TELEPATIJA

Telepatija je navodni uticaj duha A na duh V, nezavisno od običnih pet čula. U običnom životu da bi A znao šta odsutni V radi, potrebno je da od njega dobije vest putem: pošte, telefona, radija, i sl. ili da vidi nekog, koji ga je tek video. Ali u slučajevima telepatije A može doznati šta V radi ne pomoću pobrojanih načina opštenja, već neposredno, bez ikakvih pomoći sa strane. Tada duh V utiče na duh A, ili drugim rečima, predaja misli se vrši tako, da se misao V objektivira u mozgu A, te ovaj prima halucinatornu formu, Ako uzmemo primer, da V umire - on se na samrtnom času seća A, koji mu je najbolji prijatelj. Sve su njegove misli na samrtnom odru koncentrisane na A, kod koga se tada javlja halucinacija: A vidi V ili čuje njegov glas!
O tome kako je mogao umirući V uticati na A, današnja nauka se često poziva na moždanu emisiju, indukcionu struju, sličnu električnoj; eternu vibraciju, koja iz jednog mozga dolazi do drugog. Pobornici telepatije smatraju da mozak "emituje vibracije slične radio vibracijama" verovatno zato što nisu još čuli za kvantnu mehaniku i na kvantnomehanički koncempt upetljavanja. Ovaj stav pristalica telepatije predstavlja tipično stanovište pseudonauke.

Svi slučajevi telepatije svode se na sporadične epizode čiji se značaj preuveličava preko svake mere. Normalno radi se o događajima koji su svima poznati i o kojima se naknadno ispredaju razne priče. Tako se kao jedan od slučajeva telepatije navodi onaj koji je "čuv. francuski naučnik" Šarl Riše sam posmatrao 1903 god. To je slučaj gospođe R, koja je 28 maja 1903 god. u 10 1/2 časova uveče, u hipnotičkom stanju u koje je on stavio sa svoja dva prijatelja, — videla iz Pariza ubistvo kraljice Drage i kralja Aleksandra, koje se u istom tom trenutku odigralo u Beogradu.
Niko od prisutnih, kaže Riše, nije ni slutio o nekoj zaveri u Beogradu, niti je znao za ime kraljice Drage.


Englesko Društvo za ispitivanje psihičkih pojava uradilo je mnogo na prikupljanju i ispitivanju ovih čudnih fenomena (rad:Phaniasmus of the living). Ono je dokumentovano opisalo razne slučajeve telepatije, naročito slučajeve, gde se umirući na velike daljine javljaju svom najbližem srodniku ili prijatelju.
Svakako činjenica neposrednog upliva na daljinu (nazvana telepatska) pokazuju vlast naše duše nad prostranstvom te empiriski potvrđuju i misao Kanta, koji je rekao: „Mi nismo u prostranstvu, već obrnuto: prostranstvo je u nama."
Protivnici metapsihičkih pojava navode, da su se telepatske pojave „slučajno" obistinile (teorija slučajnog poklapanja, theory of chance — coincidence).

Evo jednog tipičnog pseudonaučnog objašnjenja za pojave koje su potpuno subjektivne i van kontrole što sigutno nema veze sa naukom i sa objektivnom realnošću: "Međutim pobornici metapsihičkih pojava takvo gledište osporavaju time kako bi takvo tvrđenje imalo smisla, kad bi telepatija bila obična pojava. Ako bi npr. svaki svakog dana imao kakvu halucionaciju, to bi se moglo desiti da se neke i poklope sa odgovarajućim objektivnim faktima, bez priznanja neke naročite uzročne veze. U samoj stvari telepatske halucinacije kod zdravih ljudi su vrlo retke. Englezi dali su ovome i dokaza već poćetkom 20.veka. Oni izvršiše anketu, pa se pokaza da od 5705 ljudi samo su njih 21 imali u svom životu halucinaciju vida (i to 19 njih samo jednom u životu, a dvoje njih — dvaput). Računskim putem (putem teorije verovatnoće) dokazaše, da ako bi se dopustila slučajnost u svima obistinjenim slučajevima, onda bi cifra ovih halucinacija morala izneti na trilione."[You must be registered and logged in to see this image.]

Mislim da svi imamo sposobnost telepatije ,vezano za izuzetno dragu osobu.Ja znam da je imam,ne uvijek ali sa prvorodjenom kcerkom sigurno da,tacno svaki put znam kad joj nije nesto dobro,ali mislim da to ima veze i sa tim sto kad joj nije dobro,ona prvo pomisli na mene.
Nije to nikakva vizija,ja ne mogu vidjeti sliku,ali u datoj sekundi,osjetim nesto i tacno prepoznam taj osjecaj,negdje iz dubine mi govori,nazovi Karmen,nije joj dobro.Tako mi se desilo da me cak taj osjecaj trgnuo u 3 sata iz sna i prvo sto sam rekla bilo je:Nazovi kcer,nesto se desilo.U tom momentu je pala u nesvjest u disku.Ne mislim da sam posebna,cak smatram da svi to mozemo,samo trebamo slusati unutrasnje glasove i naravno biti emotivno vezani za nekoga.

Osjetite li da mislim na vas cijeli dan iako ne mogu da kuckam?

Osecam:)
Zato sam i doshla.

Jeste,ja sam ti pozeljela nesto za 2009 i to te je privuklo,svilo!

Osecaj za filing.... ;)

Sta mislite o telepatiji?



"...Telepatija ne zavisi od jezika kojim govorimo, sto jasno dokazuje
da misli nisu reci koje izgovaramo o sebi. Mozemo sasvim dobro
telepatskim putem sporazumeti sa nekim ko ne govori nas jezik zato sto
reci nisu te koje se prenose mentalnim planom, vec misli. Kada nekome
zelimo da saopstimo sta mislimo, mi zapravo zelimo da mu prenesemo
odredjeno znacenje. To znacenje naravno moze, a ne mora biti u formi
reci. Postoji bezbroj nacina da nekom saopstimo sta mislimo, a samo
jedan od njih je putem reci. Reci su kao camci, a misli kao putnici
koji se prevoze tim camcima rekom sporazumevanja. Onima koji znaju da
se sporazumeju telepatski, nisu potrebne reci. Oni mogu direktno da
komuniciraju izmedju sebe bez posrednika. komuniciranje pomocu reci je
toliko grub nacin komunikacije da se ljudi kojima su potrebne reci
obicno ne razumeju. U stvari, oni i koriste reci upravo zato sto se ne
razumeju..."


Da li se slažete sa ovim?
Meni se na pr. desilo da se sporazumevam i bez reći...Da pročitam ono nešto što želim da znam u nečijim očima...I to govori više i pouzdanije od reci.
Ali :" komuniciranje pomocu reci je toliko grub nacin komunikacije da se ljudi kojima su potrebne reci obicno ne razumeju", ovo mi je neprihvatljivo. Volim konverzaciju, i zadivljuju me ljudi koji vladaju veštinom izražavanja.

Sigurno,pa sta bi bilo bez rijeci i govora,samo treba znati kad pricati i sta reci i onda je to elegija,ne obicni razgovor.Rijec je za mene ipak vrh komunikacije,zasto da se pogadjamo,mogu znati sta misli moje dijete,znam ga od rodjenja,ali kako da znam sta misli Slavenska,Lily,Dany,Monty i bilo ko ako ne koriste rijeci

.. naravno da verujem.. i pokazalo se bezbroj puta kroz mnoge podudarnosti.. primera je veoma mnogo.. navescu neke..

.. recimo, imam drugara zove se Milan, zaista mi je poput brata i veoma ga volim i cenim.. cesto se cujemo, skoro pa svaki dan, ponekad i deset puta dnevno a vidjamo svaki drugi-treci.. postalo je uobicajeno da svrne na kafu i razgovor kad ide sa posla, mnogo stvari nas vezuje... pre svega intezivno dugogodisnje drugarstvo, znamo cak i veliki deo familije jedno drugog.. u isto vreme smo se i preselili iz Sida u NS.. sto je nase veliko prijateljstvo jos vise ojacalo..elem..

.. desava se mali milion puta da jedno dobije sms od drugog a u istom momentu ovo drugo uzima tel i hoce da nazove, i u tom trenutku stize sms.. znaci, to je postalo toliko "normalno" da to sada vise ne komentarisemo uopste, nema vise cak ni.. pa zar opet..

.. smejali smo se tome ispocetka... salili na tu temu, znao je da mi kaze da sam vestica, jer pogodim i kad pomisli na mene.. u fazonu, sad te zovem, a ti vec na vezi.. i to, bez obzira da li smo tog momenta u NS ili udaljeni stotinama km..

.. medjutim, isto tako desile su se i neke mnogo vaznije stvari.. da jednostavno predosetimo kad se nesto desava.. tako sam ja njega jedne noci "spasila" probudivsi ga telefonom, soba mu bila prepuna dima.. nesto je petljao oko kamina i umoran cvrsto zaspao.. kako mi je rekao, da ga nisam pozvala, ne bi se vise ni probudio... takodje sam jos dva puta jednostavno predosecala da se nesto desava i da nesto nije u redu.. oba puta sam na zalost bila u pravu.. jer mi u tom trenutku ili javlja ili ga zovem.. i saopstava mi tuzne vesti.. da pojasnim, u roku od pet meseci izgubio je oba roditelja..

.... ne znam valjda ta bliskost sa nekim radja i sposobnost da preko misli uputimo nekome neke signale.. pa se u isto vreme cujemo, ili vidimo..

.. desava mi se da na nekog pomislim i potom ga sretnem tokom te iste setnje..

.. ili da recimo druzeci se sa vama.. da postujemo potpuno iste stvari, tekst, pesmu.. pomislimo na isto.. podudare se isti postovi i naravno izazove prvo nevericu, potom izmami osmeh..

REPORTER IZ 19. STOLJEĆA

Telepatija u snu

Erupcija otoka Krakatau 1883. godine u povijest je ušla kao najveća katastrofa modernog doba. Ono što nije ušlo u povijest jest nevjerojatan način na koji se prvi put vijest pojavila na stranicama novina.

Edward Sampson, mladi pomoćnik urednika u bostonskom listu «Globe» u Augustu1883. godine se navečer nakon posla zadržao na piću s kolegama u baru u prizemlju zgrade redakcije novina. Nakon što se društvo razišlo, pripiti Edward se vratio u redakciju i izvalio na kožni kauč. Oko tri sata u noći, oznojen i prestravljen, probudio se iz realističnog sna u kojem je promatrao ogromnu vulkansku erupciju nekog otoka pokraj Jave koja je raznijela i potopila otok. U snu je s užasom promatrao gomile izbezumljenih ljudi, žena i djece koji su pred užarenom lavom vrišteći bježali prema moru, koje je također kipjelo pa bi u njemu umirali. Edward je skinuo majicu i košulju potpuno natopljene znojem, oprao se, a potom sjeo za stol i velikim slovima napisao na komad papira: «Otok Pralape potopljen!». Potom je na nekoliko listova papira do detalja napisao pravi novinski izvještaj o užasnom snu koji ga se toliko dojmio. Sjetio se da bi mu čistačica ujutro mogla baciti te papire, pa je preko njih crvenom olovkom napisao «Važno!». Potom je otišao kući.

U osam sati pogled glavnog urednika pao je na tekst s kojeg je vrištala riječ «važno». Stavio ga je na naslovnu stranicu poslijepodnevnog izdanja ne sumnjajući kako je riječ o vijesti koja je stigla noću, prekomorskim telegramom. Tako je u «Globeu», na osam stupaca i s velikim naslovom u kojem je dominirala riječ «katastrofa», objavljen detaljni opis eksplozije vulkana na otoku Pralape. Vijest su odmah prenijele sve druge važne američke novine. Edwardov san postao je tema o kojoj su svi razgovarali.

Kad se Edward probudio, pogled mu je pao na te naslove. Smračilo mu se pred očima. Užasnuto je otrčao u redakciju. Kad je kolegama ispričao kako je došao do priče, svi su se uhvatili za glavu. Sve novine su prenijele «Globeovu» priču, za nju se zainteresirala i američka Vlada, telefon glavnog urednika zvonio je neprekidno, a navečer je stigao i poziv iz velike novinske agencije «Associated Press» koju je zanimao izvor vijesti, s obzirom da nije imala nikakvih spoznaja ni o kakvoj kataklizmi. Upravni odbor «Globea» smjesta je otpustio Sampsona, a potom počeo smišljati kako da se izvuče iz neugodne situacije. Tri dana smišljali su izjavu za naslovnu stranu s isprikom i objašnjenjem čitateljima da je vijest dana bila tek san pijanog pomoćnika urednika. No, vrijeme je radilo za njih.


Četvrtog dana od objavljivanja vijesti, uoči tiskanja isprike, vijesti s Tihog oceana počele su ukazivati da se doista zbila neka katastrofa. U obale Kalifornije su udarila tri ogromna vala, uništila kuće uz obalu i prevrnula čamce i brodove. Iz Australije i Japana stizale su slične vijesti, a seizmografi širom svijeta zabilježili su velika pomicanja tla s epicentrom u blizini otoka Jave. Upravni odbor odlučio je pričekati s objavljivanjem isprike. Kada su konačno iz područja u kojem je došlo do katastrofe stigli i prvi brodovi, izvijestili su da otoka Krakataua više nema, da je uslijed vulkanske erupcije eksplodirao i potonuo odnijevši u smrt cjelokupno stanovništvo otoka. Grozna vijest bila je dobra jedino za Edwarda Sampsona koji je uz ispriku pozvan da se vrati na posao te da nastavi pratiti zbivanja vezana uz katastrofu dalekog otoka – ovoga puta na osnovu izvješća kojih je pristizalo sve više.

Redakcija je kasnije objavila i kako je došlo do objavljivanja izvještaja o kataklizmi. Neki su priči povjerovali, a neki nisu. Nikome nije bilo jasno kako je Sampson u snu mogao vidjeti te događaje i to u trenutku dok su se zbivali. Jer, do erupcije Krakataua došlo je 29. 08. 1883, upravo one noći kad je Sampson i usnio svoj san. Zahvaljujući nekoj vrsti telepatije, reporter je bio nazočan dramatičnom i ubojitom događaju. U Sampsonovom izvještaju sve se poklapalo s onim što se znalo - osim imena otoka. Otoka Pralape nije bilo na kartama u bostonskim arhivama.
Puno godina kasnije Sampsonu je iz nizozemskog Kraljevskog društva stigla pošiljka sa stopedeset godina starom kartom na kojoj je nestali otok Krakatau bio nazvan svojim izvornim imenom – Pralape.
Rub starog Krakataua u tjesnacu Sunda između Jave i Sumatre, snimljen iz malog aviona


Edward Sampson slike je primio u snu, dok su mu ostala osjetila bila ugašena. Od te činjenice, da je tijekom sna «buka» vanjskog svijeta reducirana, krenuli su Montaque Ullman i Stanley Krippner iz Medicinskog centra Maimonides (u Brooklynu, New Yorku). 60-tih godina 20. stoljeća poduzeli su serije eksperimenata testirajući telepatiju u snu. Osoba “primatelj” nalazila se u zvučno izoliranoj sobi koja je bila i elektronski zaštićena te se tijekom sna motrilo uzorke EEG-a i brze pokrete očiju REM-faze sna koji pokazuju da osoba sanja. “Pošiljatelj” u drugoj sobi pokušao bi sliku, nasumce izabranu iz veće količine slika, poslati primatelju usredotočujući se na nju upravo kad je ustanovljeno da primatelj sanja. Pri kraju svake REM –faze, primatelje bi se budilo i tražilo da opišu svoj san. Prikupljeni podatci ukazivali su da su poslane slike ponekad na određeni način bile ugrađivane u sadržaj primateljevih snova. Telepatiju do koje je dolazilo u snu moglo se povezati i s nekim biološkim faktorima: tijekom telepatskog slanja mijenjao se volumen krvi, a motrenje elektroencefalograma pokazalo je da se moždani valovi primatelja mijenaju kako bi se prilagodili moždanim valovima pošiljatelja.
Proučavanje telepatskih snova u Maimonidesu trajalo je deset godina, dok program 1971. nije zatvoren zbog nedostatka novca, no Ullmanovi i Krippnerovi rezultati do danas nisu diskreditirani.

Ne da dira, neg kI doksa :rlol:

..taman pomislih"dje kona,dosadno mi?..kad ono kona ulete sa sve metlom,pa recite da to nije TELE i josh patija kod mene :rlol:

Osjetim se na kilometar :rlol:

AstrinaKomsinica ::

Osjetim se na kilometar :rlol:

nije opasno,palo je kupanje nedeljom :rlol:

Zana ::

AstrinaKomsinica ::

Osjetim se na kilometar :rlol:

nije opasno,palo je kupanje nedeljom :rlol:

Nije se stiglo prosle hefte, pa malo produzetak :rlol: :rlol: :rlol:

Mnogo puta mi se desilo da "osetim" odredjenu osobu.Osetim raspolozenje te osobe psihicko stanje.Ne znam da li bih to nazvala telapatijom ... ali desi se kad pomislim na tu osobu stigne mi sms od nje ili poziv ili itd

Ja imam osećaj da telepatija "radi" samo sa osobama sa kojima smo emotivno vezani .Valjda je i logično -puno mislimo na njih ,pa smo skloni misliti da se nešto dešava baš zato što smo to mislima sugerisali .
Ali da neki ljudi imaju izuzetne telepatske "senzore" ,e to sam se već više puta uverio .

DakleM razumio si sve sto sam ti rekla?! :rlol: :rlol: