Banja Luka,bosanska ljepotica

First topic message reminder :

Nemoj da mi se neko petlja glupim upadicama....ovdje ce da se nalazi moja Banja luka ona koju sam ostavila davne 1992.
Znaci nemojte da mi kacite slike sadasnje  arhitekture,ovo je
IN MEMORIAM moga grada..............moga rodnog grada!

cojle ::

Harite ::

Ako se odlucite doci u Banja Luku imate mjesta kod mene,rado bih vas ugostila

Godišnji odmor nisam koristio davno pa se nakupilo... iha ha.
A i ova oskudacija pa nije svejedno kud ćeš zapucati.
Baš plemenito.

Fala unapred.

Evo ovako ja cu organizovati susret forumasa ovde u Banja Luci vase je samo da dodjete...pa da se vidi koliko ste hrabri na djelima kao na rijecima

"SPASIMO PICIN PARK !!! Ne dozvolimo da nas sjebe svaki Mile ovog grada !!!"

Welcome to "Bandjelaj Siti" :eee:

Sta ce na kraju biti sa Picinim Parkom,hoce li isjeci stabla...citala sam da su htjeli,pa odustali...nemam dalje informacije.

Astra ::

Sta ce na kraju biti sa Picinim Parkom,hoce li isjeci stabla...citala sam da su htjeli,pa odustali...nemam dalje informacije.

Digla se velika buka; izgleda da su demonstracije ponukale malo "kopanja" po legalnosti mnogih stvari u BL, pa sad isplivao na vidjelo sav kriminal u vezi Kastela, i mnogih drugih "afera" sa nekretninama.

Po prvi put od 1991 godine se malo osjetio miris stare Banjaluke,,,,Za susrete na Vrbasu se ipak pojavilo nekoliko starosjedilaca, i "Tigrov rep" je nakon 20tak godina poklonio Vrbasu onaj nekadasnji sjaj:)
Odnio je (kao i uvijek) prvo mjesto u voznji dajakom

Dok su doslje stajale na sigurnoj udaljenosti (ne daj boze da upadnu u vodu:))))))), 10% prave banjalucke raje se ludo provodilo;)

aeeeeeeee davne 80 godine sam "sluzila" vojsku sa muzem  u kasarni Kozara

eeeee za Kasarnu Kozara mene i Astru vezu specijalne uspomene hahahahahaha
Davnih 80tih, sestra i ja smo imale "posjetioca" svaku noc ispod prozora; mi se vratimo iz grada, pa presvlacenje, i to, a frajer se nasteli pod prozor i viri. A Astra ga snimi,,,Helem, dogovor pao da ce njen coJek uzeti jedan kraj konopca, a moja mama drugi, od prozora do prozora, pa ko ga prvi ugleda da trzne. Komso se umorio, pa sveze za palac na nozi, pa kad je mama trznula, on onko ko oparen skocio, pa u gacama na vrata, a ovamo moj stari isto tako hahahahahaha
Uhvatise jadnika, neki vojnik iz Tuzle ako se sjecam dobro; idu njih dvojica, ponosni u gacama, a onaj jadnik u sredini ahhahahahahahahahaah

AstrinaKomsinica ::

eeeee za Kasarnu Kozara mene i Astru vezu specijalne uspomene hahahahahaha
Davnih 80tih, sestra i ja smo imale "posjetioca" svaku noc ispod prozora; mi se vratimo iz grada, pa presvlacenje, i to, a frajer se nasteli pod prozor i viri. A Astra ga snimi,,,Helem, dogovor pao da ce njen coJek uzeti jedan kraj konopca, a moja mama drugi, od prozora do prozora, pa ko ga prvi ugleda da trzne. Komso se umorio, pa sveze za palac na nozi, pa kad je mama trznula, on onko ko oparen skocio, pa u gacama na vrata, a ovamo moj stari isto tako hahahahahaha
Uhvatise jadnika, neki vojnik iz Tuzle ako se sjecam dobro; idu njih dvojica, ponosni u gacama, a onaj jadnik u sredini ahhahahahahahahahaah

hahahaah nije moj muz :zubi3:

hahahaahah de ti naglasi;)))) Jasta da nije, ovaj je bio bosanceros 100% hahahahahahah

Znam Pepa da neces gluposti na ovoj temi, ali ovo se mora procitat ahhahahaha
Fuckin' idiots:)

http://mojusk.ba/vijest/14827/bih/politika/dodik-potres-iz-zenice-neka-produzi-za-tursku-to.html

Lepota je uvek gonjena i lepota je uvek svesna sama sebe. Ja sam oduvek znala da sam sazdana od najfinijeg kamena i da je sva moja odežda božije tkanje položeno na moje dugo, meko tijelo...


Lepota je gorda i izazovna. Mislila sam da niko ne može podići ruku na stoleća gordosti i bitnosti. Moje vreme suviše dugo traje da bi me mogao ubiti varvar jednog trenutka. Zapravo, moram priznati da sam umela biti drska, kako to samo lepotice znaju, znala sam podviknuti upadljivošću na nesrećnog zaljubljenika što je kukavički proklinjao moju veru, prošlost i tradiciju. Dopuštala sam da me diraju komunistički apartčici, pravoslavni i katolici, bezbožnici i nevernici, jer znala sam da će ih moje platno i miris smekšati. Malo sam govorila, tiho sam pevala i privlačila sam izgledom i duhom ljude druge muzike. Bila sam veoma samouverena i nikada se nisam hvalila ajetima i surama koje sam znala napamet, a naročito se nisam hvalila da imam bogatu i raskošnu sestru bliznakinju u dalekoj Turskoj.
Živela sam sa svojom lepotom i ogromnim, nesagledivim vremenom u kojem su upisane priče, legende, uglednici, neimari, hafizi, hodže, paše, posetioci, derviši, isposnici, umetnici.

Haljine koje nosim su jednostavni materijal skrojen od vekova što menjaju boje kako svetlost menja dan. Ornament mi je sunčev zrak što iskosa pada po meni. Ali nijedno tkanje ne može da prekrije istoriju koju nosim na sebi. Nema tog pokrova što krije moje priče i tajne.

Oko mene, u meni, i zbog mene dogodilo se mnogo velikih stvari. Ja sam uvek govorila ćutnjom. Lepotica uvek ćuti. Pogled lepote je dovoljno jasan da sve kaže. Najviše sam volela mirne i ćutljive opsenare što su me posmatrali u sazvučju tišine u mesečevim noćima. Sa takvima sam bešumno i nemirno vodila ljubav do jutra. Moji ljubavnici su stanovnici svih krajeva. Najviše volim kada iskoče iz Pamukovih romana i stanu na banjalučku kaldrmu nakon što se provuku kroz usko grlo Haništa. Onda stave ruke u džep, pomere blago glavu prema dole, nabace smešak i upišu se senkom u večnost. Moji su ljubavnici veliki ljudi. Pasavandžije koje jezde strašnim ulicama da bi odagnali dosadu. Najviše sam volela zaljubljene hrišćane. Oni više vole moj pokrov i spoljašnost, dive se mojim draguljima i ne razumeju moju suštinu, a to svaka lepota priželjkuje.

Smisao je nebitan, izgled je bitan, govori raskošje lepote koja se obožava.

Moji su ljubavnici pesnici i sladostrasnici i njih sam, kao i hrišćane, odbijala i privlačila tišinom i daljinom iz koje sam došla.

Bila sam sigurna u sebe i u poglede na sebi. Mislila sam da niko ne može zlo da mi učini, iako sam znala da mi mnogi zlo žele. Mislila sam da je dovoljno da zamandalim kapiju, sakrijem pogled i poprsje, ali nisam znala, tj. nisam htela znati šta se dešava oko mene. Lepota je odviše ponosna da bi mogla poverovati kako neko zaista hoće da je ubije. A i odviše hraba da bi se bojala ubica koje bezbrižnost lepote ne primećuje jer spodobe sam odbijala čvrstinom svog tela i stava.

Ja, Ferhadija, verovala sam da sam banjalučka tvrđava, i da uzdasi mojih meraklija i esteta, svakovrsnih nazora, nikada neće dopustiti moje urušavanje, propadanje, a komoli ubistvo. Mislila sam kako prizemna zavist zavidljivaca ne može naškoditi otmenosti mog trajanja.
Banjaluka je bila tiha, mirna i uspavana, njeni žitelji su silazili na vodu i delovali su pitomo i vodenasto. Obožavala sam zvuk njenih čamaca što se odbijaju od moju čvrstu obalu. Ali neko je uzburkao vodu i posvađao čamce. Počeli su da me izbegavaju, da me kude i šalju nikad prekornije poglede. Osećala sam strah, ali oko lepote postoji previše naklonjenih branilaca i nisam ni pomišljala da mi sleduje smrt. Znam da je i večnost podložna propadanju, to zna svako ko je proglašen kao večan, ali zar da moj kraj bude izvestan pored svih čvrstih temelja na kojima sam počivala? Bila sam umišljena i nisam se bojala.

Pohotnici su me silovali i ubili u jednoj noći. Nestala sam u bestrag kao da nikad nisam postojala. Ostalo je ime i pomen. Nisu ostale čak ni ruševine. Ubijena je i moja manje poznata sestra Arnaudija. Glas mi se dugo nije čuo. Tijelo su mi zakopali u nigdinu. Mesto mog postojanja me je zaboravilo i mrzelo. Prestala sam postojati, misliti i osećati u jednoj noći, a zvali su me večnom. Moje revnosne sluge su počele pevati o mojoj lepoti i bitnosti tražeći moj nestati trag. Tražili su me uporno i predano, i iskopali su moje tijelo sa namerom da me ožive. Sada me pokušavaju povratiti iz nepostajanja, a posle smrti još jednom sam snažno probodena kamenicama mržnje koju ja ne mogu pojmiti i objasniti.
Moje znanje i istorija me uče da bednike ne možeš objasniti i razumeti jer se tu nema šta objasniti i razumeti. Ne želim mistifikovati moje rušitelje, siledžije i ubice. Njihov čin je nedvosmislen i jasan, oni ne zaslužuju epitete. Njihovo prisustvo još prisustvuje.

Posećuju me u mojoj nemoći mnogi ljudi sa istim pitanjima i ja im svima kažem isto:

Ja, Ferhadija, neću se vratiti dok god žive, misle, delaju i mrze oni koju u časku opet mogu iz mirne i bezbrižne vlastite dnevnice uputiti kamen na moje nejako telo.
Ja, Ferhadija, ne mogu oprostiti ono što još traje.
Ja, Ferhadija, prognana sam lepotica sa teškim ožiljcima.
Rane se vidaju novim rođenjem i vremenom.
Moje se telo još gradi, a moja duša će se tek izgraditi.
Ukoliko želite da me ikad opet vidite, gordu i ponositu kakvu ste me viđali na mesečevom odsjaju u banjalučkoj zlatnoj prašini, sa žutim haljinama davnivna koje sam nosila, moraćete i svoja tela i duše izgraditi.

Ja, Ferhadija, se u vaš grad mogu vratiti samo ako shvatim i osetim da se oko mene skupljaju dobronamerni pogledi uživalaca lepote.

Noć mora pustiti dašak vetra severca, Vrbas mora zahučiti pozdravljajući svoju najstariju sestru, posetioci i obožavaoci zaljubljeni u mene moraju izaći iz zamršenih priča, moraju proći kroz uske hodnike što vode do mene, moraju stati korakom čoveka ispred mene i osmotriti prizor fiksirajući udivljenički oči na mene.

Isto ono što sada čine likovi iz priče utkani u stvarnost ispred veličanstvenog Hrama Hrista Spastitelja.

Ja, Ferhadija, oživeću i živeću, zasijaću i svetliću samo ako ima dovoljno ljudi sa razigranima čulima što smelo staju pred moja stoleća i umetnost, bez obzira kojoj veri po rođenju ili izboru pripadaju.

Ja, Ferhadija, oprostiću ovom gradu sve nakon noći u kojoj ću dugo oćutati prisnost sa znatiželjnim gledaocem druge vere koji će me osmatrati sa svih strana zamišljajući moje gipko telo u svojim blagim dodirima drugačijih navika, misli i osećanja.

Ja, Ferhadija, ucrtaću se u panoramu Banjaluke ako ovaj grad ubedi mene u svoju promenu, ako ovaj grad dopusti uživaocima da me očima glasno ljube naočigled svih, ako ovaj grad dopusti mojim vernicima da u nutrini mene stanuju ispovedajući molitvu.

Ljubac Bosanka...jutros ustekam komp,prvo na FB,Messi zeli svima dobro jutro,a podloga,slika Ale legende...i zaista mi je jutro bilo odmah ljepse.

Hvala Boske:) Sa svih strana dobijam snimke, videa,,,,odusevljena sam:) <3

Ja sam setnju Banja Lukom zapocela na Kastelu....pa kad sam vec onako prokuvala...u Manju (na sladoled zna se) ... pa Gospodskom ... pa pauzica na terasi hotela Bosna... cak mi ni vrucina nije smetala...prosto sam uzivala.
Bice slikica jos... samo da se docepam drugog kompa :)

Banja luka,daj mi kazi
gdje da nadjem dolinu djetinjstva

Astra ::

Banja luka,daj mi kazi
gdje da nadjem dolinu djetinjstva

Ovo je nice:)

Svi koji ste iz Banjaluke i okoline da li ste culi za mesto Omarska...E iz tog mesta Imam dosta drugara... 

Tamo su nekad bile dobre parties je'l de muahahhahahahahahahahha

Vristim od smijeha hahahahahahahahahahahahaha

Banjalučanka Armina Krgo najlepša ženu na svetu

Takmičenje, na kojem je učestovala 51 devojka iz celog sveta, održano je na Floridi, a uoči osvajanja lenti za najlepšu ženu sveta, ova lepa Banjalučanka na svom Fejsbuk profilu je napisala Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova
armina nina krgo, banjalučanka

Banjalučanka Armina Nina Krgo ponela je laskavu titulu najlepše žene na svetu, a na prestižnom takmičenju World’s Most Beautiful Miss osvojila je prvo mesto, dok je izabrana za drugu pratilju World’s Perfect Miss.

Takmičenje, na kojem je učestovala 51 devojka iz celog sveta, održano je na Floridi, a uoči osvajanja lenti za najlepšu ženu sveta, ova lepa Banjalučanka na svom Fejsbuk profilu je napisala “Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova”.



Rođena je 1987. godine u Banjaluci, a sa 11 godina se sa roditeljima i sestrom odselila u Ameriku, odnosno u Luisvil, Kentaki. Tamo je završila srednju školu i fakultet. Trenutno živi u gradu Selersburg u Indijani gde se sprema za sledeće takmičenje Miss Indiana USA.

Manekenstvom i modelingom je počela da se bavi još u detinjstvu, a ovaj hobi joj je, kako kaže, u poslednje vreme postao sve ozbiljnija preokupacija.

Krgo je kazala da joj je poslednja osvojena titula jako važna, jer je izabrana među 50 savršenih devojaka.

"Velika mi je čast da je titula pripala baš meni. Sa ovom titulom već imam zakazane modeling angažmane, a prvi je snimanje u Majamiju", dodala je Krgo.

izvor:kurir-info.rs

E ovo je Banjaluka:)

Gospodin Cera i kcerkica:) <3

E'o prirucnik ko budNe ish'o, da se zna sporazumit   :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 

[img] [/img]

Nikako da skontam fascinaciju Marijanom,,,,,Amnezija u drustvu, sta li je  

AstrinaKomsinica ::

Nikako da skontam fascinaciju Marijanom,,,,,Amnezija u drustvu, sta li je  

De mi sad objasni,sto je ovo na ovoj temi,a ne na razmisljanju.

Astra ::

AstrinaKomsinica ::

Nikako da skontam fascinaciju Marijanom,,,,,Amnezija u drustvu, sta li je  

De mi sad objasni,sto je ovo na ovoj temi,a ne na razmisljanju.

Zato sto se slavi neka njegova "velicina" i to bas u BL;)))))

Al turi gdje hoces  :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 

Pa stavi onda sve,a ne smao insuinacije...ovako zaista ne znaci bas nista.

Sad nadolazim da bi to mogao biti Marijan Benes...a gdje drugo da se slavi,ako sam u pravu.

Ne da mi se kopirat,,,,al sustina je: Marijan je "TO"; najveci Jugosloven, patriota, bla, bla, pise pjesme, voli narod,,,,,aha.

Ja se sjecam malo drugacijeg vremena 1992. Sjedi Mare, i njegova mlada (tadasnja), zove ture onima sto mu brata sredise,,,,mozda nije znao  

Ne znam za ture niti zna li on,ali da je simbol Banjaluke,boksujuci cijelu svoju amatersku karijeru jedino u Banjaluckoj Slaviji,to znam i to ga cini Banjalucaninom,iako je rodjen u Beogradu.Banjaluka mu duguje a nista od nje nije dobio.

Nije rijec o njegovoj bokserskoj karijeri, nego bas o svemu poslije: slavljen je apparently za neke "podvige" poslije karijere.

Slucajno se zadesih kao svjedok par "podviga"  

Banjaluka:)  

Meni je Banja Luka oduvek bila lepotica...tj. od moje 17.
Tada sam imao jednu devojku iz BL.
Voleo bih da znam šta radi i gde je jedna Edita...?

Kako se preziva  

Ima ich ovdje na forumu koji zive u BL...ko zna mozda se nadje.
I meine zanima neko ko je otisao iz Banjaluke,pa je u USA....Kona nece da mi pomogne.

Stvaaaaaaarno se ne sećam....to bi u prošlom milenijumu...odmah po izumiranju dinosaurusa!

Oh duso, ja i zaboravila! Hocu, obecajem:)

btw. sestru mu nikako nisam gotivila hahahahahahahahaahahah

Jucer je umro Slobodan Karalic. Dio banjalucke legende:)

Neka mu je laka zemlja.

„Dvadeset inspirativnih životnih priča satkanih od naprornog rada, truda, suprotstavljanja okovima patrijarhalne sredine i borbe za emancipaciju žena su postale dio mene i moje svakodnevnice. Neke od ovih priča su nažalost imale i nesrećan kraj, jer su ove žene rizikovale sve što su imale, pa čak i svoj sopstveni život za boljitak svoje zajednice, svoga grada i svoje okoline. Svaka od ovih dvadeset žena zaslužuje divljenje i poštovanje, te predstavlja pravi izvor inspiracije“, ističe ona.

Naopminje da su ove žene govorile nekoliko stranih jezika, svirale muzičke instrumente, pisale, stvarale, bile aktivne u svojoj lokalnoj zajednici, bavile se dobrotvornim radom i to sve u vremenskom periodu od kraja 19. do sredine 50-ih godina 20. vijeka.

„To nam ukazuje da su žene Banjaluke išle u korak sa ostatkom svijetom i da su bile obrazovane i da su aktivno učestvovale u društveno-kulturnom životu. Mislim da je to važno da se sazna i vrednuje kako bi se uspostavila bolja percepcija o našem gradu i našoj istoriji, a ne samo da se posmatramo kroz prizmu balkanskog primitivizma, jer imamo mnogo bogatiju kulturnu baštinu, nego što smo svjesni“, kaže Gajićeva.

LEGENDA O HAJDUČICI MARI

Legenda o hajdučici Mari je priča o jednoj nesrećnoj ženi koja se nije uklapala u zadane društvene okvire. Ona je bila preobučena u mušku odjeću dok je hajdukovala, a preuzimanje muške rodne uloge omogućilo joj je da uzme aktivno učešće u borbi protiv okupatora.

LEGENDA O SAFIKADI

Postoje brojna tumačenja legende o Safikadi, ali u osnovi svakog tumačenja je priča o nesrećnoj ljubavi, odnosno tragičnoj smrti Safikade zbog neostvarene ljubavi. Bez obzira na mnoga tumačenja Safikadine životne priče ova legenda i dalje živi.

JOVANKA MILOŠEVIĆ (1878 – 1937)

Jovanka Milošević (1878 – 1937) bila je veoma obrazovana i isticala se mnogim talentima, te svojom sklonošću prema umjetnosti. Smatra se da je bila jedna od prvih žena koje su se u Banjaluci bavile književnošću. Ona je majka poznatog kompozitora Vlade Miloševića.

JELICA BELOVIĆ BERNADŽIKOVSKA (1870 – 1946)

Jelica je govorila devet jezika. U Banjaluku je došla na mjesto upravnice Više djevojačke škole gdje je ostala sve do preuranjenog penzionianja od strane austrougarske vlasti. Uticala je na obrazovni, društveni i kulturni život žena u Banjaluci. Pisala je o etnografiji, pedagogiji i istoriji ženske književnosti.

DR GIZELA JANUČEVSKA (1867 – 1943)

Gizela je završila medicinu 1898. godine u Cirihu, što je predstavljalo veliki uspjeh žena u to vrijeme, jer mnogi univerziteti nisu ženama dozvoljavali da studiraju medicinu. Dolaskom u Banjaluku brzo je stekla reputaciju vrsne doktorice koja se isticala svojom posvećenošću poslu.

DR DANICA PEROVIĆ (1907 – 1956)

Rođena je u Ljubiji, a završila je Medicinski fakultet u Beogradu. Specijalizirala je hirurgiju, te je najviše uspjeha postigla radeći na hirurškom odjeljenju u Banjaluci. Pristupila je Narodnooslobodilačkom pokretu i nosilac je Partizanske spomenice iz 1941. godine. Usavršavala je medicinu u inostranstvu.

DR MARGITA HERCL (1900 – 1942)

Završila je Medicinski fakultet u Beču i bila je specijalista za dječije bolesti. Govorila je mađarski i njemački jezik, a francuskim se služila. Radila je i kao honorarna doktorica i vodila kurseve za majke u Gimnaziji u Banjaluci. Bila je aktivna članica „Ženskog pokreta“ i „Crvenog krsta“.

NADEŽDA NADA LAZAREVIĆ (1902 – 1980)

Bila je vrlo obrazovana žena za vrijeme u kojem je živjela. Završila je Zemaljsku žensku preparandiju u Sarajevu. Govorila je francuski i njemački jezik. Pored stranih jezika zanimala ju je muzika, te je svirala klavir.

RAVIJOJLA JOVETIĆ (1904 – 1989)

Ona je bila vlasnica najprestižnijeg krojačkog salona u Banjaluci. Bila je vrsna modistkinja o čijem se umijeću pričalo izvan Banjaluke i čije su balske haljine smatrane umjetnošću.

RADOJKA STJEPANOVIĆ (1902 – 1964)

Radila je kao učiteljička pripravnica prvog razreda srpske Učiteljske škole u Karlovcu i kao učiteljica osnovne škole u Prnjavoru. Bila je udata za dr Peru Stjepanovića, koji je radio u Higijenskom zavodu u Banjaluci. Nakon udaje Radojka je prestala raditi, ali je imala veoma aktivnu ulogu u društveno-kulturnom životu Banjaluke.

LJUBICA DADA JOVANOVIĆ (1885 – 1980)

Tokom prvog svjetskog rata bila je bolničarka, a za svoj rad, doprinos i požrtvovanost dobila je tri odlikovanja. Želju da se posveti glumi krila je od svog patrijarhalnog oca. Glumački poziv je dovodi do banjalučkog pozorišta gdje provodi desetak godina.

MILICA – CARKA JOVANOVIĆ (1896 – 1994)

U banjalučkom pozorištu glumila je jedanaest godina, a pripadala je prvoj grupi glumaca i glumica koji su igrali u prvoj sezoni banjalučkog pozorišta. Nakon Drugog svjetskog rata glumila je u prvom dugometražnom filmu „Slavica“.Smatra se jednom od najuspješnijih glumica svog vremena koji je svoj talenat brusila u Banjaluci.

