Katedralu sv. StošijeDanašnja katedrala je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća
crkva u Dalmaciji. Sagrađena je u dva navrata, u 12. i 13. st., sa
sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu
starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku
povijest, još u 4. ili 5. st.
Prvi po imenu poznati zadarski biskup bio je Feliks, koji je sudjelovao u
radu dvaju sabora: u Akvileji 381. i u Milanu 390. Po predaji bazilika
je bila posvećena sv. Petru, apostolu, a kad je zadarski biskup Donat
početkom 9. st. dobio od bizantskog cara Nikifora (Nicefora) moći,
pepeo, srijemske mučenice Stošije, bazilika je dobila njezino ime.
Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostaci sv. Stošije, dao je izraditi
zadarski biskup Donat i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj
apsidi, odnosno u njezinoj lijevoj lađi. U studenome 1202. grad Zadar su
nakon opsade osvojili i razorili Mlečani uz pomoć vitezova IV.
križarske vojne kada je teško stradala i sama katedrala. Obnova
katedrale trajala je kroz čitavo 13. st., a kad je njezina obnova
dovršena, ponovno ju je posvetio, dana 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro
Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu
ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324. godine.
Zadarskoj zaštitnici Sv. Stošiji poklonili su se i dvojica pape. Papa
Aleksandar III. za svog je posjeta Zadru 1177. godine pohodio katedralu
Sv. Stošije i njezin grob, dok se Papa Ivan Pavao II. za pastirskog
pohoda Zadru dana 9. lipnja 2003. godine, poklonio ispred ulaznih vrata
katedrale.
Unutrašnjost katedrale je monumentalna. Središnja je lađa tri puta šira
od sporednih, a odijeljena je kamenim stupovima i pilonima, koji se
naizmjenice redaju. Prezbiterij je povišen, a ispod njega se nalazi
kripta iz 12. st. U prezbiteriju se nalaze korska sjedala izrađena u
stilu cvjetne gotike (izradio Matej Morozan, 1418.-1450.), nad glavnim
oltarom je ranogotički ciborij iz 1322., a iza njega kameno prijestolje -
katedra - za nadbiskupa. Na sjevernom je zidu mramorni oltar sv.
Dominika sa slikom sveca, prenesen iz istoimene crkve; dalji oltar
posvećen je dušama čistilišta, izgradio ga mletački kamenoklesar Pietro
Onega 1805..; oltarna slika je od Jakova Palme Mlađeg; na kraju lađe
mramorni oltar s mramornim oplatom lika Srca Isusova; u apsidi je
mramorni sarkofag relikvija sv. Stošije iz 9. st. s natpisom biskupa
Donata, a tu su i ostaci fresaka.
U južnoj lađi je mramorni oltar za relikvije; slijedi oltar sv.
Sakramenta, djelo kipara A. Vivianija iz godine 1718., vrlo bogato
ukrašen stupovima i kipovima, nad svetohraništem Bogorodica s mrtvim
Kristom u krilu, sa strana Mojsije i Ilija, na krilima veći kipovi
četvorice evanđelista, niže likovi kreposti i na antipediju Janje Božje;
južna lađa završava apsidom na kojoj također ima ostataka fresaka. Nad
bočnim lađama nalazi se matronej.
Šesterolisna krstionica, koja se naslanja na južni bok katedrale,
porušena je do temelja u savezničkim bombardiranjima dana 16. prosinca
1943. Potječe iz 6. stoljeća. Faksimilno je obnovljena 1989. godine.
Sakristija se nazivala i kapelom sv. Barbare. Njezini zidovi i apsida
pripadaju najstarijim dijelovima katedrale, kao i podni mozaik s
prikazom dva jelena, koji datira iz prve polovice 5. stoljeća.
Zvonik zadarske katedrale nastajao je u dva navrata. Prizemlje i prvi
kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452. (za vrijeme nadbiskupa
Vallaressa), dok je gornje katove od 1890. do 1894. prema tipu zvonika u
Rabu gradio engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham
Jackson. Tri novija gornja kata zvonika se sa sve četiri strane
rastvaraju dvostrukim biforama. Ravnu zidnu plohu oživljuju stilizirani
biljni mozaički ukrasi, a vijenci što dijele katove lagano su istaknuti
mrežastim ukrasom. Na vrhu zvonika uzdiže se visoka završna osmorostrana
piramida s mjedenim kipom anđela.
Samo pet godina nakon što je 1894. konačno završena dogradnja zvonika,
pojavila su se oštećenja na spoju staroga i novoga dijela. Arhitekt i
konzervator Ćiril Iveković utvrdio je da je u pitanju posljedica
vibracije snažnih i teških zvona, pa je 1900. godine njihove željezne
držače zamijenio drvenima.
