Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
DOBRO NAM DOŠLI !
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici "
5 posters
Autor
Poruka
jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
Naslov: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Čet Sep 30, 2010 12:43 pm
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi sasvim je zamrzlo Sveto Predanje o ponašanju žena u hramu. Srpske žene, Hrišćanke, ne znaju da je greh i moliti se Bogu nepokrivene glave, a kamoli dolaziti u hram Božiji i još se pričešćivati tako! Međutim, to žene celog sveta znaju. Ko je imao prilike da ide u Rusiju i njihove crkve, mogao je u to da se uveri. I na svim fotografijama ruskih časopisa, može se videti mnoštvo žena pokrivenih glava, kako stoje na crkvenim zborovima ili na bogosluženjima. Takođe i deca, devojčice — povezane su maramama, kada su u hramu Božijem. I žene drugih veroispovesti pokrivaju obavezno svoje glave pri ulasku u hram! Ono što ne znaju naši Hrišćani i Hrišćanke, pa ni bogoslovi — znaju žene protestantske veroispovesti! Sveti apostol Pavle zapoveda ženama da pokrivaju glave kad se mole Bogu: "I svaka žena koja se gologlava moli Bogu, sramoti glavu svoju" (1 Kor 11, 5). U Žitijima svetih ljudi i žena o tome je dosta rečeno i to veoma jasno! Devetog novembra praznujemo prepodobnu Matronu Carigradsku, koja je odbegla od svog muža i skrila se u jedan muški manastir, prerušivši se u muško odelo. Posle dužeg vremena Bog je otkrio igumanu toga manastira da je Matrona žena. Iguman ju je pozvao, i veoma ljut pitao je: "Kakav je uzrok, ženo, tvome dolasku u muški manastir i kako si smela tako dugo živeti s monasima; ili si možda htela neko beščašće da naneseš manastiru?" Blažena Matrona se uplašila od ovakvog iznenadnog izobličenja i kazala da nije došla na greh, nego da se spase od svog muža, od koga je, radi Boga, odbegla. Zatim je iguman upitao: "Kako si se osmelila ti, pošto si žena, pristupiti gologlava Božanskim tajnama Svetog Pričešća?" Ona je odgovorila da se nikada gologlava nije pričešćivala, nego da se uvek pravila bolesna prilikom Pričešća i peškirom pokrivala glavu. Iz ovoga se jasno vidi da je veliki greh ženama da se gologlave Bogu mole, ma na kojem mestu bile, a još veći greh da se tako pričešćuju.
Dvadeset četvrtog oktobra Sveta Crkva praznuje svetog mučenika Aretu, u čijem je žitiju opisano mučenje Hrišćana u zemlji Omiritskoj (južna Arabija), od strane jevrejskoj cara Dunaana. U hrišćanskom gradu Negranu, među mnogim mučenicima, nalazila se i jedna lepa udovica i mudra Hrišćanka, sa svoje dve kćeri. Car joj je pred svojim velikašima dugo laskao i pozivao je u svoj dvor, zajedno sa kćerima, predlažući joj da se odrekne Gospoda Isusa Hrista, Koga je on, bednik, omalovažavao što je više mogao, misleći da na taj način prevari mudru i veoma pobožnu ženu. Kada je car prestao sa satanskim brbljanjem, dobio je tako mudar odgovor i ukor, kakav nikada ni od koga nije dobio. Iznenađen i veoma uvređen takvim odgovorom, car je naredio da se toj Hrišćanki i njenim kćerima poskidaju marame sa glave i da se raspletenih kosa vode po gradu da ih narod gleda, jer je to predstavljalo za ženski svet najveću sramotu i poniženje. (Na žalost, ono što su i Rimljani znali i čega su se stideli — to danas ne znaju niti se stide naše pravoslavne Hrišćanke!) Narod ih je sažaljevao, no one su se ponosile tim sramoćenjem Hrista radi, i odgovarale prisutnima da im je ta poruga draža od svadbenog veselja. Na kraju su mučenički stradale sa ostalim sugrađanima. U životopisu prepodobnog Jakova Nisibijskog (13. januar) opisao je takođe, bezumlje i greh mladih devojaka, koje su, perući rublje na nekom potoku, stajale sa golim nogama i otkrivenim glavama i gledale svetog Jakova, koji je prolazio pored njih, kao u nekog tuđinca — ne stideći se ni malo Božijeg čoveka. To je svetog Jakova uvredilo i on je kaznio njihovo nedolično ponašanje time što je naredio da potok presuši, a njihove devojačke kose da postanu bele kao osedelim staricama. Šta bi rekao sveti Jakov današnjim ženama i devojkama, koje ne samo nepokrivenih glava, nego i obnaženih nogu, sa velikim dekolteima, a i nevenčane (crkveno) dolaze u hram, pa čak i na Sveto Pričešće, čime stvaraju veliki greh, i sebi i onima koji im to dozvoljavaju!? Veliki greh za žene je kada nakarminisane dođu u hram i celivaju ikone, krst ili neku drugu svetinju, ostavljajući na njima trag karmina, time ih obeščašćujući. Još strašnije je kada takve žene pristupe Svetom Pričešću. Sveštenici treba da ih upozore da pažljivo obrišu karmin, pre Pričešća. (Na ulaznim vratima suda u Sremskoj Mitrovici piše da stranke treba da dolaze u sud pristojno obučene. I na mnogim drugim mestima traži se pristojno oblačenje. Pa zar je crkva onda najgore mesto na svetu, kada se u nju može ulaziti, kao da se ide na plažu ili na neki bal.)
U sveti Božiji hram, i žene i muškarci treba da ulaze pristojno obučeni, kako ne bi sablažnjavali druge vernike i izazivali u njima grešne pomisli. A u samom hramu, za vreme bogosluženja svi treba pobožno da stoje i ćute, moleći se, a tek posle (ili pre) službe da celivaju ikone, pale sveće, pa ako treba i neku reč progovore sa drugima. Ne treba mi Boga da se bojimo kao nekog okrutnog diktatora i pred Njim da drhtimo, ali isto tako, ružno je i grešno smatrati Ga poslednjim od svih nas, kroz nedolično oblačenje i ponašanje u svetom hramu Njegovom. Ne moli On nas za pomoć, nego mi Njega. Stoga i sveštenici treba da na dostojanstven i uljudan način upoznaju narod o redu i ponašanju u crkvi, jer će i jedni i drugi dati odgovor za nemaran rad u Vinogradu Gospodnjem. A kada se krstimo, krstimo se lagano i pobožno. Dižemo desnu ruku, i sa tri sastavljena prsta, dodirujemo čelo (posvećujući svoj um Bogu) i govorimo "U IME OCA", potom spuštamo ruku do ispod grudi, dodirujući telo (posvećujemo Bogu svoje srce ) govoreći "I SINA", zatim podižemo ruku i dodirujemo prvo desno pa levo rame (posvećujući Bogu svoju snagu) i govorimo I SVETOGA DUHA". Potom prekrstimo ruke na grudima i govorimo "AMIN" (što znači: neka tako bude). Mnogi vernici, a posebno žene, stavljaju na sebe znak "antihrista" tako što dodiruju čelo, pa stomak, a zatim mesto ramena, dodiruju vrhove svojih grudi — što je izvrnuti krst, a on je simvol "antihrista". Stoga osenjujte ramena, a ne grudi, kako ne bi navlačili gnev Božiji na sebe.
Napomena- Ovu je upustvo Svestenstva Manastira - Rukomije, koje bi svaka zena trebala da postuje pre ulaska u Hram Boziji.
jutarnja izmaglica
Godina : 68 Location : Beograd,moj rodni grad Humor : smehoholicarka Datum upisa : 11.08.2010
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Čet Sep 30, 2010 12:45 pm
Ulazeći u sveti hram, prekrstimo se, uz blagi naklon. Dolazimo do celivajuće ikone na sredini crkve, poklonimo joj se i prekrstimo, celivamo ikonu (žene ne ostavljajući tragove karmina) i na kraju se blago poklonimo onima koji stoje u redu iza nas i oko nas. Hram je sveto mesto sabranja vernika radi molitve i bogosluženja, te sve radnje koje to remete, nisu dozvoljene. Razgovori tokom službe su nepristojni i sebični jer na taj način zaboravljamo da se i naši bližnji u hramu mole i da im je za to potreban mir, a i nama samima to rasejava pažnju neophodnu za molitvu. Za vreme bogosluženja je od najvećeg značaja da zaboravimo na sve svakodnevne brige i probleme, da posvetimo svoje srce i um samo Gospodu. Jedino tako možemo izaći iz hrama novi, očišćeni, osvećeni, preporođeni, obnovljeni. Molitvene reči i pesme
Molitve i pesme tokom službe nisu samo formalno izgovaranje teksta ili melodije, već imaju svoj istinski i dubok smisao; pomažu nam u duhovnom samoosvešćivanju, promeni nas samih i zajednici sa bližnjima i sa Gospodom. Zato je važno slušati sve reči, čak i kada u početku deluju nerazumljivo. Vremenom, uz Božiju pomoć, ali i sopstveni trud kroz čitanje duhovne literature, razgovore sa duhovnikom i redovne dolaske na službe, počinjemo da osvešćujemo značaj svih sveštenih radnji u Crkvi, kao i reči i pesama. One postaju integralni deo i okosnica našeg života, delanja, razumevanja, mišljenja i osećanja.
Za vreme bogosluženja ne šetamo po crkvi i ne guramo se. VERA DOLAZI SLUŠANjEM, a to znači najpre slušanjem Reči Božije, iskazane u čitanju Svetog Jevanđelja, slušanjem reči molitava, pesama, svoga srca, kao i slušanjem svojih bližnjih i glasa njihovog srca. Najlepši i istinski vid sabranja vernih je kada svi zajedno pevaju uz hor ili pojce, to su slavoslovija Gospodu i Svetima, saučestvovanje u bogosluženju i zajedničke molitve, što pojačava radost našeg prebivanja u tom svetom sabranju, kada je Hristos među nama. Za vreme čitanja Svetog Jevanđelja stojimo mirno, pognute glave, opuštenih ruku i u najvećoj tišini i otvorenosti za Reč Božiju jer nam se tada otkriva Sam Bog. Isto važi i za iznošenje Časnih Darova na Liturgiji, osvećenje Svetih Darova, Pričešće, blagosiljanje prisutnog naroda... Tokom Liturgije sve nam se kazuje šta treba da činimo, ako slušamo pažljivo: "Glave svoje Gospodu priklonimo", "Zablagodarimo Gospodu", "Gospodu se pomolimo", "U miru iziđimo"... Pričešćivanje
Na Sveto Pričešće izlazimo po blagoslovu svog duhovnika ili ispovednika, ako smo postili redovno i ispovedili se. Čaši prilazimo u potpunom miru, izgovarajući sa sveštenoslužiteljem molitvu. Ruke su nam prekrštene na grudima, desna preko leve. Nikada se ne krstimo pred samim putirom da ga ne bismo podizanjem i spuštanjem ruke gurnuli i prosuli Svetinju. Pred uzimanje Pričešća, izgovaramo svoje ime sveštenoslužitelju, na šta on izgovara: "Pričešćuje se sluga Božiji (ime) / sluškinja Božija (ime) Telom i Krvlju Hristovom". Tamo gde je najveća Svetinja, Krv Hristova, osveštana blagodatnim dejstvom Svetog Duha, tu ne staju virusi, bakterije, ni ma kakva nečistoća, pa je svaka sumnja i osuda toga što se svi pričešćuju iz jedne kašičice ne samo neopravdana, već i pokazatelj potpunog nerazumevanja Svetih Tajni. O tome se, svakako, treba informisati kroz duhovnu literaturu i razgovor sa duhovnikom. Pred Pričešće Svetim Hristovim Tajnama ne jede se i ne pije ništa od ponoći, žene ne stavljaju karmin, kako ne bi ostavljale trag na kašičici iz koje se uzima Pričešće. Zatim se uzima nafora (osvećeni hleb), vodeći računa da nam ni jedna mrvica ne padne na pod, inače je treba pokupiti jer se radi o svetinji. Odevanje i izgled
U crkvi treba da smo odeveni pristojno, bez prepunih stomaka, žvakaće gume, upadljive šminke, držanja ruku u džepovima, ljubopitljivog posmatranja ostalih vernika, smeha i razgovora. Pristojno odevanje isključuje kratke suknje, šortseve, suknje sa dubokim izrezom, provokativnu i prenapadnu odeću. Začuđujuće je to što ljudi nikad ne postavljaju pitanje kako da se obuku za odlazak u pozorište ili u goste prijateljima, a kada idu u goste svome Gospodu i Spasitelju, za Njegovu Svetu Trpezu, gde dobijaju dar života, tu se o načinu oblačenja ili nepotrebno polemiše ili se na to čak i ne obraća uopšte adekvatna pažnja. Nedopustivo je korišćenje mobilnih telefona u crkvi! Kao što i u svojim i tuđim domovima poštujemo određena pravila ponašanja, kako bi naš život u zajednici bio olakšan i služio na međusobnu radost, poštovanje i ljubav, pa su nam ta pravila sasvim prirodna i razumljiva, tako i u hramu treba da budemo prirodni, ne pretvarajući se u roba pravila, kako ne bismo sputavali duh ljubavi i molitve, ali ni da se prema hramu odnosimo nehajno, bahato i bez poštovanja jer se nalazimo na svetom mestu. Kako se krstimo?
Sve sveštene radnje i sve molitve osvećuju se znakom krsta. Krstimo se tako što u jedno saberemo tri prsta desne ruke – palac, kažiprst i srednji prst, a mali i domali prst savijemo na dlan. Tri spojena prsta simbolizuju Sveto Trojstvo – Oca, Sina i Svetoga Duha, dok su dva prsta na dlanu simbol dvojstva Hristove prirode – božanske i ljudske. Sa tri sastavljena prsta dotičemo najpre čelo, posvećujući Bogu svoj um, i govorimo: "U ime Oca", zatim deo ispod grudi, posvećujući Bogu svoje srce, izgovarajući: "i Sina", a na kraju dodirujemo desno pa levo rame, posvećujući Bogu svoju snagu, govoreći: "i Svetoga Duha". Završavamo sa "Amin", što znači: "Neka tako bude". Pogrešno je krstiti se "u vazduhu", na brzinu, improvizovati krsni znak kratkim potezima ispred sebe u znaku malog romba, ne dovršiti ga sasvim, a naročito ga zloupotrebljavati u sujeverne svrhe. Znakom krsta – pod uslovom da smo se prekrstili ispravno – osvećujemo sebe, čitavo svoje biće. Krsnim znakom rasteruju se nečiste sile, njime se ispoveda naša vera u Boga i Vaskrsenje, kao sastavni deo naših molitava. Blagoslov
Sveštenoslužitelju prilazimo smerno, celivamo mu ruku, izgovarajući: "Oče, blagoslovite" ili, u slučaju da je reč o episkopu, "Blagoslovite, vladiko/preosvećeni". Vernik tada od sveštenoslužitelja dobija blagoslov rukom čiji prsti formiraju slova ISHS, što su početna slova Spasiteljevog imena. Za vreme službe, kada sveštenik blagosilja narod, svi treba da poviju glave smerno, primajući taj blagoslov kao od samog Gospoda. Ovim poklonom verni izražavaju svoju blagodarnost Bogu na Njegovoj blagodati i milosti. Posebna vrsta blagoslova je onaj na početku Svete Liturgije, kada sveštenoslužitelj izgovara reči: "Blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha", čime se blagosilja, po Božijoj blagodati, čitavo liturgijsko sabranje i sve što će se na njemu događati. Zato je jako važno doći pre početka Liturgije i prisustvovati joj od početka do kraja, a ne kasniti, pogotovo što se, našim naknadnim prolaženjem kroz hram, remeti molitveni mir. Paljenje sveća
Sveće treba kupovati isključivo u hramu jer su na tom mestu osveštane, a time se pomaže i život i rad hrama u kome se molimo i dobijamo darove od Gospoda. To se odnosi i na sve druge crkvene predmete. Iako je iz praktičnih razloga ustaljena praksa da se na gornjoj površini pale sveće za zdravlje i blagodat živima, a na donjoj za pokoj dušama umrlih, u Hristu su svi živi, pa se ne treba opterećivati formalnom stranom ovog čina. Prilozi
Vernici, po svom nahođenju i mogućnostima, dobrovoljno daju prilog za sveti hram, u znak zahvalnosti za blagodatne darove koje dobijaju u njemu, razumevajući da su prilozi potrebni kako bi se hram mogao dalje izgrađivati i organizovati duhovni život i sveštene radnje. Prilog je naše dobročinstvo kojim vraćamo Gospodu od onoga što nam je On Sam dao.
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 63 Location : Datum upisa : 19.01.2008
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Čet Avg 04, 2011 4:31 pm
Nisam ni znao da imamo ovakvu temu (a ne znam više ni gde stavih onaj "pravilnik" za žene -mislim na temu " Sve žene su grešnice -tako ih vidi crkva "?) Nebitno.....evo dodatka i onoj temi "Religija i oblačenje" -degradacija žene . Koliko ja znam -nigde nema nekog "pravilnika" kako treba da se ponašaju i budu obučeni muškarci u "hramovima Božijim" ? Znači da su žene IPAK degradirane (tj, da sam ja u pravu )
Samo pročitajte prva dva posta .......sve je propisano !
AstrinaKomsinica Master Spamer
Location : Daleko Humor : :) Datum upisa : 22.01.2011
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Čet Avg 04, 2011 4:37 pm
Pa niko nije ni rekao da nisi u pravu...zene jesu degradirane gdje god se okrenes, ali su tome same krive. p.s. a voLes da si u pravu, ej?!:)))))
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Čet Avg 04, 2011 4:37 pm
Znam,ali retko se ko pridržava toga danas.Bar ova generacija,i koje tek dolaze.Do tradicije još drži samo stariji narod..
Uđeš u crkvu,zvone mobiteli,žvaće se.Koliko znam žene ne bi smele da ulaze u pantalonama u Sveti Hram.. No pošto je crkvi danas važnije da se ostavi novac na Ikone,daruje crkva..tako da se ne gleda više kakav ko ulazi..
Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.
Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 63 Location : Datum upisa : 19.01.2008
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Uto Jan 08, 2013 9:55 pm
I taman kada čovek pomisli da je video najrignija i najbesmislenija "pravila" koja samo zadrti mantijaši mogu da smisle (nisam verovao svojim očima kada sam našao ono "pravila ponašanja žena u pravoslavnom hramu " -pročitajte ,stavio sam na temu "sve su žene grešnice ,tako ih vidi crkva" ,da ne ponavljam ovde ,što se nimalo ne razlikuje od fundamenatalisčkog pravilnika islama prema ženama ,a ni ortodox Jevreji nisu nista bolji ) evo i katoličanskog doprinosa budalaštinama mantijaškim -ovoga puta ,za muškarce . Hrvatska katolička NVO: 7 zapovesti muškosti
Obiteljski centar Varaždinske biskupije svojoj pastvi je udelio savete kako bi muškarci i žene trebalo da se ponašaju.
Na njihovom sajtu objavljeno je 7 zapovesti muškosti, koje je napisao Herb Goldberg, profesor psihologije na Univerzitetu Kalifornija Stejt.
Muškarac je veći muškarac:
1. što mu manje sna treba
2. što više boli može da podnese
3. što više alkohola može da komzumira
4. što manje brine o tome šta će da pojede
5. što manje treba pomoć i o nekoga od koga zavisi
6. što više kontroliše i potiskuje svoja osećanja
7. što manje brine o svom telu
Ove poruke su objavljene u rubrici "Muški kutak", ali su, nakon što ih je preneo Večernji list, uklonjene sa sajta. Osim toga, na web prezentaciji Obiteljskog centra stoji i da "dečak i kasnije muškarac mora biti uspešan", te da se "do uspeha dolazi sposobnošću, konkurencijom i borbom", a da "uspeh garantuje položaj, status i statusne simbole".
Žena, sa druge strane, kako piše na sajtu Obiteljskog centra, mora da "mnogo moli i da mnogo radi, uči i ćuti" kako bi bila ženstvena.
"Ona je zagledana u Božje lice i s njega crpi snagu da ostane verna sebi, da drži život u svojim rukama, da ne obeščasti lepotu svoga tela i čežnju svoje duše. Ona je verna i ozbiljna, ne dopušta da iko razori ogradu njene duše, njenog braka i porodice", piše dr Tomislav Ivančić u rubrici "Ženski kutak" i kraju dodaje da je žena "muževljeva čežnja i blagoslov domovine".
Obiteljski centar je objavljivanje ovih navoda u hrvatskom Večernjem listu ocenio kao zlonamernu medijsku hajku.
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 63 Location : Datum upisa : 19.01.2008
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Uto Jan 08, 2013 10:09 pm
A moram da izdvojim još par stvari iz "pravilnika" SPC za žene :
Spremajući se u Dom Božiji, ne šminkajte usne i lice; ne stavljajte parfeme, niti kolonske vode, pa čak i ako imaju vrlo blag miris.
Ne koristite ni dezodorans ,kada dolazite u gužvu ,nije bogougodno ,po mantijašima .
Žene ne treba da dolaze u crkvu ako imaju ciklus i to tokom celog perioda, od prvog dana do potpunog prestanka. (Ako je žena iz nekog razloga ipak došla u hram, neka ostane u predvorju crkve).
Ne ,nego treba tretirati ženu kao "parče smrdljivog svinsjkoh mesa" ,što pročitah u jednom islamskom "priručniku" sličnog sadržaja ,za žene .
U crkvu treba da se dođe na vreme, 10-20 minuta pre službe, da bismo kupili sveće i poklonili se ikonama i moštima, kao i ostalim svetinjama u hramu.
"Ne gradite hramova ,ne klanjajte se idolima -Biblija . Ali SVAKAKO da niste došli bez para i NIKAKO da ne zaboravite KUPITI I DARIVATI !
Žena ne treba da skida maramu, naprotiv, mora da je stavi na glavu pre ulaska u crkveno dvorište i da je više ne skida.
Tako nekako ,kao hidžab ili zar ....simbolično?
Ako nije post, krstimo se (bez bilo kakvih rukavica) i činimo p o j a s n i poklon.
Za vreme posta, treba da se osenjujemo krsnim znakom čineći z e m n i poklon.
Zemni poklon je kleknuti na zemlju i čelom dodirnuti "sveto tlo" . Malo da se metaniše ,ili "temena" ,kako se to zove kod Turaka ? Da ne bude da zlobno izmišljam ....ovo i puno više :
PRAVILA PONAŠANJA
Auror@ SOLDIER of LOVE
Godina : 64 Location : Neoplanta Humor : aha Datum upisa : 12.04.2014
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Čet Maj 15, 2014 6:28 pm
Dodala bih malo na ovu temu, opet iz nekog "svog ugla" kao žena koja je boravila u manastiru. Da, postoji niz pravila koja degradiraju ženu u hramu, ali postoji i niz objašnjenja, što se tiče manastira i onih koji borave u njemu, a nisu zamonašeni. Manastir u kome sam boravila je mešovit- znači nije ni samo muški, ni samo ženski. Na čelu manastira je Iguman, a uz njega i Igumanija, koja zbog starosti, više boravi u svojoj keliji. Pokrivanje glave kod žena, simbolično je predstavljanje smernosti, koju pred Bogom, treba da imaju žene, pokrivši svoju raskoš - kosu, a po predanju, ugledavši se na Heruvime (Andjele sa 3 para krila) koji su pognute glave prilazili Bogu i svojim krilima pokrivali glave. Suknja - nikako pantalone, mora da bude ispod kolena, najbolje - sasvim dugačka, da ne otkriva ni listove noge. U manastiru, to je poštovanje prema monasima koji su se zakleli na celibat, kako se ne bi dovodili u iskušenje, pojavom posetioca. U tu svrhu, ne nanosi se ni preterana šminka, ruža nema, da ne bi ostajao na ikonama, nema dekoltea i jakih dezodoransa. Crkvom treba da se širi miris tamjana. Jedini miris koji je još dozvoljen, to je miris osveštanog ulja, sa Hristovog groba, koji ima blagi cvetni miris. Muškarci, svi do jednog, koji su ušli u crkvu, u kratkim pantalonama, bez majice ili u potkošulji - Iguman im je samo bez reči, pokazao -vrata crkve. Van crkve, u konaku, kuhinji, na imanju, Iguman je odredio drugačije - mogli smo se i sunčati, zadignutih majica, i sukanja, mogli smo zapaliti cigaretu, hodati bosi u hodniku konaka, slušati muziku, žvakati žvake, raditi u bašti -muškarci bez majica, žene u majicama na bretele - jer - to je život... Nismo smeli ulaziti u keliju monaha i uznemiravati ih, nismo smeli iznositi hranu iz kuhinje, bez dozvole (blagoslova Igumana). Nije se smelo prilaziti kuhinji, a pogotovo jelu koje se kuva, bez blagoslova (dozvole) Igumana. Poslušanje - posao koji je dat, morao se obavljati, samo kada i kako to Iguman odredi. Imala sam osećaj, kao da sam u jednoj ogromnoj patrijarhalnoj porodici... Amiši su mi isto padali na pamet, ali se ovde mogla slušati i muzika i gledati tv. Suština koja je u pravilima ponašanja u manastiru, bilo da su pravila degradirajuća ili ne, to je - da osoba koja ulazi na sveto mesto, mora da shvati da ne može da se ponaša bahato i svojevoljno, da preuzima na bilo koji način centar pažnje, koji odvraća od svrhe dolaska, a to je poklonjenje nečem mnogo većem nego što je čovek. Svi simboli i svi detalji, ovde su radi podsećanja čoveka, žene, deteta - da ljudi ne mogu i ne treba da pokušavaju sve da kontrolišu, niti da se trude da sve shvate (u smislu Božanske promisli i moći). Da... Duboki poklon se u pravoslavlju zove - metanije, a postoji i naklon u pojasu i duboki naklon. Ono što mi je pomoglo da izdržim 4 sata stajanja pri jutrenju i jutarnjoj molitvi, to su upravo "strateški" rasporedjeni ovi nakloni, koji su u momentu uklonili moj bol u kičmi, da mogu nastaviti sa stajanjem. Ono što izgleda užasno, gledano sa strane, to je "lomljenje ega" koji kroz razne načine, ovim pravilima, ima za svrhu da ojača dobrotu i toleranciju u čoveku, da se umesto sebi, okrene lepotama oko sebe i sebi bližnjima. Ako se na ovakav način posmatraju pravila i ako se zna na koji način su vekovima, nepismeni ljudi, trebali biti na neki način primorani da poštuju ta pravila, postaje malo jasnije i sve ono što vidimo danas.
Danubius Čuvar Vatre
Godina : 63 Location : Datum upisa : 19.01.2008
Naslov: Re: Ponašanje žene u Hramu Božijem/SPC ....i drugi "pravilnici " Uto Apr 28, 2015 9:02 pm
Ovaj "pravilnik" nisam ja zlobno izmislio -nego ga preneo sa zvaničnog crkvenog sajta . Dakle -postoje vrlo stroga pravila oblačenja i ponašanja žena u hramu božijem (SPC ) Isto tako je poznato da se izvesne naše pevaljke na sva usta deklarišu kao "velike vernice i pravoslavke" (Seka Alksić. Ceca ,Maja Nikolić ...) a pre svih -Vesna Vukelić Vendi . E pa .....evo kako ta velika vernica i poštovaoc svete matere crkve dolazi u istu.