| | Kratke i poučne priče | |
|
+39Astra dusicaa Ladyintheblack Kijara-brm Auror@ Okano bosankaa Zana tok tuk tok meseceva rosa gasper Sibila_ Samhain Helena Trojanska Krupljanka cojle slatkicass determinanta popovac jutarnja izmaglica Amisela REVELIN sonia ona zirafa daca dejan Oci-ANDJELA montoya raspolozena Barbara mistique PJER Silvy Mirjana Sanjalica Storm_z Admin Danubius 43 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 63 Location : Datum upisa : 19.01.2008
| Naslov: Poučne priče - Melem za dušu Čet Jan 31, 2008 6:14 pm | |
| First topic message reminder :
Sanjam noćas, vedro i čisto nebo, sunce sija iz sve snage, sanjam kako igram fudbala ispod Gradine. Sanjam kako moja ljubav stoji pored terena, navija za mene, i kad postignem gol ljubi me po kosi. Sanjam idem u školu, čitam pismeni ispred razreda i Profesor Jokić sav zadovoljan češka bradu. I svi moji školski drugari, i živi i pokojni su tu i bodre me. Sanjam stojim na livadi i kosim travu zajedno s pokojnim djedom,a baba nam nosi vode sa bunara. Sanjam da igramo košarke pored osnovne škole i svi smo zajedno, i Srbi i Hrvati, i radujemo se svakom postignutom košu. Sanjam Borovaču i kako ja i buraz Vlade sjedimo pored jezera i on me ubjeđuje da se nije tu utopio, da me je neko slagao. I ja ga grlim čvrsto i pitam ga gdje je bio cijelo ovo vrijeme… Sanjam moga starog kako stoji ispred Zvijezde, nakrivio zera kapu, i pita me hoću li sa njim u Drvar na neku proslavu, pa ćemo poslije u Knin da kupimo rakije i vina da ima za slavu. Sanjam razvilo se kolo našim ulicama, igramo svi zajedno, i ja, i stari, i stara , i seje moje, i drugovi, i drugarice, i Srbi i Hrvati, i svi ljudi koje sam volio i koji su me voljeli…
Sanjam... da nije ni bilo rata...
Srbo Peuljanac (preuzeto sa sajta Carstvo Lokvanja)
Poslednji izmenio Danubius dana Pet Okt 29, 2010 12:15 pm, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
Astra Zvezda Foruma
Datum upisa : 20.06.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Nov 20, 2008 9:46 pm | |
| Kada je stvoren organizam, svi organi su zeleli da budu Sef.
Mozak je rekao: "Posto upravljam svim delovima tela, ja cu biti Sef"
Noge su rekle: "Posto nosimo organizam tamo gde Mozak zeli i izvrsavamo sve sto se naredi, mi trebamo da budemo Sef".
Istu zelju su izrazili i Oci, Ruke, Srce i Pluca... Svi organi su hteli da budu Sef.
Najzad je i Dupe izjavilo da hoce da bude Sef.
Svi su se nasmejali i rekli da je apsurd - da jedno dupe bude Sef. Dupe se uvredilo, skupilo i odbilo da obavlja svoj zadatak, sto je izazvalo dalekosezne posledice: Mozak se pomutio, Oci izbecile, Noge su pocele da klecaju, Ruke su pocele da drhte, a Srce i Pluca su imali velikih teskoca u obavljanju svojih funkcija.
Na kraju su svi molili Mozak da dozvoli da Dupe bude Sef.
Tako je i bilo. Sada svi normalno obavljaju svoje zadatke i funkcije, a Dupe samo sedi i sere.
NARAVOUCENIJE:
DA BI NEKO POSTAO SEF NE MORA DA BUDE GENIJE, DOVOLJNO JE DA BUDE DUPE. | |
| | | Storm_z
Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sre Nov 26, 2008 8:51 pm | |
| Jednog dana covek udje u restoran u pratnji ogromnog noja. Sta biste zeleleli? - pita ih kelnerica. Tip kaze: "Hamburger, pomfrit i pivo.", a onda se okrenu prema noju: "A ti?" "Ja cu isto !" - odgovori noj. Posle nekog vremena, kelnerica se vrati sa narudzbinom i kaze: "To bi bilo $9.40". Tip stavi ruku u dzep i izvuce tacno $9.40.
Sledeci dan tip opet udje u restoran sa nojem i ponovo naruci: hamburger, pomfrit i pivo.", i opet pita noja: "A ti?" "Ja cu isto !" - odgovori noj. Posle nekog vremena, kelnerica se vrati sa jelom: "To bi bilo $9.40". Tip stavi ruku u dzep i izvuce tacno $9.40 i plati.
I tako je sve preraslo u rutinu. Posle dve nedelje, oni ponovo dodjose u restoran. "Isto?" - pita kelnerica. "Ne, danas je petak i danas cu uzeti sniclu, salatu i pivo ", rece tip. "Ja cu isto !" - odgovori noj. Uskoro, kelnerica se vrati sa narudzbinom: "To bi bilo $35.57". Tip stavi ruku u dzep i izvuce tacno $35.57. Ovaj put kelnerica nije izdrzaja i morala je da pita: "Izvinite..ali kako uvek imate u dzepu tacno toliko para koliko iznosi racun?" "Pa,..pre nekoliko godina cistio sam tavan i nasao staru lampu. Probao sam da je ocistim i kad sam je protrljao i iz nje je izasao duh i rekao da ce mi ispuniti dve zelje. Moja prva zelja je bila da u dzepu uvijek imam tacno toliko para koliko mi treba da bih platio racun. Svaki put kad kupujem nesto u dzepu se pojavi tacno toliko novca koliko mi treba." "Pa to je super!" rece kelnerica. "Vecina ljudi bi trazila milione, ali vi cete ovako biti bogati zauvek bez obzira koliko trosite!" "Bas tako!...Ako trazim litar mleka ili najskuplja kola, uvek cu ih moci platiti!" "...a zasto vas uvek prati noj?" Covek uzdahnu i rece: "...moja druga zelja je bila da uz mene do kraja zivota bude pilence dugih noga i velike guze koje ce se uvek sloziti sa svim sto ja kazem !" | |
| | | Storm_z
Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sre Nov 26, 2008 8:54 pm | |
| U potrazi za pravom
Dok sam bio decak, mastao sam da cu jednog dana imati devojku. Sa sesnaest sam je nasao, ali tu nije bilo nikakvih emocija, pa sam zakljucio da mi treba emotivnija devojka. Sa devetnaest sam nasao emotivnu ribu, ali ona je bila previse emotivna, non stop je plakala i pricala kako je ne razumem. TAko da sam odlicio da mi treba neka stabilnija licnost. Na fakultetu sam upoznao takvu devojku, ali ona je bila mnogo dosadna, svaki dan nam je bio isti, pa sam odlucio da potrazim veseliju devojku. Sa dvadeset sest sam pronasao devojku koja je bila skroz luda, avanturista, sa njom je sve bilo nekako spontano, nisam mogao da pratim korak sa njom i nije imala nikakav cilj u zivotu, pa sam dosao do zakljucka da mi treba ambicioznija cura. Sa dvadeset devet sam nasao ambicioznu devojku i nju sam i ozenio. Ona je bila toliko ambiciozna da se razvela od mene i uzela mi sve sto sam imao. Sada sam stariji i mudriji, pa trazim devojku sa velikim grudima.... | |
| | | Storm_z
Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Kratke i poučne priče Sre Dec 03, 2008 11:49 am | |
| Novogodišnja bajka
|
Dok mu je vetar fijukao oko glave i mrsio bradu, a pahullje zasipale oči, Deda Mraz je osećao kako mu kapci postaju sve teži. "Moraću malo da dremnem. Čeka me još dug put i da svima podelim poklone, a za to moram da budem svež i odmoran, da nešto ne pobrkam", pomisli on i skrenu saonice sa staze ka jednoj visokoj jeli u zavetrini. I irvasi su jedva čekali da predahnu, pa ih Deda Mraz ispreže i opruži se u saonicama, pokri se ćebetom i slatko utonu u san.
Spavao bi on tako dugo da nije odjednom osetio kako ga neko tapše po ramenu.
"Hej, Deda Mraze, ustaj brže, nestali su ti pokloni!", začu on i ugleda dva velika zabrinuta oka ispod crvene kapice. "Ja sam patuljak Dobri ben", predstavi se čovečuljak. "Živim u ovoj šumi već sto godina i poznajem sve njene stanovnike. Znam i ko ti je ukrao poklone - Zli Petar i njegova družina!"
"Jao, teško meni", zakuka Deda Mraz. "Onolika deca čekaju na mene i raduju se poklonima, a ja neću imati šta da im dam!" I on zaplaka, a krupne suze su mu padale po bundi i odmah se ledile svetlucajući kao biserna dugmad.
"Ne plači Deda Mraze, tu sam ja da ti pomognem!", uskliknu Dobri Ben. "Upregni irvase i spremi se za put, a ja ću pozvati moje pomoćnike. Idemo u potragu za kradljivcima tvojih poklona!"
Patuljak izvadi iz džepa rog, snažno dunu u njega i iz šume odmah doskakuta srna, a za njom i ostale šumske životinje. On uzjaha srnu i odjaha duboko u šumu zajedno sa čoporom životinja.
Deda Mraz duboko uzdahnu, obrisa suze i uze da čita pisma koja su mu deca poslala. Otvori jednu ružičastu kovertu na kojoj je stajalo: "Deda Mraz, Severna šuma, Ledeni breg br. 365".
"Dragi Deda Mraze", pisala mu je jedna Vanja. "Ja ti pišem iz kreveta, jer sam bolesna. Baka mi je rekla da ti znaš sve dečije želje i da ne moram da ti kažem šta da mi doneseš. Ja ću zato biti strpljiva i čekaću, samo te molim da me ne zaboraviš. Puno te voli i pozdravlja Vanja."
Deda Mraz još jednom tužno uzdahnu i pogleda na sat. Još četiri sata do Nove godine, a on sedi u šumi. Brzo ustade, upregnu irvase i huknu u rukavice. Uto se iz šume začu rog. Dobri Ben je dojurio na srni, a oko njih je prštao sneg. "Pronašli smo tvoje poklone!", uzviknu Ben. "Zli Petar se sa svojom družinom već sladio slatkišima iz novogodišnjih paketića! Sve šumske životinje su ih opkolile, pa sam uspeo da ih, onako iznenađene i uplašene, brzo vežem. Evo tvojih poklona, Deda Mraze!", ispriča mu Ben svoju pustolovinu, a zatim potrpa sve poklone nazad u džakove Deda Mraza. "Dobri Bene, ne znam kako da ti se zahvalim?", reče Deda Mraz na rastanku.
"Obraduj večeras svu decu ovog sveta i ja ću biti srećan", odgovori Ben. A iduće godine u ovo vreme, vidimo se ponovo na istom mestu, samo nemoj da se ponovo uspavaš!", veselo uskliknu Ben i mahnu Deda Mrazu odlazeći nazad u šumu.
Deda Mraz potegnu uzde i irvasi jurnuše galopom. Za njima u šumi osta samo oblak snežne prašine.
Devojčica Vanja je ležala u krevetu u svojoj sobi i tužno gledala u sat na zidu. Još malo i eto Nove godine, a Deda Mraza nema. "Da li uopšte postoji taj Deda Mraz?", sumnjičavo je zavrtela glavom i nastavila da razmišlja o svojoj najvećoj želji - lutki koja govori.
U tom času u sobu uđe njena baka i ozarena lica reče: "Otvori prozor, Vanja! Zar nisi čula kucanje?"
Na prozoru je stajala velika šarena kutija sa mašnom. U kutiji je bilo mnogo slatkiša i jedna velika plavooka lutka koja govori. [You must be registered and logged in to see this image.]Snežana Jovic |
| |
| | | Storm_z
Datum upisa : 07.02.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sre Dec 03, 2008 11:49 am | |
| Kada su bogovi zemljom hodali
Bilo je to najveće okupljanje koje je ovaj kraj video, i koje će ikada videti, pričali su još dugo zatim. Priča se da je u taj dan stari Miloš punio sto sedmu godinu života. Otkako se vratio iz Francuske, bila je tome već četvrta decenija, proživeo je mnogo dana u zdravlju i veselju u svom rodnom kraju. I sada, kada je osetio da slabi i da sledeće proleće neće dočekati, pozvao je sve svoje sinove i kćeri i sve njihove žene i muževe, da dođu u jedan dan, da se sa svima u miru rastane. Kako je bio težak čovek po naravi, kažu da je mnogima pao kamen sa srca kada je potkraj zime umro, mada niko to nije hteo naglas da kaže. Ipak, pamte da mu je toga dana prošlo njegovih pet sinova i dve kćeri i dvadeset šestoro unuka i ravno osamdeset praunuka i sedmoro čukun-unuka, od kojih je dvoje najstarijih već i u školu krenulo. Njih dvoje silno su se radovali svakoj poseti starom Milošu, jer su svaki put dobili po neku priču koju bi još dugo zatim pamtili, i od njih je i ova priča do danas ostala upamćena. Te večeri, kada su seli pored starca i zatražili novu priču, dobili su jednu koju će pamtiti duže od bilo koje druge. Bio sam mali kao vas dvoje, pričao je starac, kada je moj čukun-deda, stari Dragutin, bio na pragu stote. Jedne večeri, dok sam sedeo pored njega, na ovom istom mestu, rekao mi je reči koje pamtim i danas. Pokazao mi je rukom, i rekao: vidiš sva ona svetla što trepere u dolini, sve do reke. Sve su to kuće i sela naših familija. Moja trojica braće i dve sestre i ja podigli smo za naših života ovo selo na mestu gde nijednog kamena nije bilo. A takvih je sela još dvadeset u dolini. Sve je to od starog Miloša poteklo, koji je prvu kuću u ovom kraju postavio. A stari Miloš je, kažu, bio ljudina kakvu ovaj kraj nikada izrodio nije, niti će izroditi posle njega. A bio je i mudar da su mu ljudi iz Pariza dolazili da ga vide i čuju. Kada je osetio da mu je kraj blizu, stari Miloš je sazvao svu svoju familiju iz dvadeset sela da se od svakoga u miru oprosti. To je skup bio kakav ovaj kraj nikada nije video. U taj dan sva mu je rodbina prošla i svakome je po neki savet dao. A kada je doveče sa familijom seo u dvorištu za večerom, za stolom se našlo devet njegovih sinova i pet kćeri sa svim ženama i muževima i decom i unucima i devet praunuka. Kada su sa večerom završili, svakome je od starijih dao svoj savet. I kako je završio i seo, tako je glavom klonuo i više se nije podigao. I to se do danas pamti kao najčudniji događaj u našoj familiji. A sve je to starome Dragutinu rekao njegov pradeda, stari Miroslav kada je ovaj još bio dečak. Bilo je to, pričao je stari Dragutin, kada sam još bio sasvim mali, a kada je moj pradeda Miroslav sedamdesetu godinu navršio. I što mi je jedne večeri u tu jesen rekao, pamtim i dan-danas. Seo sam ovde pored njega, na ovom istom mestu, a on mi je rukom pokazao i rekao - vidiš dole, niz dolinu, sva ona svetla što trepere, sve do reke. Sve su to sela naših familija, četrnaest na broju. Sve je to od starog Miloša poteklo, po kome se ceo ovaj kraj i danas zove. A kažu da je taj pred ognjem izbegao preko reke i da ga je put do Pešte odveo i dalje do Beča i Pariza, i da je sa silnim ljudima živeo. I kada se vratio ovamo, da se oženio iz svog rodnog kraja, i da mu se sedmoro sinova i pet kćeri izrodilo i da su svu ovu ravnicu svojim kućama pokrili. Kažu i da je Crkva htela za sveca da ga proglasi zbog njegovih dela, i da je dobro živeo sa najvećim ljudima iz Beča i Pešte, a i mnogi Turci su ga potkraj života poštovali i dolazili mu na savet. Kada je napunio stotu, u jesen je pozvao svu svoju familiju i familije sve svoje dece da se sakupe u jedan dan, jer je osetio da mu je kraj blizu. I u taj dan skupio se narod kakav ovaj kraj ne pamti i još za mnogu godinu neće se takav skup sastaviti na ovom mestu. Došli su, kažu, njegovi sinovi i kćeri sa ženama i muževima svojim i sa njegovim unucima i svim praunucima i čukun-unucima. I kažu da se sa svakim dostojno oprostio i svakog sa savetom otposlao kući. A neki dan posle toga, silan sneg iznenada pade, stari Miloš se teško razbole i u treći dan bolesti ispusti dušu, u drugu nedelju po skupu. A sve je to starom Miroslavu ispričao njegov pradeda Dragutin koji je opet bio praunuk starog Miloša po prvom sinu Miloševog prvog sina. Sedeo sam ovde iznad reke, pored svog dede Uroša, pričao je stari Dragutin, kada mi je rečena priča o mom pradedi Milošu, koju i danas pamtim. Reče mi Uroš da nikome nikada nije priču o svom ocu kazivao, koju će sada meni da kaže. Evo kako je se ja danas sećam, a ti ćeš mi oprostiti ako negde i pogrešim - mnogo je dugih godina od te večeri preko moje glave prešlo. Bio je Miloš učen i odlučan čovek. Od celog svog sela jedini je izbegao poharu i prebegao preko Dunava. Dalje ga je put odveo do nekog dalekog rođaka u Peštu, koji ga je uzeo kao svog, podigao ga i školovao. A kada je taj rođak umro koju godinu kasnije, Miloš je nastavio dalje do Beča, i tamo se sa važnim ljudima upoznao i velike uspehe postigao. Kažu da je sve do Pariza odlazio u svojim poslovima, i da je mnogo zlata na tom putu sakupio. A onda se vratio u svoj kraj i tu se oženio. Ali brzo je pao u nemilost Turaka i bez sveg blaga ostao i selo su mu opet spalili, i on opet prebeže preko Dunava, u plodnu, ali pustu zemlju. I tu reče: ako li sam tikva bez korena, onda ću koren pustiti tamo gde ja hoću, i podiže kuću na obali i prožive do kraja života još trideset godina. I izrodiše mu se pet sinova i tri kćeri i do smrti već je i prve unuke dobio. A u jedan dan, u neku jesen, tek je šezdesetu te godine navršio, sakupi svoje sinove i kćeri i reče im svima da moraju da ostanu tu u selu koje je on podigao, i da se množe i pokriju celu ravnicu svojim kućama. Te zime teško se razbole u povratku sa nekog puta, i ceo mesec ležao je u postelji. I negde pred kraj februara umre, u šezdeset i prvoj godini. A kad Turci čuše da je umro, jedne noći pređoše da poharaju imanje, jer još su se sa druge strane pamtile priče o njegovom blagu. Ali kako ništa nisu našli, popališe kuće i vratiše se praznih ruku. Miloševi sinovi i kćeri tada srećno pobegoše pred Turcima, i podigoše nove kuće podalje od reke, i gde je koji kuću podigao, tu je sada po jedno selo familija naših. Tako je meni govorio stari Uroš, unuk starog Miloša o kome su se još mnoge priče čule po njegovoj smrti. A Miloš je bio deveto dete i najmlađi od sve dece u velikoj familiji što je uz Dunav živela i nije se ni zvao Miloš, nego Milutin. I u jednoj pohari Turci udariše na selo i što pobiše, što odvedoše, jedino mali Milutin se negde sakri i sačuva glavu. Tada ga neki trgovci prevedoše preko Dunava i dalje sa njima ode sve do Pešte, gde ga ostaviše nekom njegovom dalekom rođaku. I ovaj ga je podigao kao svog, i zanat mu dao, i mada je Milutin do kraja života nepismen ostao, to mu nije smetalo da pokaže veliku snalažljivost u trgovačkim poslovima. Ali kako je lagano odrastao, tako je njegov težak i naprasit karakter izbijao na videlo i brzo on napusti i rođaka i zanat i Peštu, i ode svoju sreću da traži još dalje preko Beča, pa sve do Pariza. I tu se on silno obogatio, i rešio u Parizu da ostane duže. Ali brzo upade u neke kavge i razmirice, pa ga vlasti otposlaše nazad u Beč. I taman kako je u Beču uzeo da stanuje i raširio svoje trgovce sve do Pešte i nazad do Pariza, u nove razmirice upade i vlasti ga pod pratnjom otposlaše preko u Tursku. I tamo se on naseli malo izvan sela u kome je od vajkada živela neka njegova daleka familija, i svojim blagom učini da mu svi podilaze, a ponajpre crkvenjaci, jer njih je celo selo slušalo. I brzo je naučio koliko treba Turcima davati, pa ga ni vlasti nisu mnogo dirale. Tu se oženi iz sela mladom ženom, i sve je ličilo da je najzad našao svoj mir. Ali, mir njemu nikada nije bio suđen, a i da je bio, on bi ga svojom naravi uvek pokvario. Tako jednom otposla popove praznih ruku u selo, i zatvori im vrata i više mu nijedan nije u kuću došao. A kada se i Turci uskoro polakomiše, pa i njih jedan dan odbi, u istu noć dođoše mu pod oružjem i celo imanje popališe i sve blago mu odnesoše i stoku odvedoše i sluge mu jedne pobiše a druge odvedoše. Jedino je sa ženom uspeo do skele da pobegne, i odatle preko na pustu i spaljenu zemlju. Te noći, jedino su mu žena i košulja ostali, dok su plameni jezici lizali Dunavom do zore. I tu je u nekom napuštenom selu ponovo ognjište podigao, i brzo potom prebacio se po noći nazad na imanje i tamo iskopao zlato koje je za crne dane sklonio od sebe i od drugih. Tim je zlatom po četvrti put svoje poslove otpočeo, sa mnogo opreza ovoga puta. I tu mu se rodiše tri sina i dve kćeri a koju godinu potom žena mu naprasno umre. Kako su mu deca odrastala, svi se u trgovinu baciše, i polako poče blago ponovo da narasta. Godine su brzo prolazile, i stvari su opet išle svojim tokom. Ali jedne zime, dok se vraćao sa puta, uhvati ga mećava i on se razbole i pade u postelju, i za mesec dana umre a da ni šezdesetu nije napunio. Pred smrt je sakupio decu i ostavio im u amanet da svi ostanu tu da žive, da se namnože i veliko selo naprave. I da se njegova loza zanavek učvrsti na toj zemlji da je nikad nikakav rat ni pohara ne ugroze i ne oteraju. I koji dan iza toga, on umre. A kako je težak i nabusit po karakteru bio, deci njegovoj pao je kamen sa srca kada je umro, mada niko to nije naglas hteo da kaže. Ipak, svi njegovi sinovi i kćeri odoše van sela i podigoše kuće na drugim stranama, složivši se da je to u strahu od Turaka. I tako, do danas ni kamen od Milutinove kuće ne ostade, pa ni sećanje gde je ona bila. I pljačkaši mu grob raskopaše tražeći zlato i ništa ne nađoše, pa mu se danas ni grob više ne zna. Ali zato se namnožilo, malo po malo, nekoliko sela po ravnici, i oko njih još više novih sela, i to su danas sela familija njegove dece. I još su mnogu godinu po njegovoj smrti dolazili trgovci sa raznih strana i svakojake čudne priče o njegovom bivstvovanju po belom svetu govorili. I nikada više Turci nisu na tu zemlju nogom stupili. Pričali su ljudi da se plaše Milutinove kletve, mada će biti da je njima više odgovarao novac koji su od trgovine dobijali, pa su bili mirni. A od četvrtog kolena od njega, ceo kraj dobi ime Miloševo, i tako ostade do dana današnjeg. Tako je taj kraj izrastao i ojačao do danas, i još se priče pričaju o Milošu, mada svako u njima priča o nekom drugom Milošu, a pravoga se niko i ne seća. I crkvu su mu podigli, i školu po njemu prozvali. I crkvenjaci su silne priče izmislili o njegovoj dobroti i velikodušnosti, o njegovoj krepkoj ruci i dugom životu. I još se priča o njegovih devet sinova i pet kćeri, pred kojima se turska vojska razmicala. I kako je snagom svojom celu ravnicu kućama pokrio, sve dokle pogled seže, i kako je krv njegova u venama potomaka njegovih danas jača nego ikada. I nisu u svemu pogrešili. -Zoran Horvat-
| |
| | | Astra Zvezda Foruma
Datum upisa : 20.06.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Uto Dec 16, 2008 5:34 pm | |
| i ovo je zivot
Ženidba - Uputstvo:
Čvrsto rešen da se ženim, bila je potpuno razumljiva želja mojih roditelja da upoznaju roditelje buduće snajke. Kontaktirali su ih telefonom. Budući prijatelji su se, kao sto je i red, najavili dva dana ranije. Dovoljno da se obave pripreme. Važno je bilo ostaviti utisak na tri polja: 1. estetski utisak 2. intelektualni utisak 3. finansijski utisak Radovi su počeli u nedelju uveče. Iz dnevne sobe izbačen je televizor marke 'kamakraun', ekran 37 cm, i od komšija pozajmljen 'sony', ekran 72 cm. Moja mama je od ujne pozajmila bisernu ogrlicu ( doneo ujak iz Nigerije, gde je gradio mostove ) i tri prstena od belog zlata (doneo ujak iz Zimbabvea, gde je gradio brane ). Obukla je svečani kombinezon koji je kupila u Istočnoj Nemačkoj 1987. Potpuno demode, ali veselih boja. Da ne pomisle prijatelji da je depresivna osoba. Sklonjene sve stvari koje su propale: tepisi i izbledeli abažuri noćnih lampi. Korpa za voće ( nakon nekoliko godina ) bila je oslobođena veštackih banana i jabuka, i napunjena pravim jabukama i bananama, a kupljen je i limun - to ekskluzivno voće sa južne hemisfere. Moja mama me je naučila da voće ne treba jesti mnogo često, jer izaziva hiper-vitaminozu i bubuljice. Kupljeni su osveživači za wc.
Uparadio se i moj otac. Od prijatelja je pozajmio kopiju 'seiko' sata, promenio potkošulju nakon pet, a okupao se nakon deset dana. Oprao je zube. Mama se naljutila na njega, jer prljavštinu koju je za sobom ostavio u kadi nije mogla oprati običnim vimom, pa je morala pozajmiti specijalni - američki - kojim se peruprekookeanski brodovi. Nakon pranja zuba, otekle su mu usne, jer je koža reagovala na prisustvo strane supstance kao što su fluor i soda bikarbona. Obukao je crno odelo koje je nosio na mom krštenju, plus braon čarape, plus crne mokasine, plus braon kravata. Na šaku stavio ( odmah do burme ) pozlaćeni prsten-pečat sa četiri S. Nije hteo da stavi dezodorans, jer samo pederi mirišu.
Frižider napunjen do vrha. Na zid dnevne sobe okačena fotografija cele porodice, svi nasmejani i srećni. Sa polica sklonjeno kinesko veštačko cveće u kineskim plastičnim vazama u špajz, a od komšija doneto nekoliko kompleta knjiga: Tolstoj, Solohov, Dostojevski, Andrić, Selimović, Dučić, Desanka Maksimović, Momo Kapor. A da se vidi da smo zdrava porodica, svoje mesto našli su Rika Zarai, Barbara De Andjelis, Artur Džanov. Na stočiću pored kreveta, nehajno bačene misli Šopenhauera, Ničea i Prusta. Sve oko 500 listova. Iz dnevne sobe sklonjena tatina diploma sa 'slaninijade 1998.', osvojena za najbrže pojedenu kobasicu obima 12 cm i dužine 38 cm, tešku 200 grama. Pojeo ju je za 7 sekundi.
Pored kasetofona poslagane komšiničine kasete: Pavaroti, Debisi ( u izvođenju mladog Norvežanina Olafa Gunarsona ), Klajderman, Stefan Milenković. Njihove kasete sklonjene u špajz: Nada Obrić, Beki Bekić, Novica Urošević - ujka Nole, Lepa Brena. A za kraj prijatne večeri pripremljen album sa fotografijama naše kuće, na našem placu, blizu naše njive. Fotografije su pravljene iz takvog ugla da kuća izgleda kao da ima 120, a ne 40 kvadrata, a dvorište i njiva iza njega izgledaju kao dva fudbalska terena, a veličine su odbojkaškog. Naš kućni pas-mešanac, Milutin, poslat je na selo, a od komšija pozajmljena persijska mačka i egzotični kanarinac ogromnog kljuna i neprirodno buljavih očiju.
I zaista bi mi obezbedili svadbu, da prijatelji nisu otkazali posetu, prasila im se ljubimica, inače šampion sela u kilaži. Nije važno, neki drugi put... | |
| | | Danubius Čuvar Vatre
Datum upisa : 19.01.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sub Feb 14, 2009 4:08 pm | |
| Dosao jednom jedan lijepo obučen gospodin, odsjeo u jedinom hotelu koji je postojao u selu i objavio na cijeloj stranici lokalnog lista da plaća za svakog majmuna koji mu donesu 10$.
Seljaci koji su znali da je šuma puna majmuna pojuriše loviti majmune i čovjek ih je uredno isplaćivao, kako je objavio. Kad je ostalo malo majmuna i postalo teško uloviti ih, seljaci su ih prestali i donositi.
Gospodin je tad obećao 20$ za majmuna i seljaci su ih opet potrčali loviti. No opet je majmuna ponestali pa je gospodin povećao cijenu na 25$ i lovci su ulovili onih nekoliko preostalih, ali i tome je došao kraj. Sad je gospodin obećao 50$, ali majmuna vise nije bilo....
On je otputovao pa se njegov ortak uputio seljacima i rekao: - Pogledajte ove kaveze, puni su majmuna koje je moj šef kupio za svoju kolekciju. Predlazem vam da ih kupite za 35$ i kad se šef vrati, on će vam ih otkupiti za 50$, što je bila posljednja cijena.
Seljaci skupiše ono sto su uštedjeli cijelog života i kupiše na tisuće majmuna koji su bili po kavezima pa stanu čekati povratak onog gospodina.
No od tog dana nisu više vidjeli ni jednoga ni drugoga. Jedino što su vidjeli su kavezi puni majmuna, koje su kupili životnom šteđevinom.
Sad imate jasnu ideju kako funkcioniraju financijske burze. | |
| | | mistique
Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Maj 04, 2009 1:29 am | |
| Ljudi sa crvenom ruzom u reveru
Dozvolite mi da vam ispricam jednu pricu.Uostalom, treba da znate da ja mnogo volim da pricam price zato sto imam tako dobre citaoce kao sto ste vi. Danas cu vam pricati pricu o ljudima sa crvenom ruzom a vi cete, verujem, i iz ove price moci da izvucete neki koristan zakljucak.
Ne znam da li ima medju vama onih koji dobro poznaju Njujork jer dogadjaj se zbiva u Njujorku negde kada je rat, II svetski rat zavrsen. Dogadjaj se dogadja na Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku. O cemu se ustvari radi? Radi se o jednom mladicu, mladom coveku koji je na Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku trazio osobu koju nikada nije video a koju je voleo. Naime, o cemu se radi: ovu pricu sam procitala u jednoj knjizi i toliko je zanimljiva pa bih je kvarila i oduzimala od drazi ako bih to ispricala. Zato, dozvolite mi da taj deo procitam. Osoba, mladic je oficir i njegovo ime je Dzon Blanckort. "Ustao je, kaze, sa svoga sedista sa klupe na kojoj je sedeo na Glavnoj Centralnoj stanici u Njujorku , zategao svoju vojnicku uniformu i poceo da pazljivo posmatra masu ljudi koja se kretala kroz veliku Glavnu Centralnu Stanicu u Njujorku. Trazio je devojku koje je njegovo srce poznavalo ali ciji lik nije mogao da zna. Devojku sa crvenom ruzom. Njegovo interesovanje za ovu devojku pocelo je 13 meseci ranije u jednoj biblioteci na Floridi. Kad je sa police uzeo jednu knjigu, zainteresovao se ne za onim sto je bio sadrzaj te knjige, sa tekstom u toj knjizi, vec sa zabeleskama koje su se nalazile na margini skoro svake stranice. Bio je to vrlo lep rukopis i on je zakljucio da iza tog rukopisa stoji jedno bice koje je promisljena dusa i jedan duboki um. Na prvoj strani knjige nasao je cak ime i prezime prethodnog vlasnika. To je bila gospodjica Kolis Mejhel. Potrosio je dosta vremena i truda i pronasao je cak i njenu adresu. Zivela je u gradu Njujorku. Napisao joj je pismo u kojem se pretstavio i pozvao je da se dopisuju. Sledeceg dana, dogodilo se, da je bio stavljen u brod i odvezen u Evropu kao vojnik na front Drugog svetskog rata. Sledece cele godine i jos jednog meseca, dakle 13 meseci, dvoje se dopisivalo i upoznavalo preko pisama. Svako slovo padalo je na plodno tlo. Zapocela je romansa. Blancard je u jednom pismu, pri kraju 13 meseci zatrazio sliku ali devojka je odbila da je posalje. Njemu je to bilo jos privlacnije. Ona je smatrala da, ako je on zaista zainteresovan, nece puno znaciti za njega kako ona izgleda. Kad je dosao konacni dan da se vrati iz Evrope sa fronta, dogovorili su se za njihov prvi sastanak. 7 sati uvece na velikoj Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku. " Prepoznaces me", - pisala je devojka" - po crvenoj ruzi koju cu nositi na mom reveru." I tako, u 7 sati uvece on je bio na stanici i trazio ocima devojku koju je njegovo srce volelo ali cije lice nikada do tada nije video. I sada, autor knjige, "Ljudi sa crvenom ruzom" kaze, dopusticu da sam Blancard prica sta se na stanici dogodilo prilikom susreta. "Mlada osoba isla je prema meni; bila je visoka i vitka . Njena plava kosa padala je u uvojcima na ramena , njene oci su bile plave kao neki cvetovi. Crte lica bile su besprekorne i njene usne su odrazavale cvrstinu ali i odlucnost. Obucena je bila u svetlozeleni kostim i izgledala je kao prolece koje je ozivelo. Krenuo sam ka njoj potpuno zaboravivsi da ona na reveru svog odela nema crvenu ruzu. Dok sam joj prilazio mali provokativni osmeh je presao preko njenih usana i rekla je samo: "Mornaru, da li ti i ja idemo u istom smeru". "Skoro nekontrolisano, - pise mladic dalje, - nacinio sam jos samo jedan korak ka njoj a onda, tacno iz nje , ugledao sam Polis Mejhel, osobu koja je na svom reveru imala crvenu ruzu. Stajala je upravo nekako iza ove prekrasne devojke. Na sebi je imala prosedu kosu koja je bila sakupljena i pritisnuta vec iznosenim sesirom. Bila je okruglog lica a i tela, isto tako. Na nogama su bile cipele sa niskim potpeticama. Devojka u zelenom kostimu odlazila je vrlo brzo.Osetio sam se u tom trenutku kao da sam se razdvojio na pola. Tako me je zelja vukla da sledim devojku u zelenom kostimu ali ipak moja teznja za zenom ciji je duh tako bio spojen s mojim i buzeo moj, bila je tako duboka. I ona je tu stajala. Njeno bledo i okruglo lice bilo je plemenito i osecajno; njene sive oci su imale svetlucavi i svetli sjaj. Nisam oklevao. Podigao sam u svojoj ruci knjigu sa sivim koricama - to je bio znak prepoznavanja sa moje strane. I sada sam shvatio da to i ne treba da bude ljubav vec nesto posebno, nesto cak i bolje od ljubavi. Prijateljstvo za koje sam bio i morao biti uvek zahvalan. Ispravio sam se kao pravi vojnik , otpozdravio i pruzio knjigu zeni a,i ako dok sam govorio, osecao sam neku gorcinu razocarenja. Ja sam porucnik Dzon Blancard a vi biste morali biti gospodjica Mejhel. Tako mi je drago da smo se nasli ovde na ovoj stanici.Da li biste prihvatili da vas izvedem na veceru?" Zenino lice se rasteglo u prijatan osmeh. "Ja ne znam sta sve ovo treba da znaci, mladicu" - odgovorila je. " Ali mlada dama u zelenom kompletu koja je upravo ovuda otisla, zamolila me je da stavim ovu crvenu ruzu na moj kaput. I rekla je da ako me pozovete na veceru, da vam kazem da vas ona ceka u velikom restoranu preko puta. Ona je kazala da mene upotrebljava kao neku vrstu testa." Nije tesko razumeti mudrost ove devojke, gospodjice Mejhel.Prava vrednost ljudske duse se vidi u odgovoru na neprivlacno. Neko je napisao: "kazi mi koga volis i ja cu ti kazati ko si". Ko nosi crvenu ruzu? Obicno oni koji nisu za primecivanje.Obicno oni za koje mislimo da ne treba da nose crvenu ruzu. Da li ste se ikada pitali kako postupamo sa njima, u nasim svakodnevnim kontaktima. Da, sa onima koje svaki dan srecemo sa crvenom ruzom na reveru... | |
| | | mistique
Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Maj 04, 2009 1:33 am | |
| Jednog dana siromašni mladić Howard Kelly, idući od vrata do vrata, prodavajući robu kako bi platio studije, ostao je sa samo 10 centi u torbi… a bio je strašno gladan!
Stoga odluči od sljedeće obitelji zamoliti nešto za jelo. Vrata mu je otvorila uglađena dama, koja ga je smela do te mjere da, tako smeten, nije znao drugo osim zamoliti čašu vode umjesto hrane. Žena je primijetila da je mladić gladan, pa mu je umjesto vode donijela veliku šalicu mlijeka. Mladić je polako pio, a zatim je upitao gospođu: "Koliko dugujem?" "Ne duguješ mi ništa", odgovori. "Moja majka me učila da se ne traži ništa za ono što se daje braći iz ljubavi." "Onda vam od srca zahvaljujem."
Kada je Howard Kelly izašao iz ove kuće, ne samo da se osjećao jačim, nego je osjetio da je u njemu poraslo povjerenje u ljude i vjera u Boga.
Puno godina kasnije ona žena je teško oboljela. Mjesni liječnici bili su zbunjeni njezinim slučajem i nisu mogli pronaći lijek za njezinu bolest. Odlučili su je poslati u bolnicu u glavni grad. Nazvali su glasovitog dr. Howarda Kellya za hitni savjet. Kad je čuo ime mjesta iz kojeg dolazi pacijentica, neobično svjetlo mu je ispunilo oči. Odmah je otišao u sobu pacijentice i prepoznao staru gospođu. Srce mu je zadrhtalo od uzbuđenja. Odlučio je učiniti sve moguće kako bi spasio život. Od tog trenutka sva njegova briga bila je bolesnica, a sve svoje dane posvetio je traženju lijeka za ovu strašnu bolest koja je gospođu vodila kraju. Nakon duge borbe pacijentica je pobijedila bolest. Potpuno je ozdravila! Kad je pacijentica bila potpuno izvan životne opasnosti i sasvim zdrava, dr. Kelly je u administrativnom uredu zamolio da napišu troškovnik i pošalju njemu u ured. Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu lista dodao napomenu. Zatim je zamolio da se uruči bolesnici. Gospođa se bojala otvoriti kovertu, strahujući da će naći račun koji nadilazi njezine mogućnosti. Konačno se odlučila, ali nešto je privuklo njezinu pozornost. Na dnu troškovnika pisalo je: "Plaćeno prije puno godina jednom šalicom mlijeka!" | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Maj 04, 2009 10:38 pm | |
| Mladi par se doselio u ulicu. Sledećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila svoju komšinicu kako širi veš.
"Kako joj je prljav taj veš..." – rekla je. "Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Uopšte ne zna prati! "
Muž je ćutke posmatrao događaj, ali nije ništa rekao.
Svaki put kada bi komšinica širila veš, komentar bi bio isti…
Mesec dana kasnije, žena je bila u čudu, kada je jedno jutro videla kako je komšinicin veš čist, rekla je mužu: "Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati veš. Ko li ju je naučio?"
Muž joj odgovori:
"Niko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore. .." | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Maj 04, 2009 10:40 pm | |
| Kako se cuva ljubav
Tata i decak hodaju plazom. U jednom trenutku decak upita: - Tata kako se cuva ljubav? Tata ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo peska i stisni u saku Decak stisne saku i sto je vise stiskao, to je vise peska curilo iz nje. - Ali tata pesak mi bezi! - Znam ali sad potpuno otvori saku. Decak ga poslusa, ali u tom casu dunu vetar i odnese sav pesak sa dlana. - Ni ovako neuspevam zadrzati pesak. Na to tata sa smeskom na licu rece: - Sada uzmi opet malo peska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku kasike, dovoljno zatvoren da ga zastitis a dovoljno otvoren da bude slobodan. Decak ucini kako mu je receno i pesak mu ostade na dlanu, dovoljno zasticen od vetra, i slobodan a da ne klizi kroz prste. - Eto tako se cuva ljubav | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Maj 04, 2009 10:41 pm | |
| Priča jedne učiteljice...
Zvala se gospođa Tompson. Prvog dana školske godine svojim đacima petog razreda je ispričala jednu laž. Poput većine učiteljica rekla je deci da ih sve podjednako voli. Ali to je nemoguće jer je u prvom redu poguren za klupom na svom mestu sedeo dečak, po imenu Tedi Stodard.
Gospođa Tompson je posmatrala Tedija prethodne godine i primetila da se slabo igra sa ostalom decom, odeća mu je neuredna i da se ne kupa redovno. Tedi je takođe umeo da bude neprijatan. Došlo je dotle da je gospođa Tomson zaista uživala da piše velike masne kečeve crvenom hemijskom na njegovim zadacima. U školi gde je gospođa Tomson predavala, nastavnik je na kraju godine bio dužan da pre nego što napiše svoje mišljenje o svakom đaku, pročita mišljenja ostalih nastavnika od prethodnih godina. Gospođa Tomson je ostavila Tedijev izveštaj za kraj. Kada ga je pročitala doživela je veliko iznenađenje.
U prvom razredu, za Tedija je pisalo, "Tedi je bistro dete i uvek se smeje. Uredan je i lepo vaspitan. Pravo je zadovoljstvo poznavati ga."
U drugom razredu, "Tedi je odličan đak, svi ga vole, ali ima problema kod kuće jer mu je majka neizlečivo bolesna."
U trećem razredu, "Teško je podneo smrt svoje majke. Trudi se koliko može, ali njegov otac uopšte ne obraća pažnju i ako se nešto ne promeni, to će loše da se odrazi po njega."
U četvrtom razredu, "Tedi se povukao u sebe i ne pokazuje interes za školu. Nema mnogo drugova i ponekad spava na času."
Gospođa Tompson je sada shvatila u čemu je problem i postidela se. Još joj je gore bilo kada su joj đaci doneli božićne poklone umotane u ukrasne papire, svi osim Tedija koji je svoj poklon doneo nespretno umotan u običnu braon papirnatu kesu.
Gospođa Tompson je uz veliki napor otvorila baš njegov poklon između svih ostalih. Neka deca su počela da se smeju kada je otkrila ogrlicu od plastične imitacije kamenja, gde su neki vidno nedostajali, kao i do pola ispunjenu bočicu parfema. Utišala je dečiji smeh tako što je rekla da je ogrlica predivna i stavila je oko vrata, a parfem je kanula sebi na nadlanicu. Tedi je ostao poslednji posle škole da bi joj rekao "Gospođo Tompson, danas ste mirisali kao nekada moja majka."
Pošto su deca otišla, plakala je skoro sat. Od tog dana je prestala da predaje deci, gramatiku i matematiku. Umesto toga počela je da ih uči.
Gospođa Tompson je obratila posebnu pažnju na Tedija. Kako je radila sa njim, tako je živnuo. Što ga je više podsticala, brže je napredovao. Na kraju godine Tedi je postao jedan od najboljih đaka u razredu, pored toga što je slagala da podjednako voli svu decu Tedi je postao njen omiljeni đak. Sledeće godine je pronašla poruku ispod vrata od Tedija, da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu.
Šest godina je prošlo pre nego što je dobila novu poruku od Tedija. Napisao joj je da je završio srednju školu, treći u generaciji, ali da je ona i dalje najbolja učiteljica u njegovom životu. Posle četiri godine, dobila je još jedno pismo da mu je ponekad bilo teško, ali je završio fakultet sa najboljim ocenama. Uveravao je gospođu Tompson da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu. Posle četiri godine stiglo je još jedno pismo u kome je pisao da je odlučio da idalje nastavi sa studiranjem. Pismo je bilo potpisano sa Dipl. Ing. Teodor F. Stoddard.
Ali ovde nije kraj priči. Stiglo je još jedno pismo tog proleća. Tedi je rekao da je upoznao jednu devojku i da će se venčati. Objasnio joj je da mu je otac umro pre nekolko godina i pitao je gospođu Tompson da li bi pristala da na venčanju uzme mesto obično rezervisano za mladoženjinu majku. Naravno da je gospođa Tompson pristala. I kao što već pogađate, stavila je onu ogrlicu i onaj parfem.
Zagrlili su se i Dr. Stoddard joj je šapnuo, "Hvala gospođo Tompson što ste verovali u mene. Hvala vam mnogo što ste mi omogućili da se osećam posebnim i da mogu da postigem nešto u životu."
Gospođa Tompson, je sa suzama u očima, šapnula "Tedi, grešiš, ti si taj koji mi je omogućio da postignem nešto u životu. Pre tebe nisam umela da učim druge." | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Maj 04, 2009 10:42 pm | |
| Dragoceno vreme
Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dečačić pozdravi oca koji se vratio s posla. - Tata, koliko zaradiš za jedan sat? Prilično iznenađen, pogledavši svog dečaka blistavim pogledom, otac odgovori: - Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam. - Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? - navaljivao je dečak. Otac je na koncu popustio odgovorivši: - Dvadeset dolara na sat. - OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? - upitao je dječak. Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo: - Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više! Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osećao se krivim. Možda je njegov sin želeo nešto kupiti. Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu. - Spavaš li, sine? - upita otac. - Ne, tata. Zašto? - upita dečak dremajući. - Evo novac koji si tražio - reče otac. - Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca. - Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reče. Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti šta se događa. - Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena? | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Maj 04, 2009 10:44 pm | |
| Bakšiš
Desetogodišnji dječak sjeo je u poslastičarnicu. Konobarica mu je prišla.
“Koliko košta porcija sladoleda?” upitao je dječak.
“50 centi” odgovorila mu je konobarica.
Dječak je izbrojao svoje novčiće.
“A koliko košta ovaj sladoled u čašici ?”
Tada su u poslastičarnicu počeli da dolaze drugi gosti i konobarica je polako gubila strpljenje. “35 centi” grubo mu je odgovorila.
Djecak je još jednom prebrojao novčiće i odvratio: “Donesite mi onda sladoled u čašici."
Konobarica mu je donijela sladoled i račun. Dječak je pojeo svoj sladoled, platio račun na blagajni i otišao. Kad se konobarica vratila do stola da pokupi posude, počela je da plače. Na rubu tanjirića dječak je ostavio 15 centi bakšiša. | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Maj 07, 2009 1:31 am | |
| Jedna porodica uzivala je na plazi. Deca su se kupala i pravila kule u pesku, kada se pojavila neka starica u prljavoj i iscepanoj odeci, njena seda i rascupana kosa vijorila je na vetru. Mumlajuci nerazumljive reci, sakupljala je nesto iz peska i trpala to u kesu. Roditelji su pozvali decu i rekli im da se klone ove starice. Kada je prosla pored njih, osmehnula im se, ali oni nisu uzvratili na njen pozdrav.
Tek pred povratak, posle nedelju dana, doznali su da ta starica uvek sakuplja komadice stakla po plazi, da se deca ne bi posekla. | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Maj 07, 2009 1:34 am | |
| Jednog dana, jedan dobrostojeci otac odveo je svog sina da provede jedan dan i noc s veoma siromašnom obitelji koja nije imala novca na trošenje.
Drugog dana na povratku kuci, otac priupita sina o tome kako je on doživeo taj susret sa siromaštvom i šta misli o svemu tome. Decak odgovori: tata, ovo je jedno veliko iskustvo za mene, Video sam da mi imamo jednog psa a oni imaju cetiri, mi imamo lep bazen pred našom kucom, a oni imaju reku i ravnicu kojom ona tece, mi imamo stakleni krov a oni imaju nebo i mesec i zvezde, mi imamo krasan trem s velikim vrtom a oni iza kuce imaju citavu šumu.
I dok je sve to sin govorio, otac je od zaprepaštenja ostao bez reci.
Na kraju još sin doda: Hvala ti tata, što si mi pokazao koliko smo siromašni! | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Maj 07, 2009 1:38 am | |
| Jedan stari Čiroki Indijanac, ispričao je svom unuku:
" U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka. Jedan je Zlo. To je strah, gnev, zavist , žalost, kajanje , pohlepa, nadmenost, samosažaljenje, krivica, ogorčenje, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego.
Drugi je Dobro. To je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosećanje, velikodušnost, istina, samilost i vera."
"I koji vuk pobeđuje?" - upita unuk, sa očima koje su sijale od radoznalosti.
Stari Čiroki odgovori: "Onaj koga hraniš" | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Maj 07, 2009 1:57 am | |
| Muž i žena odu na odmor na jezero. Jednog jutra se muž vrati umoran od pecanja i odluči da odrema. Njegova žena, iako ne poznaje jezero, odluči da uzme čamac i da se provoza. Izvezla se nedaleko od obale, usidrila se i počela da čita knjigu.
Dok je čitala, priđe joj lovočuvar u svom čamcu i obrati joj se: "Dobar dan, gospođo. Šta radite?" "Čitam knjigu", ona mu odgovara i misli: "Zar nije očigledno?". "Vi se nalazite u oblasti u kojoj je pecanje zabranjeno", kaže joj lovočuvar. "Žao mi je, ali ja ne pecam. Ja čitam." "Da, ali imate svu potrebnu opremu. Što se mene tiče, vi svakog trenutka možete da zabacite udicu. Moraću da vas privedem." "Ako to učinite, tužiću vas za seksualno zlostavljanje.", kaže mu žena. "Ali nisam vas ni dodirnuo.", odgovara joj lovočuvar. "To je tačno, ali imate svu potrebnu opremu. Što se mene tiče, svakog trenutka biste mogli da počnete." "Doviđenja, gospođo. Uživajte u danu.", reče lovočuvar i ode.
Naravoučenije - Nemoj se raspravljati sa ženom koja čita. Veoma je verovatno da ume i da razmišlja... | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Maj 07, 2009 1:59 am | |
| Napuknuti krčag
Vodonoša u Indiji posjedovao je dva velika krčaga, koje je nosio obješene na motku o vratu. Jedan krčag je bio napukao, a drugi je bio savršen. Dok je savršeni krčag uvijek donosio punu mjeru vode nakon dugog hoda od potoka do gospodareve kuće, napukli krčag donio bio samo polovicu.
Pune dvije godine ovo se dnevno ponavljalo, i vodonoša je donosio mjeru i pol vode do gospodareve kuće. Naravno, savršeni krčag bio je ponosan na svoj doprinos, savršen za svrhu kojoj je bio namijenjen. Jadni napukli krčag sramio se svojeg nedostatka, i osjećao se jadno doprinoseći samo polovicu od onoga što je trebao. Po isteku druge godine, shvativši da je gorki neuspjeh, jednog dana progovori vodonoši pri potoku.
"Sramim se sebe, i želio bih ti se ispričati".
"Zašto?" Upita vodonoša. "Zašto se sramiš?"
Krčag nastavi: "Kroz protekle dvije godine bio sam u stanju donositi samo pola svog tereta, jer je druga polovica iscurila kroz napuklinu putom do gospodareve kuće. Zbog moje mane, ti radiš više, a ne dobivaš punu naknadu za svoj napor".
Vodonoša se sažalio nad starim napuklim krčagom i suosjećajući reče: "Kad se budemo vraćali, želio bih da obratiš pažnju na prekrasno cvijeće uz stazu".
Stvarno, kako su se penjali uzbrdo, stari napukli krčag opazio je s jedne strane staze divno divlje cvijeće obasjano suncem i to ga je malo oraspoložilo. Ali kad su stigli do kraja, opet ga obuze tuga i još jednom se ispriča vodonoši za svoj neuspjeh. Vodonoša mu reče: "Da li si opazio da je cvijeće samo sa tvoje strane staze, a na strani savršenog krčaga ga nema? To je zato, što sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak, pa sam ga iskoristio. Na tvojoj strani staze posadio sam sjemenke cvijeća i svaki dan dok smo prolazili ti si ih zalijevao. Već dvije godine berem ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gospodarev stol. Bez tebe, ova ljepota nikad ne bi krasila njegov dom."
SVATKO OD NAS IMA SVOJE VLASTITE NEDOSTATKE. SVI SMO MI NAPUKLI KRČAZI. ALI UPRAVO TE PUKOTINE I NEDOSTATCI ČINE NAŠ SUŽIVOT TAKO ZANIMLJIVIM I ZAHVALNIM. TREBAMO SAMO PRIHVATITI DRUGU OSOBU ONAKVOM KAKVA JE I NAĆI DOBRO U NJOJ. | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Maj 07, 2009 2:00 am | |
| Tegla za džem i kafa
Jedan profesor je držao predavanje svojim studentima. Doneo je teglu za džem i napunio je lopticama za golf do vrha. Kada je pitao svoje studente da li je tegla puna, odgovorili su da jeste. Onda je sipao sitne kamenčiće, koji su ušli u prazan prostor oko loptica za golf. Ponovo je postavio pitanje da li je tegla puna i studenti su odgovorili da jeste. Kada je sipao šaku pjeska preko svega toga, pjesak je popunio sitne praznine, a studenti su ponovo odgovorili da je tegla puna. Onda je profesor sipao kafu, koja je sve to natopila. Definitvno, tegla je sada bila puna. Onda je profesor rekao: Ova tegla je vaš život. Loptice za golf su sve najvažnije stvari u vašem životu, kao što su porodica, ljubav, prijatelji. Mali kamenčići su posao, auto, kuća, a pjesak je sve ostalo, kao što je čišćenje kuće, popravka veš mašine, popravka auta... Ako prvo stavite pjesak ili kamenčiće, neće biti mjesta za loptice za golf. Onda nikada necete imati mesta u svom životu za one stvari koje su vam najvažnije. Ako se velike i važne stvari uklone iz vašeg života, onda vam ostaju one male, ali ne suštinski važne. Zato, budite veoma kritični u svom životu. Kuću uvijek možete počistiti. Vodite računa o prioritetima, jer sve ostalo je kao pjesak. A onda je jedan student zapitao šta je sa kafom. Profesor je odgovorio: Ti si veoma pametan momak i poenta mog predavanja je upravo u kafi. Bez obzira koliko ti se život činio prepun od svega onoga što ga čini, uvijek postoji još malo prostora da se sjetiš svojih prijatelja i popiješ šolju kafe sa njima. | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Čet Maj 07, 2009 2:01 am | |
| hrabrost
Pre mnogo godina, dok sam radila kao volonter u bolnici Stenford, upoznala sam devojcicu po imenu Lizu, koja je bolovala od jedne retke bolesti. Pokazalo se da je jedina mogucnost da ozdravi bila da joj se transfuzijom da krv njenog petogodisnjeg brata, koji je na neki neobjasnjiv nacin uspeo da prezivi istu bolest, tako da su se u njegovom organizmu stvorila antitela koja mogu da savladaju tu opaku bolest.
Lekar je njenom malom bratu objasnio kakva je stuacija i pitao ga da li zeli da da krv za svoju sestru. Decak je posle samo jednog trenutka, duboko uzdahnuo i rekao : - Da, spreman sam ako ce to spasti Lizu .
Dok su vrsili transfuziju, lezao je u krevetu pored sestre i smesio se. I ostali su se smesili gledajuci kako se devojcici vraca boja na obrazima. Onda je njegovo lice ubledelo i sa njega je nestalo smeska. Pogledao je u lekara i drhatvim glasom upitao: - Hocu li odmah poceti da umirem?
Posto je bio mali, decak je pogresno shvatio doktora, mislio je da ce sestri dati svu svoju krv. Ja sam tada naucila sta je hrabrost. | |
| | | mistique
Location : Bermudski Trougao Datum upisa : 02.05.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sub Maj 09, 2009 1:48 pm | |
| Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa. Sela je u VIP čekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila...
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i devojka pomisli: baš me zanima sta će sad napraviti!!! Čovek uze posljednji keks i podeli ga na dvoje! Ovo je zaista previše, poče da uspuhuje šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.
Kada se osećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sela je na mesto gde nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge neprijatne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa koji je jos uvek bio netaknut. Postide se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sedeo pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podelio i svoj poslednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osećaji. | |
| | | Danubius Čuvar Vatre
Godina : 63 Location : Datum upisa : 19.01.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sub Maj 09, 2009 3:15 pm | |
| Zelela bih da sam ... debela Zivka, koja sedi za kasom u "Pekabeti", ima muza Milomira i debelo potomstvo koje cine dva komada debele dece, (rod neodredjeni.) Milomir je mesar i svako vece donese svojoj familiji veliki komad masnog mesa, pa se oni lepo najedu i presele u dnevnu sobu, napunjenu regalom, dva stola (veliki je za proslave i slave, jednom godisnje,) slovima i brojem cetiri ( 4 ) knjige od kojih je jedna biografija druga Tita. Na zidovima vise gobleni, uramljeni u debele zlatne ramove, kao i par slika iz serije ...dete koje place. U uglu je gramofon sa longplejkama i singlovima, naravno narodnjaci... U drugom je slovima i brojem dvanaest (12) saksija cveca, koje prete da osvoje celu sobu. Cvece je, pored Milomira Zivkina velika ljubav, jer je ono podseca na bastu, okucnicu, njivu rodnu grudu, Krivi Vir... Naravno centralno mesto zauzima novi televizor... Onda oni sednu na trosed, Milomir ubrzo zaspi, a Zivka ga gleda sa puno ljubavi i divi se kako je on lep, debeo i rumen. Onda i ona zaspi, a debela deca (neodredjenog pola) kradu sitninu iz njihovih dzepova i kupuju cigare, koje posle puse sa svojim drugovima iza skole. Zivka sanja o koncertu Ere Ojdanica i Serifa Konjovica za koji je krisom kupila karte, da iznenadi Milomira za godisnjicu braka...
...da sam Zivka... (Vesna Mrdjanov, Stockholm) | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sub Maj 09, 2009 8:07 pm | |
| Subota, podne
Kada se te subote brkati Radivoj nejasno probudio, zatekao je sebe zagledanog ravno u plafon koji se okretao. Pridigao je glavu, zbunjeno pogledao pod čaršav, sve do svojih mršavih i ponegde čupavih nogu, okrenuo se na bok i zadovoljno nastavio da spava. Želeo je da nastavi da sanja isti slatki san, mada se nije ni malo uznemirio kada je umesto toga počeo, ili nastavio, da sanja o roze lubenicama u školskom dvorištu, ili već tako nečem. Na kraju se, potpuno nebitno, pojavio i onaj Radivoj iz onog lepog sna, ubrao jednu roze lubenicu i do podneva, kada je subotnjem spavanju došao kraj, celu je pojeo.
Radivoj u svome slatkom snu nije izmislio petak, niti ono što se petkom radi, ali je zato izmislio sve drugo. Imao je prirodan dar, budući da su njegovi roditelji, očigledno, imali kompleks rada, zbog koga su čak i deci davali takva imena. Pokazalo se da je u Radivoju grana evolucije kojom su njegovi preci krenuli došla do konačnog kraja koji se, nenadano, pretvorio u nagli uspon, jer je, kako često biva, pad u jednom smislu bio uspon u drugom. Evolucija, nekom majka a nekom maćeha, ona ista koja je jednog dana napravila dinosauruse, a jednog drugog dana se predomislila oko njih, jer su ovi u međuvremenu ispali mnogo veliki i mnogo tupi, toliko da su se na kraju biljke pokazale boljima, a za ovima prvima jedino su još gušteri ostali, poigrala se i Radivojem. I od njegovih predaka, kao od nekih čudnih dinosaurusa, jedino je njegovo opsceno ime ostalo, a to ga je toliko kinjilo i tištilo, da je vremenom postao pravi mali majstor za hedoniju, a kasnije i pravi inovator, jednom rečju, hedonistički genije. Živeo je za petak, u petak, oko petka i svakog petka je trenirao olimpijsku disciplinu koju je lično izmislio, koja se zvala dizanje gajbe piva na metar-osamdeset iz trzaja, flašu po flašu. Nakon toga bi otišao na obližnji most i dugo i uporno se oslobađao viška telesne tečnosti, ravno na drvo koje je raslo iz dna tmine podno Kalemegdana, malo podalje od mesta gde su penzosi po ceo ostatak svojih života provodili igrajući šah. Bilo je nekog univerzalnog mira u tom njegovom činu, bilo je pravo uživanje gledati ga kako prazni bešiku preko zelenila, onako sa visine, ali je uvek bilo u tome i neke sete, budući da je sa naraslim godinama, sve više bio svestan da nikada neće potući svoj rekord iz studentskih dana u pišanju na hronometar, još jedna olimpijska disciplina koju je lično začeo, ili je bar tako verovao, a koji je glasio ravno četrdeset minuta bez prekida, i još devet minuta sa prekidima, impresivno u svakom pogledu. Bio je neženja još otkako je oterao ženu kada je nanela neoprostivu sramotu njemu i njegovim precima, i tada se naročito pozivao na svoga pradedu Crnogorca koji se sada, jadan, u grobu okreće, da su mogli na grob da mu stave vodenicu mesto spomenika, sada bi im struju pravio od sramote kakvu je Radivoju, njegovom praunuku, žena priredila. Taj njegov pradeda najviše je učinio da se u familiju unese običaj da se govori o radu na najlepši način, i da se toliko dugo i široko o radu govori, da se obično od tolikog govora ne stigne ni prstom mrdnuti, i još da se o tome imaju i deci imena davati, da svako ime govori o radu i da ga slavi. A sramotu Radivoj nije mogao da preboli, kada mu je žena rodila u porodilištu u Tiršovoj, mesto njihovog zajedničkog deteta, crnca. I badava se ona čudila šta ju je snašlo, Radivoj je tačno znao kako je ona to uradila, i sa kim – očigledno sa nekim crncem, kada on nije bio prisutan. A istina, koja je nekako tanano prošla mimo njegovog znanja, više je bila na strani njegovih raskalašnih navika o kojima ženi nikada nije govorio, a u kojima se, poput nekog brkatog frulaša sa Zlatibora, igrao hopa-cupa-u-osam-rupa, i tako jednog dana na svome organu, i ne znajući za to, iz jedne smešne Azijatkinje preneo nešto semena prethodnog gosta i posadio ga pravo u svoju ženu, odakle je ova rodila ono što joj se zalomilo. I tako je, oslobođen porodičnih briga, nastavio da živi za petak, u petak i oko petka, i svakog petka uveče dugo i staloženo olakšavao se na svoje drvo, na drvo koje je slobodno mogao da zove svojim, budući da ga je hranio i pružao mu koliko je mogao. Ispod tog istog drveta, o svakoj grmljavini, redovno bi se skupljali penzioneri sa Kalemegdana, i obično nije bilo preživelih da ostalima kažu da nije dobro zaklanjati se pod drvetom od groma. To drvo su zvali Pivsko drvo, zbog neobjašnjivog, kako su oni mislili, a zapravo vrlo objašnjivog, samo neobjašnjenog, karakterističnog mirisa ječmenog slada, koji se širio od njega. Radivoj je u svojim pivskim halucinacijama zamišljao kako penzosi pod drvo trče svaki put kada grmi, jer kada u drvo udari grom, ono sve pečeni golubovi popadaju sa grana dole. Još je zamišljao kako, kad se to desi, od treska svim penzosima poispadaju veštačke vilice, pa ovi još tri dana posle kiše probavaju koja je vilica čija. Tako je jedne večeri, po kiši i grmljavini, Radivoj obavljao svoj ritual na mostu, dok su se ispod drveta gurali penzosi koji su zbog kiše zakasnili da za dana odu kući, a sada su hvatali najbolje polazne pozicije čekajući grom, kada je tačno u vrh drveta ovaj najzad i udario i rascepio drvo na dva, a Radivoja, preko slanog rastvora, udario pravo u organ. Kada su ga odneli na reanimaciju koja mu nije bila potrebna, u Radivoju je bilo toliko elektriciteta da su namah svi pejs-mejkeri u kardiološkoj klinici malo poskočili, na opšte neodobravanje svojih vlasnika. Od tog događaja njegov je život, barem u snu, krenuo mnogo bolje nego inače, i tu se pokazala ogoljena istina, da su čudni putevi Evolucije, kada je Radivoj postao poznati beogradski žigolo, za koga su starije, ali i mlađe dame govorile da su se osećale kao da ih je neko utaknuo u struju. Sa smeškom je kasnije na pitanja ljudi koji su kod njega dolazili za savet, odgovarao rečima: kako me je onomad preko slanog rastvora grom mlatnuo u organ, evo već dvanaest godina, da kucnem u drvo, imam jednu istu erekciju. Tu je negde već onaj treći Radivoj, iz školskog dvorišta, priveo kraju svoju roze lubenicu, a onaj prvi, zapravo jedini Radivoj, mrmljanjem i češanjem prepona najavio da će uskoro biti budan, i nevoljno otpočeo svoj subotnji ritual detoksikacije.
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Jun 01, 2009 3:53 pm | |
| Bila sam nespremna za vezu,kada sam srela Rajka i zaljubila se.Koliko god sam se trudila uciniti nesto,i biti dostojna te veze,jer nisam mu mogla ponuditi nista,osim ljubavi.A to mi se nije cinilo poneka dovoljno....
Vjerovala sam da je to sve vec odavno iza mene.Rijetko da bih se sjetila,mogla sam pomisliti na njega ali grc bi se u stomaku stvarao...Pitanja koja cesto prolaze kroz misli,Jeli sve zaista tako moralo biti.... Miroslava sam voljela,bez imalo stida... Cesto bi se vidjali,setali pored keja rijeke Save. Ali kako su dani prolazili skola se zavrsila,moralo se poci u snalazenje za opstanak zivota...Meni se pruzila prilika da odem u Njemacku sto sam naravno iskoristila...Ali sa sobom sam povela i njega... Kako bi veza trajala ako dvoje nisu skupa.... Ali ljepota te veze je trajala samo par godina... On se odlucijo vratiti a ja odlucila ostati... Znala sam da cu izgubiti osobu koju prvi put iskreno volim. Ali zivot mi nije dao drugu mogucnost da biram... Rajko sada pripada proslosti koju sam davno pokopala i teskim kamenom poklopila... Bili je tesko,boljelo je,dugo godina.... Mnogi su mi rekli da vrijeme ce izlijecti rane,proteklo je ono i ostadose bolne uspomene...A i ovo moje ludo srce bas danas sjetilo se toga,dana kada tragove peru kise.... | |
| | | montoya NR .1 foruma
Location : gde god da treba Datum upisa : 09.02.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Jun 01, 2009 8:24 pm | |
| Pismo iz CKM magazina
Molio bih vas za savet o jednoj vrlo važnoj stvari! Naime, već duže vreme sumnjam da me žena vara. Na to upućuje mnogo toga - kada smo zajedno i nju neko zove, ako se ja javim, ona spusti slušalicu. Osim toga, često izlazi sa “prijateljicama”, a kada je pitam sa kim ide, kaže da su to neke sa posla koje ne poznajem. Pokušavao sam da ja vidim u taksiju kada dolazi kući, ali uvek izađe stotinak metara ranije pa ostatak prepešači. Tu sam ja shvatio da je moguće da se ona i ne vraća taksijem, pa sam rešio da proverim celu stvar. Pre neko veče, u vreme kada se obično vraća kući, izašao sam i sakrio se iza svog automobila - odakle imam pregled na čitavu ulicu - u nameri da proverim ko to nju vraća kući. Dok sam čučao iza auta, primetio sam da mi je čitav zadnji desni blatobran zarđao sa unutrašnje strane. Molim te, gđo, Saveta, da mi odgovoriš na sledeće pitanje: Treba li da promenim ceo blatobran, ili da probam da sastružem rđu i premažem blatobran zaštitnim sredstvom? Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti. ..[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Jun 14, 2009 3:07 pm | |
| Ostani noćas, trebam te Ne zbog drugih već zbog mene Želim se pripiti uz tebe Vjerujem da ne tražim previše Vjerujem da ostat ćeš Tvoje oči razdanjuju jutro A noć će biti duga Molim te neka ti ne bude teško Molim te ne idi nikuda Ti si mi jedina nada u saznanju Da ovu noć preživjet ću Ostani da raspoznam utjehu Ne idi, trebam te Da oslobodim se u tvome osmijehu Smijeh neka nadvlada suze Da zadnji put osjetim pobjedu Molim te ostani Budi oslonac mome ramenu Zadnja iskra u ugaslom plamenu Znaš da trebam te kao nekada Jer zbog mnogih razloga Ostala si rana nezalječena Ukroti zadnji bijes u mojim očima Ispuni me nježnošću Tvoja riječ nek mi bude posljednja Posljednja jeka u svemiru | |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Uto Jul 28, 2009 10:31 am | |
| Živeo je u mansardi stare zgrade u bučnom delu centra grada, ulica Kalasova 7, stan 28. Po dogovoru, stigla je na vreme tog jesenjeg dana miholjskog leta. Zazvonila je, cula je korake, otključavanje vrata i na vratima on. Čudesni mladi čovek koji se pojavio sasvim iznenada i bez najave, na neobičan način. Smestila je njegov lik u tajne odaje njenog života gde se najviše voli i oseća.
Njegova pojava, njegove reči napisane i one izgovorene postali su deo njenog smisla. Kako je čudno, govorila je sama sebi, ljubav zaista nema svoj raspored u našem zivotu. Nema pravila koja odredjuju koju boju oka, kakav osmeh i pogled poželeti, pa da kazemo da - to je to. Niko nas ne pita ni kada, ni koga, ni zašto. Jednostavno i čudno, ali to se desi.
Atelje prostran, žuto svetlo rasuto po zidovima, toplina, mekoća prostrta posvuda. Bio je uredjen sa puno smisla. Muškom rukom odabrani retki predmeti, tkanine, boje, zidovi, podovi, raspored nameštaja. slike po zidu, podu, dovršene i nedovršene, štafelaj, boje, miris terpentina i umetnosti. Sve je odisalo dobrotom i ukusom. Čudesni magični zvuci Enigme i sve je ličilo na njega.
Omamljena atmosferom udisala je ukuse njegovog života.
Stajali su ćutke i opet taj neobjasnjivi osecaj pripadanja. Prisao joj je, obuhvatio svojim rukama njeno lice, ona ih prihvati. Privuce je k sebi, njena glava lagano se spusti na njegovo rame.
Vreme je tkalo ljubav, bez reči, bez pokreta, bez želje da se razdvoje. Enigma je svoje čudesne zvuke raskosno darivala ovom trenutku. Osečali su muziku, svoja sopstvena bila, osećali su sebe.
Trebalo je učiniti nešto, pomeriti se. U isto vreme, bez pitanja i znaka, odvojili su se. Otisao je po piće. Ona je sela zavalivši glavu u naslon, zatvorila oči da proveri da li sanja. Osetila je njegovu blizinu kada joj je pruzio casu cherya. Nazdravili su "za nas".
Prvo sasvim lagano, a potom sa sve vise žara, počeli su pricu o izložbi, muzici, svojim okupacijama, zajedničkim ukusima, razlikama u mišljenju, o onome sta su do sada uradili i sta nameravaju novo, o željama; slutili su, osećali, potom ćutali dugo, dugo.
Sati su odmicali, ali njima je sve bilo manje važno. I vreme i prostor i kisa koja je počela padati i životni standardi i šeme i godine koje su izmedju njih i sve sto bi poremetilo sklad njihovih osećanja.
Prisla je štafelaju, skrivenom u jednom uglu sobe. Započeti obrisi boje magnolije, ni oblik se ne razaznaje. Razmišljala je - šta li ga je inspirisalo da započne sa crvenom i kada je čula zvuke koji dopiru iz dubine platna - ugledala je završeni smisao - ugledala je sliku i prepoznala sebe.
By: Kornelija |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Avg 09, 2009 10:18 pm | |
| Zamisljam te...Zamisljam te na usamljenoj plazi, predivnoj, daleko od svih... Zamisljam te kako uzivas u tisini samoce, sumu vjetra i valova... Zamisljam te kako tek s nekom krpicom na sebi ceznutljivo tvoj pogled nekog trazi... Zamisljam te kako ti misli strasno odlutaju... ...a u tim mislima, i na toj plazi, pored tebe, zelim biti s tobom... Tvoje slatke usne ljubim, tvoje lice milujem, tvoje ruke oko mog vrata sto me k sebi strasno slatko grle... Osjecam cijelo tvoje tijelo, sladak dodir tvojih njeznih grudi, strast u tebi meni se budi.... Ljubim te, ljubim tvoje oci, tvoje celo, tvoje obraze, Ljubim te, tvoj slatki nosic, tvoje slatke usne, Ljubim te, Jezikom polako spustam ti se niz vrat, Slatko prelazeci ti sve nize, niz ramena, ... sve nize i nize... Sum valova i laganog povjetarca zamjenjuju nasi uzdasi... Postojimo samo ti i ja...[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 06, 2009 10:59 pm | |
| zivot je ...
"Imaj svoj put jer je to put života. Na njega se tuži samo onaj ko ne razumije. Sve prihvati kako se dogodilo i ne zavaravaj samoga sebe. Iz priznavanja svoje vlastite sudbine raste pouzdanje tako potrebno čovjeku koji gleda unatrag." Jörg Zink
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Poucne price Ned Sep 13, 2009 8:31 pm | |
| Zivot cine trenuci
U treptaju oka i otkucaju srca uvek je stajao ceo zivot,a u uzdahu ljubav,a sve to samo u dusu stati moze i ceo svemir ispuniti u trenu..
Kad nadu prelijes iskrenom zeljom i sve to uvijes meko u ljubav, sve ce se zvezde nasmesiti i pogledati tvoju... nemoj se tada zbuniti samo.
Esencijalna vrednost ljudskoga uma i lepote je u simbolici i gestovima,samo ih treba prepoznati,a to se naravno jedino srcem moze i zato cuvajte srce svoje.
Koliko god praznina bila duboka i teska,ako je ispunjavamo lepim mislima i zeljama, mnogo cemo je olaksati i smanjiti njenu dubinu,a praznine se uvek premoscavaju pogledom u buducnost.
Nikada ne napustaj sopstvene snove,jer ce ih neko pokrasti,a ti ces onda ispunjavati tudje i biti nesracan i tuzan celoga zivota..
Samo na stazi ljubavi,cvece mirise na srecu,a sunce ima zlatan sjaj i mozes ga slobodno gledati.
Ne otvaraj dush na vetrometini,jer ces prehladiti emocije,a one se od toga tesko i sporo lece.
Tvoj zivot je,samo tvoja kutija za nakit i ne ubacuj u nju nepozeljne stvari nikada dragi moj. _________________ Ljudi misle da oni oblikuju price ....Zapravo je obrnuto.... | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:32 pm | |
| ZA SVE STO NEMAJU VREME ZBOG POSLA
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima. SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?' OTAC 'Da, naravno, reci, što je? SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?' OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?' OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.' SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave. SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?' Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!' Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?' Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac... Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata. 'Jesi zaspao, sine?', upitao je. 'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak. 'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.' Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca. 'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac 'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak. 'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom." Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost. Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:33 pm | |
| Secaš li se onog dana kad sam te molila da mi pozajmiš svoj novi auto, koji sam zatim slupala? Mislila sam da ceš me ubiti, ali ti to nisi ucinio... A secaš li se kad sam te nagovorila da podemo na plažu iako si ti govorio da ce padati kiša, i kiša je zatim i padala? Mislila sam da ceš viknuti: »Jesam li ti rekao?!« Ali ti si ostao miran... Secaš li se kad sam ocijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru, i ti si bio ljubomoran. Mislila sam da ceš me ostaviti, ali ti to nisi ucinio... Secaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta? Mislila sam da ceš me istuci, ali ti to nisi ucinio... A seticeš se sigurno i one veceri kad sam ti zaboravila reci da na slavlje treba doci u vecernjem odelu, pa si došao u farmerkama?! Mislila sam da ceš me ostaviti, ali ti to nisi ucinio... Istina, mnogo toga nisi ucinio. Ali uvek si bio sa mnom strpljiv, voleo si me i štitio. Za mnoge stvari bih te molila za oproštenje da si se vratio iz rata Ali, ti se nisi vratio...
Zlatno pravilo: Samo jednom živimo na ovom svetu. Sve ono dobro što ga jedni drugima možemo uciniti, ljubaznost koju možemo iskazati, ucinimo odmah. Ne odgadjajmo to i ne zanemarujmo, jer ovim svetom necemo proci drugi put. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:34 pm | |
| Poznavali su se sest mjeseci koliko su i bili zajedno s vremenom su se upoznali jos bolje voljeli su se najvise na svijetu kad je saznao da ona ima bolesno srce plakao je sa njom kad je ulazila u avion kad je isla na operaciju nije joj ni rekao vidimo se imala je srece dobila je novo srce kad se vratila nije ga mogla nigdje naci niko joj nije znao reci gdje je kad je pitala mamu gdje je rekla joj je sa suzama u ocima zar ti niko nije reko ko ti je dao srce? | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:34 pm | |
| DJEVOJKA I MOMAK SE VOZE NA MOTORU
ONA:"NEMOJ TAKO BRZO VOZITI,SMANJI"
ON:"NE,BAS NAM JE DOBRO"
ONA:"NIJE MO DOBRO,MOLIM TE"
ON:"KAZI MI DA ME VOLIS..."
ONA:"VOLIM TE I TI TO ZNAS"
ON:"ZAGRLI ME......(DJEVOJKA ZAGRLI MOMKA)"
ON:"SKINI KACIGU S MOJE GLAVE I STAVI JE NA SVOJU GLAVU,MOLIM TE"
SLJEDECE JUTRO U NOVINAMA:
"MOTOR JE IMAO SAOBRACAJNU NESRECU,JER SU OTKAZALE KOCNICE.NA MOTORU SU BILE 2 OSOBE.JEDNA JE POGINULA,A JEDNA PREZIVJELA..."
A PRAVA ISTINA JE
MOMAK JE NA POLA PUTA SHVATIO DA SU KOCNICE OTKAZALE,ALI NIJE ZELIO DA KAZE DJEVOJCI.ZELIO JE POSLJEDNJI PUT CUTI OD NJE RIJECI VOLIM I POSLJEDNJI PUT OSJETITI NJEN ZAGRLJAJ.ZATIM JOJ JE REKAO DA STAVI NJEGOVU KACIGU,JER JE ZNAO DA CE ONA PREZIVJETI......IAKO JE TO ZNACILO DA CE ON POGINUTI......
VOLIO JE VISE OD SVOG ZIVOTA
SUTRADAN JE DJEVOJKA SEBI PRESIJEKLA VENE....
VOLJELA GA JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:35 pm | |
| Što možes danas, ne ostavljaj za sutra (narodna poslovica)
Jednog dana, moj prijatelj je otvorio jednu od fioka koje su pripadale njegovoj ženi. Izvadio je zamotuljak u ružinom papiru i pomislio: "Ovo nije bilo šta, ovo je nešto specijalno." Odmotao je paketić i bacio papir, a onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New Yorku, pre otprilike osam ili devet godina. Nije to nikada upotrebila. Čuvala je za neku "posebnu priliku".
"Dobro... ja mislim da je sada prilika za to." Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na sahrani. Njegova žena je umrla. Okrenuo se prema meni i rekao: "Ne čuvaj nikada ništa za posebne prilike, svaki dan u tvom životu je poseban."
Još uvek se sećam njegovih reči... one su promenile moj život. Više čitam, a manje čistim. Više sedim na terasi i uživam u pejzažu, i ne smeta mi korov u vrtu i nepokošen travnjak. Provodim više vremena s porodicom, a manje na poslu. Shvatio sam da je život u suštini jedna celina ispunjena užicima, a ne kurs preživljavanja. Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam moje kristalne čase svaki dan. Obučem moj novi sako, kad idem u supermarket, ako mi je želja. Ja ne čuvam moj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvek kad poželim. Fraze: "jednog dana" i "jednog od ovih dana" nestale su iz mog rečnika. Ako nešto vredi videti, slušati ili raditi, onda ja to želim videti, slušati ili raditi SADA.
Nisam siguran u to, šta bi žena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovde sutra. Mislim da bi bila više u kontaktu sa svojom familijom i najbližim prijateljima. Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj zbog nekih nesporazuma, i pomirila se s njima. Verujem da bi išla da jede u kineski restoran, to je bila njena omiljena hrana.
Upravo ove neuradjene male stvari što meni smetaju. Smeta mi što sam prestao da vidjam moje dobre prijatelje koje sam ja "jednog dana" hteo nazvati. Smeta mi što ne pišem pisma, koje sam mislio pisati "jednog od ovih dana". Smeta mi i žalosti me da nisam rekao mojim roditeljima, mojoj braći i deci, češće, koliko ih volim. Sada pokušavam da ne zakasnim, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što može obogatiti naš život smehom ili radošću. I svaki dan kažem sebi samom, da je danas jedan poseban dan... Svaki dan, svaki sat, svaki minut... je poseban. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:36 pm | |
| Ovo je priča o planinaru koji se želeo uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No, kako je svu slavu želeo za sebe, odlučio da se popne na planinu sam. Počeo da se penje. Vreme je odmicalo i postalo je kasno. Umesto da pripremi logor za noć, nastavio je da se penje sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čoveka sve je bilo crno.
I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo da pada velikom brzinom. Mogao je da vidi samo crne tačke i da oseća silu teže koja ga strašno vuče dole. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lepi i ružni trenuci njegovog života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Telo mu je visilo u vazduhu... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: Bože, pomozi mi!
Iznenada se s' neba začu dubok glas: - Što želiš da učinim? - Spasi me, Bože! - Zaista veruješ da ja mogu da te spasem? - Naravno da verujem! - Tada prereži uže kojim si vezan...
Nastupio je trenutak tišine. Čovek odluči da se drži užeta svom snagom.
Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtvog i smrznutog. Njegovo telo visilo je o užetu za koje se grčevito držao... ...samo tri metra od zemlje... | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:37 pm | |
| dakle, ti bi zelio da razgovaras sa mnom?" rece Bog "ako imas vremena" reko
Bog se nasmesi "moje je vreme vecnost" "sta si me hte pitati?" "sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori: "sto im je detinstvo dosadno zure da odrastu, a potom bi zeleli ponovo biti deca
sto trose zdravlje da bi stekli novac, pa potom trose novac da bi vratili zdravlje
sto razmisljaju teskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnost na taj nacin ne zive ni u sadasnosti ni u buducnosti
sto zive kao da nikada nece umreti, a onda umiru kao da nikada nisu ziveli"
Bog me primi za ruku ostadosmo na trenutak u tisini tada upita:
"kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja deca nauce?"
osmehujući se, Bog odgovori:
"da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli mogu samo voleti
da nauce da nije najvrednije ono sto poseduju, nego ko su u svom zivotu
da nauce kako se nije dobro uporedjivati s drugima
da nauce kako nije bogat onaj covek koji najvise ima, nego onaj kojem najmanje treba
da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izleci
da nauce oprastati, tako da sami oprastaju
da spoznaju kako postoje osobe koje ih nezno vole, ali to ne znaju izreci niti pokazati
da nauce, da se novcem moze kupiti sve, osim srece i ljubavi
da nauce da dve osobe mogu promatrati istu stvar, a videti je razlicito
da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima, a ipak ih voli
da nauce kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste moraju i sami sebi oprastati
ljudi ce zaboraviti sta si rekao ljudi ce zaboraviti sta si ucinio
ali nikada nece zaboraviti - kakve si osecaje u njima probudio....... | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:38 pm | |
| I BOG STVORI...
[You must be registered and logged in to see this image.]Prvog dana nastanka svijeta Bog je stvorio psa, i reče: “Sjedi cijeli dan kraj vrata i laj na svakog tko se pojavi na stazi. Za ovo, dat ću ti život dug 20 godina” Pas reče:”To je dugo vrijeme za lajanje. Mogu li uzeti samo 10 godina i vratiti preostalih 10 godina." I Bog se složi!
Drugog dana, Bog stvori majmuna i reče: ” Zabavljaj ljude, radi trikove i zasmijavaj ih. Za ovo, dat ću ti život dug 20 godina” Majmun se pobuni: “Majmunisati se 20 godina? To je dugačko vrijeme za mene majmuna. A što ako ti ja vratim 10 godina kao što je pas uradio?" I Bog se složi![You must be registered and logged in to see this image.]Trećeg dan Bog je stvorio kravu i reče joj: "Ti ćeš ići u polje sa seljacima po cijeli dan, po suncu. Imat ćeš telad i davat ćeš mlijeko za seljakovu obitelj. Za ovo, dat ću ti život dug 60 godina. " Krava mu odgovori: ” To izgleda kao težak kravlji život i hoćeš da živim 60 godina! Smijem li uzeti 20 godina, i vratiti nazad 40 godina." I Bog se složi!
Četvrtog dana Bog je stvorio čovjeka i reče mu: ” Jedi, spavaj , sviraj, ženi se i uživaj u životu. Za ovo, obdarit ću te životom dugim 20 godina." Čovjek se pobuni i reče:”Samo 20 godina? Možeš li mi dati mojih 20 godina i 40 godina od krave i10 godina što ih je majmun vratio i 10 godina što pas nije hteo da uzme, to je sve zajedno 80 godina?" U redu reče Bog, sam si to tražio!
I zato mi u prvih 20 godina ... jedemo, uživamo, veselimo se životu . U sledecih 40 godina smo robovi na suncu izdržavajući naše obitelji. Za slijedećih 10 godina se majmunišemo zasmijavajući unučad. I zadnjih 10 godina, sjedimo ispred doma i lajemo na svakoga. [You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:39 pm | |
| Zgužvan list papira (copy/paste sa slajda)
Moja impulzivna narav mnogo me je puta dovela do toga da sam svoje loše raspoloženje rješavala vikanjem na druge! Kasnije sam se loše osjećala i pokušala popraviti odnos s osobom koju sam povrijedila.[You must be registered and logged in to see this image.]Jednoga mi je dana prijatelj, koji me promatrao tijekom mojeg ispričavanja, stavio u ruke list staroga papira. Rekao mi je: “Zgužvaj ga!” Začuđen, poslušala sam i zgužvala papir u loptu. [You must be registered and logged in to see this image.]Na to mi je rekao: “Sad ga izravnaj, da bude onakav kakvog sam ti ga dao.” Dakako da list više nisam mogla poravnati. Što sam se više trudila, to su neravnine postajale grublje![You must be registered and logged in to see this image.]Prijatelj mi tada reče: “Srce osoba koje si povrijedila je kao papir koji si upravo zgužvala. Ožiljak koji si načinila na srcima tih ljudi, teško je popraviti, kao i neravnine na tom papiru.”[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:40 pm | |
| VODONOSA
( sa slajda) [You must be registered and logged in to see this image.]Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga. Nosio ih je na obramici okačene na krajevima. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode. Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u naprslom krčagu donosio polovicu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije cijele godine, iz dana u dan. [You must be registered and logged in to see this image.]Naravno cijeli krčag je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti naprsli krčag sramio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovicu obveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru. - Sram me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.[You must be registered and logged in to see this image.]Vodonoša mu je odgovorio: - Da li si primjetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog krčaga? To je zato tako, jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i nosio sa te strane. Svaki dan si ih zaljevao, kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam svoj stol. Da nisi takav, kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom. [You must be registered and logged in to see this image.] Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo naprsli krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrednijim. Samo treba uvažavati svakoga onakvim kakav jeste, i gledati dobru stranu u ljudima. Ne možeš biti sretan sve dotle, dok ne naučiš iskreno da voliš, i ne nađeš svoje mjesto na svijetu. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:41 pm | |
| Jednom davno, sva ljudska osecanja i svi ljudski kvaliteti, nasli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je DOSADA zevnula treci put, LUDOST je, uvek tako luda, predlozila:”Hajde da se igramo zmurke! Ko se najbolje sakrije, pobednik je medju osecanjima. INTRIGA je podigla jednu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi da precuti zapitala:”Zmurke? Kakva je to igra? “To je jedna igra” - zapocela je da objasnjava LUDOST, ja pokrijem oci i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronadjem, taj je pobednik. ENTUZIJAZAM je zaplesao, sledilo ga je ODUSEVLJENJE. SRECA je toliko skakala da je nagovorila na igru i SUMNJU i APATIJU koje nikada nista nije interesovalo. Ali nisu svi hteli da se igraju. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvek na kraju svi pronadju. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo, sto on nije bio taj koji bi se setio da predlozi igru. OPREZ nije hteo da rizikuje. “Jedan, dva, tri…”pocela je da broji LUDOST. Prva se sakrila LENJOST koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VERA se popela na nebo. ZAVIST se sakrila u senci USPEHA koji se uz muku popeo na vrh najveceg drveta. VELIKODUSNOST nikako nije mogla da odluci gde da se sakrije, jer joj se svako mesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. LEPOTA je uskocila u kristalno cisto jezero, a SRAMEZLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je nasla mesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vetra. SEBICNOST je nasla skroviste samo za sebe! LAZ se sakrila na kraju duge ( LAZ je bila na dnu okeana ), a POZUDA i STRAST u krateru vulkana. ZABORAV je zaboravio da se sakrije, ali to nije vazno… Kada je LUDOST izbrojala 999.999, LJUBAV jos nije nasla skroviste, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je pokrivsi se prelepim pupoljcima. “Milion”- povikala je LUDOST i zapocela svoju potragu. Prvu je pronasla LENJOST, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula VERU kako se raspravlja sa Bogom, a STRAST i POZUDA su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla ZAVIST, i naravno, i USPEH, a SEBICNOST nije trebalo ni da trazi, sama je izletela iz svog savrsenog skrovista, koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja LUDOST je ozednela, i tako u kristalnom jezeru pronasla LEPOTU. Sa SUMNJOM joj je bilo lakse, jer ona nije mogla da se odluci za skroviste, pa je ostala da sedi na obliznjem kamenu. LUDOST je tako, malo po malo pronasla gotovo sve! TALENAT u zlatnom klasju zita. TESKOBU u izgoreloj travi, LAZ na kraju duge ( Laz je bila na dnu okeana ), a ZABORAV je zaboravio da su se uopste igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigde da pronadje. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se vec razbesnela, ugledala je ruzicnjak. Zasla je medju ruze, uzela suvu granu, pocela je da udara po prelepim ruzinim pupoljcima. Odjednom se zacu bolan krik. Ruzino trnje izgrebalo je LJUBAVI oci LUDOST nije znala sta da ucini. Pronasla je POBEDU, osecaj nad osecajima, ali LJUBAV je postala slepa ! Plakala je LUDOST, i molila LJUBAV da joj oprosti, i na kraju je odlucila da zauvek ostane uz LJUBAV i pomaze joj. Tako je LJUBAV postala pobednik nad osecanjima, ali je ostala slepa, a LUDOST je prati gde god da ide… LJUBAV UVEK POBEDJUJE | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:42 pm | |
| Prica o majci
Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzeo sam je, bila je sramota za nas. Ona je u mojoj skoli spremala hranu za ucenike i ucitelje. Jednoga dana , moja majka je usla u moj razred da me pozdravi. Kasnije su me drugovi zadirkivali. Propao sam u zemlju i zeleo sam da moja majka jednostavno nestane. Kada sam je ponovo video rekao sam joj da me sramoti, i da je bolje da umre! Moja majka nije nista odgovorila. Nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome sta sam joj rekao, bio sam toliko ljut. Bio sam nezainteresovan za njene osecaje…Zeleo sam da odem od kuce i nikad vise da je ne vidim. Ucio sam puno i tesko.Tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studije. Tamo sam se ozenio, kupio kucu i dobio decu. Bio sam sretan svojim zivotom. Ali jednog dana, moja majka je dosla da me poseti. Nije me videla godinama niti je ikada videla svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja deca su pocela da je ismevaju. Ja sam se izdrao na nju-Kako si se usudila da dodjes u moju kucu i da mi plasis decu? Samo tako se pojavila nepozvana. Idi odavde odmah! Moja majka je samo tiho odgovorila - Oprostite, mora da sam pogresila kucu - i nestala… Nakon nekoliko godina, dobio sam pismo. Pozvan sam na godisnjicu mature. Zenu sam slagao da moram da idem na poslovni put. Posle proslave, iz neke radoznalosti svratio sam do svoje kuce. Kada su me videli, susedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio.Predali su mi jedno pismo, za koje su mi rekli da je od nje… Moj dragi sine Mislila sam na tebe sve vreme. Oprosti sto sam dosla do tvoje kuce i preplasila tvoju decu. Bilo mi je drago kada sam cula da si uspeo u zivotu. Zao mi je sto sam ti uvek bila teret i sramota. Vidis, kada si bio dete, dogodila se jedna nesreca u kojoj si izgubio oko. Kao majka nisam mogla da podnesem da odrastes bez jednog oka. Doktori su te pregledali i rekli mi da je nemoguce. Ja sam ti onda dala jedno svoje…Bila sam ponosna da znam da moj sin vidi svet za mene, s tim okom. S ljubavlju, za tebe uvek Tvoja majka Sta su sve roditelji spremni da urade za svoju decu? _________________ | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:44 pm | |
| Dva putujuca andjela zaustavila su se kod jedne bogate porodice da prenoce. Ta ista porodica nije bila posebno ljubazna i nije udovoljila njihovoj zelji da prespavaju u sobi za goste. Umjesto u sobu za goste, smjestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu. Kada su pripremili krevete za spavanje, stariji je andjeo primjetio rupu u zidu i popravio je. Tada ga je mladi andjeo upitao zasto je popravio rupu. Stariji andjeo je odgovorio: "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine!" Sljedece noci andjeli su dosli u vrlo siromasnu kucu. Ljubazan domacin i njegova zena su s' njima podijelili svoju veceru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu, da bi se dobro naspavali i odmorili. Kada se sunce probudilo sljedeceg jutra, andjeli su zatekli domacina i njegovu zenu u suzama. Njihova jedina krava, cije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, lezala je mrtva na njivi. Mladji je andjeo bio istinski bijesan i pitao starijeg andjela kako je mogao to dozvoliti: "Prvi domacin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao. Drugi domacin ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio i cak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dozvolio da njegova jedina krava ugine?!" Stariji andjeo je opet isto odgovorio: "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine! Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato. Posto je domacin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan dijeliti svoje bogastvo, popravio sam rupu. Tako da nikada nece naci to zlato. Prosle noci, kada smo spavali u domacinovom krevetu, andjeo smrti je dosao po njegovu zenu. Dao sam mu kravu umjesto nje. Stvari nisu uvijek takve kakvima se cine!" | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:44 pm | |
| Ljubav na otoku
Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav. Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć.
Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta." Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu ti pomoći, Ljubavi" odgovori Ponos. "Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod." Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka: "Tugo, molim te povedi me sa sobom. Oh, Ljubavi" odgovori Tuga. "Tako sam tužna, da ne mogu." Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.
Tada Ljubav začuje neki glas: "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: "Znanje, ti sigurno znaš tko me je spasio? To je bilo Vrijeme." odgovorilo je Znanje. "Vrijeme?" upitala je Ljubav. "Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?" Znanje puno mudrosti odgovori:
"Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:46 pm | |
| Posmatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz godišnja doba. Videćeš kako nailazi na mnoga iskušenja.
U proleće, radovaćeš se gledajući ga kako mu cvetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snegove i hladne vetrove koji dolaze sa severa.
Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom letnjem suncu? Ali možda nećeš shvatiti kako je žedno u sušnim razdobljima. Možda nećeš čuti vapaje za toplom letnom kišom kako bi utolilo žeđ.
Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelepom predelu? Ali primećuješ li njegovo ukočeno telo na hladnoj kiši u ledenom januaru? Uočavaš li zebnju kad mu vetrovi odnose list po list?
Zimi će ti se svideti vijugave siluete koje beli sneg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snega?
Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored lepote uoči patnju.
I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju lepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život, čoveka ili stabla, ima lepih dana ali i nevremena, oluja, grada, suše…
Ne postoji život bez iskušenja. Nemoj misliti da život nije zaslužio življenje. Suprotno. Svako iskušenje skriva jedan trezor. Otkrićeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.
Iskušenje te može srediti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što se prirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće. Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čaure. Zamisli koliko bi nestalo lepote kad gusenice ne bi prihvatile iskušenje promene.
Čovek raste menjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvatanje. Tako zrijemo prihvatajući mnoga umiranja čitavoga životnog veka, umiranja vode u nova rađanja.
Ne trči prema iskušenjima. Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao. Ali kad se iskušenja ispreče na putu, ne beži. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj napred. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči se od njega. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:47 pm | |
| 'U legendama niko Sveti Gral nije osvojio silom. To je uspelo Persivalu, neznom vitezu, koji je usao u razrusenu kapelu i nasao sto su drugi prevideli, tako sto je prosto seo i mirovao. Mislim sada da sloboda nije biti ni mocan ni bogat, ni omiljen ni bez obaveza, vec biti u stanju da volis. Voleti drugoga toliko da makar i za tren zaboravis na sebe, to znaci biti slobodan. Mistici i crkvenjaci govore o odbacivanju ovog tela i njegovih zudnji, o odbijanju da robujes puti. Ne kazu da se kroz put (telesno) oslobadjamo. Da ce nas zudnja za drugim uzdici iz nas samih potpunije no ista bozansko. Mlak smo mi svet i nasa ceznja za slobodom, ceznja je za ljubavlju. Da imamo hrabrosti da volimo, ne bismo toliko cenili sve te ratne cinove. Ljubav je, kazu, ropstvo, a strast je demon i mnogi su se zbog ljubavi izgubili. Znam da je ovo istina, ali znam da i bez ljubavi samo pipamo kroz tunele svojih zivota i nikad sunca ne vidimo. Kad sam se zaljubio, to je bilo kao da sam prvi put pogledao u ogledalo i video sebe. U cudu sam podigao ruku i dotakao svoje obraze, svoje grlo. To sam bio ja. A kad sam se video i privikao se na to ko sam, nisam se bojao da poneki deo sebe mrzim, jer sam zeleo da budem dostojan onoga u koga je ogledalo. Tada, posto sam prvi put osmotrio sebe, osmotrio sam svet i video da je raznolikiji i lepsi no sto sam mislio. Kao i vecina ljudi uzivao sam u toplim vecerima, u mirisu hrane i pticama koje probadaju nebo, ali nisam bio ni mistik ni Bozji covek i nisam osecao zanos o kojem sam citao. Ceznuo sam za osecanjima, mada vam u to vreme ovo ne bih umeo reci. Reci kao sto su strast i zanos... svi ih naucimo, ali one ostaju mrtve na stranici. Ponekad ih prevrcemo, da saznamo sta je s druge strane, i svako ima svoju pricu o nekoj zeni ili nekom bordelu, o opijumskoj noci ili ratu. Toga se bojimo. Bojimo se strasti i smejemo se prejakoj ljubavi i onima koji previse vole. A opet, ceznemo da nesto osetimo.' Iz knjige 'Strast' ... Dzenet Vinterson | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:48 pm | |
| Jedan čovek star 92 godine, mali, dobro držeci i ponosan, koji je svakog jutra u osam sati bio komplet obučen, sa kosom moderno nameštenom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slep, danas se doselio u starački dom. Njegova 70-to godišnja žena skro je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom. Posle mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmešio kada su mu rekli da mu je soba spremna. Dok je upravljao svojom šetalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i roletne koje su bile okačene na prozoru. "Sviđa mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene. "Gosp. Džons, još uvek niste videli sobu, sačekajte još malo." "To nema nikakve veze sa ovim" odgovorio je. "Sreća je nšto o čemu odlučujete unapred. Da li ce mi se dopasti soba ne zavisi od toga kako je raspoređen nameštaj, već kako ja rasporedim svoje misli...Već samo odlučio da mi se dopada. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim. Ja imam izbor: mogu da provedem dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa delovima tela koji više ne rade, ili mogu da ustanem iz kreveta srećan zbog onih koji još uvek rade. Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, misliću na novi dan i na sve srećne uspomene koje sam odložio. Baš za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste tu uložili. Moj savet vam je da uložite mnogo sreće u banku sećanja! Hvala vam za vaš deo u banci secanja. Ja još uvek ulažem!!"
Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću: 1. Oslobodite svoje srce mržnje. 2. Oslobodite svoj um od briga. 3. živite jednostavno. 4. Pružajte više. 5. Očekujte manje. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Sep 13, 2009 8:49 pm | |
| Trazio sam . . .
”Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu... Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bismo postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bismo mogli letjeti.
Tražio sam Snagu . . . I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile. Tražio sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti. Tražio sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi. Tražio sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati. Tražio sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći. Tražio sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike.
“Nisam dobio ništa od onog što sam tražio...... ali dobio sam sve što mi je trebalo." Živi život bez straha i suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sre Sep 23, 2009 8:25 pm | |
| Sede tri narkomana za stolom. Prvi uzeo kokain , drugi heroin , treci travu. Prvi povuce dozu i kaze: -Mene je Bog poslao da imam najbolja kola, najlepse zene i sve naj. Na to ce drugi: -Ne, mene je Bog poslao da imam sve najbolje na svetu. Onaj treci cuti, zatim povuce dim i potpuno opusteno kaze: -...Nisam ja nikog poslao. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sre Sep 23, 2009 8:41 pm | |
| Stari arapin zivi vec vise od 40 godina u Cikagu. Rado bi zasadio krompir u svom vrtu, no star je vec i nema vise snage za takav posao. Ima sina koji studira u Parizu tako da mu je poslao e-mail. "Dragi Ahmede, jako sam zalostan sto ne mogu zasaditi krompir u mom vrtu. Siguran sam, da si ovdje, sigurno bi mi pomogao. Puno te voli tvoj tata"
Ubrzo je starac dobio e-mail slijedeceg sadrzaja: "Dragi tata, ni u kom slucaju ne kopaj po vrtu. Tamo sam, naime, "ono" sakrio. Puno te voli, tvoj Ahmed"
Nije proslo niti 10 sekundi, sjatila se americka vojska, marinci, FBI i CIA u kucu starog Arapina. Prekopali su cijeli vrt, svaki milimetar, no nisu nista nasli.
Istog dana, dobije starac jos jedan mail od sina: "Dragi tata, sigurno je tvoj vrt vec temeljito prekopan, tako da sada mozes zasaditi krompir. Nazalost, vise od toga nisam odavde mogao ucitini. Voli te tvoj Ahmed. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sre Sep 23, 2009 8:43 pm | |
| Strana novinarska ekipa stigla kod nekog seljaka. Treba da im opise svoj dan: sta radi, kako ispunjava slobodno vreme itd. Tu je prevodilac. Namestile se kamere. Novinar: Je l moze? Seljak: Moze… Nista, ustanem rano ujutru, trgnem rakijicu…Muvam se malo po kuci, doruckujem, trgnem rakijicu… Novinar: Stop, gasi…Cekaj, bre, covece…Ovo ide u svet…Ne moze samo da pijes rakiju…Daj nesto drugo… Seljak: Sta drugo? Novinar: Sta ja znam? Kazi, recimo, da citas knjige… Seljak: Ajde, dobro…
Novinar: Moze…
Pale se kamere.
Seljak: Ustanem rano ujutru, uzmem malo citam knjigu…Onda doruckujem, pa opet malo procitam…Onda odem u polje I radim…Dodjem kuci na rucak I pre rucka malo citam …Uvece odem sa drugovima iz sela u bibilioteku pa svi zajedno citamo do kasno…Onda nas bibliotekarka sve izbaci napolje, pa onda, dok ne svane, svi odemo kod druga koji ima stampariju… | |
| | | Barbara
Godina : 58 Location : Kragujevac Datum upisa : 01.06.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Sub Okt 03, 2009 11:32 pm | |
| BAJKE ZA ODRASLE
Ujutru, kada bi se probudila, veverica ponekad nije znala šta da misli o sebi. Tada bi se protegla i zapitala: - Da li sam sada neodlučna? - A onda bi neko vreme razmišljala o neodlučnosti. Dopadala joj se ta reč, neodlučnost, ali nikada nije sasvim dokučila šta ona tačno znači. Potom bi rekla samoj sebi: - Veverice, a sada uradi nešto neobično ili nešto novo ili ništa ili se obuci. Najčešće bi uradila ono - ništa. Ali, kada neko vreme ne bi radila ništa, događalo joj se da postane nezadovoljna sobom i povikala bi : - Veverice, a sada odluči ili ne odluči, jedno od toga dvoga! Ili bar ispusti uzdah.... Ako ni onda ništa ne bi odlučila, ipak je bila zadovoljna jer tada je izabrala drugu mogućnost. Postepeno su joj misli postajale sve zamršenije i ponekad bi se čak potpuno zamrsile u čvor. Veverica je tada želela da misli : razmrsite se! Ali, s mislima tako zamršenim u čvor, nije dolazila na tu pomisao. Nepomično bi ležala u krevetu i gledala gore. Ali tavanica nije dopirala do njene svesti. Tako je moglo potrajati sve dok je glad ne bi naterala da ustane iz kreveta, ode do ormara, uzme bukov žir i sruši se u stolicu kraj prozora da bi halapljivo grickala. Misli bi joj se tada najčešće, neprimetno, ponovo razmrsile. Nakon jednog takvog jutra misli su joj ostale jednostavne i bez velikih zahteva. Ležala bi ceo dan na grani ispred svojih vrata ili bi na ivici šume vodila beznačajne razgovore s mravom. Ponekad su pravili planove, a ponekad su nameravali da nikada više ništa ne dožive. - To mora da je divno - reče mrav. - Da - rekla bi tada veverica, već u polusnu. Najčešće više nije čula mrava koji bi je malo potom potapšao po ramenu i doviknuo : - Veverice, ideš li? - Drghjut - mrmljala bi ona tada, ili Mrrrrrrrr ili Grrr. - Ovde mi se nimalo ne sviđa! - povremeno bi povikao mrav. Ali veverica je čvrsto spavala čak i kada bi je mrav vukao za rep, u pravcu šume, na putu ka velikoj i zamršenoj avanturi.
Poslednji izmenio Barbara dana Pon Okt 12, 2009 6:46 pm, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Ned Okt 11, 2009 11:21 am | |
| Njezin dnevnik
U subotu navečer mi se učinio čudnim. Našli smo se u kafiću i popili piće.
Pomislila sam da sam ja za to kriva jer sam cijelo poslijepodne bila u kupovini s prijateljicama i malo zakasnila na sastanak, ali on nije ništa komentirao. Razgovor je zapinjao, pa sam mu predložila da odemo na neko intimnije mjesto gdje bismo mogli na miru pričati. Pošli smo u jedan restoran i on se nastavio čudno ponašati. Izgledao je odsutan duhom.
Pokušala sam ga oraspoložiti i počela razmišljati da li sam ja kriva što je takav ili postoji neki drugi razlog. Pitala sam ga što mu je, a on mi je odgovorio da to nema veze sa mnom. Odgovor mi nije zvučao uvjerljivo.
Dok smo se automobilom vraćali kući, rekla sam mu da ga jako volim, ali on nije ništa odgovorio, samo je prebacio svoju ruku preko mojih ramena.
Nisam znala kako objasniti njegovo ponašanje jer mi nije uzvratio da i on mene voli niti je uopće išta rekao, pa sam postajala sve zabrinutija. Kad smo konačno stigli kući pomislila sam da me želi ostaviti. Pokušala sam ga navesti na razgovor, ali je on upalio televizor i počeo odsutno gledati program, kao da mi daje do znanja da je između nas gotovo. Na koncu sam odustala i rekla mu da idem spavati. Desetak minuta kasnije došao je i on i na moje iznenađenje odgovorio na moja milovanja i počeo voditi ljubav sa mnom. No i dalje je izgledao rastresen. Htjela sam se suočiti sa situacijom, razgovarati s njim što je prije moguće, ali je on zaspao. Počela sam plakati i plakala sve dok nisam zaspala. Više ne znam što bih trebala učiniti.
Gotovo sam sigurna da misli na neku drugu. Moj život je potpuna katastrofa. Njegov dnevnik
Danas je igrala reprezentacija i izgubila.
Ali sam se zato barem seksao.
| |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Okt 12, 2009 3:33 pm | |
| Idi smireno kroz buku i užurbanost i seti se mira koji možeš naći u tišini. Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke; i oni imaju svoju priču. Izbegavaj bučne i nasilne osobe, one su teret duhu. Ako uporediš sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan; jer će uvek biti većih i manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima i planovima. Održi zanos za svoj lični poziv, ma koliko on skroman bio; to je prvo blago u promenljivim vremenima Budi oprezan u svojim poslovima; jer svet je pun prevara, ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko je ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma. Budi ono što jesi. Budi svoj! Pogotovu nemoj glumiti ljubav. A nemoj biti podrugljiv prema ljubavi, jer uprkos ogorčenosti i razočarenjima, ona je večna kao trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajući stvari iz mladosti. Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi. Ti si dete svemira, ništa manje nego sto je drveće i zvezde. Imaš pravo biti ovde. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba. Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamisljaš, i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svet. Budi pažljiv!
Tezi da budes srećan!
Tekst je pronadjen krajem prošlog veka u napuštenoj crkvi | |
| | | raspolozena
Godina : 53 Location : Svuda po malo Datum upisa : 16.08.2009
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Okt 12, 2009 3:50 pm | |
| Jednom je jedna žena zalivala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla: " Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. " Starci su je upitali: " Je li Vaš muž kući? " "Ne ", odgovorila je, nije." "Onda moramo otići, " rekli su. Uveče kada joj se muž vratio, žena mu ispriča što se dogodilo. " Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ", rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na večeru. " Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." Rekli su joj starci. " Zašto ne ?" Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: " Njegovo ime je Bogastvo." Potom pokaza na drugoga i reče: " Ovomu je ime Uspjeh." " Meni je ime Ljubav." " Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra." Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu. Muž presretan reče: " Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!" na pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: " Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?" Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: " Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !" Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: " Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost. " Žena je pošla i upitala: " Ko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost." Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću. Druga dva starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ? Starci su u jedan glas odgovorili: " Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dva bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide, nas dvoje je slijedimo !" Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Okt 12, 2009 5:22 pm | |
| Priča o vrapcu
Sedi vrabac u polju i posmatra kravu kako pase. U zlo doba krava obavi fiziološku potrebu i posere se na vrapca. Vrabac, onako mali, zatrpan gomilom govana, poče da se koprca, pokušavajući da izađe. U tom naiđe mačka, izvadi ga i ... pojede.
1. POUKA: Ne misli ti svako zlo ko ti sere po glavi. 2. POUKA: Bolje je biti u govnima do guše, nego samo do kolena. 3. POUKA: Nije ti prijatelj svako ko te iz govana vadi. | |
| | | montoya NR .1 foruma
Location : gde god da treba Datum upisa : 09.02.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Okt 12, 2009 9:01 pm | |
| Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa. Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obazirajuci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!! Covjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse, pomisli djevojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvijek netaknut. Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.
ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI. Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti. ..[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | montoya NR .1 foruma
Location : gde god da treba Datum upisa : 09.02.2008
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče Pon Okt 12, 2009 9:11 pm | |
| Blizanci u maternici razgovaraju:
- Da li vjerujes u zivot poslije rodjenja?
- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja... Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao?
- Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti, poslije rodjenja nema zivota. Pupcana vrpca je prekratka.
- Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja. Nesto posve drugacije nego ovo sto zivimo sada...
- Ali nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
Osim toga, zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
- Pa ne znam bas tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona ce zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjerujes u mamu, pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopce postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da, moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje.... Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti. ..[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Kratke i poučne priče | |
| |
| | | | Kratke i poučne priče | |
|
Similar topics | |
|
Similar topics | |
| |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 45 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 45 Gosta :: 2 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Nega usanaDanas u 1:25 am od Kijara-brm » DNEVNI HOROSKOP ✰Danas u 1:23 am od rouzvel » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniDanas u 1:07 am od Kijara-brm » Sta Vas nervira na forumu?Danas u 12:55 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Juče u 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Juče u 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11609 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je kiki11
Naši korisnici su poslali ukupno 523972 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|