DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
LIČNA KARTA POZNATIH  BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
LIČNA KARTA POZNATIH  BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 LIČNA KARTA POZNATIH

Ići dole 
+3
Samouka
Kijara-brm
Danubius
7 posters
AutorPoruka
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyČet Dec 16, 2010 7:20 pm

Tema na kojoj se možemo upoznati sa kratkom biografijom poznatih ličnosti-svejedno estrada,muzika, film, politika....

Poenta je staviti ono što je zanimljivo pročitati o njima, i linkove za stranice koje o tome pišu .

Od mene, za početak :

Fahreta Živojinović - Lepa Brena










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyČet Dec 16, 2010 7:21 pm

KATARINA RADIVOJEVIĆ

[You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyČet Dec 16, 2010 7:22 pm

SERGEJ TRIFUNOVIĆ

[You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyČet Dec 16, 2010 7:24 pm

NOVAK DJOKOVIĆ


[You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyČet Dec 16, 2010 7:45 pm

Tv Novele

ACA LUKAS

DŽENAN LONČAREVIĆ










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyPet Jun 17, 2011 4:59 pm

Evo sajta gde su poznati po ABC ...da ne stavljam ovde pojedinačno


LIČNA KARTA POZNATIH [You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyPon Jun 20, 2011 8:17 am

Kako princeza brine o zdravlju?

Princeza Jelisaveta Karađorđević - Ručak mi uništava dan

Gledajući lepu i krhku princezu Jelisavetu Karađorđević, svako od nas se zapita kako uspeva da sačuva savršenu liniju i da i danas bude u dobroj kondiciji, posećuje fitnes klubove i trči, čime se hrani i da li je ikada imala višak kilograma.


[You must be registered and logged in to see this image.]


Ova izuzetna žena tvrdi da od svoje majke, princeze Olge, nije nasledila nijednu osobinu, dok je sve „povukla” od oca , kneza Pavla koji nije odobravao pokazivanje emocija, dok se tome naučila tek u Americi, kada je shvatila da osećanja ne treba skrivati.

Njeno Kraljevsko Visočanstvo Kneginja Jelisaveta Karađorđević – tako glasi njena titula po rođenju. U Jelisavetinom mršavom, a veoma skladnom telu, krije se izuzetno snažna žena. I kad se pitate otkud joj to, setite se da je ona čukununuka vožda Karađorđa. Iako kaže da je u velikoj meri određuje njen ovnovski, horoskopski znak, istina je da je određuju i njeno poreklo, bogat život, lucidnost i inteligencija, njen duh i talenat za život.

Nedavno je bila na venčanju veka, kako podanici britanske krune s ponosom kažu za sudbonosno „da” koje su izrekli princ Vilijem i Kejt Midlton. U kreacijama Ane Šekularac izgledala je veoma atraktivna, a posebno je zadovoljna što je videla neke članove svoje šire porodice koje ne viđa često a veoma ih voli, pre svih princa Čarlsa koga je upoznala kad je on imao godinu dana, i o kome govori sa puno ljubavi i poštovanja. U te omiljene članove porodice spadaju i braće, vojvode od Kenta i njihova sestra Aleksandra:

– Ne viđam ih često, ali sam sa njima u kontaktu preko skajpa. Sada je bila lepa prilika da se vidimo. Moja sestra od tetke Aleksandra od Kenta i ja smo odrasle zajedno. Obe smo bile veoma nemirne pa nas namerno nisu poslali u istu školu, što je meni veoma teško palo i mislim da je bilo veoma surovo od onih koji su u tome istrajali. Bliska sam i sa njenim rođenim bratom, Edvardom, vojvodom od Kenta. Takođe imam blizak odnos sa drugom sestrom od tetke, Helen.


I kada je pitam kakav je osećaj biti sa svojima na tako ekskluzivnom skupu, ona za trenutak zastane:

– Ja sam svoj život godinama delila između Amerike, Engleske i Beograda. Sada više ne idem u Ameriku, prodala sam sve što sam imala tamo, ali moram da idem u Kaliforniju jer sam se uželela svoje ćerke i dece. U Engleskoj mi je sin sa porodicom, ovde sam ja sa svojim korenima. Ustvari, ne znam gde pripadam. Svuda po malo.

I tu odmah saznajemo da ne voli previše da se izlaže suncu:

– Volim ujutru oko pola osam, ovde, na terasi, da pijem čaj ili kafu, kada je sunce prijatno, a nije jako. Posle zime, prvo sunce mi najviše prija i tada mi se čini da najviše upijem vitamine koji nam nedostaju.

Ako je već u pola osam na suncu, predpostavljam da rano leže i rano ustaje. Kaže da najviše voli da legne oko jedanaest, čita do ponoći i zaspi u tom danu. Potrebno joj je sedam sati zdravog sna. Za doručak, najviše voli:

– Jabuku pečenu u rerni sa jogurtom od kozijeg mleka. Posle pijem čaj, pijem dosta limunade bez šećera i to od limuna koji imam na terasi. Vreme za ručak obično provodim u fitnes klubu i tako izbegnem jedan obrok, da bih zajedno ručala i večerala oko šest. Inače ne volim ručak, to mi uništi dan. Jedem puno povrća, samo ne ono koje nadima. Pijem vodu, ali ponekad mi prija čaša dobrog crnog vina. Kasno sam naučila i počela da kuvam, ali zato danas kuvam skoro svakodnevno. Spremam čorbe od povrća, ribu, povrće, salatu...Ne volim iznutrice, ne volim svinjetinu, kobasice jedem jednom u pet godina, ne volim svinjsku glavu u škembetu. U poslednje vreme sam naučila da sporije žvaćem, jer sam inače celog života jela brzo. Pamtim mog oca u Africi za ručkom kako strašno brzo pojede sve iz tanjira. A ja sam bila u panici da moram isto tako brzo da završim ručak kao on. I onda me je boleo stomak.

Naravno, imam i ja trenutke slabosti. Pre neki dan sam kupila veoma dobru čokoladu sa lešnikom u prodavnici zdrave hrane i u slast je pojela. Obožavam i pastu, živela bih od nje ali ne smem da je jedem jer me užasno nadima. A i goji, naravno.


LIČNA KARTA POZNATIH  12031368724df778368c7ab601311227_v4%20big


Samo je kao tinejdžerka princeza Jelisaveta bila debela. Kaže da je bila veoma tužna jer su joj umrle baka, tetka, najomiljniji brat Nikola:

– To je bio period kroz koji sam veoma teško prolazila.Zamislite devojčicu, pa devojku, koja stalno nosi crninu jer joj najbliži umiru jedan za drugim. Obično su mladi srećni i bezbrižni, a ja sam baš bila nesrećna tinejdžerka. Uz to sam se školovala u groznim internatima u Engleskoj i Francuskoj. Svako jutro sam morala da ustajem u šest da bih išla na misu, a ja bih se pokrila ćebetm preko glave i kazala da nisam katolkinja i da ne želim da idem na misu. I tako bih ukrala još jedan sat u krevetu. Doduše, posle nisam mogla daizbegnem doručak, kafu sa mlekom, što je grozna kombinacija za moj stomak i hleb, i često bih povraćala zbog kiseline.

Roditelji Jelisavetini, Knez namesnik Pavle i Olga, princeza od Grčke i Danske, strogo su vaspitavali najmlađu od svoje troje dece:

– Sa majkom sam imala probleme jer nisam imala ni jednu njenu osobinu, bila sam sva na oca, i jednostavno joj je bilo teško da me razume. Na njega sam bila radoznala, puna energije, tvrdoglava, svoja, imala sam njegov mentalitet. Otac je insistirao da slušam starije, i čim sam odrasla to sam prvo odbacila. On je u odnosu sa ljudima pokazivao vrhunske manire – jednako se ophodio sa portirom i kraljem, sve jedno je. To sam kod njega veoma poštovala.Majka je bila stroga, a oboje su bili malo na distanci u odnosu na svakoga, pa i na mene. Nije bilo topline u njihovom odnosu, nije bilo ni bliskosti u odnosu moga oca prema meni, mada me je mnogo voleo. Razumela sam zbog čega je bio takav – on je svoju majku video samo dva puta u životu. Od detinjstva je vaspitavan da se emocijama ne treba razbacivati. Ja, pak, ne krijem emocije. To sam naučila tokom života, naročito u Americi, jer su ljudi tamo spremni da vas zagrle, da vas dodirnu, što mi je u početku bilo čudno, ali sam naučila da je to sasvim normalno, da se toga ne treba stideti.

Princeza Jelisaveta veoma disciplinovano vodi računa o zdravlju. Dva do tri puta godišnje ide kod zubara, najmanje jedanput godišnje na pregled kod drugih lekara:

– Kod nas ljudi ne idu kod lekara zbog straha, pa onda moraju da idu kada se razbole. Ja sam naučila da idem kod lekara preventivno, da se ne bih razbolela. Kod nas je to veoma dobro sređeno. Idem u Klinički centar, tamo je sve čisto i uredno i brzo završim to zbog čega sam došla.

Kombinacijom nekoliko boja, holandske marke Kene, princeza Jelisaveta dobija prirodnu boju kose kakvu je imala kao mlada, pre nego što je u 25. godini počela da sedi. Ponosno kaže da o modi i mnogim drugim stvarima najviše uči od svoje kćeri Katrin Oksenberg, sa kojom obožava da ide u šoping:

– Ona ima savršen ukus, ume da kupi dobru stvar, a da ne plati skupo, ume dobro da kombinuje odeću i obuću, ume odlično da se šminka.

Dok govori o ovoj svojoj kćerki, Jelisaveta se priseća kako se se na venčanju princa Čarlsa sa Dajanom Spenser, ludo zabavljali Katrin, Čarlsov mlađi brat Endrju i Albert od Monaka. Svi su bili mladi i ludi i u jednom trenutku su počeli da se gađaju hlebom.To je Grejs Keli strašno naljutilo:

– A Endrju je tada pitao Katrin da li hoće da se uda za njega.Ustvari rekao je – da li više voliš da budeš glumica, ili da se udaš za mene. Ona je kazala da će radije biti glumica. Sada sam, na Vilijamovom venčanju, podsetila Alberta na to njihovo ludovanje kojem se i danas smejemo.

Njeno Kraljevsko Visočanstvo Kneginja Jelisaveta Karađorđević rođena je u Beogradu, na Blagovesti (7. aprila)1936. godine, kao treće (najmlađe) dete Kneza namesnika Pavla i njegove supruge Olge, Princeze od Grčke i Danske. Kneginja je (po ocu) potomak Vožda Karađorđa, praunuka Voždovog sina, kneza Aleksandra Karađorđevića. Srpska kneginja Jelisaveta po majci pripada lozi ruske dinastije Romanov, ona je direktan potomak ruske carice Katarine Velike, praunuka je Velikog kneza od Rusije Vladimira, sina Cara Aleksandra Drugog. Takođe, kneginja Jelisaveta vodi poreklo i od grčke i danske kraljevske porodice, od ruskih prinčeva Demidov i Trubeckoj, kao i od čuvene ustaničke porodice Nenadović: Alekse, Jakova, Jevrema i prote Mateje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izvor B92
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyUto Jun 21, 2011 10:18 am

Siniša Kovačević: Moje je da korim rod

Moj osnovni posao je da postavim pitanje, da ljude zabrinem, ne da ih uljuljkavam. Možete gorku tabletu dati nekom i sa onom šećernom emulzijom, ali ja sam izabrao da je izgnječim i da je ponudim kao lek sa potpunom svešću o kompletnoj gorčini, kaže autor serije "Gorki plodovi" u intervjuu.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Siniša Kovačević je rođen je 30.05.1954. godine u Sremskoj Mitrovici.

Fakultet dramskih umetnosti, odsek za dramaturgiju, završava u Beogradu kao najbolji student u svojoj generaciji. Piše za radio, film, televiziju i pozorište.
Bavi se filmskom, televizijskom i pozorišnom režijom. Redovni je profesor Univerziteta, na predmetu dramaturgija. Bio je upravnik Srpskog narodnog pozorišta.
Prevođen je na makedonski, slovenački, grčki, ruski, nemački i engleski jezik. Oženjen, otac jednog deteta. Živi i radi u Beogradu.

Najpoznatije radio drame: Pansion proleće, Kuća puna bombona, Zimska dugmad, Metamorfoze, Istraga, San...
Najpoznatije TV drame: Hotel Evropa, Svečana obaveza, Vera Hofmanova, Mala šala...
TV serije: Portret Ilije Pevca, Najviše na svetu celom, Gorki plodovi...
Najpoznatiji igrani filmovi: Najbolji, Ptice koje ne polete, Bolje od bekstva, Država mrtvih, Sinovci, Maša...
Najpoznatije pozorišne drame: Nasip, Poslednja ruka pred fajront, Đeneral Milan Nedić, Kraljević Marko, Ravi, Sveti Sava, Janez, Virus, Novo je doba, Sprska drama, Velika drama, Zečji nasip...

Siniša Kovačević je "Gorke plodove" napisao kao krunu svog (dosadašnjeg) rada, kao pisac koji i ume, i zna, i može. Za svoje studente, za našu decu, za sve one koji će na ovom zgarištu naše nacije, naših uništenih života i opšte sramote izgraditi, Bože daj, novo doba.

Kovačević je rekapitulirao, definisao i detronizirao sve ono što je poslednji trenutak da vidimo sa ekrana televizije koja je, kao Medijski javni servis, dužna, pre svega, da da svojim gledaocima, za njihovo i svoje duševno zdravlje.

Prethodnim iskazom završen je tekst recenzije Kovačevićeve serije, a nama je taj deo poslužio i kao šlagvort sa razgovor sa autorom koji još od mladalačkih dana nije izbegavao da "pliva protiv struje".

Vi ste dramski pisac koji nije bežao od teških tema, ali, da li ste se nadali da će obrada takvih tema izazvati toliko burne reakcije i da će "Gorki plodovi" privući veliki broj gledalaca?

Ono što određuje taj famozni indeks gledanosti je kvalitet. Suština je u tome da je nekadašnja jugoslovenska, a sada srpska televizijska publika podizana na vrlo visokim estetskim standardima nekadašnjih serija.

Odličan temelj, postament budućim serijskim programima, postavio je veliki televizijski umetnik Lola Đukić. Ali kasnije se to, kroz jedan ozbiljan umetnički tretman, pretvorilo u nešto što su televizijski praznici, bukvalno.

To je samo sticaj političkih i socioloških okolnosti što je jednog trenutka proizvodnja ekstremno kvalitetnih i dobrih serija prestala - da vas podsetim na ranije serije koje su rađene ovde od "Čedomira Ilića" do "Kamiondžija", preko fantastičnih ruralnih serija kakve su bile "Muzikanti" ili "Građani sela Luga", pa remek dela kakvi su "Više od igre" a, u isto vreme, odlične serije bivše braće kao što su "Malo misto", "U registraturi" ili "Gruntovčani", "Rođaci i sinovi", "Kuda idu divlje svinje"...

A sad, zašto je serija veoma gledana. Ja ću vam bez imalo lažne skromnosti odgovoriti zato što je veoma dobra.

Zbog toga što je ona odlično pisana, odlično režirana, odlično glumljena, zato što je aktuelna, žestoka u osudi svega onoga što naš čovek prepoznaje kao omču oko individualnog ili kolektivnog vrata sasvim svejedno, zato što je drugačija od drugih.

Za "Gorke plodove" ste rekli da je delo pisno "bez autocenzure". Šta je zahvaljujući tome publika dobila i šta je to Vama značilo tokom stvaranja?

Kad sam rekao autocenzura, mislio sam na jednu specifičnu vrstu autocenzure koja je indukovana sirotinjom.

Kad počinjete da pišete scene za film ili za televizijsku seriju ili za pozorišnu predstavu čak, paradoksalno, ali je tako, vi polazite od pretpostavke da bi to bilo snimljeno ili da bi to bilo igrano u pozorištu... Pa kažete, hajde da nema dvanaest likova koliko to zahteva biologija i organika tog komada, nego ću smanjiti na osam da bi bilo jeftinije.

Pa ću onda tih osam ipak svesti na šest. Pa ću reći, umesto da mi se drama dešava u 18. veku, jer je onda potreban kostim iz tog perioda, specifična vrsta rekvizita, oružja... hajde nek se dešava u 20. veku.

I na kraju, umesto da pišete seriju i da je režirate na način na koji ona to zaslužuje i koji zahteva, vi dođete do toga da ste uradili priču o dva čoveka u sanduku za krompir.

Tako da sam ja ovaj put, svesno i s namerom, uz pomoć svojih mladih saradnica, koje su sve moje bivše studentkinje, pravio seriju po vlastitom ukusu, rizikujući da nikad ne bude snimljena.

Ako je potrebna scena u kojoj glavni junak trči po aerodromskoj pisti za ženom koja ga napušta avionom leteći na Novi Zeland, ja sam tu scenu napisao rizikujući da ona ne bude snimljena. Ako mi je bilo potrebno krcato Narodno pozorište, ja sam takvu scenu napisao, ako mi je trebalo da se iz broda u ponoć na sred Dunava iskrcava švercovana roba, ja sam tu scenu napisao. Ako mi je bila potrebna gardijska jedinica postrojena sa kompletnom opremom, ja sam to napisao.

Sticajem okolnosti raznih, dakako i sposobnosti mojih producenata i faktora sreće, ja sam sve to uspeo da snimim.

Serija je lišena i autocenzure u tom smislu da ona neporecivo govori "popu pop, a bobu bob", ali je ta vrsta odsustva cenzure koja ide ka simplifikaciji i pojeftinjenju same serije jednako opasna po seriju, kao i strah od političkih reperkusija.

U tom smislu, ova serija je upravo onakva kakva je trebalo da bude i ja nemam ni jedan alibi za tu seriju, dakle kompletna odgovornost je moja, ja od ovoga bolje ne umem.

Umetnost je svedok vremena

Da li angažovanost pisca u Vašem slučaju znači da kritika društva i mora da bude oštra, direktna i opora?

Imate odličnu seriju "Bela lađa" koja nema tu vrstu oporosti, koja je kritična a koja kritikuje s jednom određenom količinom benevolence. To je stvar senzibiliteta.

Imate, opet s druge strane mogućnost da kroz vlastiti intelektualni autorski iskaz vi svedočite o svom vremenu. To je otisak vašeg srca u prašini vašeg vremena.

Moj lični stav, moj izbor je da svedočim na način na koji ja to radim i tvrdim da je umetnost bolji svedok, nego bilo koja druga svedočenja.


Šta mislite šta je bolje svedočanstvo jednog vremena, Politika iz 1921. godine ili Nušićeva "Gospođa ministarka"?


Iz te pojačane odgovornosti, da se na osnovu vaših svedočenja arhivira večitost jednog vremena, "ars longa, vita brevis", kažu Latini, taj sistem vrednosti se uvećava, što ne znači da kroz dobru komediju takođe ne svedočite o svom vremenu.

Šta je "Narodni poslanik" nego jedna kalamburski duhvita, beskrajno duhovita, surova kritika jednog vremena, jednog nakaradnog parlamentarizma i jednog nakaradnog sistema vrednosti.

Šta se desilo sa sistemom vrednosti od vremena koje prikazuje, recimo, "Velika drama" do vremena oslikanog u "Gorkim plodovima"?

Sve se promenilo nagore. Sad ste došli do nečega što ovu zemlju čini najnesrećnijom zemljom u Evropi. To je prosto neopozivo.

U kategoriji emocionalne geografije, najznačajniji prostor ove zemlje je okupiran. Na njemu je proglašena neka nazovi država.

To je mesto u kome su rođeni srpska država, kultura, jezik duhovnost, tradicija, najlepše pesme lirske i epske. Svima nama je mesto rođenja Kosovo, bez obzira na to da li ste rođeni u Zemunu ili Somboru.

Imate drugi severni deo te predivne zemlje koja je tako ovog trenutka pokušava da obuče neku austrougarsku ritu koja se zove kvazi autonomija, to je sad kraći put u neko buduće otcepljenje.

Imate milion i po Srba preko Drine koji su zagledani u Beograd kao u Jerusalim, a iz Beograda ne dobijaju ništa, i kojima se preti vrlo artikulisno, u političkom smislu, jednim brzim, ne bih rekao unijaćenjem, ali jednom brzom asimilacijom unutar neke unitarne Bosne i Hercegovine.

Imate ovde sistem vrednosti u kome nema društvenog segmenta u kome niste proizveli mafiju, počev od predškolske, školske, medicinske, fakultetske, sportske, narko, građevinske, saobraćajne, da ne nabrajam dalje.

I imate tragičnu i tužnu sliku da je pola miliona najlepših ljudi odlučilo da tamo negde rađa neku decu čiji jezik njihove dedovi i babe ovde neće razumevati.

I imate tragičnu sliku i situaciju da 30.000 Srba više umre, nego što se rodi. To vam je kao da se jedan Sombor ili jedno Smederevo svake godine izbriše sa mape Srbije.

Imate tragičnu sliku da se migraciona politika ove zemlje drži van svake kontrole, da je kompletna istočna i južna Srbija na putu za Beograd.

Dramski pisac Aca Popović je sa dosta cinizma govorio "u komunizmu svi ćemo živeti u Beogradu". Mi ćemo tu komunističku utopiju ostvariti vrlo brzo, pri tom nam država zašikaruje i zakorovljuje.

Imate situaciju da ova zemlja ima potpuno oštećen suverenitete, gotovo da ga nema, da vi za svaku važnu političu odluku morate pitati američkog, nemačkog ili holandskog ambasadora.

Imate tugu i opomenu s države. Imate vladu koja je na vlast došla lažući narod beskrupulozno, dakle, gledajući u ikonu sa rukom na jevanđelju su bili u stanju beslovesno da lažu. Da vas podsetim o tim nekim akcijama gde će svako dobiti hiljadu i kusur evra, da je Fijat na putu za Kragujevac, a da je Mercedes na putu za Priboj, da će se Boingovi avioni proizvoditi u Pančevu.

I sad ste u jednom političkom amalgamu u kome je samo do vlasti, došlo do toga da će se ove stare laži eliminisati, ne izvinjenjem, ne idejom da se traži da se oprosti nego fabrikacijom novih većim laži.

Imate primer jednog tajkunskog bogaćenja u kome su dva posto građana Srbije uzeli 98 procenata kompletnog bogatstva ove zemlje, a 98 procenata sirotinje batrga da nekako raspodeli onih preostalih dva posto.

Imate situaciju da se u Vojvodini grupišu latifundije kakve nikad u njenoj istoriji nisu postojale. Dunđerski nikad u istoriji nisu imali toliko zemlje, koliko imaju sadašnji latifundisti.

Moj osnovni posao je da postavim pitanje, da ljude zabrinem, ne da ih uljuljkavam. Možete gorku tabletu dati nekom i sa onom šećernom emulzijom, može, ali ja sam izabrao ne da je namažem tom emulzijom, nego da je izgnječim i da je ponudim kao lek sa potpunom svešću o kompletnoj gorčini.

Moje je da vam stavim kamen u cipelu. Moje je da vam ukažem na to, nauka je tu da daje odgovore.

Ja ću da pitam, da vas zabrinjavam, a politika i nauka, naučne discipline treba da znaju odgovore.

Lepo je živeti za otadžbinu

Vaša dela govore o velikim nacionalnim zabludama, koja naša zabluda je najopasnija za opstanak?

Ja mislim da je najopasnija stvar što mi ponavljamo greške, što se iz tog kolektivnog tragizma i iz kolektivanog dešavanja ne izvlače nikakve pouke.

Bukvalno smo kao narod skloni da istu vrstu greške ponovimo za 10-15 ili 20-30 godina.

Da se pojavi neka druga politička optika u kojoj će svet, kao što je krajem 80-ih odlučio da Jugoslavija ne treba da postoji, ako se u glavama nekog Obame ili tako nekog pojavi ideja da sada ponovo zbog određenih geostrateških razloga treba formiratu Jugoslaviju, prvi koji će u taj karakazan potrčati biće Srbi.

Biće potrebne dve pesme o bratstvu i jedinstvu i da ponovo zajapureni potrčimo da branimo Trst ili da Triglav smatramo svojim.

Druga stvar, to je potreba da se kroz jednu mortualnu estetiku podigne kompletna mitologema o potreba da se gine.

Nemam ništa protiv. Ja nemam moralno pravo da govorim protiv pogibija za neke velike uzvišene ciljeve, jer bih tako govorio protiv Termopila, protiv Mojkovačke bitke, protiv Galipolja, protiv Vaterloa, protiv moskovske ili staljingradske bitke.

Postoje istorijski trenuci kad je to zaista neophodno, ali postoje prilike i situacije kad treba kroz neki idealistički pogled na svet veličati život i rađanje.


Ima li šta lepše nego da se gine za otadžbinu - pa ima: Da se za nju živi, da se kroz taj iskorak od mortualne ka toj estetici života, radosti življenja, proizvodnje radosti, proizvodnje dece, proizvodnje potomaka dođe do nečega što je jedan novi kvalitet.

To je ljubav prema detetu. Niste sigurno birali rođeno dete pa ga volite svom ljubavlju ovog sveta, ali sa odgovornošću da primetite i hendikepe kod tog svog deteta. Ako vam je dete slabovido ili primetite razrokost, vi ste ne u obavezi da to primetite nego je to nešto što se od vas očekuje. Nećete reći moje dete je oko sokolovo, nego ćete to dete za ruku pa ćete ga mesecima voditi na neke korektivne vežbe.

Niste birali ni roditelje, pa pretpostavljam da ih volite sa svom silinom neke ljubavi koju zaslužuju. Možda tata popije neki vinjak više nego što biste vi voleli, možda mama ima neki kilogram više, možda mama ima samo osnovnu školu, a tata je metalostrugar, možda bismo više voleli... ali je ljubav prema njima, bez obzira što nisu izborna kategorija, neka civilizacijska ili instiktivna konstanta.

I napokon, dolazimo do ljubavi prema otadžbini, prema zemlji koja nam je data. Ni jednu od tih situacija niste birali i sad se pojavljuje sistem vrednosti u kome vam neko kaže da je ljubav prema otadžbini nepotrebna.

Recite to nekom Francuzu, on će vam reći da ste ludi, poslaće vas kod neuropsihijatra.

Napokon, četvrta ljubav o kojoj govorimo je takođe iracionalna, je partner. Kad uključite racio već je kasno.

To su stvari koje ne možete racionalno opredeljivati, ali one vas ne oslobaćaju odgovornosti da o njima govorite.

Mi imamo kao narod i fantastičnih osobina. Mi smo prvo kreativni, inteligentni, gostoljubivi, lako učimo, zaista s jednom fantastičnom lakoćom.

Mislim da smo inteligentan narod vrlo, s jednom bogatom tradicijom, s jednom vrlo razvijenom umetničkom žicom.

S druge strane smo narod koji nešto nema preterano razvijenu svest o kolektivitetu, o tome da vaša sloboda nije neograničena, nego da završava tamo gde hendikepira slobode drugih ljudi.

Jako bih voleo da preuzmemo neke evropske higijenske navike i kad šetamo pse i kad bacamo đubre, da vodimo računa o najugroženiojim slojevima društva, a to su najmlađi i najstariji sugrađani.

Ali to je prosto nešto, što smo mi. E sad moje je što rekao Sterija da "karam rod", da korim.

Običan čovek, politika i etika

"Gorki plodovi" pokazuju nemoć običnog čoveka. Ima li nade za male ljude, imaju li ipak neki način da se bore sa surovom svakodnevicom i gde je prag ljudskog dostojanstva?

Ne znam gde je prag, bojim se da ne postoji. Postoji taj imaginarni organ u svakom čoveku koji se zove trpilo i ono je kod nekog tanje, kod nekog deblje, pa nekom lakše puca, nekom brže.

Ali se pitate gde je to kolektivno u Aušvicu, u Jasenovcu. Pitate se gde je to kolektivno trpilo kad dvojica Ustaša sprovode sto ljudi tek blago vezanih nekim žicama da ih gurnu u jamu u Hercegovini.

E sada ta vrsta kolektivnog instrumenta za samoodbranu takođe postoji. Da ga nema ne bi bilo Francuske revolucije, da ga nema ne bi bilo Spartakove pobune robova u starom Rimu, da ga nema ne bi Napoleon onako strahovito bio poražen u Rusiji.

Mali čovek, znate kako svako može da menja svet u onoj meri u kojoj mu je dato, ne možemo govoriti o jednakoj odgovornosti.

Pekar je tu da pravi dobar hleb i da ne krade na meri, da ako prodaje hleb od kilogram da taj hleb zaista bude kilogram da ne bude 900 grama, lekar je tu da leči, koliko god može bolje i da mu ne pada napamet da favorizuje nekog ko će mu gurnuti 100 evra ili čokoladu u džep, učitelj je tu da uči.


Tako se popravlja čovečanstvo, tako što obućar radi dobro obuću, lekar odlučno leči, a političar, dajući sve od sebe sa svešću o vlastitoj odgovornosti, pokušava da bude kolektivnu usrećitelj.

Njihov opis radnog mesta, njihov posao je da kolektivno usrećuju ili da kolektivno unesrećuju.

Njihov posao nije bogatsvo i put do privilegija, nije put do crnih džipova, makar ih poklanjali i simpatizeri stranaka, nije put do do Dedinja, makar samo rentirali neku vilu tamo, nego je to jedna teška, užasno teška teretna vreća koja se nosi sa idejom i svešću da ste izgubili pravo na privatnost, pravo na grešku, da nije prijatno biti okružen bodi gardovima.

Nikada više ne možete prošetati Knez Mihailovom ili popiti hladno pivo u avgustu s prijateljima na Dunavu, jer će vas ili neko izvređati, ili prići da vas potapše po ramenu, ili pokušati da ubije, ili tražiti uslugu od vas. To su teške stvari.

To nije nimalo veseo život, ali je to stvar nečijeg izbora, ko im je kriv sami su to hteli. U tom smislu bez nekih radikalnih promena, ali ne toliko promena "sjaši Kurta da uzjaši Murta" mora doći vlast koja će biti svesna vlastite istorijske odgovornosti, koja će platonovski slediti ideju da su politika i etika dve rođene sestre i da moraju ruku pod ruku.

Politika bez morala nije politika, to je tlačenje, a na adresama naših političara, naročito ovih koji su na vlasti, etika se ili iselila ili pakuje kofere.



Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyPet Jun 24, 2011 7:33 pm

Selin Dion (puno ime Selin Mari Klodet Dion, Céline Marie Claudette Dion, rođena 30. marta 1968.) je franko-kanadska pop pevačica, povremeno i autor pesama, nosilac prestižnih Gremi i Žino nagrada. Svoju karijeru je počela ranih 1980-tih pevajući na francuskom jeziku, a na međunarodnu muzičku scenu se probila 1990-tih.

Dion je rođena u velikoj, siromašnoj porodici u Šarlemanju u Kvebeku (Kanada). U devojačkim godinama, dosegla je uspeh u frankofonom delu Kanade nakon što je njen menadžer i budući suprug, Rene Anželil, stavio svoju kuću pod hipoteku kako bi finansirao njenu prvu ploču.

Nakon trogodišnje pauze, Dion se vratila na muzičku scenu izdajući podesno nazvan album A New Day Has Come ("Novi dan je došao"). Do 2004. godine prodala je više od 175 miliona nosilaca zvuka, i dodeljena joj je Šopar Dajamond nagrada programa "Svetske muzičke nagrade" kao najbolje prodavanoj pevačici na svetu. Dion nastupa svake noći u svom programu A New Day... u Cezar palati u Las Vegasu, pod ugovorom koji je trajao do 2007. Ovog meseca je ugovor produžila i početkom 2011 ponovo nastupa. U njenoj muzici se čuju uticaji raznih žanrova, od popa i roka do gospela i klasične muzike. Ističu se njeni tehnički vešti i jaki vokali.

Sa dvanaest godina, Dion je u saradnji sa svojom majkom i bratom Žakom komponovala svoju prvu pesmu Ce N'Était Qu'un Rêve ("Bio je to samo san").



Dans chaque main une hirondelle
Des papillons couleurs pastel

Njen brat Mišel je poslao snimak muzičkom menadžeru Reneu Anželilu, čije je ime pronašao na poleđini albuma Žinet Reno. Anželila je glas Dion doveo do suza i odlučio je da je učini zvezdom. Založio je svoju kuću pod hipoteku kako bi finansirao njenu prvu ploču, "La Voix du Bon Dieu" (igra reči koja znači "Glas Gospoda/Put ka Gospodu") iz 1981. Postala je lokalna ploča broj jedan i učinila Dion preko noći zvezdom u Kvebeku.
C'est un filtre magique
Ce don de la musique
C'est comme un grand cadeau
Que le ciel nous a fait

Kad je imala osamnaest godina, Dion je gledala Majkla Džeksona na televiziji i rekla je Anželilu da bi želela da bude zvezda poput Džeksona.

Nov uspeh u Evropi, Aziji i Australiji je došao kada je Selin Dion predstavljala Švajcarsku na Pesmi Evrovizije 1988. u Dablinu sa pesmom Ne Partez Pas Sans Moi ("Ne idi bez mene") i pobedila nakon dramatičnog glasanja osvojivši 137 poena.

Ne partez pas sans moi laissez-moi vous suivre

Vous qui volez vers d'autres vies laissez-moi vivre
Le bleu de l'infini la joie d'etre libre
Sur des rayons sur des soleils
Sur des chansons sur des merveilles
Et dans un ciel d'amour

Dok je Dion nizala sve veće uspehe u SAD, njeni francuski obožavaoci su je počeli kritikovati kako ih zanemaruje. Nakon što je proglašena za "Anlgofonog izvođača godine" na dodeli Feliks nagrada, pokušala je da obnovi vezu sa svojim francuskim obožavaocima otvoreno odbijajući da primi nagradu. Izjavila je da je ona - i da će uvek biti - frankofona, a ne anglofona umetnica.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Do 1992. godine, albumi Unison i Céline Dion i pojavljivanja u medijima su uzdigli Dion na presto nad-zvezde u Severnoj Americi. Postigla je jedan od svojih glavnih ciljeva: prokrčila je svoj put na anglofono tržište i osvojila slavu. Osim sve većih uspeha, došlo je i do promena u njenom ličnom životu, tako što je Anželil od menadžera sve više postajao ljubavnikom. Međutim, veza je čuvana u tajnosti jer su se oboje bojali da bi javnost smatrala razliku od čak dvadesetšest godina između njih dvoje neprikladnom.

Sa Reneom ima jednog sina. Trudna je i očekuje blizance.
[You must be registered and logged in to see this image.]

izvor: B92
Nazad na vrh Ići dole
EAGLE

EAGLE


Location : NS
Humor : CRNI
Datum upisa : 04.08.2010

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyPet Jun 24, 2011 9:37 pm


[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptySub Jun 25, 2011 7:17 am

Netko beše...

Da se podsetimo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ubila se najuspješnija Miss bivše Jugoslavije Nikica Marinović

Nikica Marinović bila je prva missica bivše Jugoslavije koja je nastupila na izboru za Miss svijeta 1966. u Londonu, gdje je proglašena najljepšom Europljankom i drugom pratiljom Miss svijeta. Na tom je izboru titulu najljepše prvi put osvojila indijska ljepotica, Reita Faria. Koliko je ljepota Nikice Marinović djelovala na muškarce govori podatak da je nakon njezina uspjeha na svjetskom izboru njezin lik krasio - ovisno o umijeću majstora - bicepse mnogih muškaraca diljem Jugoslavije.

Mnogi stariji Beograđani Nikicu Marinović pamte kao iznimno elegantnu ljepoticu, savršena tijela, bisernoplave kose, porculanske puti i neodoljiva osmijeha. Svojedobno je u jednom od prolaza u Knez Mihajlovoj ulici vrvjelo muškarcima. Zašto? Odgovor je jednostavan - svi su se dolazili diviti ljepoti šefice butika - Nikici Marinović.

O tragičnom kraju Nikice Marinović neslužbeno se doznaje da si je u utorak rano poslijepodne u svom stanu u središtu Beograda oduzela život te da nije ostavila nikakvo oproštajno pismo niti poruku iz koje bi se moglo vidjeti zašto je to učinila. Njezini prijatelji izjavili su za Večernje novosti da je bila dobra i skromna osoba.

Već duže vrijeme živjela je povučeno u stanu, prekinula je komunikaciju s vanjskim svijetom i navodno je patila od depresije. Premda je rijetko izlazila, oni koji su je ponekad sreli i prepoznali, govorili su da unatoč godinama još uvijek izgleda zanosno. Nikica Marinović bila je u braku sa srbijanskim književnikom Vukom Vučom, s kojim ima sina Đorđa. Iz drugog braka s poznatim redateljem Zdravkom Šotrom ima sina Marka.
Nazad na vrh Ići dole
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka


Datum upisa : 24.05.2011

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyNed Jan 12, 2014 3:34 pm

[You must be registered and logged in to see this image.]

Intervju


Miki Manojlović: Sve više gubimo dostojanstvo


Živimo vulgarizaciju svega. Sve je urušeno - siromaštvo građana je ogromno, više ne postoji gotovo nikakav sistem vrednosti. Od zdravstva, koje je bazično pitanje svakog društva, a koje se nalazi u potpuno nemogućim okolnostima, do obrazovanja. To više nisu čak ni pitanja standarda, već samopoštovanja.


Poznati glumac Miki Manojlović govori o urušavanju i vulgarizaciji naših života, strukturama moći kojima ne odgovara nikakav red u državi.

Ko će ovde da razreši šta se sve događalo od kada je Čerčil 1944. shvatio da je Tito vrlo zanimljiv i da će moći da odgovori zahtevima slobodnog, a i neslobodnog sveta iza „gvozdene zavese“ - da će postati tako važan čovek koji će moći da kontroliše sve zemlje na Bliskom istoku koje imaju naftu, i koje svet danas pokušava ponovo da kontroliše. Sve te zemlje nekada su bile nesvrstane, kontrolisane Titom, Nehruom i Naserom. Mi smo zato živeli jako dobro, dobijali smo pare od Amerike, i da Čerčil nije prihvatio Tita kao svog, ko zna šta bismo mi danas bili, gde bi bilo Barandovo, i gde bi bila Ćinećita. Ali, tada se odlučivao jedan ozbiljan vek koji je bio ispred, njegova budućnost, i budućnost svih nas.

Glumca Predraga Miki Manojlović publika može pogledati u novom filmu „Cirkus Kolumbija“, po romanu hrvatskog pisca Ivice Đikića, u režiji bosanskog oskarovca Danisa Tanovića. A kao i svi dobri scenariji, kako ističe Manojlović, i ovaj ima univerzalnija značenja, iako njegov „kroki“ otvara pitanje da li su ratovi iz devedesetih na ovim prostorima bili nastavak naših neraščišćenih računa iz Drugog svetskog rata.

Danas bi mnoga poređenja pokazala da su u toj državi ipak postojali nekakav sistem vrednosti i građanska svest?

Posle Broza, krenula je četvrta-peta liga političara, dogmata, onih koji ništa nisu razumeli, koji nisu primetili ni da je pao Berlinski zid. Nasleđe i navike koje su stečene u poslednjih dvadesetak-tridesetak godina tako su duboke, one su se prenele na drugu i treću generaciju. Postoji još nešto vrlo zanimljivo - ne znam već koja je generacija koja ovde odlučuje o stvarima, a gotovo nijedan proces, ideju, ne dovodi do kraja. Od one posleratne, iz Drugog svetskog rata, do danas. A kad neko preuzme odgovornost, pogotovu državnu, mora da je dovrši do kraja. To je najbitnije, sve ostalo je, kao što vidimo, vrlo loše.

Šta je to što sada živimo?

Živimo vulgarizaciju svega. Sve je urušeno - siromaštvo građana je ogromno, više ne postoji gotovo nikakav sistem vrednosti. Od zdravstva, koje je bazično pitanje svakog društva, a koje se nalazi u potpuno nemogućim okolnostima, do obrazovanja. To više nisu čak ni pitanja standarda, već samopoštovanja. A posledice rata i onoga što je Milošević uradio tek ćemo da živimo - ta generacija tek dolazi da bude na „šutu“ i na „penalu“. Ne moraju čak ni da nose noževe po školama. Dovoljno je što je to potpuno drugačiji način razumevanja i postojanja. Oni će doći sutra.

Zbog čega nam izgleda kao da ne postoji politička volja da se bilo šta kvalitetnije menja?

Mislim da su strukture kojima je nepotreban red, ne samo generalni, nego ni kakav-takav, toliko snažne da nam to onemogućavaju. I onda se sve svede na to da nema političke volje za suštinske promene, što je i najtužnije. To je razlog što ljudi koji žele nešto dobro da urade ovde, odustaju. Koliko naših naučnika ima napolju, ne da bi bili bolje plaćeni i da bi se obogatili, nego da bi razvili nauku. Imaju smisao svog postojanja time što razvijaju znanje, otkrivaju nove stvari i prenose to nekome. Mnogi od njih verovatno bi se i vratili da je ovde drugačije. A oni koji su pokušali da se vrate, odlazili su natrag u inostranstvo zaprepašćeni ovom situacijom.

Koje su to najveće greške koje su ovde napravljene?

U svemu su greške, počev od tog izbornog sistema. Šta znači ta kombinatorika, te izborne liste? Evropska komisija nas stalno opominje da nešto nije dobro, a mi ta upozorenja pretvaramo kao da je, u stvari, bilo dobro, i fino je što su nam rekli, baš im hvala. Prethodno smo uradili to što smo uradili. Napravili smo, recimo, čitav niz grešaka u biranju sudija, a mi smo to preokrenuli u kvalitet. Onda se neprestano postavlja pitanje: ko to radi, zašto to radi, koji su to kvalifikovani ljudi koji prave tako kardinalne greške? I šta put ka EU, ovakav kakav jeste, i popločan ovakvim uslovima, u suštini znači, ako se na ovakav način prelazi?

Šta je ono za šta bi trebalo da se „zakačimo“?

Iskreno mislim da pripadamo Evropi, da jesmo u Evropi, i da smo Evropljani. Imamo potencijale koji su fantastični, samo ih nekako treba organizovati. To je naša jedina realnost, i treba da se ide ka tome. Oni koji nisu za EU, kakva god da je, ne rade dobro.

Da li Evropa zaista ima tako negativan stav prema Srbiji, kako se u delu javnosti stalno govori, i da li nam lupa „packe“ jer nas, u stvari, ne želi?

To je apsurdno pomisliti. U kontekstu generalne globalizacije, naravno da Evropa želi da budemo deo nje. Zašto da ne budemo u EU, kad je to za obe strane bolje i jednostavnije. Ima nešto što ljudi ovde nikako da shvate, a to je da u Evropi postoje ozbiljne vrednosti koje se moraju poštovati. Tamo se došlo do toga da su prethodne generacije osvojile neke vrednosti, pa ih sledeće generacije poštuju. Ovde, nažalost, to ne postoji, jer prave vrednosti nisu ni izgrađene. Kako onda da poštujemo nešto što nemamo, što nismo napravili.

Uglavnom su nam poznate naše šanse za ulazak u Evropu. Da li je, s druge strane, i Evropa imala šansu kod nas?

To je drugi deo priče. Evropa je imala šansu 1995, kada su završeni ratovi u bivšoj Jugoslaviji. Ono što je tada trebalo da kaže jeste - slušajte svi, dolazite ovamo, primljeni ste tu i tu, i biće ovako, po našim standardima. Na taj način, politički inspirisanom odlukom primljene su u EU Rumunija i Bugarska. Ovako, izgleda da se na ovim prostorima eksperiment, u stvari, nastavlja. Moguće je i da svi uđemo u Evropu, i da ne uđemo, i da do istinskog ispunjenja svih uslova čekamo sledećih dvadeset godina. Mi imamo i problem sa Kosovom, koji ne možemo da rešimo. Sa Hrvatima ih rešavamo, što je jako bitno, i to veoma cenim, kao i sa BiH. Ali, doći će i pitanje Kosova, koje će EU jednog trenutka verovatno postaviti. Ne znam ko će taj zahtev ispuniti od naših političara, ko će biti taj neko ko će reći „da“. A time se neće pomeriti ni gradovi ni njive.

Postoji li stranka za koju biste kao građanin glasali na sledećim izborima, sa istinskim poverenjem da će nam doneti nešto bolje?

Ne.


Koliko ima istine u tvrdnjama da poslednjih godina stalno glasamo za manje najgore od najgorih?

Do sada je uglavnom tako bilo. Sve stranke imaju tako ozbiljne nedostake, viđene i dokazane, i tako male rezultate. Ovde se ipak nešto događa - dolazi do omasovljenja i akumulacije tog višegodišnjeg nezadovoljstva, ozbiljnog razočaranja koje je veliko, i to će novi izbori pokazati. Lično, nikada nisam smatrao da ćemo odmah posle Miloševića stvoriti divnu državu. Razumem procese, oni traju, ali je bitno da budu pozitivni, ne negativni. Postoji zanimljiva stvar kada govorimo o politici - kakva god da je stranka na vlasti, ako je dugo tu, ona nije dovoljno dobra i postaje loša u svesti ljudi.

Šta je ono što naši političari ne razumeju, i na čemu stalno padaju?

Ima toliko državotvornih prilaza politici, kao što je DSS, i to Vojislav Koštunica ume da objasni. Sada imamo SPS koji sa Dačićem pokazuje nešto što je naučio, jer zna kako se vodi država - kad nešto kažu, to i urade. Imamo radikale koji su bili potpuno neprihvatljivi, deo njih sada su nova, velika stranka koja nekim građanima postaje sve prihvatljivija. Naprednjaci se promovišu kao proevropska partija, iz njihove retorike deluje kao da su promenili težište, iz krajnje desnice u neki centar, a možda su čak i prešli centar. Možda je DSS više desno od njih u ovom trenutku. Naravno, imamo i DS, koja je najviše obećavala u trenutku stvaranja, čije rezultate vidimo. Ostale stranke stalno se pitaju hoće li, ili neće, preći cenzus, ali one su najvažnije.

Kakav je vaš lični osećaj naše svakidašnjice?

Mislim da to što kažem i ovo o čemu pričamo, ne vredi ništa, nema nikakvog značaja, iako sam u jednom trenutku verovao da imam mogućnosti kojima mogu doprineti u stvaranju nečeg dobrog. Smatram da ljudi koji to mogu i znaju treba da čine, pogotovu u državi koja funkcioniše u višegodišnjem razaranju svih vrednosti. Ali, generalno, što se mene tiče, uverio sam se da se ovde društveno koristan rad očigledno smatra nepotrebnim. Jedino kome je to važno jesu ljudi sa hendikepom, iz nekih ugroženih socijalnih grupa. Taj rad u Radionici integracije je moja potreba, i ono najvažnije na čemu sam angažovan, pored svoje profesije.

GARIBALDI I BRINDIZI

Zašto teški istorijski procesi kod nas toliko dugo traju?

Ti procesi traju još od stvaranja prve zajedničke države SHS, koju su želeli svi narodi. Bila je to stvarna potreba, ne ideja. Ali, nismo imali Garibaldija i to je šteta. Nekog ko je umeo da objedini, i kad se pomene jedna zemlja, da se kaže ta i ta država, a iz te i te regije sam. Ovde je došao „Brindizi“ , iliti Broz, Joška, koji je na spoljnom planu bio Žan Žak Ruso, a na unutrašnjem, čovek 19. veka. Napraviti tako malu zemljicu, i ne dozvoliti stvaranje jedne nacije, bili su ozbiljni geostrateški i politički potezi za daleku budućnost. Oni koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni nisu bili na svim popisima. „Brindizi“ to nije dozvolio, posledice njegove strategije još živimo, i bojim se da ćemo još dugo živeti. A Garibaldi je, sa svim što je stvarao i što se događalo, ipak napravio državu „Italia mia“. I to je to. Svi pevaju tu himnu, iako sever i jug govore jezikom koji se dosta razlikuje, neprestano su u antagonizmu, ali imaju osećanje domovine i nacionalnog pripadanja.

KULTURA JE SVE

Šta bi danas moglo da pokaže da bolja sutrašnjica za nas stvarno postoji?

Najbrži i jedini mogući način da se stvori takvo verovanje, radi se kroz ono što se zove kultura. A kultura nije samo davanje i ulaganje u institucije kulture. Kultura je sve - od čovekovog mišljenja, života, načina osećanja, vaspitanja, odevanja... Samo ona daje nadu, i taj široki, otvoreni put da i bez ulaganja „Fijata“ i prodaje „Telekoma“ ovde može da bude malo bolje. Kultura je brava za smisao postojanja i eventualnog dostojanstvenog življenja, koja je vekovima otvarala i ubrzavala sve procese. Ovde se time bavi vrlo malo ljudi, koji očigledno nemaju političku podršku. Primer je i pokušaj da se donese zakon o kinematografiji. Kakav zakon, kad je ovako odlično! Nemoj da nam smetaš, Manojloviću! U reakcijama političara oko ovog problema čuo sam i da je neko rekao: „Pa šta hoće? Ako država daje pare za film, ima prava i da se meša.“ To je ozbiljno nerazumevanje o tome šta je dužnost politike.

Nazad na vrh Ići dole
tvrtko
Učenik škole života
tvrtko


Godina : 66
Location : kikinda
Humor : da
Datum upisa : 12.12.2011

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyNed Jan 12, 2014 4:07 pm

pa paz ovo licna karta poznatih,pa ja moju ne vadim iz dzepa kako poznatih,,,,,,,,,,,,, :rlol: :rlol: 
Nazad na vrh Ići dole
AstrinaKomsinica
Master Spamer
AstrinaKomsinica


Location : Daleko
Humor : :)
Datum upisa : 22.01.2011

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyNed Jan 12, 2014 5:41 pm

tvrtko ::
pa paz ovo licna karta poznatih,pa ja moju ne vadim iz dzepa kako poznatih,,,,,,,,,,,,, :rlol: :rlol: 

Nije za skype bolan  smehsmeh :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 
Nazad na vrh Ići dole
Astra
Zvezda Foruma
Zvezda Foruma
Astra


Godina : 64
Location : podnozje Alpi
Datum upisa : 20.06.2008

LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  EmptyČet Maj 29, 2014 4:38 pm

Svi se sjećamo kada su paparazzi objavili fotografije princeze Kate Middleton u toplesu dok je bila na ljetovanju, nakon čega je Engleska "objavila rat" francuskim i danskim novinama koje su objavile fotografije.

[You must be registered and logged in to see this image.]


No, sada je nestašna Kate ponovo dospjela u centar pažnje, i to zato što joj se malo podigla haljinica dok se sa svojim suprugom, princom Williamom, udaljavala od helikoptera kojim su tek sletjeli.

Očito je da princeza voli ljetne haljinice, ali i tange, što je za konzervativnu kraljevsku porodicu vjerovatno malo previše.

No, kada se sve sagleda, Englezi bi trebali biti zahvalni što imaju tako atraktivnu princezu, a njene fotografije nikako ne bi trebali sakrivati.
Nazad na vrh Ići dole
http://www.ranjeni-orao.com
Sponsored content





LIČNA KARTA POZNATIH  Empty
PočaljiNaslov: Re: LIČNA KARTA POZNATIH    LIČNA KARTA POZNATIH  Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
LIČNA KARTA POZNATIH
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» MUDRE IZREKE POZNATIH
» Ljubavi poznatih ljudi
» NAJGLUPLJE IZJAVE /LAPSUSI poznatih

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: MULTIMEDIJA :: MEDIJI/ ŠTAMPA :: PRESS / RADIO /TV...-
Skoči na: