice. Imao je dva plava oka, okruglo rumeno lice, u prvi mah činilo mi se čak dobroćudno. Uperio je pušku u grudi. U vilici mu se caklio zlatan zub.

"Cega se to vas dvojica igrate?"
"Ničega", rekao sam. "On se boji, a ja mu čuvam strah"
" A šta je on tebi, kad mu čuvaš strah?"
"Brat", rekao sam.
I dalje se smeškao. Isukao je bajonet i stavio mi vrh u nozdrvu. Digao ga je tek toliko, koliko mogu da se uspnem na prste.
"A koga se to bojiš?" upitao je Mileta.
Mile je ćutao i gledao u zemlju.
"Boji se da ga ne ubijete, gospodine vojniče", kazao sam dižući se i dalje na prste kao da ću poleteti.
Osetio sam da mi nozdrva polako puca i krvari.
"A ti se ne bojiš?"
" Svako ko je mali mora da ima starijeg brata koji će ga čuvati", rekao sam.
"A gde je tvoj stariji brat?"
"Nemam ga , gospodine vojniče", kazao sam. "Zato se i bojim kad sam sam. Ali pred ovim dečakom ne smem."
Ne prestajući da se smeška, vojnik me je poveo ulicom. Išao sam na prstima, sa bajonetom u pokidanoj nozdrvi i ljudi su nam se sklanjali s puta. Vojnika je sve to veoma zabavljalo. Očekovao je, valjda, da ću zaplakati. A ja od silnog straha i bola, ništa drugo nisam umeo da mislim, nego sam stalno ponavljao u sebi: nemoj se saplesti, ostaćeš bez nosa.
Mileta su jedne noći odveli sa grupom Cigana i streljali. Ja sam ostao živ. I kad god vidim nekog Ciganina da mu treba pomoći, stanem uz njega da mu sačuvam strah.
Jedno vreme odlazio sam u kafane gde sviraju najbolje ciganske družine. Oni to zovu: muzička kapela. Družim se s njima i plačem. Teram ih da mi sviraju Miletove pesme. Oni kažu da to ne postoji. Da reči tako ne idu. A ja znam da idu baš tako, i još ponešto izmišljam i sad već, polako, neki dobri orkestri kao što je Tugomirov ili Janike Balaša, Žarkova banda, Džanetova ili Miloša Nikolića iz Deronja, pevaju te pesme. "Iz poštovanja", kaže mi basista Steva iz Silbaša. "Žao nam kad plačete". Ako ne postoje pesme, izmislićemo ih za vas".
I ja, evo, već godinama lutam i izmišljam pesme Roma. Romi – to je isto što i Cigani, samo što na ciganskom Romalen znači i :ljudi. I uvek se piše velikim slovom.
A Mile Dileja?
Ja u boga ne verujem. Ni u strašno Čohano.
Ali ako ga negde ima, onda ga molim da tamo, u onom svetu mraka, korenja i tišine, kupi mom Miletu Dileji plišani šeŠir.
Uvek ga je toliko mnogo želeo.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:32 pm

Da li sam jos uvek
medju svim tvojim zivotima
onaj komadic najcistijeg oblaka u grudima.....


neko na vratima zvoni
traze me
sta vredi i da otvaram, kad nisam tu
ko zna gde sam ja...

Ko zna gde smo mi

I pocela je, dakle, jesen.
U sred avgusta.
A pocinjala je pomalo jos maja, pa juna, pa nekoliko dana u julu,
presecala nas usred vrucine, selila nas za jednu noc iz africke jare
na obale severnih mora.
Ali ovo sad, od pre dva dana, to je kontinentalna jesen,
to su prvi pozuteli listovi, miris hladnoce u kosi i na obrazima...
sad opet mozemo da pocnemo san o moru.
Ustvari, niko nije toliko dugo na moru kao mi, kontinentalci.
Gledam one Dalmatince jos do pre neki dan,
muvaju se po toj Dalmaciji, a nista i ne vide:
ni zvezde, ni palme, ni penu u balama, ni galebove.
Ko zna gde su ti ljudi sa svojim snovima.
Kazu ti: dobro jutro, a misao im u Australiji.
Kazu ti: dobar dan, a misao im na Atlantiku.
Kazu ti: laku noc, a misao im u Japanu.
A mi, opet, obrnuto.
Meni misao stalno na Jadranu.
Citave godine sanjam more, idem ulicama, radim,
razgovaram sa prijateljima, a - nisam tu.
Na moru sam.
Zovu me na sastanke, teraju me da nesto organizujem,
uradim, donesem, predam, saopstim, ocutim, priznam... a ja im kazem:
- Badava vi to meni. Nisam ja tu.
I stvarno sam u Trogiru, na Korculi, u Budvi, u Voloskom,
u Sibeniku, u Zadru, u Kotoru, na Mljetu, na Visu...

Kad pocne ovako jesen, vidim prvi list kako se otkacio sa grane
i pada u vrtlogu niz bulevar, ja odem.
Iznervira me neko.
Drugi bi planuo, svadjao se, dokazivao, pretio, psovao.
Ja – nista.
Prodjem kroz ljude i kroz zidove kao kroz vazduh.
Jer kako mozes nanervirati nekog ko nije tu, ko je odsutan?
Ja sam godinu dana odsutan.
Od jednog mora do drugog.
Slusam Radio Jadran. Imam neke trake sa morskim melodijama.
Pripremam recnu ribu na dalmatinski nacin.
Nerviram se kad Hajduk izgubi.
Godinu dana tesan mi je rodjeni krevet,
vrpoljim se do neko doba noci, setam nekim starim trgovima;
Dubrovnik, Split;
u glavi mi trepcu ferali, pa mi svetli pod celom
ona prvomajska obala, praznicna obala sva u vatrama,
pa lutam praznim plazama Orebica, Makarske, Ciova,
Stona, Hercegnovog. Od Crne Gore, preko Hrvatske,
cak do Istre, sve ja to prodjem u masti.
A pripreme.
Da vam ne govorim o pripremama.
Neko obuce farmerice, okaci torbu o rame i digne palac.
Ja kad idem na more, spremam se kao da idem u rod.
U stara vremena, kad se jos putovalo u kolima sa arnjevima,
tako su nasi nedeljama, mesecima pripremali svoje putovanje
u Pestu, u Bec, u Beckerek.
Posle su dosli vozovi i brzine, ali moj deda je uvek tri sata ranije
bio na stanici kad putuje iz Mokrina u Kikindu.
Sedeo je u hladovini pod bagremom, ili zimi uz furunu u cekaonici,
kola je isprezao kod Stepancevih, u kafani prekoputa,
pa smo posle sedeli i cekali voz.
I cekajuci tako, mi smo vec bili u Kikindi.
i secam se: ta Kikinda , iz cekanja, uvek mi je bila lepsa nego ona prava.
U pravoj Kikindi najveca senzacija za mene
bilo je sto moze da se sladoled jede kasikom, za stolom,
iz neke metalne case.
Taj sladoled sam obicno gutao, a uzivao sam posle,
kad se vratimo kuci.
Mljackao sam u Mokrinu.
Tako je meni sa morem.
Tako je svakom bivsem mornaru kad sanja o moru i kad ode na more.
I ove godine, kao i uvek kad sam tamo, ja nisam tamo.
Odjednom hocu da se odmorim od svega sto me je razvlacilo na sve strane,
odjednom hocu da dozivim jos jednu godinu snova,
i vec posle pet dana ja vidim da sam umorniji,
pa mi skripi onaj iznajmljeni krevet, pa sanjam prvo o svom krevetu,
pa o svojim brigama, pa mi treba da se s nekim isvadjam,
da me neko pozove na sastanak, da cujem Radio Novi Sad
ili Radio Beograd, da saznam sta je sa Zvezdom ili Vojvodinom,
radi li pionirska skola na Detelinari, kako je na Strandu, na Tvrdjavi...
Trcim na telefon.
Kako je, pitam, sta ima novo u redakciji, da li me je neko trazio...
Bez veze. Novine izlaze i bez mene.
Vreme je naslikano na televizoru svake veceri u pola osam.
Niko me nije trazio. Zive ljudi bez mene, svira Janika Balaz bez mene.
Milan Plemic i ne primecuje da me nema medju gostima na terasi Tvrdjave.
A ja sam sa njima.
Muvam se svake veceri pre negu sto zaspim,
setam kejom, prelecem preko Dunava kao velika bela ptica u Kamenicu,
vrtim se sokacicima Podbare i Salajke, lomim noge po begeckim vinogradima...
Stvarno, sta cu ja na moru?
Onda pocne nervoza.
Jedva cekam da se to zavrsi. Jer, sta je – tu je.
Uplatio sam za odmor i nema vracanja para. Treba zazmuriti i – izdrazati.
I ja, umesto da se odmaram,
ja izdrzavam na svoj nacin.
Ali izdrzavam na svoj nacin.
Hoce, recimo, da me nanarvira kelner
koji se uvija kao brsljan oko stolova gde sede stranci,
a mene i ne primecuje satima.
-Neces, burazeru – mislim – neces me nanervirati.
Ja nisam ovde.
Ja sam daleko.
Ja sam sad u Sodrosu, brale, a ti i ne znas sta je Sodros.
Drugi bi lupao sakom o sto, vikao nesto o turizmu, o jugoslovenstvu,
o ugostiteljskoj etici.
Ja nista.
Prodje kelner kroz mene kao kroz vazduh,
pridjem i ja kroz njega.
Jer i on nije ovde.
I on je negde na drugoj strani sveta,
neko njegovo lepse i nasmejanije Ja seta sad sa Havajkama,
ili igra u Grckoj, ili pilji u golisave lepotice Palm Bica.
Ovo ovde sto stenje, ovo kelnersko telo iskrivljeno pod teretom posluzavnika,
u oznojanom crnom sakou, sa budjelarom punim stranog novca, ko zna cije je to telo.
Ko zna cija su nasa tela.
Duse su nase – to znamo.
Valjda smo zato i neulovljivi.
Valjda zato niko i nije tu gde mislim da jeste.

Sam sam opet kod kuce, a nisam tu.
Mljackam ukus morskog vetra, kao nekad, u detinjstvu.
Ukus kindskog sladoleda.
I vec mislim kako cu iduce godine, tamo negde pocetkom juna,
pocetkom jula, pocetkom avgusta...
A Radio Jadran mi salje Djordja Peruzovica i Olivera Dragojevica,
a palme mi sume oko usiju, a more se talasa u temenu.

Neko na vratima zvoni.
Traze me.
Sta vredi i da otvaram, kad nisam tu.
Ko zna gde sam ja.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:33 pm

ne uzvisuj se prenisko
skitaj u sopstvenom ritmu i u sopstvenom smeru
kroz naprsle blizine
stvarnost je kao odeca
nije vazno sto nosis, nego kako ti stoji
prekini sa oblacenjem,
moda je sezonska umetnost
i budi dovoljno oprezan kad nesto glasno izgovaras,
sanjaru nad sanjarima
govor je umetnost budnih
[You must be registered and logged in to see this image.]
kada bi prostori ovako umeli da vole - kao ja,
vec bi postali beskonacnost

kad bi vreme ovako umelo da voli - kao ja
vec bi se pretvorilo u vecnost

kad bi zemlja ovako umela da voli - kao ja,
vec bi odavno bila zvezda

(tako zamisljam nebo)
m.antic
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:34 pm

nosac

I
oduvek sam se divila onima
koji umeju da nacrtaju dugacko,
siroko i visoko
oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj,
kad im je tako lako da ga vide i izmere
oduvek sam se cudio onima
koji razumeju znake u kalendarima,
datume, mesece, stoleca,
ili stanu pred sat i procitaju vecnost
to mora biti suluda i neobicna hrabrost
usuditi se komadati i usitnjavati vreme
kameni mir daljine sav je presvucen mojom kozom
sklapam oci i osecam:
sve ono sto sam bio, i ono sto sam sada,
jos uvek nisam ja
to je tek priprema za mene
koliko znam da pitam, toliko znanja mi pripada

II
mene je neko od malena zatvorio u prolazno
i zakljucao za mnom kapiju beskonacnog
dresiran da mislis zajedno
zato i ne volim zakletve
i zajedno da pevas
zato i ne volim horove
i zajednički da tugujes
zato i ne volim sahrane
jedino si sam kad ostaris
bas zbog te samoce u starosti,
koja se dogadja naprasno tamo gde prestaje detinjstvo,
hvatao me je strah
i vecito sam sumnjao u to što su me učili
ucitelj obicno kaze:
"ako zelis da saznas, pogasi sve svoje svetlosti i uputi se za mnom"
te, petnaeste godine, osamdeset i treceg dana,
dogodilo se nesto sto
mi je dalo znak da odem sam sa sobom
prohodao sam na rukama

III
rodjen sam u ravnici
to je zemlja bez odjeka
tu nista ne vraca dozive
popiju ih daljine
jata lete u mestu, i mogu se uzabrati
sve se priginje zemlji
sve je nadohvat ruke
tu se prostori mere svitanjima i sumracima,
a vreme duzinama senki
mlecni put je do kolena, kao prosuta slama
ne moras da se penjes: zvezde rastu u zbunju
samo se uputis ravno,
pa vrezama od zlata i posle desetak koraka
vec hodas po nebesima
zar sve to ne lici na slobodu?

IV
objasnjavanjem stvari, oduzimamo im nesto od one carolije,
od onog zlatastog omota,
ispod kojeg se kriju tolika cudesna znacenja svega
sto izgleda isto reci su iskracale
iznosene
i krpljene
mereno od pre vremena i mnogo posle vremena
ostaje samo smisao kao cudo svih vidjenja
razmisljao sam o tome i to u sebi ponavljao,
jer osecao sam nejasno
da se tu krije mudrost i sloboda detinjstva
i hodao sam na rukama
i nosio sam zemlju u susret nebu zvezdama
po drumovima svetlosti i bespucima vasione
eto, to je moj zivot i moja biografija
to sam ja po zanimanju: nosac zemljine kugle
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:37 pm

mi smo se suvise sretali na raskrscima neznanim
mada smo razlicitim putevima koracali
tinjalo nebo vecernje u siprazima zvezdanim
i uvek oblaci zdralova sa prolecem se vracali

mi smo se suvise sretali a reci rekli nismo
i u leta kovrdzava sa preplanulim licima
pod kapom zelenih dudova za casak zastali smo
pa onda prosli, odlutali svako za svojim vidicima

u novembru su oblaci kao buktinje rudely
i vetar kisama umio sivo popodne ogolelo
a putevi se duzili i raskrsca se zudela
za nesto kratko u susretu sto se toliko volelo

u zime snezne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
dugo si, dugo cekala pod jablanom, na smetu
i vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
da sivookom putniku ne bude zima u svetu

pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
jer znam: na nekom raskrscu necu te videti vise
pruzices nekome dlanove, prestace putovanja
i pod krov neki svratices da se sklonis od kise

spusticu tvoju maramu usput kraj putokaza
i sa vetrom - drugarom otici nabranih vedja
jer meni zivot prestaje ako sidjem sa staza
i pred necijim vratima skinem torbu sa ledja

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:38 pm

XXI

odjednom mi se ucinilo da me iz mlecnog puta
odande, gde zvezde tonu u prastaru buducnost,
izgubljeno iza obronaka prostora i vremena
posmatra neka iznurena svetlost: nesto okruglo crno

da, neko me je gledao
nesto je necim motrilo to sto cinim
odjednom, nisam znao sta sam:
cim upotrebim sebe, vidim - za dah pre toga,
vec ono tamo crno mene je upotrebilo

jesam li konacno bio pred licem pravca
koji od mene bezi prema - ovamo?
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:46 pm

"cega se to vas dvojica igrate?"
"nicega", rekao sam.
"on se boji, a ja mu cuvam strah"

________________-
lete trotoarima papirici jeseni
kao pregrst rumenih makova

tako bih zeleo da ove noci svi usne
jedan topao san,
svi ovi sto se mrste
i odvlace iz trece smene
umor i duse u trecerazredne sobe
svojih već zardjalih brakova,

pretplaćeni na ukus uhodane sigurnosti,
na isti ukus neznosti i topline,
gde se istim lazima
iz dana u dan ispisuje
istovetna i bespomocna hronika,

gde, kad se probude,
ostavljaju samo oblike svoga tela
u vrelom zadahu posteljine
i kaslju u ogledalo dok se umivaju,
i ricu dok pljuju u vedro
ispod umivaonika

zato i hocu da podelimo bez ikog
ovu poslednju krisku cutanja
i sazvacemo je
svako nad svojim krilom
halapljivo
i gladno

zar ne nalazis da je dirljivo smesna
ova mala cekaonica
izmedju lutanja
i lutanja?

presedecemo jos koji nestrpljivi sat,
a onda,
prvim jutarnjim vozom otputovati iznenadno
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:47 pm

Svako ima neku tajnu:
šu - šu - šu...
Neko lepu i beskrajnu,
neko tužnu ili smešnu,
neko zlu.

Neko svoju tajnu slaže.
Neko odmah mami kaže.
Neko svoju tajnu ne bi
ispričao ni u snu.
Neko šapne samo tebi...
kao drugu - šu - šu - šu...

Obično su tajne glavne
izmišljene i ljubavne.

Al' i druge kad se zbroje,
naše, vaše, moje, tvoje,
leve, desne, čudne, sjajne,
sve jednako mnogo znače,
jer - inače
zašto bi se zvale tajne?

I ja imam jednu tajnu
vrlo važnu, vrlo vrednu.
Nikom drugom - samo tebi
prišapnuću jutros nju.

Hodi bliže: šu - šu - šu...
Sutra rano... šu - šu - šu...
Baš onamo... šu - šu - šu...

Ali nikom to ne kaži.
Sam potraži.
Šu - šu - šu...

Pronaći ćeš vrlo lako
i videćeš da je tako.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Storm_z

Storm_z


Godina : 54
Location : Olujna polja
Datum upisa : 07.02.2008

MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC EmptyPet Maj 02, 2008 6:48 pm

Ponekad tako sebe damo,
za oči jedva upoznate
i na rastanku ćutimo samo
i ne tražimo da se vrate.

Živimo posle u tom drugom,
sve dok mu oči svetom plamte,
i ne znamo što nas pamte dugo
kad ne tražimo da nas pamte


[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





MIKA ANTIC Empty
PočaljiNaslov: Re: MIKA ANTIC   MIKA ANTIC Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
MIKA ANTIC
Nazad na vrh 
Strana 1 od 4Idi na stranu : 1, 2, 3, 4  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: KNJIŽEVNOST I JEZIK :: BIBLIOTEKA DANUBIUS FORUMA :: DOMAĆI PISCI/PESNICI-
Skoči na: