Inka (špan.
Inca).- Veliko carstvo Inka rođeno je u srcu andskih Kordiljera, sa središtem u današnjem Peruu. Tamošnje stanovništvo naziva ga Tahuantinsuyu (
Tawantinsuyu) 4 smjera, i sastoji se od 4 dijela: Chinchaysuyu, Cuntisuyu (po reformiranom quechua Quntisuyu), Antisuyu i Collasuyu (po ajmarskom plemenu Colla, u najnovije vrijeme reformirano u Qullasuyu). Samo središte države, Qusqu (danas špan. Cusco)
podijeljen je na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco).
Inke nemaju pismo i ne znaju za željezo, ali su zato izvrsni stručnjaci
u upravljanju svojim teritorijem i vladanjem nad pobijeđenima. Sredstvo
sporazumijevanja bili su konopčići sa čvorovima poznati kao quipu (
khipu) sa čijim su odgonetavanjem bili osposobljeni jedino quipucamayoc (
khipukamayuq). Govorili su kečuanski jezik.
Pleme Inka Terase pri gradu Pisac
(P'isaq)Oko 1200. godine, u dolini Cusco, malehno polunomadsko pleme Quechua nameće svoj zakon susjednim narodima. 200 godina poslije,za vladavine cara Wayna Qhapaq
(1423.-1525.), carstvo se prostire na 4,500 km od sjevera do juga.
Gotovo 100 plemena podložno je caru (Inki). Dio osvojene zemlje ostaje
u vlasništvu seljaka, ali moraju obrađivati i 2. dio zemljišta čiji
prinos pripada državi, a i 3. čiji je urod namijenjen bogu sunca
imenom Inti. Car je čas pomirljiv, a čas neumoljiv. Događa se da narode
koji nisu prijateljski raspoloženi jednostavno protjera hiljade
kilometara od njihova kraja. Odsječeni tako od svog rodnog mjesta,
prisiljeni su se predati na milost i nemilost Inkama. Car daje
izgraditi hiljade kilometara popločenih cesta kako bi njegove odluke
doprle do svih predjela carstva. Na njima se smjenjuju brzi glasnici.
Na taj način poruka može u 4 dana prijeći 700 kilometara.
Inka car Stara tvrđava Inka, Machu Picchu
(Machu Pikchu)Na čelu carstva smjenjuje se 13 careva koji nosae titulu 'Inka', po
kojima se stoga vrlo često cijeli narod naziva Inkama, a carstvo
prelazi s oca na sina. Prema legendi dinastiju je u 13. vijeku osnovao
Manqu Qhapaq. Car, zvan Inka za svoj je narod polubog. Njegov je otac Inti, bog sunca.
Vjerovanja Khipu (quipu)
U širokom prostranstvu Anda inkaški narod vjeruje u božanske moći
prirodnih sila poput sunca, planina,rijeka. Kao nagradu za svoje
molitve i darove, očekuju od njih zemaljska dobra. Vjeruju i u
besmrtnost duša.
Inkaški seljaci u Andama Detalj zida Inka u gradu Cusco
(Qusqu), Peru
Život u Andama nije lak, ali seljaci-koji smatraju da svi potiču od
istoga pretka - svakodnevno se međusobno pomažu, posebno pri obradi
zemlje. Seljaci sade i obavljaju poljoprivredne poslove, dok žene kraj
ognjišta pripremaju ručak.
Inkaška djeca Inke svoju djecu dosta grubo odgajaju, bojeći se da ne budu spremni za naporan i težak seljački andski rad.
Arhitektura I danas nas impresionira njihovo umijeće obrade kamena. Najbolji
primjeri za to su geometrijska finoća zidova tvrđave Ollantaytambo i
oblikovanje živih stijena u Sayvisteu. Tu su i kiklopske zidine tvrđave
Sacsahuaman iznad Cusca, ali pitanje je ko su bili njeni graditelji.
Golemi, neobično oblikovani kameni blokovi savršeno naliježu jedni na
druge. Opći dojam koji se stiče pri pogledu na ove građevine je da su
ljudi ovog dijela svijeta poznavali posebnu tehniku savršene obrade i
transporta kamena.
Jedna izreka kaže da su Inke gradili, dok su Maje sanjarili a Asteci
štovali božanstva. Maje i Asteci dosegli su viši intelektualni stepen.
Inke, s druge strane, više su se bavili izgradnjom kuća, palača,
gradova, puteva, mostova, sistema za navodnjavanje i poljoprivrednih
terasa, što su sve dokazi ovozemaljske prisutnosti i poduzetništva.
Iako je religija bila dijelom njihova svakodnevna života, ipak ga nije
nadzirala. A žrtvovanje hiljada ljudskih života radi umiljavanja
bogovima činilo im se potpuno poraznim. Inke su nesumnjivo bili
majstorski graditelji Novog svijeta. Posebnost njihovih građevina bila
je masivna jednostavnost u okviru divnih proporcija. Njihovo jedino
vanjsko ukrašavanje bila bi pokoja zlatna ili srebrna ploča, ili zidni
ukras od pernatog mozaika. Arhitekti su projektirali građevine u kojima
su zidovi često bili nagnuti ukoso prema unutra. Ravne bi površine bile
razbijene malim trapezoidnim otvorima i nišama koji su bili suženi
prema vrhu. Pažljivo priljubljivanje divovskih stijena davalo je
kontrastno svjetlo i efekt sjene, što se postizalo poput vlasi tankim
spojevima i posebnom strukturom kamena. Rezultat nije bio samo
dekorativan, već i praktičan. Međuspojevi, precizno priljubljeni komadi
bez žbuke, mogli su izdržati izuzetan pritisak i naprezanje. Njihove su
građevine odoljevale zemljotresima koji bi razorili savremenije zidne
konstrukcije.
Šablon:Kat