Dragan Paravinja-Svi njegovi zločini

First topic message reminder :

Svi njegovi zločini
Dragan Paravinja napao je žene barem 12 puta


[You must be registered and logged in to see this image.]



Slučajevi nasrtanja na žene i silovanja u Srbiji se s
Draganom Paravinjom povezuju unazad 11 godina. Brojne su žene i ondje, i
u BiH, i u Hrvatskoj svjedočile o njegovim napadima. Viđen je i na
Murteru kada je nestala Slovakinja Viera Malovikova, koja je kasnije
pronađena mrtva.

Antonia Bilić nije jedina žrtva Dragana Paravinje.
Iako ga se zasad službeno ne tereti ni za jedno drugo ubojstvo, niz
sumnji i optužbi i u susjednim državama tereti ga za nasrtaje na žene i
silovanja. Dosad ih je zabilježeno barem 12.


Niz slučajeva u Srbiji i BiH





Paravinja je prije osam godina pravomoćno osuđen u Srbiji na
četiri i pol godine zatvora zbog silovanja i pokušaja silovanja na
području Sremske Mitrovice. No, zlodjela na području Srbije koja je
počinio isti monstrum ima još. Tako je u Inđiji silovanje pokušao još
1996., a godinu potom u tome je i uspio u Golubincima. Zlorabeći dvojno
državljanstvo nakon svega je pobjegao u Hrvatsku, pa nije odslužio
izrečenu kaznu. Izručenje Srbiji izbjegao je i kasnije kada je prema
međunarodnoj tjeralici pritvaran u Sloveniji i Njemačkoj.


Ovih dana u medijima se pojavila još jedna njegova žrtva, koju je u
Novoj Pazovi čekao u zasjedi u mraku i nasilnički ugurao u automobil,
ali je ipak uspjela pobjeći. Dogodilo se to prije 11 godina. Jutarnji list piše kako je Paravinja pred sudom odavao dojam mirnog čovjeka, te da je i tada uživao punu potporu supruge.


U BiH je pet puta sumnjičen za silovanja. U tri slučaja nije bilo
dovoljno dokaza. Zbog silovanja djevojke u srpskom istočnom predgrađu
Sarajeva 2005. za njim je bila raspisana još jedna međunarodna
tjeralica.


Vrebao na cesti Zadar – Rijeka; viđen prije nestanka ubijene Slovakinje na Murteru



U Hrvatskoj je uz stravičan nestanak 17-godišnje Antonije Bilić
povezan i s nasrtajem na 25-godišnju Omišanku koju je lani povezao na
Jadranskoj magistrali i koja je u posljednji trenutak uspjela pobjeći.

Autostoperice je vrebao i na cesti između Zadra i Rijeke, a tjeralica za njim raspisana je i zbog napada na jednu Istranku.


Po zlu ga pamte i na Murteru, i to od ljeta 2008. kada je ondje nestala 48-godišnja Slovakinja Viera Malikova.
Paravinja se u vrijeme kada je ona boravila ondje najprije agresivno
udvarao konobarici kafića, a potom se prebacio na Malovikovu. Slovakinja
je nestala iz restorana dok je njen suprug plaćao račun. Njeno tijelo
pronađeno je tri mjeseca kasnije, no bilo je lošem stanju pa se nije
moglo utvrditi je i bila silovana.

NA GRADSKOM GROBLJU


Posljednji ispraćaj Antonije Bilić u srijedu u Drnišu





[You must be registered and logged in to see this image.]

Posljednji ispraćaj Antonije Bilić bit će za
četiri dana na groblju u Drnišu, doznajemo od odvjetnika obitelji Bilić
Vinka Ljubičića. Antonijina sestra u ponedjeljak će u Zagrebu na sudskoj
medicini preuzeti njene posmrtne ostatke, a majka je izrazila želju da
bude pokopana u miru


Od Antonije su se njezini školski prijatelji i profesori oprostili
jučer ispisujući knjigu žalosti, a Drnišani će to učiniti u srijedu.

'Posljednji ispraćaj bit će u srijedu u 14 sati na gradskom groblju Badanj u Drnišu', rekao je Ljubičić.





[You must be registered and logged in to see this image.]







POČIVALA U MIRU..BOŽIJEM...

TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ


Neukusno i morbidno mrcvarenje Antonije Bilić





[You must be registered and logged in to see this image.]
Ubacili su ga u raspored između 'Sulejmana' i
'CSI: Miamija'. Nekoliko ga puta prekidali blokovima reklama za
deterdžente, osvježavajuća pića i aerobik sa starletama. Snimili su ga
kao posvetu morbidnim dokumentarnim serijalima poput 'Tajni sudske
medicine', 'FBI istrage' i 'Autopsije'. Začinili su ga neprekidnim
dramatičnim soundtrackom, povremeno ispresijecanim melankoličnim
klavirskim dionicama uz krupne kadrove suza. U brzim i isprekidanim
scenama prikazali rekonstrukciju Paravinjinih nasrtaja u vozačkoj kabini
kamiona... Drugim riječima, RTL-ovci su dokumentarcem 'Antonia Bilić -
nestali osmijeh' postavili nove standarde bešćutnog i neukusnog
senzacionalizma


Kada su krajem prošlog tjedna informativni programi svih domaćih
televizija prenijeli press konferenciju s izvješćem o identifikaciji
Antonije Bilić, mnogi su gledatelji to nazvali neukusnim
senzacionalizmom i medijskim lešinarenjem. Zbog dobrobiti tih istih
gledatelja i njihova mentalnog zdravlja, nadam se da sinoć nisu gledali
RTL-ov dokumentarni film 'Antonia Bilić - izgubljeni osmijeh'. Tek bi tada, naime, vidjeli što doista znači medijsko iskorištavanje tragedije i njezino pretvaranje u vrlo, VRLO neukusan dokumentarni kič-triler.

Ubacili su ga u TV raspored nakon 'Sulejmana' jer bi valjda svemir
implodirao sam sebi u gaće da je srcolomac Suljo samo jedan dan izostao s
ekrana i ustupio mjesto priči o stvarnoj tragediji, no to je u cijeloj
priči najmanji problem. Snimljen u najboljoj maniri
dokumentarno-forenzičkih serijala poput 'FBI istrage', 'Tajni sudske medicine' i sličnih morbidnih trasheva kojima
se prije nekoliko godina kitio RTL-ov kasnovečernji program,
dokumentarni film o ovom tek nedavno razriješenom ubojstvu bio je istinski šokantan. I to ne samo zbog onoga što je prikazao, nego zbog toga kako se ponio prema temi.




Glasna i pretjerano teatralna glazba nalik onima u foršpanima za holivudske filmske hitove pratila je gotovo svaki kadar priče o ubojstvu Antonije Bilić, svodeći je tako na razinu banalnog forenzičkog horora ili
epizode 'Zaboravljenog slučaja'. Iznimka su bili tek povremeni
melankolični jecaji glasovira uz prizore u kojima su se članovi
obitelji, učitelji, prijatelji i susjedi prisjećali nesretne djevojke, a
RTL-ovi kamermani zumirali suze i drhtave ruke, tom se prilikom
priklanjajući reality-sapuničarskom stilu. Servirali su nam i dramatično montirane rekonstrukcije Paravinjinih drugih zločina,
u kojima rukom uz mjenjač pipka djevojačke noge u trapericama, a
dodatnu dozu 'dostojanstvenog odnosa prema žrtvama' dobili smo i kroz
podrobne opise silovanja, spikerski pročitane iz svjedočenja
preživjelih. Naravno, sve je u nekoliko navrata bilo prekinuto reklamama za razne čarobne deterdžente, klozet-papir i aerobik uz nabrijane starlete, da gledatelji slučajno ne bi zaboravili zbog čega ih se zapravo dovuklo pred ekrane.
U ovome zadnjem krije se i ključni razlog zbog kojega je sinoćnji RTL-ov
dokumentarac ogledni primjer ružnoga televizijskog senzacionalizma i
kiča izgrađenog na iznimno tužnoj i potresnoj priči. Sve bi gore
prikazano, naime, još nekako bilo shvatljivo da je dokumentarac uz sav
taj kič i neukus donio i kakvu novu spoznaju, perspektivu, kritiku ili
uvid. Ničega takvog, međutim, nije bilo. Samo nanizani
užasi, samo repetiranje istih jezivih fakata i istih morbidnih
pojedinosti, od kojih svakome iole suosjećajnom gledatelju - o članovima
obitelji žrtava da i ne govorimo - može tek prokrvariti čir na želucu.
Zašto je onda takvo neukusno djelce uopće snimljeno i prikazano na
RTL-u? Zbog gledanosti, naravno. Zbog toga što je gledateljstvo još uvijek u šoku, stravična je priča raspletena tek neki dan i mračna logika TV-komercijale nalaže da se taj šok iskoristi i podeblja teatralnom glazbom, brzom izmjenom kadrova i dubokim, jezovitim glasom spikera iz offa. Tako se, naime, podiže gledanost. A veći broj gledatelja znači veći broj oglašivača.

Istina, komercijalni mediji tako funkcioniraju i u gotovo im je svim drugim okolnostima krajnje glupo predbacivati takav modus operandi. No ovo nisu sve druge okolnosti. Djevojka još nije ni pokopana. Mogli su se, čisto iz poštovanja prema njezinoj obitelji, suzdržati još koji dan.Još bi bilo bolje da su se zadržali na onome što im najbolje ide: na Sulejmanu, astrolozima i inim tralalarijama. O dokumentarnim filmovima - a očito i o bilo kakvom pijetetu - nemaju, naime, nikakvog pojma.

komentari su dole...

[You must be registered and logged in to see this link.]

ŽRTVE MANIJAKA


Slučajevi Anđele i Antonije ukazuju na propust policije


[You must be registered and logged in to see this image.]
Činjenica da su posmrtne ostatke Antonije Bilić i
Anđele Bešlić, koja je ubijena 2002, pronašli slučajni prolaznici -
unatoč opsežnim policijskim potragama i velikom interesu javnosti -
potiče sumnju u sposobnost policije da riješi ovakve slučajeve


Sličnost u ta dva slučaja također je ogroman angažman obitelji žrtava
koje su 'stiskale' policijske istražitelje, a obitelj Anđele Bešlić čak
je angažirala i privatne istražitelje.

Obitelj Anđele Bešlić iz Sinja, koja je u noći između 2. i 3. ožujka
2002. godine nestala vraćajući se kući s koncerta u Domu mladih, umalo
je morala pisati molbu policiji da pokrene potragu za nestalom
djevojkom. Jednako kao i u slučaju Antonije Bilić, policija je
pretražila lokalitet (Vidovo na rubu naselja Suhač) na kojemu je mjesec
dana kasnije slučajni prolaznik, šećući se sa svojim psom, otkrio
Anđeline posmrtne ostatke, piše Slobodna Dalmacija.

Nestanci Anđele Bešlić i Antonije Bilić senzibilizirali su javnost
zahvaljujući interesu medija, napravili društveni pritisak na odgovorne
i, u slučaju Bešlić više nego sigurno, doveli do otkrića monstruoznih
ubojica.
U oba slučaja policija je izvještavala javnost da je učinila sve što je
bilo u njezinoj moći, ali u potragama koje je organizirala i provodila
nisu pronađeni posmrtni ostaci ni Anđele Bešlić ni Antonije Bilić, nego
su ih pronašli slučajni nalaznici.

Šesnaestogodišnja Anđela Bešlić i godinu starija Antonija Bilić slučajne
su žrtve zločinaca koji žive među nama. Ubojica Anđele Bešlić Ivan Bulj
bio je ugledni građanin Sinja, politički angažiran, kadar na položaju
direktora lokalnog radija u vlasništvu gradova i općina cetinskoga
kraja. Bulj je dočekao Anđelu na dionici državne ceste D-1, nadomak
njezine obiteljske kuće, nasilno je uvukao u vozilo i poslije
zlostavljanja ubio te njezino tijelo sakrio u obližnjem šumarku.

Monstrum Dragan Paravinja 7. lipnja prošle godine zaustavio je svoj
kamion na mostu preko rijeke Čikole da bi u njega ušla Antonija Bilić
koja je autostopirala da bi stigla do škole. Od tada joj se izgubio
svaki trag. Umjesto Antonije, na mostu preko Čikole, ili bilo gdje na
putu kojim je prolazio Paravinja, mogla je biti bilo koja druga žena.

Kada je Ivan Bešlić 3. ožujka 2002. godine došao u Policijsku postaju
Sinj prijaviti nestanak svoje kćerke, veću skupinu zaposlenika zatekao
je na radnoj akciji uređivanja okoliša postaje. Na zahtjev da pokrenu
potragu za njegovom nestalom kćerkom, nazočni pomoćnik zapovjednika,
vođa radne akcije, odbio ga je uz obrazloženje da moraju proći najmanje
24 sata.

Kada je Milka Bilić 8. lipnja, dan poslije Antonijina nestanka, policiji
prijavila nestanak kćerke i dala ime očevica Antonijina ulaska u kamion
na Čikolskome mostu, policiji je trebalo punih 13 dana da identificira
Paravinjin tegljač.

Ne dvojeći da su u oba slučaja u policiji željeli pronaći nestale
djevojke i zločince koji su ih ubili, previše je elemenata u oba slučaja
koji govore da je policija poslove u kojima se trebala pokazati i
potvrditi kao skup vrhunskih profesionalaca odrađivala aljkavo, s
previše površnosti, uz istodobno uvjeravanje javnosti da se više nije
moglo.

Upravo zbog izostanka policijskih rezultata u oba slučaja obitelji
nestalih djevojaka provodile su i privatnu istragu. Sestre Antonije
Bilić javno su optužile policiju za muljanje, a njihove tvrdnje da su
dali lažne podatke o vremenu lociranja posljednjeg signala Antonijina
mobitela policija nikada nije demantirala.

Anđelin otac Ivan angažirao je trojicu prijatelja s policijskim
iskustvom i uza sve mine koje su im postavljane, uključujući provalu u
sobu i postavljanje prislušnih uređaja inspektoru iz Zagreba koji je
znao koliko je Bešlićeva istraga korisna, došao je do Ivana Bulja. Koji
se, u uvjerenju da ga je Bešlić otkrio i da će ga iz osvete ubiti, došao
prijaviti u Policijsku postaju Sinj.

Sahranjena Antonija Bilić!

Antonija
Bilić sahranjena je na groblju u Drnišu u Dalmaciji. Porodica,
mnogobrojni prijatelji i poznanici iz drniškog kraja okupili su se na
poslednjem ispraćaju mlade sugrađanke

[You must be registered and logged in to see this image.]

Antonija Bilić sahranjena je na groblju u Drnišu u Dalmaciji.
Porodica, mnogobrojni prijatelji i poznanici iz drniškog kraja okupili
su se na poslednjem ispraćaju mlade sugrađanke. Za njeno
ubistvo prvostepeno je osuđen Dragan Paravinja.

Porodica je pozvala da se, umesto cveća i sveća, uplati novac za
opremanje Hrvatske gorske službe spasavanja iz Drniša, preneli su
lokalni mediji.

Županijski sud u Šibeniku nepravosnažno je osudio Dragana Paravinju
19. oktobra na 40 godina zatvora, zbog pokušaja silovanja i ubistva
Antonije Bilić sredinom 2011. godine, kao i za pokušaj silovanja još
jedne žene 2010.

Porodica Antonije Bilić više puta je apelovala na Paravinju
da otkrije gde je sakrio njeno telo, ali on to nije učinio, tvrdeći da
mu ceo slučaj nameštaju.

Taj slučaj potresao je Hrvatsku, ali i javnost u regionu.

Višemesečna potraga za nestalom devojkom nije dala rezultata, iako je
bila najopsežnija ikad u Hrvatskoj i tokom nje je čak isušeno i jedno
jezero. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su slučajno krajem novembra ove godine na smetlištu kamionskog parkirališta na području Josipdola, kod Ogulina.

Antonija Bilić poslednji put je viđena 7. juna prošle godine
dok je stopirala preko reke Čikole i to kako ulazi u kamion kojim je
upravljao Paravinja. U njegovom kamionu pronađeni su tragovi krvi
nestale devojke. On je, najpre, istražiteljima u BiH priznao, a potom
porekao da ju je ubio.

Paravinja je i u BiH i u Srbiji osuđen zbog pokušaja silovanja i zbog silovanja.

MONSTRUM OSUĐEN NA 40 GODINA


Paravinja povukao žalbu na presudu, je li time priznao krivnju?



[You must be registered and logged in to see this image.]
Dragan Paravinja


Dragan Paravinja, koji u šibenskom zatvoru služi
objedinjenu 40-godišnju kaznu za pokušaj silovanja i teško ubojstvo
Drnišanke Antonije Bilić, te pokušaj silovanja jedne Omišanke, ne miruje
u ćeliji. Nakon izrečene presude, 18.listopada prošle godine, kad je
proglašen krivim i potom bio osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu,
njegova braniteljica po službenoj dužnosti Ankica Giljanović, u
zakonskom roku je podnijela žalbu na presudu. Slobodna Dalmacija
neslužbeno doznaje da je žalbu povukao što njegova odvjetnica nije niti
potvrdila niti demantirala
Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, koji je tada bio na snazi i
po kojem je Paravinji suđeno, branitelj optuženika je mogao podnijeti
žalbu bez posebne ovlasti optuženika, ali nipošto ne i protiv njegove
volje.

'Braniteljica optuženika Dragana Paravinje u zakonskom roku podnijela je
žalbu na prvostupanjsku presudu, ali se optuženik u pisanom obliku
izričito usprotivio podnošenju žalbe. U toj situaciji predsjednica
vijeća je donijela rješenju na temelju članka 386. ZKP kojim je žalba
optuženika podnesena po braniteljici, odbačena kao nedopuštena', stoji
među ostalim u odgovoru glasnogovornika Branka Ivića. Kako na rješenje
predsjednice vijeća stranke imaju pravo žalbe, to pravo su iskoristili i
Paravinja i njegova braniteljica.

'Spis predmeta, zajedno sa žalbama, upućen je Vrhovnom sudu Republike
Hrvatske, kao drugostupanjskom sudu, radi odlučivanja povodom žalbi na
rješenje predsjednice vijeća kojim je žalba braniteljice optuženika na
presudu odbačena kao nedopuštena', stoji u odgovoru.




[You must be registered and logged in to see this image.]

BARIŠA ČOLAK:
Paravinja će u Hrvatskoj služiti i kaznu za silovanje u BiH





[You must be registered and logged in to see this image.]

ŠTRAJKA GLAĐU U ZATVORU
Paravinja tvrdi da on tijelo nije bacio tamo?!





[You must be registered and logged in to see this image.]

NAJAVILA ŽALBU NA PRESUDU
Paravinjina odvjetnica tvrdi da ima dokaze da je on nevin





[You must be registered and logged in to see this image.]

ŠTO SE DOGAĐALO U KAMIONU STRAVE?
Otkriveni detalji Paravinjinih zločina


S obzirom na to da je u veljači 2012. godine, odlukom Ministarstva
pravde BiH, zbog sudskog postupka koji se protiv njega vodio za ubojstvo
Antonjie Bilić, privremeno izručen Hrvatskoj, neki misle da se odbio
žaliti vjerujući kako će na odsluženje kazne brzo biti vraćen u Bosnu i
Hercegovinu, pa tamo nastaviti pravnu bitku.

To se,međutim, nije dogodilo, monstrum je u šibenskom zatvoru, i kako
nam reče jedan pravnik, vjerojatno nešto novo smišlja. Vinko Ljubičić,
odvjetnik obitelji Bilić, u kratkom telefonskom razgovoru je rekao da
nikakvu službenu obavijest o Paravinjinom odbijanju žalbe nije dobio.
Bilo mu je poznato da je žalba nakon presude podnesena u zakonskom roku
od 15 dana, a o tomu što se dalje događalo i događa samo je neslužbeno
čuo, piše Slobodna.

'Kad je riječ o Paravinji, ništa me ne može iznenaditi', dodao je.'Kod
izricanja presude detaljno je obrazloženo za koja se djela osobu
okrivljuje i kolika se kazna za to izriče. Kad se izjavljuje žalba, onda
se u konačnici poriče navode ili dijelove navoda iz presude.
Povlačenjem žalbe njezin podnositelj više ne poriče navode iz presude.
To je u pravu čin, koji se slobodno govoreći, može tumačiti kao
priznanje izvršenje kaznenog djela za koji je kazna izrečena, rekao je
pak poznati šibenski odvjetnik..

IDE NOVO SUĐENJE
Neočekivani obrat: Vrhovni sud ukinuo presudu Draganu Paravinji!

Paravinja i njegova odvjetnica po službenoj dužnosti Ankica Giljanović, pred petoricom sudaca Vrhovnog suda našli su se krajem ožujka u Zagrebu, a već danas je stigla presuda po kojoj Vrhovni sud ukida dio presude i traži novo suđenje za pokušaj silovanja i teško ubojstvo Antonije Bilić.

Vrhovni sud ukinuo je dio presude Draganu Paravinji, koji se odnosi na pokušaj silovanja i teško ubojstvo Antonije Bilić jer smatraju da je sudsko vijeće šibenskog Županijskog suda pogrešno utvrdilo činjenično stanje u tom dijelu presude, javlja Šibenik.in .

Sporna kvalifikacija ubojstva?
Dovode u pitanje je li sud ispravno utvrdio da je bilo pokušaja silovanja, a ako se to nije moglo utvrditi, upitno je li moglo biti teškog ubojstva s ciljem da se prikrije to silovanje. Iako se iz obrazloženja može zaključiti kako Vrhovni sud ne spori da je Paravinja ubio Antoniju Bilić, na ponovljenom suđenju valjat će presuditi je li kvalifikacija ubojstva – teško ili 'obično'.
Kako se moglo doznati na šibenskom Županijskom sudu, novo suđenje može započeti već kroz mjesec dana. Sudsko vijeće neće se mijenjati i Paravinji će opet suditi Nives Nikolac. Ako ga osude za klasično ubojstvo, može dobiti 20 do 25 godina manju zatvorsku kaznu.
Paravinja i njegova odvjetnica po službenoj dužnosti Ankica Giljanović, pred petoricom sudaca Vrhovnog suda našli su se krajem ožujka u Zagrebu, a već danas je stigla presuda po kojoj Vrhovni sud ukida dio presude i traži novo suđenje za pokušaj silovanja i teško ubojstvo Antonije Bilić.

Kazna bi mu mogla biti znatno manja

Podsjetimo, sudsko vijeće šibenskog Županijskog suda, kojim je predsjedala sutkinja Nives Nikolac, osudila je Paravinju na šest godina zatvora za pokušaj silovanja mlade Drnišanke, te 35 godina za teško ubojstvo kojim je pokušao prikriti pokušaj silovanja. Na pet godina zatvora osuđen je za silovanje Marine Damjan, a onda je sve to preinačeno u jedinstvenu kaznu od maksimalnih 40 godina zatvora za Paravinju. U odnosu na slučaj Damjan, Vrhovni sud smanjio je kaznu zatvora sa 5 na 4 i pol godine zatvora. Za klasično ubojstvo Antonije Bilić, Paravinja bi na novom suđenju mogao dobiti 15 do 20 godina zatvora.

[You must be registered and logged in to see this image.]



šta se krije iza svga ovoga... smejao se na presudu.i sad novo suđenje (Paravinja dobio 40 godina, smijao se i pljeskao, sestra Ana zaplakala)

Antonijin poučak: skupe suze i jeftini životi

Zar je toliko teško u Zagori organizirati akciju i sakupiti sredstva - pa neka se to zove Zaklada Antonije Bilić - i kupiti jedan ili dva polovna kombija pa dogovoriti dežurstva i dobrovoljno prevoziti mlade? Ako je za potragu potrošeno 2.5 milijuna kuna, ovakav sitni trošak bio bi čista ušteda. I najvažnije, sačuvao bi živote i osmijehe nad kojima sada samo lijemo suze

Obitelj Antonije Bilić napokon je našla svoj mir, još samo da se nacija prestane baviti njihovom mukom. Ovaj je tragičan slučaj prije dvije godine zaokupio pažnju cjelokupne javnosti i angažirao silna sredstva u neuspješnom traganju: 1200 tragača i 90 inspektora,čak je isušeno i jedno jezero. A sve je to naciju koštalo 2.5 milijuna kuna.Nešto od te silne energije i želje da se slučaj okonča izbilo je ponovo nakon nedavnog otkrića ljudskih ostataka kod Modruša, od plasiranja otkrića na udarnom mjestu u vijestima, nagađanja prije potvrde stručnjaka, spektakla oko saopćavanja obitelji, detaljnog opisa, znanstvenih pojašnjenja, pa sve do tužnog epiloga i knjige žalosti. Sve u stilu pretjerivanja i neprimjerenog senzacionalizma.

Dvije izgubljene godine…

A kad se za par dana slegne medijska prašina, sve će ostati po istom. Stanovnike drniškog kraja zahvatit će isti osjećaj nemoći i pasivnost do sljedeće tragedije. Zvuči zloguko? Ne, radi se samo o ustanovljavanju činjenica. Ništa, naime, nije učinjeno da se promijene sigurnosne okolnosti u dalmatinskom zaleđu koje pogoduju ovakvim i sličnim tragedijama. Nije tu riječ samo o nasilniku i ubojici Paravinji - jer patologija je datost koju ćemo teško mijenjati - nego o nečem daleko banalnijem: nedostatku dovoljno redovitog, napose noćnog prijevoza mladih iz Drniša, Sinja ili Trilja u okolna sela. I dalje će na čikolskom mostu subotom kasno navečer stopirati djevojke i mladići koji nemaju drugog načina da se vrate kući jer je javni prijevoz, pokazalo se - nerentabilan. Ako u dvije godine od tragedije nikome, pa ni onima koji imaju djecu koja stopiraju, nije palo na pamet neko rješenje, opravdano je pitati koliko je još slušajeva poput ovog Antonije Bilić, ili Kristine Šušnjare, ili Anđele Bešlić i drugih djevojaka, potrebno da se nešto promijeni?

Zvuči okrutno, no upravo sada i jest trenutak da se cjelokupna javnost zapita: što učiniti da se tragedija ne ponovi? Stanovnicima Kričaka i okolnih sela je sigurno palo na um da se prijevoz mora riješiti, no učinili su samo jednu, kod nas uobičajenu pogrešku. Očekivali su da se time pozabave odgovorni, ljudi čiji je to posao, općinari, političari, ukratko - institucije. Na žalost, u ovih gotovo dvije godine mogli su se uvjeriti da od toga ništa. Što dakle učiniti, kuda se okrenuti da se spriječe nove tragedije?

…i 24 spašena života

Pokušajmo ovaj slučaj usporediti s jednim, naoko posve različitim, slučajem u kojem je prije šest godina mlada djevojka također izgubila život, ali zbog bolesti. Radi se o Ani Rukavini. Ovih dana je Zaklada Ana Rukavina održala je 200. akciju upisa u Registar dobrovoljnih davatelja koštane srži, što nije bilo dostojno popraćeno u medijima. U tih šest godina broj dobrovoljnih davatelja popeo se sa 150 na 36.950 osoba. To je nesumnjivo izvanredan uspjeh ove organizacije, no najvažniji je podatak da je za ovih šest godina postojanja upravo zahvaljujući Registru spašeno 24 života. Jer to je njihov cilj, spašavanje života pacijenata oboljelih od leukemije uz pomoć transplantacije koštane srži.
Prisjetimo se, Ana Rukavina, teško bolesna novinarka sada već upokojenog Vjesnika, 2006. je uputila dirljivo pismo javnosti shvativši da joj je potrebna financijska pomoć za liječenje u inozemstvu i skupe lijekove. No već je bilo prekasno da se spasi njezin život. I sama svjesna toga, uz pomoć nekolicine prijatelja pokrenula je akciju za pomoć drugim bolesnicima. Već dan nakon njezine smrti krenula je akcija za humanitani koncert. Bilo je potrebno jedno pismo, jedna majka koja je smogla snage pobijediti vlastiti očaj i grupa prijatelja koji su odlučili pomoći - drugima. Iz te se ideje postepeno razvila ozbiljna institucija Zaklade, kojoj je na čelu Marija Rukavina, Anina majka.

Riječ je o novcu. I o čemu još?

No priča o Zakladi zanimljiva je i poučna iz posve drugačijeg razloga. Naime, Zaklada koja je izrasla u instituciju predstavlja primjer privatno-javnog partnerstva (u medicini), a pokretač joj je osobni angažman i želja da se pomogne drugima. Bilo koja akcija u zdravstvu traži ogroman novac i čovjeka s voljom, a bez novaca malo što se može pokrenuti. Zaklada pokazuje, da se ipak može postići puno, samo ako se steknu neki uvjeti. Prije svega svijest o potrebi pomoći drugima, a zatim jaka motivacija za pokretanje neke akcije. A motivacija se temelji na činjenici da javne zdravstvene institucije kojima je posao pomoći takvom bolesniku, nisu dovoljne. Ili nisu dovoljno opremljene, ili nemaju novaca, ili su organizacijski u problemima - razloga može biti mnogo. Konačnu cijenu neefikasnosti plaća bolesnik. Ne samo da zbog te svoje tromostiinstitucije nisu u stanju pružiti svu potrebnu pomoć, jer, primjerice, u slučaju transplantacije koštane srži nisu raspolagali ozbiljnim registrom davatelja - nego ih je izuzetno teško pokrenuti da se promijene.

Jedna ovakva zaklada treba laboratorije stručnjake, tehniku - dakle bolnice i ministarstvo zdravlja, jer te uzorke krvi treba stručno obraditi a podatke pohraniti tako da lječnicima budu uvijek dostupni. Inače nemaju smisla. A sve to, naravno, košta, pa je nužno da privatna zaklada uspostavi suradnju sa javnim insitucijama. Srećom su institucije u ovoj inicijativi Zaklade prepoznale i vlastitu korist.

Kultura filantropije

Država i njene institucije su poput velikih tromih životinja koje funkcioniraju po utvrđenim obrascima i svaka ih promjena i inicijativa izvana u tome ometa, tjerajući ih na promjene. I baš je u tome uspjeh Zaklade, što je pomoću volje i truda uspjela ostvariti partnerstvo sa tromim, sporim, siromašnim javnim zdravstvom.

S druge strane, treba priznati ni pacijenti tj. korisnici zdravstvenih usluga nisu baš neki primjer agilnosti i poduzetnosti, makar se i radilo o njihovom životu. Svatko više voli leći i čekati da mu javne ustanove isporuče zdravlje, nego sam nešto poduzeti . Tek oni zadnji očajnici koji su svjesni da im nema spasa usude se nešto napraviti, i to onda uglavnom samo za sebe. Ne treba zbog toga ni jedan apel bolesnog čovjeka javnosti omalovažiti, dapače. Ali treba barem znati cijeniti kada netko okreće stvar na glavu i pokreće akciju zato da pomogne nepoznatim ljudima. To se zove - kako je rekla Marija Rukavina u jednom intervjuu - građanska solidarnost. ‘Mi želimo razvijati kulturu filantropije.’, - rekla je. Na filantropiju zaista treba poticati, jer nama ovdje to nije dio kulture. Navikli da odlučivanje, pa i o našem vlastitom životu, dolazi ‘odozgo’, ustrajno i uspješno njegujemo pasivnost zato jer je tako lakše, jer je teško angažirati se, biti odgovoran, a pogotovo pomoći drugome. To ne znači da ljudi nisu dobri i voljni pomoći. Jesu, ali ipak im treba pokretač, netko ili nešto što će ih potaknuti na akciju.

Zaklada Antonije Bilić – zašto ne?

Vratimo se sada tragedijama Antonije, Kristine, Anđele i njihovom uzroku - nedostatku redovitog i noćnog prijevoza. Zamislimo samo na časak, što bi bilo kad bi se sva ta silna energija, sve te burne emocije, suze , strah i brige - da o novcima niti ne govorimo - usmjerile ka samo jednom cilju, da se mladima iz tog kraja osigura prijevoz, a njihovim roditeljima miran dan, noć i vikend? Zbog čega primjer osnivanja Zaklade ne bi vrijedio i za ovaj slučaj i poslužio kao uzor drugima u situaciji u kojoj za rješenje problema ne preostaje drugo nego - privatni angažman? Solidarnost je puno više od riječi i suza za ugaslim osmijehom. Zar je toliko teško organizirati akciju i sakupiti sredstva - pa neka se to zove Zaklada Antonije Bilić - i kupiti jedan ili dva polovna kombija pa zatim dogovoriti dežurstva i dobrovoljno prevoziti mlade? Možda će se naći i netko tko će im pokloniti vozila? Ako se zna da mladi ne moraju stopirati nego imaju osiguran prijevoz pa i svakog petka, subote i nedjelje navečer - neće li svima biti bolje? Na koncu, možda će zatim i općina naći načina da im barem pokloni besplatnu registraciju za takva vozila, kakav vozač u mirovini voziti će taj kombi uz minimalnu plaću, a netko treći - županija ili država - osigurat će sredstva za gorivo. Ako je za potragu potrošeno 2.5 milijuna kuna, ovakav sitni trošak bio bi ustvari - čista ušteda . I najvažnije, sačuvao bi živote i osmijehe nad kojima sada samo lijemo suze. Ima li koga u Drnišu tko će obrisati suze i napokon nešto poduzeti?

Paravinji će suditi za obično ubojstvo i kazna će biti manja?

Mogu reći da mi je drago da je Vrhovni sud dopustio žalbu i razmatrao je. Iskoristit ću sve pravne mogućnosti da obranim klijenta, rekla je odvjetnica Paravinje

Postupak protiv Dragana Paravinje je, obzirom da je žrtva maloljetna, tajan, pa ni njegova odvjetnica Ankica Giljanović nije mogla preciznije pojasniti značenje 'pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja'.
- Mogu samo reći da mi je drago da je Vrhovni sud dopustio žalbu i razmatrao je. Iskoristit ću sve pravne mogućnosti da obranim klijenta - rekla je odvjetnica Giljanović.
Ona je u žalbi uspjela dovesti u pitanje i pravilnost dokazivanja pokušaja silovanja, a time i zaključak o ostvarenom kvalificiranom obliku kaznenog djela teškog ubojstva. Uspiju li u ponovljenom postupku postići barem da se odbaci pokušaj silovanja, otpast će i namjera prikrivanja pokušaja silovanja, a time i kvalifikacija djela teškog ubojstva. U tom slučaju sudit će mu se za obično ubojstvo, za koje je propisana manja zatvorska kazna.
- Već sam nakon izricanja presude kazala da ću žalbu temeljiti na činjenici da je osuđen temeljem nezakonito prikupljenih dokaza. Sve ostalo što bih rekla bilo bi ulaženje u meritum i povreda tajnosti - rekla je Giljanović.
Hoće li DORH raditi novu optužnicu?
Ona je Paravinju vidjela posljednji put 27. ožujka, na sjednici Vrhovnog suda gdje se odlučivalo o žalbi. Ankica Giljanović ne zna hoće li se suđenje ponoviti po istoj ili će DORH raditi novu optužnicu, kao ni to hoće li se svi svjedoci ponovno ispitivati.

--------
još uvek ne mogu da verujem...

Kijara-brm ::

Paravinji će suditi za obično ubojstvo i kazna će biti manja?

Ubistvo je ubistvo ,bez obzira na kvalifikaciju .Ovde se ne radi o nesrećnom slučaju ,ili ubistvu bez predumišljaja ,niti o zločinu u afektu ili iz strasti, niti ima osnova za bilo kakvu olakšavajajuću okolnost ,ako se uzme u obzir kako je ometao istragu .Nema ni traga kajanju .
Šteta što ne postoji smrtna kazna za ovakve skotove ,i to bi bilo još blago i humano .

Danubius ::

Kijara-brm ::

Paravinji će suditi za obično ubojstvo i kazna će biti manja?

Ubistvo je ubistvo ,bez obzira na kvalifikaciju .Ovde se ne radi o nesrećnom slučaju ,ili ubistvu bez predumišljaja ,niti o zločinu u afektu ili iz strasti, niti ima osnova za bilo kakvu olakšavajajuću okolnost ,ako se uzme u obzir kako je ometao istragu .Nema ni traga kajanju .
Šteta što ne postoji smrtna kazna za ovakve skotove ,i to bi bilo još blago i humano .

Ovo je neverovatno,šokantno.Bez imalo kajanja.Smeh na presudu.
Sad ispada da nema ni  traga da ju  je silovao(ili pokušao).Kako je krenulo biće da je nije ni ubio.Ide se se na klasično ubojstvo. Nekih 20 godina Najviše..od 15 do 20.

VRŠIO U AMBULANTI
ISPOVEST SRBINA CIMERA: Paravinju sam u ćeliji tukao ko vola u kupusu!

Paravinja je dane i noći pisao pisma, vređao, bahatio se i lažno štrajkovao glađu dok je po noći kao pacov u tišini u krevetu grickao napolitanke, ispričao je Goran Amanović zvani Lija
ZAGREB  - Bili smo cimeri i većeg smrada nisam video ni u jednom zatvoru u kome sam bio. Smetalo mu je što ne mrzim Hrvate, kao i činjenica da sam u sukobu sa delom svojih sunarodnika. Palo je vređanje da sam ‘k... od Srbina’ i tako dalje, dok jednog dana nije krenuo na jednog momka iz Splita i mene. Prebio sam ga kao vola u kupusu. I spakovao u ambulantu, započinje priču Goran Amanović zvani Lija o svom boravku u ćeliji sa Draganom Paravinjom.

Amanović nastavlja svoju ispovest o Paravinji ne birajući teške reči:

“ To je ludak koji je dane i noći pisao pisma na sve moguće adrese, vređao, bahatio se i lažno štrajkovao glađu dok je po noći kao pacov u tišini u krevetu grickao napolitanke, opisao je Goran Amanović Lija iz Vrbnika kod Knina jednu zatvorsku epizodu boravka sa Draganom Paravinjom, monstrumom koga čeka ponovljeno suđenje za ubistvo Antonije Bilić.

Amanović je u Hrvatsku izručen zbog optužbi za ratne zločine. Njega je sud u Šibeniku oslobodio optužbi, a vrhovni sud zbog proceduralnih grešaka tužilaštva predmet vratio na ponovno suđenje. Amanović kaže da je na prvom suđenju dokazao nevinost, i da će opet, ali da je tužolaštvo uporno jer igra na kartu robijaške prošlosti koja nema nikave veze s ratom.

Naime Amanović je još 1994 otišao da živi u Bosansko Grahovo gde se bavio stočarstvom, a u Kazneno-popravnom domu Zenica završio je pošto je 2006. godine zatekao suprugu sa ljubavnikom u krevetu i oboje ih prebio.

Lija je posle Zenice prebačen u ekstradicioni pritvor u Sarajevu odakle je izručen Hrvatskoj, a smešten je u ćeliju koju je delio sa najpoznatijim hrvatskim osuđenikom Draganom Paravinjom sa kojim je došao u konflikt.

( Jutarnji.hr)

[You must be registered and logged in to see this image.]

kakav proračunati  manijak...

Suđenje Paravinji prekinuto, taži izuzeće sudije

Beta | 03. 07. 2014. - 13:34h
Pred sudom u Šibeniku danas je prekinuto ponovljeno suđenje
Draganu Paravinji za pokušaj silovanja i teško ubistvo maloletne Antinije Bilić pre tri godine, jer je optuženi tražio izuzeće suda.
Kao razlog za takav zahtev, Paravinja je naveo odluku suda o isključenju javnosti iz glavne rasprave zbog zaštite maloletne žrtve.



O njegovom zahtevu treba da se izjasni Vrhovni sud, a odluka se očekuje za desetak dana, preneli su lokalni mediji.

Paravinja je prvostepeno bio osuđen na 40 godina zatvora zbog pokušaja silovanja i teškog ubistva Antonije Bilić, kao i zbog pokušaja silovanja još jedne devojke, ali je Vrhovni sud sredinom aprila ukinuo deo presude Županijskog suda u Šibeniku.

Taj sud je doveo u pitanje kvalifikaciju teškog ubistva, jer smatra da nije dokazano da je Paravinja 17-godišnju Drnišanku pokušao da siluje pre nego što je ubio.

Slučaj Antonije Bilić potresao je Hrvatsku, ali i javnost u regionu. Višemesečna potraga za devojkom, koja je poslednji put viđena 7. juna 2011. godine dok je stopirala na mostu preko reke Čikole kako ulazi u Paravinjin kamion, nije dala rezultate.

To je bila najopsežnija potraga ikad u Hrvatskoj tokom koje je čak isušeno i jedno jezero.

U Paravinjinom kamionu pronađeni su tragovi krvi nestale devojke. On je, najpre, istražiteljima u BiH (Republici Srpskoj), gde je pobegao, priznao, a potom porekao da je ubio.

Posmrtni ostaci Antonije Bilić pronađeni su krajem novembra 2012. na smetlištu kamionskog parkirališta na području Josipdola kod Ogulina.

Paravinja je i u BiH i u Srbiji osuđen zbog pokušaja silovanja i silovanja.

  

PARAVINJA PRETUČEN U ŠIBENSKOM ZATVORU: Od batina ni usta ne može da otvori! 

Pretukli ?
Pa kud nisu zatukli skota . 

Pakao lagano počinje.
Ne treba ga još zatući...Neka oseti samo "deo" muka koje je naneo nesrećnoj devojci..i toliko vozanje pravosuđa koje je u ovom slučaju toliko nedefinisano i mnogo je tu još nejasnoća...

Još jedan propust pravosuđa...??? Paravinja na sudu u kratkim hlačama i japankama
   
[You must be registered and logged in to see this image.]

ZAVRŠIO U BOLNICI Paravinja je žilete prvo oblijepio selotejpom, pa ih onda progutao

Rendgenski snimak šibenske Opće bolnice napravljen u utorak navečer na pacijentu Draganu Paravinji, najpoznatijem zatvoreniku šibenskog zatvora, pokazao je kako u želucu ima - tri žileta. On je, kako neslužbeno doznajemo, nakon postavljene dijagnoze, koja je otkrila uzrok bolova u trbuhu na koje se žalio i zbog kojih je i dovezen u šibensku zdravstvenu ustanovu, hitno prevezen u Zagreb, u bolnicu za osobe lišene slobode u Svetošimunskoj ulici, javlja Slobodna Dalmacija.

Žilete je Paravinja navodno nabavio u zatvorskoj kantini, u kojoj se inače i hrani - uglavnom keksima i tunjevinom - jer je poznato da odbija zatvorsku hranu. Zbog opće slabosti organizma već je jednom bio pacijent zatvorske bolnice u Zagrebu.

Inače, Paravinji se ponovno sudi pred Županijskim sudom u Šibeniku zbog pokušaja silovanja i ubojstva maloljetne Drnišanke Antonije Bilić, nakon što je Vrhovni sud djelomično ukinuo presudu od 40 godina zatvora koliko je dobio za to (ne)djelo. No, zbog Paravinjina općeg slabog zdravstvenog stanja nastalog odbijanjem zatvorske hrane, suđenje je zapelo već na početku, a sud je sredinom listopada naložio medicinsko vještačenje koji bi trebalo utvrditi je li raspravno sposoban - psihički i fizički - za nastavak sudskog procesa.

Mnogi su sudski izvjestitelji već tada ocijenili kako je Paravinji pošlo za rukom ponovno otegnuti sudski proces na neko vrijeme nakon što mu je propao pokušaj traženja izuzeća predsjednice Sudskog vijeća, sutkinje Nives Nikolac, samog suda, ali i vlastite odvjetnice po službenoj dužnosti Ankice Giljanović. Tada mu je Sud to odbio uz obrazloženje da se radi o zloporabi tog procesnog prava. U tom svjetlu i najnoviji slučaj "gutanja žileta" mogao bi biti vrlo indikativan...

Na pitanje kako je uopće moguće progutati nešto tako oštro kao žilet, bez ozbiljnih, već na prvi pogled vidljivih ozljeda, poznavatelji zatvorskog miljea nam kažu da se žilet, u slučaju kada se on namjerno proguta, najčešće oblijepi selotejpom, koji oštricu učini bezazlenom.

Tako se dogodi da se žilet - ili njegove polovice – izluče iz tijela prirodnim putem, kroz analni otvor, ili se liječničkom intervencijom izvadi iz želuca, javlja Slobodna Dalmacija.

Problem može nastati i ako želučana kiselina u međuvremenu rastvori selotejp, pa je zbog svega jasno zašto je i Paravinja, čim je ustanovljeno o čemu se kod njega radi, hitno stavljen pod odgovarajuću liječničku skrb.


----------------------------------------------
Daj presudi si više sam.Odbijanje hrane,gutanje žileta..Sve zarad odgode suđenje.
Kako on voza pravosuđe..  .

Nabavio ih je *navodno* u zatvorskoj kantini.
Vidiš da ne jede zatvorsku hranu-samo kesk i tunjevinu iz kantine..

Osušio se ko pritka..
Odugovlači suđenje,a pošto se suđenja ponavlja..Ostaje u Šibeniku do daljnjega..
Da je negde drugde ,ne verujem da bi dočekao to...

Koja prava ima taj manijak..Traži izuzeća sudija..Te mu je loše..
Uspeo je da se delimično pokrene ponovo suđenje..  .
Neće niko da ga makne..

PONOVLJENO SUĐENJE
Paravinja se žalio na zdravstvene tegobe, ročište prekinuto


Ponovljeno suđenje Draganu Paravinji, optuženom za pokušaj silovanja i teško ubojstvo maloljetne Antonije Bilić, koje u četvrtak nastavljeno pred šibenskim Županijskim sudom, prekinuto je nakon što je optuženi zatražio liječničku pomoć
Na današnjem je ročištu pročitana optužnica, no kako se doznaje sa Županijskog suda, optuženi je zatražio prekid rasprave i liječničku pomoć zbog zdravstvenih poteškoća, zbog čega je ročište i prekinuto.

Vinko Ljubičić, odvjetnik obitelji Bilić navodi kako je stav obrane da je Paravinja dosad proces opstruirao na sve načine, i to unatoč činjenici što je vještačenjem dokazana njegova sposobnost praćenja postupka.

Ovo nije prvi put kako se Dragan Paravinja tuži na zdravstvene poteškoće, te traži prekid rasprave. Na prošlom ročištu u studenom, optuženi je od suda tražio prekid zbog zdravstvenih tegoba, a prethodno je pažnju javnosti privlačio i zbog zahtjeva za izuzećem suda.

Postupak protiv Dragana Paravinje, optuženog da je 7. lipnja 2011. godine pokušao silovati, pa ubio maloljetnu Antoniju Bilić iz Krički pored Drniša, na Županijskom sudu u Šibeniku ponavlja se na temelju odluke Vrhovnog suda.

Taj visoki sud ukinuo je prvu presudu Županijskog suda u ovom slučaju, kojom je Paravinja osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina, smatrajući kako u sudskom postupku nije dokazano da je pokušaj silovanja maloljetne Antonije Bilić prethodio ubojstvu.

Antonija Bilić posljednji je put viđena kada je u Drnišu, na mostu preko Čikole, ušla u Paravinjin kamion.

Paravinja je nakon uhićenja u Republici Srpskoj ubojstvo priznao, a potom je pred hrvatskim pravosuđem sve zanijekao.

Tijelo Antonije Bilić pronađeno je u studenom 2012. godine kod Josipdola.

[You must be registered and logged in to see this image.]
----------------------------------
propao jeste,ali mudar jeste.nikad niko ovoliko nije vozao pravosuđe kao Paravinja.
pa daj crkni više..
izem ti više i pravosuđe kad ih ovaj manijak  smišljeno voza..
onaj podmukli osemh je uvek tu,kao i kad mu je izrečene kazna na 40 godina..

UBOJSTVO ANTONIJE BILIĆ Monstrumov šleper povezali s mjestom gdje je pronađeno tijelo

Vještaci dopunili svoja vještva iz prvog sudskog postupka protiv Dragana Paravnje. Sud je nastavak rasprave zakazao za kraj ožujka kada bi, nakon nekoliko uzastopnih dana rasprava, trebalo završiti ponovljeno suđenje Draganu Paravinji za pokušaj silovanja i teško ubojstvo Antonije Bilić.
U nastavku ponovljenog suđenja Draganu Paravinji za pokušaj silovanja i teško ubojstvo maloljetne Antonije Bilić u lipnju 2011., na Županijskom sudu u Šibeniku u utorak su prometno - tehnički i telekomunikacijski vještaci dopunili svoja vještva iz prvog sudskog postupka, a neslužbeno se doznaje kako su povezali Paravinjin šleper s mjestom pronalaska tijela u Josipdolu.

U obzir su, kako se neslužbeno doznaje, uzeti snimci s nadzornih kamera u tvornici u Ogulinu, gdje je Paravinja bio na istovaru, te s autoceste.


Svjedočenje dva vještaka

Prema informacijama koje je za Hinu dao odvjetnik obitelji Bilić Vinko Ljubičić, svjedočila su dva vještaka, prometno – tehnički i telekomunikacijski koji su dopunili svoja vještva iz prvog sudskog postupka. To su morali učiniti, pojasnio je Ljubičić jer je prije početka ponovljenog suđenja pronađeno tijelo Antonije Bilić, pa je valjalo utvrditi je li tegljač koji je u vrijeme ubojstva vozio Paravinja mogao dospjeti do mjesta na kojem je izbačeno tijelo.

Kraj ponovljenog suđenja

Odvjetnik Ljubičić navodi kako je potpuno zadovoljan svjedočenjem vještaka te njihovim nalazom i drži ih vjerodostojnima.

Sud je, rekao je Ljubičić, nastavak rasprave zakazao za kraj ožujka kada bi, nakon nekoliko uzastopnih dana rasprava, trebalo završiti ponovljeno suđenje Draganu Paravinji.

Nema pristupa na sud

Optuženi Paravinja danas nije sudjelovao na raspravi jer je odlukom suda udaljen sve do okončanja postupka. Sud je tako odlučio zbog Paravinjinih konstantnih pokušaja da suđenje opstruira.

Postupak protiv Dragana Paravinje, optuženog da je 7. lipnja 2011. godine pokušao silovati, pa ubio maloljetnu Antoniju Bilić iz Krički pored Drniša, na Županijskom sudu u Šibeniku ponavlja se na temelju odluke Vrhovnog suda.

Taj visoki sud ukinuo je prvu presudu Županijskog suda u ovom slučaju, kojom je Paravinja osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina, smatrajući kako u sudskom postupku nije dokazano da je pokušaj silovanja maloljetne Antonije Bilić prethodio ubojstvu.

Antonija Bilić posljednji je put viđena kada je u Drnišu, na mostu preko Čikole, ušla u Paravinjin kamion.

Paravinja je nakon uhićenja u Republici Srpskoj ubojstvo priznao, a potom je pred hrvatskim pravosuđem sve zanijekao.

Tijelo Antonije Bilić pronađeno je u studenom 2012. godine kod Josipdola.
Hina/Danas.hr
24.02.2015.

.................................
Ne mogu da verujem da je konačno kraj ovome suđenju.
U stvari nikakvih konkretnih dokaza oni nemaju,pa ih zato ovaj majmun voza.
Da je bila u kamioni -jeste.
Ustvari sve je ovde nešto čudno..ali...


Da je moje dete u pitanju-ja bi mu bila i sudija i izvršitelj.
Mada ko sam ja da uzimam pravdu u svoje ruke,ali za dete,roditelje-ne bi dvojila


 Za kazneno delo koje je Paravinja uradio i BiH..kaznu će služiti u Hrvatskoj.

POSLJEDNJE ROČIŠTE
SUĐENJE ČUDOVIŠTU PRI KRAJU Zadnji iskazi o brutalnom ubojstvu Antonije Bilić

Dokazni postupak na ponovljenom suđenju Draganu Paravinji za teško ubojstvo i pokušaj silovanja Drnišanke Antonije Bilić pred Županijskim sudom u Šibeniku primakao se kraju.
Ide se u završnicu postupka?

Hoće li braniteljica Dragana Paravinje po službenoj dužnosti, šibenska odvjetnica Ankica Giljanović zatražiti od suda izvođenje možebitnih novih dokaza nije poznato, pa je za sada nemoguće predvidjeti hoće li njezin branjenik na jednom od narednih ročišta zakazanih za 26. i 27. ožujka iznijeti svoju obranu, a sudski postupak ući u samu završnicu.

U svakom slučaju, do donošenja presude, makar prema riječima Vinka Ljubičića, opunomoćenika obitelji Bilić, ne bi trebalo proći puno vremena.
Slobodna Dalmacija/Danas.hr

Više

Koliko godina i koliko novca je država potrošila na ovaj slučaj,koji i kad se završi nikad  se neće  saznati prava istina,jer ovde se mnogo toga ne podudara.Nije mi  jasno gde je naše pravosuđe zakazalo kad ih je jedan Paravinja godinama zavlačio,odgađao ročišta.
Devojke više nema,ali nema ni prave istine.
Možda je ovo jedan od razloga.





Zašto se suđenje ponavlja?

Suđenje se ponavlja jer je Vrhovni sud u žalbenom postupku ukinuo presudu šibenskog Županijskog suda kojom je Paravinja zbog spomenutih kaznenih djela, te pokušaja silovanja još jedne djevojke, osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od 40 godina.
Vrhovni sud je smatrao kako u sudskom postupku nije dokazano da je Paravinja maloljetnu Antoniju Bilić pokušao silovati, pa onda ubio, budući da je jedini dokaz za to Paravinjin iskaz policiji u Republici Srpskoj, gdje je uhićen nakon kratkog bijega.

Ukoliko tužiteljstvo ne uspije dokazati pokušaj silovanja, koji je neophodan da bi se ubojstvo moglo okarakterizirati kao 'teško,' Paravinja može odgovarati za 'obično' ubojstvo - što znači i 20 godina manju kaznu.
Slobodna Dalmacija/Danas.hr
03.07.2014.

Izgleda da je ovaj skot konačno ,posle dva ponovljena suđenja i pet godina gnjavljenja  dobio 40 godina za ubistvo Antonije Bilić (17 ) 
Uvek mi je žao što za takve ne postoji smrtna kazna ,ali ne streljanjem ili vešanjem ,nego bi tačno trebalo uraditi ono što su oni uradili svojim žrtvama .
U ovom slučaju -silovati ,ubiti i baciti u provaliju ,da ga prožderu strvinari i kosti razvuku životinje ,kao što se on uradio sa Antonijom . 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mnogo se pričalo,pisalo o ovom slučaju.Mediji su silovali ljude na svim mogući društvenim mrežama i portalima.
Mnogo para je potrošeno na istragu sa kojom na kraju ništa nije dokazano.
Neosporno je da taj čovek ima lošu prošlost i da je kriminalac,ali u ovom slučaju obrni okreni sa koliko god ljudi sam pričala ne sumnjaju da je on ubio ovu devojku.
Nema dokaza i ništa se ne podudara.Čak se sumnja da mu je podmetnuto.
I nešto nije baš čist onaj drugi kamiondžija,ali će očigledno prava istina ostati zauvek tajna.