DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet?

Ići dole 
AutorPoruka
ANDJEO82

ANDJEO82


Location : Iznad vaseg ramena@@@
Humor : Andjeoski @
Datum upisa : 13.11.2010

crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? Empty
PočaljiNaslov: Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet?   crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? EmptyPon Nov 15, 2010 11:50 am

Sveštenik Džejms Bernštajn*

Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet?

Sveštenik Džejms Bernštajn je rođen 6. maja 1946. u porodici jevrejskih tradicionalista. Rastao je u NJujorku, i 1960. bio pobednik svetskog omladinskog prvenstva u šahu. U šesnaestoj godini, čitajući Novi Zavet, postao je protestant. Od 1967. do 1970. živeo je u Jerusalimu. Godine 1970. završio je studije na Kvins koledžu u NJujorku. Preselio se u priobalje San Franciska, gde je Mojšeu Rozenu pomogao da osnuje pokret "Jevreji za Isusa" i postao aktivan u "Isusovom pokretu" sedamdesetih. Godine 1981. postao je pravoslavni hrišćanin. Vrativši se u NJujork sa svojom suprugom Boni (imaju četvoro dece), pohađao je studije na Institutu Svetog Vladimira i doktorirao teologiju. Rukopoložen je za sveštenika Antiohijske Patrijaršije10. jula 1988. Služi u hramu Svetog Petra i Pavla pored Sietla, Vašington.
U svojim ranim hrišćanskim godinama, veći deo svog religijskog obrazovanja sticao sam samostalnim čitanjem Biblije. Kad sam došao u koledž, džepno izdanje Svetog Pisma bilo je moj stalni pratilac. Učio sam omiljene delove Svetog Pisma napamet, i navodio ih sebi kad sam bio u iskušenjima, ili drugima kad sam želeo da ih privedem Hristu.
Biblija je za mene postala ono što je do dana današnjega – najvažnija knjiga ikad objavljena. Iz sveg srca svoga sa apostolom Pavlom mogu da kažem: "Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za učenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitavanje u pravednosti" (2. Tim. 3,16).
To su dobre vesti!
Loše vesti su u tome što sam ja uvek sâm tumačio šta Pismo kaže. Na primer, bio sam toliko oduševljen znajući da je Isus moj bliski i lični prijatelj da sam mislio kako je moja svest o NJegovom prisustvu sve što mi treba. Zato bih podvlačio stihove o Isusu žutim flomasterom, ali sam prolazio pored odeljaka o Bogu Ocu, ili o Crkvi, ili o krštenju.
Bibliju sam video kao nebeski priručnik sa uputstvima. Nisam mislio da mi je potrebna Crkva, osim kao dobro mesto za sklapanje prijateljstava ili za to da o Bibliji naučim više kako bih postao još bolji "uradi sam" hrišćanin. Počeo sam da mislim da ću sav svoj život, kao i Crkvu, sagraditi pomoću Knjige. Hoću da kažem da sam Sola Scriptura ("Samo Pismo") najozbiljnije shvatao! Istorija spasenja mi je bila jasna:
Bog je poslao Sina Svoga, sa njim i Duha Svetoga; tada je došao Novi Zavet da nam objasni spasenje, i na kraju se razvila Crkva.
Blizu, možda, ali ne i dovoljno blizu istine.
Hitam da kažem da je Sveto Pismo sve što je Bog hteo da ono bude. Nije problem u Bibliji. Problem je u načinu na koji je ja individualizujem, subjektivizujem svojim ličnim tumačenjima, od kojih neka nisu naročito loša, a druga nisu naročito dobra.
Borba za razumevanje
Nije dugo prošlo od mog obraćenja u hrišćanstvo, kad sam shvatio da sam se upleo u zbrku religijskog sektaštva, u kojoj se hrišćani dele čas po jednom, čas po drugom pitanju. Izgledalo je, na primer, da o Drugom Hristovom dolasku ima onoliko mišljenja koliko ljudi učestvuje u diskusiji. Stoga smo se svi pozivali na Pismo. "Ja verujem u Bibliju. Ako toga nema u Bibliji, ne verujem u to" – bio je moj ratni poklič. Ono što nisam shvatao, jeste da i svi drugi govore isto što i ja! Nije Biblija bila naš najviši autoritet, nego njeno lično tumačenje svakoga od nas. U doba koje snažno naglašava nezavisnost mišljenja i samopouzdanje, postajao sam svoj sopstveni papa!
Rukovodstveno načelo koje sam koristio u tumačenju Svetoga Pisma izgledalo je veoma jednostavno: kada je značenje Pisma očito zdravorazumsko, nemoj tražiti nikakav drugi smisao. Verovao sam da oni koji su istinski dosledni i časni u poštovanju ovog načela, moraju doći do hrišćanskog jedinstva. Na moje iznenađenje, ovaj "zdravorazumski" pristup nije vodio do povećanja hrišćanske jasnoće i jedinstva, nego pre do duhovnog "rata svih protiv sviju". Oni koji su najsnažnije naglašavali da se oslanjaju "samo na Bibliju", bili su skloni da postanu najizveštačeniji, najskloniji podelama, najsvađalačkiji među hrišćanima – možda nenamerno. Zaista, izgledalo mi je da što se neko više drži Biblije kao jedinog izvora duhovnog autoriteta, to više postaje izveštačen i sklon sektašenju. Uobičavali smo da se žestoko svađamo čak i oko stihova o ljubavi!
U okviru mog kružoka verujućih u Bibliju, bio sam svedok male eksplozije sektašenja i šizmatičkih pokreta, od kojih je svaki tvrdio da je "veran jedino Bibliji" i svaki bio u ogorčenom sukobu sa svima ostalima. Ozbiljni sukobi su nastajali oko bilo čega: harizmatskih darova, tumačenja proročanstava, ispravnog načina bogosluženja, pričešćivanja, upravljanja Crkvom, učeništva, crkvene discipline, morala, odgovornosti, evangelizma, društvenog delovanja, odnosa između vere i dela, uloge žene, ekumenizma... Lista je beskrajna. Ustvari, bilo koje pitanje moglo je dovoditi i dovodilo je hrišćane do podela. Plod sektaškog duha bio je nastanak bukvalno na hiljade nezavisnih crkava i denominacija. Kad sam i sâm postao u najvišoj meri sektaškog duha, moj radikalizam se pojačao, i počeo sam da verujem da su sve crkve nebiblijske: postati član bilo koje crkve značilo bi izdati veru. Za mene, "crkva" je značilo: "Biblija, Bog i ja".
Neprijateljstvo prema crkvama dobro se slagalo sa mojim jevrejskim poreklom. Po prirodi sam bio nepoverljiv prema crkvama jer sam osećao da su izdale Hristovo učenje, pasivno previđajući progon Jevreja tokom istorije, ili aktivno učestvujući u njemu. Ali, što sam više sektaški bio nastrojen, do te mere da sam postao nepodnošljiv i asocijalan, to sam više shvatao da nešto duboko nije u redu sa mojim prilazom hrišćanstvu. Moj duhovni život nije funkcionisao.
Očito, moje lično držanje vere u Bibliju i ono što ona uči, odvodilo me je od ljubavi i zajednice sa mojim bližnjim hrišćanima, i samim tim odvodilo me je od Hrista. Kako piše sveti Jovan Jevanđelist: "Koji ne ljubi brata svojega kojega vidi, kako može ljubiti Boga, kojega nije vidio?" (1. Jov. 4, 20). Podela i neprijateljevanje nisu bili ono što me je privelo Hristu. Znao sam da odgovor nije u negaciji vere ili odbacivanju Pisma. Nešto mora da se menja! Možda se ja moram promeniti? Okrenuo sam se izučavanju istorije Crkve i Novog Zaveta, nadajući se da će mi to bar malo rasvetliti način na koji bi trebalo da pristupim Crkvi i Bibliji. Rezultati uopšte nisu bili onakvi kakve sam očekivao!
Apostolska Biblija
Pošao sam od stava da što god je bilo dovoljno dobro za Apostole, dovoljno je dobro i za mene lično. Tada sam se prvi put iznenadio. Kao što sam malopre pomenuo, znao sam da je apostol Pavle Sveto Pismo smatrao bogonadahnutim (2. Tim. 3, 16). Ali ja sam uvek smatrao da "Pismo" o kojem on tu govori, podrazumeva celu Bibliju, i Stari i Novi Zavet. U stvarnosti, nije bilo "Novog Zaveta" kada je on to izjavio. Čak je i Stari Zavet još uvek bio u procesu oblikovanja, jer se Jevreji još nisu bili opredelili za konačan spisak ili kanon starozavetnih knjiga sve do uspona hrišćanstva.
Kako sam dalje učio, otkrio sam da su rani hrišćani upotrebljavali grčki prevod Starog Zaveta zvani Septuaginta. Ovaj prevod, koji je započet u Aleksandriji egipatskoj tri veka pre Hrista, sadržao je prošireni kanon koji je u sebe uključio izvestan broj takozvanih "devterokanonskih" knjiga. Mada je u početku bilo nekih rasprava oko ovih knjiga, hrišćani su ih najzad uključili u starozavetni kanon.
Reagujući na uspon hrišćanstva, Jevreji su suzili svoj kanon, i na kraju iz njega isključili devterokanonske knjige, mada su ih i dalje smatrali svetima. Savremeni jevrejski kanon nije bio strogo utvrđen sve do trećeg veka posle Hrista. Zanimljivo je da tu pozniju verziju jevrejskog kanona Starog Zaveta većina savremenih protestanata usvaja umesto kanona ranog hrišćanstva.
Kad su Apostoli živeli i poučavali, nije bilo Novog Zaveta, a Stari Zavet još nije bio dovršen. Koncept "Pisma" bio je mnogo slabije definisan nego što sam ja zamišljao.
* * * *
Šta je bilo prvo?
Ono sa čime sam se najzad suočio, bilo je ključno pitanje: šta je došlo prvo, Crkva ili Novi Zavet? Znao sam da je ovaploćena Reč Božja, Isus Hristos, prizvao Apostole, a da su oni oblikovali jezgro hrišćanske Crkve. Znao sam da je On, večna Reč Božja, zbog toga izvor Crkve i da je rodio Crkvu.
Kada je Crkva čula ovaploćenu Reč Božju i počela da zapisuje NJegove reči, ona je time učestvovala sa Bogom u rađanju pisane reči, Novoga Zaveta. Na pitanje: "Šta je bilo prvo, Crkva ili Novi Zavet?", odgovor je, i biblijski i istorijski, kristalno jasan.
Neko bi mogao da se usprotivi: "Da li je uopšte od značaja šta je bilo prvo? Na kraju krajeva, Biblija poseduje sve što nam je potrebno za spasenje." Biblija je dovoljna za spasenje time što sadrži temeljni materijal neophodan da nas usmeri na pravi put. Sa druge strane, pogrešno je Bibliju smatrati samodovoljnom i samotumačivom. Podrazumeva se da se Biblija mora čitati i razumeti preko Božjeg prosvećenja Svetim Duhom.
Duh Sveti u okviru života Crkve
Zar nije Sâm Gospod rekao Svojim učenicima pred Svoje raspeće: "A kad dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svaku istinu; ...i javiće vam ono što dolazi" (Jn. 16,13). Takođe je rekao: "...Sazidaću Crkvu Svoju, i vrata pakla neće je nadvladati" (Mt. 16, 18). Gospod naš nije nas ostavio samo sa knjigom koja treba da nas vodi. Ostavio nas je sa Crkvom Svojom. Duh Sveti u Crkvi nas poučava, i NJegovo učenje dopunjava Sveto Pismo.
Kako je budalasto verovati da je Božje puno prosvećenje prestalo čim su napisane knjige Novog Zaveta, i da nije delovalo do 16. veka i protestantske reformacije, ili, da dovedemo argument do njegovog logičkoga kraja, do trenutka kad sam ja sam počeo da čitam Bibliju! Ili je Duh Sveti bio u Crkvi tokom stoleća koja su usledila posle novozavetnog perioda, vodeći je, učeći i prosvećujući je u njenom razumevanju evanđelske poruke, ili je Crkva ostavljena kao duhovno siroče, sa pojedincima hrišćanima koji nezavisno tumače, uvek "nepatvoreno" propovedaju, isto Sveto Pismo na radikalno različite načine. Ovakav haos nikako nije volja Božja, jer "Bog nije Bog nereda, nego mira" (1. Kor. 14, 33). Vreme za odluku!
Kad sam dotle došao, osetio sam da moram doneti odluku. Ako Crkva nije puka tangenta ili slučajno objašnjenje Svetog Pisma, nego delatni učesnik u njegovom razvoju i očuvanju, bilo je vreme da nadiđem svoje razlike u odnosu na nju, kao i da napustim svoje predrasude. Umesto da pokušavam da sudim Crkvi na osnovu svojih savremenih predrasuda, morao sam da se smirim i da se sjedinim sa Crkvom, koja je stvorila Novi Zavet, i da joj dopuštam da me vodi ka pravom razumevanju Svetog Pisma.
Posle pažljivog istraživanja raznih crkvenih grupacija, konačno sam shvatio, nasuprot uverenju mnogih savremenih hrišćana, da Crkva koja je sazdala Bibliju nije mrtva. Današnja Pravoslavna Crkva ima neposredan i jasan istorijski kontinuitet sa Crkvom Apostola, i sačuvala je netaknutim kako Sveto Pismo tako i Sveto Predanje, koje nam pomaže da Pismo na pravi način protumačimo. Čim sam to shvatio, obratio sam se u Pravoslavlje. I počeo da doživljavam punotu hrišćanstva kao nikad do tada.
Mada je skovao slogan, sam Luter nikada nije upražnjavao Sola Scriptura. Da jeste, odbacio bi Simvol vere i proveo manje vremena u pisanju raznih biblijskih komentara. Ta fraza se pojavila kao rezultat borbe reformatora protiv pridodatih čovečanskih predanja rimokatolicizma. Razumljivo je da su oni želeli da njihova vera zasigurno bude ono što odgovara biblijskim standardima. Ali izolovati Sveto Pismo od Crkve, negirati 1500 godina istorije, jeste nešto što slogan Sola Scriptura i protestantski reformatori Luter, Kalvin i kasnije Veslej uopšte nisu nameravali da učine.
Onima koji dogmatski nastoje da ostanu na Sola Scriptura stanovištu, u procesu odbacivanja Crkve, koja ne samo da je sazdala Novi Zavet, nego je, vođena Svetim Duhom, takođe utvrdila koje knjige čine Novi Zavet, želeo bih reći sledeće: izučavajte istoriju rane Crkve i razvoj novozavetnog kanona. Gde je moguće, koristite izvorne dokumente. (Zapanjujuće je kako se neki od "najkonzervativnijih" biblijskih stručnjaka evangelističke Šnovoprotestantske, nap. prev.Ć zajednice preobražavaju u cinične i racionalističke liberale kad razgovaraju o ranoj istoriji Crkve!) Sebe radi, istražite šta se desilo sa narodom Božjim posle dvadeset osme glave Dela apostolskih.
Ako istražite činjenice i objektivno sagledate šta se desilo u tim ranim danima, mislim da ćete otkriti isto što sam i ja sam otkrio. Život i rad Crkve Božje nije se zaustavio posle prvog stoleća i ponovo otpočeo u šesnaestom. Da je tako bilo, ne bismo ni imali novozavetne knjige, koje su tako drage svakom hrišćanskom verniku. Odvajanje Crkve i Biblije, koje preovlađuje u većem delu savremenog hrišćanskog sveta, jeste pojava našeg doba. Rani hrišćani nisu pravili takve veštačke podele.
Kad istražite podatke, hrabro nastavite da više saznajete o istorijskoj Crkvi, koja je stvorila Novi Zavet, sačuvala ga i odabrala knjige koje će biti sastavni deo kanona. Svaki Hrišćanin sebi duguje otkrivanje Pravoslavne hrišćanske Crkve i razumevanje njene vitalne uloge u donošenju reči Božje našem sopstvenom pokolenju.
Istoričari hrišćanstva načelno daju neka obaveštenja o oblikovanju kanona, mada nisu skloni da raspravljaju o njegovom značaju za autoritet i tumačenje Svetog Pisma.

Sa engleskog: Vladimir Dimitrijević
Nazad na vrh Ići dole
http://pravoslavnariznica.rs/soulmate.in.rs/index.php
ANDJEO82

ANDJEO82


Location : Iznad vaseg ramena@@@
Humor : Andjeoski @
Datum upisa : 13.11.2010

crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? Empty
PočaljiNaslov: Re: Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet?   crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? EmptyPon Feb 21, 2011 4:28 pm

Tačno je da je Biblija nastala iz Crkve a ne Crkva iz Biblije.
Tada sam se prvi put iznenadio. Kao što sam malopre pomenuo, znao sam da
je apostol Pavle Sveto Pismo smatrao bogonadahnutim (2. Tim. 3, 16).
Ali ja sam uvek smatrao da "Pismo" o kojem on tu govori, podrazumeva
celu Bibliju, i Stari i Novi Zavet. U stvarnosti, nije bilo "Novog
Zaveta" kada je on to izjavio. Čak je i Stari Zavet još uvek bio u
procesu oblikovanja, jer se Jevreji još nisu bili opredelili za konačan
spisak ili kanon starozavetnih knjiga sve do uspona hrišćanstva.
Kako
sam dalje učio, otkrio sam da su rani hrišćani upotrebljavali grčki
prevod Starog Zaveta zvani Septuaginta. Ovaj prevod, koji je započet u
Aleksandriji egipatskoj tri veka pre Hrista, sadržao je prošireni kanon
koji je u sebe uključio izvestan broj takozvanih "devterokanonskih"
knjiga. Mada je u početku bilo nekih rasprava oko ovih knjiga, hrišćani
su ih najzad uključili u starozavetni kanon.
Reagujući na uspon
hrišćanstva, Jevreji su suzili svoj kanon, i na kraju iz njega
isključili devterokanonske knjige, mada su ih i dalje smatrali svetima.
Savremeni jevrejski kanon nije bio strogo utvrđen sve do trećeg veka
posle Hrista. Zanimljivo je da tu pozniju verziju jevrejskog kanona
Starog Zaveta većina savremenih protestanata usvaja umesto kanona ranog
hrišćanstva.
Kad su Apostoli živeli i poučavali, nije bilo Novog
Zaveta, a Stari Zavet još nije bio dovršen. Koncept "Pisma" bio je mnogo
slabije definisan nego što sam ja zamišljao.

Šta je bilo prvo?
Ono
sa čime sam se najzad suočio, bilo je ključno pitanje: šta je došlo
prvo, Crkva ili Novi Zavet? Znao sam da je ovaploćena Reč Božja, Isus
Hristos, prizvao Apostole, a da su oni oblikovali jezgro hrišćanske
Crkve. Znao sam da je On, večna Reč Božja, zbog toga izvor Crkve i da je
rodio Crkvu.
Kada je Crkva čula ovaploćenu Reč Božju i počela da
zapisuje NJegove reči, ona je time učestvovala sa Bogom u rađanju pisane
reči, Novoga Zaveta. Na pitanje: "Šta je bilo prvo, Crkva ili Novi
Zavet?", odgovor je, i biblijski i istorijski, kristalno jasan.
Nazad na vrh Ići dole
http://pravoslavnariznica.rs/soulmate.in.rs/index.php
ANDJEO82

ANDJEO82


Location : Iznad vaseg ramena@@@
Humor : Andjeoski @
Datum upisa : 13.11.2010

crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? Empty
PočaljiNaslov: Re: Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet?   crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? EmptyPon Feb 21, 2011 4:29 pm

Neko bi mogao da se usprotivi: "Da li je uopšte od značaja šta je bilo prvo?
Na kraju krajeva, Biblija poseduje sve što nam je potrebno za
spasenje." Biblija je dovoljna za spasenje time što sadrži temeljni
materijal neophodan da nas usmeri na pravi put. Sa druge strane,
pogrešno je Bibliju smatrati samodovoljnom i samotumačivom. Podrazumeva
se da se Biblija mora čitati i razumeti preko Božjeg prosvećenja Svetim
Duhom.
Duh Sveti u okviru života Crkve
Zar nije Sâm Gospod rekao
Svojim učenicima pred Svoje raspeće: "A kad dođe On, Duh Istine, uvešće
vas u svaku istinu; ...i javiće vam ono što dolazi" (Jn. 16,13). Takođe
je rekao: "...Sazidaću Crkvu Svoju, i vrata pakla neće je nadvladati"
(Mt. 16, 18). Gospod naš nije nas ostavio samo sa knjigom koja treba da
nas vodi. Ostavio nas je sa Crkvom Svojom. Duh Sveti u Crkvi nas
poučava, i NJegovo učenje dopunjava Sveto Pismo.
Kako je budalasto
verovati da je Božje puno prosvećenje prestalo čim su napisane knjige
Novog Zaveta, i da nije delovalo do 16. veka i protestantske
reformacije, ili, da dovedemo argument do njegovog logičkoga kraja, do
trenutka kad sam ja sam počeo da čitam Bibliju! Ili je Duh Sveti bio u
Crkvi tokom stoleća koja su usledila posle novozavetnog perioda, vodeći
je, učeći i prosvećujući je u njenom razumevanju evanđelske poruke, ili
je Crkva ostavljena kao duhovno siroče, sa pojedincima hrišćanima koji
nezavisno tumače, uvek "nepatvoreno" propovedaju, isto Sveto Pismo na
radikalno različite načine. Ovakav haos nikako nije volja Božja, jer
"Bog nije Bog nereda, nego mira" (1. Kor. 14, 33). Vreme za odluku!
Kad
sam dotle došao, osetio sam da moram doneti odluku. Ako Crkva nije puka
tangenta ili slučajno objašnjenje Svetog Pisma, nego delatni učesnik u
njegovom razvoju i očuvanju, bilo je vreme da nadiđem svoje razlike u
odnosu na nju, kao i da napustim svoje predrasude. Umesto da pokušavam
da sudim Crkvi na osnovu svojih savremenih predrasuda, morao sam da se
smirim i da se sjedinim sa Crkvom, koja je stvorila Novi Zavet, i da joj
dopuštam da me vodi ka pravom razumevanju Svetog Pisma.
Nazad na vrh Ići dole
http://pravoslavnariznica.rs/soulmate.in.rs/index.php
Sponsored content





crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? Empty
PočaljiNaslov: Re: Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet?   crkva - Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet? Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Šta je bilo prvo: Crkva ili Novi Zavet?
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» TREBA LI NAM (novi ) ili bilo koji CHAT na forumu ?
» MARADONINA CRKVA ?
» CRKVA I MARKETING ?

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: DUHOVNOST I EZOTERIJA :: RELIGIJA :: RELIGIJE SVETA-
Skoči na: