DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
TAJNA BLAGA TEMPLARA BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
TAJNA BLAGA TEMPLARA BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 TAJNA BLAGA TEMPLARA

Ići dole 
2 posters
AutorPoruka
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

TAJNA BLAGA TEMPLARA Empty
PočaljiNaslov: TAJNA BLAGA TEMPLARA   TAJNA BLAGA TEMPLARA EmptyPet Apr 09, 2010 7:57 pm


POSLEDNJA TAJNA HRISTOVIH VITEZOVA

[You must be registered and logged in to see this image.]

GDE JE VELIKO TEMPLARSKO
BLAGO



Moćni red koji je
osnovan 1118. godine da bi štitio hodočasnike u Svetu zemlju prosperirao
je gotovo dva veka, proširio se po celoj Evropi i sakupio nezamislivo
bogatstvo, ali gde je ono ?





Godine 1118.
devetorica 'bogobojažljivih' vitezova na čelu sa izvesnim Igoom de
Pejnom, stigli su u Jerusalim da se poklone tek krunisanom Boldvinu II.
Oni su izrazili monarhu želju da štiti hodočasnike koji putuju drumom od
Jafe do Jerusalima. Boldvin je, zadovoljan, oprihvatio ovaj njihov
predlog i još im dodelio deo svoje palate, sagrađene na mestu gde se u
prošlosti nalazio legendarni Solomonov Hram. Čak su i kanonici Svetog
groba poklonili ovim vitezovima komadić svoje zemlje.
A to je
bio samo tek početak. Pošto su pred patrijarhom jerusalimskim Zermonom
de Pikinjijem položili zavet o siromaštvu, čestitosti i poslušnosti, Igo
de Pejn i njegova svita smestili su se na nekadašnjem području Hrama i
isprva se nazvali 'Siromašni
[You must be registered and logged in to see this image.]vitezovi Hrista i Solomonovog hrama'
, a
zatim jednostavnije 'vitezovi
hramovnici'
, to jest templari.
Ovde se završava 'zvanična'
istorija početka templarskoga reda i nastavlja 'priča o tome kako su
devetorica vitezova, koji su zbog datih zaveta morali biti krajnje
siromašni, do te mere obasuti darovima da su na kraju postali
prebogati'. Dovoljno je reći da je na kraju XIII veka red vitezova
hramovnika brojao više od 15.000 vitezova, a među imanjima koja su bila
razbacana po celoj Evropi i Maloj Aziji, bilo je više od 9.000 dvoraca, a
imali su i ogroman račun u banci koji se sastojao od zlata i dragog
kamenja, po današnjoj vrednosti veći od pet milijardi eura.
Templari su, uz
to, upravljali ogromnim brojem 'kreditnih kuća' - ustanovama sličnim
današnjim bankama, koje su izdavale priznanice o posedovanju novca
(svojevrsne štedne knjižice), asignate (čekove) i ostale hartije od
vrednosti koje su služile tome da tadašnji trgovci izbegnu materijalnu
štetu u slučaju da ih napadnu razbojnici. Ali, u Svetoj zemlji vitezovi
hramovnici nisu radili samo to: imali su svoju konjicu, osnivali su
crkve, gradili mostove i tvrđave, poštansku službu, čak su oformili i
obaveštajnu službu da bi mogli da nadziru neprijatelje hrišćanske vere.
Sve to preneli su u Evropu, gde je njihovo delovanje na građansko
društvo izuzetno doprinelo razvoju trgovine.
Ali, sudbina je htela
da takvo blagostanje ne potraje dugo. Cela templarska[You must be registered and logged in to see this image.] organizacija nestala je 13.
novembra 1307. godine, kada su po naređenju Pape Klementa i francuskog
kralja Filipa Lepog (slika desno), svi vitezovi hramovnici pohapšeni.
O templarima se mnogo zna i mnogo je napisano, čak i previše - jer
francuski istoričari nisu dali pravu verziju. Recimo, sam osnivač reda
naširoko je poznat kao Igo de Pejn, premda francuski istoričari vrlo
dobro znaju da je rođen u italijanskom gradu Salernu, da su mu roditelji
bili Italijani, a pravo ime da mu je bilo Hugo de Paganis. Isto se
odnosi i na njegovog saborca Žofrija de Sen - Omera, čije je pravo ime
bilo Godefridus de Sankto Audemardo. I on je takođe bio Italijan.

Na tržištu, uz to, postoje hiljade knjiga koje templare oslikavaju u
iskrivljenom svetlu žute štampe. Ali, te izmišljotine i mitovi delom su
posledica činjenice da postoji deo hramovničkog života o kojem se malo
ili gotovo ništa ne zna - tajna Pravila templarskog reda.
Još jedna stvar
koja nije sasvim razjašnjena jesu pravi motivi zbog kojih su papa i
francuski kralj progonili templarski red. Potpuno je jasno da je Filip
Lepi poželeo da otme bogatstvo koje je Red sakupio za dvesta godina
postojanja. Treba znati da je templarski red obilato pomagao francusku
krunu, ali kreditima, koje je, bar teoretski, trebalo vratiti i to sa
kamatom. Kako je u to vreme francuska kasa bila prazna i iz nje je
curelo na sve strane, kralj se dosetio da uz pomoć pape - koji je ionako
bio marioneta u njegovim rukama - jednim udarcem ubije dve muve: ne
samo da neće vratiti kredite, već će se domoći celog templarskog
bogatstva.


DANI
TEMPLARSKE PROPASTI



U svim procesima
protiv templara stavljana su im na dušu najbestidnija zlodela, a protiv
laži koje je podržavao i sam papa čak ni moćni res nije mogao da se bori
i odbrani. Inkvizicija, koju je držao Dominikanski red, bila je potpuno
svesna toga da narod poštuje templare i udarila je najtežim optužbama -
da su jeretici i vešci. Ljudi su se tada plašili veštaca, a zamislite
tek kako su se osećali kada im je predočen čitav jedan veštičji red, pa
još pri tom izuzetno bogat i naoružan, koji se vešto krije iza svetog
imena. Kao dokaz za to, tužioci su naveli veze templara sa neprijateljem
u Svetoj zemlji. Tokom dugog boravka u Palestini, templari su, naravno,
morali da imaju kontakte ne samo sa Muhamedovim sledbenicima već i sa
učenicima 'Starca
sa planine'
, odnosno sekte hašišina - njihovo ime znači 'oni koji
uzimaju hašiš', a u većinu evropskih jezika ušlo je kao sinonim za
'ubica'. Hašišini su zaista uzimali hašiš - gotovo sve vreme bili su
potpuno drogirani, klanjali se boginji Kali i ubijali sve koji bi im se
našli na putu, a najčešće su žrtve davili. Hašašine su svi, i na Istoku i
na Zapadu, smatrali đavolskom sektom. Templari su, dakle, imali kontakt
sa samim nečastivim.
[You must be registered and logged in to see this image.] Tako su tužioci, malo pomalo,
razvili priču o templarima kao paklenim bićima koja su se odrekla Isusa
Hrista i koji obožavaju skaradne idole, posebno rogatu zver nazvanu
'Bahomet', koja im je, uostalom, i poklonila sve moći.
Priča o
pravilima templarskog reda još je više podgrejala strah. Ta pravila
vezana su za lik svetog Bernara od Kjaravala, koji ih je sastavio. Svako
ko je želeo da odene beli ogrtač sa crvenim krstom vitezova hramovnika
morao je, zapravo, da podnese najstroža pravila, mnogo stroža od svih
drugih verskih i kaluđerskih redova. Lik svetog Bernara zaista je bio
zanimljiv. Poticao je iz porodice vojvoda burgonjskih. Rodio se u dvorcu
Fonten u blizini Dižena 1090. godine, a zaredio se u crkvi Sen Vorl u
Šatijon sir Senu. Predanje kaže da se u toj crkvi tada nalazila
predstava Device koja sedi sa detetom Isusom u rukama. Bila je izvajana
od drveta, potpuno pocrnelog od starosti - u suštini, Crna Devica.
Legenda dalje kaže da je svetac, tokom jedne molitve, kada se slučajno
nalazio pred tim kipom, izgovorio reči: 'Monstra te Matrem' - Pokaži se
Majko. U tom trenutku tri kapi mleka iz grudi Device pale su na
Bernarove usne.
Cela priča potpuno je jasna alhemičarska
alegorija, koja znači da je svetac ušao u okultne druidske tradicije.
Sama Crna Devica predstavlja prvi alhemičarski stepen Nigredo - rad u
crnom, što znači da je Bernar dosta znao o alhemiji. S druge strane,
Bernar je očigledno dobro poznavao i stare keltske tradicije. No,
pravila koja je sastavio za templarski red odišu pravom hrišćanskom
strogošću:

... uvek mora da prihvati borbu protiv jeretika, čak i ako su
njih trojica, a on
sam...
... ako se bori za
sopstveni život protiv osoba koje nisu jeretici, reagovaće

tek
posle trećeg napada ...
... podneće tri
bičevanja ako ne uspe da obavi zadatak...
... pričešćivaće se
tri puta godišnje ...
... slušaće misu tri puta nedeljno ...
... tri puta nedeljno davaće milostinju ...
... tri puta
nedeljno ješće meso, a u danima u kojima ga ne jede sme da

pojede tri
obroka...


Kako bilo da bilo,
pretpostavka da se Red obogatio zahvaljujući alhemiji i eventualnom
pretvaranju olova u zlato ne samo da je malo moguća, već mu je takav
način sticanja bogatstva bio potpuno nepotreban. U svakom slučaju,
ogromno bogatstvo je postojalo i do danas je ostalo tema na koju je
verovatno potrošeno najviše mastila.
Istorija, naime, kaže da je
oktobra 1307. godine, kada su svi templari pohapšeni, sva njihova
imovina konfiskovana. Ipak, izgleda da 'kase' Hrama nisu završile u
rukama Filipa Lepog. Kraljevi zvaničnici nisu pronašli ni srebro ni
zlato, čak ni dokumenta od velikog značaja - pronađena je samo
dokumentacija o posedovanju zemljišta. Tako je nastalo niz legendi o
skrivenom blagu templara, to jest o mnogim skrovištima jer ser se veruje
da je svaka komanda imal svoje skrovište i to još od vremena kada je
morala da štiti blago od rata i razbojnika. Posle procesa koji su protiv
njih vođeni, templari su, po naređenju Filipa Lepog, zatvoreni u
tvrđavu Šinon. Tu su ostali neko vreme, pre nego što su prebačeni u
Paris.
Tokom boravka u Šinonu vitezovi su u zidove prostorija
urezali nekoliko vrlo neobičnih oznaka koje koliko god je to teško reći,
zaista izgledaju kao tajna šifra. Osamnaestog marta 1314. godine na
jednom pariskom ostrvcetu živi su spaljeni Đakomo molej, poslednji
Veliki majstor, i Gofredi de Šarnej. Veliki majstor je, međutim, pre
nego što će izdahnuti u plamenu, prizvao božji sud na papu i francuskog
kralja. Ubrzo se on i ostvario. Posle 37 dana Klement V umro je od upale
creva, a Filip Lepi osam meseci kasnije, od paralize koja je nastupila
posle pada sa konja u Fonteblou.




MISTERIOZNI ZAPISI


No, vratimo se blagu i znacima koji su ostali iza templara.
Mnogi proučavaoci vitezova hramovnika i tragači za izgubljenim blagom
veruju da se u znacima urezanim u zidove u Šinonu krije 'tajna poruka' o
mestu gde se nalazi blago Reda templara. Svi ovi znaci imaju i
alhemičarsku simboliku - krstovi, obični i trostruki krugovi, srca u
plamenu, astronomski simboli i alhemičarski znaci za sumpor, živu i so.
Njihov redosled sigurno nije slučajan. Uzmimo srce nad kojim se nalazi
krst - prepoznaćemo ga kao hrišćanski simbol, ali je to isto tako tačno
da je u alhemiji to inicijatski simbol [You must be registered and logged in to see this image.]koji predstavlja 'destilovanu vodu' koja
omogućava 'pročišćenje srca'.
Templari su ostavili slične
simbole i na drugim mestima. Recimo, u podzemlju italijanskog grada
Ozima postoje podzemni lavirinti sa urezanim simbolima koji takođe
nikada nisu rastumačeni. Ispod palate Rikoni se, uz to, krije prostor u
obliku petokrake zvezde, na čijem se samom ulazu vidi veliki krst.
Pretpostavlja se da je ta prostorija korišćena za tajne sastanke - jer
oblik petokrake zvezde omogućava da se sagovornici koji sede u uglovima
odlično čuju, ali međusobno ne vide, što ne bi bilo slučaj da je zvezda
četvorokraka ili šestokraka.
Niko ne zna tačno ni šta bi sve u
blagu templara trebalo da se nalazi, ali se priča da je u njemu i sveti
gral, odnosno, u toj verziji, pehar u koji je sa raspeća sakupljena
Hristova krv. Ni ta priča nije potpuno bez osnova. Postoji, naime,
legenda koja kaže da je azijski princ Peril, posedovao sveti pehar sa
krvlju Isusovom. Princ se zatim preselio u Englesku gde je sagradio
veličanstveni hram sličan Solomonovom i u istočni deo položio relikviju.
Uz to, osnovao je i naoružanu miliciju da čuva hram i udalji svakog ko
ne bi bio dostojan da se približi Gralu. Njegovi vojnici su se, po toj
legendi zvali - milicija hramovnika.
Tu je i francuska
tradicija koja kaže da je Parsifal preneo Gral na Istok - Orijent. Da
li, međutim, u tim legendama 'orijent', koji se svuda pominje, uopšte
znači istok? Verovatno ne, već Isus Hristos. Čak i srednjevekovna
evropska tradicija Isusa ponekad naziva tim neobičnim imenom.


SLAVNI DŽEJMS KUK U POTRAZI ZA TEMPLARSKIM
BLAGOM



Moreplovac Džejms Kuk
isplovio je 26. avgusta 1768. na brodu 'Endevur' iz engleske luke Plimut
prema ostrvu Tahiti, a 14.februara 1779. ubili su ga havajski domoroci.
To se zna. Ali, sve do danas njegove tri misije prema nepoznatim
prostranstvima i tajanstvenim prekomorskim zemljama praćene su nizom
tajni. Tačnije, nizom pitanja na koja još nema odgovora.

Nekoliko naučnika iz Engleske, Amerike i Evrope, koji važe za najbolje
poznavaoce Kukovih putovanja i okolnosti pod kojima mu je tri puta
uzastopno [You must be registered and logged in to see this image.]poveravano zapovedništvo nad
brodovima i posadama, tvrdi da je on pripadao takozvanim neotemplarima. Oni
smatraju da je stoga baš njemu, u početku nepoznatom i neiskusnom
pomorcu niskog društvenog statusa, poveren zadatak da, navodno, 3.juna
1769. sa ostrva Tahiti osmatra prelazak Venere preko Sunčevog kruga. A u
stvari pravi, tajni zadatak bio je da pokuša da pronađe nepoznato kopno
negde u Okeaniji, i na njemu sakriveno templarsko blago.
Tvrdi
se da je sa tim bio upoznat i tadašnji kralj Engleske, i da je upravo
zato on pristao da novcem krune finansira ne samo prvu Kukovu
ekspediciju, već i još dve sledeće. A znano je da u Kukovo vreme, kao i u
vreme Kolumba i niza drugih ekspedicija, vladari nisu davali novac za
naučna istraživanja, već samo za ona koja su obećavala pronalaženje
zlata i dragog kamenja, sirovina, novih teritorija koje bi bile
priključene kraljevstvima.
U Kukovom slučaju, zvanično, ništa od
ovoga nije bilo u planu, već samo osmatranje Venere. Naravno, to je bila
priča za naivni narod.
Od vremena kada su templari godine 1300.
zabranjeni, mnogi od njih pogubljeni na lomačama a oni preživeli bili
nemilosrdno proganjani, postoji legenda po kojoj su neki od preživelih
monaha - ratnika uspeli da tajno napuste Evropu i spas pronađu delom na
američkom kontinentu, delom na nekom, samo njima poznatom kopnu negde u
Okeaniji. I da su poneli najveći deo templarskog pokretnog bogatstva.
Sudeći po činjenicama, ogromnog. Legenda tvrdi da su preživeli to blago
sakrili upravo u nekom kopnu u Okeaniji i da se ono i sada tamo nalazi.
Ukoliko je moguće da su neki templari uspeli da izbegnu pogrome,
postavlja se pitanje kako su to preživeli monasi - ratnici znali da
otplove prema Okeaniji. Jer, u to vreme njihovog egzodusa Evropa nije ni
slutila da taj deo sveta uopšte postoji. Tek u vreme Džejms Kuka
naslućivala je da 'tamo nečega ima'.
Odgovor koji danas daju
istraživači Kukovih ekspedicija glasi: teplari, kao i kasnije Kolumbo i
Kuk, raspolagali su 'tajnim mapama', geografskim kartama do kojih su
monasi - ratnici, milom ili silom, došli u vreme kada su bili u Svetoj
zemlji i koje su poneli kada su je napustili.
Zahvaljujući
upravo tim mapama, templari su uspeli da dopru do Okeanije. Njima us se
koristili i Kolumbo i Kuk. To objašnjava kako su njih dvojica uspela da
stignu do odredišta bez većih problema, izbegavši zamke koje su mora
postavljala ostalim pomorcima. Te mape, ili barem njihove verne kopije,
našle su se u posedu i takozvanih neotemplara, koji su njima raspolagali
i u Kolumbovo i u Kukovo vreme.
Da li su oni neke od tim mapa, i
zašto, predali Kolumbu - nije razjašnjeno. A što se Kuka tiče, veruje
se da su njemu, jer je i sam bio neotemplar, bile dostupne i predate,
kako bi, služeći se njima, stigao do zakopanog templarskog blaga.
Činjenica je da je Kuk bio prvi koji je bez ijednog problema, lako
preplovio takozvani Veliki koralni greben koji maltene u potpunosti
opasuje i Australiju i Novi Zeland. Upravo one dve[You must be registered and logged in to see this image.] teritorije koje je Kuk detaljno
istražio. On je, to je dokazano, savršeno precizno u dolasku proveo brod
kroz nekoliko relativno uskih prolaza kroz greben. To je ponovio i u
povratku.
Jedno od velikih pitanja jeste zašto je 40-godišnjeg
nepoznatog Džejmsa Kuka, kad je trebalo odlučiti ko će predvoditi misiju
'osmatranja Venere nad Tahitijem', kralju predložio niko drugi do
tadašnji sekretar Admiraliteta - sada se to prvi lord Admiraliteta.
Dakle, najodgovorniji čovek ondašnje britanske mornarice i šef
kraljevske kanselarije, čiji je zadatak bio da određuje koje će
ekspedicije biti finansirane novcem krune.
izgleda da je
sekretar bio u tesnoj vezi sa neotemplarima iz Škotske, koji su stali
iza Kuka. Drugog objašnjenja za takav izbor veođe ekspedicije
jednostavno nema. U činjenici da je Kuk bio povezan sa neotemplarima ili
da je bio i njihov Veliki majstor ili barem majstoe, najverovatnije
leži objašnjenje zbog čega je Aleksandar Darlimpli, u to vreme
najcenjeniji engleski astronom i geograf, umesto da predvodi ekspediciju
na Tahiti, bio prisiljen da Kuku, koga je inače mrzeo, preda sve svoje
mape i proračune. Darlimpli nije čak bio ni član Kukove ekspedicije, jer
je nečijom odlukom ukrcan manje znani astronom Čarls Grin iz
Kraljevskog astronomskog društva.
Iznenađenje je i podatak da je
na put pošao i tadašnji bogati bankar Džosef Benks (sigurno je i on
voleo da gleda Veneru), koji će nekoliko godina kasnije postati
predsednik Kraljevskog društva, delom i zato što je putovao sa Kukom.
Prema saznanjima nekoliko savremenih engleskih istoričara, ima indicija
da su i Grin i Benks bili u vezi sa neotemplarima i da su upravo zbog
toga pridodati Kuku.



google_protectAndRun("ads_core.google_render_ad", google_handleError, google_render_ad);

Istoričari smatraju da je stara legenda o mitskom Eldoradu, za
kojim su tragali španski konkvistadori na prostorima Maja i Inka,
potekle iz predanja o tajnom templarskom blagu.
Posotoji još
jedan neobičan podatak vezan za Kukovu potragu. Reč je o pismu napisanom
10.marta 1779. - pisanoj podršci i njemu i njegovoj posadi koju je iz
Amerike uputio slavni Bendžamin Franklin, pronalazač gromobrana.
Franklin to nije uradio slučajno, niti u nameri da ohrabri još jedno
naučno otkriće. Naprotiv, učinio je to jer je i sam bio u vezi sa
neotemplarima. Dakle, i Frenklin je znao za templarsko blago i hrabrio
je Kuka da ga pronađe. Ima indicija da se nadao da će Kuk, kada blago
pronađe, umesto u Englesku doći u Ameriku, i da će na taj način
finansirati američku antikolonijalnu borbu.
Ali, ništa od ovoga
se nije desilo. Kuk nije pronašao ni novi kontinent, niti bilo kakvo
blago na Novom zelandu. Ali, predanje o templarskom sakrivenom blagu
negde van Evrope i dan danas opstaje i uzbuđuje maštu.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Lily
First Bride
Lily


Godina : 27
Location : .. majka Serbia..
Datum upisa : 12.09.2008

TAJNA BLAGA TEMPLARA Empty
PočaljiNaslov: Re: TAJNA BLAGA TEMPLARA   TAJNA BLAGA TEMPLARA EmptyUto Jun 01, 2010 11:32 am

.. hmmmm.. jos.. hocemo jos!!! [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
 
TAJNA BLAGA TEMPLARA
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Tajne izgubljenih blaga
» TAJNA LENJINOVOG MAUZOLEJA
» TAJNA LONGINOVOG KOPLJA

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: DUHOVNOST I EZOTERIJA :: SA ONE STRANE STVARNOG :: MISTERIJE I TAJNE SVETA-
Skoči na: