Ljuti ste na dete

Da li ste se nekada naljutili na svoje dete?

Da li ste nekada izgovorili reči na koje u stvari niste mislili?I to reči koje su bile jako bolne za vaše dete?

Ne postoji roditelj koji se na svoje dijete tijekom razvoja njegova života nije naljutio . Ovdje podrazumijevam isključivo ljutnju u blagom smislu , u smislu neodobravanja nekog djetetovog neprimjerenoga ponašanja .
Dogodi se da roditelji ( ponekad ) u nekim situacijama reagiraju ishitreno i naglo . U takvim se slučajevima važno ispričati i znati reći ; ,, Oprosti , nisam tako mislio ,, ili ,, Oprosti , ipak si bio u pravu ,, .
Na taj će način roditelj smanjiti djetetovu bol a i naučiti dijete da se i samo zna ispričati kada pogriješi i spriječi moguću pojavu pahatosti , tvrdoglavosti i neodgovornosti .

Kako na dijete možeš biti ljut?
To je dijete koje treba vaspitavati i dati mu puno ljubavi u životu da bi to isto dijete jednog dana izraslo u pravog čovjeka.

To isto dijete zna da napravi mnogo losih stvari,gledas li mozda Nani na TV,mada se sve svodi da je kriv pogresan odgoj,ipak sta ona djeca rade,to djeluje totalno abnormalno.
Mogu da naljute djeca i te kako,svih uzrasta,ali sto stariji to su teze greske.
Svaki put ponavljam isto,ako dijete odgajate kako treba konsekventno ali s ljubavlju,onda nema bojazni da cete imati maloljetnog delikventa na kojeg bi se sigurno i te kako ljutili.

Astra ::

To isto dijete zna da napravi mnogo losih stvari,gledas li mozda Nani na TV,mada se sve svodi da je kriv pogresan odgoj,ipak sta ona djeca rade,to djeluje totalno abnormalno.
Mogu da naljute djeca i te kako,svih uzrasta,ali sto stariji to su teze greske.
Svaki put ponavljam isto,ako dijete odgajate kako treba konsekventno ali s ljubavlju,onda nema bojazni da cete imati maloljetnog delikventa na kojeg bi se sigurno i te kako ljutili.

Gledam, ono je strašno. Mislim Astra a nadam se da ćeš se složiti da djetetu od malena čak i onda dok progovara možeš reći ne-ne. Ja nikad nisam dala (a moj nije ni želio) da me neka beba čupa za kosu, znaš kad su oko 3-4 mjeseca pa vide dugu kosu i onda rukicama ćap. Čak i tada tako malenima kad složiš ozbiljnu facu i kažeš NE oni razumiju.
Treba puno pažnje da bi se dijete odgojilo, ljubavi i pričati...pričati...pričati

Ne pricam o metodama,i ja mislim ako se nauci zivotinju dresuri,onda moze svaki roditelj da nauci svoje dijete sta je dobro a sta ne,vec pricam o tome da nas moze i te kako naljutiti dijete,to je mislim svrha teme,a nisam rekla da treba dijete prebijati kako bi ga naucili sta ne smije.naravno da zna svako sta je ne,ne,ali znam i djece kojima govore ne,a ono gleda u oci i dalje radi isto,to je samo dokaz da taj roditelj nema ni malo autoriteta,a to je osnova jer kad to imamo,ne treba da 10x ponavljamo i urlamo,dijete ce poslusati odmah.

Tu se slažem, a protivnik sam batina, mada ponekad po guzi i nije loše tek da se zna ko je glavna faca u kući.

Viđala sam takve djece, ovde u okruženju u odrastanju, ispočetka im je pušteno bukvalno sve i kad ono ima 4 godine tad ne možeš da ga vaspitavaš jer si dijete već izgubio.A to upravo rade.

Sto se tice rijeci,uvijek se jako trudim i kad sam najvise ljuta da ne kazem djetetu nesto sto ce ga povrijediti,jer dijete pamti....odvratno precizno i dugo.
Kad sam bila ja dijete,upamtila sam neke "govore" koji me i sad zabole,vrate se i zato nikad ...nikad ne recite djeci nista sto ne mislite stvarno,jer izgovorena rijec ne ide vise nazad i pored svih izvinjenja,ona je vec povrijedila i nema povratka.

Kijara-brm ::

Da li ste se nekada naljutili na svoje dete?

Da li ste nekada izgovorili reči na koje u stvari niste mislili?I to reči koje su bile jako bolne za vaše dete?

Imam dvoje totalno razlicite djece.Starija kcerka je oduvijek bila mirna,ali mladja je pravi zvrk.Na isti nacin ih vaspitavam obe...a kako da su tako razlicite?
Citam Astru i Orhideju...moze se djetetu reci NE..
Sa starijom je bilo dovoljno sasvim blago reci :"Ne to." i ona to automatski ostavlja.Ali mladjoj reci ne...ona se tako slatko smije i tjera po svom.I toliko pamti sve za sta joj je receno NE.Samo ceka priliku da ode u kuhinju otvori radni dio i povuce tanjir ili nesto i razbije.Koliko sam u kuhinji da pocistim to i sklonim,ona ce u suzama otici u boravak da dira nesto drugo sto joj je zabranjeno.
Od svih igracaka i njenih zezalica,ama nista je ne interesuje niti je kad zanimalo.Pocevsi od setalice u kojoj nikad nije htjela ni 5 min.biti,vrtica,stolice za hranjenje i sveg ostalog...Sa 6 mjeseci je pocela ustajati,a odmah se i penjati na stolicu,pa na sto.I dan danas najmirnija je kad se popne na sto i sjedi.
I sad vi meni recite kako covjek da utice na takvo dijete?Ponavljam...metode mog vaspitanja su iste kod oboje djece.

Sad po temi...Naravno da sam se naljutila na djecu kad urade sto ne treba.Ne tucem ih,jer znam da tim ne postizem mnogo.Sa starijom ide lako...dobije kaznu,ona je prihvati i pokusava da ne ponovi gresku,a mali zvrk se otima,jer za nju jos nema kazni.Tj. ne znam kako je kazniti kad je nista ne zanima da bih joj uskratila.
No,sva moja ljutnja nestaje u sekundi.Jer znam da za njih zivim i kad sam ljuta,to je iz razloga sto ne zelim da se nauce na ono sto ne treba...kao sto bi i svaki roditelj.

Djeca i razmaženost








[You must be registered and logged in to see this image.]



Lijepo je djeci priuštiti neke stvari, no nemojte udovoljavati njihovom svakom hiru





Od trenutka kad saznamo da smo u drugom stanju naš
život potpuno se mijenja. Radosna vijest nas obuzima i devet mjeseci
nosimo u sebi biće koje će jednoga dana postati čovjek. Naša je dužnost
da od malenog djeteta napravimo osobu sa karakterom, stavom i odgojnim
manirama.

Međutim, ono što danas sve češće možemo vidjeti na ulicama i u
svakodnevnici ne može se nazvati odgojem. Pljuvanje po tratoaru,
svađanje u tramvaju, nasilnost, grube riječi, vandalizam. Sve su to
jedni od nabrojenih znakova da je nešto promašeno u odgoju. Potrudimo se
svojim najmanjima već od malena pojasniti neke stvari.

Dvije generacije grade, treća uništava –
Baš zato što ste u mlađim danima možda bili siromašniji, roditelji vam
nisu mogli priskrbiti mnoštvo stvari i zadovoljavali ste se sitnicama,
to je ono zbog čega ste postali ljudi. Imali ste malo, i sami ste
zaradili za svoj kruh. Svojim trudom i svojom mukom ste došli do ciljeva
i rezultata. No, sada, ukoliko ste na bilo koji način imućniji nego
prije, to nije znak da svojoj djeci možete davati ama baš sve
materijalno jer vi niste imali. To je zaista lijepo od vas, što svojoj
djeci želite priuštiti sve što vi niste mogli dobiti, no samim tim
postupate krivo. Ako vaše dijete dobije hrpu igrački, kada god to
poželi, ili dobije sve što poželi - pretvorit će se u razmaženo derište
kojem nikad ništa nije dosta. Kako dijete odrasta, to postaje svjesnije
da mu se sve što želi pruža na dlanu i da za ništa nije potreban trud i
plan. Čovjek se promijeniti može, no ukoliko djecu od malena naučimo
štednji, vremenu i trudu to će mu biti lakše prolaziti kroz život.

Vikanje i plakanje u dućanu –
Svi smo imali prilike vidjeti bacanje i deranje u dućanu. Kad mama
jednom kaže ne, dijete na sve načine pokušava dobiti to natrag. U toj
situaciji se nikako ne smije popustiti. Prije ulaska u dućan s djetetom
se treba dogovoriti što se ide kupiti, te odrediti granice. Pustite ga
da si sam odabere neki slatkiš primjerice od 10 - 15 kuna, s time da
ukoliko mu nešto i ostane, stavi u kasicu prasicu. S vremenom će
zaželjeti nešto što će jako htjeti, a vi ga svaki put kada idete u
tjednu nabavu podsjetite da ako potroši 15 kuna na slatkiše, manje će mu
ostati za ono što zaista želi. Pustite ga da sam zaključi da je
vrjednije pospremiti novac.
Jasno, svojem djetetu nikada nećete uskratiti sve one potrebe koje mu
zaista trebaju, no ovo je samo jedna od malih tehnika s kojim im možemo
pokazati pravilan put.

Pokloni – pokloni
se dobivaju za Božić, svetog Nikolu, Uskrs i rođendan, eventualno ako se
vratite s puta pa donesete neku sitnicu. No, kada dijete nešto zaželi
nemojte mu odmah isti tren to omogućiti. Pogotovo ako nemate novaca.
Nemati novaca nije sramota i djetetu se to mora objasniti. Naslušat ćete
se ''..ali svi u razredu to imaju'' ili ''meni to treba''. Sami
procijenite dob vašeg djeteta sa njegovim željama i potrebama.

''Evo ti, samo budi tiho'' –
Jedna od najvećih grešaka. Sjeli ste u park i razgovarate s
prijateljicom. Vaše dijete buči i uzima vam ključeve, mobitel ili
upaljač. Uzimate mu to iz ruku i dreka postane još jača. Vratite mu samo
da bude tiho i sljedeći dan kada dijete napravi tu istu stvar i vaš se
novi mobitel raspadne u tisuću komada upotrijebite visok ton i djetetu
više ništa nije jasno, jer se dan prije moglo igrati s istim.


Djetetu nikad nemojte uskratiti ljubav. Pjevajte, plešite, igrajte se,
vrtite ga u zraku i trčite s njim. Pokušajte mu što više ukazati na
prave vrijednosti kao što su ljubav, prijateljstvo i zajedničko vrijeme.
Ne kupujte mu sve što poželi, razgovarajte s djetetom, družite se,
imajte lijepe manire i dijete će vas slijediti.

Kako reagirate kada je vaše dijete ljuto?
Ljutnja može biti obrana za izbjegavanje još neugodnijih osjećaja te je povezana s niskim samopoštovanjem.

Ljutnja je normalna emocija i baš kao i ostale emocije potrebno ju je izraziti. Zato je važno poticati dijete da iskaže svoju ljutnju, a pritom je uloga roditelja da ga nauči kako da to učini na način da pri tome ne povrijedi sebe ili nekoga drugoga.

Ljutnja spada u skupinu osnovnih emocija. Može biti vrlo snažna te, ukoliko se ne znamo adekvatno nositi s njenim javljanjem, može potaknuti negativno raspoloženje kao i donošenje nepromišljenih odluka i reakcija.

Jedan od najvećih izazova u nošenju s dječjim iskazivanjem ljutnje jest to što se istovremeno kod roditelja mogu javiti snažne emocije. Stoga da bi se pomoglo djetetu da nauči na prihvatljiv način iskazati svoju ljutnju važno je da roditelj prvo izregulira svoje ponašanje. Dijete će, opažajući roditelja naučiti kako da se nosi s ljutnjom i kako da ju adekvatno izrazi. Važno je da se osjećaj prizna i iskomunicira kako bi djeca shvatila da se i mi ponekad ljutimo. Ukoliko roditelj reagira burno kada je ljut, dijete se može uplašiti svog razljućenog roditelja i može mu se javiti strah da će ga roditelj prestati voljeti, povrijediti ili napustiti. Stoga roditelji trebaju biti odgovorni za kontroliranje svojih reakcija. Ako u njima pretjeraju i ne uspiju se iskontrolirati tada je važno priznati pogrešku i ispričati se. U redu je da dijete dobije poruku da i odrasli ponekad mogu pogriješiti i da je normalno da nismo savršeni te da se savršenstvo ne očekuje niti od njega.

Ljutnja može biti obrana za izbjegavanje još neugodnijih osjećaja te može biti povezana s neuspjehom, niskim samopoštovanjem, osjećajem usamljenosti ili anksioznosti oko situacija nad kojima dijete nema mogućnost kontrole. Također, može se raditi o tome da dijete osjeća da ga drugi ne razumiju ili da se prema njemu ne odnose pravedno te je zbog toga povrijeđeno. Ljutnja koja se u nekom trenutku manifestira ne mora nužno biti povezana samo s konkretnom situacijom koja joj je prethodila već može biti posljedica brojnih drugih nakupljenih i potisnutih osjećaja. Zato je jako važno da se dijete uči iskazivati sve svoje osjećaje, kako  tako i neugodne.



Važno je razumjeti razliku između ljutnje i agresije te ih pravilno prepoznati kod djeteta. Ljutnja je privremeno emocionalno stanje koje je najčešće potaknuto nekom frustracijom, dok je agresija pokušaj da se namjerno nekoga ozljedi ili nešto uništi. U komunikaciji s ljutim djetetom trebamo biti motivirani željom da ga se zaštiti i razumije njegov osjećaj (jer u redu je biti ljut) te da mu se da do znanja da ste prepoznali njegov osjećaj. Ukoliko ga dijete želi izraziti kroz agresivno ponašanje tada mu je potrebno postaviti jasnu granicu i predložiti prihvatljiv način izražavanja ljutnje.
 


Kako prepoznati ljutnju

Djeca najčešće vrlo jasno pokazuju kada osjećaju ljutnju. Tada mogu biti ne samo verbalno nego i tjelesno aktivni (odgurivati, mahati rukama ili nogama, otimati se, vikati, plakati i sl.). Osim toga, neki od pokazatelja dječje ljutnje su i:

• stisnute pesnice,
  
• ukočenost ili napetost njihovog tijela,
  
• specifične izraze lica (mrštenje)
  
• povrijeđivanje samog sebe
  

Što činiti kako bi pomogli djetetu da se nosi s ljutnjom

• Povećati svjesnost o emocijama (imenovati emocije kada ih uočimo kod sebe ili kod djeteta i povezivati ih s onim što ih je potaknulo)
  
• Ostati smiren
  
• Prihvatiti osjećaj i usmjeriti na prihvatljiv način izražavanja ljutnje
  
• Koristite jasne i dosljedne posljedice kod postavljanja granica u izražavanju ljutnje (kako bi se ograničila agresivna ponašanja)
  

Što ne činiti

Važno je da se dijete ne sputava u iskazivanju ljutnje. Ljutnja je normalna emocija i baš kao i ostale emocije potrebno ju je izraziti. Zato je važno poticati dijete da iskaže svoju ljutnju, a pritom je uloga roditelja da ga nauči kako da to učini na način da pri tome ne povrijedi sebe ili nekoga drugoga.

Kijara-brm ::

Da li ste se nekada naljutili na svoje dete?

Da li ste nekada izgovorili reči na koje u stvari niste mislili?I to reči koje su bile jako bolne za vaše dete?

Jasta se neg naljutim, Smelly me iz koze istjera:)))))) Ali to su uglavnom stvari bezvezne, svakodnevne, tako i da kad zagalamim, to je ok. Ali nikad, ama bas nikad ne bih svoje dijete uvrijedila, povrijedila na bilo koji nacin.

Rondam za gluposti, ali kad je nesto krupno u pitanju: tu sam. Smireno, 100% uz nju, bez obzira sta je u pitanju. Obje znaju jedno: sve i da ubiju covjeka, ja cu ih prva prijaviti policiji, i onda naci advokata, i stajati uz njih citav put. Ne postoji stvar na svijetu zarad koje bih dovela u pitanje nasu ljubav, i odnos.

AstrinaKomsinica ::

Rondam za gluposti, ali kad je nesto krupno u pitanju: tu sam. Smireno, 100% uz nju, bez obzira sta je u pitanju. Obje znaju jedno: sve i da ubiju covjeka, ja cu ih prva prijaviti policiji, i onda naci advokata, i stajati uz njih citav put. Ne postoji stvar na svijetu zarad koje bih dovela u pitanje nasu ljubav, i odnos.

Ovo je sasvim normalno razmišljanje. Mnogo komunikacije i što više slobodnog vremena posvetiti svojoj deci.
Danas je to retkost.
Roditelji deci daju sve,samo da oni imaju svoj mir..
Zato što si uz njih mnogo dobijaš pozitivnu povratnu informaciju.. :))))))

Da li može da me naljuti?!?!?
Pa naravno da može...itekako...
Samo je pitanje šta ću ja sa tom ljutnjom uraditi.
Najčešće izbegavam reakciju tokom ljutnje....mada je dobro i TO im pokazati...da smo ljudi od krvi i mesa a ne neki roboti.
Ako delo zahteva reakciju, biće takva da se ono nervira, a ne ja.

Znate...malo mi je muka od "plišane pedagogije" u kojoj je dete zaštićeno bolje od belih medveda...
Život nije pliš...muka u životu stvara boljeg čoveka...

Brdjanine,svaka ti na mjestu,ako znas svoje dijete,tacno znas kad mozes da popustis,kad iza vrata cujes ono jebi se,a pravis se da nisi cuo,a kad moras biti autoritativan,udariti zabranu,kaznu,pa i dvoje preko dupeta.
Nemojte mi reci da niste nikad zveknuli dijete...naravno,ne po glavi,kicmi...ali gooza je plaztila a batina se cesto isplatila.E sad,ne udara se dijete od 16 godina,tad je vec formirano,ako nisi stekao autoritet ranije,neces ni tada,da ga smrvis....ali na prvim greskama dijete mora znati s kim ima posla.
Nekad,kad vidim raspustenu djecu koja imaju sva prava na svoje misljenje...ne zna jos da kaki van pelena a ima misljenje....ja bi ga zveknula da se izbeci i upita gdje se nalazi.Ovo sto rade djeca roditeljima,nastavnicima...to je preslo sve granice.

Pametni ljudi kažu istinu.
Osobine deteta se formiraju do 3. godine...Šta si napravio-napravio si.
Dalje su samo finese + četvoro očiju otvorenih u pubertetu...
Kažu ljudi...počeo je da pije ili uzima drogu...odjednom, ne znam kako?
Pa ne znaš...kad ne znaš kakav ti dodje kući, sa kim se druži, gde provodi vreme.
Ništa nije "odjednom"...

Iskoristiću priliku da preporučim FENOMENALNU knjigu...

[img][You must be registered and logged in to see this image.][/img]

Ljuta sam što se ne ženi. Hoće momak vezu ali neće obavezu. Dobro, vidim ja da se većina mladih teško odlučuje na brak i porodicu zbog loših uslova življenja, ali ako čekaju bolje dane, prodje voz. Onda može biti boljih dana, ali da li će biti porodice i potomstva???

Naravno da su me ljutili..i uvek su znali kad sam ljuta.I znali su da su tada pogresili. Deca moraju na svom iskustvu da osete citavu paletu osecaja,da bi tacno znali da je protumace.

Lakota ::

Deca moraju na svom iskustvu da osete citavu paletu osecaja,da bi tacno znali  da je protumace.

 

...i u životu van porodice prepoznaju....

brdjanin ::

Znate...malo mi je muka od "plišane pedagogije" u kojoj je dete zaštićeno bolje od belih medveda...
Život nije pliš...muka u životu stvara boljeg čoveka...

Imam nesto da kazem u ovo ime. Nisam dobre glave danas, pa drugom prilikom.

Ljutili su me, ljute me i naljutice me jos x uta.
Osete svaki put i oni kad sam ljuta na njih. Jasno im dam do znanja sta mogu, smeju a sta svakako ne. Nekad sam to uradila  povisenim tonom, nekad kako neko rece pre mene, cuskom po dupetu a nekad mirnim stalozenim glasom ali onim za koji oni znaju da nije uobicajen, svakodnevan...vec da iza tog naocigled mirnog glasa stoji moja  debela ljutnja.
Dvoje dece od istih roditelja, isto vaspitana izuzetno razlicito reaguju na moju ( nasu ) ljutnju.
Stariji bi se uvek povukao, postideo, ozalostio, sa molecivim pogledom u stilu  *oprosti, nisam hteo, tako mislio* i sa suzama u ocima.
Mladji...e taj je posebna cvecka....Uvek se pravdao, dokazivao da nije kriv, da sam pogresno razumela, protumacila....
No i jedan i drugi ( sad to kazu) vise su* voleli* cusku, pa i povisen ton od onog naizgled mirnog, stalozenog razgovora.
To ih je vise bolelo, a ja verujem da ih je vise teralo na razmisljanje i preispitivanje.