DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !



DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALTražiRegistruj sePristupi

Delite
 

 INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE

Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius

Godina : 59
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyPet Nov 11, 2011 11:05 pm

Jedan stari Čiroki Indijanac, ispricao je svom unuku:

" U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka.
Jedan je Zlo. To je strah, gnev, zavist , zalost, kajanje , pohlepa,
nadmenost, samosazaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, lazi, lazni
ponos, superiornost i ego.

Drugi je Dobro. To je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodusnost, istina, samilost
i vera."

"I koji vuk pobedjuje?" - upita unuk, sa ocima koje su sijale od radoznalosti.

Stari Čiroki odgovori:
"Onaj koga hranis"


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  296328_305632319465020_100000547631542_1175903_267145056_n
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Samouka
PrEkoBrojNa
Samouka

Datum upisa : 24.05.2011

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptySub Nov 12, 2011 7:55 am

Kada veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju - previše od nas traži. Kako se može prodati ili kupiti nebo i toplina zemlje? Tako nešto, sasvim nam je strano.

Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vo...de. Svaki je delić ove zemlje svet mome narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaka maglica u tami šume, sveti su u mislima i u životu moga naroda. Deo smo zemlje i ona je deo nas. Mirisave trave su nam sestre. Jelen, pastuv, veliki orao - braća su nam. Stenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo povijeno telo ponijevo i čovek, sve pripada istoj porodici.
Ova blistava voda što teče brzacima i rekama nije samo voda, već krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate znati da je sveta. Morate reći svojoj deci da je sveta. Da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života mog naroda. Žubor vode –glas je oca moga oca. Reke su naša braća, utoljuju nam žeđ. Reke nose naše kanue. Hrane nam decu.
Prodamo li vam ovu zemlju, morate se setiti i učiti svoju decu da su reke naša, a i vaša braća. Zato rekama morate pružiti dobrotu, kakvu biste bratu pružili. Znamo da nas beli čovek ne razume. Njemu je jedan deo zemlje isti kao bilo koji drugi. Prema majci - zemlji i prema bratu - nebu, odnosi se kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš.
Ne znam! Naš se način života razlikuje od vašeg.

Od pogleda na vaše gradove, crvenog čoveka zabole oči. U gradovima belog čoveka nema mirnog kutka. Nema mesta na kojem bi se čulo otvaranje lišća u proleće ili drhtaj krila mušice. Možda zato što smo divlji, jednostavno ne shvatam. Buka mi vređa uši. Šta vredi život ako čovek ne može čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovek i ne razumem mnogo. Indijanac voli meki zvuk vetra, kada se poigrava površinom močvara i miris povetarca, osvežen podnevnom kišom ili borovinom. Najveće blago crvenog čoveka je - vazduh. Beli čovek kao da ne opaža vazduh koji udiše. Poput nekog ko je dugo na samrti, imun je na smrad.

Prodamo li vam zemlju, morate se setiti da nam je vazduh dragocen. Da vazduh deli svoj duh sa svim životom koji održava. Vetar što je mom dedi dao prvi dah, prihvatiće njegov posledni izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svet...inju. Kao mesto na kome će i beli čovek moći da udahne vetar zaslađen mirisom poljskog cveća.
Razmotrićemo vašu ponudu da kupite zemlju.

Odlučimo li da pristanemo, zahtevaćemo da ispunite ovaj uslov: Beli čovek moraće da se ponaša prema životinjama ovog kraja, kao prema svojoj braći. Šta je čovek bez životinja? Kada bi životinje nestale, čovek bi umro od velike usamljenosti duha. Što god zadesi životinje, ubrzo snađe i čoveka. Sve je u svetu povezano! Moraćete učiti svoju decu, da im je pod nogama pepeo naših dedova.

Da bi poštovali zemlju, reći ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka. Moraćete učiti svoju decu, isto kao što mi učimo našu, da nam je zemlja mati. Što snađe zemlju, snađe i njenu decu. Pljuje li čovek na zemlju, pljuje na sebe samoga.

Zemlja ne pripada čoveku.
Čovek pripada zemlji.




INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  305733_2680069080274_1212718348_3287133_949723671_n
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyČet Dec 08, 2011 10:12 am

Legenda plemena Kato.
Bog Hagajho je stvorio svet ni od čega, stvorio je stvari i živa stvorenja, ali
psa nije bilo potrebno da stvara, jer je pas postojao oduvek.
Psa nikada nisu smatrali običnom životinjom, i čovek je u svojim
pričama i legendama značajno mesto ustupio psu. U istočnim državama je
postojala legenda o nastanku Borzoja. "Jednom je car Solomon dobivši
nare|enja od Boga poručio svim životinjama da se okupe na sastanku, na kome je svako jutro svaka životinja mogla da iskaže svoje želje i potrebe i da dobije savet tvorca kako da se ponašaju jedni prema drugima. Okupile su se sve životinje osim ježa. Naljutivši se, tvorac se obratio sa pitanjem da li neko hoće da krene u potragu za ježom? Našlo se samo dva dobrovoljca: konj i pas. Konj je rakao: -Ja ću da ga nađem i ja ću ga isterati iz jame, ali ja nisam u stanju da ga uzmem, jer sam visok, a i moj nos nije zaštićen od njegovih igala.
-A pas je rekao: -Ja se ne plašim njegovoih igala, ali moja
glava je previše široka i ja neću moći da izvadim ježa iz rupe ako se tamo
sakrije. -čuvši to, Solomon izgovori: -Da, vi ste u pravu, ali ja neću da
uništim izgled konja i da mu smanjim njegovu visinu, jer to bi bila jako
ružna nagrada za njegovu pokornost i odanost. Bolje da ja dodam lepotu psu kao nagradu za njegovu pokornost.- I razmislivši, car je uzeo u obe ruke glavu psa i mazio je dok ona nije postala potpuno tanka i špicasta. Tada su sve životinje videle da se pas pretvorio u elegantnog i tankog Borzoja. Tako su konj i pas krenuli u potragu za izbeglim ježom i doveli ga pred cara. Car Solomon je bio zadovoljan, ježa je kaznio da će se celog života vući po zemlji, a psa i konja nagradio rekavši: -Od sada ćete vi celog života bili čovekovi saputnici i prvi posle njega, pred licem Boga.-
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyČet Dec 08, 2011 10:13 am

"Kada svet bude umirao podićiće se novo pleme svih boja i svih vera.
To pleme će se zvati Ratnici Duge i staviće svoju veru u akciju, a ne reči."
U prošlom stoleću jedna stara mudra žena iz Kri Indijanske nacije, zvana "Oči od Vatre" imala je viziju budućnosti. Prorekla je da će jednoga dana, zbog pohlepe belog čoveka, doći vreme, kada će zemlja biti opustošena i zagađena, šume uništene, ptice padati sa neba, vode će biti potamnele, ribe potrovane u potocima, a drveća neće biti, čovečanstvo kakvo znamo prestaće da postoji. Doći će vreme kada će čuvari legendi, priča, kulturnih rituala i mitova i svih Drevnih Plemenskih Običaja, biti potrebni da nas povrate u zdravlje, čineći zemlju ponovo zelenom. Oni će biti ključ čovečanstva za opstanak, oni su "Dugini ratnici".

Doći će dan buđenja kada će svi ljudi svih plemena formirati Novi Svet Pravde, Mira, Slobode i prepoznavanja Velikog Duha.

"Dugini ratnici" će širiti ove poruke i učiti sve ljude Sveta. Učiće ih kako da žive na
"Način Velikog Duha". Reći će im kako se današnji svet odaljio od Velikog Duha i da je zato Zemlja "Bolesna".

"Dugini ratnici" će pokazati ljudima da je Veliki Duh pun ljubavi i razumevanja i kako da načine Zemlju ponovo lepom. Ti ratnici će dati ljudima principe ili pravila da slede da bi učinili svoju stazu od svetlosti u svetu. Ti pricipi će biti od Drevnih Plemena.
"Dugini ratnici" će ljude učiti drevnoj praksi o Jedinstvu, Ljubavi i Razumevanju.
Oni će učiti harmoniji među svim ljudima na sve četiri strane sveta.

Kao drevna plemena, oni će učiti ljude kako da se mole velikom Duhu sa ljubavlju koja teče kao prelepi planinski potok i utiče stazom u okean života. Još jedanput, oni će biti sposobni da osete radost u osamljenosti i društvu. Oni će biti slobodni od jadne zavisti i voleti čovečanstvo kao svoju braću, bez obzira na boju, rasu ili religiju.
Osetiće kako im sreća ulazi u srca i postaće jedno sa čitavom ljudskom vrstom.
Njihova srca biće čista i zračiće toplinom, razumevanjem i poštovanjem za čitavo čovečanstvo, Prirodu i Velikog Duha.

Oni će još jedanput napuniti svoje umove, srca, duše i dela najčistijim mislima.
Tragaće za lepotom Oca Života - Velikog Duha!
Naći će snagu i lepotu u molitvama i usamljenosti života.

Siromašni, bolesni i sa potrebama biće paženi od braće i sestara sa Zemlje.
Ova praksa postaće ponovo deo njihovih svakodnevnih života.

Onaj koji će voditi ljude biće odabran na stari način - ne po političkoj struji, ili ko govori najglasnije, ko se hvali najviše, ili po imenu ili po blaćenju, već prema tome čija dela govore najviše. Oni koji pokažu svoju ljubav, mudrost i hrabrost i oni koji pokažu da mogu i koji su radili za dobro svih, biće izabrani za lidere ili Poglavice. Biće izabrani po svojim "kvalitetima" a ne po sumi novca koju koriste. Kao brižne i odane "Drevne Poglavice" razumeće ljude sa ljubavlju i gledati da se deca obrazuju sa ljubavlju i mudrošću svojih bližnjih. Pokazaće im da čuda mogu biti ostvarena, da se izleči svet od bolesti i povrate njegovo zdravlje i lepota.

Zadataka ovih "Duginih ratnika" će biti mnogo i velikih. Biće zastrašujućih planina ignorisanja da se osvoje i naići će na predrasude i mržnju. Oni moraju biti odani, nepokolebljivi u njihovoj snazi i snažna srca. Oni će naći voljna srca i umove koji će ih slediti na ovom putu povratka "Majke Zemlje" lepoti i izobilju - ponovo.

Taj dan će doći, nije dalek.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyČet Dec 08, 2011 10:14 am

Jedna od legendi koja se jos uvijek prepricava u narodu Dakota:

Prica pripovijeda o dva covjeka koji su bili u lovu, kad u daljini primjete kako im se nesto neobicno priblizava..kad se lik priblizio, ugledase prekrasnu zenu odjevenu u bijelu jelenju kozu i noseci zamotak na ledjima. Bila je toliko privlacna da je jedan od ljudi pozeli obljubiti, ali, kad joj se priblizio, zastre ga magla...kad se digla, mladic je postao kostur, jer su ga posve izjele strasne zmije. Tad rece drugom covjeku da se vrati u logor i priredi veliki sator za njen prijem.
Lovac se vrati i poglavica naredi da se pripremi veliki sator. Svi koji su se okupili bijahu odjeveni u naljepse ruho. Udje zena i uze pripvoijedati, govoreci: "Dosla sam s Neba da poucim Dakote kako da zive i kakva ce im biti buducnost....dajem vam ovu lulu. Cuvajte je zauvijek."
Takodjer im je dala smotuljak sa cetiri zrna kukuruza s rijecima: "Ja sam bilov, velika bijela bivolica...prolit cu svoje mlijeko sirom zemlje, kako bi ljudi mogli zivjeti."
Poducila je ljude upotrebi lule, i odredila simboliku cetirima vjetrovima ili stranama svijeta; crveno za sjever, zuto za istok, bijelo za jug i crno za zapad. Poducila ih je sedmerim svetim svecanostima s pomocu kojih ce produljiti zivot. Zatim je otisla i nestala, preobrazivsi se u crvenkasto-smedju bizonovu kozu. Lula od koze bijelog bivola cuva se i postuje i do danas kao plemenska zastita Dakota, i predmet je hodocasca za clanove plemena.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyČet Dec 08, 2011 10:14 am

Jos jedna lijepa prica potice od Arapaho Indijanaca...ona govori o vjencanju smrtnice i nebeskoga boga Sunca.

Prica pocinje s opisom nebeske obitelji bogova, muskarca i zene i njihova dva sina, Sunca i Mjeseca. Trazeci supruge, Sunce i Mjesec putuju u obratnim smjerovima. Mjesec uzme za zenu zabu krastacu, a Sunce odluci ozeniti smrtnicu.
Gledajuci dolje s visina, ono ugleda dvije indijanske djevojke kako skupljaju drva. Spustivsi se, preobrazi se u dikobraza i uspne se na drvo. Jedna od djevojaka pozelje pera za svoj vez, podje za zivotinjom na drvo, a li drvo je bivalo sve vise i nadalje je raslo.
Na kraju probilo se do u Nebo, i Sunce, poprimivsi lik mladica, uze djevojku za zenu i odvede je u svoj sator na Nebeskom svijetu. Doskora im se rodi sin. Svekar i svekrva poklone zeni stap za kopanje, ali joj suprug zabrani da kopa oko jedne biljke. znatizeljna, ona ga ne poslua i otkrije rupu kroz koju pogleda na Zemlju i ugleda okrugli logor svojih ljudi.
Obuzeta ceznjom za domom, ona naumi sici s pomocu cvrstog konopca, ali, upravo prije no sto je stigla na zemlju sa svojim sinom, suprug baci za njom kamen i ubije je. Dijete je prezivjelo i njegovala ga je starica Noc. Prozvala je djecaka Malom Zvijezdom i ucinila mu luk i strijele. Njima je on ubio Podvodnu panteru, supruga Noci. Noc mu tada preobrazi luk u koplje, i Mala Zvijezda nastavi njime ubijati zmije koje cine stetu svijetu. Medjutim, bio je nepazljiv, i dok je spavao na preriji, zmija udje u njegovo tijelo i sklupca mu se u lubanji. S tijela mu je otpalo tkivo, ali mu je kostur sacuvan i zadrzao je svijest. Molio je da naidju dva dana kise i dva dana jake zege, sto prisili zmiju da pomoli svoju zadihanu glavu kroz njegova usta. On uhvati zmiju i izvuce je van, te ponovno poprimi ljudsko oblicje.
Kozu gmaza pricvrsti za svoje koplje i vrati se crnom satoru Noci, gdje se preobrazi u zvijezdu Danicu.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyČet Dec 08, 2011 10:15 am

Pleme Wishram ima neobicnu pricu o kojotu....

Kojot je bio zalostan jer su ljudi umirali i odlazili u zemlju duhova. Umrla je i njegova sestra i nekoliko njegovih prijatelja. Umrla je orlova druzica i on je tuzio za njom. Kojot i orao krenuli su zajedno u Zemlju mrtvih. Stigli su do velike vode. Cekajuci da padne mrak, kojot pocne pjevati i kroz kratko vrijeme pojave se cetiri ljudska duha i prevezu ih u Zemlju mrtvih. Usli su u logor sacinjen od tanke hasure gdje su duhovi umrlih, krasno odjeveni i oslikani bojama, plesali i pjevali uz udaranje bubnjeva. Mjesec koji je visio iznad njih, uspunjavalo je logor svjetloscu.
Blizu Mjeseca stajala je zaba, gospodarica logora mrtvih. Rano ujutro duhovi napustise logor da bi posli na dnevno spavanje. Tada kojot ubije zabu i odjene njezinu kozu. U sumrak duhovi se vrate i otpocne druga noc pjevanja i plesanja. Kojot, u zabinoj kozi, stajao je kraj Mjeseca.
Kad su pjesma i ples bili na vrhuncu, kojot proguta Mjesec. U tami, orao uhvati duhove ljudi i smjesti ih u kojotovu kosaru a poklopac cvrsto zatvori. Tada se njih dvojica uputise u Zemlju zivih. Kojot je nosio kosaru, a orao je letio ispred njega. Na putu zacuse glasove u kosari. Duhovi su se zalili i nekolicina ih je vikala uglas: "Otvorite poklopac i pustite nas da izidjemo!"...Kojot je bio umoran, jer je kosara bila sve teza i teza..."Pustimo ih da izidju", rece kojot. "Ne, ne - odgovori orao. Malo kasnije kojot spusti kosaru, Bila mu je preteska. "Pustimo ih da izidju", ponovi kojot. "Sada smo vec tako daleko od Zemlje duhova da se nece vratiti". Potom otvori kosaru. Ljudi poprimise oblik duha i, krecuci se poput vjetra, vratise se u zemlju mrtvih.
Spocetka je orao zamjerao kojotu, ali potom primjeti: "Vec je jesen. Lisce pada, kao sto ljudi umiru. Pricekajmo do proljeca. Kad se pupoljci otvore i cvijece procvate, vratit cemo se i ponovno pokusati"..."Ne", odgovori kojot, "umoran sam. Neka mrtvi ostanu zauvijek na otoku mrtvih"..
Tako je kojot uveo zakon prema kojemu se mrtvi nakon smrti vise ne vracaju u zivot. Da nije otvorio kosaru i pustio duhove da izidju, mrtvi bi se svakog proljeca vracali u zivot, kao sto se obnavljaju trava, cvijece i drvece.
Nazad na vrh Ići dole
Lily
First Bride
Lily

Godina : 23
Location : .. majka Serbia..
Datum upisa : 12.09.2008

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyČet Dec 08, 2011 2:49 pm

Zanimljive su price.. samo nastavi! INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  539287
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Dec 11, 2011 7:27 pm

edan od omiljenih likova priča severnoameričkih Indijanaca je gavran...gavran je stvoritelj Zemlje i uspostavitelj zakona koji upravljaju životom.
Ispričaću jednu tipičnu priču o gavranu koja dolazi iz plemena Tsimshian. Reč je o gavranu koji krade dnevnu svetlost:

Kad se rodio gavran, otac ga je podučavao i vežbao različitim veštinama, i kad je odrastao, rekao mu je da će mu dati moć da stvori svet. U to doba na svetu nije bilo svetla, ali je gavran čuo da uzvodno uz reku Nass postoji velika kuća u kojoj sebični poglavica čuva svetlost samo za sebe.
Gavran je kovao različite planove kako bi svetu dobavio svetlost. Najposle se preobrazio u cedrov list i pao u vodu koju je upravo pila poglavičina kći. Devojka proguta list i zatrudni...Kad je doslo vreme, iskopaše joj rupu u koju je trebala roditi dete. Ukrasili su je bogatim krznima, ali se dete nije htelo roditi na tim skupocenim materijalima. Naposletku prostreše mahovinu u duplju i dete se na njoj rodilo. Oči mu behu veoma sjajne i hitro su gledale uokrug.
Na zidovima kuće visili su zavežljaji različitih veličina i oblika i dete je plakalo i pokazivalo na njih. To je trajalo mnogo dana. Na kraju deda reče: "Dajte mome unuku ono za cime plače. Dodajte mu zamotuljak koji visi tamo na kraju. To je torba zvezda".
Tako se dete igralo torbom, kotrljajući je medju ljudima, kad je nenadano baci kroz dimnjak. Torba se uputila ravno prema Nebu i zvezde su se skotrljale iz nje i rasporedile se kako ih danas vidimo.
Nakon nekog vremena dete iznova stade plakati. Tada njegov deda reče: "Odvezite sledeći zavežljaj i dajte mu ga". Dete se dugo igralo s njime u blizini svoje majke. Nakon izvesnog vremena, hitnu ga takodje kroz dimnjak, i jedino što se tada videlo bio je veliki Mesec.
Sada je jos preostala samo jedna stvar, kutija u kojoj je bilo dnevno svetlo, i dete je plakalo za njom. Oči mu kolutahu i pokazalo se da su različite boje, pa ljudi pomisliše kako to nije obično dete, ali, kao što se uvek dešava da deda voli svoje unuče kao sto voli vlastitu kćer, to deda naposletku reče: "Pa, dobro, odvežite poslednje i dajte mu". Kada je diete dobilo u ruke kutiju, ispustilo je svoj gavranski krik "kva, kva", i odletelo s njome kroz dimnjak. Tada stari poglavica, kojemu je ukradena svetlost, reče: Taj stari govnar gavran domogao se svih mojih dobara".


Poslednji izmenio Zana dana Uto Dec 13, 2011 4:50 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Dec 11, 2011 7:27 pm

Legenda Arapaho Indijanaca:

Priča počinje s opisom nebeske porodice bogova, muškarca i žene i njihova dva sina, Sunca i Meseca. Tražeći supruge, Sunce i Mesec putuju u suprotnim smerovima. Mesec uzme za ženu žabu krastaču, a Sunce odluči oženiti smrtnicu.
Gledajući dole s visina, ono ugleda dve indijanske devojke kako skupljaju drva. Spustivši se, preobrazi se u pauna i popne se na drvo. Jedna od devojaka požele pera za svoj vez, podje za životinjom na drvo, ali drvo je bivalo sve vise i nadalje je raslo.
Na kraju probilo se do u Nebo, i Sunce, poprimivši lik mladića, uze djevojku za ženu i odvede je u svoj šator na Nebeskom svetu. Uskoro im se rodi sin. Svekar i svekrva poklone ženi štap za kopanje, ali joj suprug zabrani da kopa oko jedne biljke. Znatiželjna, ona ga ne posluša i otkrije rupu kroz koju pogleda na Zemlju i ugleda okrugli logor svojih ljudi.
Obuzeta čeznjom za domom, ona naumi sići pomoću čvrstog konopca, ali, upravo pre no sto je stigla na zemlju sa svojim sinom, suprug baci za njom kamen i ubije je. Dete je prezivelo i negovala ga je starica Noć. Prozvala je dečaka Malom Zvezdom i učinila mu luk i striele. Njima je on ubio Podvodnog pantera, supruga Noći. Noć mu tada preobrazi luk u koplje, i Mala Zvezda nastavi njime ubijati zmije koje čine štetu svetu. Medjutim, bio je nepažljiv, i dok je spavao na preriji, zmija udje u njegovo telo i sklupča mu se u lobanji. S tela mu je otpalo tkivo, ali mu je kostur sačuvan i zadržao je svest. Molio je da naidju dva dana kiše i dva dana jake žege, što prisili zmiju da pomoli svoju zadihanu glavu kroz njegova usta. On uhvati zmiju i izvuce je van, te ponovno poprimi ljudsko obličje.
Kožu gmizavca pričvrsti za svoje koplje i vrati se crnom šatoru Noći, gde se preobrazi u zvezdu Danicu.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Dec 11, 2011 7:28 pm

Dani i noći
(legenda naroda Kititas)

U davna vremena, pre nego što je Veliki Duh doveo ljude na Zemlju, životinje su raspravljale o dužini dana i noći. Životinje koje su smatrale da svi dani u godini treba podjednako da traju izabrale su Žabu za svog predstavnika. Druga grupa je želela da dan bude duži od noći čitave godine. Njih je zastupao Medved. Rasprava je trajala mesecima dok se obe strane nisu dogovorile da bi to pitanje trebalo staviti na glasanje i jednom zasvagda odlučiti o trajanju dana i noći.
Sve životinje su se okupile i počela je žučna rasprava koja je prerasla u veliku svađu. Najglasnija i najtvrdoglavija bila je Žaba tako da je Medved izgubio strpljenje i besno se izdrao na nju:
„Poješću te živu!”
„Prvo me uhvati!”, nadmeno je odgovorila Žaba.
Medved je cepteo od besa. Pokušao je da je zgnječi svojom ogromnom šapom, ali Žaba se hitro izmigoljila i skočila u obližnju baru. Uvukla se u mulj, pa Medved nije mogao da je nađe. Tražio ju je satima dok se nije umorio i dok ga nije prošao bes. Predložio je Žabi da se dogovore. Pristao je da dan i noć traju po 12 sati naizmenično cele godine pod uslovom da on i njegovi sledbenici mogu da prespavaju hladnu zimu i, ukoliko Žaba pristane, da ih na proleće probudi. Žaba se složila i izašla iz mulja.
Od tada se mesec ranog proleća kada se medvedi bude iz zimskog sna zove Vauk Vaukus po zvuku žabljeg kreketanja. Do današnjih dana nijedan medved neće otići na spavanje u pećinu koja je daleko od bare. Da ne bi propustio buđenje i dolazak toplih dana.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Dec 11, 2011 7:28 pm

Sunce i Mesec
(legenda naroda Snokualni)

U pradavna vremena dve mlade devojke ležale su u travi i posmatrale noćno nebo. Ugledale su dve zvezde padalice koje su zaparale nebo. Bila su to dvojica ratnika sa Neba koja su se spustila na zemlju da nađu sebi neveste. Videvši mlade devojke u travi, odlučiše da ih uzmu sa sobom i ožene se njima. Kad su devojke zaspale, mladoženje su ih usnule prebacile na Nebo svome Zvezdanom narodu. Ujutru su ih uzeli za žene.
Devojke su mirno živele sa svojim muževima među Zvezdanim narodom. Svaki dan išle su da kopaju korenje za ručak. Muževi su ih upozorili da ne kopaju previše duboko jer mogu da probuše rupu kroz koju će pasti na Zemlju.
Vreme je prolazilo, a mlade žene počele su da tuguju za svojim plemenom. Kopajući korenje, slučajno su otvorile rupu kroz koju se videla Zemlja i odlučile da pobegnu. U tajnosti su isplele dovoljno duge konopce od konoplje. Jednog jutra iskrale su se iz postelja svojih muževa i konopcima se spustile na Zemlju. Vratile su se svom narodu koji im se veoma obradovao.
Posle nekoliko meseci obe mlade žene rodile su sinove. Dečaci su rasli zajedno kao braća. Dok su još bili bebe, majke su morale da odu u šumu da sakupljaju bobice, a decu su ostavile rođacima na čuvanje. Njihovo odsustvo iskoristili su njihovi zvezdani muževi koji su iz osvete ukrali dečake i sakrili ih u duboku pećinu. Po povratku kući, očajne majke plakale su i zapomagale iz sveg glasa. Njihov vapaj čuo je Soko koji je video kuda su očevi odveli decu. Sažalio se na tugu majki, odleteo je do pećine i vratio dečake. Od tada je celo pleme budno pazilo na decu.
Godine su prolazile, deca su porasla i postala nerazdvojni prijatelji. Kad su se zamomčili, jedan od njih odlučio je da potraži oca. Dugo je lutao nebom, ali nije našao ni traga od oca. Ljutit i razočaran, pretvorio se u Sunce i ostao na nebu. Njegov prijatelj osećao se usamljeno, te je odlučio da mu se pridruži i pretvorio se u Mesec. I danas ova dvojica hrabrih mladića svakodnevno zajedno kruže oko Zemlje.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Dec 11, 2011 7:28 pm

Zašto detlić ima crvene grudi
(legenda naroda Skvomiš)

Nekada davno južni vetar duvao je tako jako svojim vrelim dahom da su mnoge životinje bile veoma nesrećne. Veverica je sazvala sastanak svih životinja da odluče šta im valja činiti. Posle duge rasprave odlučiše da pođu na jug i nađu dom južnog vetra.
Nakon dugog i teškog puta životinje su došle do podnožja strme, stenovite planine na čijem je vrhu bila velika tvrđava. Shvatile su da odatle duva južni vetar, ali planina je bila tako strma i visoka da nikako nisu mogle da se uspnu do tvrđave. Pokušavale su i pokušavale, ali nisu mogle da se popnu na vrh. To je uspelo samo Mišu jer je bio toliko mali da je neopaženo ušao u tvrđavu. Tamo je shvatio da južni vetar prave petorica braće. Primetio je, takođe, da su obesna braća do zuba naoružana mnoštvom lukova i strela.
Tiho i brzo Miš je pojeo strune na svakom luku. A kad su braća otišla na spavanje, napravio je duge merdevine od uvrnute konoplje i spustio ih niz planinu. Njima su se u tišini noći popele ostale životinje. Iako su se trudile da budu tihe, nespretni i teški Medved probudio je petoricu braće. Kada su videli da životinje nadiru u tvrđavu, braća su potrčala po svoje oružje, ali njihovi lukovi i strele bili su beskorisni. Morali su rukama da se bore protiv mnogo nadmoćnijih ljutih životinja. Nakon kratke borbe životinje su savladale četvoricu braće, ali peti je uspeo da pobegne. Do danas niko ne zna gde se krije. On i danas pravi vrući vetar, ali nema dovoljno snage da ikome naškodi.
Srećne životinje dogovorile su se da proslave pobedu. Zapalile su lukove i strele zarobljene braće i zaigrale oko vatre. Uživale su u plesu i svojoj pobedi. Samo Detlić nije želeo da igra. Zadovoljno je stajao ispred velike vatre satima gledajući u nju. Ostao je tako nepomičan toliko dugo da su mu prsa pocrvenela od toplote. Od tada detlići imaju crvene grudi.
Nazad na vrh Ići dole
Lily
First Bride
Lily

Godina : 23
Location : .. majka Serbia..
Datum upisa : 12.09.2008

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyPon Dec 12, 2011 10:12 am

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  IFz9W
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyUto Dec 13, 2011 4:42 am

Bitka sa zmijama
Bio jednom jedan čovjek koji nije bio dobar prema životinjama. Jednog dana, dok je lovio, naišao je na zmiju zvečarku. Odlučio je mučiti je. Držao joj je glavu pritisnutu uza zemlju i prikovao je komadom kore. Kad je bila zarobljena, počeo ju je mučiti.

«Borit ćemo se», rekao je i palio je zmiju dok nije uginula. Mislio je da je to dobra šala pa je tako, kad god je našao zmiju, činio isto.

Jednog je dana neki drugi čovjek hodao šumom kad je začuo čudan zvuk. Bio je glasniji od šuštanja vjetra dok puše nad vrhovima borova. Došuljao se bliže kako bi mogao vidjeti. Tamo, na čistini, bilo je puno zmija. Sakupile su se radi ratnog vijećanja. Slušao je u velikom strahu kako govore:

«Sad ćemo se boriti s njima. Djisdaah nas je izazvao i mi ćemo otići u rat. Za četiri ćemo dana ići u njihovo selo i ratovati s njima.»

Čovjek je otpuzao i što je mogao brže otrčao u svoje selo kako bi rekao što je čuo i vidio. Poglavica je poslao ostale da vide je li izvješće bilo istinito. Svi su se vratili u veliku strahu.

«Ahhh», rekli su. «Sve se zmije skupljaju kako bi išle u rat.»

Poglavica sela vidio je da nemaju izbora. «Moramo se boriti», rekao je i naredio ljudima sela da se pripreme za bitku. Izrezali su brdo stabala i zabili ih kao balvane oko sela. Od kolaca su sagradili rovove jedne blizu drugima kako zmije ne bi mogle ući. Kad je osvanuo četvrti dan, poglavica je naredio da se balvani zapale. Čim su to učinili, začuli su strašnu buku, kao jak vjetar u krošnjama drveća. Bila je to buka zmija koje su dolazile sikćući do sela radi bitke.

Obično zmije neće prići vatri, ali ove su zmije bile odlučne u svojoj osveti. Išle se ravno u plamen. Mnoge su od njih uginule, ali preživjele su zmije prepuzale preko mrtvih tijela i nastavile napredovati sve dok nisu stigle do drugoga rova kolaca.

Još jednom, poglavica je naredio da se drveni rovovi obrane zapale. No zmije su puzale ravno u plamen, sikćući svoju ratnu pjesmu, a preživjele su prepuzale preko tijela uginulih. Bio je to zastrašujući prizor. Stigle su i do drugog rova kolaca i premda su se ljudi hrabro branili, nije bilo koristi. Zmija je bilo još više nego uginulih i nisu se mogle zaustaviti. Uskoro su probile svoj put i kroz zadnji rov kolaca, a ljudi iz sela borili su se za svoje živote. Prvi čovjek kojeg je trebalo ubiti bio je Djisdaah, onaj koji je izazvao zmije na borbu.

Bilo je jasno da nikada neće moći dobiti ovu borbu. Poglavica sela vikao je zmijama koje su stigle do samoga ruba sela: «Počujte me, braćo moja! Predajemo vam se.

Jako smo vam naudile. Imajte milosti prema nama.»

Zmije su se zaustavile ondje gdje su bile i nastala je velika tišina.

Iscrpljeni su ratnici gledali u veliku vojsku zmija, koje su zurile u njih. Tada se Zemlja potresla i razlomila pred ljudima. Velika zmija, zmija veća i od najvećeg bora, kojoj je glava bila veća od velike dugačke kuće, uspravila se iz rupe u zemlji.

«Slušajte me», rekla je. «Ja sam poglavica svih zmija. Otići ćemo i ostaviti vas u miru složite li se s dvjema stvarima.»

Poglavica je pogledao u veliku zmiju i kimnuo glavom. «Složit ćemo se, Veliki Poglavico», rekao je.

«Dogovoreno je», rekao je Poglavica Zmija. «Ovo su dvije stvari. Prvo, uvijek se morate s poštovanjem odnositi prema mom narodu. Drugo, sve dok je svijeta, ni jednog čovjeka više ne smijete nazvati imenom Djisdaah.»

Tako je to bilo dogovoreno tada, a i danas je još tako.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyUto Dec 13, 2011 4:46 am

Kada sam bila u Canadi upoznah jednu porodicu iz plemena Huron..jako su slichni nama,imaju tradiciju,vezani su za decu na nachin slichan kao i mi..oni su me nauchili kako da se slojevito oblachim da se nikada ne smrznem..gostoprimljivi su..reshih da vam napishem neshto o njihovom poreklu..

Huron Indijanci

Huron(izgovor hjuron).- Plemenska konfederacija jezične porodice Iroquoian koja je u ranom 17. stoljeću obitavala između jezera Lake Simcoe i Georgian Baya u Ontariju. Savez je tada brojao oko 20,000 pripadnika. Pripadali su Istočno-šumskom kulturnom području a živjeli su u naseljima opasanim palisadama i uzgajali duhan.

Kada je 1615. Samuel Champlain (izg. Šamplen) oni su bili u ratu sa Irokezima. Beskrajan rat između dva srodna naroda kulminira 1648., kada Irokezi, naoružani nizozemskim oružjem, napadoše Hjuroniju (Huronia) i 1649. razoriše hjuronski savez. Otac Jean de Brébeuf, koji je utemeljio 1626. rimokatoličku misiju među Hjuronima i jezuitski misionari pobijeni su od Irokeza. Preživjeli Hjuroni razbježaše se u svim smjerovima –na jugozapad Duhanskom narodu, na jug Neutralnom narodu, na jugoistok Erie Indijancima i na sjeverpistok Francuzima kod Quebeca. Podivljali Irokezi hvatali su Hjurone gdje god su stigli. Zato što su pomagali Hjuronima oni 1649. napadoše Duhanske Indijance i 1650. Neutralce i na koncu 1656. gotovo uništiše Erie. Hjuroni što pobjegoše u Quebec dobiše maleni rezervat u Lorette gdje još žive pod imenom Huron. Dio Hjurona, uglavnom Attignawantani ili Medvjeđi narod sklonili su se kod Duhanskog naroda i oni odseliše prvo u Michigan, pa ui Wisconsin i Illinois i 1750. u Sandusky, Ohio, kod Detroita. Ovi ohajski Indijanci postadoše poznati kao Wyandot, po plemenskom imenu Wendat. Wyandoti učestvovaše u Američkoj Revoluciji i Ratu od 1812. oba puta na strani Britanaca protiv Amerikanaca. Godine 1842. Wyandoti odoše u Wyandotte co. U Kansas. Godine 1867. odlaze u sjeveroistočnu Oklahomu gdje žive kao 'citizens', građani. Kao pleme ne žive od 1959. Godine 1990. 2,500 Wyandota živi u Sjedinjenim Državama i 1,500 Hjurona u Kanadi.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyUto Dec 13, 2011 4:49 am

Jedna od legendi koja se još uvek prepričava u narodu Dakota:

Priča pripoveda o dva čoveka koji su bili u lovu, kad u daljini primete kako im se nešto neobično približava..kad se lik približio, ugledaše prekrasnu ženu odevenu u belu jelensku kožu i noseći zamotuljak na ledjima. Bila je toliko privlačna da je jedan od ljudi poželi obljubiti, ali, kad joj se približio, zastre ga magla...kad se digla, mladic je postao kostur, jer su ga posve izjele strašne zmije. Tad reče drugom covjeku da se vrati u logor i priredi veliki šator za njen prijem.
Lovac se vrati i poglavica naredi da se pripremi veliki šator. Svi koji su se okupili behu odeveni u nalepše ruho. Udje žena i uze pripvoedati, govoreći: "Došla sam s Neba da poučim Dakote kako da žive i kakva će im biti budućnost....dajem vam ovu lulu. Čuvajte je zauvek."
Takodje im je dala smotuljak sa četiri zrna kukuruza s rečima: "Ja sam bivo, velika bela bivolica...proliću svoje mleko širom zemlje, kako bi ljudi mogli živeti."
Podučila je ljude upotrebi lule, i odredila simboliku za četiri vetrova ili strana sveta; crveno za sever, žuto za istok, belo za jug i crno za zapad. Podučila ih je sedam svetih svečanostima pomoću kojih će produžiti život. Zatim je otišla i nestala, preobrazivši se u crvenkasto-smedju bizonovu kožu. Lula od kože belog bivola čuva se i poštuje i do danas kao plemenska zaštita Dakota, i predmet je hodočasća za članove plemena.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyUto Dec 13, 2011 4:52 am

edan od omiljenih likova priča severnoameričkih Indijanaca je gavran...gavran je stvoritelj Zemlje i uspostavitelj zakona koji upravljaju životom.
Ispričaću jednu tipičnu priču o gavranu koja dolazi iz plemena Tsimshian. Reč je o gavranu koji krade dnevnu svetlost:

Kad se rodio gavran, otac ga je podučavao i vežbao različitim veštinama, i kad je odrastao, rekao mu je da će mu dati moć da stvori svet. U to doba na svetu nije bilo svetla, ali je gavran čuo da uzvodno uz reku Nass postoji velika kuća u kojoj sebični poglavica čuva svetlost samo za sebe.
Gavran je kovao različite planove kako bi svetu dobavio svetlost. Najposle se preobrazio u cedrov list i pao u vodu koju je upravo pila poglavičina kći. Devojka proguta list i zatrudni...Kad je doslo vreme, iskopaše joj rupu u koju je trebala roditi dete. Ukrasili su je bogatim krznima, ali se dete nije htelo roditi na tim skupocenim materijalima. Naposletku prostreše mahovinu u duplju i dete se na njoj rodilo. Oči mu behu veoma sjajne i hitro su gledale uokrug.
Na zidovima kuće visili su zavežljaji različitih veličina i oblika i dete je plakalo i pokazivalo na njih. To je trajalo mnogo dana. Na kraju deda reče: "Dajte mome unuku ono za cime plače. Dodajte mu zamotuljak koji visi tamo na kraju. To je torba zvezda".
Tako se dete igralo torbom, kotrljajući je medju ljudima, kad je nenadano baci kroz dimnjak. Torba se uputila ravno prema Nebu i zvezde su se skotrljale iz nje i rasporedile se kako ih danas vidimo.
Nakon nekog vremena dete iznova stade plakati. Tada njegov deda reče: "Odvezite sledeći zavežljaj i dajte mu ga". Dete se dugo igralo s njime u blizini svoje majke. Nakon izvesnog vremena, hitnu ga takodje kroz dimnjak, i jedino što se tada videlo bio je veliki Mesec.
Sada je jos preostala samo jedna stvar, kutija u kojoj je bilo dnevno svetlo, i dete je plakalo za njom. Oči mu kolutahu i pokazalo se da su različite boje, pa ljudi pomisliše kako to nije obično dete, ali, kao što se uvek dešava da deda voli svoje unuče kao sto voli vlastitu kćer, to deda naposletku reče: "Pa, dobro, odvežite poslednje i dajte mu". Kada je diete dobilo u ruke kutiju, ispustilo je svoj gavranski krik "kva, kva", i odletelo s njome kroz dimnjak. Tada stari poglavica, kojemu je ukradena svetlost, reče: Taj stari govnar gavran domogao se svih mojih dobara".
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyUto Dec 13, 2011 4:53 am

Kukuruz i bizoni su bili izuzetno znacajni za Indijance i nije cudno da ih nalazimo u mnogim pricama koje se pripovedaju u plemenima Severne Amerike i obe, na razlicite nacine, naglasavaju vodu i rast biljaka kao glavnu brigu pustinjskih Indijanaca.
Ispricacu dve tipicne indijanske price. Prva potice iz Hopi-naroda:
Covek je nekada zivio u podzemnom raju. Ljudi bejahu bogati i sretni, sve dok nisu postali razuzdani. Za kaznu, u podzemlju se digla voda. Ljudi su pobegli sledeci Zenu-pauka i penjuci se uz trsku, dve vrste bora i golemi suncokret koji je dosezao iznad ruba vode. Dok se narod penjao na sigurno tlo, Ptica rugalica smestala je svakog u pleme. ALi se Ptica rugalica umorila i prestala pevati pre no sto su svi ljudi bili rasporedjeni, pa su zakasnili iznova pali u podzemlje, gde ide sve mrtvo. Ostali krenuse u potragu za izlazecim Suncem, belci krenuse na jug. Puebli (misli se na Pueblo Indijance) ostadose u sredisnjem delu, drugi se Indijanci upute na sever. Bilo je dogovoreno da kad jedni stignu do izlaska Sunca, drugi trebaju stati na mestu na kojem su se nasli. Belci, koji su stvorili konje da bi im bili od pomoci, prvi stigose na cilj. Kad su to ucinili, veliki pad zvezda obavesti o tome ostale, pa se Pueblo-narod i ostali Indijanci smestise tamo gde su se zatekli.

Zuni-narod pripoveda kako je njihove pretke, kad su izisli iz podzemlja, pratilo deset Kukuruznih devojaka, koje su prostom oku bile nevidljive. Devojke su cetiri godine putovale s plemenom, nevidljive i neznane, ali u Shipololou, mestu magle, otkriju ih vestice, daju im semenje razlicitih vrsta kukuruza i tikvi, i preobrazise ih u ljudski lik.
Zuni nastavise putovati, ali Kukuruzne devojke zaostanu u carobnoj kuci plesa, ciji su zidovi od cedrovine, ukraseni omorikama, plesuci sa svojim sjajnim klasovima s belim, poput perja listovima i kupajuci se u rosi.
Otkrili su ih lovci na jelene i odveli pred Zunije da im plesu, ali dok su plesale, svi su pozaspali. Dosao ih je gledati i Payatamu, mali bog svirac frule, koji cvecu poklanja pupoljke. Bio je ocaran Kukuruznim devojkama u plesu, a nadasve mu se svidela Zuta kukuruzna devojka, koja je bila najlepsa od njih deset. Kukuruzne devojke procitase njegove misli i zastrasene nastavise plesati sve dok i on nije zaspao, da bi potom pobegle na Izvor magle i oblaka. Pogodjeni strasnom gladju, Zuni su molili da se vrate, i najposle su ih nagovorili da dodju i ponovno im plesu.
Glad je prestala i otad se uvijek u Zuni-obredima slavila lepota i ples Kukuruznih devojaka...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous


INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyUto Dec 13, 2011 4:54 am

Mesto stvaranja, prema mitu Inka, jeste podrucje oko jezera Titicaca, jugoistocno od doline Cuzco.
Prema jednoj verziji, bog Viracocha stvorio je Zemlju i Nebo i nastanio Zemlju ljudima. Nije bilo Sunca i ljudi su se kretali u tami. Ali nisu poslusali svog stvoritelja i on odluci da ih unisti, preobrazivsi neke u kamen, dok je ostale utopio u poplavi koja je preplavila cak i najvise planine na svetu. Jedino su preziveli muskarac i zena koji su se nalazili u kutiji i koje je, kad se voda povukla, vetar odneo u Tihuanaco, glavno prebivaliste stvoritelja. Tamo on podigne sve narode i nacije, oblikujuci glinene likove i nacrtavsi odecu koju svaki narod treba nositi. Svakom je narodu dao jezik, pesme i seme koje treba sejati. Tad udahne zivot i dusu u glinu i naredi svakom narodu da sidje ispod zemlje i izadje na mesto koje mu je on naznacio. Neki su izisli iz spilja, drugi iz brezuljaka, neki iz izvora, drugi iz debala drveca. Svaki je narod podigao zrtvenik na mestu na kome se pojavio.
Kako je bilo tamno, stvoritelj stvori Sunce, Mesec i zvezde i naredi im da podju na otok Titicaca na istoimenom jezeru i da se odatle vinu u Nebo. Kad se Sunce u ljudskom liku uspinjalo na Nebo, obrati se Inkama i njihovom vodji Mancu Capacu, rekavsi: "Ti i tvoji potomci cete biti gospodari i na vama je da podredite brojne narode. Smatrajte me svojim ocem i bicete mojom decom i poštovacete me kao svog oca".
S tim recima, dao je Mancu Capacu pokrivalo za glavu sa svojim znakom i stavio mu borbenu sekiru u ruke.
Na tom je mestu Suncu, Mesecu i zvezdama naredjeno da se uspnu na Nebo i da se smeste na svoja mesta i oni tako postupise.
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana

Godina : 55
Datum upisa : 30.05.2012

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Jul 29, 2012 9:07 am

Indijanci izazivaju poštovanje svojom mudrošću i posebnim odnosom prema životinjama i prirodi.

Priče su im uvijek neobične,toliko različite od zapadnjačkih,i tko zna,možda će te njihova mudrost nadahnuti ili potaknuti na neko dobro djelo.

Sve stvari na svijetu imaju svoju svrhu,svaka bolest i biljka koja je liječi, svaki čovjek sa svojim pozivom.

Ovo je indijanska teorija postojanja.

Žalosni Golub, Salish (1888-1936)

Što je život?

To je treptaj svisca u noći.

To je dah bufala na zimskoj hladnoći.

To je mala sjenka koja juri preko trave i nestaje u zalasku sunca.

Crno stopalo

Sve na svijetu je u paru.

U našim mislima mi smo dvoje,dobri i zli.

Svojim očima vidimo dvoje,ono što je lijepo,i ono što je ružno.

Imamo desnu ruku koja udara i čini zlo i lijevu koja je bliže srcu,punu dobrote.

Jedna noga može nas voditi lošim putem a druga dobrim.

Dakle,sve na svijetu je u paru.

Eagle

Sve što Indijanac radi je u krugu a to je zato što snaga svijeta uvijek djeluje u krugovima,i sve pokušava biti okruglo.

Nebo je okruglo,čuo sam da je i Zemlja okrugla,a takve su i sve zvijezde.

Vjetar,kad je najmoćniji,vitla.

Ptice grade gnijezda u krugovima,jer njihova je vjera ista kao i naša.

Čak i godišnja doba u svojoj izmjeni čine veliki krug i uvijek se ponovo vraćaju tamo gdje su bila.

Čovjekov život je krug od djetinjstva do djetinjstva.

I tako je u svemu u čemu se kreće snaga.

Crni Los Oglala Sioux

Moramo zaštititi šume za našu djecu,unuke i djecu koja će se tek roditi.

Moramo zaštititi šume za one koji ne mogu govoriti za sebe,za ptice,životinje,ribe i drveće.

Qwatsinas

Ako razgovaraš sa životinjama,i one će razgovarati s tobom,i poznavat ćete jedni druge.

Ako ne razgovaraš s njima,nećeš ih poznavati

Ono što ne poznaješ,to te plaši.

Kad se netko boji,on uništava.

Poglavica Dan George

U srcima svih nas postoji skrivena cesta kojom se rijetko putuje a koja vodi do nepoznatog,tajnog mjesta.

Stari su ljudi zaista voljeli Zemlju i na njoj su sjedili i počivali s osjećajem da su blizu majčinske snage.

Svoje su šatore gradili na Zemlji,a svoje žrtvenike od Zemlje.

Zemlja je umirivala,jačala,pročišćavala i liječila.

Zbog toga stari Indijanac još uvijek sjedi na Zemlji,ne ustaje i ne odvaja se od njenih snaga koje život daju.

Za njega sjediti ili ležati na Zemlji znači moći razmišljati dublje i osjećati snažnije.

On može jasnije proniknuti u tajne života i doći u bliži odnos sa životom oko sebe.

Poglavica Medvjed Koji Stoji,Oglala Sioux

Veliki Duh je u svim stvarima,on je u zraku koji dišemo.

Veliki Duh je naš otac,a zemlja je naša majka.

Ona nas hrani,i sve što stavimo u nju ona nam vraća.
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana

Godina : 55
Datum upisa : 30.05.2012

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Jul 29, 2012 9:08 am

Veliki Grom

Indijanci vide dva puta s kojima se suočava bijeli čovjek kao put tehnologije i put duhovnosti.

Mi osjećamo da put tehnologije vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj Zemlji.

Može li biti da put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje,dok put duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su Indijanci putovali i koji sada ponovo traže?

Zemlja nije spržena na tim tragovima.

Trava tamo još uvijek raste.

William Commanda,Kanada

Bijele ljude nikad nije bilo briga ni za zemlju,ni za jelena,ni za medvjeda.

Kad mi Indijanci ubijamo zbog mesa,pojedemo sve.

Kad vadimo korijenje pravimo male rupe.

Kad gradimo kuće, adimo male rupe.

Mi istresamo s drveća žirove i češere.

Mi ne siječemo živo drveće.

Koristimo samo suho drvo.

A bijelci razaraju tlo,sijeku drveće ubijaju sve...

Drvo kaže:

"Nemoj.Boli me.

Nemoj me ozlijediti."

A oni ga sasijeku i razrežu.

Zbog toga ih Duh zemlje mrzi.

Wintu

Ponašajte se dobro prema Zemlji,ona vam nije dana od vaših roditelja,nego je posuđena od vaše djece.

Ne nasljeđujemo Zemlju od naših predaka,posuđujemo je od naše djece.

Stara indijanska poslovica

Naše je vjerovanje da je ljubav prema posjedovanju slabost koju treba nadvladati.

Ona privlači materijalni dio,a ako joj se dozvoli,s vremenom će poremetiti čovjekovu duhovnu ravnotežu.

Zbog toga djeca zarana moraju naučiti ljepotu darivanja.

Treba ih učiti da daju ono što najviše vole kako bi mogla osjetiti radost davanja.

Ohiyesa,Wahpeton Santee Sioux

Jednom sam bio u Victoriji i vidio sam veoma veliku kuću.

Rekli su mi da je to banka i da bijeli ljudi tu stavljaju svoj novac na čuvanje i da vremenom dobivaju korist.

Mi Indijanci nemamo takve banke ali kada imamo mnogo novca ili pokrivača,mi ih dajemo drugim Indijancima,i s vremenom to im donosi korist i naša srca se osjećaju dobro.

Naš način davanja je naša banka.
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana

Godina : 55
Datum upisa : 30.05.2012

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Jul 29, 2012 9:09 am

Poglavica Maquinna,Nootka


Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce.

Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere,poštuj tuđe mišljenje i traži da oni postuju tvoje.

Voli svoj život,usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe.

Nastoj živjeti dugo i u službi svog naroda.

Pripremi uzvišenu pjesmu smrti za dan kad ćeš prijeći na drugu stranu.

Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pokraj njega,čak i pored stranca na osamljenom mjestu.

Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome.

Kada ujutro ustaneš,zahvali se za hranu i radost življenja.

Ako tome ne vidis razloga,greška je jedino u tebi.

Ne iskorištavaj nikoga i ništa,jer to pretvara mudrace u budale i zarobljava duh vizije.

Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana

Godina : 55
Datum upisa : 30.05.2012

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Jul 29, 2012 9:10 am

Crni Losos,poglavica Oglala Siouxa o bijelcima:"Vidio sam da civilizirani bijeli ljudi ne mare jedni za druge,ko mi crveni divljaci,pa se pitam,ko je ovdje civiliziran,a ko divljak?

Bilo je nekih koji su živjeli u izobilju,dok su mnogi gladovali,a i ono malo što su imali su im uzimali ovi koji su imali puno,što mi je bilo tužno,jer se mi indijanci tako ne odosimo jedni prema drugima.

Kad su nas strpali u rezervate,obećali su nam dati dovoljno hrane,no svaki puta smo je dobivali sve manje,jer su ih zasigurno drugi bijeli ljudi uzimali za sebe i preprodavali,a mi od laži i račvatsog jezika Engleza koji su ludi za novcem i još luđi za zlatom nismo mogli živjeti u kavezima sa zatvorenicima sa kojima se postupa kao sa zvijerima što nije časno i moralno se tako postupati prema poraženima.

Naš narod je slomljen,prije dok smo živjeli u prirodi,naša djeca su sa 13 godina postajali muškarci i bili su čvrsti,sada im treba puno više vremena,a nemaju niti snage niti brzine ko nekoć kad su nas izbacili iz našeg kruga prirode i naših vigvama i uveli u njihove kvadrate od kuća.INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  10commandments11
Nazad na vrh Ići dole
Zana

Zana

Godina : 55
Datum upisa : 30.05.2012

INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  EmptyNed Jul 29, 2012 9:12 am

Kotač života sjevernoameričkih Indijanaca je puno više od klasičnog horoskopa.

On za svakoga čovjeka daje osnove ponašanja i življenja na osnovi njegova životinjskog totema.

Indijanski vračevi(šamani)su prije svega pokušali nabrojati dobre i loše osobine te prirodne utjecaje te njihove je intencija bila u skladu sa indijansKim Isusom Kristom,Manituuom što bolje iskoristiti svoje dobre osobine,a loše zadržati na uzdama.

1)VIDRA(20.01.-18.02.)-VRIJEME PROČIŠĆAVANJA

2)VUK(19.02.-20.03.)-OLUJNI VJETROVI

3)SOKOL(21.03.-19.04.)-VRIJEME BUĐENJA

4)DABAR(20.04.-20.05.)-VRIJEME RASTA

5)JELEN(21.05.-20.06.)-VRIJEME CVJETANJA

6)ŽUNA(21.06.-21.07.)-VRIJEME DUGIH DANA

7)LOSOS(22.07.-21.08.)-VRIJEME ZORENJA

8)MEDVJED(22.08.-21.09.)-VRIJEME ŽETVE

9)VRANA(22.09.-21.10.)-KAD LIŠĆE PADA

10)ZMIJA(22.10.-22.11.)-VRIJEME LEDA

11)SOVA(23.11.-21.12.)-VRIJEME DUGIH NOĆI

12)GUSKA(22.12.-19.01.)-VRIJEME PREPOROD
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty
PočaljiNaslov: Re: INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE    INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE  Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
INDIJANSKE PRIČE I LEGENDE
Nazad na vrh 
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: GEOGRAFIJA PREBIVALIŠTA/ETNOSI :: NARODI I ETNIČKE GRUPE SVETA :: INDIJANCI-
Skoči na: