DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
PSIHOTERAPIJA BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Danubius Forum ima trenutno preko 11 000 registrovanih korisnika
REGISTRUJTE SE , jer ovako ne možete čitati ni 30 % sadržaja
niti možete učestvovati u radu foruma .VIDITE SVE -ali ne i sadržaj topica (a imamo ih preko 7000 !)
Registracija je krajnje jednostavna , BEZ maila ZA POTVRDU . Možete odmah ući na forum pošto ste uneli nick i pass.
PSIHOTERAPIJA BFuWx

DOBRO NAM DOŠLI !


DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -

-MI NISMO KAO DRUGI -Liberté, égalité, fraternité-
 
PrijemPORTALLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 PSIHOTERAPIJA

Ići dole 
5 posters
AutorPoruka
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Sep 28, 2008 10:25 pm

PSIHOTERAPIJA





Kada smo deprimirane, uznemirene, bez nade, ili kada shvatimo da se u našim životima izvesni problemi stalno ponavljaju, od neprocenjive je pomoći ako o tome možemo da razgovaramo sa drugaricama i sa članovima svoje porodice koji će nam pružiti podršku. Neki put oni koji su nam najbliži nisu u stanju ili ne mogu da nam kažu u čemu grešimo, nude nam gomilu saveta, previše postaju deo problema ili ne mogu da odvoje dovoljno vremena i posvete nam se. Tada možemo da pažljivo odaberemo uvežbanu psihoterapeutkinju koja će nam objektivno, vešto i sa potrebnom pažnjom pomoći da se izborimo sa svojim osećanjima i složenim problemima.

U dobrim terapeutskim uslovima žena će se osećati sigurnom da priča o najintimnijim situacijama u svom životu. Dok se upoznajemo sa svojom terapeutkinjom ili terapeutom, oni nas pažljivo slušaju i pomažu nam da prepoznamo svoje probleme, svoja uporišta, da razvijamo veštine pomoću kojih ćemo otkriti svoja osećanja, iznaći rešenja problema, menjati svoje živote ili naučiti da živimo sa onim što se ne može promeniti.

Pre terapije ili u toku savetovanja, trebalo bi proveriti da li postoje organski (fizički) razlozi za rastrzanost ili depresiju koji su prouzrokovani uzimanjem nekih lekova (npr. oralnih kontraceptiva), kombinovanjem više različitih lekova ili izlaganjem toksičnim materijama na radnom mestu ili u kući. Ponekada pouzdana dijeta, vežbanje ili jednostavno više spavanja mogu da doprinesu da se žena psihički bolje oseća. Često, kada ne mogu da otkriju organske razloge ili kada lečenje postane problem, lekari ženu upućuju na psihijatrijsko lečenje, jer je uvreženo shvatanje da mnoge tegobe kod žene, ustvari, potiču “iz njene glave”. Ponekad je zaista to potrebno, ali bez obzira šta lekari ili porodica misle, često to nije ono sto ženi treba.

Žene treba da pristupe psihoterapiji sa puno opreza. Mnogi profesionalci koji se bave mentalnim zdravljem, posebno psihijatri i psiholozi muškarci, polaze od iskrivljenih činjenica o ženi. Njihova razmišljanja se baziraju na naučenim pogrešnim postavkama o psihološkom razvoju žene koji se razlikuje od psihološkog razvoja muškarca, a takođe i na pogrešnim predstavama o životu žena. Istražujući polnu pristrasnost u lečenju žena, tri profesionalke pišu:

“Kliničke teorije ličnosti pripisuju ženi urođenu pasivnost, zavisnost, mazohizam i detinjastost, a psihološki tretman često ima nameru da umanji prigovore na uslove njenog života i da održi postojeći redosled stvari”.

Zaista je retko da profesionalci koji se bave mentalnim zdravljem shvataju da nepovoljan položaj žena direktno oštećuje njihovo mentalno zdravlje. Stručnjaci smatraju da ženski emotivni problemi, za razliku od muških, potiču iznutra (intra-psihički) i odbijaju da prihvate uticaj svakodnevice i stresa na život žena. Ovo shvatanje ima za posledicu da psihijatri daleko više propisuju psihoaktivne lekove ženama nego muškarcima. Elektrošokovi se dva puta češće daju ženama. Praksa na taj način gura ženu u zamke psihoterapije, u zavisnosti od lekova i ka gubitku samopoštvanja.

Medicinski model preovladava u većini pristupa psihoterapiji. Većina psihoterapeuta i onih koji nisu lekari, imaju lekare za učitelje i pretpostavljene na nivou institucija. U ovom modelu klijentkinja je “pacijentkinja” koja je po prirodi stvari bolesna. Psihoterapeut je “lekar” koji će po prirodi stvari izlečiti bolesnicu. Nemedicinska alternativa posmatra ženu kao izvor sopstvenog lečenja i sposobnosti sagledavanja sveukupne svoje unutrašnjosti, a psihoterapeutkinju ili psihoterapeuta kao pomagače u procesu otkrivanja ovih sposobnosti; Odnos lekar-bolesnica sobom nosi neravnotežu moći koja šteti ženi u toku lečenja, pogotovu ako se radi o psihoterapeutu koji zloupotrebljava svoju moć.

Na nesreću, u ekstremnim slučajevima, ova neravnoteža moći može imati za posledicu da psihoterapeut fizički ili psihološki iskoristi ženu. Nisu retki ni slučajevi kada psihoteraput u saradnji sa porodicom smesti ženu u mentalnu instituciju (gde žene predstavljaju većinu među bolesnicima), ako ona odbija da prihvati društvene norme koje su joj nametnute. Neki psihoterapeuti su čak zlostavljali ili silovali žene, a sve u ime “terapije”. Najšire moguće su koristili mit o pasivnosti i mazohističkoj prirodi žene, kako bi ih stavili “tamo gde im je mesto”. U svemu ovome krije se strah da žene mogu da pobede i upotrebe svoju punu snagu.Iako se ne može reći da ove krajnosti reprezentuju iskustvo većine žena, one ilustruju mogućnosti zloupotrebe moći do koje dolazi prilično često kada žene koriste pomoć psihoterapeuta. Ipak, najveća šteta se nanosi ženama kada im se sugeriše i kada se ohrabruju da ostanu u poziciji servisa za muškarce umesto da im se omogući da iskažu svoj puni potencijal.

Postoje pristupi lečenju pomoću kojih se mogu izbeći moguće zloupotrebe. Kroz “uzajamno kolsutovanje” (prevrednovano konsultovanje), ljudi uče tehnike razgovora u grupi koju predvodi učitelj, a one koje kasnije “savetuju” smatraju sebi ravnima i sve to rade besplatno.

Tehnika “uzajamnog” konsultovanja se zasniva na verovanju da su ljudska bića rođena sa izuzetnim intelektualnim potencijalom, prirodnom žudnjom za životom i ljubavlju, ali su im ovi kvaliteti sputani i učinjeni nerazumljivim nagomilanim lošim iskustvima još od ranog detinjstva. Veruje se da se svaka osoba može oporaviti od bolnih iskustava prirodnim procesom lečenja emotivnih smetnji kroz smeh, plač, strepnju, bes, žudnju i sl. Osnovni cilj “uzajamnog konsultovanja” je pomoć i podrška jednih drugima u oporavku kroz prirodni proces lečenja.

Psihoterapeutkinje koje imaju feministički pristup žele da pomognu i podrže žene u prepoznavanju i upotrebi sopstvene snage. One su svesne neravnoteže moći u terapijskim odnosima i trude se da pažljivo upotrebe uticaj koji imaju. One su sposobne da raspoznaju uticaj socijalnih i političkih činilaca na emotivno blagostanje žene. Prve su u pokretanju rasprava o mentalnom zdravlju povodom incesta, silovanja, premlaćivanja, zloupotrebe dece i alkoholizma što tradicionalni psihoterapeuti po pravilu zanemaruju. One mnogo bolje razumeju žene i njihove priče. Gradeći svest o seksualnom zlostavljanju, značenju odrastanju u alkoholičarskoj porodici ili porodicama bilo koje sociopatološke vrste, feminističke psihoterapeutkinje su izgradile osnov za razvoj mnogih ženskih grupa i servisa za žene žrtve seksualnog nasilja i odraslu decu alkoholičara. Ove terapeutkinje pažljivo slušaju priče žena i ne okrivljuju ih za ponašanja kojima ih je društvo naučilo. Na sreću, feminističkih psihoterapeutkinja ima sve više i više.

Nije pravilo da je svaka psihoterapeutkinja i feministkinja. Takođe, iako ih je malo, i neki muškarci imaju feministički pristup psihoterapiji. Žene mogu očekivati čitav niz problema sa svojom psihoterapeutkinjom bez obzira da li je ona feministkinja ili nije. Trebalo bi da svaka žena pažljivo odabere svoju psihoterapeutkinju ili svog psihoterapeuta na osnovu njihovog znanja, pristupa lečenju i njihove ličnosti.

‘Kao odrasla žena sam posećivala sama ili sa članovima svoje porodice mnoge psihoterapeute. Prvi put, po sopstvenoj želji, izabrala sam psihoterapeutkinju, međutim, kasnije su mi i muškarci isto tako dobro pomagali. Najbolje, odnosno, najbolji među njima posedovali su sledece osobine:

Bili su nežni, prijateljski raspoloženi i puni poštovanja.

Pažljivo i sa razumevanjem su slušali ono o čemu sam im govorila.

Prihvatili su način na koji sam im predstavljala probleme i nisu ih uklapali u bilo koju teoriju.

Svoje probleme nisu mešali sa mojima, a ukoliko bi se to i desilo bili su spremni da priznaju tu činjenicu.

Pomogli su mi da prepoznam svoje probleme i da sama nađem rešenja za njih.

Bili su spremni da saslušaju moju kritiku upućenu njima.

Moje uspehe nisu proglašavali svojima.

Radeći sa psihoterapeutima koji su posedovali ovakve osobine osećala sam se snažnijom posle svakog razgovora i spremnijom za dalji život.'
Nazad na vrh Ići dole
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Sep 28, 2008 10:27 pm

Vrste psihoterapeutkinja/psihoterapeuta



Pri izboru psihoterapeutkinje ili psihoterapeuta uvek treba imati na umu da titule koje oni poseduju ne garantuju i ispravnost njihovih stavova. Svaka kategorija ove grupe profesionalaca ima čitavu lepezu stavova i verovanja o ženama. veoma je važno biti obaveštena o metodama i načinu njihovog rada, ali procena žene je presudna u odabiru, a ne potcenjivanje ili precenjivanje titula koje nose.



Savetnice/savetnici

Programi savetovanja prate različite oblike edukacije, pa i psihologiju. Savetnice i savetnici posebno obdareni za ovaj posao mogu biti od izuzetne pomoći. Često su prolagodljiviji i manje kruti od psihoterapeuta sa obimnim dugotrajno formalnim obrazovanjem, iako često nisu dovoljno obučeni da bi se uhvatili u koštac sa svim problemima. Trebalo bi da budu spremni da ženu upute drugima ukoliko je to potrebno. Žene se najčešće obraćaju bračnim i porodičnim savetnicama/savetnicima.



Kliničke psihološkinje/psiholozi

Ova vrsta profesionalki i profesionalaca ima fakultetsko obrazovanje, tj. završene studije psihologije. Iako nisu obučeni za pružanje medicinske pomoći, mnogi slede model medicinske terapije. Razvili su mnoge vrste psiholoških testiranja koji su osnova za procenu “normalnog” ponašanja i koja ostali psihoterapeuti često koriste u oceni nečijeg mentalnog zdravlja.



Socijalne radnice/radnici

Socijalne radnice i radnici su osobe koje su školovanjem osposobljene za rad u socijalnim, medicinskim ili psihijatrijskim institucijama. Oni rade na pojedinačnim slučajevima, sa grupama ili na organizaciji različitih zajednica. Iako su često okrenuti pružanju medicinske pomoći, trude se da svojim radom obuhvate celu porodicu, a ne samo pojedinku ili pojedinca. Nažalost, njihov značaj se često umanjuje u profesionalnoj hijerarhiji, i oni sami počinju svoj rad da shvataju rutinski i vezan za sprovođenje propisa koje često ne poznaju ili ne razumeju.



Psihijatarke/psihijatri

Psihijatarke i psihijatri su lekari sa završenim specijalizacijama iz psihijatrije. Njihovo školovanje je usmereno na rad sa osobama koje su psihički jako poremećene i u većini slučajeva zahtevaju bolničko lečenje. Ako su ženi potrebni lekovi ili bolničko lečenje trebalo bi da se obrati lekarima ove specijalnosti. Naravno, za mnoge probleme nije ispravno pretpostaviti da će biti dobro lečeni ako se podrazumeva da je iškolovani psihijatar istovremneo i dobar terapeut. Sa retkim izuzecima, oni unose pristrasnost u terapijski rad, a samim tim i potencirani seksizam i autoritarnost koje sobom nosi medicinska profesija.



Psihoanalitičarke/psihoanalitičari

Ovaj profil stručnjakinja i stručnjaka su prvenstveno psihijatri koji su završili dodatno obrazovanje iz psihoanalize - poseban vid individualne terapije koji podrazumeva mnogo sesija tokom nedelje, i često traje godinama. Ovaj pristup podrazumeva polaganu razgradnju ličnosti i postepenu izgradnju nove. Klasična psihoanalitička teorija predstavlja izvor iskrivljenih predstava o ženama. Istovremeno postoji i određen broj feminističkih psihoanalitičarki koje pokušavaju da promene ove pogrešne postavke.



Ostali

Porodične terapeutkinje i terapeuti su osobe različitog osnovnog obrazovanja (psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, savetnici) koji su završili posebne kurseve za ovu vrstu terapije. Ove oblike stručnosti srećemo u zemljama Zapadne Evrope i Amerike. Oni rade sa različitim porodičnim grupama, a polaze od pretpostavke da svi problemi nastaju u interakciji članova porodice, a ne u pojedinki ili pojedincu.

Ostale vrste psihoterapije koje se koriste su: transakciona analiza, transpersonalna terapija, geštalt terapija, psihodrama, psihosinteza, bioenergija, itd.
Nazad na vrh Ići dole
Schveca

Schveca


Godina : 39
Location : www.odmorise.com
Datum upisa : 04.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyPon Sep 29, 2008 3:07 pm

e ja od oktobra najverovatnije krecem na trening transakcione analize :D

tako da, jel smem da se vedzbam na vama :P
Nazad na vrh Ići dole
http://www.oaza.in.rs
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyPon Sep 29, 2008 7:09 pm

Schveca ::
e ja od oktobra najverovatnije krecem na trening transakcione analize :D

tako da, jel smem da se vedzbam na vama :P
Naravno! :90358:
Nazad na vrh Ići dole
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyPon Sep 29, 2008 7:23 pm

Transakciona analiza

Transakciona analiza (Transactional analysis), ili TA, sadrži elemente psihoanalitičkog, humanističkog i kognitivnog pristupa. Razvio ju Erik Bern (Erick Berne) u kasnim pedesetim godinama. Za razliku od psihoanalize transakciona analiza prebacuje težište sa unutarpsihičkih procesa na međuljudske odnose. TA je istovremeno teorija ličnosti i psihoterapeutski metod, usmeren ka ličnom razvoju i promeni. Cilj transakcione analize nije samo da razume već i da izleči.


TA se koristi u terapiji pojedinaca, parova, porodica i grupa. Upotrebljiva je u obrazovanju, savetovanju i konsultacijama, kao i u treningu menadžmenta i komunikacije.

Po transakcionoj analizi, pojedinci u ranom detinjstvu biraju svoju životnu priču (skript, scenario) koja odgovara na osnovna pitanja kao što su Kakva sam ja ličnost, Kako da izađem na kraj sa životom, Šta je važno. Te priče se osoba zatim drži tokom čitavog života, bez obzira na posledice, kako bi dokazala da je u pravu, čak i po cenu bola, prinude, samoporažavajućih postupaka i drugih smetnji. Skript je naš životni plan ali i obrazac kojim poimamo svet oko nas.

Redefinišemo (iskrivljujemo) stvarnost kako bi je prilagodili našem viđenju. Takođe pribegavamo umanjivanju, proglašavamo nešto nevažnijim i bezvrednijim nego što jeste, kako bismo prikrili da svet protivreči našem skriptu.

Po transakcionoj analizi u čoveku postoje tri ego stanja Roditelj (Parent), Odrastao (Adult) i Dete (Child).

Roditelj je ego stanje u kome ličnost postupa, oseća i misli podsvesno oponašajući svoje roditelje (ili roditeljske figure). Recimo, viče na nekog kad je osujećena ili pogođena jer su tako radili njeni roditelji.

Odrastao je ego stanje u kome ljudi postupaju, osećaju i misle u skladu sa onim što se zbiva ovde i sada, koristeći sve svoje mogućnosti kao odraslo ljudsko biće, sa iskustvom koje ga vodi. Tada postupamo prema objektivnoj proceni stvarnosti. To je idealno ego stanje. Nalaženje i razvoj Odraslog je cilj TA.

Dete je stanje u kome osoba postupa, oseća i misli kao što je to činila u detinjstvu. Na primer, kada na poslu loše ocene njen rad, može da reaguje gledajući u pod, osećajući stid ili bes, kao što je radila kao dete kada bi je odrasli grdili.

Stanja Roditelja, Odraslog i Deteta se razlikuju od stvarnih roditelja, odraslih i dece. To su uloge koje se u datom kontekstu preuzimaju. Tako na poslu šef može da preuzme ulogu Roditelja i izgrdi zaposlenog kao da je ovaj Dete.

U okviru svakog ego stanja postoje podele. Roditeljske figure mogu da budu negujuće (daju dopuštenja i pružaju sigurnost) ili kritičarske. Dete može biti prirodno (slobodno) ili prilagođeno.

Ne postoje univerzalni obrasci ego stanja. Svako stanje se drugačije ispoljava kod svake ličnosti, već prema iskustvima iz detinjstva, mentalitetu, intelektu i porodičnom zaleđu.

Transakcije i strokovi su važni pojmovi transakcione analize.

Transakcije su tok komunikacije. Obavljaju se istovremeno na izričitom i psihološkom nivou. Uzmimo kao primer sladak, brižan glas sa sarkastičnom namerom. Da bi se razumela komunikacija potrebno je tumačenje i verbalnog i neverbalnog sadržaja.

Strokovi su priznanje, pažnja ili reakcije koje jedna ličnost pruža drugoj. Strokovi mogu biti pozitivni (tople malje) ili negativni (hladne bodlje). Ljudi žude za strokovima i u nedostatku pozitivnih traže makar negativne.

Ličnosti vrše i trpe pritisak da komuniciraju kroz određeno ego stanje.

Transakcije mogu biti reciprone ili komplementarne, unakrsne, dvostruke ili prikrivene.

Recipročne transakcije su one u kojima se svaka osoba obraća ego stanju u kome se druga osoba nalazi.

Greške u komunikaciji često posledica unakrsnih transakcija kada se ljudi obraćaju druačijem ego stanju od od onoga u kome se ona drugi zaista nalazi. Recimo, pitate nekog, kao Odrasli Odraslog je li ispunio neku obavezu a on vam odgovara kao Dete koje se buni protiv nametljivosti Roditelja.

Dvostruke transakcije su one kod kojih se izričita komunikacija odvija paralelno sa prikrivenom psihološkom transakcijom. Tu govor tela odaje pravo značenje. Na primer, neko rečima odraslog kaže Hajde da se bacimo na taj posao, a istovremeno namigne kao Dete koje poziva na zabušavanje. Drugi, takođe rečima odraslog, odgovara Naravno, uzvraćajuči kao Dete migom na mig.

Transakciona analiza otkriva 12 osnovnih naloga (zabrana) koje, pod pritiskom porodice, ljudi ugrađuju u svoje skripte:

- Ne budi (nemoj da postojiš),
- Nemoj biti ono što jesi,
- Nemoj biti dete,
- Nemoj da odrasteš,
- Ne čini to nikad u svom životu,
- Ne čini ništa,
- Ne budi važan,
- Ne pripadaj,
- Nemoj biti blizak,
- Ne budi dobro (nemoj biti zdrav),
- Ne misli,
- Ne osećaj.

Sa druge strane, detetu se govori šta mora da čini. Postoje nesuglasice ima li pet ili šest ovakvih naređenja:

- Dopadni mi se (dopadni se ljudima),
- Budi savršen,
- Budi jak,
- Trudi se,
- Žuri,
- Pazi je diskutabilno.

Stvarajući svoj skript dete često pokušava da pomoću naloga zaobiđe zabrane. Da žonglira. Zaključuje, na primer: U redu je da živim (zaobilazi zabranu – nemoj da postojiš), ako se jako trudim.

Postoje i dozvole, koje su najvažnije za razvoj ličnosti:

1. Dozvola na postojanje.

2. Dozvola da se na originalan, sebi svojstven način iskuse senzacije, misli i osećanja, bez obzira na to što drugi ljudi smatrali da osoba treba da misli ili oseća.

3. Dozvola da se bude bude svoga pola i godišta, sa potencijalima za rast i razvoj.

4. Dozvola da se bude emocionalno blizak sa drugim ljudima.

5. Dozvola da se bude svestan svoje bazične životne pozicije.

6. Dozvola da se promeni životna pozicija.

7. Dozvola da se bude uspešan u seksu i u poslu, odnosno da se sopstvena seksualnost i seksualnost drugih vrednuje.

8. Dozvola da se život smatra smislenim i vrednim življenja.

Skirptovi mogu da pripadaju Tragičnoj, Herojskoj ili Banalnoj (Ne-Pobednik) varijanti, u zavisnosti od njihovih pravila.

TA razlikuje šest načina za struktuiranje vremena pomoću davanja i primanja strokova:

- povlačenje,
- ritual,
- dokolica (razonoda),
- posao,
- igre,
- intimnost (prisnost)


Poređano je po snazi strokova, prinost i igre daju najjače strokove.

Povlačenje - nema razmene strokova.

Rituali su uzajamne, stereotipne serije transakcija. Sadrže serije strokova koji se razmenjjuu između dve strane. Ljudi mogu da upražnjavaju dnevni ritual od dva stroka tako da, kada se prvi put susretnu, pozdrave jedni druge sa Zdravo. Drugi mogu upražnjavaju imaju ritual od četiri stroka kao:

A: Zdravo!

B: Zdravo! Kako si?

A: Ide. Kako si ti?

B: Lepo. Vidimo se.

Razonoda je serija uzajamnih, polu-ritualnih transakcija. Razonode nemaju skriveni cilj i obično se odvijaju između ljudi na istoj talasnoj dužini. Uglavom su površne i bezazlene. Raznode su vrsta čavrljanja.

Aktivnosti podrazumevaju da ljudi rade zajedno na zajedničkmom cilju. To može biti posao, sport ili nešto slično. Nasuprost razonodama, ovde postoji cilj koji vodi interakcije. Strokovi se razmenjuju u okviru saradnje i nisu lični već se odnose na aktivnost.

Igra su serije uzajamnih transakcija sa prikvirenim ciljem, koje teku ka predvidivom ishodu.

Prisnost je način struktuiranja vremena koja dozvoljava razmenu najsnažnijih strokorva bez igranja Igara. Inimnost se razlikuje od igara jer ovde nema skrivenog cilja, i razlikuje se od aktivnosti jer nema drugog procesa koji definiše kontekst saradnje. Strokovi su lični, odnose se na drugu ličnost i često bezuslovni.

Igre su veoma važan pojam za transakcionu analizu. Igre obično igraju Roditelj, Odrasli i Dete ego stanja, i imaju često ustaljen broj igrača, uloga pojedinca može da se menja i ljudi mogu da igraju više igara.

Bern je identifikova tuce igara, sa primedbom da, nezavisno od toga kada, gde ili zašto ih neko igra, svaka igra teži veoma sličnoj sturkturi. Postoje uloge, pravila i ciljevi igre.

Svaka igra donosi dobit (nadoknadu) onima koji je igraju, kao što su pokušaj da se izazove simpatija, zadovoljstvo, postigne osveta ili ostvari neka druga emocija koja obično pojačava životni skript. Lišiti igrače očekivane dobti je način da se igra prekine.

Važan aspekt igre je broj igrača. Igre mogu biti dvostruke (igraju ih dva igrača), trostruke (igraju ih tri igrača) ili mnogostruke. Pro razmatranju igara su korisne i varijable:

Fleksibilnost: Sposobnost igrača da menjaju žetone igre (alatke kojima igraju). U fleksibilnoj igri igrači mogu da prelaze sa reči na novac, delove tela.

Upornost: Upornost kojom se ljudi drže svojih igara i otpor da ih prekinu.

Intenzitet: Lake igre se igraju relaksirano. Čvrste igre se igraju napeto i agresivno.

Po stepenu prihvaltjivosti i moguće štete, igre su klasifikovane kao:

Igre prvog stepena su društveno prihvatljive u igračevom društvenom krugu.

Igre drugog stepena su igre koje bi igrači voleli da sakriju, iako ne prouzrokuju nepovratnu štetu.

Igre trećeg stepena su igre koje mogu da nanesu tešku štetu jednoj ili više strana koje su u nju ušle.

Igre se takođe proučavanje po:

- Cilju,
- Ulogama,
- Društvenim i psihološkimn paradigmama,
- Dinamici,
- Prednostima za igrače (Dobici).

U transakcionim igrama ljudi ne postupaju uvek racionalni a njihovi motivi su često prikriveni.

U svojoj knjizi Koju igru igraš Bern opisuje sledeće igre:

- Zašto ne ti (YDYB: Why Don`t You, Yes But),

- Da nije zbog tebe (IFWY: If It Weren`t For You),

- Zašto se to uvek meni događa? WAHM: Why does this Always Happen to Me?,

- Pogledaj šta si me naterao da uradim (SWYMD: See What You Made Me Do),

- Ti si me uvalio u ovo UGMIT: You Got Me Into This):

- Vidi koliko se trudim (LHIT: Look How Hard I`ve Tried),

- Samo pokušavam da ti pomognem (ITHY: I`m Only Trying to Help You),

- Borite se ti i on (LYAHF: Let`s You and Him Fight),

- Došao si mi na zicer. Đubre (NIGYYSOB: Now I`ve got you, you son of a *****),

- Silovanje, žena bezrazložno viče ili preti da će vikati silovanje (RAPO: A woman falsely cries rape or threatens to),

Bern je tvrdio da se igre ne igraju logički, Roditelj stanje jedne ličnosti može da igra sa Dete stanjem druge, pre nego Odrasli sa Odraslim.

Svaka igra podrazumeva uloge Progonitelja, Žrtve i Spasioca. Igrači mogu da menjaju ove uloge. Žrtva može da postane Progonitelj i stavlja prethodnog Prognitelja u ulogu žrtve ili Spasilac iznenada postaje Progonitelj (recimo, prebacivanje: Nikada ne ceniš moju pomoć).

Reket je strategija koja ličnosti omogućava da dozvoljenim osećanjima prikriju osećanja koja zaista imaju ali koja smatraju nedozvoljenim. Reket je set ponašanja i izabranih strategija naučenih i praktikovanih u detinjstvu koja pomažu da se dožive osećanja iz skripta. Ovo se događa uprkos vlastitih površnih negodovanja i osećanja povređenosti, izvan svesti i tako što se vidi kao krivica nekog drugog.

Ko je, recimo, izabrao životni skript ljudi će te uvek izneveriti, taj će se potruditi da doživi izneveravanje, uprkos tome što navodno negoduje protiv njega.

Reketi i igre su sredstva koje ličnost koristi da stvori okolnosti u kojima može slobodno da oseti skrivena osećanja, povinujući se skritptu iz detinjstva i ojačavajući ga. Ta sredstva su nadomestak za životnija i punija osećanja odraslog i za odogovor koji bi više odgovarao ovde-i-sada situaciji.

Filozofija transakcione analize podrazumeva da su ljudi OK, da svaka ličnost ima vrednost, značaj, jednako pravo na uvažavanje. Svako (sa malo izuzetaka) ima pun kapacitet odraslog da misli. Ljudi odlučju o svojoj životnoj priči i sudbini, i to je odluka koja može da bude promenjena.

Sloboda od neprilagođenosti utisnute u skript iz detinjstva je potrebna da bi se čovek oslobodio od neodgovarajućeg, neautentičnog postupanja i premeštenih emocija, svega onoga što nije časna i poštena reakcija na sada-i-ovde život.

Ciljevi promene pod TA su autonomija (sloboda od skripta iz detinjstva), spontanost, prisnost, rešavanje problema kao suprotnost izbegavanju ili pasivnosti, izlečenje kao ideal a ne tek napredovanje učenjem novih izbora.

Korisni linkovi:

[You must be registered and logged in to see this link.]
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyPon Sep 29, 2008 8:58 pm

/me išao na radionicu "Nenasilna komunikacija" Nije mi se dopalo iz dva razloga-imam osećaj da je radjena za Amere, jer su primeri bili bliski nama koliko i Bushmanima kapitalizam .Drugo-ljudi koji su dolazili...teško da ima pristojnijih u mom gradu...Ama ni jedna osoba, kojoj bi tako nešto bilo potrebno, nije se pojavila.........niko sa "preporukom" centra za socijalni rad, kao da nemamo nasilja u porodici, niko od srednjoškolaca kod kojih je uočena agresija prema vršnjacima i profesorima...Kad sam pitao voditelja radionice (i on i supruga su Mirjanine kolege) rekao je doslovce : "Neće da dodju,,,,,i ćutiiiiii, super nam je ovako, dobili smo lovu za ovo"


Na nesreću, u ekstremnim slučajevima, ova neravnoteža moći može imati za posledicu da psihoterapeut fizički ili psihološki iskoristi ženu.----------dešava li se obrnuto, da "pacijent" psihološki ili fizički " iskoristi terapeut(kinju ) ?? tongue :P










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyPon Sep 29, 2008 9:13 pm

Dešava se , naravno i jedno i drugo...
Najpre, ne opravdavam gore navedene reči, da je dobro i ovako. Istina je da nikoga ne možete i ne smete da dovučete silom, ali možete pokušati. LJudi u ovoj zemlji, više je nego evidentno sve čine za novac, tako ih je valjda vreme naučilo, ne okrivljujem nikoga ali se pitam kako pomoći drugima kada sebi nisi pomogao?
Nazad na vrh Ići dole
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyUto Sep 30, 2008 7:40 pm

geštalt psihoterapija.

Geštalt je nemačka reč i označava celinu, jedinstvo.
Geštalt terapija se bavi čovekom kao jedinstvenom celinom tela i psihe.Njegovo telesno funkcionisanje, njegove emocije, misli, kultura i socijalno ponašanje su samo aspekti jedne iste pojave-samog čoveka.
Cilj geštalt terapije je postizanje svesnosti klijenta o svim ovim aspektima i njihovo povezivanje, što vodi ostvarivanju potencijala i razvoju u zrelu ličnost.
Prihvatanje sebe onakvima kakvi jesmo stvaramo mogućnost za neke promene, ako zaključimo da su nam potrebne. Ovo nas vodi prihvatanju drugih onakvima kakvi oni jesu.Ne trudimo se da ih promenimo, jer to nije na nama, nego na njima.Svako je odgovoran samo za sebe i sopstveni život.

Pravila rada u geštalt terapiji (uče se tokom terapije)

• Uz uzajamno poštovanje i razumevanje terapeut i klijent sklapaju "radni savez", pri čemu terapeut prihvata klijenta bez nekog ličnog vrednovanja njegovih osećanja i ponašanja.Terapeut je ljudsko biće kao i klijent, s tim što poseduje određena stručna znanja i iskustva koja koristi u radu sa klijentom (tzv. JA-TI odnos).
• Terapeut podstiče klijenta da koristi lični JA govor (npr, ne "nervira me nered", nego "ja sebe nerviram neredom"). Klijent postepeno razvija svesnost o odgovornosti za sve ono što čini i sve ono što ne čini.Stiče poverenje u svoju unutrašnju kontrolu i osećanje lične sposobnosti za rešavanje sopstvenih problema i obaveza.
• Klijent uz pomoć terapeuta sam tumači svoja osećanja i ponašanja, ne "serviraju" mu se gotova rešenja i odgovori.
• Klijent i terapeut se bave onim što je "ovde i sada", čime se ne odbacuje značaj prošlosti ili budućnosti.Pojačava se svesnost klijenta o tome da jedino u sadašnjosti možemo nešto da uradimo.
Kada smo "ovde i sada", u dobrom smo kontaktu sa sobom, sa situacijom u kojoj se nalazimo i sa okolinom.
Postajemo svesni kako mi sami određujemo svoje ponašanje u nekoj situaciji.Tako možemo da uvidimo da li bi neko drugo ponašanje bilo adekvatnije.Obrasci ponašanja koji nisu više uspešni mogu da se promene ili zamene drugim, uspešnijim.

Tehnike geštalt terapije su mnogobrojne i zasnivaju se na eksperimentisanju.Često su i neverbalne prirode-klijent se upućuje na svesnost o tome kako se oseća (a ne da samo priča o osećanjima), na svesnost o tome šta radi (dela ne samo da mogu da govore više od reči, već ponekad govore i drugačije).Njihova primena čini terapiju dinamičnom i skraćuje psihoterapiju (omogućava brže rešavanje problema).

Primena geštalt terapije je široka:

• osećanje nezadovoljstva, depresije
• osećanje usamljenosti
• anksioznost, strah
• stres
• problemi dečjeg doba (tikovi, noćno mokrenje)
• adolescentni problemi (odnosi sa vršnjacima, roditeljima)
• problemi u učenju
• partnerski i seksualni problemi
• porodični problemi
• krize zrelog doba
• psihosomatske tegobe (ubrzani rad srca, povišeni krvni pritisak, teškoće pri gutanju i slični problemi koji imaju psihološku osnovu)
• poremećaji apetita (višak, odn. manjak težine)
• poremećaji sna, itd.
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyUto Sep 30, 2008 9:08 pm

krize zrelog doba , hoćemo malo o tome ? Kako i čime psihologija objašnjava težnju (ne svih ) sredovečnih muškaraca da traže znatno-i vrlo znatno mladje partnerke, obično u domenu ljubavnice,avanture, a opet žene -obavezno se " smrtno zaljubljuju"ako se (a sve ih je više) odluče za neku takvu, ili sličnu kombinaciju ?










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Schveca

Schveca


Godina : 39
Location : www.odmorise.com
Datum upisa : 04.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyUto Sep 30, 2008 10:13 pm

...ne treba ti mnogo psihologije da bi to razumeo :) tj. taj mehanizam...

... ae ovako... da probam, laichki :)

Zivimo u svetu mushkaraca, i u najmanje konzervativnim sredinama postoji trag patrijahata... samo shto se u modernom drushtvu odnosi na neke druge stvari...
naime, na vrhu rodne klasifikacije, postoji hegemonska mushkost, kako je svojevremeno Kinsli nazvao... to je mushkarac koji zaradjuje, shtiti svoju zenu i decu, obezbedjuje im sve shto im je potrebno i ima se utisak da on moze sve i da pretuche i da skine zvezde :) za takvim mushkarcem zude sve zene... dakle u punoj je snazi i moze da uradi nemoguce(ne moze, ali mislimo da moze:) )

kada chovek dodje u neke godine, krece da mu raste stomak, da celavi, da ga bole noge posle napornog dana, ledja, ishijas, reuma, skache mu pritisak itd... njegova zena jeste pored njega(barem bi trebalo da jeste) medjutim, poshto se oseca manje jakim, on se boji da izgubi na rejtingu, tj. da zene oko njega ne pomisle kako je on sada chika a ne dobar frajer i pravi muskarac... osvajanjem mladjih zena sam sebi hrani ego i podize samopouzdanje jer time dokazuje sebi da je i dalje jedinka za chije gene se zene otimaju :)
Nazad na vrh Ići dole
http://www.oaza.in.rs
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptySre Okt 01, 2008 4:10 pm

Kriza srednjih godina: Panični strah zbog neostvarenih ciljeva, strašno osećanje da se život više ne može bitno izmeniti, osećaj da smo uhvaćeni u zamku, da je "to sve", ponekad podstaknu čoveka na preokret u vlastitom pozivu ili na traženje novog životnog saputnika, što može izazvati opste zaprepaštenje. Najčešće se tu radi o nerazriešenim poteškoćama iz ranijeg razdoblja, na primer o pokušaju traženja identiteta u mladosti, koje naliva ulje na plamen krize srednjih godina. Stari potiskivani strahovi, sakrivene želje, odlagane odluke izbijaju tada dramatično, čak i rušilačkom silom, kojom pokušavamo odbaciti prošlost, prebrisati dosadašnji život i sve početi iznova. Nepotrebno je isticati da je taj kockarski potez gotovo sigurno osuđen na propast.

Zaista, zrelost, mudrost i iskustvo sadrže mnoge prednosti. Biti oslobođen mladenačkih strasti i hirova predstavlja olakšanje, a polnost lišena zahteva za rađanjem postaje izvorom novog uživanja. Svest da smo u svom zvanju postigli vrhunac, da zarađujemo više nego ikada ranije, da posedujemo stručni ugled i uticaj pri odlučivanju ispunjava nas velikim zadovoljstvom. Dobro zdravlje možemo održati baveći se sportom i brojnim načinima aktivnog korištenja slobodnog vremena. Još je tridesetak i više godina lepog života pred nama. Krizu srednjih godina moguće je prebroditi uviđajući da je to najlepše doba našeg života.

Posle svakog kriznog razdoblja čovek se može osećati bolje, lošije ili jednako kao i ranije. Na svaku sredovečnu osobu koja je sasvim odbacila predjasnje vrednosti ili se ozbiljno razbolela, dolazi nekoliko takvih koje se gotovo uopste nisu promenile, osim što su malo starije. Još je više onih koji smatraju da ih je životno iskustvo oplemenilo i kojima život zaista počinje u "četrdesetoj".

Victor Igo je zapazio da su četrdesete godine starost mladosti, a pedesete mladost starosti.
Nazad na vrh Ići dole
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptySre Okt 01, 2008 4:11 pm

KRIZA SREDNJIH GODINA – Mit ili stvarnost?



Brojna istraživanja koja se bave razvojem djeteta dala su modernim roditeljima odgovore na tisuće pitanja i nedoumica. Utješila su izbezumljene roditelje dvogodišnjaka razvojnim tumačenjima. Smirile su umorne roditelje bučnih devetogodišnjaka brojnim i iscrpnim savjetima. Adolescencija je također pažljivo "pročešljana", a roditelji i tinejdžeri imaju mogućnosti saznati puno o tome što ih čeka i zašto. Iscrpno dokumentiran razvoj od začeća do 21. godine, o kojem je napisano tisuće knjiga i o kojem čitamo na tjednoj bazi i u novinama, odjednom doživljava utihu. Odrasla dob doima se kao vrijeme koje je nepromjenjivo i bez ikakvih naročitih pojava koje bi bile od interesa istraživačima. Oni se ponovo bave čovjekom tek u starosti, o čemu opet možemo pronaći dosta zanimljivog materijala. U odrasloj dobi, osim liječnika, koji se bave proučavanjem stupnjevitog fizičkog propadanja, prepušteni smo sami sebi. Očekuje se da budemo samostalni i odgovorni i za razliku od djece, adolescenata ili starih nemamo nikakvih "olakotnih okolnosti". To je posebno opasno stoga što nas ostavlja u očekivanju da, nakon što prebrodimo adolescenciju, više ne moramo prolaziti nikakva psihološka prilagođavanja. Upravo će nas zato promjene u odrasloj dobi zateći nespremne, jer se od nas očekuje da bi trebali biti stabilni i čvrsti. I sami od sebe to očekujemo. Očekujemo da nećemo prevariti partnera ili se zaljubiti u nekog novog. Očekujemo da ćemo biti potpuno mirni i spokojni na svom radnom mjestu do mirovine. Znamo tko smo i što želimo i možemo odahnuti. Nećemo se valjda sada kao odrasli ljudi izgubiti i raspasti? Čak i kada priznamo da ima nekih problema u srednjim godinama stvari pojednostavljujemo na razinu muške "krize srednjih godina", koja se vidi tako što si pronađe mladu ljubavnicu, ili tuge roditelja nad "praznim gnijezdom" nakon što djeca otiđu od kuće.

Većina ljudi doživi neku fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu za vrijeme srednjih godina. Ta je promjena vrlo često u obliku nesretnog braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljivog uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neki će doživjeti simptome promjena na vrlo intenzivan način, u punom smislu "krizu srednjih godina", dok će mnogi izbjeći ozbiljnu krizu, ali će osjetiti promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju. Jedno je sigurno: nitko ne prođe srednju dob netaknut.

Razmišljanja o vlastitom identitetu, cjelovitosti, vlastitom sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, mnoga po prvi puta u životu. Duhovnost i razmišljanje o vlastitoj smrtnosti postaju dio unutarnjih previranja. To je razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki će postati bake i djedovi, a neki će po prvi puta postati roditelji. Neki će stupnjevito razvijati svoju karijeru u jednom pravcu, drugi će započinjati potpuno novu karijeru i učiniti velike promjene u načinu svog života. Neki će početi osjećati prve znakove starenja, dok će drugi biti u najboljoj formi ikada u životu, trčeći maratone ili ozbiljno se baveći nekim drugim sportovima.

Kriza srednjih godina, u punom smislu riječi, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, počinje negdje oko četrdesete, za neke i puno prije, a za neke i dvadeset godina kasnije. Ipak, većina prođe kroz ove tranzicijske probleme ili krizu negdje između tridesete i pedesete godine. Kriza može početi naglo, okidač joj može biti neki traumatski događaj, kao što je smrt roditelja ili neke druge bliske osobe. No, kriza može doći i polako, "šuljajući se", bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga. Pogađa i muškarce i žene, suprotno uvriježenom mišljenju da je ona opravdavajuća "privilegija" muškaraca preljubnika.

Bolni simptomi srednje dobi nužni su za razvoj osobnosti, njihova je prisutnost razvojno određena i prirodna baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč patnji, tranzicija srednje dobi je neophodni dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije. Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom psihologom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju, a oni su opasni, kako za pojedinca tako i za društvo općenito.

ZNAKOVI KRIZE

Svaka osoba drugačije reagira na krizu srednjih godina. Neki od znakova po kojima možete prepoznati da ste u krizi su:

• Vidite svoj život ispraznim i zamornim. Sve Vam se čini besmislenim. Rijetko Vas što može razveseliti. Dosadno Vam je.

• Dogodila Vam se važna životna promjena nakon koje osjećate da ništa više nije isto. Životna promjena može npr. biti smrt voljene osobe, otkaz na poslu ili neka promjena vezana uz posao, razvod braka, odlazak u mirovinu.

• Povukli ste se od prijatelja i obitelji. Sve teže dijelite svoje misli i osjećaje s drugim ljudima. Osjećaj izolacije često je praćen idejom da život “nije bio fer” prema Vama.

• Zapeli ste u jednom načinu življenja i ponašanja koji Vam je prije bio ugodan, ali je tijekom godina postao isprazan i ne čini Vas sretnim.

• Uznemireni ste i često Vam se mijenja raspoloženje. Osjećate da niste u stanju donositi odluke, preopterećeni ste i tjeskobni. Gode Vam štetne navike kao što su ispijanje alkohola, prejedanje, pušenje jer time privremeno "anestezirate" napetost i neugodne osjećaje.

• Stalno se osjećate nezadovoljno, bez obzira na uspjehe koje postižete. Teško primate komplimente jer se mučite s niskim samopoštovanjem. Teško se nosite s promjenama na vlastitom tijelu koje dolaze s godinama. Izgubili ste povjerenje u vlastitu snagu i sposobnosti. Osjećate se nevoljeno i usamljeno.

• Osjećate intenzivnu potrebu da napravite neke drastične promjene u životu, prekinete odnose koji su postali rutina, raščistite život, uništite ono što ste godinama gradili kako bi mogli početi ispočetka. Osjećate da niste napravili važne stvari u životu koje ste htjeli, a vrijeme Vam izmiče.

• Počeli ste se bojati nečega što Vas nikada prije nije strašilo. Bojite se budućnosti. Počeli ste osjećati ljubomoru prema partneru ili zavist prema kolegama s posla za koje Vam se čini da su prošli u životu bolje od Vas.

• Imate česte fizičke smetnje kao što su glavobolje, bolovi u želucu ili u trbuhu, problemi s hranjenjem, problemi sa spavanjem ili seksualni problemi.

Ako je kriza teška i mučite se, potražite pomoć psihologa. Razgovor sa stručnjakom može Vam pomoći brže prebroditi krizu, smiriti neugodne osjećaje i donjeti ispravne odluke.
Nazad na vrh Ići dole
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptySre Okt 01, 2008 4:13 pm

Opste je poznato da najcesce muskarci upadaju u upadljivu krizu srednjih godina...
Te cete najcesce cuti da kompenzuju Porseom i klinkom - shodno Americkim standardima.

Na moju "nesrecu" ili "srecu" imala sam prilike da upoznam par takvih osoba...simptomi koje sam primetila su sledeci:

- Iako vazi verovanje da zene skrivaju godine, igrom slucaja dosla sam do podataka da to rade i muskarci...taj prosek laganja za godine uglavnom ide do 5 godina umanjenja. Tragicno je to sto ubedjivanje ide do te mere da su i sami poverovali u svoje lazi.

- Takodje, svaki muskarac u krizi srednjih godina trazi nesto mladje kako bi se dokazao kao iskusan ljubavnik i kako bi nasao nekoga ko ce hraniti njegov ego. Tragicno kod ovog podatka je sto je vecina njih u bracnoj zajednici sa decom, a jos tragicnije sto to ne vide kao greh, nego kao sistem praznjenja i potrebe koje "dobre zenice" trebaju da razumeju.

- Takodje, jedna od odlika koja je povezana sa prethodnim je da muskarac u godinama ipak ne moze da isprati svoje hirove, te tako najcesci slucaj je da ne moze upraznjavati sekusalne odnose vise od dva puta u toku dana...nakon svog licnog neuspeha da se pokaze kao dobar ljubavnik, muskarac odlazi u kafanu gde leci svoje rane, ali pokusava da zadrzi dostojanstvo sarmirajuci umorne konobarice poznatih ili manje poznatih kafana.

-Takodje, nadovezivanje na ovo je da glavni problem nastaje ukoliko nije rec o uspesnom biznismenu koji svoju krizu moze da kompenzuje materijalnim, pa se stoga kriza jos vise produbljuje i jednog muzjaka baca u depresiju.

- Treba napomenuti da tokom perioda krize, muskarci imaju ogromnu potrebu da pricaju o onim svojim "blistavim" vremenima iz maldosti kada su "divljali" i isprobavali mlade zenke...i upustali se u avanture, pa cete ih cesto cuti kako sa sjajem u ocima u poznim godinama pokusavaju da ozive te dane kroz pricu i velicanje svoje uspesnosti.

- Mozda jos treba dodati da uspeh drugog muzjaka tesko podnose i da se zestoko bore za plen koji je na vidiku pa cak i po cenu da pregaze preko "prijatelja"...jer je paznja od sustinske vaznosti.

- Rezime je da se jedan muskarac u krizi srednjih godina na osnovu mojih zakljucaka ponasa kao tinejdzer koji pokusava da skrene paznju na sebe, samo sto nema toliku energiju i mladost....kao sto je vec receno ovo se kompenzuje statusom u drustvu, a ukoliko status ne postoji u stvarnom zivotu, u 21 veku novi sindrom je dokazivanje statusima u cyber svetu.
__________________

nastavak samo osvrt na zene:

Jedna zena u krizi srednjih godina pre svega ce:

- Takodje lagati za godine i ova cifra se krece do 10 godina umanjenja.

- Provokativno oblacenje, koje je najcesce sa umanjenjem ukusa i dozom "ulicarskog stila" takodje moze biti jedan od pokusaja da se osete mladjima.

- Strah od starenja ce navoditi zene koje prolaze kroz ovu krizu da cine sulude stvari i suludo se ponasaju...pocevsi od slobodnog ponasanja na javnim mestima koje je direktno povezano sa prethodno navedenom stavkom i stilom oblacenja.

- Iako se zene u kriznom periodu redje okrecu "piletini" ni ovo nisu izdvojeni slucajevi, te se uspesne zene, koje su u vecini slucajeve same, okrecu znatno mladjim muskarcima i dokazuju kao dominantne ljubavnice sa iskustvom.

-Takodje sam sistem zivota jedne zene, koja najcesce je znatno manje od muskaraca prozivela i eksperimentisala u cvetu svoje mladosti, povucice za sobom niz zelja da sada to ucine.

- Medjutim, prevashodno jedna zena koja zapada u ovu krizu, okrenuce se pre svega redovnim odlascima kod frizera, vezbanju, raznoraznim djakonijama, kitnjastom nakitu, masovnom shopingu...

- Kod zene koja prolazi kroz krizu nasluticete vidnu depresiju i zal sto nije ucinila mnogo toga u proslim vremenima, ali isto tako primeticete da se manji broj uprkos zaljenju upusta u nove avanture, jer pre svega odlika jedne zene je strah od nepoznatog, kompleksi stvoreni tokom godina i strah od toga sta ce okolina reci - sto je opet posledica okruzenja u kome je ona odrastala.

- Rezime je sledeci da jedna zena u krizi srednjih godina ce pasti najcesce u depresiju i zaliti sto ranije nije donela krucijalne odluke po pitanju sistema zivljenja, ali ne retki su i slucajevi kada se i zene ponasaju kao tinejdzerke ili sumanuto rade na sebi i imaju ispade u ponasanju i oblacenju, vidnom flertovanju i slicno...
__________________
Nazad na vrh Ići dole
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptySre Okt 01, 2008 4:15 pm

Da, i muskarci imaju klimaks i on se kod njih odrazava u sestoj deceniji zivota. Pocetak klimaksa kod muskaraca vezuje se za opadanje f-je testisa, muskih polnih zlezda. U toku starenja muskaraca dolazi do opadanja produkcije hormona testosterona, kao i do strukturalnih promena u testisima i protati. Smanjenje testosterona dovodi do opadanja misicne snage i do postepenog fizickog slabljenja.
Klimaks je za mnoge muskarce (kao i zene) velika drama ali se opet razlicito ispoljava. Kako ga dozvljavaju nije povezano samo sa medicinskim nego i sa socijalno-psiholoskim ciniocima, najvecu ulogu igra odnos samog coveka prema sopstevenom stanju, kao i stil porodicnih i seksualnih odnosa a narocito moralne crte karaktera licnosti. Muskarac u klimaksu moze imati poremecaje u seksualnoj aktivnosti i iz tih razloga moze zapasti u vrliku krizu. To je kriza odnosa, odnosa u porodici, odnosa prema zeni, deci, i prema samom sebi. Tu moze imati zelju da promeni seksualnog partnera, gde bi svoju seksualnost usmerio na mladju osobu u nadi da ce tako vratiti izgubljenu mladost. Taj period po pravilu prolazi brzo i brzo se uspostavlja ravnoteza. Krizne godine za muskarca vezuju se iskljucivo za takve odnose i ako se takva kriza kombinuje sa krizom i nezadovoljstvom na poslu situacija se komplikuje. Medjutim, ako ima uspeha na poslu, sredovecni muskarac radi dosta, da bi na taj nacin dokazao sebi i drugima da njegove moci nisu u opadanju, u tom smislu se govorio o radu kao o jednom vidu terapije.
Nazad na vrh Ići dole
Danubius
Čuvar Vatre
Danubius


Godina : 63
Location :
Datum upisa : 19.01.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptySre Okt 01, 2008 5:18 pm

E ovo mi bilo drago čuti...Ne dramatizujem sto sam mator, a sa testosteronom je sve u redu. Nemam bolesne afinitete prema mladjim ženskim osobama, a za posao ma boli uvo, ionako ga smatram nuznim zlom. Znači-još nisam klimakteričan , ppppp, daleko bilo. :twisted: rabbit :cheers: :geek:










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://danubius.forumsr.com/
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptySre Okt 01, 2008 8:23 pm

Drago mi je Dani, samo napred nedaj se!! :90358:
Nazad na vrh Ići dole
Mirjana

Mirjana


Godina : 49
Datum upisa : 08.09.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyČet Okt 09, 2008 7:49 pm

Psihoterapija je generalni naziv za jedan od nacina na koji se lece psihicki i emotivni poremecaji i to pre svega kroz razgovore sa profesionalnim psihoterapeutom. Kroz psihoterapiju moguce je dobiti bolji uvid u razloge, odnosno uzroke trenutnih problema i stanja u kojem se nalazimo, kao i bolje razumevanje istog. Psihoterapija pomaze kod identifikovanja uzroka problema, kao i mogucih promena nacina ponasanja i razmisljanja koje je potencijalno dovelo do problema u psihickom, odnosno emotivnom funkcionisanju. Na kraju, pravilno primenjena psihoterapija trebala bi nam omoguciti, odnosno predstaviti adekvatne nacine suocavanja sa stresom kao i resavanje problema, i to pre svega tako sto cemo pred sebe postaviti realne ciljeve. Psihoterapija bi trebala olaksati neke od simptoma uzrokovanih psihickim poremecajima kao sto je osecaj besmisla, praznine, bes, agresija, strah i ostalo. U zavisnosti od slucaja kao i od intenziteta istog, psihoterapija se moze sastojati od samo par tretmana ali i par godina redovne psihoterapije (sto se obicno preporucuje samo u ekstremnim slucajevima). Najcesce se primenjuje individualna, grupna ili porodicna psihoterapija. Prema klinickim ispitivanjima, pravilna psihoterapija u kombinaciji s medikamentima, pokazuje do 80% dugorocnog poboljsanja. Naime, dok lekovi deluju na uklanjanje prvih, intenzivnih simptoma, uspesna psihoterapija moze nauciti pacijenta kako da otkrije uzroke a zatim i modifikuje svoj nacin ponasanja i razmisljanja, tako da i nakon prestanka s medikamentima moze normalno funkcionisati. Za uspesnu psihoterapiju potrebna je obostrana otvorena komunikacija, odnosno kooperacija pacijenta i psihoterapeuta.

Najcesce vrste psihoterapija:

Bihevioralna terapija

Bihevioralna terapija se pre svega fokusira na promene nepozeljnih odnosno nezdravih nacina ponasanja, koristeci sistem nagradjivanja, motivisanja, pojacavanja pozitivnog ponasanja i desenzacije odnosno postepenog izlaganja situacijama koje izazivaju anksioznost, strah ili nelagodu da bi na taj nacin prevazisli nezdrave obrasce ponasanja.

Kognitivna terapija

Kognitivna terapija ima za cilj da pre svega identifikuje i promeni deformisane oblike razmisljanja, odnosno kognitivne obrasce koji potencijalno mogu dovesti do odredjenih negativnih emocija i ponasanja koje je problematicno, nelagodno i samo-unistavajuce. Kognitivna terapija se bazira na ideji da nacin na koji mi interpretiramo svoje misli, uverenja i zivotna iskustva zapravo odredjuje nacin na koji se osecamo i ponasamo. Primera radi, ukoliko se radi o pacijentu s dijagnozom depresije, on/ona mogu videti sebe i svoja iskustva u potpuno negativnom kontekstu, sto samo pojacava simptome depresije. Slicno kao i bihevioralna terapija, kognitivna terapija se fokusira pre svega na trenutni problem kao i na resenje istog, a mnogo manje na uzroke tih problema. Za razliku od bihevioralne terapije, kod kognitivne terapije nasa uverenja igraju veoma vaznu ulogu u terapijskom procesu.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

Kognitivno-bihevioralna terapija je zapravo kombinacija dve gore pomenute terapije pokusavajuci da istovremeno identifikuje nezdrava i negativna uverenja i ponasanja, kao i da ih zameni zdravijim i pozitivnijim obrascima razmisljanja i ponasanja. Bazira se na ideji da nase vlastite misli, (a ne nasa okolina ili odredenja situacija) zapravo odredjuju kako cemo se ponasati ili osecati. Drugim recima, prema kognitivno-bihevioralnoj teoriji, cak i ako se negativna situacija ne menja ili ne moze promeniti, mi mozemo promeniti i usvojiti pozitivniji nacin razmisljanja ili ponasanja u datoj situaciji.

Dijalekticko-bihevioralna terapija (DBT)

Dijalekticko-bihevioralna terapija je zapravo jedna vrsta kognitivno-bihevioralne terapije. Primarni cilj ove terapije je nauciti pravilno ponasanje kako bi se bolje tolerisao stress i na laksi nacin regulisale emocije, kao i poboljsali odnosi s drugim ljudima. Ova terapija je originalno bila namenjena pacijentima s dijagnozom granicne licnosti (borderline personality disorder-BPD) koji cesto puta imaju problem suicidalnih misli i/ili ponasanja. Nesto kasnije, pokazalo se da se ista terapija moze primeniti i kod ljudi s poremecajima ishrane kao i kod ljudi s poremecajima ovisnosti. Dijalekticka terapija nastala je delimicno od filozofskog procesa poznatog kao ‘dijalektika’ gde su naizgled kontradiktorne ideje ili cinjenice postavljane jedna protiv druge da bi se pronasla najbolja rezolucija odnosno solucija i neka vrsta ravnoteze. U kontekstu psihoterapije, ova ideja se npr. moze primeniti tako sto pacijent uci kako da prihvati da je to sto jeste, dok u isto vreme cini odredjene promene u svom nacinu razmisljanja i ponasanja.

Terapija izlaganja

Terapija izlaganja je oblik terapije kroz koju se pacijent postepeno izlaze situacijama koje imaju negativno delovanje i na koje reaguje sa strahom i osecajem nelagodnosti. Ova terapija je narocito primenjiva kod pacijenata s dijagnozom opsesivno-kompulsivnog poremecaja ili kod post-traumatskih poremecaja. Pacijent se izlaze odredjenim situacijama postepeno i pod kontroliranim okolnostima da bi zatim naucio kako da se na najbolji nacin bori, odnosno kontrolise svoje misli u datim situacijama.

Interpersonalna terapija

Interpersonalna terapija je oblik kratkotrajne psihoterapije koja se obično sastoji od 12 do 16 tretmana koji se odvijaju s razmakom od nedelju dana. Pre svega se fokusira na nase trenutne odnose s drugim ljudima. Cilj terapije je da unapredi i poboljsa nase odnose s drugim ljudima, odnosno nacin na koji se odnosimo prema drugim ljudima, ukljucujuci porodicu, priljatelje i poslovne partnere. Tokom terapije ne razmatraju se odbrambeni mehanizmi ili unutrasnji konflikti, kao ni uzroci problema. Polazeci od pretpostavke da se pacijent oseca izolirano zbog vlastite nemogucnosti pravilne interakcije s okolinom, pre svega se uci kako da se na najbolji nacin odnosi i komunicira s drugim ljudima.

Psihoanaliza

Psihoanaliza se pre svega fokusira na ispitivanje memorija, dogadjaja i emocija iz proslosti, da bi se na taj nacin lakse razumeli odredjeni osecaji i obrasci ponasanja u sadasnjosti. Psihoanaliza se bazira na ideji da dogadjaji u detinjstvu kao i bioloski impulsi kreiraju podsvestan nacin razmisljanja koji nadalje utice na nas nacin razmisljanja, osecaja i ponasanja. Kroz ovu vrstu terapije pacijent uz pomoc psihoterapeuta zapravo istrazuje svoju podsvest pokusavajuci na taj nacin promeniti i poboljsati trenutno stanje. Cesto se primenjuje i analiza snova kao i tzv. slobodna asocijacija sto znaci pricanje o bilo cemu sto u datom momentu prolazi kroz glavu. Psihoanaliza je obicno dugotrajan i intenzivan oblik terapije (u vecini slucajeva bazira se na posetama psihoterapeutu par puta nedeljeno, tokom par godina). U ovom slucaju, terapija se obicno radi s pacijentom na kaucu, dok je psihoterapeut okrenut ledjima (polazi se od ideje da ce na taj nacin pacijentu biti ugodnije da prica). Primarna uloga psihoterapeuta sastoji se uglavnom od pasivnog slusanja.

Psihodinamicna terapija

Psihodinamicna terapija nasatala je na osnovama psihoanalize, sto znaci da se pre svega fokusira na podsvesna razmisljanja i ponasanja, razvijajuci drugacije poglede na razloge koji se kriju iza toga i resavajuci podsvesne konflikte. Za razliku od psihoanalize, psihodinamicna terapija nije toliko zahtevna i psihoterapeut je mnogo vise ukljucen u samu terapiju. Osim toga, terapija je nesto kraca, jednom nedeljeno, obicno do godinu dana. Psihodinamicna terapija ukljucuje razne oblike terapeutskih tehnika ukljucujuci istrazivanje proslosti, suocavanje s (pogresnim) uverenjima i nacinom ponasanja, dajuci podrsku pacijentu i pokusavajuci da na neki nacin pomogne pacijentu da bolje razume svoja razmisljanja i ponasanje. Ceo process obicno zahteva da pacijent shvati i postane svestan povezanosti izmedju svojih emocija, misli, simptoma i ponasanja sa podsvesnim delom sebe kako bi na taj nacin lakse modifikovao nepozeljno ponasanje ili razmisljanja.


Psihoedukacija

Psihoedukacija se obicno primenjuje kod pacijenata s hronicnim oboljenjem. Fokusira se na edukovanje pacijenta (kao i najblize rodbine i prijatelja) o vrsti oboljenja, o onome sto to oboljenje donosi, kao i o najboljim nacinima da se to isto oboljenje prihvati. Istrazuju se adekvatni tretmani, strategije za sto bolji i laksi oporavak ili prihvacanje problema, uci se o potencijalnim simptomima koji mogu dovesti do relapsa i najbolji nacini kako da se ti isti simptomi prepoznaju. Uz razna druga oboljenja, ova vrsta terapije se u psihijatriji najcesce primenjuje kod osoba obolelih od sizofrenije.
Nazad na vrh Ići dole
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptySub Apr 13, 2013 1:52 am

Plesom se osobodite briga i problema



[You must be registered and logged in to see this image.]


2/03 12:49
U psihoterapiji kroz pokret i ples koriste se tehnike
kao što su vođenje imaginacije, slobodna fantazija, metafora, rad s
polaritetima, tijek svjesnosti, likovnost, improvizacija, igranje uloga i
ostale tehnike koje se primjenjuju i u nekim drugim psihoterapijskim
pravcima








"Ples je pjesma u kojoj je svaki pokret riječ", rekla je poznata
plesačica Mata Hari koja je u Prvome svjetskom ratu strijeljana zbog
sumnje da je bila dvostruka špijunka, dok je austrijska spisateljica
Vicki Baum izjavila: "Postoje prečaci do sreće, a plesanje je jedna od
njih."

Tu nije kraj mudrim rečenicama izgovorenima u čast plesa, aktivnosti
koja opušta, zabavlja, nastaje iz strasti i ispoljava sve naše strasti
i emocije te o nama samima govori jako puno.

I ne samo da govori puno o nama, nego kroz pokrete i ples mi sami govorimo i ono što ne izgovaramo riječima.

To su prije 70 godina uočile američke plesačice Mary Whitehouse i
Marian Chase koje su na svojim plesnim radionicama primijetile
terapeutsko djelovanje plesa kod svojih studenata te su se plesu kao
terapiji ozbiljno počele posvećivati. Tako je nastala psihoterapija
kroz pokret i ples (plesna terapija) koja se iz SAD-a proširila u
Veliku Britaniju, a u zemljama Europe pojavila se kao nešto novo 70-ih
godina prošloga stoljeća. Američko udruženje plesnih terapeuta
psihoterapiju kroz pokret i ples smatra terapijskom primjenom pokreta i
plesa u kreativnom procesu, a sve s ciljem poticanja emotivne,
kognitivne, socijalne i tjelesne integracije pojedinca.

Vedrana Kurjan Manestar, radi u zagrebačkoj OŠ "Medvedgrad" kao
pedagoginja, bavi se Gestalt psihoterapijom, a s psihoterapijom kroz
pokret i ples upoznala se prije više od 10 godina na Pedagoškoj
akademiji u Ljubljani, gdje se održavala radionica iz Psihoterapije
kroz pokret i ples u okviru postdiplomskog studija "Pomoč s
umjetnostima". Kako kaže, od tada u njoj postoji želja da plesnu
terapiju dovede u Hrvatsku. Tri godine je organizirala i pohađala
radionice iz tjelesno-orijentirane psihoterapije (pravac Somatic
Relatinal Body Psychotherapy) te nekoliko radionica iz psihodrame i
dječje psihodrame, NLP-a, ima iskustva s realitetnom i transakcijskom
analitičkom terapijom, a danas i sama u psihoterapijskom radu koristi i
metode psihoterapije kroz pokret i ples.

"Još uvijek se educiram za psihoterapeuta kroz pokret i ples. Sada
sam s još 20-ak kolega na drugoj godini, a nakon četiri, bit ću
certificirana plesna psihoterapeutkinja. Već sada vodim radionice i
terapije, što pojedinačno, a što u grupi s djecom, i kroz pokret i ples
pokušavamo doći do odgovora i rješenja na mnoge probleme koja ih muče",
objasnila je Vedrana Kurjan Manestar.

Nedavno je održana Konferencija "Istine o psihoterapiji" koju je
organizirao Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske gdje je, kako
objašnjava Vedrana Kurjan Manestar, održana iskustvena radionica za
građanstvo da bi ih se pobliže upoznalo s psihoterapijom kroz pokret i
ples.

NEVERBALNO JE NAJVAŽNIJE

[You must be registered and logged in to see this image.]Vedrana
Kurjan Manestar održava radionice i bavi se psihoterapijom kroz pokret i
ples za djecu. Kaže da je ta vrsta psihoterapije, osim za najmanje,
jako dobra i za odrasle
"Smatram da svaki pravac i svaka
metoda u psihoterapiji imaju svoje specifičnosti po kojima su
primjerenije za rad s određenom vrstom poteškoća, ili,
pojednostavljeno, svaki klijent ovisno o svojim potrebama i sklonostima
bira psihoterapeuta s kojim se dobro osjeća i vidi napredak. Tako se,
primjerice, u psihoterapiji kroz pokret i ples koriste tehnike kao što
su vođenje imaginacije, slobodna fantazija, metafore, rad s
polaritetima, tok svjesnosti, likovnost, improvizacija, igranje uloga i
druge, koje se koriste i u ostalim psihoterapijskim pravcima. Ono što
je bitno u plesnoj psihoterapiji je rad s neverbalnim materijalom
budući da taj dio komunikacije obuhvaća više od 70 posto komunikacije
općenito", kaže Vedrana Kurjan Manestar te nastavlja: "Postoji sličnost u
tjelesno-orijentiranim psihoterapijama i psihoterapiji kroz pokret i
ples, gdje i jedan i drugi smjer zagovaraju nužnost uključivanja tijela
u terapiju, a to je danas i znanstveno dokazano kao nužnost
uspješnosti terapije, osobito kad je riječ o tretiranju trauma."

Psihoterapija kroz pokret i ples, objašnjava terapeutkinja, može se
promatrati i kao jedna od četiri ekspresivne art-terapije, uz dramsku,
likovnu i glazbenu terapiju. Upravo zato plesni psihoterapeuti u svom
se radu služe elementima dramske i likovne terapije i, naravno,
glazbom.

"Likovnost se koristi da bi se neverbalni jezik tijela preveo na
jasnije vidljiv jezik simbola, a na kraju i na verbalni jezik, jer je
ponekad verbalizacija pokreta, bez prevođenja na neki drugi simbolički
jezik, preizravna i komplicirana. Dramska psihoterapija i psihodrama,
zbog svoje tendencije rada u grupi i važnosti odnosa članova u grupi,
imaju isto tako dosta dodirnih točaka s plesnom psihoterapijom",
objasnila je Vedrana Kurjan Manestar.

PSIHOTERAPIJA ZA SVE DOBNE SKUPINE

U psihoterapiji kroz pokret i ples, osim fokusa na tijelo, njegov
oblik i položaj, te kako kaže Vedrana Kurjan Manestar, tzv. blokade i
senzacije u tijelu, važnost se pridaje i načinu kretanja klijenta, što
uključuje svaku vrstu kretanja - način disanja, gestikulaciju, mimiku,
napetost mišića itd. Tjelesni pokreti odražavaju unutarnje stanje
čovjeka, a promjene u obrascima kretanja dovode i do promjene u
psihičkim obrascima pojednica, objašnjava Vedrana Kurjan Manestar, te
dodaje da upravo zbog mogućnosti komunikacije s polaznicima na
neverbalnoj razini, oslobađanju, a na koncu i razrješenju nekih
potisnutih sadržaja koji su u nečijem tijelu ostali potisnuti ili su se
manifestirali u obliku neke bolesti ili napetosti, pomoć u
psihoterapiji kroz pokret i ples mogu pronaći brojni klijenti s
različitim tegobama.

Kaže i da za psihoterapiju kroz pokret i ples nisu važne godine, a
iako je trenutačno provodi individualno ili u grupama s djecom, ova
vrsta psihoterapije lako je primjenjiva i na odrasle.

"S djecom je moguće na ovaj način raditi jer možemo ostvariti
kontakt kroz tijelo i pokret. Ova vrsta psihoterapije odlična je i za
adolescente jer postoji mogućnost rada u grupi, kontakta s tijelom, a
glazba je adolescentima vrlo bitna, pa tijekom terapije i nju koristimo.
Odrasli također dobro reagiraju na psihoterapiju kroz pokret i ples,
no kada je o njima riječ, treba istajnuti da se stariji teže odlučuju
za ovaj oblik psihoterapije jer ili misle da je riječ samo o plesanju,
iako je to u stvari terapija, ili odustaju jer se boje plesanja, misle
da će morati plesati, a to ih plaši, odnosno smatraju da oni
jednostavno nisu tipovi koji plešu. Takve bih najradije željela vidjeti u
psihoterapiji kroz pokret i ples jer smatram da bi baš njima bila
najprimjerenija. Najvažnije ih je potaknuti da si daju šansu i pokušaju
s ovom vrstom psihoterapije. Nakon što pokušaju i počnu otvarati
vlastito tijelo i emocije te uoče rezultate u većini slučajeva odluče
nastaviti s ovom psihoterapijom", kaže Vedrana Kurjan Manestar.
"Uglavnom mi dolaze djeca s teškoćama u ponašanju. To su najčešće
"preaktivna" djeca koja ometaju nastavu ili često ne znaju primjereno
rješavati sukobe s vršnjacima ili ne mogu svoju koncentraciju zadržati
dovoljno dugo da bi kvalitetno obavili svoje zadatke. No dolaze i djeca
suviše povučena u sebe, s nerazvijenim socijalnim vještinama, bez
samopouzdanja. Također, tu su i djeca kod kojih se uslijed obiteljskih
ne(prilika) javljaju emotivne poteškoće. Kod takvih slučajeva,
najsretnija sam kad su roditelji svjesni da je nužno da se i oni
uključe u terapiju ili barem savjetovanje. Odrasli se za pomoć javljaju
kad uslijed opterećenosti u svakodnevnom životu i nakupljena stresa,
uoče kod sebe potrebu za relaksacijom, ali i promjenom načina života,
što bez terapije ne mogu postići."

U svijetu se psihoterapija kroz pokret i ples vrlo često provodi u različitim institucijama sa svim dobnim skupinama.

Da je psihoterapija kroz pokret i ples blagotovorna, korisna,
konkretna i da pokazuje rezultate, psihoterapeutkinja Vedrana Kurjan
Manestar kaže da je otkrila ponajprije na samoj sebi, a preporučila bi
je svima koji vole ples i pokret, osobama koje apriori imaju stav da ne
žele plesati te osobama koji osjećaju jaku neugodu pri tjelesnom
izražavanju.

[You must be registered and logged in to see this image.]"Psihoterapija
kroz pokret i ples bila bi dobar odabir i za one koji su većinom 'u
glavi', koji sve promišljaju i koji bi se radije odlučili za verbalnu
terapiju. Osim djeteta, u terapiju se uključuje i obitelj, pa nerijetko
radimo s majkama i malenom djecom. Stoga je ova psihoterapijska metoda
dobra ako postoji poremećaj u kontaktu majke i djeteta. Izvrsne
rezulatate psihoterapija kroz pokret i ples pokazala je kod polaznika
koji su imali psihosomatske simptome, kod prevencije i ublažavanja
posljedica stresa, kada se radi na ublažavanju posljedica traume, a
dobra je i za osobe koji se oporavljaju od moždanog udara, nakon
onkoloških oboljenja, kod bolesnika koji imaju neki oblik poremećaja
prehrane te u psihijatriji, osobito kod oboljelih od shizofrenije.
Važno je napomenuti i da apriori nije riječ o seksualnoj terapiji, ali
da se pokazala dobrom metodom za rješavanje problema u vezi i
seksualnih poteškoća", kaže Vedrana Kurjan Manestar te dodaje da se u
psihoterapiji kroz pokret i ples polazi od samog klijenta, odnosno od
obrazaca pokreta koji već postoje: "Psihoterapeut u kontaktu s
klijentom, oslanjajući se na svoju kinestetičku empatiju, zrcali pokrete
klijenta, usklađuje ih ili prilagođava svoje pokrete s klijentovim ,a
sve s ciljem podržavanja klijenta i onoga što on jest u datom trenutku.
Kroz takvu vrstu podrške otvara se mogućnost za promjene, za neke nove
obrasce u kretanju i ponašanju koji do tada nisu postojali kod
klijenta. Slično se događa u zdravoj interakciji između majke i
dojenčeta. Jednim djelom, psihoterapija kroz pokret i ples klijentu nudi
sličan doživljaj sigurnosti i podrške kakvu je imao ili možda nije
imao dovoljno u djetinjstvu. To je baza i početak terapije. Dalji tijek
ovisi o terapijskom procesu i o tome koliko je klijent spreman ulaziti
dublje u emocije, ponašanja, koliko je spreman eksperimentirati s
novim obrascima pokreta."

Vedrana Kurjan Manestar kaže da se nada da će u Hrvatskoj biti
donesen zakon koji će psihoterapiju priznati kao profesiju i zakonski
je regulirati. Dodaje da trenutačno ovu vrstu terapije ona i njene
kolege prakticiraju u ustanovama u kojima rade (škole, ustanove za
rehabilitaciju, dječji vrtići i dr. ) ili im klijenti dolaze privatno
prema preporuci ili usmenoj predaji. Ona pak psihoterapiju kroz pokret i
ples primjenjuje u svojoj osnovnoj školi i SOS Dječjem selu Lekenik,
gdje radi kao vanjski suradnik i privatno u Gundulićevoj 19, te u
unajmljenu prostoru na adresi Božidara Adžije 28.





PIONIRKE PSIHOTERAPIJE KROZ POKRET I PLES

Nakon Drugoga svjetskog rata, Marian Chase počela je voditi plesne
radionice na psihijatriji s osobama oboljelima od PTSP-a. Da radi dobru
stvar, potvrdili su i liječnici koji su kod tih pacijenata primijetili
brže napredovanje. Mary Whitehouse je pak u svom radu koristila Jungov
koncept aktivne imaginacije, spontani pokret tijela koji je bio
rezultat unutarnje senzacije klijenta. Kroz terapiju pokretom i plesom
klijent bi prepoznao simboličku prirodu svog načina komuniciranja, a
time i otvorio put k svjesnosti onoga što se događa (self-awarness) te
mogućoj promjeni. Ona sama nazvala je svoj rad 'Pokret iz dubine', a
kasnije su njeni sljedbenici tu metodu nazvali 'Autentičan pokret'.

Marian Chase i Mary Whitehouse nazivaju pionirkama ove metode, a
usavršile su je kasnije njihovi učenici koji su počeli povezivati plesnu
terapiju s postojećim psihološkim teorijama (psihoanalitičnom,
psihodinamičnoj, humanističko-sustavnoj i dr.) ne bi li na teoretskoj i
znanstvenoj osnovi pronašli zakonitosti koje su sami već primijetili i
primjenjivali u radu sa svojim klijentima.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Apr 14, 2013 1:49 am

Što je psihoterapija?
U
našem društvu još vlada predrasuda da je pomoć psihoterapeuta potrebna
samo duševno bolesnim ljudima. Druga je predrasuda da se ona odnosi (ili
ograničava) na liječenje raznim vrstama lijekova, dok pravi problemi i
dalje ostaju nedodirnuti.

Ni jedno ni drugo nije točno.

Osim pomoći u krizi, psihoterapija je, naime, proces učenja o sebi i vještinama ophođenja s vlastitom sudbinom.

U skladu s time, svoj rad doživljavam
kao podršku i pomoć ljudima da bolje upoznaju sebe te se, otkrivajući i
transformirajući ono što ih sputava, mijenjaju i rastu u skladu sa
svojim punim potencijalima.

Moj krajnji zadatak kao psihoterapeuta
sastoji se u tome da ljudima, koji mi se obrate za pomoć, pomognem da
bolje upoznaju i prihvate sebe kao jedinstvena ljudska bića koja
posjeduju razne sposobnosti i mogućnosti izlaska iz krugova u kojima se
vrte te ih potaknem na to da svoje probleme počnu gledati na drugačiji
način, tj. kao izazov i priliku za učenje, rast i razvoj u psihičkom i
duhovnom smislu riječi.

Metode i tehnike koje pritom upotrebljavam uključuju sve aspekte čovjekova bića – tjelesni, emocionalni, mentalni i duhovni.

Većina ljudi s kojima radim relativno su
stabilne osobe koje manje-više normalno funkcioniraju u svakodnevnom
životu i terapija im predstavlja pomoć i podršku u nekoj krizi ili pak u
nastojanju da poboljšaju kvalitetu svoga života i postanu bolji ljudi,
svjesniji sebe i svrhe svoga života.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Apr 14, 2013 1:50 am

Kako psihoterapija pomaže?

Psihoterapija je interaktivni proces pri
kojemu su terapeut i osoba koja je u terapiji tijekom dogovorena
vremena posvećeni određenoj temi ili problemu koji osobu muči.
Terapeutova uloga sastoji se u tome da osobu potakne na razumijevanje
pozadine problema, pomogne joj da ga proradi, nauči nešto i raste u
psihičkom i duhovnom smislu riječi. Da joj pruži podršku, osvijetli neki
drugi aspekt, ukaže na neke putove i mogućnosti koje dotični/a dotada
nije vidio/la. Kao osoba koja nije prisutna u drugim aspektima njegova
svakodnevnog života, terapeut je neutralan, što klijentu pomaže da lakše
iznese neke svoje teme i poradi na njima.

Osobno se u terapijskom radu služim
raznim tehnikama, ovisno o tome koji su načini i pristupi bliski
senzibilitetu, interesima i uvjerenjima osobe s kojom radim. Pored
razgovora, u to spadaju: razni načini izražavanja putem kreativnih
medija poput crteža, modeliranja, pokreta, psihodrame i sl., projektivne
tehnike poput rada s asocijativnim karticama, igračkama ili lutkama,
vizualizacije, razne tehnike rada s tijelom, igranja uloga i zamišljenih
dijaloga, meditacije itd.

Osobi koja mi se obrati za pomoć ne
dajem savjete niti predlažem rješenja već je (u skladu s poslovicom koja
kaže “Ako nekoga nahranite ribom bit će sit jedan dan a ako ga naučite
loviti je, bit će sit cijeloga života”) potičem da se poveže s izvorom
mudrosti i iscjeljenja u sebi samoj, koji je uvijek tu i uvijek
dostupan. U konačnici, da joj pomognem naučiti kako pomoći sama sebi i
čuti svoj unutarnji glas. Jer svaka terapija, ma koliko duboka,
iscjeljujuća i transformativna bila, traje tek određeno vrijeme, jedino
mi sa sobom samima ostajemo stalno.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Apr 14, 2013 1:51 am

Kome to treba i zašto?

Motivi zbog kojih netko odluči potražiti
pomoć terapeuta raznoliki su i kreću se od nejasna osjećaja da nešto s
njim “nije u redu” do duboke životne krize uzrokovane bolešću, razvodom,
gubitkom posla, smrću bliske osobe i sl. Neki ljudi potraže terapeutsku
pomoć iz želje da nešto nauče o sebi, razjasne neka pitanja ili pak
bolje razumiju sebe i svoj život. Za takav korak odlučuju se neovisno o
dobi, spolu i stupnju obrazovanja. Ono što je svim tim ljudima
zajedničko jest da su na neki način došli do točke u kojoj ne mogu
naprijed sami te im je potrebna pomoć i podrška, a ona koju dobivaju od
bliskih ljudi nije im više dovoljna.


Igrom slučaja
stado koza nabasa na napušteno tigrovo mladunče te ga uze i stade
brinuti o njemu kao da je jedan od njihovih. Odrastajući među kozama,
tigrić je naučio brstiti travu i meketati poput njih te je uskoro počeo
vjerovati da im je nalik. No, usprkos tome što je živio i ponašao se
poput svih drugih kozlića, u njemu je i dalje kucalo srce tigra.


Život je mirno
tekao svojim tijekom sve dok se jednoga dana u blizini stada ne zatekne
jedan stariji tigar. Spazivši ga, koze se razbježaše glavom bez obzira.
Ostade samo tigrić, koji je i dalje mirno brstio travu kao da nema
nikakva razloga za strah.


U svome dugom
vijeku iskusna borca stari tigar je vidio i doživio mnogo toga, ali
slika mladoga tigra, koji, stojeći na travi, mirno brsti poput koze,
zaprepasti ga te povikne i pozove ga da mu priđe. Pokuša razgovarati s
njim, upita ga o njegovu porijeklu, no usprkos svim naporima staroga
tigra, tigrić se nije mogao sjetiti da je ikada bio drugačiji. Kako bi
ga podsjetio, stari ga povede do obližnjega jezera i pokaže mu odraz
njegova lika u vodi. Tigrića se ni to nije dojmilo; nije čak ni zapazio
koliko je nalik starome tigru. Razljućen tolikom tvrdoglavošću, stari ga
odvede do mjesta na kojem bješe ostavio svoj plijen, uze komad kozjega
mesa i ugura ga tigriću u gubicu. Izvan sebe od šoka i gađenja, ovaj to
ispljune, ali mu stariji, koji bješe odlučio podsjetiti ga na to tko
uistinu jest, ponovno ugura meso u gubicu i prisili ga da proguta. Nakon
toga gurne mu u gubicu još jedan komad mesa.


Ovoga puta reakcija je bila posve drugačija.

Osjetivši kako
mu prija okus sirova mesa i tople krvi, mladi tigar drugi komad proguta
sa zadovoljstvom. Potom se protegnu, rastvori gubicu i zariče, prvi put u
svome mladom životu – bio je to krik divlje zvijeri. Bio je to konačno
njegov vlastiti glas.


(zen priča)

Mnogi od nas nalik su tom tigriću – naša
slika o sebi i doživljaj sebe ne odgovaraju našem unutarnjem iskustvu
već ideji o tome kako nas vide i što od nas očekuju drugi. Teško je
živjeti poput “koze sa srcem tigra”; to uzrokuje mnoge unutarnje
konflikte.

Teško bolesna
žena danima se borila sa smrću. U jednom trenutku obuze je osjećaj da je
uzeta u nebo i da se nalazi pred stolcem samoga vrhovnog suca.


- Tko si ti? – upita je glas.

- Ja sam gradonačelnikova žena – odvrati ona.

- Nisam te pitao čija si žena, nego tko si ti.

- Ja sam majka četvoro djece.

- Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti.

- Ja sam učiteljica.

- Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.

- Ja sam kršćanka.

- Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti.

- Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i pomagala siromašnima.

- Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.

I tako je to išlo dalje. Što god ona
odgovorila, činilo se, nije predstavljalo zadovoljavajući odgovor. Nakon
nekog vremena bijaše ponovno vraćena na zemlju, u svoj krevet.

Kad se oporavila od bolesti, odlučila je početi istraživati kako bi pronašla odgovor na pitanje tko je zapravo ona.

Često se ljudi grčevito drže određene
slike o sebi i drugima i, nesvjesni svoje prave prirode, potiskuju svoje
najdublje potrebe i želje.

Suočene s raznim manjim ili većim
promjenama u životu, sličice o sebi i drugima s vremenom se raspadaju.
Razdoblja u kojima se to događa vrlo su bolna. Kad nam se stari poznati
svijet počne rušiti, u nepovrat odnoseći sa sobom ono što je donedavno
predstavljalo okosnicu našeg života, a nešto novo, utješno, što bi moglo
ispuniti prazninu i/ili zavarati bol (fizičku ili emotivnu) još se ne
nazire, mnoge dotad ustaljene vrijednosti bivaju stavljene pod povećalo i
dovedene u sumnju.

Pitanja ”tko sam ja, otkuda dolazim, što
radim ovdje (zašto se baš ovo/baš sada/baš meni događa) i kamo
idem” osnovna su filozofska pitanja koja si svjesno ili nesvjesno
postavljamo tijekom cijeloga života. U trenucima kriza, ona postaju
nezaobilazna i tražeći pomoć, pokušavamo zapravo naći odgovore na njih.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Apr 14, 2013 1:51 am

Koliko traje?

Na temelju osobnog i profesionalnog iskustva smatram da se korjenita promjena postiže jedino kroz dugotrajan, kontinuirani rad.

Taj proces nije lagan ni bezbolan te
zahtijeva mnogo spremnosti za rad i samootkrivanje budući da se kroza nj
čovjek susreće s brojnim potisnutim (zanemarenim, otuđenim,
zanijekanim, odbačenim) dijelovima sebe koji zamućuju kontakt s
vlastitim unutarnjim bićem i življenje u skladu s njime.

Psihoterapija pomaže da kroz to prođemo brže i s manje ozljeda no što se događa kad učimo iz životnih nedaća.

Trajanje terapije ovisi o nizu faktora.
Ovisno o vrsti problema te ciljevima, željama i potrebama klijenata, ona
može trajati od nekoliko tjedana ili mjeseci do nekoliko godina.

U početku rada s osobom koja mi se javi
za pomoć, obično dogovaram nekoliko uvodnih seansi (obično 3-4). One su
važne budući da omogućuju postupno uspostavljanje kontakta između nas
kao ljudskih bića koja se prije toga nisu poznavala. Pored toga, meni
kao terapeutu te su uvodne seanse potrebne kako bih dobila određen uvid u
prirodu i pozadinu problema osobe te, u skladu s tim, mogla planirati
vrstu i načine rada (obično do kraja prve seanse, ili već tijekom prvog
telefonskog razgovora, procijenim mogu li osobi pomoći ili ne te joj, u
slučaju potrebe, preporučim kolegu koji bi joj mogao pružiti prikladniju
pomoć). Osoba pak, tijekom tih nekoliko tjedana, ima prilike vidjeti
odgovara li joj takav način rada te se polako pripremiti za terapijski
proces.

Kako su u psihoterapiji terapeut i
klijent jednako aktivni i odgovorni za njezin tijek; nakon uvodnih
seansi (procijenimo li oboje da možemo ići zajedno dalje) radimo tzv.
terapijski ugovor, dogovarajući cilj terapije i vremenski okvir tijekom
kojega ćemo na njemu raditi. Nakon tog vremena, radimo osvrt na
prijeđeni put te zajedno donosimo odluku što i kako dalje.

Takvi osvrti su važni, jer na temelju
njih čovjek lakše vidi što je naučio, kakve promjene postigao, na čemu
bi još trebao/želio poraditi i sl.

KOLIKO ČESTO?

Uobičajen ritam individualnih
terapijskih seansi je jednom tjedno po 50 minuta. Ritam rada i trajanje
psihoterapijskih grupa ovise o namjeni grupe.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Apr 14, 2013 1:52 am

Kako izgleda?

Nakon uvodnih seansi i radnog dogovora
započinje terapijski proces koji će, ovisno o vrsti problema te želji i
potrebama klijenta, potrajati određeno vrijeme.

Osim raznih tehnika koje se koriste
tijekom same psihoterapijske seanse, ljudima običavam davati i “domaće
zadatke” čiji je cilj produbiti temu otvorenu na seansi i potaknuti nova
pitanja, teme na kojima se može raditi.

No, po mome mišljenju, najvrednija
komponenta svake terapije je kontakt i ljudski odnos koji se tijekom
terapijskog procesa razvija između terapeuta i osobe koja je u terapiji
i/ili pak među članovima terapijske grupe.

Kroz izazove kontinuiranog odnosa s
terapeutom i/ili članovima grupe, osoba ima prilike osvijetliti svoje
nesvjesne slike i strahove, upoznati razne dijelove sebe kojih se dotada
sramila ili ih se pak bojala te učiti o svojim potrebama i željama,
granicama i mogućnostima, postupno se ohrabrujući na neke nove korake u
raznim aspektima svoga života. U konačnici, sve više živjeti u skladu sa
sobom i svojim najdubljim vrijednostima.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Apr 14, 2013 1:52 am

Individualna terapija

Tijekom terapijskog procesa između
terapeuta i osobe koja je u terapiji razvija se vrlo intenzivan odnos
tijekom kojega, u idealnom slučaju, osoba simbolično ponovno prolazi
kroz uobičajene faze odrastanja: od početne svojevrsne ovisnosti o
terapiji i terapeutu, preko pobune i preispitivanja što je od toga što
joj terapeut (a, kroz to, i drugi ljudi u njezinu životu) kaže – za nju
relevantno a što ne, do uspostavljanja vlastite emocionalne neovisnosti i
unutarnje slobode.

Na izvjestan način izdvojen iz konteksta
uobičajenog života, terapijski odnos lišen je one vrste emocionalnih i
ostalih konotacija koje prate druge odnose u životu. Upravo zbog toga
osobi je lakše (i manje riskantno) otvoriti se i pokazati neke dijelove
sebe. Postupnost uspostavljanja odnosa s terapeutom, praćenja raznih
njegovih faza i izlaska iz tog odnosa (koji je po prirodi stvari odnos
“na određeno vrijeme”) vrijedno je iskustvo, koje pomaže uspostavljanju
svjesnijih odnosa s ljudima iz “stvarnog” života osobe.

Pored toga, duboki ljudski odnos i
povjerenje, što se tijekom jednog kontinuiranog terapijskog procesa
razvijaju između dvaju ljudskih bića, mogu potaknuti vrlo duboke
promjene te snažno podržati proces iscjeljenja i izgradnje novog,
kvalitetnijega pristupa životu.

Prema Jungovim riječima, konflikti koje
imamo s vanjskim svijetom odraz su naših unutarnjih konflikata.
Drugačije rečeno, naš život i naša sudbina odraz su onoga što je u nama.
Terapija nam pomaže da se lakše suočimo sa sobom i svojim unutarnjim
konfliktima, otkrijemo svoje unutarnje biće i iziđemo iz uskih okvira
različitih uvjetovanja i očekivanja, u koje smo se nesvjesno zatvorili.
Otvarajući se bogatstvu svog unutarnjeg bića, mijenjamo se i naš život
postaje kvalitetniji, bogatiji, smisleniji.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Kijara-brm
Glavni Administrator
Glavni Administrator
Kijara-brm


Godina : 44
Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶
Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :)
Datum upisa : 21.12.2008

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyNed Apr 14, 2013 1:52 am

Terapijske grupe

Rad u grupi izuzetna je podrška
individualnom “radu na sebi”. Terapijska grupa svijet je u malom; u
koncentriranoj atmosferi u kojoj se razgovara o istinskim životnim
temama, ljudi imaju prilike mnogo naučiti o sebi i svojim željama,
projekcijama i ograničenjima. Unutar sigurnog okvira terapijske grupe
imaju prilike čuti i druge ljude te dobiti mnogo razumijevanja i podrške
za sebe (što mnogima u svakodnevnom životu nedostaje). Stoga grupa može
biti veliki resurs koji svoje članove njeguje, hrabri i potiče na
promjene koje žele unijeti u svoj život.

Osobno volim raditi s manjim ili
srednjim grupama zatvorenog ili poluotvorenog tipa, koje se redovito
sastaju tijekom dogovorenog vremenskog razdoblja. Unutar takvog okružja
lakše je izraziti sebe, svoje želje i strahove te isprobati neko novo
ponašanje, koje se u okvirima svakodnevnoga života može činiti
riskantnim (npr. postaviti granice, tražiti nešto za sebe ili odbiti
nešto što nam ne odgovara).

Grupa je živ organizam kojemu treba
određeno vrijeme da bi počeo živjeti. Isto tako, svakom od njezinih
članova potrebno je određeno vrijeme da bi, govoreno rječnikom Maloga
Princa, “pripitomio” druge članove te dozvolio da i sam bude
“pripitomljen”. Određena struktura ili određen tematski okvir to
olakšavaju. Kroz susrete “na temu” stvara se atmosfera uzajamnoga
prihvaćanja i podrške te ljudi polako počinju izlaziti iz svoje ljušture
i govoriti o sebi. I to je početak transformacije. To je početak
iscjeljivanja koji se postupno širi i izvan granica terapijske grupe.










Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.






Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑
Nazad na vrh Ići dole
https://www.facebook.com/groups/146401177244/
Thabit

Thabit


Datum upisa : 13.02.2017

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyPon Jun 12, 2017 11:02 pm

Bilo bi moze biti prikladnije da se naziva psihokorekcija..

Mnogi sudovi su subjektivni,doneseni na osnovi utiska koji ispitivac stekne kroz duzi ili kraci kontakt sa ispitanikom ili kako je to danas lepo sroceno u kombinaciji edukovanog terapeuta i klijenta..

Svaki ponovni susret sa psihicki nenormalnim u ispitanika dovodi u pitanje i preispituje psihicki status,intramentalno funkcionisanje ispitivaca..

Sta je normalno i sta odredjuje sta je normalno?Npr. normalno po vrednosti,kao najprihvaceniji pristup,odredjuje pojam normalnog sa aspekta socioloskog relativizma pa je tako osnova normalnog uredno socijalno funkcionisanje..kao uslovi-adaptacija,prilagodjenost itd impliciraju da je u svojoj osnovi drustvo zdravo?!..zadatak je drustva da ucini sve da ljudi zele ono sto treba da rade..a to znaci da se normalno i nenormalno ne nalazi u strukturi bica nego se isto odredjuje spoljasnjim odredbama koje se rodjenjem zaticu..

To bi bilo kao kad su introspekcionisti definisali psihologiju kao nauku o svesnom,a da nisu bili u stanju odrediti pojam svesnog.

Kako je to lepo primetio S.Stojiljkovic,u svakodnevnom zivotu licnost je bez sumnje u izvesnoj meri maska..verovatno su ove maske manje vise i neophodne..psiholoski zanimljiv aspekt ove pojave jeste cinjenica da maska postaje integralni deo licnosti..na zalost,mi ne raspolazemo nikakvim instrumentima kojima bismo mogli izmeriti skrivenu strukturu licnosti naseg subjekta.Bas zbog toga sto je tako tesko da se odredi struktura licnosti mnogi psiholozi su odlucili da ostanu u procenjivanju licnosti na opisivanju visih spoljnih i objektivnih aspekata ponasanja u raznovrsnim situacijama..

Smehom se mnogo toga kaze..
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyUto Jul 11, 2017 10:52 pm

I onda se psihokorekcija svede na to da pojedinac bude "korigovan" da bi mogao da funkcioniše u društvu, tačnije da "ne štrči". To je ok ukoliko pojedinac zna da su dva plus dva četiri i nesretan je zbog toga, ali šta se dešava u slučaju kada su pet i on to smatra normalnim? Ko će mu ukazati da mu je potrebna "korekcije"?
Nazad na vrh Ići dole
Thabit

Thabit


Datum upisa : 13.02.2017

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyUto Jul 11, 2017 11:06 pm

Mala digresija,postoje li dve jedinke koje ce se sloziti oko npr crvenosti crvene boje?
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost
Anonymous



PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyUto Jul 11, 2017 11:14 pm

Vjerovatno ne, čak i da postoji, pitanje je da li bi crvenost isto opisali? No, ako i ne postoje, pitanje je da li je barem jednoj od njih potrebno korigovanje?
Nazad na vrh Ići dole
Thabit

Thabit


Datum upisa : 13.02.2017

PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA EmptyUto Jul 11, 2017 11:27 pm

Upravo..Zavisi kakav ti licencirani i od koje skole padne pod moranje ako je vec dotle doslo..Koliko je meni poznato psihoterapija najbolje rezultate pokazuje u dece pre razvoja apstraktnog misljenja..Ove ostale koji znaju da je pet smatram da je bolje uputiti u opinio iuris pa molim lepo,sta si radio to ti sleduje..Nazalost gradjansko nam ne dopusta da dejstvuje po zasluzi pa se valjda zato upinjemo u nebesa..
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





PSIHOTERAPIJA Empty
PočaljiNaslov: Re: PSIHOTERAPIJA   PSIHOTERAPIJA Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
PSIHOTERAPIJA
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DANUBIUS FORUM @ osnovano 2007 -  :: TAJNE UMA i EMOCIJE :: PSIHOLOGIJA-
Skoči na: