| | MIKA ANTIC | |
|
+15Zana Kijara-brm determinanta Samouka Trojanka Helena Trojanska drdoktor REVELIN Aurora Borealis sonia Barbara Krupljanka Lily Storm_z Danubius 19 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 63 Location : Datum upisa : 19.01.2008
| Naslov: MIKA ANTIC Pet Maj 02, 2008 5:17 pm | |
| First topic message reminder :Miroslav Mika Antic - neki pesnik iz MokrinaPesnik, boem, rodjen je u martu 1932, telesno prisutan na ovom svetu do 24 juna 1986, ali - i dalje je tu u necijim glavama i knjigama, po sajtovima. Bio je mnogo toga. Neki ga pamte po tom sto je dao ime cuvenoj beogradskoj kafani Poslednja sansa. Neki vele da je on ustvari pesnik. Neki kazu da je radio u vodovodu i kanalizaciji. Bilo kako bilo Mika Antic je dopunio mnoga detinjstva. I dorekao mnoge živote. Kad ne znamo za šta drugo mi se uhvatimo za njega i to često prodje. Jedan moderator je mučki obrisao tekst koji sledi u nastavku. Svakog jutra po jedna odlicna biografijaRođen sam 1932. godine U Severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čitava moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih još želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama… Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikom drugom, bar đacima u školi, jer oni, na žalost, moraju da uče i život pisaca. Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio na kompresorima, obrađivao drvo - umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije. [You must be registered and logged in to see this image.]Imam i neke nagrade i priznanja. Dve “Nevenove”. Jednu za životno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorja. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam Ordena zasluge za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica. Recimo: uređivao list “Ritam”, ili uređivao Zmajev “Neven”. Najviše bih, ipak, voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima. Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi “In memoriam” u jednoj od ovih knjiga. I u svim ostalim svojim pesmama. Mika Antić | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
Samouka PrEkoBrojNa
Datum upisa : 24.05.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Jun 08, 2011 2:08 pm | |
| Nepovratna pesma
Nikad nemoj da se vraćaš kad već jednom u svet kreneš Nemoj da mi nešto petljaš Nemoj da mi hoćeš-nećeš. I ja bezim bez povratka. Nikad neću unatrag. Sta ti znači staro sunce, stare staze, stari prag? Tu je ono za čim može da se pati Tu je ono čemu možes srce dati. Al' ako se ikad vratiš moraš znati tu ćeš stati I ostati. Očima se u svet trči Glavom rije mlako veče Od reke se dete uči ka morima da poteče. Od zvezda se dete uči da zapara nebo sjajem. I od druma da se muči i vijuga za beskrajem. Opasno je kao zmija opasno je kao metak da u tebi večno klija i ćarlija tvoj početak.
Ti za koren nisi stvoren Ceo svet ti je otvoren. Ako ti se nekud žuri, stisni srce i zažmuri. Al' kad pođeš - nemoj stati Mahni rukom. I odjuri. Ko zna kud ćeš. Ko zna zašto. Ko zna šta te tamo čeka. Ove su želje uvek belje kad namignu iz daleka. Opasno je kao munja opasno je kao metak da u tebi večno kunja i muči se tvoj početak. Ti si uvek krilat bio samo si zaboravio. Zato leti. Sanjaj. Trči. Stvaraj zoru kad je veče. Nek' od tebe život uči da se peni i da teče. Budi takvo neko čudo što ne ume ništa malo, pa kad kreneš - kreni ludo, ustreptalo, radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka u maglama iz daleka. Al' ako se i pozlatiš, il' sve teško, gorko platiš, uvek idi samo napred. Nemoj nikad da se vratiš.
"Zaboravi da negde na svetu postoje..."
Zaboravi da negde na svetu postoje tvoji muževi, i moje žene, i postelje u kojima su snovi - zanat. Danas će drumovi biti za mene i tebe pruženi daleko negde u nepovrat.
Možda smo nas dvoje rođeni zato da tuda odemo, da ti milujem kosu i budem nežan prvi, pa posle da jedno drugome malo lepoga prodamo za jeftin honorar ljubavi i skroman bakšiš krvi.
Nikad zbog tebe neću ići da tražim rum, ni da napišem najbolju pesmu kraj čaše. Ne plači za mnom kad se vratiš niz drum. Ne maši ... ni ja neću da mašem .... | |
| | | Samouka PrEkoBrojNa
Datum upisa : 24.05.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Jun 08, 2011 2:11 pm | |
| "Ako vam mnogo puta kazem da vas volim..."
ako vam mnogo puta kazem da vas volim, jeli to vise ljubavi, ili je ista, jedna jedina?
ako svakoga jutra ponovo oktrijete da ste zivi, je li to vise zivota, ili je ovaj, jedan jedini?
moze li da se rodi pet miliona necega, a da pre toga ne umre isto toliko istovetnog?
tu umetnost pretakanja iz jedne vrste necega u drugu vrstu necega zovemo nase sad i ovde.
zar vam je vaznije da prezivite ma i nekako, nego da dokucite sta je zivot?
dozivljaj ovog sveta kod vas je, na zalost, samo dozivljaj vase vrste sveta
Psovke nežnosti
Sad shvatam: nismo došli zadovoljni ko trave što rastu da se zgaze kroz cvrkutave zore.
Mi smo zvezde što ludo u mrak se stmoglave i zbog jednog bljeska ne žale da izgore.
Imamo ruke dobre kao pijane laste da se grlimo plavo i gasimo u letu.
I prisutni smo zbog neba što mora da izraste u saksijama oka ponekome u svetu.
Prejeli smo se davno i zubatog i nežnog. Sad svako pruža šape i nova čuda traži. A sve je smešno, i tužno, i sve je neizbežno, i ove istine dobre i ove dobre laži.
Prejeli smo se, kažem, i svako ume da sanja, i svako ume da psuje i ore daljine glavom.
I jednako je u nama i kamenja i granja. I jednako je u nama i prljavo i plavo.
I svesni da smo lepi isto koliko i ružni, stigli smo gde se gmiže i stigli gde se leti. I znamo šta smo dali, i znamo šta smo dužni, i šta smo juče hteli i sutra šta ćemo hteti.
Goreli smo, al nismo postali pepeo sivi od kojeg bujaju žita i obale u cvetu.
Uvek smo bili živi, pa ipak: drukčije živi od svih ostalih živih na ovom luckastom svetu.
I najzad: tako je dobro što nismo samo trave, što talasanja svoja nijednom vetru ne damo, već smo zvezde što sjajem sve nebo okrvave željne da budu sunce makar trenutak samo. | |
| | | determinanta Matematički kompleksna
Datum upisa : 06.01.2008
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Jun 08, 2011 2:53 pm | |
| MIT O PTICI
...VII Poklonio mi se vetar. Poklonila se tišina. I sumrak se poklonio. Ovo su njihove reči: Kako da nađete granice i pročitate krajeve, ako ih uporno tražite na mestu gde ih nema? Svako je dno - svemir nečemu ispod njega. Svako je nebo - plićak nečemu iznad njega. Kako dodirnuti kraj, kad je to samo zglob? U provinciji barskog bilja i trska je primer za ogromno. Kome je oko - okean, i kitovi su mu - trunje. Ko hoće da opipa rubove neka ne isteže ruke. Treba presaviti um. Možda vi i znate da letite, ali još niste probali na sve moguće načine...
| |
| | | Samouka PrEkoBrojNa
Datum upisa : 24.05.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sub Jun 11, 2011 10:03 am | |
| Protestna pesma
Svašta umem. Stvarno umem. Samo - sebe ne razumem. Ja, čuvao, ljudi ovce tamo negde na kraj sveta, mojoj deci kajmak smeta, luk im smeta... Sve im smeta. Ja do škole pešačio i po kiši i po snegu, moje kćeri k'o knjeginje, k'o da se u svili legu: jednom šmrknu, dvaput kinu i beže u limuzinu.
Svašta umem. Stvarno umem. Samo - sebe ne razumem. Ja krčio s ocem šumu. Plik do plika dlan mi ospe. Mome sinu - gospodinu teško i da đubre prospe. Kad mu mati nešto reži mislim: žensko pa nek' reži. A on: odmah kupi stvari i od kuće u svet beži. Još mi žvrlja neka pisma oproštajna, puna bola. Ispadnemo pred njim krivi mi i škola. Traži novac, kuka, moli - nema čime stan da plati, a ja šašav pa ga pustim da se mirno kući vrati. I
sve divno, divno umem samo - sebe ne razumem. Sve sam ovo za njih stek'o. Niko hvala nije rek'o. K'o da moram da se zboram i da leđa večno krivim zbog prinčeva i princeza.
K'o da samo zato živim. A ja živim jer se nadam da me i sad negde čeka jedna šuma iz detinjstva i vedrica vrućeg mleka, i tišina ispod brega, i plav lepet ptičjih krila, i ogromne žute zvezde kao što je moja bila. Al' putevi zatravljeni. Nad njima se magle tope. Odavno su zatrpane moje bose dečje stope.
Išao sam i ja u svet bez režanja, bez bežanja. Išao sam da odrastem. Sad sve mogu. Sad sve umem. Ali šta mi sve to vredi kad sam sebe ne razumem.
| |
| | | Samouka PrEkoBrojNa
Datum upisa : 24.05.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Jun 15, 2011 4:13 pm | |
| "Da li sam svuda gde su mi tragovi..."
Da li sam svuda gde su mi tragovi Ko zna s cim sam se spajao a nisam ga ni takao mozda sam boravio i u svom zivotu mozda postoje izvesni znaci ili kao da je neko stran. Ali ipak uz mene se moze, mada je neobicno. Sa mnom je opasno ici, ja se nikad ne umaram. Valjda sam jedini covjek koji sumnja u sebe sve cesce mi se cini da nisam nikakav oblik vec da slobodno jedrim kroz sopstveno pijanstvo - prepusten suncevom vetru odlivam se i dolivam. Ali ipak uz mene se moze, mada je neobicno, sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem. Neiskvaren iskustvom, poseban slucaj samoce. Ponekad izmislim sadasnjost, da imam gde da prenocim. I suvise sam video, da bih smeo da tvrdim, mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz ali ipak uz mene se moze, mada je neobicno. Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam. Pokusavam da shvatim ucenja koja mene shvataju. Nejasna mi je vera spremna da u mene veruje. Tesko je biti okovan u moju vrstu slobode. Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir. Al ipak uz mene se moze, mada je neobicno, sa mnom je cudno cak i umreti... jer ja se ne zavrsavam. | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Ned Avg 07, 2011 9:37 pm | |
| Miroslav Mika Antic Mnogo je blesavo što smo ovako umorni, što dane odrasle i krpimo i paramo i ne umemo, kao nekad, od srca, bezazleno budni da sanjamo i sebe najlepše varamo. | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Čet Okt 13, 2011 6:49 pm | |
| JA NE UPOZNAJEM SVET ,VEC GA SAMO PREPOZNAJEM Ponekad mi se učini da mi beže pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje. Možda je to i sreća. Možda imam u sebi nešto duže od krajeva. Možda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, neće moći završiti. Nije reč o životu, nego o njegovom dejstvu. Jer neke stvari se ne mogu saznati samo očima. Postoje u meni mnoga, neverovatna čula. Čula vode i vazduha, metala, ikre, semenja,... Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda. Znam jednu novu igru. Zaustavim se naprasno i ne mičem se satima. Pravim se kao da razmišljam i da u sebi rastem. Činim to dosta uverljivo. Dok imitiram drveće, neko sa strane, neupućen, stvarno bi pomislio da sam pustio korenje. Razlistavam se sluhom. Zagrljajima. Disanjem. Čak se i ptice prevare, pa mi slete u kosu i gnezde mi se na ramenu. Pravim se da sam trom sanjar. Nespretan penjač. Spor saputnik. Pravim se da mi je teško da se savijam preko belih oštrica realnog. Pravim se da mi nedostaje hitrina iznenadnog skraćivanja u tačku i produžetka u nedogled... Ja ne upoznajem svet, već ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene. Jer mnogo puta sam bio gde nisam još koračao. I mnogo puta sam živeo u onom što još ne poznajem. I mnogo puta sam grlio to što će tek biti oblici. Zato izgledam izgubljen i neprestano se osvrćem. A u sebi se smeškam. Jer, ako niste znali, svet je čudesna igračka. Može li se izgubiti neko u nekakvom vremenu i nekakvom prostoru, ako u sebi nosi sva vremena i prostore?... Smeta mi krov da sanjam. Smeta mi nebo da verujem... | |
| | | sonia حبيبي
Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Pon Okt 24, 2011 11:24 pm | |
| "Сваки пут кад помислим на тебе направим звезду у срцу. Знаш ли колико сада има звезда? Мислим да имам своје сопствено небо." Мика Антић[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Feb 08, 2012 7:55 pm | |
| Mreza
Vredi li se upustati u tumacenja stvari kojima nismo u stanju da sagledamo obim? milijarde su godina potrebne da se vratimo u dubine strpljena. jer ogromna je starost tog svojevrsnog cuda koje se zove: nas dvoje.
u tami prastare proslosti, bas kao i sad, ovako, spusti mi polako glavu na neko bivse rame, i zagledaj se pazljivo u plave barice neba.
da se ti nisi rodila, neko bi morao biti voljen na ovom mestu da se ja nisam rodio, neko bi umesto mene bio tu da te voli. drugi bi primili poruku i drugi bi produzili to sto se zove beskrajno. veruj mi, prva ljubavi, nemoguce je voleti prvi put u ovoj vecnosti.
neko vreme sam mislio da imam ogromnu moc nad dusom vecernjih voda. otkrio sam to slucajno. nista ne cinim silom. nista ne cinim namerno. ni nauceno napamet. niti umem da predvidjam. jer ja buducnost ne slutim. to ona mene naslucuje kao daleko proricanje.
jednog je jutra voda postala u jezeru nestvarna, meksa od zelatina. i ja sam, nadnesen nad nju, umesto moga lika video nesto cudno: lice jedne devojcice.
bio sam prvo uznemiren, pa zbunjen i smeten, pa uplasen, kad je ta slika pocela uporno da se ponavlja.
napustio sam jezero i zastao u brda. nista se nije izmenilo. lik se i dalje javljao.
ubrzo sam razumeo da nema smisla bezati. ne prati ona mene, vec ja idem za njom. nadnesem li se nad lokve, bunare ili potoke, vec je cekala tamo.
danima sam se mucio da je noktima oljustim sa povrsine talasa. i nije mi uspevalo. onda sam pokusavao da je dotaknem usnama i na prevaru posrcem. i skoro sam se udavio.
skakao sam u nju. i gnjurao se uzalud. pleo sam mreze od trave, vrse od grabovih mladica i zabacivao udice. gadjao sam je kamenjem, a kamenje se vracalo i tuklo me po licu.
i ma koliko se trudio da je odatle izvadim, uvek bi na dlanu ostao njen izguzvani osmeh, mokar kao celofan, i curio mi kroz prste. a lik je u vodi bio i dalje jasan i netaknut.
veruj mi, poslednja ljubavi, nemoguce je voleti poslednji put u vecnosti....
Miroslav Antic |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Mar 14, 2012 11:03 am | |
| A na današnji Dan, 14. marta, pre tačno 80 godina, u vojvođanskom selu Mokrin, rođen je Mika.
In Memoriam
Postoji jedan neverovatan gad koji se zove Miroslav Antić Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja Odela Sa mojom ženom leže u krevet na moje Rođene oči Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde Daleko u Lenjingradu
I taj Antić što me je upropastio I kao Pisca I kao čoveka Dakle taj koji će na kraju leći u moju Sopstvenu grobnicu Pita me jedno jutro šta vam je boga mu Čoveče Izgledate mi nekako bolesni A šta se izvinite za izraz baš njega tiče Kako je meni I dokle mi je
O meni se najlepše brinu oni koji me Ostavljaju na miru A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od Mog ateljea
Ljudi taj me tera da čitam knjige petlja sa Mojim plavušama Dere se u mojoj kući ogovara me svašta Laže Deca mi liče na njega a on nosi kravatu Brije se poznaje neke ljude radi Svako jutro se tušira pravi se da zna sve O zenbudizmu Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom Sinu kupuje sladoled
Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer U Pariz Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove A on me i tu pronađe u nekoj ulici Žolive U nekom bednom hotelu I vrati kući i rasplače me
Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene A ne njega Više ga voli više mu veruje I on to još kako Koristi A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj Ja dižem spomenik
On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem Biografiju Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen Sto moram da mu javno pozajmim oči I dušu I ono malo para koje sam jedva pozajmio
Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske Tvrđave On je uskakao u đačke čitanke Kad me je doktor Savić lečio od alkohola On se pravio kao da ima neke veze sa filmom
Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam Pristajao je na kompromise cerekao se na Prijemima Primao je moje nagrade mešao se u moje snove Jedan licemer
Jedan stvarni licemer Jedan provincijalac Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću Trpeti I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene Da bi umesto mene Svinja jedna Da bi umesto mene što pre jedini živeo
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Mar 14, 2012 11:04 am | |
| | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Avg 29, 2012 10:13 pm | |
| Zubi su meksi od usana. Cuvaj se poljupca i budi na oprezu. Zubi ujedu za trenutak.
Poljubac za ceo zivot. Miroslav Mika Antić Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sub Sep 01, 2012 2:52 pm | |
| Malilini
Mora biti da sam pošašavio - načisto.
Zar ne vidiš da si lepa, Malilini, da si lepa kao ptica od šarenog perja.
Nemam dukat da te kupim. Nemam braću da te otmem. Nemam majku da te uvračamo.
Da odem u vojsku dve-tri godine, rano mi je za vojsku, a i šta cu bez tebe.
Da idem po vašarima, Da sviram po birtijama, da kupujem perje, da se kockam, pa da zaradim,
- udaćes se za nekog dok se vratim, nesrećo.
Beži mi sa mojih očiju. Mora biti da sam pošašavio - načisto.
Nisi ti ni lepa, Malilini. nisi ti ni kao ptica od šarenog perja.
Ima takvih u ciganskom rodu i jos lepših - barem hiljadu.
Da te kupim za dukat, da ga odmah potrošiš. Šta će meni braća, pa da se u tebe zaljube.
Da je živa moja mati, ti bi u nju pogledala urokljivim očima, i mater bi moju pretvorila u vrbu.
A možda i ne bi, Malilini. Eto šta ja govorim. Teško meni: lud sam!
Zar ne vidiš da si lepa, Malilini, da si lepa kao ptica od šarenog perja - priznajem!
Nemoj da me kljuješ u to moje grlo sa tim lepim očima.
Ne mogu da dišem od tebe. U nosu mi duša, nesrećo.
Ja žvaćem tvoju kosu. Ti žvaćes moju krv. Ja žvaćem tvoje ruke. Ti žvaćes moje srce.
Ja žvacem tvoju crvenu maramu. Ti žvaces moj nikakvi život. I moju nikakvu sudbinu.
Tako si me dovela u nešto glupavo pa govorim, a ne znam šta govorim.
Pa osećam, a ne znam šta osećam. Pa ja plačem i ne plačem ujedno.
Sad moram da idem da probam da nađem neki drugi život i drukčiju sudbinu. Idem u vojnike. baš me briga za tebe. Idem odmah sutra da budem oficir.
Baš je meni život lep. Otkud da je nikakav.
Nakriviću kapu preko uveta. Četa mirno! Četa napred marš!
Eto vidiš šta govorim. sve - koješta. šalim se. Oprosti.
Mora biti da sam pošašavio - načisto. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sub Sep 01, 2012 3:06 pm | |
| | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Ned Sep 16, 2012 8:54 pm | |
| Pronađeš negde nekakvog Mišu, nekakvog Gorana, Dragana, Svetu, pronađeš drugare nalik na sebe i staneš tako i ne veruješ da ima neko kao ti - isti, na ovom drukčijem svetu.
I ništa ne mora da se kaže. Sve se unapred zna i razume. Možda te neke Mire sad traže. Možda Gordana neka ne ume bez tebe, Jelene, Milice, Vide, do nekog ogromnog sunca da ide.
I ne znaš koliko kao ti - takvih večeras ponovo nekog nemaju. I ne znaš koliko kao ti - istih za susret sa tobom baš sad se spremaju.
I ne znaš ko su to, kao ti - divni i što su jastuke suzama vlazili. A lepo ste se mogli sresti samo da ste se malo potražili.
I krećeš u život s pogrešnim nekim. S drukčijim nekim. Nekim dalekim. A Boris, Vera, Vladan i Sanja još uvek samo tebe sanja
Miroslav Antić
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Ned Jan 13, 2013 12:42 pm | |
| Kada te nema jer tako hoću, zaledim osmeh, u sebi kažem ime, udahnem duboko i pomislim - tako mi nedostaješ...
Miroslav Antić
| |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Pon Jan 14, 2013 11:05 am | |
| Ljubav 1.
Da li je istina ono sto pise u Kalevali: "Ruka sto daje, uvek je iznad ruke koja prima?" Da li je istina ono sto govore u Basri: "Ljubav je kao senka. Ako trcis za njom, nikad je ne ces stici. Ako joj okrenes ledja pratice te".
Neko je negde rekao i hvala mu: "Da bi se istinski volelo, treba odrasti do deteta".
Nasmej se zato ako ti kazu da si mali covek. Nema male srece i male bolesti. Nema male kradje i male smrti. Nema malog rata niti malog postenja. Nema maloga prijatelja i male tajne.
Nema maloga coveka i male ljubavi.
2.
Ne okreci mi nikad ledja da bih te voleo.
Secam se tvojih prvih zuba. Secam se tvojih prvih koraka. Secam se: Decja bolnica u No- vom Sadu. Sedim kraj tvog kreveta i molim sve na svetu da mi ne umres. I ostao si ziv.
Ni Bog nam nije verovao tih dana. Ni priroda. Ni ljudi. Verovala je samo nasa ogromna ljubav. Verovala je samo tvoja ruka u mojoj ruci, dok je kao kucica slikala azurnu svetlost po mo- jim dlanovima.
3.
Mi se prevrcemo naglavce kao pescani sat. I menjamo se jedan s drugim.
Dobices jednog dana dublji glas. Poceces da se brijes. Ozenices se i zaposliti. Imaces svoju decu i pricaces im svoje bajke. A ja cu biti sve detinjastiji i bezazleniji.
Prepoznaces me po tome kako naivno verujem da cu vecito ziveti, opcinjen unutra- snjim govorom poput drevnoga boga Ptaha, koji je prvo smislio ceo svet u sebi, zatim izdahnuo okolo svoje neverovatne misli,
i tako,ogromnom mastom, sam u Nicemu, jedini,oziveo sve ono sto je jos bilo nestvoreno.
4.
Onda ce doci sve naglo: moji poslednji zubi. I odmah posle toga: moji poslednji koraci. Na kraju: neka bolnica u ko zna kojem gradu. Sedi kraj moga kreveta u neko ovakvo vece makar samo sat ili pola sata. Bice to sasvim dosta za sve proklete godine.
I neka moja ruka bude u tvojoj ruci.I neka kao kichica naslika onaj isti pitomi svetlosni znak na tvojim dlanovima, znak da ti nikad nisam, nikad okrenuo ledja da bi me postovao i voleo.
Ljubav je kao snaga: ako je vise trosis, vise ces je i imati.
5.
Kad bi ptice ovako umele da vole, kao ja,vec bi se pretvorile u vetar. Kad bi potoci ovako umeli da vole, kao ja, vec bi postali okeani.
Kad bi prostori ovako umeli da vole, kao ja, vec bi postali beskonacnost. Kad bi vreme ovako umelo da voli, kao ja, vec bi se pretvorili u vecnost.
Kad bi zemlja ovako umela da voli, kao ja, vec davno bi bila zvezda. | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Pon Jan 14, 2013 11:06 am | |
| Snovi Velike ruke imaju usce koje ih pretvara u okean Veliki vetar ima prozracne puteve ka ravnici Ja imam samo san, obican malecki san u kome sam za pedalj blize ponekoj zvezdi i ptici
U zoru od svega toga citavo nebo izraste na mojim rukama toplim i obrazima snenim i dan je nalik na neke zenice graoraste oivicene zelenim.
I uopste, zvedo i ptico, uopste - celi svete, divno je kad se u nama cekanje javi, pa se od toga na usni nesto rumeno isplete i nesto graorasto i zeleno u glavi. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sub Jan 19, 2013 12:51 pm | |
| "Ne znam s kim se vi družite, ali ja već više mjeseci, kako sjednem za neki stol, čujem kukanje. Žale se ljudi na dinar, na cijene, na penzije, na situaciju ovdje ili tamo, na mlade, na stare… I kukaju… Sve mi je dosadnije, zato da se viđam i da se srećem. Pa mi je ljepše da se zatvorim u svoju sobu…da prelistam neku poštenu knjigu i da još malo vjerujem, đavo ga odnio, da na svijetu ima i lijepih stvari… A ima ih. Vjerujte." :) M. Antić
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Čet Mar 14, 2013 10:18 pm | |
| "Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, report...aža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca.
Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije... Imam i neke nagrade i priznanja. Dve "Nevenove". Jednu za životno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorišta. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napise bezbroj stranica. Recimo: uređivao list "Ritam" ili uređivao Zmajev "Neven"...
Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima.
Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi "In memoriam". I u svim ostalim svojim pesmama."
Rođendanska pesma
Ja mislim da smo svi redom iz lepe ljubavi rođeni, ogromne, čudne i drhtave kao jasike zelene. Posle su došle kolevke, cucle i zubi, i ostalo. I noći kad smo kmečali. I pelene. Pelene. Pelene. Svejedno je da li su oblaci jesenjim nebom tumarali, ili je košava bila, ili je mećava bila, ja mislim: oni su videli sva sunca kad su nas stvarali. Zato je kosa bebama meka i topla kao svila. Ja mislim da su se voleli i mislim da su zamišljali najlepše usne za nas, najlepše oko i dlan. I želeli su da budemo najbolji na ovom svetu. Da li se ikad upitaš, ličiš li na njihov san? Mama i tata su stari već i kažu: ljubav vene. A ljubav njihova ostaje i u nama se širi. I nastavlja se. Nastavlja u nekom malenom švrći što će iz našeg srca uskoro da izviri.
Srecan rodjendan | |
| | | brdjanin peskovit je put do zvezda
Datum upisa : 13.09.2013
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Uto Nov 19, 2013 10:17 pm | |
| Jedna od "mojih..."
Ekspres za sever
Možda niko nije umeo da te želi ovako kao ja noćas.
Tvoje ruke bele kao samoća. Tvoja bedra sa ukusom platna i voća. Tvoj malo šuštavi glas.
Sa nosom dečačkim prilepljenim uz okno vagona,
nejasan samom sebi kao oproštajno pismo padavičara,
i čudno uznemiren toplinom kao razmažen pas,
putujem, evo, putujem da natrpam u glavu još neslućene predele, da drveću poželim najlepšu laku noć na svetu,
da se vrtim kao lišće, kao vetar po travnjacima, kao zvezde i ptice.
Da malo nemam plan.
Da imitiram klavijature, liftove i okean.
Da zaboravim ruku na tvom struku. I lice uz tvoje lice. Nizbrdo je lakše. Ali uzbrdo je avantura!
| |
| | | brdjanin peskovit je put do zvezda
Datum upisa : 13.09.2013
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Nov 20, 2013 10:23 pm | |
| A od ove hoću i ja da se raspadnem...
Molitva
poslušaj me, Bože, veliki gospodine, ako me još nekad budeš pravio, molim ti se, udesi mi da ne budem ni milicajac, ni car ni ciganin.
pretvori me u jedno veliko drvo. sto godina tako da rastem i da me onda poseku.
naćve od mene da naprave.
sto godina u meni testo da mese. od leba sav da se raspadnem. Nizbrdo je lakše. Ali uzbrdo je avantura!
| |
| | | Sibila_ Zalutala Niotkuda
Datum upisa : 20.12.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Nov 20, 2013 10:55 pm | |
| Ako ti nije stalo do nje, ne gubi vreme uzalud. Ako te neće, nađi drugu. Ako je voliš i ako te voli, otmi je.
M. Antić | |
| | | brdjanin peskovit je put do zvezda
Datum upisa : 13.09.2013
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Nov 20, 2013 11:01 pm | |
| Besmrtna pesma (bold je MOJ)
Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti?
Ako ti jave: umro sam evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti. I korov će me skriti. A ja ću za to vreme leteti visoko... Visoko.
Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glava može da bude sutra koren breze il' trava?
Ako ti jave: umro sam, ne veruj to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag.
Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos danima sivim kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim, i živim Nizbrdo je lakše. Ali uzbrdo je avantura!
| |
| | | Sibila_ Zalutala Niotkuda
Datum upisa : 20.12.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Dec 04, 2013 5:27 pm | |
| Volim je....
Vojvodina
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša, gde su služili bdenija i ljude za glavu skraćivali, gde su starice tepale i pragove branili golim šakama, pa su je brali i jeli rukama, pa su crkavali i živeli, pa su je voleli ljudi, i kleli, i psovali, i plakali, - tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku, kad se lumpovalo od Vršca do Temišvara, Sombora i Segedina, pa niko nije imao u brkovima gustu pesmu kao taj narod robijaški i prvomajski, razbijenih temena i zuba, ta Vojvodina ašova, britvi, molitvi i šamara, zarasla u želje, u laž, u borbu, u izdajstvo, u ljubav - volim je, jer svi smo široki i obični kao ova ravnica, jer smo i veliki i prokleti na ovim zelenim travama, i milioni rumenih suludih zvezdanih ptica večito će lepršati nad našim umornim glavama.
I volim je prosjačku pred crkvama, nedeljama u ritama, i svatovsku, astragansku, neucveljenu bolovima, i Vojvodinu vašarsku i hramonikašku, čas raspusnu, čas pitomu, i birtijašku, što osvanjiva štucajući pod stolovima, pa Vojvodinu bečku i varmeđsku, sa tuđim barjacima pred četama, K.u K. regimente, kraj druma istorija silovana i zaklana i Vojvodinu solunsku i krfsku nad bajonetima sivu kao vojnička smrt u koporanima i zajedničkim rakama, ej, pa je volim šestoaprilsku, logorašku, isprebijanu, obešenu o bandere, probušenu po čelima, uzoranu od tenkova, od krvi izopijanu, i partizansku, kad je oktobra donela proleće selima, volim je koliko je zla i dobra. Volim je podjednako. Prskajte kajsije zvezda z kosi drveća njenog. Uvek će biti krovova pozadi krova svakog, jer uvek se rumeno nastavlja na rumeno. I danas, zemljo rodna, kad nisi bosonoga, kad nisi gola beda, u dronjcima i plaču, ti, što se moliš bogu, ti što pljuješ na boga, ti što si dugovala i naplatila račun, nazdravlje, diži čaše, razbij astale šakom, zapevaj preko njiva, neka zabride kosti, volim te što si prosta, sirova, divlja tako, i tako mnogo luda, volim te... volim... oprosti, ti,što si danas lepša, ti, bez krasta i vaški, ti, ljuljaško i rakožut, zubat osmeh ne skrivaj, pevaj pijano racki, mađarski, totski, vlaški, makedonski i lički, preko dalekih njiva, i voleću te uvek, krvavo moje odojče i srećo nova, jer se e stidim tvog otegnutog govora i slanine i kudeljnih gaća, od paorske sam krvi, psovki, radosti, snova... Razdrlji prsluk i gutaj! Ja ovu zdravicu plaćam! | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sub Dec 13, 2014 3:02 pm | |
| Ljudi su čudne biljke. Kad rastu, u sebe siđu. Sretnu se. Pa se raziđu. Ili se mimoiđu. :heart1: Mika | |
| | | Lakota - slučajna prolaznica-
Datum upisa : 11.07.2013
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Pet Mar 13, 2015 11:41 am | |
| Počinju dani Mike Antića J. S. | 12. mart 2015. 13:03 | Izložbu svih izdanja "Čuperka" u likovnom salonu KCNS otvoriće danas Raša Popov i dr Draško Ređep, a odmah potom biće organizovan i okrugli sto o Antiću
Sećanje na Miku Antića
MANIFESTACIJA "Antićevi dani", posvećena Miroslavu Antiću i pedesetogodišnjici prvog izdanja knjige pesama "Plavi čuperak", počeće danas u Kulturnom centru Novog Sada i trajaće do 14. marta.
Izložbu svih izdanja "Čuperka" u likovnom salonu KCNS otvoriće danas Raša Popov i dr Draško Ređep, a odmah potom biće organizovan i okrugli sto o Antiću na kojem učestvuju Đeze Borgaš, Mirjana Brković, Jovan Ljuštanović, Mošo Odalović, Boško Petrov, Raša Popov, Miroslav Radonjić, Draško Ređep, Zoran Slavić i Nenad Šaponja.
U 19 časova predviđena je Tribina mladih - promocija knjige "Devet boja Banata", antologija Draška Ređepa, na kojoj učestvuju Milan Bjelogrlić, Boško Petrov, Đorđe D. Sibinović, Zoran Slavić, Boško Suvajdžić, Nenad Šaponja i autor.
Izložba najboljih dečjih radova sa likovnog konkursa "Svako ima svoj plavi čuperak" otvara se sutra, za kada je zakazan i susret pesnika Moše Odalovića sa decom i takmičenje recitatora koji su izabrani na konkursu "Svako svoju tajnu ima".
Poslednjeg dana manifestacije, u subotu u 10 časova, delegacija Grada Novog Sada položiće venac na pesnikov grob i na spomenik u Dunavskom parku autora Pavla Radovanovića. U podne u Gradskoj kući, biće svečano uručenje nagrade "Miroslav Antić". | |
| | | Sibila_ Zalutala Niotkuda
Datum upisa : 20.12.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Pon Avg 03, 2015 6:17 pm | |
| Objašnjenje
Sad shvatam: Nismo došli zadovoljni ko trave što rastu da se zgaze kroz cvrkutave zore. Mi smo zvezde što ludo u mrak se strmoglave i zbog jednog bljeska ne žele da izgore.
Imamo ruke dobre ko pijane laste da se grlimo plavo i gasimo u letu. I prisutni smo u nebu što mora da izraste u saksijama oka ponekom u svetu.
Prejeli smo se davno i zubatog i nežnog, sad svako pruža šape i nova čuda traži. A sve je smešno, i tužno, i sve je neizbežno, i ove istine dobre i ove dobre laži.
Prejeli smo se, kažem, i svako ume da sanja, i svako ume da psuje i ore daljine glavom. I jednako je u nama i kamenja i granja, i jednako je u nama i prljavo i plavo.
I svesni da smo lepi isto koliko i ružni, stigli smo gde se gmiže, i stigli gde se leti. I znamo šta smo dali, i znamo šta smo dužni, i šta smo juče hteli, i sta ćemo sutra hteti.
Goreli smo, a nismo postali pepeo sivi od kojeg bujaju žita i obale u cvetu. I uvek smo bili živi, pa ipak: drukčije živi od svih drugih živih na ovom luckastom svetu.
I najzad: Tako je dobro što nismo samo trave, što talasanja svoja ni jednom vetru ne damo, već smo zvezde što sjajem sve nebo okrvave, željne da budu sunce makar trenutak samo. | |
| | | Sibila_ Zalutala Niotkuda
Datum upisa : 20.12.2011
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Nov 04, 2015 5:31 pm | |
| Mi smo nalik na cvetove: rastemo u sebi, unutra, u skladištima tajni i korenju energije. Samo smo spolja dopadljivi, puni boja i mirisa. A unutra, u nama, kipe orijaška sunca.
Sve se to događa zato sto nismo skinuli omot sa svog još uvek pitomog i detinjastog srca. Dobivši sebe na poklon od ovog ovde jedinog i nepovratnog života, mi u tom srcu nosimo sve ono što postoji i što će tek postojati u našim drugim životima. | |
| | | Astra Zvezda Foruma
Godina : 64 Location : podnozje Alpi Datum upisa : 20.06.2008
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Sre Maj 17, 2017 11:13 pm | |
| Umesto jednog spomenika Ima na svetu ljudi: dobri, a ne znaš zašto. Svi kukaju, a jedan među njima ćuti, ili se smeška bezazleno, ali ostale teši. Ima i on svoj roman, sa trzavicama, kuburama, malim ličnim dohotkom, ponekim većim snom, ali ga nećete čuti da se ispoveda. Čuva za sebe svoj tihi svet briga i radosti, pa i ako ga čujete jednom u godini da plane, ili ga vidite o prvom maju da je popio čašu više, nekako vam smešan, neuk, pravi amater među profesionalcima i biznismenima života. Ima takvih ljudi. Ako ti treba lud i jak, pozoveš jednog od njih, i on ti na leđima preseli čitavu kuću. Zna se: on to ume, on nikoga nije odbio, pa je nekako i razumljivo da baš njega pozoveš. I razumljivo je, naravno, da od njega tražiš na zajam alat, kad treba nešto da se popravi. I da ručaš kod njega kad ne znaš gde ćeš. I da ga tapšeš po ramenu i da mu stalno ponavljaš: – Ti si, stvarno, jedan veliki drugar. Kad praviš kod kuće neku sedeljku, on je taj koji najbolje zna da spremi meso na žaru, ribu, pasulj sa rebarcima. Opašeš mu kecelju, ćušneš ga u kuhinju među žene i neprekidno ga hvališ kako je kulinarski genije. A on se smeška. Milo mu. Kad treba da ti se popravi struja, brava, nešto na kolima, nešto u kupatilu – on to zna. Bojlere menja kao od šale. Kad ne dihtuju prozori, za jedno popodne on to uredi. Sreo sam pre neki dan takvog jednog čoveka, starog prijatelja. Dugo se nismo videli. Ima čitavih pet godina. Šeta sa ćerkicom po suncu, a neobična mi slika: on prosed i proćelav, a dete malecno kao miš, upliće mu se oko nogu, jedva hoda, batrga se, sapliće... Sedimo uz kafu na hladnom aprilskom suncu u bašti kafanice i razgovaramo o životu. Dete uz njega, mazi se, a on onako ogroman, pa nezgrapan, četvrtast, sa rukama kao lopate, miluje ono malo stvorenje, privija ga uz sebe, podetinjio zajedno s njim, tepa... I ja sam roditelj, i video sam i druge roditelje, ali čini mi se da sam tog prepodneva upoznao najveću ljubav na svetu: nešto ljudsko, malo, sa kikama i prćastim nosem, nešto što ne zna kako mu je ime, nešto bespomoćno belo, a već kao ume i da se duri, i da se krije iza stolica, i da se raduje, a uz njega nešto dobro i veliko, ljudina jedna sa srcem velikim kao bundeva, jedan pravi tata, koji je svima pomogao u životu, koji ima snage za tri kubikaša, a sad ume pažljivo da obriše dugmence nečijeg balavog nosa, da tepa, da recituje stihove o nekim kucama i macama, da imitira ptice i tu-tu i da menja pelene svojoj upiškenoj princezi. Čitav dan mi nekako ispao lepši. Odlučio sam da ne odem na jedan važan sastanak, da ne pokvarim nešto u sebi samom posle ovog susreta. Odlučio sam da ne posetim neke prijatelje, da budem sam, da mi bude dobro, da mi bude kao da sam se istuširao od tmurne svakodnevice u kojoj svakog dana nekom nešto ne valja. Ništa veliko nismo nas dvojica jedan drugom ispričali. Popili smo kafu, on je uhvatio kćer za ruku i otišli su dalje, da šetaju po suncu, jedna mala lopta, zakotrljana kraj jednog ogromnog brda koje se zove: moj dobri, veliki tata. – Zašto vas ovaj drugar zove: Bivši prijatelju? – pita me kelner dok naplaćuje račun. – Dugo se nismo videli, a nekada smo bili gotovo nerazdvojni, pa on to tako u šali... Inače, dobar čovek. – I jeste valjan neki i pošten čovek – kaže kelner. – Samo, takvi pošteni uvek prođu najgore. Već pet meseci traži posao. A to dete, što vidite, usvojio ga kao bebu. Našao malu na autobuskoj stanici i odneo kući. Žena nije mogla da mu rodi, pa je usvojio dete. Ima ih koji usvajaju kerove, dragi moj. – Manite to sa kerovima – kažem. – I kerovi su na neki način ljudi. Kad su majmuni ljudi, mogu valjda i kerovi da budu... A dan mi odjednom ispao kao da nema sunca. Moja stara dobričina, moj dobri "bivši prijatelj", muči svoju muku sam, pod kestenovima što su tek olistali, i raduje se sam, na svoj način, sa jednim malim ljudskim bićem koje mu se sapliće oko nogu i sve je manje, klikerastije, što dalje odmiču niz ulicu. A on, koji je svima pomogao, i kome sad niko ne ume da pomogne, on, koji se smeškao dok je sa mnom pio kafu i nijednom nije zakukao, nijednom se nije požalio, nijednom nije zatražio uslugu, što više odlazi u daljinu izgleda mi sve veći, kao da raste, viši od kestenova i od krovova. Kao da je sam sebi digao spomenik. - Miroslav Antić | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: MIKA ANTIC Čet Maj 18, 2017 10:29 pm | |
| Nasmij se zato ako ti kažu da si mali čovjek. Nema male sreće i male bolesti. Nema male krađe i male smrti. Nema malog rata niti malog poštenja. Nema maloga prijatelja i male tajne. Nema maloga čovjeka i male ljubavi.(Miroslav Mika Antić) [You must be registered and logged in to see this image.]❤ Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: MIKA ANTIC | |
| |
| | | | MIKA ANTIC | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 51 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 51 Gosta :: 2 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Nega usanaDanas u 1:25 am od Kijara-brm » DNEVNI HOROSKOP ✰Danas u 1:23 am od rouzvel » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniDanas u 1:07 am od Kijara-brm » Sta Vas nervira na forumu?Danas u 12:55 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Juče u 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Juče u 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11609 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je kiki11
Naši korisnici su poslali ukupno 523972 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|