MARA ZELJKOVIĆ – PAVLOVIĆ (1914 – 1979)

Svoju karijeru u pozorištu je započela kao honorarna glumica 1932. godine, da bi vrlo brzo dobila svoj prvi profesionalni angažman.

JULIJA PEJNOVIĆ (1903 – 1987)

Bila je opreska pjevačica, sopran i glumica koja je ostavila neizbrisiv trag na umjetničkoj sceni Banjaluke. Predavala je klavir i solo pjevanje u Muzičkoj školi u Banjaluci. Živjela je za muziku i svoje učenike. O njenom privatnom životu ne zna se mnogo, osim da je bila udata za Ivana Katića.

NATALIJA JOVIĆ (1900 – 1969)

Natalija Jović je bila angažovana u organizaciji „Ženskog pokreta“ tridesetih godina prošlog vijeka, a kasnije je bila aktivistkinja AFŽ-a, te je u velikoj mjeri doprinijela razvoju ženskog aktivizma u Banjaluci. Rat je provela po zatvorima (Kragujevac i Banjica), te se po završetku rata vratila u Banjaluku gdje je radila kao profesorica.

MARIJA KECMANOVIĆ (1904 – 1992)

Radila je kao profesorica u Gimnaziji u Banjaluci, da bi kasnije postala prva žena na funkciji direktora Ekonomske škole u Banjaluci što je bio veliki uspjeh za ženu u tadašnje vrijeme. Ostala je upamćena samo po dobru kod svojih kolega i učenika. Bila je udana za Dušana Zeljkovića.

VUKA MARKOVIĆ (1911 – 1996)

Ona je 1955. godine osnovala „Centar za vaspito-obrazovni život djece“ u Banjaluci, današnje Dječije pozorište i time omogućila brojnim generacijama djece da uživaju u predstavama.

MIRA KESIĆ (1914 – 1997)

Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Skoplju, odsjek sociologija i enografija. U peridou od 1945. do 1947. godine bila je angažovana na poslovima pronalaženja i zbrinjavanja ratne siročadi. Godine 1947. osniva se ustanova socijalne zaštite za djecu bez roditeljskog staranja pod nazivom „Rada Vranješević, a Kesićeva je postavljena za upravnicu ove ustanove.

VAHIDA MAGLAJIĆ (1907 – 1943)






Od samog djetinjstva Vahida je pokazivala odlučan duh i namjeru da prkosi svim društvenim normamma i očekivanjima patrijarhalne sredine. Ona je bila sekretarka „Ženskog pokreta“, a kasnije i njegova predsjednica. Borila se za emancipaciju i prava žena.

RADA VRANJEŠEVIĆ (1918 – 1944)






Sa dvadeset godina postala je članica SKOJ-a, dok je članica KPJ-a postala 1940. godine. Rada Vranješević je ubijena 1944. godine u pokušaju bijega, nakon što je dan ranije bila zarobljena od strane njemačkih padobranaca prilikom desanta na Drvar. Tokom svog kratkog života bila je dosljedna sebi i svojim idealima, hrabra, istrajna i požrtvovana.

Šta je Banjaluci Safikada?

U stanju smo decenijama, da ne kažem vijekovima, prolaziti, pa i spoticati se o neke značajne, recimo, kulturološke detalje, a ne biti ih svjesni, sve dok ne naiđe neki ’stranac’ (svjetski putnik, publicista, sveštenik) koji to ’iz prve’ uočava! Takvi smo po prirodi.


Priča o nesrećnoj djevojci Safikadi, koja se prema predanju ubila zbog neostvarene ljubavi, spada među legende koje su specifične za Banjaluku. Safikadina priča, kao svaka legenda,  ima mnogo različitih verzija. Jedna od njih govori da je Safikada unuka Ferhat Paše Sokolovića, dok se u drugoj ističe da je ona kćerka Hadži-Kejzo Kahrimanovića, no suština nesretne ljubavne priče je u svim tumačenjima ista. Safikada je bila prelijepa Banjalučanka koja je zbog neostvarene ljubavi prema vojniku koji je služio u banjalučkoj tvrđavi Kastel oduzela sebi život.

Kao prelijepoj kćerki iz begovske porodice, Safikadi je od malena bilo zabranjeno hodanje po čaršiji bez nadzora i samo je povremeno smjela izviriti iz dvorišta oko kojeg je bio podignut visok zid. No, bez obzira na te zabrane, Safikada je uspjela upoznati vojnika u kojeg se na prvi pogled zaljubila, što se nije smjelo desiti, jer je u to vrijeme djevojkama porodica birala muža.

Prema nekim izvorima, Safikada je bila djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske, što ovu legendu stavlja u kasni 16., 17. ili 18. vijek, dok je prema drugim ona bila kći časne banjalučke familije, a njen ljubavnik je bio okupatorski, austro-ugarski vojnik, koji je po mišljenju njene porodice bio nedostojan njene ljubavi. Prema ovoj drugoj priči, legenda o Safikadi je relativno novijeg datuma i smiješta se negdje na kraj 19. vijeka.

Ljubav između prelijepe Banjalučanke i vojnika bila je uzajamna, bajkovita i tajna, ali jednog dana došla je obavijest da vojnik kojeg je Safikada voljela da odlazi na daleki front.  Safikada je teško podnijela odlazak svog voljenog, a ubrzo nakon njegovog odlaska dobila je vijest da je izabranik njenog srca izgubio život na Dalekom istoku. Ne mogavši podnijeti preveliku bol, mlada djevojka je odlučila da obuče vjenčanicu i da se ubije tako što je stala ispred topa koji je svaki dan pucnjem označavao podne, izgovarajući posljednje riječi: „Biću ti vjerna“.

U ovoj verziji priče o Safikadi sporan je jedino top, jer sa banjalučke tvrđave Kastel, koliko je poznato, nikada nije pucnjem iz topa oglašavano podne. Topovi su se oglašavali za vrijeme turske okupacije u svečanim prilikama, ali ni tada tane nije ispaljivano, jer je postojalo samo punjenje barutom!

Prema drugim izvorima, Safikada je stradala jer se oglušila na zapovjed austro-ugarskog vojnika o zabrani ulaska u tvrđavu Kastel, te je zbog tog svog prkosa ubijena, dok treća varijanta ove priče govori o djevojci koja se ubila utapanjem u rijeci Vrbas. Iako postoje nedoumice oko Safikadine smrti, njeno ime je ušlo u legendu  postajući simbol bezgranične ljubavi i vjernosti.

Safikadin grob

Kao ni legende o Safikadi, tako ni mjesto njenog vječnog prebivališta nije usaglašeno.

Safikadino turbe, koje je bilo dijelom kompleksa Ferhadije, navodno je bilo mjesto gdje je ona sahranjena. Po drugoj priči, koja je više prihvaćena među Banjalučanima, Safikadin grob, jednostavni sarkofag, nalazi se nedaleko od Ferhadije u ulici koja vodi prema Kastelu.

Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen groba, postoji ljudski kostur položen u smijeru zapad-istok. "Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se može smjestiti na kraj 16. vijeka", pisalo je u izvještaju arheologa Borisa Graljuka.

Mjesto Safikadinog groba postalo je kultno mjesto gdje generacije Banjalučana pale svijeće, sa željom da budu srećni u ljubavi. Zaljubljene duše, najčešće na Valentinovo, 14. februara, dolaze na grob da zapale svijeću, ostave ružu i ceduljicu sa napisanom željom.

Astra ::

Mjesto Safikadinog groba postalo je kultno mjesto gdje generacije Banjalučana pale svijeće, sa željom da budu srećni u ljubavi. Zaljubljene duše, najčešće na Valentinovo, 14. februara, dolaze na grob da zapale svijeću, ostave ružu i ceduljicu sa napisanom željom.

I ja sam bio jedan od mnogih , tad sam imao devojku u Banja Luci i od nje sam cuo tu legendu  , obisli smo zajedno i zapalili svecu al nije se dalo .

A jest me isfuralo to kakanje o najpoznatijim zenama Banjaluke. Prvo sto je pola laz, takva se najlakse proguta je'l te, drugo sto je samo dokaz sistematskog zatiranja istorije, prave istorije jednog grada.

NeceM puno u detalje, ali prva zena glumica recimo Banjaluckog Pozorista je bila Taiba Ibrahimbegovic, moja rahmetli majka 1928. ili 1929. ne znam tacno, al da se saznati:)))))))))))

A ova sranja da ih drugacije ne nazovem koju novokomponovani BanjOlucani pokusavaju servirati kao istoriju mogu jedino "vise rampe" da serviraju.

Istorija je pisana, i zabiljezena, a Bosanci su vrlo strpljiv narod:)

Sta reci, a ne zaplakati nad tugom nedostatka identiteta.

p.s. malo prave istorije moga grada:

http://home.swipnet.se/bosna/4-2.html

  :jezzz: :jezzz: :jezzz: :jezzz: :jezzz: :jezzz: 

bem ti budalu   

Po poslednjim informacijama saznajemo da ipak nije zemljotres, nego je Dodiku ispao novcanik sa sitnom kovanicama :)))

     :rlol: 

Čuo Perica od starijih momaka da voze ribe na Šehove, pitaju ih "daš, ne daš, napolje", pa ih ostave na vrh brda ako im ne daju. Perica uzeo bajs, naišao kraj Marice, popeo je na paksic i na vrh Šehova - bajsom.
Kad su stigli na vrh, Perici se otegao jezik do zemlje, rikava... ali skuplja vazduha da upita: Daš, ne daš??
- DAM!
- Eeeeeeeee, jeeeeebiga, evo tebi bajs, ja ću pješice.


Ovo novokomponovaTi hahahahahaahhaahahahahahahahahah

Status:

Mi Banjalucanke imamo jednu manu...najljepše smo na BALKANU! xD

Ispod:

Je's ti ono iz Laktasa?!

  :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 

Uh, što bih te po guzici! Što zatrpa one lepe Astrine priče?

Samouka ::

Uh, što bih te po guzici! Što zatrpa one lepe Astrine priče?

Otrpacemo:)))) Bice jos pricica, ovo malo smijeha:)

AstrinaKomsinica ::

Samouka ::

Uh, što bih te po guzici! Što zatrpa one lepe Astrine priče?

Otrpacemo:)))) Bice jos pricica, ovo malo smijeha:)

Dobro, aj' opraštam ti:)

Ali baš volim te stare priče, neka su i bajkovite. Prijaju dok se čitaju.

Ispred Narodnog pozorista sutra oko 12 h.
Zajedno za bolje sutra nasoj djeci i nasem gradu !!

Moooooj Milaneeeeeeeee kad u zatvooooor poooodjeeeeees
nemoooooj mojuuuuuuu kapijuuuuu da proooodjeeees

  :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: :rlol: 

E ovo je biser godine: Neko postavio zeza temu Testiraj se da vidis jesi li iz BL. I raja se zeza, sprda u to ime, i sam test je zeza:) I sad ima par pitanja u stilu jeste li ikad isli na Sehitluke,,,,Banjalucani znaju o cem je rijec;)

E kao i uvijek naslo se njihA par "Ja sam Banjalucanka, al nisam niiiiikad isla na Sehitluke!, a ove sto su isle, zna se ko su!"

Pa seljanko, tamo se Dan BL slavio, Prvi Maj hahahahahaahahahah

Hajmo sad je'n, dva, tri: sikter nazad!      :rlol:  :rlol:  :rlol:  :rlol:  :rlol:  :rlol: 

http://banjalucanka.com/zabava/zanimljivosti/148-test-jeste-li-i-koliko-banjalucanin-ka

Kolicina idiotluka srazmjerna prilivu stanovnistva u toku rata.  :329340:  Radije ce krepavati od gladi, opsjedati kontejnere, nego promijeniti nesto, jer se ne daj Boze moRe desit da nacija pocMe trpit.

E to je definicija seljacina:)

Oko 300 Banjalučana na ulicama poručilo: "Džaba ćutite, bit će još gore"


Oko 300 Banjalučana okupilo se u podne ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske odakle su se uputili ka Palati predsjednika RS-a kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo aktuelnim stanjem i pružili podršku demonstrantima u Tuzli.

Foto: AJB


POVEZANO
Protesti u Tuzli: Građani počeli kamenovati zgradu Vlade TK
Počela okupljanja nezadovoljnih građana širom BiH
Protesti u Sarajevu: Sve više Sarajlija na ulicama, stiglo policijsko pojačanje
Daviddi: Protesti su naznaka socijalnog nezadovoljstva
Nakon Širanovića, na slobodi još dva demonstranta iz Tuzle
Banjalučani su na transparentima poručili "Džaba ćutite, bit će još gore", "Svi smo mi strani plaćenici, državu nam finansira MMF", "Dosta mi je boljeg života! #Tuzla #Banjaluka", "Samo pijan mogu da prebolim društveno stanje i sudbinu zlu", te nazive firmi “Incel“, “UNIS“ i “Čajavec“, kao podsjećanje na sve privatizacije i desetine hiljada radnika koji su u tom procesu izgubili radna mjesta.

Ispred Palate predsjednika demonstranti su uzvikivali "lopove, lopove".

Današnje proteste u Banjoj Luci organizirali su Helsinški parlament građana Banja Luke i Udruženje građana “Oštra nula“ pod motom "Ako vam je dobro, onda ništa".

Unija studenata Republike Srpske oglasila se saopćenjem u kojem poziva studente da bojkotuju proteste "plaćenika".

"Mi studenti jesmo protiv kriminala, korupcije, siromaštva i nepravde, ali smo i protiv toga da naše nezadovoljstvo bude iskorišteno za ciljeve onih koji su debelo plaćeni da se 'bore za pravdu' i koji račune nikada ne polažu nama, već samo onima koji ih plaćaju", saopćeno je iz Unije studenata RS-a.

Protesti su završeni bez incidenata.
(Klix.ba)Tagovi: Banja Luka građanski bunt u BiH

Ajmooooo,potpisujte peticiju

http://www.onlinepeticija.com/aprilska_nagrada_grada_banjaluke_aliji_mahmutovicu_-ali

Ovaj covjek je obiljezio grad...znaju ga sve generacije...zvali ga Ludi Ale...a on izuzetno pametan i jos vaznije dobre duse.I meni je kao djevojcici davao cokolade zivotinjsko carstvo i kupovao svilene bombone u kolonijalu na cosku.

Ako iko zasluzuje ovo priznanje,onda je to Ale.