Gustav Krklec

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb 30. listopada 1977.), hrvatski književnik , prevoditelj s ruskog, češkog i njemačkog.

Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju. Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.

Jedno vrijeme je živio i stvarao Zemunu, a nakon sukoba s vlastima u drugom svjetskom ratu, pobjegao je u nedaleki Slankamen.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

BEZIMENA

Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko kada stvari sute
i kad se mijesa proslost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.
Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
— O, gdje si sada, gdje si, Bezimena?

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

Guslara sretoh. Bio je slijep.
Al' rece: "Sinko, zivot je lijep!"
Zbunih se malko; "Zar zbilja lijep?!"
"Vidjeces, sinko, kad budes slijep!"

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

Srebrna cesta

1

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,

kad padne veče ponad tvoga krova,

kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,

a oblaci ko jata ptica kruže

nad tornjevima sela i gradova -

izađi u noć... idi... Divlje ruže

opijat će te putem. Trn će cvasti,

otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti

dalekom cestom, kud te srce vodi.

2

Ti znadeš i sam da svjetove nosiš

u samom sebi, i da na dnu duše

sja jato zvijezda, ponori se ruše

i - ako hoćeš - oluji prkosiš

olujom, koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji

u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.

Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak

vidjeti boga što te cestom prati.

3

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri

što kida greben tvoje volje. Gazi

na putu zmiju, guštera na stazi,

i budi kao putnik što se žuri

dalekom stepom zelenoj oazi.

Izađi u noć... idi... Divlje ruže

opijat će te putem. Trn će cvasti,

otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti

dalekom cestom kud te srce vodi.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

Tamnica vremena - Susret

O Bezimena, mi ćemo se sresti

jedanput negdje na dalekoj cesti,

bjegunci bijedni, beskućnici, raja,

bez praga rodnog i bez zavičaja.

I naše oči, nekad žive vatre,

kružit će tuđim krajem ko da snatre.

Naš susret bit će samo ruku stisak.

Trenutak šutnje. Pozdrav. Ili vrisak?

Krvavi vrisak, što su prošli dani

i što smo na tom strašnom putu strani.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

Jesenji motiv

Jesen u Zagreb posve tiho došeta

u papučama bez peta.

Tek okom trepneš, a već su njeni puti

zasuti lišćem što žuti.

Ćilim se rujni pred njom podatno pruža

satkan od uvelih ruža.

I tko je sretne, namah tražiti stane

mahnito minule dane.

I ja ih tako u lišću tražim i ištem

pred žutim sveučilištem.

Pado sam i ja tu, da bješe milota,

na ispitima života.

Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu

s rukom u praznome džepu.

Jer negdje u suncu, teška, još neobrana

i moja se svija grana.

Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009

Prolaznost

Smrtniku nisu dana mnoga ljeta

da se po svijetu šarenome šeta,

da gleda lađe, trgove, zvonike,

izloge tuđe, žene, stare slike.

Sve naglo prođe, sve se brzo stiša,

i dođe jesen u srce i kiša.

Koljena klonu, oči trnu, pluća

gasnu ko sanje, kao nadahnuća.

I trudan putnik padne pokraj plota

slušajuć žubor stotine života.