First topic message reminder :Pivo, penusavi, iskricavi napitak u sebi sadrzi deo magije zbog koje se
svakog minuta u svetu popije skoro 6 miliona litra. Dovoljan razlog da
se njime malo vise pozabavi i da se o njemu nesto vise sazna.
Pivo je jedno od najstarijih pica poznatih coveku. Pice koje ga je
pratilo kroz celu njegovu burnu istoriju i bilo svedok svih drevnih
civilazija koje su nastajale i nestajale.
Od pamtiveka je bilo sredsvo za osvezenje i uzivanje, ali i hrana, pa i
lek. Prinosilo se kao zrtva bogovima, koristilo se u religioznim
obredima, ali ipak iznad svega bilo pice obicnih smrtnika. Pili su ga
jos stari Sumeri i cuvali tajnu njegovog spravljanja. Kralj Hamurabi ga
je uvrstio u svoj zakonik i trgovao njime sa svojim susedima. Faraoni su
ga nosili sobom na svoj put u zagroban zivot, ali su njime pojili i
radnike koji su gradili piramide, da bi za njega bili spremni. Pili su
ga stari Grci, pre nego sto je vino osvojilo ovo podrucje. Rimljani su
ga nasledili, a plemena koja su im oduzela sjaj nosila na sve svoje
pohode. Ni jedan poznati ep nije spevan, a da mu u njemu nije posvecena
duzna paznja. To je oduvek bilo pice koje je donosilo osvezenje,
utoljavalo glad, davalo snagu i podsticaj, ali i umirivalo i opustalo.
Oduvek pili su ga bogati i siromasni, iz zlatnih putira i glinenih
vrceva, da bi osetili njegova dragocena svojstva. Pilo se da bi se
umoran tezak nakon teskog rada okrepio i povratio u zivot, ratnik dobio
energiju za napore koji ga ocekuju, zedan napojio i osvezio, opterecen
opustio i odmorio, bolesatan okrepio i razveselio, a onaj koji pati od
nesanice lakse utonuo u san. Deluje kao hrana i kao lek. Ono utoli glad,
ali i osnazi organizam. Smiruje nerve, a ozivi celo telo. Naravno mora
se piti sa razumom i sa merom. Oni koji su se o to oglusili osetili su
posledice. Ni jedno pijanstvo nije prijatno, a ono od piva se posebno
dugo pamti. Ali to je prica za sebe.
U pocetku, spravljanje piva bilo je iskljucivo zensko umece. Zene su
bile te koje su ga varile i prodavale, a ako bi izazvalo cudno ponasanje
preterano revnih gostiju, zbog toga bile i spaljivane kao vestice. Slavu spravljanja dobrog piva, kasnije su preuzeli kaludjeri i cesto po
njemu postajali daleko poznatiji nego po duhovnim tekovinama svojih
manastira. Pivo je postalo unosna radinost, a umece njegovog spravljanja
donosilo je ugled i prestiz. Na njemu su bogati postajali jos bogatiji,
a siromasni su na njega trosili poslednju paru.
Spravjanje piva dugo je bilo obavijeno tajnom. Prenosilo se kolena na
koleno i u sebi dugo nosilo nesto misticno. Danas u njegovom dobijaju
vise nema tajni, ali trag misticnosti je ostao.
Kada je tacno pivo nastalo tesko je utvrditi. Prvi pisani tragovi o
spravljanju piva datiraju iz perioda 6000 godina p.n.e i poticu od
Sumera koji su nastanjivali podrucje Mesopotamije, izmedju reka Tigar i
Eufrat. Glinene tablice iz tog vremena ukazuju na to da je pivo bilo
omiljeno pice, a pivari ugledni stanovnici dvora. Sumerska civilizacija
se ugasila u 2.veku p.n.e., a Vavilon koji ju je nasledio, nastavio je
tradiciju spravljanja piva. Kralj Vavilona Hamurabi (1728. do 1686.
godine p.n.e.) poznat kao tvorac prvog pisanog zakona (Codex Hammurabi),
koji je nadjen urezan u veliki kameni blok, regulisao je izmedju
ostalog i uslove proizvodnje i prometa piva. Za to je ocigledno imao
razloga, jer je vec tada u prometu bilo 20 razlicitih proizvoda tipa
piva. Ovaj zakon bio je u upo-trebi vise od 1000 godina. U to vreme pivo
obicno nije prodavano, vec se dobijalo zavisno od statusa, ili se
menjalo za jecam. Seljaci su dobijali 2 l, sluge 3 l, a cinovnici i
svestenici po 5 l na dan. Mada je bilo i vrlo trazena roba u trgovini.
Zna se da je zajedno sa ostalom robom prelazilo put dug 1000 km do
susednog Egipta.
Egipat je bio nista manje poznat proizvodjac piva. Artifakti nadjeni u
grobnicama iz ovog perioda, pokazuju da je proizvodnja piva i hleba u to
vreme bila ne samo razvijena vec i organizovana na komercijalnoj
osnovi. Egipatsko pivo bilo je na daleko poznato, a majstori koji su ga
spravljali toliko postovani da su dobili poseban hireoglifski znak.
Njegova tajna bila je izmedju ostalog i u urmama koje su dodavane radi
poboljsanja ukusa. Inace, jos jedan interesantan momenat vezan je za
stari Egipat. Dugo se smatralo da je omiljeno pice ove drevne
civilizacije bilo vino. Medjutim radi se u stvari o pivu, a zabuna je
nastala zbog cinjenice da ga Herodot, cuveni putopisac toga vremena, u
svojim zapisima naziva "vinom koje se dobija od jecma".
Za pivo su znali i stari Grci i Rimljani. Njihovo omiljeno pice bilo je
vino, ali ono je bilo suvise dragoceno da bi ga bilo dovoljno. Zato je
vino proglaseno picem bogova i pili su ga samo povlasceni. Pivo je bilo
pice obicnog naroda, dostupno svima. Dionis se cesto poistovecuje sa
bogom vina, medjutim, to je nepravda za pivo. Dionis je u staroj Grckoj
bio zastitnik vinove loze, ali i zastitnik zabave i zastitinik i vina i
piva.
Na Evropski kontinent pivo je preneto dolaskom Keltskih plemena iz
Azije, priblizno 1000 godine p.n.e. Ona su neselila zapadnu Evropu:
Spaniju, deo Francuske i Britanska ostrava. Germani su se pojavili nesto
kasnije, naselivsi danasnju Nemacku, Holandiju i Skandinaviju. Svoja
piva nazivali su peor, ili bior (odakle verovatbo potice danasnji naziv
beer (bir). I oni su smatrali da je vino namenjeno bogovima, dok je pivo
pice koje pripada obicnim smrtnicima. Bilo je toliko omiljeno da su ga
opevali u svim svojim sagama i epovima. Najbolji primer je cuvena finska
saga Kalevala u kojoj je pivu posveceno 400 stihova, dok je a
celokupnom postanku sveta pripalo samo 200.
U Kini se 2000 godine p.n.e. proizvodilo pice koje je imalo karakter
vina, ali se pravilo od prosa. Tek nesto kasnije pojavilo se pice
slicnih svojstava, ali spravljano od pirinca. I na tlu danasnje Indije i
Irana, proizvodila su se pice slicno pivu. Pridavana su im nadprirodna
svojstva i cesto su koriscena u religioznim obredima.
Plemena severne Afrike proizvodila su pica slicno pivu od psenice. U
juznoj Africi Bantu plemena proizvodila su slican napitak , ali od sirka
i prosa koje se na tlu Afrike i dan danas zadrzao.
Americki kontinent znao je za pivo 3000 godine pre nego sto je sa
Kolumbom dosao evropski uticaj. Proizvodilo se od zitarice koja je u tom
podneblju dominirala, kukuruza. Inke u juznoj Americi proizvodile su ga
davno pre nove ere, a Acteci i Maji koji su se pojavili kas-nije
nastavili su tom tradicijom.
Dakle...volite li, konzumirate li , šta mislite o ovom drevnom piću ?