| | EPSKA narodna pesma | |
| | Autor | Poruka |
---|
sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Epske pesme Pet Jul 23, 2010 9:59 pm | |
| First topic message reminder :Svi smo ih ucili. Koja vam se dopadaju?Jedna od meni najomiljenijih jeMali Radojica.........."A, bogami, nij' umro Rade, nij' umro, već se ućutio - sakupite kola đevojaka i pred njima lijepu Hajkunu, hoće li se nasmijati na nju!" Sakupiše kolo đevojaka i pred njima lijepu Hajkunu. Na Rada je kolo navodila, preko Rada nogama igrala. A kakva je, da je Bog ubije, od sviju je i veća i ljepša, ljepotom je kolo začinila, a visinom kolo nadvisila - stoji zveka na vratu đerdana, stoji škripa gaća od sandala! Kad je zgleda Mali Radojica, lijevijem okom progleduje, desnijem se brkom nasmijava. A kad vid'la Hajkuna đevojka, ona snimi svilena jagluka, njime pokri Rada po očima a da druge ne vide đevojke; pa je svome babi govorila: "Jadan babo, ne griješi duše, već nosite sužnja, zakopajte!" Onda veli Bećir-aginica: "Bre, nemojte zakopati kurve, već ga bac'te u debelo more te naran'te ribe primorkinje lijepijem hajdučkijem mesom!" Uze njega aga Bećir-aga, pa ga baci u debelo more. Al' je Rade čudan plivač bio! Daleko je Rade otplivao, ....................................Pa uvati Hajkunu đevojku, odvede je u zemlju Srbiju, Dovede je u bijelu crkvu, Od Hajkune gradi Anđeliju, pa je uze za vjernu ljubovcu. [You must be registered and logged in to see this image.]
A vama?
Poslednji izmenio sonia dana Sub Jul 24, 2010 5:14 pm, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
slatkicass Frumos si de foc
Datum upisa : 10.10.2007
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Ned Dec 12, 2010 6:30 pm | |
| Зидање Скадра
Град градила три брата рођена, До три брата, три Мрњавчевића: Једно бјеше Вукашине краље, Друго бјеше Угљеша војвода, Треће бјеше Мрњавчевић Гојко; Град градили Скадар на Бојани, Град градили три године дана, Три године са триста мајстора; Не могаше темељ подигнути, А камоли саградити града: Што мајстори за дан га саграде, То све вила за ноћ обаљује. Кад настала година четврта, Тада виче са планине вила: "Не мучи се, Вукашине краље, Не мучи се и не харчи блага! Не мож, краље, темељ подигнути, А камоли саградити града, Док не нађеш два слична имена, Док ненађеш Стоју и Стојана, А обоје брата и сестрицу, Да зазиђеш кули у темеља: Тако ће се темељ обдржати, И тако ћеш саградити града."
*********************** Гради краље Скадар на Бојани, Краље гради, вила обаљује, - Не да вила темељ подигнути, А камоли саградити града! Па дозивље из планине вила: "Море, чу ли, Вукашине краљу, Не мучи се и не харчи блага! Но ето сте три брата рођена, У свакога има вјерна љуба; Чија сјутра на Бојану дође И донесе мајсторима ручак, Зиђите је кули у темеља: Тако ће се темељ обдржати, Тако ћете саградити града." Кад то зачу Вукашине краљу, Он дозива два брата рођена: "Чујете ли, моја браћо драга, Ето вила са планине виче, Није вајде што харчимо благо, Не да вила темељ подигнути, А камоли саградити града! Још говори са планине вила: Ев' ми јесмо три брата рођена, У свакога има вјерна љуба; Чија сјутра на Бојану дође И донесе мајсторима ручак, Да ј' у темељ кули узидамо: Тако ће се темељ обдржати, Тако ћемо саградити града. Но је л', браћо, Божја вјера тврда Да ниједан љуби не докаже, Већ на срећу да им оставимо, Која сјутра на Бојану дође?" И ту Божју вјеру зададоше Да ниједан љуби не докаже. У том их је ноћца застанула, Отидоше у бијеле дворе, Вечераше господску вечеру. Ал' да видиш чуда великога! Краљ Вукашин вјеру погазио, Те он први својој љуби каза: "Да се чуваш, моја вјерна љубо! Немој сјутра на Бојану доћи, Ни донијет' ручак мајсторима, Јер ћеш своју изгубити главу, Зидаће те кули у темеља!" И Угљеша вјеру погазио, И он каза својој вјерној љуби: "Не превар' се вјерна моја љубо! Немој сјутра на Бојану доћи, Ни донијет' мајсторима ручак, Јера хоћеш млада погинути, Зидаће те кули у темеља!" Млади Гојко вјеру не погази, И он својој љуби не доказа. Кад ујутру јутро освануло, Поранише три Мрњавчевића, Отидоше на град на Бојану. Земан дође да се носи ручак, А редак је госпођи краљици. Она оде својој јетрвици, Јетрвици, љуби Угљешиној: "Чу ли мене, моја јетрвице! Нешто ме је забољела глава, Тебе здравље, пребољет' не могу; Но понеси мајсторима ручак." Говорила љуба Угљешина: "О, јетрво, госпођо краљице! Нешто мене забољела рука, Тебе здравље, пребољет' не могу; Већ ти збори млађој јетрвици." Она оде млађој јетрвици: "Јетрвице, млада Гојковице! Нешто ме је забољела глава, Тебе здравље, пребољет' не могу; Но понеси мајсторима ручак." Ал' говори Гојковица млада: "Чу ли, нано, госпођо краљице! Ја сам рада тебе послушати, Но ми лудо чедо некупато, А бијело платно неиспрато." Вели њојзи госпођа краљица: "Иди", каже, "моја јетрвице, Те однеси мајсторима ручак, Ја ћу твоје изапрати платно, А јетрва чедо окупати." Нема шта ће Гојковица млада, Већ понесе мајсторима ручак. Кад је била на воду Бојану, Угледа је Мрњавчевић Гојко; Јунаку се срце ражалило, Жао му је љубе вијернице, Жао му је чеда у колијевци, Ђе остаде од мјесеца дана; Па од лица сузе просипаше. Угледа га танана невјеста, Кротко ходи, док до њега приђе: "Што је тебе, добри господару, Те ти рониш сузе од образа?" Ал' говори Мрњавчевић Гојко: "Зло је моја вијернице љубо! Имао сам од злата јабуку, Па ми данас паде у Бојану, Те је жалим, прегорет' не могу!" Не сјећа се танана невјеста, Но бесједи своме господару: "Моли Бога ти за твоје здравље, А салићеш и бољу јабуку!" Тад јунаку грђе жао било, Па на страну одвратио главу, Не шће више ни гледати љубу; А дођоше два Мрњавчевића, Два ђевера Гојковице младе, Узеше је за бијеле руке, Поведоше у град да уграде, Подвикнуше Рада неимара, Раде викну до триста мајстора; Ал' се смије танана невјеста, Она мисли да је шале ради. Турише је у град уграђиват'; Оборише до триста мајстора, Оборише дрвље и камење, Узидаше дори до кољена: Још се смије танана невјеста, Још се нада да је шале ради; Оборише до триста мајстора, Оборише дрвље и камење, Узидаше дори до појаса: Тад отежа дрвље и камење; Онда виђе шта је јадну нађе, Љуто писну како љута гуја, Па замоли два мила ђевера: "Не дајте ме младу и зелену!" То се моли, ал' јој не помаже, Јер ђевери у њу и не гледе. Тад се прође срама и зазора, Паке моли свога господара: "Не дај мене, добри господару, Да ме младу у град узидају! Но ти прати мојој старој мајци: Моја мајка има доста блага, Нек ти купи роба ил' робињу. Те зидајте кули у темеља." То се моли, но јој не помаже. А кад виђе танана невјеста Да јој више молба не помаже, Тад се моли Раду неимару: "Богом брате, Раде неимаре, Остави ми прозор на дојкама, Истури ми моје б'јеле дојке, Када дође, мој нејаки Јово, Када дође, да подоји дојке!" То је Раде за братство примио, Остави јој прозор на дојкама, Па јој дојке упоље истури, Када дође нејаки Јоване, Када дође, да подоји дојке. Опет тужна, Рада дозивала: "Богом брате, Раде неимаре, Остави ми прозор на очима, Да ја гледам ка бијелу двору Кад ће мене Јова доносити И ка дворy опет односити." И то Раде за братство примио, Остави јој прозор на очима, Те да гледа ка бијелу двору Каде ће јој Јова доносити И ка двору опет односити. И тако је у град уградише, Па доносе чедо у кол'јевци, Те га доји за неђељу дана, По неђељи изгубила гласа; Ал' ђетету онђе иде храна: Дојише га за годину дана, Како таде, тако и остаде, Да и данас онђе иде храна: Зарад' чуда и зарад' лијека, Која жена не има млијека.
| |
| | | sonia حبيبي
Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Uto Nov 01, 2011 10:16 pm | |
| .........................................
Ja pogledah na đevojku, majko, kad đevojka grozne suze pušta, sve marame suzam' pokvasila, stakaju se đogu niz kopita. Kad ja viđeh, moja stara majko, a tako mi boga pravednoga, sve mi srce puče za đevojkom, pa pomislih, stara moja majko, bolje mi je poginuti ovđe no sramotno doma dolaziti; pa potegoh darovnicu đordu, njom udarih Belil-agu straga po ramenu i po desnoj ruci, a zažmurih oči obadvije, da ne viđu kad ću poginuti. Kad pogledah na Turčina, majko, kad tu age Belil-age nema, no mu stoje bakračlije prazne; na labudu nema gospodara, nego dvije pole oko konja.
.............. | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Sre Jun 13, 2012 9:50 pm | |
| Ban Milutin i Duka Hercegovac
Često knjige zemlju prehodjahu, Ni ko znade, kuda, ni otkud su. Knjige idu od Prizrena grada, Od Srpskoga silna car Stevana, Na Požegu banu Milutinu, 'Vako care banu govoraše: "Slugo moja, bane Milutine! "Opremi se u bijelu dvoru, "Povedi mi trideset delija "Od tvojega ravna Dragačeva, "Hajde š'njima ka Prizrenu gradu, "Jer hoćemo, bane, vojevati "Na daleko u zemlju Bugarsku "Na Mijajla kralja Bugarskoga; "Tamo ćemo, bane, začamati, "No se spremi za tri godinice." Dodje knjiga u Požegu ravnu Na koljeno banu Milutinu. Kada bane knjigu proučio, Ud'riše mu suze od očiju, A gleda ga ljuba Ikonija, Pa mu tiho mlada govorila: "Gospodaru, bane Milutine! "Otkud knjiga, od koga li grada? "Što l' je učiš, a suze proljevaš?" Veli njojzi bane Milutine: "Ču l' me dušo, ljubo Ikonija! "Ova j' knjiga od Prizrena grada, "Od našega silna car Stevana; "Car me zove na njegovu vojsku "Na daleko u zemlju Bugarsku "Na Mijajla kralja Bugarskoga, "Kaže, ljubo, za tri godinice, "Da će biti boja s Bugarima. "No ču li me, ljubo Ikonija! "Gledaj mene prebijele dvore, "Nemoj moje dvore opustiti; "Pazi mene dva nejaka sina, "Udomi mi sestricu Jelicu "U lijepu varoš Djakovicu; "Kopaj mene devet vinograda "U Banjici i u Atenici, "U Loznici i u Pakovraću; "A čuvaj mi devet vodenica "Niz Bjelicu i niz Moravicu; "Gledaj našu slavnu zadužbinu "Pod Banicom crkvu Ježevicu; "Čekaj mene za tri godinice, "Dok se vratim iz zemlje Bugarske." A kad bane ljubi naručio, Opremi se na carevu vojsku, On povede trideset delija, Ode pravo uz vodu Moravu, Dokle s' primi lomna Vlaha Starog, A odatle u Sjenicu ravnu, Od Sjenice u polje Kosovo, Od Kosova uz Šaru planinu, Dokle dodje u Prizrena grada. Ali care vojsku podigao I pošao niz vodu Bistricu, Sustiže ga bane Milutine Na onome Golešu planini; Tu se bane s carem sastanuo I za lako zdravlje upitao I sretna mu puta čestitao. A veli mu silan car-Stevane: "Slugo moja, Milutine bane! "Ako mene Bog i sreća dade, "Te dobijem kralja Bugarina, "Hoću tebe, slugo, pokloniti "U državu zemlju Bosnu slavnu, "Da banuješ i da gospoduješ, "Milutine, za života tvoga." Pa s' otale vojska okrenula, Niz Srbiju ka zemlji Bugarskoj. Kad dodjoše u zemlju Bugarsku, Dočeka ih kralju Mijailo Ukraj Laba ukraj vode ladne. Tu se kralje s carem udario, Bili su se tri bijela dana. Kad četvrto jutro osvanulo, Loša kralju sreća preskočila, Te se kralje s carem susretnuo, No ga dobro Stevo dočekao, Na dobru ga konju poćerao, Sustiže ga u po' polja ravna, Sabljom manu, ods'ječe mu glavu, Porobi mu silovitu vojsku, A on sjede u zemlju Bugarsku, I umiri zemlju Bugariju. No za dugo care začamao, Kažu, brate, za tri godinice, Začamao u zemlji Bugarskoj, I sa šnjime bane Milutine. No da vidiš mlade banovice! Tu ne prodje ni godina dana, Ona bana s vojske ne čekaše: Batali mu prebijele dvore, Opusti mu devet vinograda. Rasprodade devet vodenica, Poruši mu crkvu Ježevicu, Ne udade sestricu Jelicu, Ne pazi mu dva nejaka sina; Nego piše list knjige bijele, Te je šilje u Hercegovinu, Na koljeno Duki Hercegovcu: "Ču li mene, Duka Hercegovče! "Ti pokupi kićene svatove, "Šnjima hajde u Požegu ravnu "A mojemu dvoru bijelome, "Te me uzmi za vijernu ljubu, "Jer sam mlada danas ostanula, "Ta banica mlada, udovica, "A bane je mene poginuo "Vojujući u zemlji Bugarskoj; "No se nemoj, Duka, zatrajati, "Jer me prose mlogi prosioci." Na brzo mu knjigu opravila. A kad Duki sitna knjiga dodje, Te on vidje, što mu knjiga kaže. On ne kupi kićenijeh svata, Već se spremi na bijeloj kuli, Ud'ri na se dibu i kadivu, Pa se skide niz bijelu kulu, Ode pravo u donje podrume, Te opremi debela kulaša, Pa se njemu na ramena baci, Ode pravo preko Bosne slavne Dokle stiže Drini valovitoj, Zdravo Drinu vodu prebrodio, A maši se lomna Vlaha Starog Dokle dodje do Užica grada, Pa se spusti u Požegu ravnu Ka banovu dvoru bijelome, Pred dvorom mu odsjede kulaša, A srete ga gospodja banica, Ruke šire, u lica se ljube, Uzeše se za bijele ruke, Otidoše na tanke čardake, Ugosti ga gospodja banica Sa šećerli kavom i rakijom, Pa doziva svoje vjerne sluge, Ovako im mlada govorila: "Čujete l' me, moje vjerne sluge! "Pazite mi moga gospodara, "Gospodara, Duku Hercegovca, "Bolje nego starog Milutina." Tako stade za petnaest dana, Dok se spremi mlada banovica, Pa pokupi sve banovo blago, Odnese mu svijetlo oružje, Odvede mu dva konja viteza, Zarobi mu dva nejaka sina I sa šnjima sestricu Jelicu, Ode s Dukom u Hercegovinu. Tako bilo, za dugo ne bilo, Glas otide od usta do usta, Dokle začu bane Milutine, A on skoči na noge lagane, Ode pravo caru čestitome, Na jutru mu nazva dobro jutro, A bolje mu care privatio: "Dobro dodje bane Milutine! "Što si, bane, tako uranio? "A što li si, sine, neveseo?" Poklanja se bane do zemljice, Ljubi caru ruku i koljeno, Pa mu ode smjerno govoriti: "Gospodaru, silan car Stevane! "Evo ima četiri godine, "Kako s tobom, care, vojujemo "Po Bugarskoj po zemlji prokletoj, "A moje sam dvore ostavio "I banicu ljubu Ikoniju, "Pa sad čujem, da se preudala, "I b'jele mi dvore poharala "Sa nekakim Dukom Hercegovcem, "Dva mi mlada zarobili sina "I Jelicu moju milu seju, "Sve odveo u Hercegovinu, "Moje b'jele dvore batalio; "Ostalo mi devet vinograda "Nerezani i neokopani, "Ne melje mi devet vodenica, "No ih kuja svijeh rasprodala, "Porušila moju zadužbinu, "Ta lijepu crkvu Ježevicu; "No ti s' molim, mili gospodaru! "Pusti mene do bijela dvora, "Da obidjem prebijele dvore, "Da povratim moje mlogo blago "A i moja dva nejaka sina "I sestricu Jelicu djevojku; "Da s' osvetim Duki zulumćaru, "Da mu vratim žalost za sramotu." Kad je care bana saslušao, Onda njemu 'vako govorio: "Priustav' se, bane Milutine, "Da ti dadem sićana vermana, "Što sam tebe, bane, poklonio "Zemlju Bosnu u tvoju državu." Kad je bane cara saslušao, Prikloni se do zelene trave, Poljubi ga u skut i u ruku, Pa pričeka tri bijela dana. Kad četvrto jutro osvanulo, Car mu dade sićana vermana, Pa s' otale bane podigao, Ode pravo kroz zemlju Bugarsku, Dokle dodje do Kruševca grada, A otale uz vodu Moravu, Dokle bane dodje pod Jelicu, Pod Jelicu u selo Banjicu, Te ogleda svoje vinograde; Pa se vati ravna Dragačeva, Stiže bane pitomoj Požezi A svojemu dvoru bijelome; Al mu b'jeli dvori potavnili, Polupani srčali pendžeri, Obaljeni visoki čardaci, Oburvati duboki podrumi, Porušena mermerli avlija, Obaljena demirli kapija; U dvoru mu nigdje nikog nema, Osim bolan sluga Milovane; Pita njega bane Milutine: ,O Boga ti, moja vjerna slugo! "Ko pohara moje b'jele dvore? "Ko l' odvede dva nejaka sina "I Jelicu moju milu seju? "Ko l' pokupi iz riznice blago? ,Ko l' odvede konje iz arova? "Ko l' odnese svijetlo oružje "I odvede ljubu Ikoniju?" Veli njemu sluga Milovane: "Gospodaru, Milutine bane! "Sve ti, bane, ljuba poharala "Sa kurvićem Dukom Hercegovcem; "Sve odnese u Hercegovinu, "Da se slavi Duka zulumćaru "Na sramotu tebe i tvojima." A kad bane slugu saslušao, On se maši rukom u džepove, Dade njemu dvanaest dukata: "Naj to tebe, slugo Milovane, "Te se rani i oda zla brani, "Dok se vratim iz Hercegovine." Pa okrenu pomamna djogina, Ode pravo preko Vlaha Starog Doke stiže u Hercegovinu B'jeloj kuli Duke Hercegovca; Ali Duke doma ne bijaše, No otiš'o ka Trojici crkvi I odveo ljubu Ikoniju; U dvoru mu nikog ne bijaše, Do banova dva nejaka sina. Goli, bosi stoje u avliji I meću se kamena s ramena, Pa govori mladji starijemu "Udri, brate, ako bolje možeš." A stariji mladjem govorio: "Kako ću ti, brate, odbaciti, "Kad se nisam vinom pričestio "Ni bijelim ljebom naranio, "Od kako sam baba izgubio?" Kad to čuo bane Milutine, Ud'riše mu suze od očiju, Ugna djoga u mermer-avliju, Opazi ga dvoje djece ludo, Pa pobježe u bijele dvore, Te kazuju svojoj miloj tetki: "Teto naša, Jelice djevojko! "Neko dodje u mermer avliju, "I on jaše djoga babovoga!" A kad čula Jelica djevojka, Te izidje pred bijele dvore, Odmah pozna svoga mila brata, Pa mu pade mlada oko vrata, Roni suze niz bijelo lice; A tješi je bane Milutine: "Nemoj, sestro, više tugovati! "Ta dosta si mlada tugovala "U rukama Duke zulumćara." Te s' djevojka malo utješila, Dovede mu dva nejaka sina, Ode bane djecu milovati, A Jelici tiho govoriti: "Otvori mi prebijelu kulu." Al' mu sestra tiho otgovara: "Kučka jedna, a ne snaha moja, "Od kule je ključe odnijela, "I otišla s Dukom zulumćarom "Ka Trojici prebijeloj crkvi." Kad je bane sestru saslušao, On podviknu trideset delija, Te na kuli obiše kapiju. Ban se penje na bijelu kulu, Te otvara popete sepete, Nadje bane dječine haljine: Od kadive zelene dolame, I nadje im tanke preobuke, On obuče dva nejaka sina I Jelicu svoju milu seju, Pa on obi Dukine podrume, Napoji ih vinom crvenijem, A narani ljebom bijelijem, Pa ih posla u mermer-avliju, Da s' igraju mladi po avliji, A on sakri konje u podrume, A delije na bijelu kulu; Ode gledat' sa bijele kule, Šta mu djeca po avliji rade, I šta će im Duka učiniti, Kada s ljubom u avliju dodje. Malo bilo, za dugo ne bilo, Al' eto ti Duke Hercegovca Sa njegovom ljubom Ikonijom; Kako vidje dva banova sina, On potrže pletenu kandžiju, Ode ćerat' djecu po avliji. Ali skoči bane sa čardaka, Viknu bane trideset delija, Opkoliše Duku zulumćara, Šćahu njega živa uvatiti; No se ne da Duka uvatiti, Trže sablju u desnicu ruku, Dvije banu pogubio sluge. Kad to vidje bane Milutine, On udari Duku zulumćara Sa svojijem pernim buzdovanom, Udari ga u čelo junačko, Duka pade u zelenu travu, Duka pade, a bane dopade, Koliko mu krvi žedan bješe, Sabljom manu, ods'ječe mu glavu To kad vidje ljuba Ikonija, Stade bjegat' mlada niz avliju, Ne dadoše dva banova sina, Veće odmah kuju uvatiše, U ruke je banu dodadoše. Bane viknu na svoje delije, Donesoše b'jelu krpu platna, Zališe je lojem i katranom, Pa uviše kuju Ikoniju Savrh glave do zelene trave, Pa on sjede piti rujno vino, A njoj rusu kosu zapališe. Kad dogore dolje do očiju, Ona s' moli banu Milutinu: "Gospodaru, bane Milutine! "Ne daj, bane, tvoje oči čarne, "Dosta si ih puta poljubio." Ali veli bane Milutine: "Dok ljubio, dotle i branio, "Sad nek brani Duka zulumćaru Kad dogore do bijelih dojki, Ona zove dva nejaka sina: "Djeco moja, ako Boga znate! "Vi ne dajte dvije b'jele dojke, "Dosta su vas ml'jekom zadojile "I ludijeh do sad odranile." Ali veli dvoje djece ludo: "Jesu, majko, al' je skupo stalo "Ta dvoreći Duku zulumćara "Goli, bosi za tri godinice." Tako zgore kučka Ikonija Savrh glave do zelene trave. Bane skoči od zemlje na noge, Te Dukinu poharao kulu, Odnese mu blago i oružje, I odvede konje i sokole, Zapali mu prebijele dvore, Pa otide novoj banovini, Štono mu je care poklonio Vojujući po zemlji Bugarskoj; Namjesti se bane Milutine U Maglaja bijeloga grada. Tu mu dodje zemlja Bosna slavna, I od Bosne trides't kapetana, Te se mladi banu pokloniše. Ban udade sestricu Jelicu U pitomu varoš Djakovicu Za sokola Brdjanina Pavla, A oženi dva nejaka sina S preko mora otud od Latina: Steče bane mloge prijatelje. Bog mu dao sa životom zdravlje! Nama, braćo, na sretno veselje! To velimo, da se veselimo, Ne bi li nas i Bog veselio! | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Sre Jun 13, 2012 9:51 pm | |
| I pesme dugog i pesme kratkog stiha su spevane tako da se pevaju,ali ne *na glas* ,kao što se pevaju lirske peme,već uz pratnju gusala ili nekog drugog muzičkog instrumenta.Ne zna se tačno uz kakvu muziku su se "bugarile" pesme dugog stiha - bugarštice,ali se zna da je pesma bila praćena udaranjem u neki muzički instrument. Deseteračke pesme se *kazuju* uz gusle - ova vrst pevanja je više kazivanje ili pričanje dogadjaja koji pesam opisuje. O guslarima - pevačima iz starih vremena se ne zna mnogo,o njima se saznaje nešto više tek od vremena Vuka Karadžića kada je počeo skupljati narodne pesme.
Vuk beleži: "Pjesme jenačke po narodu najviše raznose slijepci, i putnici i hajduci. Slijepci radi prošnje idu jednako po svemu narodu od kuće do kuće, i pred svakom kućom ispevaju po jednu pjesmu, pa onda ištu da im se udijeli, a đe ih ko ponudi, onđe pjevaju i više; a o praznicima idu k namastirima i k crkvama na sabore i na panađure, pa pjevaju po čitav dan. Tako putnik, kad dođe u kakvu kuću na konak, obično je da ga uveče ponude guslama da pjeva, a osim toga putem po hanovima i po krčmama svud imaju gusle, pa putnici uveče pjevaju i slušaju; a hajduci zimi na jataku danju leže u potaji, a po svu noć piju i pjevaju uz gusle i to najviše pjesme od hajduka." | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Sre Jun 13, 2012 9:52 pm | |
| Bugarštice su najstarije narodne epske pesme ,datiraju iz 15. veka i dugog su stiha, a najstarija sačuvana zbirka ovih pesama jeste "Erlangenski rukopis" s početka 18. veka. Epske narodne pesme kratkog stiha su deseteračke,a deseterački ritam ovog vida narodnog pesništva preuzet je iz zvuka narodnog instrumenta uz koji se pevala pesma o junacima,u bogatoj i raskošnoj riznici pesama čije se savršenstvo, složenost i lepota često mogu meriti sa vrhovima svetske klasične poezije.
[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Sre Jun 13, 2012 9:53 pm | |
| Kad su bili kroz polje Kosovo, Miloš hoće gradu Vučitrnu, pa govori srpskom car-Stjepanu: „Zbogom ostaj, moj mili ujače, moj ujače, srpski car-Stjepane!" Tade se je care osjetio da je ono Miloš Vojinović, pa govori svojemu nećaku: „Ta ti li si, dijete Milošu! Ta ti li si, moj mili nećače! Blago majci koja te rodila, i ujaku koji te imade! Zašto mi se otprije ne kažeš, nego sam te putem namučio i konakom i gladi i žeđu ?" Teško svuda svome bez svojega! | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Sre Jun 13, 2012 9:54 pm | |
| Pesme o oslobođenju Srbije i Crne Gore
"Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu", kako ih je nazvao Vuk Karadžić, pevaju o borbama s Turcima u 18. veku i u prvoj polovini 19. veka u Crnoj Gori, Hercegovini i Srbiji. Među njima posebnu celinu čine pesme o ustanku u Srbiji početkom 19. veka. Najviše ima crnogorskih pesama, koje se izdvajaju ne samo po temama nego i po svojim umetničkim svojstvima tako da čine poseban tip u okviru naše usmene epike. U najvećem broju, te pesme govore o mesnim, plemenskim ili pojedinačnim sukobima s Turcima, o turskim pljačkaškim pohodima u crnogorska brda radi naplate harača, o otmicama i odbrani stada (pesme o "udarima na ovce" čine jednu od najvećih i najosobenijih tematskih skupina u crnogorskom ciklusu), o hajdukovanju i četovanju, o međuplemenskim zađevicama i sukobima, o junačkim osvetama (o toj su temi neke od najboljih crnogorskih pesama: Perović Batrić, Tri sužnja). Lokalne po događajima i ličnostima o kojima su pevale, te su pesme retko prelazile plemenske granice (svako pleme imalo je svoju tradiciju i svoju plemensku epiku) a unutar tih granica one su živele kao najvažniji deo usmene narodne hronike, i ujedno kao izvanredni primeri čojstva i junaštva, koje su istaknuti pojedinci – u teškim, dramatičnim trenucima za sebe – dali svome plemenu, primeri koje posle njihovi saplemenici čuvaju i spominju kao dragoceno predačko zaveštanje. Jednostavne u načinu obrade građe, škrte u razvijanju radnje i u opisima, bez izrazitih epskih likova (čobanin-vitez Nikac od Rovina jedan je od retkih junaka koji su zakoračili iz epske hronike u epsku legendu), oskudne u stilskim sredstvima, bez visokih umetničkih dometa starije epike – nove crnogorske pesme odlikuju se dokumentarnom tačnošću i trezvenim realizmom (Vuk Karadžić je primetio da u njima ima "više istorije nego poezije" a Njegoš je hvalio njihovu istorijsku "točnost"). Te pesme krasi osobeni herojsko-patrijarhalni moral, u kome je došao do izraza način života i shvatanja crnogorskog plemenskog društva.
Ustanički ciklus sadrži nevelik broj pesama. Najveći broj tih pesama potiče od jednog pevača izuzetne obdarenosti, Filipa Višnjića. Otuda taj ciklus mnogo više nego ostali, o kojima je do sada bilo reči, nosi obeležja ne samo tematskog nego i autorskog jedinstva, te se zato o njemu mora govoriti na drugi način, u vezi s pevačkim i stvaralačkim likom Filipa Višnjića. | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Sre Jun 13, 2012 9:55 pm | |
| Hajdučki i uskočki ciklus
Pesme "srednjih vremena" obuhvataju razdoblje ropstva pod Turcima ispunjeno pojedinačnim i skupnim sukobima s osvajačem. Nazivi hajdučki i uskočki ciklus, koji se obično upotrebljavaju za njih, nisu sasvim podesni: prvo, što među pesmama "srednjih vremena" ima dosta takvih koje nisu ni hajdučke ni uskočke, već predstavljaju odjek događaja iz međunarodne istorije (npr. o vojevanju Turaka na Beč, o ratovima Turaka s Rusijom) ili pevaju na legendaran način o odnosu hrišćanske (srpske) crkve i turske države, drugo, što u hajdučkim i uskočkim pesmama nema dovoljno međusobne povezanosti niti jedinstvenog pregleda događaja pa se dešava da isti junaci, naročito turski, ginu u više pesama. Pesme o turskim vremenima, kao i pretkosovske i kosovske, kupe se u više tematskih krugova, u čijem su središtu pojedini junaci ili grupe junaka: krug oko Starine Novaka i njegove družine i njegova sina Grujice, krug oko Tomića Mijata, oko Baje Pivljanina, krug oko senjskih uskoka gde su glavni junaci Senjanin Ivo, Senjanih Tadija, Komnen Barjaktar i dugi, krug oko kotarskih uskoka, gde se javljaju Stojan Janković, njegov otac Janko Mitrović, Ilija Smiljanić, Vuk Mandušić i drugi. Najstariji je krug oko Starine Novaka, u kome su obuhvaćena ne samo turska vremena nego i poslednji dani naših srednjovekovnih država. U najpoznatijoj pesmi iz tog kruga i jednoj od najizrazitijih hajdučkih pesama, Starina Novak i knez Bogosav, razlog odmetanja u hajduke nije turski zulum, nego nepodnošljivi "namet na vilajet", kojim je "prokleta Jerina" opteretila narod da bi sagradila Smederevo. Ta pesma, koja o hajdukovanju govori trezveno, bez ulepšavanja, donosi i neku vrstu filosofije hajdučkog života: "A kadar sam stići i uteći / i na strašnom mjestu postojati". O tome šta znači, "na strašnom mjestu postojati" govore mnoge pesme o mučenju u hajduka, od kojih su najbolje Mali Radojica i Stari Vujadin. Dok se u prvoj zarobljeni hajduk izbavlja muka i tamnice uz pomoć zaljubljene Turkinje, u drugoj je sadržana sva surova zbilja hajdučkog života i njegov herojski moral: izdržati muke, ne odati nikoga. Mnoge hajdučke i uskočke pesme obrađuju na razne načine romantični motiv ženidbe s otmicom. Neki hrišćanski junaci izbavljaju se iz tamnice na isti način kao i Mali Radojica, uz pomoć zaljubljene Turkinje koja se posle pokrštava i udaje za begunca. U drugima se govori o pokušajima turskih junaka da otmu hrišćanske devojke. Ima dosta pesama u kojima se peva o sukobima svatova: najčešće, ali ne uvek, radi se o hrišćanskim i turskim svatovima i sukobima oko iste devojke. Te pesme obično se završavaju velikim krvoprolićima. Izuzetak je virtuozno komponovana Ženidba od Zadra Todora, u kojoj se u dve svatovske povorke, kao na kakvoj veličanstvenoj paradi, pojavljuju najveći junaci s jedne i s druge strane. I među hajdučkim i među uskočkim pesmama lepotom se izdvajaju one u kojima je heroika udružena sa snažnim porodičnim osećanjem. Takva je prekrasna balada Ropstvo Janković Stojana, gde u porodičnim odnosima vlada neka duboka i bolećiva vezanost jednih za druge: "Jedno drugo suzama umiva / od radosti i od želje žive". Duboka porodična solidarnost izražena je i u pesmi Ivo Senković i aga od Ribnika, u kojoj dečak izlazi na megdan glasovitom turskom junaku da zameni svog ostarelog oca. Cela ta priča o borbi Davida i Golijata ozarena je naivnošću i prostosrdačnošću, te istovremeno dubokom nežnošću, razumevanjem i blagim osmehom koji mogu izazvati samo dečji postupci. Dobrota, nežnost, duševnost – to su osobine kojima se ova i druge najbolje naše epske pesme najsnažnije otimaju krvavoj stvarnosti od koje su polazile i o kojoj su govorile. | |
| | | sonia حبيبي
Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Sre Jun 13, 2012 10:14 pm | |
| Al' govori bijelo Latinče: „Id' odatle, crni Bugarine! Nemam o što sablje poganiti, kad na tebe ni haljina nema." Ražljuti se Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče! Na tebe su pobolje haljine, s tebe ću ih na sebe obući! Tad Latinče na noge poskoči, pak posjede pomamna dorata, odmah ode poljem razigravat. Miloš njemu stade na biljezi. Baci koplje bijelo Latinče na Miloša u prsi junačke; Miloš drži zlatna šestoperca, na njega je koplje dočekao, prebio ga na tri polovine. Veli njemu bijelo Latinče: „Čekaj malo, crni Bugarine, loše su mi koplje podmetnuli, dok otidem da koplje prom'jenim." Pak pobježe preko polja ravna. Al' povika Miloš Vojinović: „Stani malo, bijelo Latinče, milo bi ti bilo pobjegnuti!" Pak poćera po polju Latinče, doćera ga do leđanskih vrata, al' leđanska vrata zatvorena. Pusti koplje Miloš Vojinović te prikova bijelo Latinče, prikova ga za leđanska vrata, pak mu rusu odsiječe glavu, kulašu je baci u zobnicu; pa uvati njegova dorata, odvede ga caru čestitome: „Eto, care, zatočnika glave! Car mu dade blago nebrojeno:
( Zenidba Dusanova)
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Čet Nov 08, 2012 10:15 pm | |
|
Митров данак - хајдучки растанак!
..................................................................
Стари Вујадин
Ђевојка је своје очи клела: "Чарне очи, да би не гледале! Све гледасте, данас не виђесте Ђе прођоше Турци Лијевњани, Проведоше из горе хајдуке: Вујадина са обадва сина; На њима је чудно одијело: На ономе старом Вујадину, ... На њем' бињиш од сувога злата, У чем паше на диван излазе; На Милићу Вујадиновићу, Још је на њем' љепше одијело; На Вулићу, брату Милићеву, На глави му чекркли челенка, Баш челенка од дванаест пера, Свако перо од по литру злата." Кад су били бијелу Лијевну, Угледаше проклето Лијевно, Ђе у њему бијели се кула; Тад говори стари Вујадине: "О синови, моји соколови, Видите ли проклијето Лијевно, Ђе у њему бијели се кула? Онђе ће нас бити и мучити: Пребијати и ноге и руке, И вадити наше очи чарне. О синови, моји соколови, Не будите срца удовичка, Но будите срца јуначкога, Не одајте друга ни једнога, Не одајте ви јатаке наше Код којих смо зиме зимовали, Зимовали, благо остављали; Не одајте крчмарице младе, Код којих смо рујно вино пили, Рујно вино пили у потаји." Кад дођоше у Лијевно равно, Метнуше их Турци у тавницу, Тавноваше три бијела дана, Док су Турци вијећ' вијећали Како ће их бити и мучити; Кад прођоше три бијела дана, Изведоше старог Вујадина, Пребише му и ноге и руке; Кад стадоше очи вадит' чарне, Говоре му Турци Лијевњани: "Казуј, курво, стари Вујадине, Казуј, курво, дружину осталу, И јатаке куд сте доходили, Доходили, зиме зимовали, Зимовали, благо остављали; Казуј, курво, крчмарице младе Код којих сте рујно вино пили, Пили рујно вино у потаји. Ал' говори стари Вујадине: "Не лудујте, Турци Лијевњани! Кад не казах та те хитре ноге, Које-но су коњма утјецале, И не казах за јуначке руке, Које-но су копља преламале И на голе сабље ударале, - Ја не казах за лажљиве очи, Које су ме на зло наводиле, Гледајући с највише планине, Гледајући доље на друмове, Куд пролазе Турци и трговци."
| |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Čet Apr 11, 2013 11:28 pm | |
| KOSOVKA DEVOJKA
Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka suca, Zasukala bijele rukave, Zasukala do belih lakata, Na plecima nosi hleba bela, U rukama dva kondira zlatna, U jednome hladjane vodice, U drugome rumenoga vina, Ona ide na Kosovo ravno, Pa se sece po razboju mlada, Po razboju cestitoga kneza, Te prevrce po krvi junake, Kog junaka u zivotu nadje, Umiva ga hladjanom vodicom, Pricescuje vinom crvenijem, I zalaze hlebom bijelijem, Namera je namerila bila, Na junaka Orlovica Pavla, Na knezeva mlada barjaktara, I njega je nasla u zivotu, Desna mu je ruka odsecena, I lijeva noga do kolena, Vita su mu rebra izlomljena, Vide mu se dzigerice bele, Izmice ga iz te mnoge krvce, Umiva ga hladjanom vodicom, Pricescuje vinom crvenijem, I zalaze hlebom bijelijem.
Kad junaku srce zaigralo, Progovara Orlovicu Pavle: "Sestro draga Kosovko devojko, Koja ti je golema nevolja, Te prevrces po krvi junake? Koga trazis po razboju mlada: Ili brata, ili bratuceda, Al' po grehu stara roditelja?"
Progovara Kosovka devojka: "Dragi brato, delijo neznana, Ja od roda nikog ne trazim, Niti brata, niti bratuceda, Ni po grehu stara roditelja, Moz li znati, delijo neznana, Kad knez Laza pricesciva vojsku Kod prekrasne Samodreze crkve -Tri nedelje trideset kaludjera? Sva se srpska pricestila vojska, Najposlije tri vojvode bojne: Jedno jeste Milosu vojvoda, A drugo je Kosancic Ivane, A trece je Toplica Milane, Ja se onde desih na vratima, Kad se seta vojvoda Milosu, Krasan junak na ovome svetu, Sablja mu se po kaldrmi vuce, Svilen kalpak, okovano perje, Na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama, Obazre se i pogleda na me, S sebe skide kolastu azdiju, S sebe skide, pa je meni dade: -"Na devojko, kolastu azdiju, Po cemu ces mene spomenuti, Po azdiji i po imenu mome: Evo t'idem poginuti, duso, U taboru cestitoga kneza, Moli boga,draga duso moja, Da ti s' zdravo iz tabora vratim, A i tebe dobra sreca nadje, Uzacu te za Milana moga, Za Milana Bogom pobratima, Koj' je mene Bogom pobratio, Visnjim Bogom i svetim Jovanom, Ja cu tebi kum vencani biti."
Za njim ide Kosancic Ivane, Krasan junak na ovome svetu, Sablja mu se po kaldrmi vuce, Svilen kalpak, okovano perje, Na junaku kolasta azdija, Oko vrata svilena marama, Na ruci mu burma pozlacena, Obazre se i pogleda na me, S ruke skide burmu pozlacenu, S ruke skide pa je meni dade: -"Na devojko, burmu pozlacenu, Po cemu ces mene spomenuti, A po burmi po imenu mome: Evo t' idem poginuti, duso, U taboru cestitoga kneza, moli Boga, moja duso draga, Da ti s' zdravo iz tabora vratim, A i tebe dobra sreca nadje, Uzecu te za Milana moga, Za Milana Bogom pobratima, Koj' je mene Bogom pobrtio, Visnjim Bogom i svetim Jovanom: Ja cu tebi rucni dever biti."
Za njim ide Toplica Milane, Krasan junak na ovome svetu, Sablja mu se po kaldrmi vuce, Svilen kalpak, okovano perje, Na junaku kolasta azdija, Oko vrata svilena marama, Na ruci mu koprena od zlata, S ruke skide pa je meni dade: -"Na devojko,koprenu od zlata, Po cemu sec mene spomenuti, Po kopreni po imenu mome: Evo t' idem poginuti, duso, U taboru cestitoga kneza, Moli Boga moja duso draga, Da ti s' zdravo iz tabora vratim, Tebe, duso, dobra sreca nadje, Uzacu te za vernu ljubovcu,"
I odose tri vojvode bojne: Njih ja danas na razboju trazim"
Al' besedi Orlovicu Pavle: "Sestro draga,Kosovko devojko, Vidis, duso, ona koplja bojna, Ponajvisa a i ponajgusca: Onde j' pala krvca od junaka, Ta dobrome konju do stremena, Do stremena i do uzendjije, A junaku od svilena pasa, -Onde su ti sva tri poginula! Vec ti idi dvoru bijelome, Na krvavi skuta i rukava."
Kad devojka saslusala reci, Proli suze niz bijelo lice, Ona ode svom bijelom dvoru, Kukajuci iz bijela grla: "Jao jadna, hude sam ti srece! Da se, jadna, za zelen bor ' hvatam, I on bi se zelen osusio! Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Čet Apr 11, 2013 11:28 pm | |
| Ko krsno ime slavi, onom i pomaže.
Što protuži rano u nedelju, U nedelju prije jarkog sunca, U sokolu gradu bijelome U tamnici Petra Mrkonjića? Oglasuje, da je soko sivi, Po istini vojvoda Todore. Ako tuži, za nevolju mu je: Sutra mu je krsno ime sveto, Krsno ime, sveti Đeorđije, A nema ga čime proslaviti, Pak bratimi kapidžiju mlada: "Bogom brate, kapidžija mladi! "Otvori mi na tamnici vrata, "Da ja idem Petru Mrkonjiću, "Da se molim Peri gospodaru, "Da me pusti na Boga na jemca, "Da otidem na vašu čaršiju, "Na čaršiju tamo međ' trgovce, "Da poprosim i leba i vina, "Da naranim sužnje po tamnici "Radi Boga i krsnog imena." Kapidžija za Boga primio, Pa on pusti vojvodu Todora, Pusti njega Petru Mrkonjiću, Pusti g' Petar na Boga na jemca, Ode Todor tamo na čaršiju, Na čaršiju tamo međ' trgovce; U Todora nigdi ništa nema, Razma jedni noži pozlaćeni, Srebrni su, pak su pozlaćeni; On iznese nože međ' trgovce, Trgovci mu cijenili nože: Ta jedan mu dva dukata daje, A drugi mu tri dukata daje, Treći smisli i Boga i dušu, Te mu dade četiri dukata. Dukat uze leba bijeloga, Drugi dukat vina i rakije, Treći dukat svake đakonije I ubave one jasne sveće, A četvrti dukat ostavio, Da daruje sužnje po tamnici Radi Boga i krsnog imena. Pa je Todor užegao sveću, Pa otide dole u tamnicu, Te stavio sužnjem večerati, Večeraju, piju vino ladno, Setiše se lepe slave Božje, Usta Todor, u slavu napija: "O ubava lepa slavo Božja! "Sveti Đorđe, krsno ime moje! "Oprosti me tamnice proklete!" Teke Todor u slavu napija, U to doba junak pred tamnicu! Pak doziva vojvodu Todora: "Čuješ brate, vojvoda Todore! "Odi k mene, brate, pred tamnicu, "Da ti kažem do dve do tri reči A besedi vojvoda Todore: "Oprosti mi, neznana delijo, "Ja bi kail pred tamnicu doći, "Al' je pusta sinoć zatvorena. "I ključevi dvoru odnešeni." - "Odi k mene, vojvoda Todore! "Na tamnici otvorena vrata, "Otvorena vrata devetora "I deseto brava Dubrovnička." Tad' iziđe vojvoda Todore, Pred tamnicom čudan dobar junak Na vitezu konju zelenome, I na njemu čisti zelen skerlet, Na glavi mu krasan samur:kalpak, Za kalpakom noja ptića krilo, Te sen čini konju i junaku, Da mu lice ne smagne od sunca; Pak Todoru junak progovara: "Čuješ brate, vojvoda Todore! "Ti se diži noćas iz tamnice, "Pak ne idi pokraj mora sinja, "Jer su česte u Latina straže, "Pak se bojim, da te ne uvate, "Već ti idi preko gore čarne, "Dokle dođeš dvoru gospodskome Osvrte se vojvoda Todore, Da junaku dade čašu vina, Al' nestade konja i junaka! Ode Todor dole u tamnicu, Te kazuje među sužnjevima. Kad videše trideset sužanja Na tamnici otvorena vrata, Ostaviše i lebac i vino, Otidoše svak' na svoju stranu Ode Todor preko gore čarne. Kade dođe dvoru gospodskome, Ali ljuba krsno ime služi, Sazvala je goste i zvanice, I kumove i sve prijatelje, Pa gospođa krsno ime služi, I gospođa u slavu napija: "Pomoz' Bože i sveti Đorđije, "Krsno ime gospodara moga! "Oprosti ga tamnice proklete! "Donesi ga dvoru gospodskome!" U to doba Todor u dvorove, Od gospođe čašu privatio, Te napio u slavu Božiju, Poslužio krsno ime svoje, A u svome dvoru bijelome, Počastio goste i zvanice I kumove i sve prijatelje Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Čet Apr 11, 2013 11:29 pm | |
| Sveci blago dijele
Mili Bože! čuda velikoga! Ili grmi, il' se zemlja trese! Il' udara more u bregove? Niti grmi, nit' se zemlja trese, Nit' udara more u bregove, Već dijele blago svetitelji: Sveti Petar i sveti Nikola, Sveti Jovan i sveti Ilija, I sa njima sveti Pantelija; Njim' dolazi Blažena Marija, Roni suze niz bijelo lice. Nju mi pita Gromovnik Ilija: "Sestro naša, Blažena Marija! "Kakva ti je golema nevolja, "Te ti roniš suze od obraza?" Al' govori Blažena Marija: "A moj brate, Gromovnik Ilija! "Kako ne ću suze proljevati, "Kad ja idem iz zemlje Inđije, "Iz Inđije iz zemlje proklete? "U Inđiji teško bezakonje: "Ne poštuje mlađi starijega, "Ne slušaju đeca roditelja; "Roditelji porod pogazili, "Crn im bio obraz na divanu "Pred samijem Bogom istinijem! "Kum svog kuma na sudove ćera, "I dovede lažljive svjedoke "I bez vjere i bez čiste duše, "I oglobi kuma vjenčanoga, "Vjenčanoga ili krštenoga; "A brat brata na mejdan zaziva; "Đever snasi o sramoti radi, "A brat sestru sestrom ne doziva." Njoj govori Gromovnik Ilija: "Sejo naša, Blažena Marija! "Utri suze od bijela lica, "Dok mi ovđe blago pod'jelimo, "Otić' ćemo Bogu na divane, "Molićemo Boga istinoga, "Nek nam dade ključe od nebesa, "Da zatvorim' sedmera nebesa, "Da udarim' pečat na oblake, "Da ne padne dažda iz oblaka, "Plaha dažda, niti rosa tiha, "Niti noću sjajna mjesečina, "Da ne padne za tri godinice; "Da ne rodi vino ni šenica, "Ni za crkvu časna leturđija." Kad to čula Blažena Marija, Utr suze od bijela lica. Kada sveci blago pod'jeliše: Petar uze vince i šenicu, I ključeve od nebeskog carstva; A Ilija munje i gromove; Pantelija velike vrućine; Sveti Jovan kumstvo i bratimstvo. I krstove od časnoga dreva; A Nikola vode i brodove; Pa odoše Bogu na divane, Moliše se tri bijela dana I tri tavne noći bez prestanka, Moliše se, i umoliše se: Bog im dade od nebesa ključe, Zatvoriše sedmera nebesa, Udariše pečat na oblake, Te ne pade dažda iz oblaka, Plaha dažda, niti rosa tiha, Nit' obasja sjajna mjesečina: I ne rodi vino ni šenica, Ni za crkvu časna leturđija. Puno vreme za tri godinice: Crna zemlja ispuca od suše, U nju živi propadoše ljudi; A Bog pusti tešku bolezanju, Bolezanju strašnu srdobolju, Te pomori i staro i mlado, I rastavi i milo i drago. Cio ostalo, to se pokajalo, Gospodina Boga vjerovalo. I ostaše Božji blagosovi, Da ne padne leda ni snijega Do jedan put u godini dana; Kako onda, tako i danaske. Bože mili, na svem tebe vala! Što je bilo, više da ne bude! Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Čet Apr 11, 2013 11:29 pm | |
| Bog nikom duzan ne ostaje.
Dva su bora naporedo razla, Medju njima tankovrha jela; To ne bila dva bora zelena, Ni medj' njima tankovrha jela, Vac to bila dva brata rodjena: Jedno Pavle, a drugo Radule, Medju njima sestrica Jelica Braca seju vrlo milovala, Svaku su joj milost donosila, Najposlije noze okovane, Okovane srebrom, pozlacene Kad to vid'la mlada Pavlovica, Zavidila svojoj zaovici, Pa doziva ljubu Radulovu: "Jetrvice, po Bogu sestrice! "Ne znas kaka bilja od omraze? "Da omrazim brata i sestricu." Al' govori ljuba Radulova. "oj Boga mi, moja jetrvice! "Ja ne znadem bilja od omraze, "A i da znam, ne bih ti kazala: "I mene su braca milovala, "I milost mi svaku donosila." Kad to zacu mlada Pavlovica, Ona ode konjma na livadu, Te ubode vranca na livadi, Pa govori svome gospodaru: "Na zlo, Pavle, seju milovao, "Na gore joj milost donosio! "Ubola ti vranca na livadi." Pavle pita sestricu Jelicu: "Zasto, sejo? da od Boga nadjes!" "Zivota mi i moga i tvoga!" To je bratac seji vjerovao Kad to vidje mlada Pavlovica, Ona ode nocu u gradinu, T zaklala sivoga sokola, Pa govori svome gospodaru. "Na zlo, Pavle, seju milovao, "Na gore joj milost donosio! "Zaklala ti sivoga sokola." Pavle pita sestricu Jelicu: "Zasto,sejo? da od Boga nadjes!" Sestrica se bratu kunijase: "Nisam, brate, zivota mi moga! "Zivota mi i moga i tvoga!" I to braco seji vjerovao. Kad to vidje mlada Pavlovica, Ona ode vece po veceri, Te ukrade noze zaovine, Njima zakla cedo u kolevci. Kad u jutru jutro osvanulo, Ona trci svome gospodaru Kukajuci i lice grdeci: "Na zlo, Pavle, seju milovao, "Na gore joj milost donosio! "Zaklala ti cedo u kolevci; "Ako li se mene ne vjerujes, "Izvadi joj noze od pojasa." Skoci Pavle, kan' da se pomami, Pa on trci na gornje cardake, Al' jos sestra na duseku spava, Pod glavom joj zlacani nozevi; Pavle uze zlacane nozeve, Pa ih vadi iz srebrnih kora, Ali nozi u krvi ogrezli; Kad to vidje Pavle gospodaru, Trze sestru za bijelu ruku: "Sejo moja, da te Bog ubije! "Bud mi zakla konja na livadi "I sokola u zelenoj basci, "Zast' mi zakla cedo u kolevci?" Sestrica se bratu kunijase: "Nisam, brate, zivota mi moga! "Zivota mi i moga i tvoga! "Ako li mi ne vjerujes kletvi, "Izvedi me u polje siroko, "Pa me svezi konjma za repove, "Rastrgni me na cetiti strane" Al' to bratac seji ne vjerova, Vec je uze za bijelu ruku, Izvede je u polje siroko, Priveza je konjma za repove, Pa ih odbi niz polje siroko. Dje je od nje kaplja krvi pala, Ondje raste smilje i bosilje; Dje je ona sama sobom pala, Ondje se je crkva sagradila. Malo vreme za tim postajalo, Razbolje se mlada Pavlovica, Bolovala devet godin' dana, Kroz kosti joj trava pronicala, U travi se ljute zmije leglu, Oci piju, u travu se kriju. Ljuto tuzi mlada Pavlovica, Pa govori svome gospodaru: "Oj cujes li, Pavle gospodaru! "Vodi mene zaovinoj crkvi, "Ne bi li me crkva oprostila." Kad to cuo Pavle gospodaru, Povede je zaovinoj crkvi; Kad su bili blizu b'jele crkve, Al' iz crkve nesto progovara: "Ne idi amo, mlada Pavlovice: "Crkva tebe oprostii ne ce." Kad to zacu mlada Pavlovica, Ona moli svoga gospodara: "Oj Boga ti, Pavle gospodaru! "Ne vodi me dvoru bijelome, "Vec me svezi konjima za repove, "Pa me odbi niz polje siroko, "Nek me zivu konji rastrgaju." To je Pavle ljubu poslusao: Priveza je konjma za repove, Pa je odbi niz polje siroko. Dje je od nje kaplja krvi pala, Ondje raste trnje i koprive; Dje je ona sama sobom pala, Jezero se ondje provalilo, Po jezeru vranac konjic pliva, A za njime zlacena kolevka, Na kolevci soko tica siva, U kolevci ono musko cedo, Pod grlom mu ruka materina, A u ruci tetkini nozevi. Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma Čet Apr 11, 2013 11:30 pm | |
| СВЕТИ САВA
Збор зборила господа хришћанска Код бијеле цркве Грачанице: "Боже мили, чуда великога! Куд се ђеде цар-Немање благо, Седам кула гроша и дуката?" Ту се деси Немањићу Саво, Па говори господи хришћанској: "Ој Бога вам, господо хришћанска! Не говор'те о мом родитељу, Не говор'те, не гријеш'те душе: Није бабо расковао благо На наџаке, ни на буздоване, Ни на сабље, ни на бојна копља, Ни добријем коњма на рахтове; Већ је бабо потрошио благо На три славна српска манастира: - Једну бабо саградио цркву: Б'јел Вилиндар насред Горе свете, Красну славну себе задужбину, Вјечну кућу на ономе св'јету, Да се њему поје летурђија Оног св'јета као и овога; - Другу бабо саградио цркву: Студеницу на Влаху Староме, Красну славну мајци заду-бину, Својој мајци царици Јелени, Вјечну кућу на ономе св'јету, Да с' њојзи поје летурђија Оног св'јета као и овога; - Трећу бабо саградио цркву: Миљешевку на Херцеговини, Красну славну Сави задужбину, Вјечну кућу на ономе св'јету, Да с' и њему поје летурђија Оног св'јета као и овога. Осталога што претече блага, Остало је благо похарчио Зидајући по калу калдрме И градећи по водам' ћуприје, Дијелећи кљасту и слијепу; Док је души мјесто ухватио, Седам кула блага похарчио: Ето бабо куд похарчи благо!" У глас викну господа хришћанска: "Просто да си, Немањићу Саво! Проста душа твојих родитеља! Проста душа, а честито т'јело! Што носили, свијетло вам било! Што родили, све вам свето било!" И што рече господа хришћанска На састанку код бијеле цркве, Штогођ рекли, код Бога се стекло! Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: EPSKA narodna pesma | |
| |
| | | | EPSKA narodna pesma | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 43 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 43 Gosta :: 1 Provajder Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » Nega usanaDanas u 1:25 am od Kijara-brm » DNEVNI HOROSKOP ✰Danas u 1:23 am od rouzvel » In memoriam-poznati (EX) JugosloveniDanas u 1:07 am od Kijara-brm » Sta Vas nervira na forumu?Danas u 12:55 am od Kijara-brm » Šta je to lepota?Juče u 7:52 pm od Eugen Grafvajer » CRKVA I BOGATSTVO -LICEMERJE I BEZOBRAZLUK ?Juče u 12:10 pm od Eugen Grafvajer » Samo da rata ne bude!Pon Mar 25, 2024 10:16 am od Eugen Grafvajer » LJUBAVNI HOROSKOPPon Mar 25, 2024 12:32 am od rouzvel » NEDELJNI HOROSKOP ★Pon Mar 25, 2024 12:25 am od rouzvel » Vladimir PutinPon Mar 25, 2024 12:09 am od montoya » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Ned Mar 24, 2024 11:04 pm od Danubius » VICEVI - Ovaj ne znam gde bi ....Ned Mar 24, 2024 8:26 pm od montoya » Mesec Ramadan /Ramazan... رمضان Ned Mar 24, 2024 11:31 am od justicija » Pesma Evrovizije - EurosongSub Mar 23, 2024 8:22 pm od justicija » HIT danaSub Mar 23, 2024 8:01 pm od justicija » Moja životna filozofijaSub Mar 23, 2024 7:41 am od Eugen Grafvajer » Šta trenutno slušate Čet Mar 21, 2024 9:36 pm od montoya » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Čet Mar 21, 2024 7:56 pm od Danubius » I OVO JE NEKO NAPISAO (tekstovi koji su nam se svideli )Čet Mar 21, 2024 9:46 am od Eugen Grafvajer » NAŠE PRAZNIČNE DEKORACIJE U KUĆI Uto Mar 19, 2024 6:44 pm od Kijara-brm » KREČENJE I FARBANJE Pon Mar 18, 2024 4:20 pm od Danubius » LEGENDARNA VOZILA ex YU Ned Mar 17, 2024 12:04 am od Danubius » Kažite pesmomPet Mar 15, 2024 8:46 am od savo » GREJNA SEZONA stigla -čime se grejete ? Sre Mar 13, 2024 1:57 pm od Danubius » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sre Mar 13, 2024 9:34 am od Danubius » Dr ZORAN ĐINĐIĆ -prolaze godine OD UBISTVA -šta je ostalo od ideje ? Uto Mar 12, 2024 11:19 am od Danubius » SILIKONI (i druga "plastika" )Pon Mar 11, 2024 9:32 am od savo » 8 Mart - dan zena...Ned Mar 10, 2024 11:21 am od Đole » NAJGORI DIKTATORI sveta Ned Mar 10, 2024 10:43 am od montoya » SVI SVETI(Dan mrtvih) / ZADUŠNICESub Mar 09, 2024 6:29 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11609 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je kiki11
Naši korisnici su poslali ukupno 523972 članaka u 7350 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|