| | Proza-citati | |
|
+30Ladyintheblack pesma brdjanin anđeo sa greškom Lakota Zana Palma* sonia AstrinaKomsinica Noisette Galeb meseceva rosa Silvy Samhain Nut Nono 64 Lily Only women Samouka Doktor Zo vasko1 Amisela Kijara-brm cojle nada.nada jutarnja izmaglica REVELIN bosankaa vesko Krupljanka 34 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Proza-citati Pet Nov 13, 2009 11:20 pm | |
| First topic message reminder :
.ako nemate ništa protiv, mogli bi ovde da se nadju i citati iz raznoraznih proznih dela - romana,priča,pisama...ima toooliko lepih odlomaka koji se mogu izdvojiti,da se ne zaborave....
********************************************************
.evo napr.
Oproštajno pismo Gabrijela Garsije Markesa
Spavao bih manje, a sanjao više
Kada bi Bog za trenutak zaboravio sa sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem. Stavri bih cenio, ne po onome što vrede, već po onome što žnače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade. Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otvorenim ne samo telo već i dušu. Bože moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času tkanja. Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica... Bože moj kad bih imao jedan komadič života... Ne bih pustio da prođe ni jedan dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se zaljubljuju. Kada bih imao jedan komadic zivota,dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju. Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadic zivota, moguce je da ne bih kazao sve sto mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve sto kazem. Stvari bih cenio ne po onome sto vrede, vec po onome sto znace. Spavao bih manje, sanjao vise. Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih druge dok govore,...i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade. Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo vec i dusu. Boze moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i cekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja. Zalivao bih ruze suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastven poljubac od njihovih latica..... Boze moj, kada bih imao jedan komadic zivota... Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih Volim. Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i ziveo bih zaljubljen u Ljubav. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi... Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom šakom, po prvi put prst svoga oca da ga je uhvatilo zauvek. Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugoga odozgo jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi da umirem... | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Nov 13, 2009 11:30 pm | |
| Borhes - Pretnja
To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem. Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali kao i uvek jeinstvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri Sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije, biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna? Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena. Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrknut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela smirenje. To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje dok čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti. To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama. Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem. Vojske me već opkoljavaju, horde (ova soba je nestvarna i ona je nije videla). Ime jedne žene me odaje. Boli me jedna žena svuda po telu.
Herman Hese
Ja sam dvaput u životu imao ljubav, mislim onu pravu, i oba puta sam pouzdano znao da je to zauvek i da može prestati samo sa smrću, i oba puta je tome došao kraj, a ja nisam umro. Imao sam i jednog prijatelja, i ne bih mogao ni pomisliti da se nas dvojica za života možemo razići, ali ipak smo se razišli već odavno. ... Svaki čovek ima svoju dušu, i on je ne može stopiti ni sa čijom drugom. Dve osobe se mogu posećivati, mogu razgovarati i biti jedna drugoj bliske. Ali njihove duše su kao cvetovi, ukorenjene svaka na svome mestu, i ni jedna ne mže preći ka drugoj, jer bi se inače morala odvojiti od svog korena, a to joj nije moguće. Cvetovi šalju svoj miris i svoje semenje, jer bi voleli da se približe jedni drugima; ali cvet ne može ništa da učini da bi neka semenka došla na svoje pravo mesto. To čini vetar, a on dolazi i odlazi kako mu je volja. | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Nov 13, 2009 11:30 pm | |
| Išao sam sokacima, bez cilja, nikud, a našao se pred pocrnjelim zidovima svoje kuće, nigdje. Zar kod nas svaki pojas počinje sve iz početka? Ta mrtva prošlost i nikakva sadašnjost, te crne ruševine svega što je bilo, na kojima ne mislim ništa graditi, ipak su nekakva spona s nečim. S čime? Prepoznajem staru mjesečinu, liči na onu iz detinjstva, sad vara, srebrom prekrivajući garež. Jesam li je gledao iz one svoje sobe, gore, što je sad nema, ili pod hocinskom utvrdom, zamišljajući da sam ovdje? Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se desilo to što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad stanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam.
Meša Selimović-Tvrđava | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Nov 13, 2009 11:30 pm | |
| Oda nagovestaj besmrtnosti iz secanja na rano ditinjstvo
Sjaj u travi... sada,kada nista na svetu ne moze vratiti dane prohujalog leta nas sjaj u travi i bljestavost sveta,ne treba tugovati, vec traziti snage u onom sto je ostalo i s tim ziveti... zboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava,zaboravimo da smo se voleli,da smo se svadjalii da smo bili krivi.. pozurimo,s danima i danima sto ce doci mozda cemo se naci jedanput na malom vrhu zivota i nizrecene tajne hteti jedno drugom da kazemo,al`proci cemo jedno kraj drugog kao stranci jedan skrenuti pogled bi ce sve sto cemo jedno drugom moci dati... zaboravicu oci i necu posmatrati zvezde koje me na tebe neobicno podsecaju...ne boj se,jednom ces se zaljubiti al`ljubices zato sto ce te nesto na toj zeni podsecati na mene..bio si moje veliko prolece uspomena koja ce dugo ziveti u buducnosti koje cu se secati... oseticu tugu jer sam tebe volela bi ce to ironija tuge... nestace sjaj u travi,nestace velicanstvenost sveta... ostace bleda slika onog sto je proslo...
William Wordsworth (l770-1850)(delovi | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Nov 13, 2009 11:31 pm | |
| Djordje Balašević - "Balkanski tango"
Ovaj zivot je san, mala kuca kraj rampe, snop zuckaste lampe i zalihe tuge, Nazalost, ruzan san: cale notorni smuk, keva s daskom za luk, manekeni za jad. Sve je morao sam, prst na orozu lagan, a u srcu uragan i skok preko duge. Brod, sleper, i sa 22-e vec je imao sve, nju je video tad...
Lud sam za tobom pace, ali lud sam i onako, trazim te otkako za sebe znam, Budi moj ortak mace, nije mi lako da svu tu silnu lovu razbucam sam. Nesto sam nacuo da sutra mozda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve. Za sitan gros kupi me, razmazi te divlje kupine. Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja cu za nas osedlati strah, A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.
A ona, seoski krin, nocni bus iz Provanse, miss nikakve sanse, tek statista srece, Presecen film, cale prosvetni mis, keva izlizan plis, sestra ruzna ko vrag. On je bio njen tip. Prve noci u dvosed, pa druge na trosed, a trece, eh, trece... Ma nek puknu svi, kad je njen mladi Don spusti pravo na tron, kao visnju na slag.
Lud sam za tobom pace, ali lud sam i onako, trazim te otkako za sebe znam, Budi moj ortak maee, nije mi lako da svu tu silnu lovu razbucam sam. Nesto sam nacuo da sutra mozda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve. Za sitan gros kupi me, razmazi te divlje kupine. Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja cu za nas osedlati strah, A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.
Opet loą "deja vu", jutro mokro ko ribar i profi kalibar, pocinilac neznan, U citulji pune stranice dve; mafija i DB slozno zale za njim. Balkanski tango uvek zavrsi na trotoaru, djavo je kredom upisao bod, A ona lagano niz ulicu staru, trazeci sponzora punog ko brod. Dok klatno tasnice u ritmu hoda broji vreme i dok je merkaju ko svezi but, U beli prah smrvi dan i mrmlja refren odnekud znan:
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja cu za nas osedlati strah, A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Nov 13, 2009 11:31 pm | |
| Bila je mjesečina, krhka i svilena, nišani na mezarlucima bjelasali su se toplo, između kuća ćućorila je razbijena moć, po sokacima i avlijama uznemireno se kretao mladi svijet, čuo se kikot, i daleka pjesma, i šapat, izgledalo je da u ovoj đurđevskoj noći kasaba cepti u groznici. I odjednom, bez ikakva razloga, osjetih da sam izdvojen iz svega ovoga. Neprimjetno se uvukao u mene strah, sve je počelo dobijati čudne razmjere, nisu to više bila poznata kretanja, ni poznati ljudi, ni poznata kasaba. Nisam ih nikad vidio ovakve, nisam znao da se svijet može toliko izobličiti za dan, za sat, za tren, kao da se uzbunila vilenjačka krv, i niko je utišati ne može. Vidio sam ih po dvoje, čuo po dvoje, bili su iza svih taraba, iza svih kapija, iza svih zidova, nisu se smijali kao drugih dana, ni gledali, ni razgovarali, glasovi su im prigušeni, teški, vrisak se probija kao munja u ovoj oluji što prijeti, vazduh je natopljen grijehom, noć ga je puna, poletjeće noćas vještice s kikotom iznad krovova polivenih mlijekom mjesečine, i niko neće ostati razuman, buknuće ljudi strašću i bijesom, ludošću i željom da se upropaste, odjednom, svi, kuda ću ja? Trebalo bi se moliti, tražiti milost od Boga za sve griješne, ili kaznu, da ih urazumi. Obuzimala me srdžba, kao groznica, kao nastup. Zar ništa ne pomaže sve što činimo? Je li riječ božja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se ruši kao trula ograda pred krdom divljih strasti?
Derviš i smrt Meša Selimović | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Nov 13, 2009 11:31 pm | |
| Cekanju dodje kraj...
Sta mogu ja da kazem o toplom oku izvora, tako sablasno precistom i tako glatko gordom? Mirisalo je na nesto devicansko i oporo. Na nadremanost i gipkost. Tako se, valjda, odlivaju sve spore drevne misli i tamna mudrost dubine koja u sebi nosi nesto jos dublje i davnije. Poskidali smo odecu i skocili u vodu. Vreme, za koje postoji izvesna nada da protice, umirilo se i zgrusalo u pogasenim plicacima. Ronili smo i trazili. Sada nas je bilo cetvoro: dve mreze i dva tela. Njena je lovila mene, moja je lovila nju...
U prethodnim zivotima, sto su mi se dogadjali poslednjih dana aprila i prve nedelje maja, u ogledalu vode upoznao sam lice njene detinje duse. Sad sam je dodirivao od tabana do kose i oseaco, glatko, kako po meni ostavlja svoj lelujavi rukopis. Na drugom kraju izvora devojcica se grcila obavijena koprenom moje treperave neznosti. Doplivao sam do nje, probio se kroz mrezu i nacinio telom kavez od zagrljaja. Mreze su se zamrsile i pomesale niti. Umesto da nas ulove, mi smo ulovili njih. I motali smo u vodi moji dusu na njenu i njenu na moju. I prvi put sam shvatio da je ovo, sto cinimo, mnogo vece od ljubavi. Da plivamo kroz vecnost...
...Vredi li se upustati u tumacenje stvari kojima nismo u stanju da sagledamo obim? Miljarde su godina potrebne da se popnemo uz okomitu buducnost do nekih kristalnih vrhova nacinjenih od zelja. Jer ogromno je obnavljanje tog svojevrsnog cuda koje se zove: nas dvoje. U izmaglici dalekog, bas kao i sad, ovako, spusti mi polako glavu na neko sutrasnje rame i zagledaj se pazljivo u plave barice neba. Ako se ti ne pojavis, neko ce umesto tebe cekati tamo da primi i da prenese poruku. Ako se ja ne pojavim, neko ce drugi produziti to sto se zove beskrajno. Veruj mi, poslednja ljubavi, nemoguce je voleti poslednji put u vecnosti...
Miroslav Antić | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 1:52 pm | |
| Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima; zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; zensko srce je nalik na stepu koju covjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje – po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo? Reci sto da radimo? Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti? Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila? Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem. Progovori i kazi mi nesto. Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru? Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima? Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama? reci mi, ljubavi. Kazi sto cu za te predstavljati posto si ti meni bio svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi. Kakav ces biti? (SLOMLJENA KRILA)
Halil Džubran | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 1:52 pm | |
| Paulo Koeljo - Alhemicar
...Kada čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svjetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada... I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj... i samo postoji taj trenutak | |
| | | Krupljanka
Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 1:54 pm | |
| Neka mi samo niko ne kaze za nekog: nevin je. Samo to ne. Jer ovde nema nevinih. Niko ovde nije slučajno. Je li prešao prag ove Avlije, nije on nevin. Skrivio je nešto pa makar i snu. Ako ništa drugo, majka mu je kad ga je nosila pomislila nešto rdjavo. Svaki dabogme, kaze da nije kriv, ali za toliko koliko godina sam ovde, ja još nisam našao da je neko bez razloga i bez neke krivice doveden. Ko ovde dodje taj je kriv, ili se makar očešao o krivca. Phi! Pustio sam ih dosta, i po naredbi i na svoju odgovornost, da. Ali kriv je bio svaki. Ovde nevinog čoveka nema. Ali ima ih na hiljade krivih koji nisu ovde i nikad neće ni doći, jer kad bi svi krivi dospeli ovamo, ova bi Avlija morala biti od mora do mora. ja ljude znam, krivi su svi, samo nije svakom pisano da ovde hleb jede.
I. Andrić, Prokleta Avlija | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 1:57 pm | |
| SLAVUJ I RUŽA
Rekla mije da će plesati sa mnom ako joj donesem crvenih ruža – kliknuo student – ali u svom mojem vrtu nema crvene ruže.
Iz svojega gnijezda na hrastu ljutiku čuo ga slavuj i izvirio između lišća i čudio se.
– Nema crvene ruže u cijelom mojem vrtu! – uzvikivao i krasne mu se oči napunile suzama. – Ah, do kakvih sitnica stoji sreća! Pročitao sam sve što su napisali mudraci i znam filozofiji sve tajne, ali mi je život bijedan jer mi nedostaje crvena ruža.
– Evo napokon vjerna ljubavnika – reče slavuj. – Noć po noć pjevao sam o njemu, iako ga nisam znao: noć po noć pričao sam njegovu zgodu zvijezdama, a sada ga vidim. Kosa mu je tamna kao zumbulov cvijet, a usne mu rumene kao ruža koju želi; ali lice mu je od ljubavi poblijedjelo kao bjelokost i jad mu se ubilježio na čelu.
– Sutra uvečer priređuje vladar ples – mrmljao je mladi student – a moja će ljubav biti na plesu. Ako joj donesem crvenu ružu, plesat će sa mnom sve do jutra. Ako joj donesem crvenu ružu, držat ću je u zagrljaju i ona će mi nasloniti glavu na rame, i stezat ću ruku njezinu u svojoj. Ali nema crvene ruže u mojem vrtu, pa ću sjediti sam a ona će proći mimo mene. Neće ni mariti za mene i srce će mi pući.
– To je zaista pravi ljubavnik – reče slavuj. – O čemu ja pjevam, to on trpi: što je meni radost, njemu je jad. Ljubav je zaista divota. Vrednija je od smaragda i skupocjenija od finih opala. Biser i mogranj ne mogu je kupiti niti se prodaje na tržištu. Ne stječu je trgovci niti se može zamijeniti na vagi za zlato.
– Glazbenici će sjediti na svojoj galeriji – reče mladi student – i svirat će na svojim instrumentima, a moja će ljubav plesati uz glas harfe i gusala. Plesat će tako lako da se nogama neće dodirivati poda, a dvorani će se u šarenim haljinama zgrtati oko nje. Ali sa mnom neće plesati jer nemam crvenu ružu da joj dam – i on se bacio u travu, pokrio lice rukama i zaplakao.
– Zašto on plače? – zapita mali zeleni gušter kad je protrčao kraj njega, a rep napeo uvis.
– Zbilja, zašto? – reče leptir koji je lepršao za sunčanom zrakom.
– Zbilja, zašto? – šapne svojemu susjedu tratinčica nježnim, tihim glasom.
– Plače zbog crvene ruže – reče slavuj.
– Zbog crvene ruže! – zaviču oni – jako je smiješno!
A mali gušterčić, koji je bio cinik, nasmije se na sav glas.
Ali slavuj je razumio tajnu studentova jada te je šuteći sjedio na hrastu i promišljao o tajnoj ljubavi.
Odjednom on raširi smeđa krila za let i ustrijemi se u zrak. Proleti gajem kao sjena i kao sjena proleti vrtom.
Usred tratine stajala je krasna ruža pa kad ju je slavuj spazio, poleti k njoj i spusti joj se na grančicu.
– Daj mi crvenu ružu – dovikne joj – a ja ću ti otpjevati svoju najslađu pjesmu. No ruža odmahne glavom.
– Moje su ruže bijele – odgovori ona – bijele kao pjena morska i bjelje nego snijeg na planini. Ali otiđi mojoj sestri koja se plete oko staroga sunčanika i možda će ti ona dati što ti želiš.
Odleti slavuj k ruži što se plete oko staroga sunčanika.
– Daj mi crvenu ružu – dovikne joj a ja ću ti otpjevati svoju najslađu pjesmu. Ali ruža odmahne glavom.
– Moje su ruže žute – odgovori ona – žute kao kosa morske vile što sjedi na jantarovu prijestolju i žuće nego sunovrat što cvate na livadi dok je kosac ne pokosi. Ali otiđi mojoj sestri koja raste pod studentovim prozorom i možda će ti ona dati što želiš.
Odleti slavuj k ruži što raste pod studentovim prozorom.
– Daj mi crvenu ružu – dovikne joj – a ja ću ti otpjevati svoju najslađu pjesmu. Ali ruža odmahne glavom.
– Moje su ruže crvene – odgovori ona – crvene kao golubove noge i crvenije nego silni koralj što se vije po oceanskoj spilji. Ali zima je sledila moje žile, mraz je oprljio moje pupoljke, bura je slomila moje grančice i ja neću imati ruža cijele ove godine.
– Samo jednu jedinu crvenu ružu želim ja – uzvikne slavuj – jednu jedinu crvenu ružu! Zar nema nikakav način kako bih je dobio?
– Ima način – odgovori ruža – ali je tako strahovit te se ne usuđujem da ti ga kažem.
– Reci mi – reče slavuj – ja se ne plašim.
– Ako želiš crvenu ružu – reče ruža – moraš je stvoriti pjesmom po mjesečini i obojiti je krvlju iz svojega srca. Moraš prsa nabosti na trn i pjevati mi. Cijele cjelcate noći moraš mi pjevati, a trn ti se mora zabadati u srce, tvoja živa krv mora teći u moje žile da postane mojom.
– Smrt je velika cijena za crvenu ružu – reče slavuj – a život je svakomu jako drag. Radost je sjediti u zelenoj šumi, motriti Sunce u zlatnim kolima i gledati Mjesec u bisernim kolima. Sladak je glogov miris, slatki su zvončići što se kriju u dolini i crnica što cvate na brijegu. Ali ljubav je bolja nego život, a što je ptičje srce prema ljudskome srcu?
Raskrilio on smeđa svoja krila za let i uzvio se u zrak. Preletio vrtom kao sjena i kao sjena projurio gajem.
Mladi je student još ležao u travi gdje ga je slavuj ostavio i još mu se nisu bile osušile suze u krasnim očima.
– Veseli se – dovikne mu slavuj – veseli se, dobit ćeš svoju crvenu ružu. Stvorit ću je pjesmom na mjesečini i obojit ću je krvlju iz srca svojega. Za uzvrat tražim jedino da budeš vjeran ljubavnik jer ljubav je mudrija od filozofije, koliko god bila filozofija mudra, i moćnija od vlasti, koliko god vlast bila moćna. Krilima joj je boja kao plamen, a plamene je boje tijelo njeno. Usne su joj slatke kao med, a dah joj je kao tamjan.
Student pogleda iz trave i oslušne, ali nije razumio što mu slavuj veli jer je znao jedino ono što piše u knjigama.
No hrast je razumio i rastužio se jer je jako volio maloga slavuja koji je sagradio gnijezdo u njegovim granama.
– Otpjevaj mi posljednju pjesmu – šapne mu – ostat ću sam samcat kad tebe ne bude.
Tako je slavuj otpjevao hrastu pjesmu i glas mu je bio kao voda što klokoće iz srebrna vrča.
Kad je on otpjevao pjesmu svoju, ustane student i izvadi iz džepa bilježnicu i olovku.
– On ima formu – govorio je sam sebi, odlazeći gajem – to mu se ne može poreći, ali ima li čuvstva? Čini mi se da nema. Zaista je poput većine umjetnika; sasvim je stil, a nema nikakve iskrenosti. Ne bi se žrtvovao za druge. Misli jedino na glazbu, a svak zna da su umjetnosti sebične. Ali mora se priznati da ima u glasu nekih krasnih zvukova. Žalost je što ti zvuci ne kazuju ništa i nisu od nikakve praktične koristi.
I ode u svoju sobu, legne na svoj slamnati krevetac i stane misliti o ljubavi; a nakon časka zaspi.
A kad je Mjesec zasjao na nebu, odleti slavuj k ruži i nabode prsa na trn. Cijele cjelcate noći pjevao je grudi nabodenih na trn, a hladni kristalni Mjesec nagnuo se i slušao. Cijele je noći pjevao slavuj, a trn mu se zabadao sve dublje i dublje u grudi i živa mu je krv istjecala.
Pjevao je najprije kako se ljubav rodi u srcu mladića i djevojke. A navrh ruže procvjetala je divna ruža, latica za laticom redala se kao što se pjesma redala za pjesmom. Bila je isprva blijeda kao magla nad rijekom, blijeda kao prvo jutro i srebrna poput krila zorinih. Kao sjena nizina u srebrnu zrcalu, kao sjena ružina u ribnjaku, takva je bila ruža što je procvala na najvišoj grančici.
Ali ružino stablo dovikne slavuju neka se jače pritisne uz trn. – Pritisni jače, mali slavuju – doviknulo mu ružino stablo – jer će svanuti dan dok još nije dokončana ruža.
Slavuj pritisne jače uz trn, a sve glasnije i glasnije orila mu je pjesma jer je pjevao kako se rađa strast u duši muškarčevoj i djevojčinoj.
A nježna rumen sunula u ružine latice, kao rumen na mladoženjinu licu kad nevjesti poljubi usta. Ali trn se još nije bio zabo u srce i ružino je srce bilo još bijelo jer jedino krv iz slavujeva srca može zacrveniti ružino srce.
A stablo dovikne slavuju neka pritisne jače na trn. – Pritisni jače, mali slavuju – doviknulo mu stablo – jer će svanuti dan prije no što je dokončana ruža.
Pritisnuo slavuj jače na trn i trn mu dopro do srca i ljuta ga bol probola. Gorka je, gorka bila bol, a sve uznositija i uznositija bila je njegova pjesma jer je pjevao o ljubavi što se usavršuje u srcu, što ne umire u grobu.
A divna se ruža zarumenila kao rumen na istočnom nebu. Crvenio se rub laticama, a kao rubin crvenjelo se srce.
Ali slavuju je sve slabio glas i krilašca mu lepršala, a oči se zamaglile. Pjesma mu je slabila te slabila i on je osjećao da mu nešto guši grlo.
A zatim ispjeva posljednji pjev. Bijeli ga je Mjesec čuo te zaboravio na svanuće i zastao na nebu. Crvena ga je ruža čula, sva zadrhtala od zanosa i rastvorila latice hladnomu jutarnjemu vjetriću. Jeka ga je odnijela u svoju purpurnu spilju u brdima i probudila ovčare iz sna. Preletio je preko trske kraj rijeke i ona je javila moru glas.
– Gledaj, gledaj! – uzvikne ružino stablo – ruža je sada savršena – ali slavuj mu nije odgovorio jer je ležao mrtav u visokoj travi, s trnom u srcu.
A o podne otvorio student prozor i pogledao – Divna li slučaja! – uzviknuo – evo crvene ruže! Otkad živim, nikad nisam vidio ovakvu ružu. Tako je krasna da zacijelo ima dugačko latinsko ime – i on se nagnuo i otrgnuo je.
Nataknuo zatim šešir i pohrlio k profesorovoj kući s ružom u ruci.
Profesorova je kći sjedila na vratima i motala na vitao modru svilu, a pseto joj ležalo do nogu.
– Rekli ste da ćete plesati sa mnom ako vam donesem crvenu ružu – reče student. – Evo najcrvenije ruže na svijetu. Večeras ćete je nositi kraj srca, a kad budemo plesali, pričat će vam ona kako vas ljubim.
Ali djevojka se namršti.
– Bojim se da mi neće pristajati uz haljinu – odgovori ona – osim toga, kancelarov mi je nećak poslao pravih dragulja, a svatko zna da su dragulji vredniji nego cvijeće.
– Kunem se doista, vi ste jako nezahvalni – reče student zlovoljan i baci ružu na cestu gdje je pala u jarak i kola je pregazila kotačem.
– Nezahvalna! – reče djevojka. – Reći ću vam nešto, vi ste jako surovi; a napokon, tko ste vi? Samo student. Mislim da vi nemate ni srebrne kopče na cipelama kao što ih ima kancelarov nećak – i ona ustade i ode u kuću.
– Kako je ljubav glupa – reče student odlazeći. – Nije ni napola toliko korisna kao logika jer ne dokazuje ništa i uvijek kazuje ono što se ne zbiva i navodi te da vjeruješ što nije istina. Zaista je sasvim nepraktična, a kako je u naše doba glavno biti praktičan, vratit ću se ja k filozofiji i učit ću metafiziku.
Vratio se dakle u svoju sobu, izvadio veliku prašnu knjižurinu i uzeo čitati.
Oscar Wild | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 1:58 pm | |
| Robovanje Ljudi robuju životu, i zbog toga robovanja dani su im prepuni poniženja i stradanja, a noći su im sve u krvi i suzama. Evo, minu sedam tisuća godina od moga prvoga roñenja i do sada ne vidjeh ništa osim potčinjenih, pozatvaranih i okovanih robova. Obiñoh Zemlju od istoka do zapada, spoznah i tamu i svjetlost života, gledah procesije naroda kako iz pećine hrle u palače, ali do sada ne vidjeh ništa drugo do šije povijene pod bremenom, ruke u lance vezane i koljena savinuta pred idolima. Pratio sam čovjeka od Babilona do Pariza, od Ninive do New Yorka i vidjeh samo tragove njegovih okova na pijesku uz otiske stopala, čuh samo kako doline i šume odjekuju vapajima generacija i stoljeća. Ulazio sam u dvorove, u hramove i bogomolje, stajao uz prijestolja, žrtvenike i govornice, ali vidjeh samo kako trudbenik robuje trgovcu, trgovac robuje vojniku, vojnik robuje guverneru, guverner robuje kralju, kralj robuje vjerskom poglavaru, vjerski poglavar robuje idolu, a idol je samo zemlja od koje su ga sotone sazdale te ga postavile na brdo lubanja. Ulazio sam u kuće moćnih bogataša, u straćare nemoćnih jadnika, u sobe ukrašene slonovom kosti i komadima zlata, u skloništa ogrezla u očaj i zadah smrti, i vidjeh djecu kako se uz mlijeko zadajaju robovanjem, vidjeh mladiće kako uz alfabet usvajaju pokornost, djevojke kako se odijevaju u poslušnost i potčinjenost, i žene kako liježu na postelje pokornosti i podatnosti. Pratio sam generacije od obala Gangesa pa do Eufrata, do ušća Nila i Sinaja, do atenskih trgova i rimskih crkava, do uličica Konstantinopola i londonskih grañevina, i vidjeh samo robovanje što posvuda žrtvenike ostavlja iako ga božanstvom nazivaju, vino i miomirise mu pred noge izlijevaju i kraljem ga nazivaju, tamjan pale pred njegovim bistama i prorokom ga nazivaju, ničice pred njim padaju i zakonom ga nazivaju, zbog njega meñusobno ratuju i rodoljubljem ga nazivaju, njegovoj se volji predaju i Božjom sjenom na Zemlji ga nazivaju, po njegovoj želji domove i zdanja pale u bratstvom i jednakošću ga nazivaju, radi njega se pregalaštvu predaju i bogatstvom i trgovinom ga nazivaju. Sve su to brojna imena za jednu istinu i sve je to mnoštvo ispoljavanja jedne suštine. Ta je trajna, vječna bolest sa svakojakim simptomima i raznovrsnim ranama; nasljeñuju ih sinovi od očeva kao što dah života nasljeñuju; njeno sjemenje se stoljećima u tlo vremena zasijava, kao što jedno godišnje doba daje ono što se u drugo doba zasije. Najčudnija i najbezočnija vrsta robovanja na koju naiñoh jest ona što sadašnjicu ljudsku neraskidivo veže za prošlost predaka; što im duše tjera na klanjanje tradicijama djedova; što im u mladićka tijela uvodi drevne duše, kao u svježe grobove kosti stare. Vidjeh nemušto robovanje - trajno vezivanje muškarca za ženu koju potcjenjuje; tjelesnu vezanost žene za postelju supruga koga mrzi te im ni jednome nije stalo do života. Vidjeh nijemo robovanje - kada su pojedinci prinuñeni slijediti svoju sredinu, krasiti se njenim bojama, njenim se ruhom odijevati, te se oglašavaju poput odjeka i tijela su im nalik sjenama. Vidjeh nakazno robovanje - šije moćnika upregnute u jaram obmanjivača, odlučnost jakih ljudi u službi pohotnika što žude za slavom i znamenitošću te se ponašaju poput marioneta što se prstima pokreću, zaustavljaju i razbijaju. Vidjeh prastaro robovanje - kako duše dječje padaju sa prostranih nebesa u nesretne domove gdje nužda i maloumnost druguju, gdje poniženje i očaj idu ruku pod ruku te djeca stasavaju nesretna, žive kao prijestupnici i umiru poročni. Vidjeh odvratno robovanje -- prodavanje predmeta u bescijenje i naopako imenovanje stvari: obmanjivanje se naziva oštroumnošću, brbljanje umnošću, slabost blagošću, bojažljivost gordošću. Vidjeh surovo robovanje - kada se nejaki strahom tjeraju da govore, pa kazuju ono što ne osjećaju, predstavljaju se suprotno svome biću te se nesreća s njima poigrava kao s krpama. Vidjeh ogavno robovanje - kada jedan narod živi po zakonima drugoga naroda. Vidjeh nakazno robovanje - kada kraljevski sinovi krunišu kraljeve. Vidjeh crno robovanje - kada prijestupnici svaljuju sram na nedužne. Vidjeh robovanje samom robovanju, a to je inercija. Kada sam se umorio prateći generacije i kada mi je dojadilo da gledam prohod naroda, sjedoh osamljen u dolini silueta, tamo gdje se skrivaju sjene minulih vremena i gdje počivaju duhovi budućih stoljeća. Tamo vidjeh slabunjavu siluetu kako osamljena ide zureći u sunce te je zapitah: - Tko si i kako ti je ime? - Sloboda je moje ime. - Gdje su ti potomci? - Jedan je umro razapet, drugi je umro u ludilu, a treći se još ni rodio nije. Potom mi se izgubi iz vida, u magli.
HALIL DŽUBRAN | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 2:00 pm | |
| Iz knjige: Mirisni plodovi duše,Halil Džubran
Savršenstvo PITAŠ ME,brate,kad će čovjek postati savršen. Poslušaj moj odgovor: Čovjek ide ka savršenstvu kad osjeti da je on bezgranični kosmos;da je on more bez obala;da je on vatra što vječno gori;da je on svjetlost što vječno sija;da je on vjetar,bilo da duva,bilo da miruje:da je u oblacima kad iz njih grmi,sijeva i kiša pada;da je u potocima,bilo da su raspjevani ili da plaču;da je u stablima i kad cvjetaju u proljeće i kad ogole s jeseni;da je u visokim planinama;u ravnim dolinama;da je u poljima,bila ona plodna ili neplodna.
Kad čovjek sve to osjeti,dospijeva tek na pola puta do savršenstva.Ako hoće da dosegne savršenstvo,valja da osjeti,ako uopće može osjećati,da je on dijete na majku oslonjeno;da je starac odgovoran za svoje potomke;da je mladić zalutao između želja i strasti;da je zreo čovjek što se bori sa svojom prošlošću i budućnošću;da je krijeposnik u svojoj isposničkoj ćeliji;da je prijestupnik u svojoj tamnici;da je naučnik među svojim knjigama i hartijama;da je neznalica u tmini svoje noći i svoga dana;da je monahinja u cvijeću svoje vjere i trnju svoje samotinje;da je prostitutka u kandžama svoje nemoći i potreba;da je siromah u svojim jadima i potčinjavanju;da je bogataš u svojim strastima i potčinjavanju istima;da je pjesnik u maglovitim večerima i blistavim svitanjima. Ako čovjek može sve to iskusiti i spoznati,dospijeva do savršenstva i postaje sjenka božije sjene. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 2:00 pm | |
| ''TRI RATNA DRUGA'' -E.M.R.
Ostadoh sam. Posamtrao sam stare, osvijetljene mape, lađe s pozutjelim jedrima, i mislio na nju. Rado bih je pozvao telefonom, ali sam se prisilio da ne ucinim to. Htio sam da ne mislim na nju toliko. Htio sam da je primim kao neocekivani dar koji donosi srecu, dar koji je dosao i koji ce otici, samo toliko i nista vise. Nisam htio dopustiti da se u meni razvije misao da bi ovo moglo biti nesto vise. Znao sam i suvise dobro da svaka ljubav nosi u sebi i zelju za vjecnoscu. Otuda i njene vjecite muke. Ne ostaje nista. Nista.
-Nisam se mogao osloboditi one slike; soba nestaje u sutonu; meke, plave vecernje senke, scucurena lijepa djevojka svojim tamnim i muklim glasom govori o svom zivotu i o svojoj zelji za zivotom. Do vraga! Postajem sentimentalan. Ali ova iznenadna avantura kanda vec zalazi u maglu njeznosti. Da me nije vec zahvatilo dublje no sto sam mislio i htio? Zasto sam otisao? Zasto nisam ostao kod nje kao sto sam stvarno htio? Ah, proklet bio! Necu vise da mislim o svemu tome! Neka bude sto ce biti, ma i poludio od nesrece ako je izgubim. Ona je tu, sad je tu, a sve ostalo svejedno mi je, nek ide do vraga! Nije mi stalo do toga da osiguram ovo malo bijednog zivota. I tako ce jednog dana doci ogroman val koji sve nosi...
-Patrisino lice, obasjano svjetloscu sa pozornice, bilo je tajanstveno. Sva se predala muzici. Volio sam je sto se nije oslanjala na mene niti me hvatala za ruku, cak ni pogledala, pa je izgledalo da na mene ne misli, da me je sasvim zaboravila. Mrzio sam kad se stvari mijesaju, mrzio sam priljubljivanje jedno uz drugo kad jednom ovlada ljepota i moc nekog velikog djela. Mrzio sam zanosne ljubavnicke poglede, trivijalno pripijanje, nepristojnu ovnovsku srecu koja nikada ne moze da se izdvoji i uzdigne. Mrzio sam sve te price o spajanju u ljubavi.Naprotiv treba sto vise da su razdvojeni i sto cesce da se udaljuju, pa se opet sastaju. SAMO ONAJ KOJI JE CESTO USAMLJEN, POZNAJE SRECU ZAJEDNICE. Sve srugo razara tajanstvo zudnje. U carobnu oblast samoce dopire osjecajno uzbudzenje, predanost duboko zanosu, moc prirodnih elemenata, bura, noc, muzika i ljubav...
-ZABORAVITI, TO JE TAJNA VJECE MLADOSTI. STARI SE SAMO USLJED PAMCENJA. SUVISE SE MALO ZABORAVLJA.
-PRAVA LJUBAV NE PODNOSI SVIJET!!!
-Stvarnost budi zelje, ali nikad ne moze da ih zadovolji. Ljubav pocinje u covjeku, ali se nikad ne svrsava u njemu. Cak i kad je sve tu: i covjek, i ljubav i sreca i zivot, jos uvijek je sve to, po nekom strasnom udesu, suvise malo, i sto vece izgoleda, sve manje biva.
-Srecna sam.! Stajao sam i gledao je. Bila je to samo jedna rijec, ali rijec koju jos nikada nisam ovako cuo. Poznavao sam zene, ali su to uvijek bili prolazni susreti i dozivljaji...Jedan cas zbunjenosti, jedan cas samoce, bjegstvo od sebe sama, od ocajanja, od praznine. Nista drugo nisam ni zelio, jer sam naucio da se covjek ni na sto ne moze osloniti, nego samo na sebe i ponekog druga. Sad sam najednom vidio da nesto predstavljam jednom bicu, prosto zato sto sam tu, da je ono srecno sto sam uz njega. Kada se to kaze, izgleda sasvim jednostavno; ali kad se o tome razmisli; onda je nesto zaista beskrajno. To moze covjeka sasvim da izmjeni. To je ljubav, pa ipak nesto drugo. Nesto za sta vrijedi zivjeti. MUSKARAC NE MOZE DA ZIVI ZA LJUBAV. ALI ZA LJUDSKO BICE MOZE. Htio sam nesto da kazem, ali nisam mogao. Tesko je naci rijeci kad nesto stvarno treba kazati. A kad nadzemo potrebene rijeci, ondab se stidimo da ih izgovorimo. Sve te rijeci pripadaju proslim vijekovima. Nase doba jos nema izraze za svoja osjecanja. Ona mogu da budu samo drugarska, sve ostalo nije pravo. | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 2:01 pm | |
| Marija Bomarše: "On je bio varalica, odvratan čovek koji me je, hladan i bezdušan, učinio beskrajno nesrećnom. Pre nego što sam ga upoznala, bila sam zadovoljna. Naravno, istina je, nisam nikako mogla zamisliti da bih mogla biti toliko srećna, ali isto tako nisam mogla pretpostaviti da ću postati tako nesrećna kao što me je on poučio. Zato ću ga mrzeti, gnušaću se njega, proklinjaću ga. Da, Klaviho, proklinjem te u dnu svoje duše; niko to ne sme saznati, ne mogu dozvoliti da to drugi saznaju, jer na to imam prava samo ja; ja sam te volela kao niko drugi, ali ja te i mrzim, jer niko kao ja ne zna za tvoju podmuklost. Dobri bogovi, koji raspolažete osvetom, prepustite mi je za trenutak, neću je zloupotrebiti, neću biti okrutna. Ugnezdiću se u njegovoj duši kada neku drugu bude zavoleo, ne da ubijem tu ljubav, to ne bi bila kazna, jer znam da bi je isto tako malo voleo kao i mene; on uopšte ne voli ljude, on voli samo ideju, misao, svoj veliki uticaj na dvoru, svoju duhovnu moć, sve njegove ljubavi koje su meni neshvatljive. Toga ću ga lišiti, i onda će upoznati moju bol. I kada bude blizu očajanja, sve ću mu vratiti, ali će meni morati biti za to zahvalan - tako ću biti osvećena."
S. Kjerkegor, | |
| | | Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 20, 2009 2:02 pm | |
| TVOJA I MOJA MISAO
Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tle tradicije cije grane rastu u snazi neprekidnosti. Moja misao je oblak koji se krece u prostoru. Ona se preobraca u kapljice koje, kada padnu, obrazuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se dize kao para prema nebu. Tvoja misao je tvrdjava koju ni munja ni oluja ne moze da potrese. Moja misao je njezan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju. Tvoja misao je stara dogma koja ne moze tebe da izmjeni niti je ti mozes izmjeniti. Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i vecerom. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Tvoja misao ti dopusta da vjerujes u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju prostim ljudima. Moja misao radja u meni zelju da kopam zemlju sa svojom motikom, da zanjem sa mojim srpom, da svoj dom gradim od kamena i maltera, da moju odjecu tkam od vunenih i lanenih niti. Tvoja misao te nagoni da se vezujes za bogatstvo i uglednost. Moja nalaze da se pouzdam samo u sebe. Tvoja misao podrzava slavu i pokazivanje.Moja me savjetuje i moli da odbacim uvazenost i da je smatram zrncem pjeska bacenim na obalu Vjecnosti. Tvoja misao u tvoje srce usadjuje drskost i nadmocnost. Moja u meni usadjuje ljubav za mir i za nezavisnost. Tvoja misao stvara snove o palatama sa namjestajem od sandalovine prosarane sa draguljima i posteljama nacinjenim od upredenog svilenog konca. Moja misao govori njezno na moje usi: „Budi cist u tijelu i duhu cak i ako nemas gdje da spustis svoju glavu.“ Tvoja misao te podstice da tezis za titulama i polozajima. Moja me bodri na skromnu sluzbu. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Tvoja misao je drustvena nauka, vjerski i politicki rjecnik. Moja je prosto nacelo. Tvoja misao govori o zeni lijepoj, ruznoj, cednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj. Moja u svakoj zeni vidi majku, sestru i kcer svakog covjeka. Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubice. Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubice srodne ubijenima. Tvoja misao opisuje zakone, sudove i kazne. Moja objasnjava, da kad covjek pravi zakon, on ga ili prekrsava ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj ko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, ko uzdize svoj prezir prema grijesnima, uzdize svoj prezir prema cijelom covjecanstvu. Tvoja misao je upucena na vjestaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svestenika. Moja govori o onima koji vole, koji su njezni, iskreni, casni, pravicni, ljubazni i o mucenicima. Tvoja misao podrzava judaizam, bramanizam, hriscanstvo, islam. U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija ciji su razliciti putevi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bica. U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromasnog ili prosjaka. Moja misao drzi da nema bogatih vec samo covjekov zivot; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog zivota. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Prema tvojoj misli, velicina naroda lezi u njihovoj politici, njihovim partijama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama. Ali moja proglasava da znacaj naroda lezi u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u stavaonici, rad u majdanu, rad na sjeci drveta, rad u uredu i u stampi. Tvoja misao drzi da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona. A moja tvrdi da su pravi heroji Konfuchije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Dzalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster. Tvoja misao vidi moc u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim gasovima. Ali moja tvrdi da moc lezi u razumu, odvaznosti i istini. Ma koliko jedan tiranin da istraje, on ce na kraju izgubiti. Tvoja pravi razliku izmedju praktichara i idealista, izmedju dijela i sjeline, izmedju mistichara i materijaliste. Moja shvata da je Zivot jedan i da se njegove tezine, mjere i tabele ne podudaraju sa tvojim tezinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljas da je idealist moze biti praktichan chovjek. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Tvoja misao se zanima za rusevine i muzeje, mumije i okamenjene predmete. Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja. Tvoja misao je ustolicena na lobanjama: Posto se ti njome ponosis, ti je, takodje, velicas. Moja misao luta po tami i dalekim dolinama. Moja misao vise voli bol smrti nego tvoju muziku i igranje. Tvoja misao je misao ogovaranja i laznog zadovoljstva. Moja je misao o onome koji je izgubio svoju zemlju, koji je tudjinac u svom narodu i usamljen medju rodjacima i prijateljima. Ti imas tvoju misao i ja imam moju.
Khalil Gibran | |
| | | vesko
Datum upisa : 28.02.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Feb 28, 2010 2:39 am | |
| - Krupljanka ::
- Paulo Koeljo - Alhemicar
...Kada čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svjetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada... I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj... i samo postoji taj trenutak | |
| | | bosankaa ★ Prva Oklagija Foruma ★
Godina : 42 Datum upisa : 17.02.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Apr 20, 2010 1:44 pm | |
| U ovom društvu podjednako patimo svi, i žene i muškarci, samo su uloge podeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog žena to je gotovo redovno zbog toga što žene nisu onakve kakve bismo želeli da budu. Kad žene pate zbog nas, to je uvek stoga što smo mi ovakvi kakvi jesmo. Ali, što je glavno, patimo svi i mučimo se često, dugo, svirepo i besmisleno.
Ivo Andric "Znakovi pored puta"
Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
| |
| | | bosankaa ★ Prva Oklagija Foruma ★
Godina : 42 Datum upisa : 17.02.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Apr 20, 2010 1:49 pm | |
| Zena na kamenu
... za velike i teske promene svog zivota covek ne bi mogao nikad da kaze tacno kad su pocele. Cas izgleda kao da su oduvek bile tu, cas opet kao da su se malocas pojavile i otkrile njegovim ocima. Zatim, to je podmuklo i varljivo. Ta muka izgleda ponekad teska, opipljiva, jedina i velika, kao crna planina koja zaklanja svet i nece se nikad promeniti ni pomeriti s mesta. A zatim dodju dani i citave nedelje kad izgleda da "planine" i nema, da nije nikada ni bila, da ne moze uopste biti. Dok jednog dana, jednog trena, ne iskrsne opet i ne ispreci se pred nama, stvarna, ogromna, veca i crnja nego sto je bila pre tog kratkog i varljivog zatisja i olaksanja.
....... Ne, starost nije dobra ni lepa. Ni u cem, ni u cem, ni u cemu! Nije cak ni cista! Ne samo sto paznja otupi, obzir oslabi, interes obamre, pa je covek sklon da se zapusti u odelu i drzanju, nego cak i samo telo kao da se tesko cisti a lako prlja. Samo od sebe, iznutra se prlja. A ako, sa krajnjim naporom, coveku koji stari i podje za rukom da se odrzi uredan i cist, to je sterilizovana cistoca apoteke a ne cistoca cveta. A mladost je cista, jer se njeni sokovi obnavljaju, dok su sokovi starosti ustajali i kad jos nisu potpuno usahli. Ni seda vlas nije casna kad lici na sramotu koju skrivas a sakriti je ne mozes. Ni bora na licu. Bore ulivaju svakome postovanje, daju draz i toplinu licima skromnih starica i dostojanstvo celu mislioca, ali te iste bore na licu lepe zene koja pocinje da stari izgledaju kao zli pecati i oziljci poraza, nesto nakazno, gotovo sramotno, jer te bore izazivaju kod onog ko ih gleda ista ona osecanja sa kojima ih ta zena nosi. One se ne mogu kozmetikom sakriti ni masazom zbrisati, cak kao da ne mogu - proklete bile! - ni oprati kako treba. U njima uvek ostaje senka starenja, kao sto na bronzanim i mramornim bistama, po provincijskim muzejima, ostaje uvek malo prasine u borama lica i naborima odela. Iza njih jedva vidljivih, a ipak uvek vidljivih i pre svega vidljivih bora na licu lepe zene koja pocinje da stari - bije hlad i pustos, kao iz dubokih haluga i planinskih provalija.
Takva je ta kleta starost da se sve okrece protiv onoga protiv koja je i inace sve, jer stari. I.Andric Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
| |
| | | bosankaa ★ Prva Oklagija Foruma ★
Godina : 42 Datum upisa : 17.02.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Apr 20, 2010 1:52 pm | |
| Jelena zena koje nema
Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se meriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo podrucje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve belezi i ispisuje, a racun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice. Ali tu se i sve resava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao reka ponornica, ili sagori bez traga i spomena.
....... U najgorim casovima noci- a noc je bila uvek zlo vreme moga zivota- biva ponekad da se javi nesto kao slutnja njenog prisustva.
Ne postoje cetiri strane sveta, nego samo jedna, a ta nema imena. Ne zna se i ne pita se vise sta je dole, a sta gore, sta iza a sta ispred. Ziv sam, ali u svetu poremecenih odnosa i dimenzija, bez mere i videla. I Jelena je prisutna, ali samo utoliko sto znam da negde preza ruku kojom hoce nesto da mi doda. I ja zivo zelim da podignem desnicu i primim sitan, nevidljiv predmet koji mi nudi. Tako ostajemo u tom bolnom polozaju jednog zapocetog i jednog nerodjenog pokreta, a ne znamo gde smo ni na cemu smo, ko smo ni kako se stvarno zovemo. Ono sto je zivo i jasno u mojom svesti, to je nasa zelja koja je jedna. Po toj zelji i znam da postojimo, ona je jedino sto nas vezuje i sto znamo jedno o drugom.
......... Dok sam tako stajao neodlucan od srece, osetio sam da se iza mene odjednom stvorila Jelena. Nisam smeo da se okrenem. Ostala je tu trenutak - dva nepomicna (uporedo sa njom zastao je i moj dah), a onda mi je polozila ruku na rame. Ne bih mogao kazati kako ni po cemu sam to osetio. To je bila vise misao na zensku ruku. Kao senka pocivala je na mom ramenu, ali senka koja ima svoju nemerljivo malu pa ipak stvarnu tezinu i isto takvu mekocu i tvrdinu. A ja sam stajao zanesen i svecano krut.
Ne zna kad je, kao senka leptira, odletela ta ruka sa mene, jer kad sam opet mogao nesto da shvatim i znam, nje vise nije bilo.
Ali, prolece je. Opet prolece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno ili potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolecni vetric, suncevih odblesaka na metalu i vodi, praznih sedista u kupeima, ustalasalih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema. Samo da ne prestanem da je iscekujem!
Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
| |
| | | bosankaa ★ Prva Oklagija Foruma ★
Godina : 42 Datum upisa : 17.02.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Apr 20, 2010 2:04 pm | |
|
...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ. Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati. Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...
... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje... (Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna) |
|
Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
| |
| | | bosankaa ★ Prva Oklagija Foruma ★
Godina : 42 Datum upisa : 17.02.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Apr 28, 2010 11:26 pm | |
| Jovan Dučić - "Blago Cara Radovana"
"...Žene počinju bivati duboko milosrdne tek kad su i same duboko nesrećne, u sreći su bezdušne i pustoglave, sasvim obratno od čoveka koji je dobar samo kad je srećan.Kod žena je urođeno da vara i na malo i na veliko, svesno i nesvesno, namerno i nenamerno, a vrlo često i bez ikakve zle namere ipak sasvim često iz najbolje namere u najviše slučajeva, samo da bi se većma dopala. Ali jedna žena samo vredi koliko voli, a ona vara i kad najvećma voli.
Žena je inače uvek jedno biće za sebe i za ceo svet, a drugo za čoveka kojeg voli.ako vam krije prolost, to nije zato da nju ne sačuva za sebe,nego da vas ne izgubi. Ako hoće da prećuti prošlost, to je i zato što je žena prema prošlosti odista ravnodušna, jer žena po prirodi nije romantik.
Žena ne podnosi spomen. Ona bezdušno sve krije jer ne želi da ima oči ni na čemu što nije u vezi sa čovekom kojeg voli u tom trenutku. Žena živi s dana na dan. i danas je više samoubistava na zemlji zbog propale ljubavi, nego zbog propalog imanja ili propale časti.
Prosečan čovek voli više ženu nego ljubav. Kod žena je sasvim obratno: retko je kojoj ženi dovoljan samo čovek, i koja ne čezne da bude voljena. Istina, mnogo se na svetu manje misli o ljubavi nego što izgleda. Ljubav na svetu održavaju samo žene i pesnici. Čovek voli ljubav-bol, a žena voli ljubav-radost.
Najlepša je žena u ljubavi ona za koju kažemo da je lepa a ne znamo zašto. Ima odista najlepših očiju koje ne umeju pogledati i najlepših usana koje se ne znaju osmehnuti. Obe ove velike i neopredeljive lepote su nematerijalne, jer su isključivo duševne. Lep pogled i lep osmeh nemaju čak ništa zajedničkog sa bojom očiju ili formom usta.
Najlepše oči ima slovenska žena, jer uvek izgledaju začuđene. Ne padaju samo poročne i pokvarene, nego često i savršeno čiste, i po prirodi verne. Žena pada iz raznih uzroka; iz ljubavi, iz dosade, iz strasti fizičke, iz sujete, iz slabosti volje, iz interesa materiajnog, iz romantike, iz osvete.
…Srpkinja se daje onom ko je prevari."
...
"Mi smo istinski dobri kad smo istinski srećni. Nesreća kvari srca i ruši karaktere. Retko je bilo ljudi koji su odoleli otrovima nesreće i produžili da vole druge ljude. Naročito onaj kome su drugi učinili nesreću, omrzne i nedužne. Mogu da ne postanu čovekomrscima samo oni nesretnici koji svoje bede ne smatraju krivicom drugih ljudi, nego samo voljom božjom, što opet znači krivicom svojom sopstvenom. Sirotinja je najveća nesreća zato što otruje čoveka takvim mržnjama; a jedna velika napast čovekova, to je što u nesreći dobije rđavo mišljenje o ljudima i pogubi prijatelje. - Neosporno, niko ne može poverovati da je on sam uzrok svojoj bedi, a da su svi drugi zaslužili dobra koja imaju."
...
"Nije tačno rečeno da je svaki čovek kovač svoje sreće; tačno je, naprotiv, da je čovek uvek sam kovač svoje nesreće... Ako su sreće slučajne, nesreće nisu slučajne. Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordeljivost, ili naša glupost, ili naš porok... Zato čovek kroz ceo život čini sebi samom više zla nego dobra. što uspemo svojom pameću, pokvarimo našom ćudi; ali što uspemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima; i, najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom."
Mašta nas održava...Mašta nas i lomi...
| |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Sep 21, 2010 11:20 pm | |
| Možda ćeš me razumeti tek kada budeš starija i kada predješ onaj tajanstveni put koji od nepomirljivosti vodi do samilosti. Samilost, pazi, ne sažaljenje. Ako me budeš sažaljevala, sići ću kao oni zli duhovi i napraviću ti gomilu pakosti. Isto ću učiniti i ako budeš stidljiva umesto skromna, ako se budeš opijala praznim razgovorima umesto da ćutiš. Eksplodiraće lusteri, poleteće tanjiri sa polica, gaćice će završiti na lusteru; od svitanja do duboko u noć neću te ostaviti na miru ni trenutak. To naravno nije tačno, neću uraditi ništa od toga. Ako me bude negde i ako budem mogla da te vidim, biću samo tužna, kao što sam tužna kad god vidim uništen život, jedan život u kojem se put ljubavi nije ispunio.
Čuvaj se. Svaki put kada, sazrevajući, budeš htela da promeniš nešto što je pogrešno u ono što je ispravno, ne zaboravi da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samoj, prvu i najvažniju. Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi, jedna je od najopasnijih stvari koje mogu da se dogode.
Svaki put kada se osetiš izgubljenom i zbunjenom, pomisli na drveće i seti se kako ono raste. Ne zaboravi da jedno drvo sa velikom krošnjom i malim korenjem ishčupa prvi nalet vetra, dok kroz drvo sa mnogo žila i malom krošnjom i sokovi jedva protiču. Korenje i krošnja moraju da rastu zajedno; moraš da budeš istovremeno u stvarima i iznad njih, samo tako ćeš moći da ponudiš hlad i zaklon, samo tako ćeš se, kad za to dodje vreme, okititi cvetovima i plodovima.
I kada se pred tobom otvore mnogi putevi a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sedi i sačekaj. Diši duboko i s poverenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj. Budi mirna, ćuti i slušaj svoje srce. Kad čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi.
Suzana Tamaro - Idi kuda te srce vodi | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Sep 21, 2010 11:21 pm | |
| Za smeh je, pre svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi? Za smeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smeju pakosno. Iskren i nezlobiv smeh znaci veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vreme veselosti i umeju li ljudi da budu veseli? Veselost čoveka je najvidnija crta njegova, koja ga najviše odaje. Jedan karakter dugo ne možete upoznati, ali čim se čovek bar jedanput nasmeje sasvim iskreno, pokazaće vam se njegov celi karakter odmah kao na dlanu. Samo čovek vrlo visokog i vrlo sretnog razvitka ume da bude veseo i da zarazi druge, to jest neodoljivo i dobrodušno veseo. Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o celom čoveku. Na taj način, ako želite da prozrete čoveka i da upoznate njegovu dušu, ne posmatrajte kako ćuti ili kako govori, ili kako plače, ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje da pogledate kako se smeje. Ako se dobro smeje, znajte da je dobar čovek.
Ja zato dobro znam da je smeh najsigurnija proba duše. Pogledajte dete: jedino deca umeju da se dobro smeju do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.
F.M.Dostojevski - Smeh - Proba duše | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Sep 26, 2010 5:52 pm | |
| Onda sam pokušala da ga dotaknem usnama i na prevaru posrčem. I skoro sam se udavila. Gadjala sam ga kamenjem,a kamenje se vraćalo i tuklo me po licu. I,ma koliko se trudila da ga odatle izvadim uvek bi mi na dlanu ostao njegov izgužvan osmeh,mokar kao celofan i curio mi kroz prste. Nista se nije izmenilo.Lik se i dalje javljao. Ubrzo sam razumela da nema smisla bežati. Ne prati on mene,već ja idem za njim....
**** | |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Citati knjizevnih dela...odlomci... Sre Sep 29, 2010 12:32 pm | |
| A kad nas je sunce, na jednoj okuci, zaobišlo i javilo se na Jeleninoj strani, ona zaklopi za trenutak oči. Tada sam ugledao njene teške i čudne očne kapke, ispod kojih su živeli i sopstvenim plamenom sijali svetovi od kojih su trepavke, ne uspevajući da zadrže sav sjaj, bleštale tankim odsevima žeženog, zagasitog zlata u čudesnim prelivima. Dok je tako držala sklopljene oči, ja sam posmatrao njeno čelo, obraze i vrat. Oko njih je, kao letnja jara oko voćnih plodova, treptao neoivičen oreol moćnog ali jedva vidljivog sjaja, i gubio se na krajevima u pokrenutom i žitkom predelu koji brzina vožnje nosi, kida i rasipa u očima putnika.
Jelena, žena koje nema Andrić | |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:33 pm | |
| Na kraju, svi racuni i sve ispitivanje, sve se svodilo na jedno: pravo prokletstvo njegovog života dolazilo je od visokog mišljenja koje je imao o sebi. I što je najgore, on toga nije bio svestan; to mišljenje je živelo u njemu kao što živi u nama naš krvotok i stalno lucenje žlezda, a mi ga nismo svesni, ne znamo ga, ne osecamo i ne vidimo drugacije do po njegovim krajnjim posledicama. To je coveka zavodilo na hiljade krivih puteva i pogrešnih zakljucaka u životu, nagonilo ga da uzroke svih svojim mnogobrojnim nedacama i nezadovoljstvima, i svima protivrecnostima svog života traži tamo gde oni nisu i ne mogu biti.
Ivo Andric - Znakovi pored puta
| |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:34 pm | |
| Idi smireno kroz buku i užurbanost i seti se mira koji možeš naci u tišini. Koliko je moguce, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, cak i glupe i neuke; i oni imaju svoju pricu. Izbegavaj bucne i nasilne osobe, one su teret duhu. Ako uporediš sebe s drugima, možeš postati ogorcen ili ponosan; jer ce uvek biti vecih i manjih od tebe. Raduj se svojim dostignucima i planovima. Održi zanos za svoj licni poziv, ma koliko on skroman bio; to je prvo blago u promenljivim vremenima Budi oprezan u svojim poslovima; jer svet je pun prevara, ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko je ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma. Budi ono što jesi. Budi svoj! Pogotovu nemoj glumiti ljubav. A nemoj biti podrugljiv prema ljubavi, jer uprkos ogorcenosti i razocarenjima, ona je vecna kao trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajuci stvari iz mladosti. Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi. Ti si dete svemira, ništa manje nego sto je drvece i zvezde. Imaš pravo biti ovde. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba. Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamisljaš, i bez obzira kakav ti je posao i cemu težiš u bucnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svet. Budi pažljiv!
Teži da budeš srecan!
Tekst je pronadjen krajem prošlog veka u napuštenoj crkvi. Autor je nepoznat..... | |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:36 pm | |
| ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ. Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati. Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...
... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje...
Dostojevski- Zločin i kazna | |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:37 pm | |
| Čovek ima više hrabrostri prema drugom, nego prema sebi. Da nije toga, ne bi bilo zla na svetu. Savršenstvo čoveka sastojalo bi se u tome da bude većma strog prema sebi, negoli čak i pravedan prema drugom. Ja znam puno ljudi koji su bili vrlo pravedni prema drugom, ali nisu bili strogi prema sebi, i zato su bili uvek labavi u stvarima dobra. Oni su bili više diletanti, nego artisti dobra. Njihova pravednost je uvek propadala, ako nije bila u pitanju tuđa ličnost nego njegova sopstvena, jer pravednost prema sebi zavisi od strogosti prema sebi, kao što pravednost prema drugom zavisi samo od naše dobrote. Pravednost je jedno kraljevsko osećanje, i čovek pokazuje pravednost često više laskajući sebi, nego voleći drugog. Najbolji ljudi su oni koji su prema sebi najstroži, i koji oproste drugom i ono što nikad ne bi oprostili samom sebi.
Jovan Ducic (blago cara Radovana) | |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:38 pm | |
| Postavljeno vam je neocekivano pitanje, vi cak i ne uzdrhtite, u sekundi ovladate sobom i znate šta treba da kažete da biste sakrili istinu, i govorite veoma ubedljivo, i nijedna bora vam se na licu ne pokrene, ali - avaj - uznemirena pitanjem, istina sa dna duše u trenutku uskace u oci i sve je gotovo! Ona je primecena, a vi ste uhvaceni!"
Bulgakov - Majstor i Margarita
| |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:38 pm | |
| "A ono sto se u meni dogadja u rijetkim casovima radosti, sto je za mene slast,dozivljaj, ekstaza i uzvisenost, to svet voli i trazi mozda jedino u pesnickim delima, a u zivotu smatra ludoscu. I zaista, ako je svijet u pravu - onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam zaista kako sam sebe cesto nazivao -stepski vuk, zivotinja koja je zalutala u tudj i nerazumljiv svet, koja vise ne nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu". H.Hese
| |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:40 pm | |
| Ne molim Te, Gospode za cuda i vidjenja, nego za snagu u svakodnevnom zivotu. Nauci me umecu malih koraka. Ucini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osjetljivošcu da odredim što je veoma važno,a što manje važno. Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, vec da razumno odredujem dnevni raspored,da primetim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vreme nadjem vremena za ljepotu, umetnost i kulturu. Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i buducnosti ne vode daleko.Pomozi mi da dobro delujem neposredno,da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji. Sacuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteci.Obdari me treznom spoznajom da su teškoce,neuspesi i udarci stalni pratioci života- uz koje rastemo i zrijemo. Podsjeti me da srce cesto zamucuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji ce mi strpljivo reci istinu. Uvijek cu Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reci sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahevnijem i najosetljivijem daru. Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku,na pravu adresu uputim paketic dobrote uz popratno pismo ili bez njega. Stvori od mene covjeka koji ce brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod". Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, vec ono što mi treba. Nauci me umijeu malih koraka.
Antoine de Saint-Exupéry (Umijece malih koraka)
| |
| | | jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Sep 29, 2010 12:42 pm | |
| A šta da radiš kad sve ne dođe u svoje vreme? Šta da učiniš, kad ti se život iščaši onako kao kad ti se rebra pogrešno uglave, srce obesi s leve na desnu stranu i zaboraviš ono radi čega si se uputio da se grebeš po ovom trnjaku. Slomiš li nogu, ruku uglave ti nekako pa zaraste. Nema na ovoj kurvi zemlji majstora to unutrašnje da namesti.
(Andrić-Prokleta avlija)
| |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Čet Sep 30, 2010 9:38 pm | |
| Dok je čovek plen svojih strasti, rob čula i igračka mašte, dotle su i svaka tajna muka i gorčina razumljive i lakše, jer su zaslužene, kao prirodno naličje nedostojna života. Ali kad se i docnije, kao gospodar svoje sebičnosti, sav predan radu, živeći za druge, uvidi da je ta ista gorčina na kraju svakog puta, onda zaista čovek ne zna šta da misli i nema čemu da se nada. Ostaje, ponekad, svetla nada, ne trajnija od bleska munje, da sve ovo nije prava stvarnost. Misao - da ćemo se probuditi, jecajući.
Ivo Andrić | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sub Okt 02, 2010 3:51 pm | |
| Shvatio sam da je ljubav teško otrovanje, odredjeni nedostatak, nedostatak koji treba s nekim podjeliti, pa ako je jedan od sudionika zaljubljen, drugi je tek sukrivac, ili pak žrtva, ili je i on posjednut. Ljubav je mazohistična. Ti krikovi, te jadikovke, te nježne uzbune, to tjeskobno stanje zaljubljenika, to stanje iščekivanja, ta pritajena patnja, prikrivena misao, jedva izgovorena, ta uznemirenost u odsutnosti voljena bica, taj bijeg vremena, te uzbudljivosti, te hirovitosti, ta snatrenja, te djetinjarije, to moralno mučenje u kojem se miješaju taština i samoljublje, čast, odgoj, stid, ta podizanja i opadanja živčanog tonusa, to zastranjivanje imaginacije, taj fetišizam, ta okrutna točnost osjecaja koji bičuju i ruju, ta propast, ta iscrpljenost, to odricanje, to poniženje, to gubljenje i to stalno obnavljanje osobnosti, to tepanje, te riječi, te rečenice, ta uporaba deminutiva, ta familijarnost, to ustručavanje pri dodiru, taj epileptični drhtaj, ti uzastopni i umnoženi ponovni padovi, ta olujna strast što sve više i više uznemiruje i što joj razaranja rastu do potpuna umrtvljenja, do posvemašnjeg uništenja duše, do mlitavila osjećaja, do iznemoglosti moždina, do praznine mozga, do jalovosti srca, ta potreba za rušenjem, razaranjem, unakažavanjem, ta potreba za izljevima, za obožavanjem, za misticizmom, ta nezadovoljenost koja se izražava prenadraženošću sluzokože, promjenama okusa, vazomotornim ili perifernim poremećajima i koja nalazi utočište u ljubomori i osveti, u zločinima, u lažima i izdajama, to idolopoklonstvo, ta neizlječiva sjeta, ta apatija, ta duboka moralna bijeda, ta skrajnja i bolna sumnja, taj očaj, nisu li sva ta znamenja upravo obilježja ljubavi, na temelju kojih je moguće postaviti dijagnozu i zatim sigurno ucrtati kliničku sliku mazohizma?
Ljubav nema druge svrhe, a kako je ona jedini pokretač prirode, mazohizam je jedini zakon svemira.
Blez Sandrar | |
| | | nada.nada
Godina : 62 Location : Ne daleko Humor : uvek iznenadenje Datum upisa : 05.07.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Okt 03, 2010 4:15 pm | |
| Sve moje ljubavi trajale su najviše sedam godina
Sve moje ljubavi trajale su najviše sedam godina: kažu, telo se obnavlja svakih sedam godina. Uvek je predivno u početku. U sredini je još lepše. A na kraju … zavisi od toga ko se prvi zasiti. Uvek je teško na kraju. Nikad nisam nekog volela, a da ga nisam još i „posle“ volela. „Posle“ ne postoji više ona povezanost glave s telom. Tad funkcioniše samo glava… Ali ipak nešto ostaje… nešto nalik na ožiljak. Ne u tužnom smislu te reči. Ostaje ožiljak koji nam služi na čast. Najlepše odlikovanje…
Francoise Sagan | |
| | | cojle Zaštitnik seljačkih prava
Location : Kumova slama Humor : smešan samom sebi Datum upisa : 09.08.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Čet Okt 07, 2010 11:47 pm | |
| Вукашине, да учиш што игда можеш. Тамо, Европи, покажи ко је Србин. Покажи, мајку им белосветску, да ми нисмо само с јатаганима вешти. Нек знају да смо исто тако и с књигама умешни. Памет им покажи, а дукате не жали. Троши као да си кнез, нек виде да ми, Срби, сваки ред знамо. Пиши за паре пре него што их потрошиш, али гуњ и опанке не скидај. Не срами се због тога, јер они то немају. Нек виде шта је сељачки син!
Seljak sam pa umem i reč da probiram!
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Okt 12, 2010 10:44 pm | |
| Oni koji zaista vole svoj rodni grad, koji su mu vjerni, i imaju srcanosti i strpljenja da ostanu na jednom mjestu, na svom mjestu, i onda kad sve goni covjeka da trazi drugo, lakse- samo oni, valjda imaju ovakve divne i svecane trenutke kao velike nagrade za svoju istrajnost i odanost; u tim trenutcima se njihov, cesto jednolicni i teski zivot odjednom preobrazava i biva raskosan, bogat i zanosno lijep.[You must be registered and logged in to see this image.]
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Čet Okt 14, 2010 9:53 pm | |
| Traži se jedna reč. Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim, i, možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila, a ne mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene. Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama. “Šta radiš?” – pitaju me poznanici. Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem? Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta....
M. Kapor | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Okt 15, 2010 9:31 pm | |
| A kad smo zauzeli nasip, kad smo ga raznijeli topovima i glavama, zastao sam, umoran: kakav besmisao! Šta smo mi dobili, a šta su oni izgubili? I nas i njih okrživao je jedini pobjednik, potpuni mir prastare zemlje, ravnodušne prema ljudskom jadu. Držao sam glavu u rukama, te večeri, sjedeći na mokrom panju, pred jadnom vatrom koja nam je kopala oči, zaglušen kricima barskih ptica, uplašen gustom maglom dnjestarskih močvara što nas je uporno zavijala u zaborav. Ne znam kako sam te noći uspio da preživim stravu, u meni i oko mene, i najdublju tugu poraza, poslije pobjede, nejasan sam sebi. U mraku, u magli, u kricima i zvižducima, u očajanju kojem nijesam nalazio razlog, u toj dugoj noći nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, već od nečega iz mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko.
Meša Selimović - Tvrdjava | |
| | | nada.nada
Godina : 62 Location : Ne daleko Humor : uvek iznenadenje Datum upisa : 05.07.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Okt 15, 2010 9:45 pm | |
| Srela sam jednog coveka i zaljubila se u njega.
Srela sam jednog coveka i zaljubila se u njega. Zaljubila sam se iz jednog jedinog razloga: od njega ne ocekujem nista… Znam da cu za tri meseca biti daleko, on ce biti samo secanje, ali necu uspeti da zivim bez ljubavi; bila je to moja granica… Volela bih da za njega uradim ono sto je on uradio za mene. Mnogo sam razmisljala i otkrila da nisam usla u kafe slucajno; najvaznije susrete duse dogovaraju mnogo pre nego sto su se tela videla. Uopste, ti susreti desavaju se kada stignemo do nasih granica, kada nam je potrebno da emotivno umremo i vaskrsnemo. Susreti nas cekaju – ali mi u najvecem broju slucajeva izbegavamo da se oni dese. Medjutim, kada smo ocajni i nista vise ne mozemo izgubiti, ili pak, kada smo odusevljeni zivotom, tada se nepoznati pojavljuje i kretanje naseg unutrasnjeg univerzuma menja pravac. Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali vecina treba da ponovi gradivo, da se ponovo seti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih prozivljenih emocija, da ozive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tela uce jezik duse, i to se zove seks.
Jedanaest minuta – Paolo Koeljo
| |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Okt 26, 2010 10:28 pm | |
| Postoje beznačajna, siva, prljava i sumorna mesta, za koja nas nekim čudnim slučajem veže ljubav.Nalazimo bezbroj misterija u kakvoj trafici, osećamo strašnu tajnu iza odškrinutog prozora na periferijskoj straćari, a neki nasip pokraj želetničke pruge, zarastao u korov, postaje nam očajnički cilj kome se omađijano vraćamo čitavog života.Kakvo je to prokletstvo? S druge strane, postoje gradovi čuveni zbog svoje lepote, ali nam ne znače baš ništa, jer ih nikad nije ozarila naša ljubav, neki tajni smisao.Koračamo kroz njih zevajući od dosade. Krivica nije do tih gradova - ona je u nama. Zbog toga, najpametniji ljudi i ne putuju.Sede na trgu na kom su se rodili, i čekaju da svet dođe do njih.
Momo Kapor | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Pon Nov 01, 2010 11:05 pm | |
| Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku mješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.
Meša Selimović | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Nov 03, 2010 4:15 pm | |
| Shvatio sam da je ljubav teško otrovanje, odredjeni nedostatak, nedostatak koji treba s nekim podjeliti, pa ako je jedan od sudionika zaljubljen, drugi je tek sukrivac, ili pak žrtva, ili je i on posjednut. Ljubav je mazohistična. Ti krikovi, te jadikovke, te nježne uzbune, to tjeskobno stanje zaljubljenika, to stanje iščekivanja, ta pritajena patnja, prikrivena misao, jedva izgovorena, ta uznemirenost u odsutnosti voljena bica, taj bijeg vremena, te uzbudljivosti, te hirovitosti, ta snatrenja, te djetinjarije, to moralno mučenje u kojem se miješaju taština i samoljublje, čast, odgoj, stid, ta podizanja i opadanja živčanog tonusa, to zastranjivanje imaginacije, taj fetišizam, ta okrutna točnost osjecaja koji bičuju i ruju, ta propast, ta iscrpljenost, to odricanje, to poniženje, to gubljenje i to stalno obnavljanje osobnosti, to tepanje, te riječi, te rečenice, ta uporaba deminutiva, ta familijarnost, to ustručavanje pri dodiru, taj epileptični drhtaj, ti uzastopni i umnoženi ponovni padovi, ta olujna strast što sve više i više uznemiruje i što joj razaranja rastu do potpuna umrtvljenja, do posvemašnjeg uništenja duše, do mlitavila osjećaja, do iznemoglosti moždina, do praznine mozga, do jalovosti srca, ta potreba za rušenjem, razaranjem, unakažavanjem, ta potreba za izljevima, za obožavanjem, za misticizmom, ta nezadovoljenost koja se izražava prenadraženošću sluzokože, promjenama okusa, vazomotornim ili perifernim poremećajima i koja nalazi utočište u ljubomori i osveti, u zločinima, u lažima i izdajama, to idolopoklonstvo, ta neizlječiva sjeta, ta apatija, ta duboka moralna bijeda, ta skrajnja i bolna sumnja, taj očaj, nisu li sva ta znamenja upravo obilježja ljubavi, na temelju kojih je moguće postaviti dijagnozu i zatim sigurno ucrtati kliničku sliku mazohizma?
Ljubav nema druge svrhe, a kako je ona jedini pokretač prirode, mazohizam je jedini zakon svemira.
Blez Sandrar | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Sre Nov 03, 2010 4:23 pm | |
| Pomislio sam da vreme nije samo reka,koja se neprestano izliva iz korita,tako da čovek mora da beži, dok ona plavi sve iza njegovih ledja,da ne mora da beži u budućnost,praznih ruku,bez ičega,dok mu reka briše tragove sa svakim korakom,neprestano,kada iz jedne sekunde ulazi u drugu.Samo naša beznadežna uskladjenost ,umor čula,nestvarna snaga sećanja i navika,koja nas stiti ,vidi to nepoznato u očima kada ih otvorimo ujutru,izbačeni talasima na obalu još jednog nepoznatog dana.Svakog jutra stupamo na nepoznato mesto ,i ostaju nam samo slaba i prevrtljiva sećanja,koja nam govore ko bismo mogli da budemo.Nepovezana,pohabana sećanja,koja više ne prave razliku izmedju sveta kroz koji smo usput prosli i senki koje je on bacio na izbušenu vetrovitu glavu,dok smo bežali napred ,sve dalje.Ponekad savladamo strah od spoticanja i okrećemo se da pogledamo poslednji put ,jer ne razumemo to nepoznato što nam ide u susret,i reči kojima ćemo ga nazvati ,ipak će biti beznadežno neadekvatne,i tako bezimo od razaranja vremena,unazad, dok ne postanemo ništa drugo do priča koja govori o svemu što smo propustili.
Tišina u oktobru - Jens Kristijan Grendal | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Pet Nov 19, 2010 8:23 pm | |
| Tek beše minula careva krsna slava,Sabor svetog arhistratiga Mihaila I ostalih bestelesnih sila nebeskih,koja se praznuje osmog novembra.Na dvoru u Prizrenu gostovalo je svo visoko plemstvo. Lazar je vec ranije primio zvanje i dužnost velikog sluge. Brinuo je o picu,da bude dobre sorte i godine,i da ga uvek,gde god car i svita dodju,bude dovoljno.Za vecerom je služio cara,kralja Uroša i neke od njihovih rodjaka. I te veceri,koja ce promeniti Milicin život,ali ne samo njen,Lazar je stajao iza cara.Mladji sluga mu je dodao pehar crvenog vina.Ne pomerajuci se,Lazar je napunio carevu kupu od zlata.A onda je,mimo svakog reda,umesto kralju Urošu, ili kome od najviših kolenovica,drugu cašu nasuo Jug-Bogdanu.Tek je potom ophodio svu gospodu redom.Dobro raspoloženi kolenovici mislili su da Lazar samo sledi neki nedokuciv carev nalog,uvereni da sluga,makar i veliki,ne bi smeo po svojoj da promeni strogo utvrdjeni red dostojnosti. Kada je opslužio svu gospodu,opet se vratio na svoje mesto iza cara.Sacekao je da mu mladji sluga ponovo napuni pehar,a onda je stupio korak napred.Stao je pored cara i okrenuo se ka njemu.Licem u lice.Ucinio je samo jedan korak više nego što je uobicajno.Prišao je caru samo jedan korak bliže nego što to sluga sme.Ali tim jednim korakom je prešao granicu. Milica je posmatrala njegov hod.I srce joj je zadrhtalo.Ni tada je nije pogledao.Ali ona je odjednom nekako znala šta ce se zbiti. -Svetla kruno,hocu pred svima da te pitam: Da li je tvoja volja da ja uzmem Milicu Bogdanovu rekao je Lazar. Odlucan,kao covek koji je potpuno siguran.I miran,kao da govori o svakodnevnom.A bile su to reci kojima je pocela da se menja srpska istorija. Nikada se niko Dušanu nije tako obratio.Taj neprimerni cin pokazao je snagu,cvrstinu i smelost tog pokornog i uzdržanog mladica. Muk!Potpuni muk pao je po skupu pristalom oko casne trpeze.A onda se cuo strašni šum potezanja maceva iz kovrdina.Mnogih u istom trenu.Kao da ih je ista ruka i misao vodila.Šum potmuo i opasan,kao šištanje zmije pred napad.Najpre su skocili Jugovici.Devetorica mladih,neustrašivih vitezova visokog roda,životom i Bogom zakletih na odanost Jug-Bogdanu. Kako se Milica strašno uplašila!Za njegov život.Za njen život bez njega. Odjednom svesna,ne samo mišlju vec citavim svojim bicem,da ništa nije tako krhko i neizvesno kao ljudski san o sreci. Lazar je stajao mirno kao i pre.Držao je pehar pun vina,i ruka mu nije zadrhtala.Ni obrazmu nje zaigrao.Ni oko.Ali gledao je u nju.Gledao je jasno,i bio je sav u tom pogladu.Kao u njenim maštanjima.I kao što ce je gledati onog jutra kada joj bude kazao svoje opredeljenje za Carstvo nebesko.Gledao je kao covek koji sve što ima i sve što jeste daje za jedno.Jer mora tako. ’’Nikada,nikada ga više necu ovoliko voleti.Zato što necu moci.Zato što se ne može ovoliko voleti,i sa silinom tog osecanja u sebi živeti duže od trena’’, mislila je Milica. "IGRA ANDJELA" | |
| | | REVELIN
Location : nedostižna Humor : osmehom razbijam.... valove Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Dec 05, 2010 5:41 pm | |
| Kad bi naša ljubav ovisila o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vreme i prostor, upropastili i našu ljubav! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDE. Svladamo li vreme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovde, ipak povremeno susretati???
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Dec 07, 2010 10:46 pm | |
| Blaže Koneski - Majska noć
Svu noć je sanjam. Budim se povremeno tek koliko da osetim da je zapravo nema, da je realnost nemilosrdno prosta i jasna. Nezaštićeno je moje srce u ovakvoj noći, razgoljeno za patnju. U snu ja sa njom razgovaram, prilazim joj, ne mogu da savladam prokletu granicu između nas - budim se - i osećam neizmernu tugu - teško mi se svila na levoj strani grudi. Ovo je majska, kišna noć. Sada se čuje glas ptice iz bašte. Poput suza kaplje ta pesma. Šapućem njeno ime, sam iznenađen koliko sam zanesen. Ali me samo užasna, potpuna samoća svojim beztelesnim dlanom dodiruje ove noći. (prevod sa makedonskog) | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Dec 07, 2010 11:06 pm | |
| Herman Hese - Odlomak iz dnevnika (Razmatranja, pisma, eseji)
Patnja zadaje bol samo zato sto je se bojis. Patnja zadaje bol samo zato sto je grdis. Ona te proganja samo zato sto bezis od nje. Ne moras bezati, ne moras grditi, ne moras se bojati. Moras voleti! Ti sam znas sve to, ti u dusi sasvim dobro znas da postoji samo jedna jedina carolija, jedna jedina sila, jedno jedino izbavljenje i jedna jedina sreca i da se ona zove ljubiti. Dakle, voli patnju! Nemoj joj se odupirati, nemoj bezati od nje! Samo tvoja mrznja je to sto ti nanosi bol, inace nista drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne nacinis time! Patnja je najvelicanstvenije muzika - ukoliko je slusas. Ali ti je nikada ne slusas, ti imas drugu, sopstvenu, upornu muziku i ton u uhu, ti nju neces da ispustis, a muzika patnje nije s njom u skladu. Cuj me! Cuj me i seti se: patnja nije nista, patnja je zabluda. Samo ti je sam stvaras, samo ti sam nanosis sebi bol!
so true... Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Čet Dec 09, 2010 9:26 pm | |
| Tajna
ko ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osjećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigdje drugo. Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim dogadjajima. Volio sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti.
Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem da li smo se voljeli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog djeteta, koje nije uspijevalo da pronadje drugara sa kojim bi podijelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave. Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podijelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek htio da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti. Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osjećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svijetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje. Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar dio ljepote koju umiješ da daš onome ko je pored tebe... K. Lj. Moravia | |
| | | Amisela Komšinica preko plota
Datum upisa : 04.08.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Čet Dec 09, 2010 9:42 pm | |
| "...Kad nevolja poraste i stradanja zaredaju,kad bol zaboli odvec, onda se u meni dusa okrene,ispuni me prkos i drska,zlobna ravnodusnost i crni ponos onih koji odvise pate. Ne udaraj nas odvec , Gospode i ne daj nam teret iznas nase snage, da nam se ne pomraci sjaj Tvoj i da se zlo ne zacari nad nama..."
Ivo Andric
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Pon Dec 13, 2010 10:42 pm | |
| LJILJANA HABJANOVIĆ-DJUROVIĆ - ŽENSKI RODOSLOV
Da li ljubav uopste postoji? Ili je ono sto se ljubavlju zove tek san o njoj? Kratkotrajna iluzija? Da li je ljubav silovito, zudno stapanje dva tela i propadanje kroz bezdan bezumnog uzitka, ili vreme izmedju: pomamna, grcevita nada da ce se sve ponoviti. Neprestano drhtavo iscekivanje. Da li je ljubav odbaciti svoj san i zavoleti sve sto je njegovo: mracne coskove navika i ruznu pustos duse? Odbaciti svoju sliku o njemu i voleti ga onakvog kakav je? Da li voleti znaci naci opravdanje za sve? Nicega se ne stideti, cak ni pred sobom? Sve je to ljubav... | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Jan 16, 2011 2:16 pm | |
| " Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo, ono što daje vrednost i i lepotu našem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Lepota nije ništa, video sam lepe muškarce i lepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje. Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za svoja osećanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruža radost onome ko je poseduje, već onome ko ume da je voli i da joj se divi..."
Herman Hese | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Feb 06, 2011 4:48 pm | |
| Mali Princ......
Ljudi sa tvoje planete, rece mali princ, gaje pet hiljada ruza samo u jednom vrtu... i nisu u stanju da u njima nadju ono sto traze... - Nisu u stanju da nadju, odgovorih... - A ipak ono sto traze, moze se naci u jednoj jedinoj ruzi ili u malo vode... - Naravno, odgovorih. A mali princ dodade: - Ali oci su slepe. Treba traziti srcem. Napio sam se. Disao sam duboko. Pesak u zoru ima boju meda. Bio sam srecan i zbog te boje meda. Zasto je morala da se umesa tuga... | |
| | | vasko1
Datum upisa : 02.01.2011
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Feb 06, 2011 9:05 pm | |
| Prihvatila je to namerno otvoreno laskanje u duhu u kojem je izgovoreno,užvajući u njegovoj letpoti, njegovom udvaranju, njegovom oštrom i pronicljivom umu; bio bi zaista izvanredan kardinal. U čitavom životu, koliko se sećala, nije videla lepšeg muškarca niti muškarca koji je svoju lepotu koristio na takav način. Morao je biti svestan kako izgleda – svoje visine, savršenih proporcija svog tela, finih aristokratskih crta, toga da su svi ti fizički elementi kombinovani s takom brigom za izgled konačnog proizvoda kakvu je Bog pokazao kod malo koje od svojih kreacija. Bio je naprosto savršen, od nemirnih crnih kovrča na glavi i neobičnog plavetnila očiju do finih, vitkih ruku i sitnih stopala. Da, morao je biti svestan onog što predstavlja. Ipak, držao se kao da je sposoban da se odvoji od toga, izazivajući kod nje utisak da nije nikad robovao svojoj lepoti niti će ikad robovati. Upotrebit će je bez imalo griže savesti ako bude očekivao da će mu to doneti neku korist, ali ne kao da je fasciniran tom svojom privlačnošću, nego kao da smatra kako su ljudi na koje ona utiče dostojni samo preziru. A ona bi mnogo dala da sazna šta ga je u prošlosti načinilo takvim…
Kolin Mekalou, “Ptice umiru pevajući
| |
| | | Amisela Komšinica preko plota
Datum upisa : 04.08.2009
| Naslov: Re: Proza-citati Ned Feb 06, 2011 9:41 pm | |
| Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...
(Herman Hesse)"
| |
| | | Doktor Zo
Datum upisa : 29.01.2011
| Naslov: Re: Proza-citati Sub Mar 19, 2011 8:48 pm | |
| Evo jednog divnog odlomka iz priče "Gospođa Erme" by Gi de Mopasan (jednog od mojih omiljenih pisaca): "Ludaci me privlače. Ti ljudi žive u tajanstvenoj zemlji neobičnih snova, u neprobojnom oblaku bezumlja, gde sve ono što su videli, voleli i radili, počinje za njih iznova, u jednom novom, zamišljenom životu, koji je izvan svih zakona, koji vladaju u prirodi i koji upravljaju ljudskom mišlju. Za njih nije više ništa nemoguće, neverovatno iščezava, vilinska priča postaje stvarnost, a ono što je natprirodno postaje obično. Ta stara prepreka, koju nazivamo logikom, taj stari zid, koji nazivamo umom, ta stara ograda misli i zdravog razuma, lomi se, ruši se i pada pred razularenom maštom ludaka, koja je umakla u zemlju u kojoj mašti nema granica i koja neverovatno poskakuje, a da je ništa ne zaustavlja. Njima će sve uspeti, njima se sve može dogoditi. Njima nije potreban nikakav napor da pobede događaje, da savladaju otpor, da obore prepreke. Dovoljan je hir njihove varljive volje, da bi postali prinčevi, carevi, bogovi, da bi dobili sva bogatstva sveta, sve slasti života, da bi uživali u svim radostima, da budu uvek snažni, uvek lepi, uvek mladi, uvek voljeni! Samo oni mogu biti srećni na svetu, jer, za njih, realnost više ne postoji."
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Mar 22, 2011 9:46 pm | |
| "Put koji si prešla nije prav već pun raskršća. Na svakom koraku bio je po jedan putokaz koji je označavao različite pravce; na jednu stranu vodi puteljak, na drugu travnata staza koja se gubi u šumi. Jedan od tih puteva izabrala si nasumice, neke druge nisi ni videla; ne znaš kuda bi te odveli oni kojima si okrenula leđa, da li na neko bolje ili gore mesto; ne znaš, ali u svakom slučaju se kaješ.Duž raskršća tvog puta srešćes i druge sudbine: da li ćes ih upoznati ili ne, proživeti ih do kraja ili ih napustiti, zavisi samo od odluke koju moras doneti u jednom trenu. I mada to tada ne znaš, od toga da li ćes nastaviti pravo ili negde skrenuti, zavisi često i tvoj život, kao i životi tvojih najbližih." "Znaš u čemu grešimo? Verujemo da je život nepromenljiv i da kad uzmemo jedan pravac moramo njime da idemo do kraja. Sudbina, naprotiv, ima mnogo vishe mašte od nas. Upravo kada poveruješ da iz jedne situacije ne postoji izlaz i kada tvoje očajanje dostigne vrhunac, brzinom iznenadnog udarca vetra sve se promeni i preokrene i sledećeg trenutka shvatiš da živiš jedan novi zivot." "Grešiti je prirodno, ali otići a ne biti svestan svojih grešaka, poništava smisao jednog života. Stvari koje nam se događaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznačajniji događaj, ima neko značenje. Sebe ćemo razumeti i spoznati onoliko koliko smo spremni da ih sve prihvatimo, koliko smo sposobni da u svakom trenutku promenimo pravac i da ostavimo staru kožu kao gušter između dva godišnja doba." "Cuvaj se. Svaki put kada, sazrevajuci, budesh htela da promenish nesto shto je pogresno u ono sto je ispravno, ne zaboravi da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samoj, prvu i najvazniju. Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi, jedna je od najopasnijih stvari koje mogu da se dogode." "I kada se pred tobom otvore mnogi putevi a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sedi i sačekaj. Diši duboko i s poverenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj. Budi mirna, ćuti i slušaj svoje srce. Kad čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi." Suzana Tamaro-Idi kuda te srce vodi
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: Proza-citati Uto Mar 22, 2011 10:10 pm | |
| Uni se spava. Opio je planinski vazduh i ružičasto manastirsko vino iz starinskih čaša. Razgovor polako zamire. Ljudi za stolom tonu sve češće u oaze tišne. Iguman spava na stolici, glave zabačene na naslon, pa govore polušapatom da ga ne probude. Povremeno, on se trgne, pogleda svoje goste, pa opet zapadne u starački polusan, lagan kao mrena. Profesor govori gadeći se sve više reči: zašto od svega, po svaku cenu, praviti sistem? Njegove teorije, na koje je kolko do juče bio ponosan, odjedanput gube svaku vrednost pred licima ovih poštenih sveštenika, izgubljenih u jednom od poslednjih bastiona pravoslavlja, niz čije se zidove cede vosak, vlaga i vreme. Uni telo klizi niz stolicu; ona sada gotovo leži, nudeći vrhove svojih dojki pod providnim, mrežastim puloverom pogledu mladog kaluđera. "Taj prokleti, široki sto! Još samo malo i mogla bih da ga dodirnem čizmama da nije tako daleko. Baš me zanima kako bi to primio?" Sada više nema govora o povratku; dok su oni sedeli i pričali, spustila se neprozirna magla kakva katkad iznenada obavije ovaj kraj. Moraće da prenoće. Hvala Bogu, u Konaku ima dvadesetak soba. Služavka će im pripremiti postelje. Ovde se, na žalost, rano leže, kaže iguman Dimitrije, koji se probudio; leže se, naime, sa prvim mrakom, a ustaje sa petlovima.
Soba je hladna, plahte grube i mirišu po nekim travama. Svlače se i dodiruju, osluškujući govor domaćina i njegove korake po popločanom hodniku. Profesorova ruka je na golom Uninom stomaku, prsti na rubu čestara. Vole se. Žmureći, Una zamišlja svog kaluđera na profesorovom mestu. - Daj, jače, jače!-jeca i cvili. - Sada mirno. Stani! Ne, prekidaj! - Profesor zamišlja Unu kako zamišlja kaluđera umesto njega i sveti joj se. Ja sam, ipak, profesionalac, dete! Samleću te, da znaš! Je li ti lepo? Oh, jeste, jeste. Da, da, da, da!
Kaluđer čuje prigušene krike dok u postelji, po ko zna koji put, prelistava luksuzno izdanje Borisa Godunova, poklon upravnika Bogoslovije za "odličan uspeh i primerno vladanje u školskoj 1978/79. godini. Zagorsk."
Momo Kapor Una | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Proza-citati | |
| |
| | | | Proza-citati | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 53 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 53 Gosta :: 2 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » DNEVNI HOROSKOP ✰Danas u 1:01 am od rouzvel » Sta Vas nervira na forumu?Juče u 8:41 pm od Eugen Grafvajer » Nega usanaJuče u 1:25 am od Kijara-brm » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniJuče u 1:07 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Sre Mar 27, 2024 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Sre Mar 27, 2024 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11610 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je Zdravko Mićanović
Naši korisnici su poslali ukupno 523974 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|