Bloger Krule - Obrana i zaštita od gluposti

U Rijeku stižu Bosanci... kako sami kažu, ovaj put bez mješalice.

Jedan je Filip (Sarajevo), drugi je Hazim (Tuzla) a obojica su moji dobri prijatelji... etga sad znaš, izvedi ženu malo van, trutino jedna. Kad treba u kladaru onda na ušima hodaš a kad treba ženu izvest van, onda češeš jaja u kauču i mirišiš ruke nakon jajočeša. A i ti ženo draga... ako se njemu neda, zovi frendicu Ivanku i ajte vas dvije. Drmnete pelin prije i poslije predstave, jebe vam se za sve, petak je. Karta je 80 kuna (eno vam u komentaru di je možete kupiti)
28.10. (petak)
HKD Sušak
Početak u 20 sati

Evo vam Hazime i Filipe reklama, jebala vas reklama... kad završite predstavu, zovite me, idemo u kafanu...

Ja ne znam da se čoek može tako iznervirati u 4 i 30 u jutro. Diga sam se pišat na wc i normalno, sjeo sam dok pišam reko da vidim što ima od vijesti na mobitelu... jer zdravo je čitati vijesti u 4i30 dok sjediš i pišaš, da me jeblo sjedenje i pišanje... i klik vamo, klik tamo, dođem do nekvog članka o poplavama... pa poplava u Rijeci, pa poplava u Novom Vinodolskom... i onda u članku piše "To ne pamte ni najstariji!"

Kad god ide neki TV prilog o poplavama, eto ih, traže najstarijeg u selu kako bi dokazali da se ni on ne sjeća takve katastrofe. U 99,99 % slučajeva, nađu ga oslonjenog na željeznoj ogradi, pazi da mu što ne promakne. Nakon kraćeg uvoda, novinari ga pitaju:

- I... jel se vi sjećate ovakve poplave?
a on ka iz topa odgovara:
- Ja otkad sam živ, takve poplave nije bilo!!!

Nema veze što ga je kao 23ogodišnjaka poplava odnijela kroz 4 sela gdje su ga našli golog jer ga je u prvom selu poplava bacila na trafostanicu, čiji je strujni udar podero svu robu s njega. Poslije poplave se 7 dana grčio u krevetu od bolova u trbuhu, otišao na rendgen abdomena, našli mu soma u debelom crijevu, ovaj mu se za vrijeme poplave ušuljao u guzicu, mislio da je rupa u muljevitom dnu. Ono čega se on sjeća, sjeća se čovjeka u bijeloj haljini, duže kose, raširenih ruku, s rupama na dlanovima.... eto tog se čovjeka sjeća, ali onako kao kroz maglu jer je to sjećanje prekinuo doktor sa hitne gdje se je probudio.Toliko se vode nagutao da je poslije poplave 4 godine radio kao minivoš u lokalnoj autopraoni.

- A potres, pamtite li Mile ovakav potres?
- U svojih 84 godine ne pamtim ovaki potres!

... inače jedini čovjek u povijesti medicine koji je uspješno vratio svoje oči, podigavši ih s poda nakon udarca betonske grede u zatiljak.

Meni je:

- "Ništa se ne brinite, sad kad nastupi euro, nema poskupljenja!"

zvučalo ka da čujem svog ćaću.

Istinabog, ja sam bio dobro dijete kad sam bio dobar... a kad nisam bio dobar, onda sam baš bio, što se danas veli "živahan". Živahluk se u mom djetinjstvu rješavao vrlo jednostavno, jedan od roditelja te istuče i jebi si mater. Uglavnom... kad bi napravio neko sranje, ćaća bi reka:
- "Ništa se ti ne brini, neću ja tebe puno, nako samo malo!"

... i bi malo... al malo sutra.

- Mi imamo Hrvatsku
- Hrvatska ima ministra Šimu Erlića
- Ministar ima ćaću Novicu Erlića
- Novica od danas ima 11 mjeseci zatvora zbog krađe
- Zatvor, po nalogu Suda, ima da se zamijeni radom za opće dobro.
- Od općeg dobra mi kao narod imamo koristi.
- Mi imamo Hrvatsku

Kad se krug zatvori, ispada da će od sutra ministrov ćaća raditi za nas.

Pa to je fantastično, napokon nas je krenulo!

Konobar!!! Daj meni makijato i dupli pelin... i pitaj narod štoć popt!

Kijara-brm ::

- Mi imamo Hrvatsku
- Hrvatska ima ministra Šimu Erlića
- Ministar ima ćaću Novicu Erlića
- Novica od danas ima 11 mjeseci zatvora zbog krađe
- Zatvor, po nalogu Suda, ima da se zamijeni radom za opće dobro.
- Od općeg dobra mi kao narod imamo koristi.
- Mi imamo Hrvatsku

Kad se krug zatvori, ispada da će od sutra ministrov ćaća raditi za nas.

Pa to je fantastično, napokon nas je krenulo!

Konobar!!! Daj meni makijato i dupli pelin... i pitaj narod štoć popt!

Mi imamo porodicu Krkobabić -koja sada već u trećeoj generaciji "direktoriše" (uglavnom) po Penzionom fondu .
Trenutno je i unuk neki "direktor"
Naravno da niko od njih nema odgovarajuću školsku spremu .
A "unuče" je posao dobio kao član PUPS-a (penzionerska stranka ,koalicioni partner SPS-u)

Eugen Grafvajer ::

Pored vila, lavandi i kratkih i ubitačnih komentara, prestao sam te pratiti al' sam danas ulovio vremena da ispratim teme o Rudanki i Kruletu. Na fejsu pratim Ljubišu Kobasa i Nemanju Cvijetića. Opet me jebe dioptrija pa uglavnom gledam slike(golih žemskinja) a manje pažnje posvećujem štivu. Čak i kada piskaram na jedno oko, moram ga tri puta(pravoslavno)  pregledati text da bih ostavio što manje brljotina. Krule, krule...

Pravoslavno
'bem te pravoslavna

Neki dan sam gleda onaj film TOP GUN sa Tom Kruzom, al onu staru verziju iz 80tih.

I tako... zamišljao sam našu, hrvatsku verziju tog filma. Normalno, pogađate, pilot bi se zvao Mile a ona Ivanka. Mile bi bio naš najuspješni vojni pilot koji ima čak 12 katapultiranja iz isto toliko srušenih aviona MIG21 koji su popadali zbog kvarova. Tog jutra, Mile bi svojim golfom trojkom oštro ušao na parking vojne akademije da bi s gepeka otpala ona naljepnica dva zeca koji se karaju (znate onu naljepnicu, svaki stari golf je ima). Izašavši iz automobila, iz džepa plave HŽ košulje koju mu je poklonio otac, izvadio bi sunčane naočale koje je dobio u kutiji praška za veš. Studenti filozofskog bi teško zarađivali svoj novac gurajući MIG-ove po pisti. Tako nekako doguraše i njemu njegov MIG21. Mile bi tom prilikom pričao s glavnim mehaničarem koji bi ga upozorio kako avionu fali pilotska kupola te da će teško letjeti jer će mu tako usta biti puna muha. U taj tren dolazi ona, Ivanka, pita "Oprostite dečki, kad ide Rajaner za..." Mile ju odmah prekine sa "Kaki Rajaner, reci do kud, Mile te prebaci!"... "Do Ogulina!" reče ona.

Tijekom leta pričali su o svemu. Kako nije bilo pilotske kabine morali su se derati kako bi čuli jedno drugo.
- "Ajd ga nako okreni!"
- "Vako!?" - upita Mile Ivanku i okrenu avion na glavu

Tom prilikom puče svo remenje koje je držalo Ivanku i ona ispade iz aviona.

Ne znam točno kraj filma al znam da je Ivanku u zraku ulovio Milin kolega, pilot Žare, za kojeg se Ivanka udala... Mile se odao alkoholu... nije htio više letjeti, otišao u Njemačku knauf postavljati... zaradio novce... platio da koknu Žareta... greškom koknuli Ivanku... Žare napokon može s dečkima na piće...

Opet bile nekve jebene naranče na akciji... možda sam ih malo previše pojeo, nekih 3-4 kile.... štojaznam, možda i više... uglavnom, sad sjedim na wc-u, čekam da krene đus, i čitam jedan zanimljiv članak.
Dakle, ima neka njemačka firma koja svuda dila odjeću... imaju ured i poslovnice i kod nas u HR.... i pazi ti sad ovo... ta firma ide u stečaj.... i sad naši novinari poslali upit u tu njemačku firmu al u našu ispostavu, jel ono, što će sad biti kad firma ode u stečaj.... a odgovor naših glasi:

- "Sa zadovoljstvom vas obavještavamo da su pogođena samo prodajna mjesta u Njemačkoj"

Sa zadovoljstvom!?!? [You must be registered and logged in to see this image.] Ista firma, sve isto, naši puni zadovoljstva što u Njemačkoj ista firma ode u stečaj.... pa sunce ti jebem ja se evo već 15 minuta smijem

- Tata tata, di je baka?
- U Njemačkoj!
- Kako je?
- Na naše zadovoljstvo, umire!
- Uf dobro je, već sam mislio da je nastradala
- Nije nije... samo umire!

Prije nego javiš tetki na Zrće... baš nešto razmišljam:

Da je sve kako je trebalo biti... ja bi danas gol sjedio u kafani i pio jutarnju kavu dok bi mi medvjed cijedio ananas u kriglu od pola litre. Kakav posao kakva bauštela. Ptice bi mi napravile šešir od cvijeća a lički sokol bi mi donio čačkalicu za u usta. Tako gol s cvjetnim šeširom na glavi i čačkalicom u ustima, produžio bi do restorana na doručak u kojem bi iz ležećeg položaja kažiprstom pokazivao na oveće stado ovaca i janjadi. Dok bi se ručak sam pekao, ja bi raširio noge da mi vječno ugodni povjetarac pirka po jajima. Poslije... popodnevni odmor, plutanje i drijemanje na lopoču... dok mi žabe skakuću po leđima... tkz. "Kermit masaža". Navečer se posvetiti razvijanju vlastite inteligencije gledajući životinjsku verziju "Ljubav je na selu" u kojoj vjeverica Ivanka sa svojih 60 godina zadivljuje dabra Milana kojemu obećava roditi sina no Milan dvoumi, reći li joj sad odmah da je steriliziran... ili... ili kad rodi.

... al kurac od svega jer:

- "Ajde Adame, aaaajde Adame zagrizi, ajde Adame nećet ništa biti majka ga jebla štos se ukočio tako gol... el me neš poslušati... el tako Adame?... Adame puh ti penis pregrizao oš ti što reći? "
- "A dobro... daj jabuku!"



... i da... Adame PTM!!!

Evo sad skoro u zavoju ode ravno... pa me to potaklo na razmišljanje... recimo, alkohol je zabranjen za reklamiranje... droga isto... cigare da ne govorim... znači sve te to meže ubit pa eto, nema reklamiranja... aaaaaali zato, polugole žene na jumbo plakatima - to može!

Ova zbog koje sam skoro u zavoju prošao ravno... grudnjak i gaće samo ima. To grudnjaka što ima, kao da i nema a pored takvih sisa u gaće joj nisam imao kad ni gledat jer mi se gubio zavoj pod gumama. Zauzela je neku pozu, štojaznam, ka bauštelac kad pred kraj radnog vremena u mješalicu baca zadnju lopatu pijeska... uvijena sva. Pogled joj nekako ka da se zaljubila u mene a ja je odbio (a odbio bi je inače ko Cigo bakar), uglavnom čudan. Normalno, uvijek sva mora biti mokra. Ka da je alergična na fen i suvo. Ta suve šljive umoči u vodu prije neg ih krene jesti, ne znam. Stalno ozbiljna, ka porezna. Zadnji put se pošteno nasmijala kad joj svekrva umrla. Prst joj uvijek u ustima, glođe ga ka dabar trupce. Kad je sama onda je ozbiljna a kad su njih tri na plakatu, onda se sve tri smiju ka da su travu pušile u špajzi bez ventilacije... normalno, sve tri u gaćama i grudnjacima... pa ti motaj u zavoju.

Reklama mora biti jednostavna. Bez slika... nek na sredini piše:

- "Prodajemo gaće i grudnjake u svim bojama!"

... i dolje broj telefona.

Kako je krenulo, samo je pitanje dana kad će nas Nepalac zaustaviti na cesti i reći:

- Dobar dan gospodine, molim vas prometnu i vozačku? Jeste li konzumirali alkohol?

Jedina "veza" tada, neće biti ni prijatelji ni kumovi ni rođaci iz policije... nego mi sami:

- O Mile moj dobri i premili pa to si ti! Pa što me se ne sjećaš, dok si radio u Woltu, naručiva sam hrane ka za slavonsku svadbu. Pa jel se sjećaš, skuterom si dovuka piletine više neg što šumarija trupaca iz šume izvuče... punica je voljela jesti avijaciju, možda je zbog nje i umrla Bogu fala... a sve narudžbe preko mene išle. Skuter kad ti je riknuo pa sam te prednjim branikom gurao uzbrdo! Se sjećaš? Još sam ti gurajući dobacivao "Jebo vas onaj ko vas dov..." ovaj, dobacivao sam "Ništa ti ne brini, idemo kod skuter-mehaničara!" Pa jel me se sjećaš?

Možda je ipak najbolje odma u čelo... a i do sad se pokazala kao najbolja, uvijek upali i otvara sva vrata... stara dobra:

- A gdje si ti bio 91-e pička ti materina!?

Kad me netko pita kako je na gradilištu

Nas je na gradilištu 5ero , 4 nacije sa 3 kontinenta, 3 boje kože.
2 Kosovara, 1 Bangladešanin, 1 Gambijac i ja.

Kosovari međusobno pričaju na albanskom. Gambijac i Bangladešan na engleskom. Jedan Kosovar i ja pričamo na hrvatskom. Nekad i ja kažem nešto na albanskom, pogotovo kad vidim da rade nešto na brzinu pa zajebu ("Kadolje ćivša ga ćaća!" - u prijevodu na hrvatski "Pomalo jeba ga ćaća!") Sa svima drugima pričam na engleskom.

Kad smo nešto ljuti, svi psujemo na svom materinjem jeziku pa kad nas netko sluša sa strane, zvučimo ko meksička sapunica. Na marendi (gablecu) svako s mobitela pusti svoje pjesme... to trebate čuti... zajedno to zvuči ka parenje bijesnih lisica s veprovima niske inteligencije. A da vidiš kriterij ženske ljepote... ono što je nama muškarcima u HR lijepa žena, ta u Bangladešu i Gambiji ne bi stajala na golu šestoligaša. Bez brige, pokazali su oni meni i njihove ženske... isti slučaj, via NK Žuta Lokva. Što se hrane tiče, samo Bangladešanin odskače... on kad otvori onaj svoj taperver, vrapci se drže golubovima za noge da ne padnu na zemlju... pa to je toliko tih azijskih začina u hrani da tice padaju.

Kviskoteke se igram svaki dan jer kad me nazovu da nečega fali, onda pogađam:

- Reci?
- Bzzzz Bzzzzzz
- Bušilica vam treba?
- No... Bzzzz Bzzzzzzz
- Štemalica?
- Nooo... Dum Dum is štemalica
- Pa što vam treba u pm!?
- Bzzzzzz- Bzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
- Pa tako mi reci, s dužim Z... produžni kabel!
- Yes!

Ne znam... što se nas svako malo netko sjeti uspoređivati s Danskom... pa su nas tako ove godine usporedili kao... kao kod nas djeca od roditelja odlaze u 32. godini života a eto u Danskoj već sa 18 odlaze od kuće i roditelja. Ne jebe nikog to što Danci i mi vodimo totalno različite načine života, kulturološki smo 2 različite galaksije i totalno suprotni i samim tim neusporedivi... al eto... oni zlatni mi eto zakurac

Pa jebem ti mater, ja da sam rođen pod danskim životnim standardom, ja bi s 3 godine otišao od kuće i roditelja. Sa 4 bi već imao dijete, sina recimo... išao bi s njim u vrtić, ja i sin zagrljeni. Kod kuće žena pita kad ćemo na more, odgovaram - što ćemo na more kad ne znamo plivati! U četvrtom osnovne bježim sa sata jer imam roditeljski, mali mi krenuo u 1. razred. U šestom razredu tragedija, zove me puničina razrednica, punica pala pijana iz autobusa na srednjoškolskom maturalnom putovanju u Češkoj, upitna joj matura. U 8. razredu me umjesto puberteta lovi kriza srednjih godina, kupujem motor i rastajem se. Motor zapljenjuje banka, nisam vratio kredit koji sam podigao još kad sam živio s roditeljima. Živim boemski i razmišljam o povratku kući. Imam 32 godine.

Samo je pitanje dana kad će se naći neki pametnjaković i usporediti nas s Egipćanima... pa će biti - "Evo vidite, Egipćarac se ne žali na +62 da mu je vruće... a mi... mi već na +38 krenemo kukat!"

ili... "Evo vidite, Eskim u potkošulji peca ribu na -54 a kod nas se na -10 nose zimski kaputi!"

To to!

Svi vi koji živite u Zagrebu, vi ste zakinuti za jedan veliki narodni običaj koji se zove "Spremanje za Zagreb".

To "Spremanje za Zagreb"... kad se samo sjetim kad bi ćaća i ja 80tih godina išli u Zagreb. On se ka i ja, tuširao inače samo nedjeljom jer tad smo se tuširali samo nedjeljom... zašto? - pa zato što ja u ponedjeljak idem u školu a on u novi radni tjedan, što se imaš tuširati svaki dan jelde.

E... al kad se išlo u Zagreb, e onda smo se svi tuširali dan prije, bez obzira koji to dan bio. To je bojler gorio ka svjetionik, palio se 3 dana prije. Šampona se trošilo ka alfa ulja. Ćaća bi nakon tuširanja odma obavljao brijanje a onda kad bi grunuo 7 dlanova Ralona na obraze... muve bi u kuhinji padale u nesvjest. Ćaća kad bi izaša iz kupaone, mi bi svi gledali u njega jer ga ne bi poznavali.... izgleda je tolko lijepo da se mati svaki put zaljubila kad se ovaj sređiva za Zagreb. Cipele kad bi obuo, ja sam se uvijek pita od kud mu te cipele, nikad ih nisam vidio... on bi mi reka "To su cipele za u Zagreb!".... jebate, i cipele je ima za u Zagreb.

Poslije njega, na red bi došao ja. Kad bi ušao u kupaonu nakon ćaće, to je vlage bilo, vrganje si s plafona moga brati. Miris Ralona se širio selom, čuo bi ljude gdje kašlju... onda moš mislim kako je meni bilo. U bojleru tople vode bilo možda deci ipo, ćaća skurio sve... pa je onda mene tješio sa "Ja sam se ka mali non stop kupa u ladnoj vodi, moš i ti jednom!"... onda bi se mati proderala na njega pa mi sa špareta donijela lonac pun vrele vode i napunila mi kadu. Kad bi se okupa, i ja bi uzeo taj jebeni Ralon, nako malo pazuhe plahnuo... dan danas mi ispod pazuha ne rastu dlake.

Poslije mene i ćaće, dlaka je na podu bilo za 2 pulovera. Ka da nas je brenerom netko popalio. Nauljeni, namazani, namirisani... ćaća da se u Ogulinu pao, otkliza bi nako nauljen do Karlovca.

Pisao bi ja još... al nemam vremena, moram se ići tuširat... brijat...

Neki dan odem kući u Liku. Mati zaklala frižider. Išla nožem čistiti ledenicu, nož proletio, probila plin. Sjedi u kuhinji, oplakuje frižider. Reko jebeš frižider, kupćemo novi. Veli ona da vakog nećemo naći nikad jer ovaj je radio 42 godine. 42 jebene godine!?!?!?

Sunce ti jebem, frižider radio 42 godine!!! Danas nove stvari crknu u autu dok ih iz trgovine voziš kući. U ponedjeljak ti prodaju uređaj a u utorak ovlašteni majstor stavlja prvi pečat u garantni list

Nego, imamo mi u Lici još tih starih uređaja. Imamo šparet, pola struja pola plin, normalno marke RADE KONČAR, star... što ja znam... taj je s Teslom šljive brao. Ja otkad znam za sebe znam i za taj šparet. Ćaću kad smo sahranjivali, ja gledam ko to drži mater pod ruku, ono Rade... plače mati, plače i Rade, viče "Kome ću ja u 4 u jutro kavu kuvat, kome!?!?". 44 godine radi, nikad na bolovanju nije bio.

Usisavač, sve poispadalo s njega... konture mu se samo naziru... neugledan... olinjao... al kume, to je motor unjem od 77 kilovata, a ne danas ovi šupak usisavači od 250 vati. Ovoga kad upališ navečer, struja u cijelom selu žmirka, trafostanica stenje. Prašina kad vidi da se kabel iznjeg izvlači, sama iz tepiha izlazi. Od vrećica, unjem stoji još ona prva što je s njom iz trgovine izašao. Štoš mijenjat vrećicu, nakon 50 godina rada tek je na pola puna... ima mjesta još za pola Sahare... enti mater, galaksiju držimo unjem.

Gledam ove današnje pegle, 44 funkcije imaju... ova koju mi imamo, samo jednu - za peglanje. Osim velikog UKLJUČ. tu je i ISKLJUČ., čisto da znaš kad je upaljena i li ugašena. Temperatura se provjerava tako da pljuneš u nju. Ako je šišneš na najjače, otapa snijeg s krova. Kad je isključiš, još 9 dana moš peglet dok se ne ohladi. Ako baš oš da se brzo oladi, okreneš je pa skuvaš kavu na njoj... i to se radilo.

RIZ-ov televizor Grand Color bi i danas radio da ga nisu frekvencijama čime li već sjebali. Pa kad bi u bolnici rendgen uređaj rikno, na taj su televizor radili preglede. A tek statički elektricitet kad ga ugasiš - nikad nas komarci nisu grizli, svi bi bili mrtvi ispred ekrana.

Da... sad sam se sjetio, pokojni frižider je bio GORENJE... a prije 42 godine moga je biti ili Gorenje ili Obodin... trećeg nije bilo.

Nek vas u 2024toj ne izda auto... za godišnji na more ošli dabogda a vi s mora u planine... napili se i zapjevali koji put... smijali se i plesali... ni jednu feštu odbili... prekovremeni ni jedan odradili... njiva vam rodila... apartmani vam se oturistili... internet vam ne trzao... san vam čvrst bio... djeca vam vesela, pametna i zdrava bila!!!

Ajmo konobar rastoči pelin ljudima!!!

Živjeli!

(Onim zlima... punica vam u Jehovine prešla, svaki dan vam u goste dolazila!)

Prekjučer kad je mobitel zacvilačio s porukom od 112... mislio sam da Putin u Kraljevici pajserom skida blato s gusjenica tenka. Uzmem mobitel u ruke, gledam ono crveno bljeskanje, piše ALERT ALERT... reko jebem ti mater, kud sam sinoć išao na porno sajt, sigurno sam kliknuo na krive sise pa pobrah virus na mobitel... on i dalje cvilači i bljeska, nudi mi da kliknem "U redu". A što je "u redu" govno mi se u meni smrzlo, al reko kliknut ću pa makar mi to bilo zadnje na mom Šaomiju... i kliknem... i sve to prestane... nastupi mir.

Sad ja razmišljam u tom miru, pa jebem ti živote majku, oni mene obavještavaju da će u 1. mjesecu pasti snijeg i to do 30 cm te da će puhati orkanska bura. Ja ka da sam rođen na Maldivima pa me s tamićem prije 2 tjedna dovezlo vamo, stojim polugol u gaćama od listova palme s prepariranim fazanom na glavi, u šlapama od leđne peraje sabljarke... pa eto nemam pojma o vremenu u HR.
8ipo milijuna eura je koštalo to da bi oni javili kako će u 1. mjesecu pasti snijeg!!!... i puhati bura!!! Pa sunce ti jebem žarko! A da ne govorim tek o godini kad oni to uvode - 2024te! Pa krutejebo, u kauflandari već 20 godina moš platiti karticom... kad ne platiš račun za telefon, već 20 godina ti teleoperater pošalje poruku da si dužan... a ovaj trust mozgova u 2024toj skuri 8 500 000 eura za REVOLUCIONARNI SMS u kojem mi javljaju da će pasti snijeg u 1. mjesecu... i to kraj svih mogućih prognoza koje imamo na mobitelima.

Nek mi samo jave da u 7. mjesecu slijedi toplinski udar... odma zovem tetku na Maldive da mi pošalje manjeg fazana i lakše gaće.

Aaaaaa živote zaprško bez brašna...

To u šumi radim toliko rijetko da se slobodno može smatrati endemskim događajem.

Naime, jučer sam kao i svakog dana bio na gradilištu, no ovo je gradilište posebno po tome što je u šumi. Nakon nekog vremena morao sam krenuti na drugo gradilište i tu nastade problem. Samo što sam sjeo u auto, osjetio sam izuzetno neugodan osjećaj u donjem dijelu trbuha, koji je poslao električni impuls u mozak, koji je zatim pristupio matematičkom računanju a rezultat je bio sasvim jasan i nedvosmislen - nema šanse da se na vrijeme dočepam wc školjke i pokenjam. To je značilo samo jedno - pravac šuma!

Spretno poput antilope, u svega 4 elegantna skoka, našao sam mjesto koje priliči tako svečanom događaju... te čučnuo. Kako sam čučnuo, tako mi ligamenti u koljenima zaškripaše ka rerna na starom šparetu. Zvuk "ŠKLJOC" koji se čuo, uvelike bi obradovao neke montažere namještaja jer bi to značilo da je nešto leglo u ležaj no kod mene je to "Škljoc" značilo iskakanje zadnjih 7 pršljenova. U svoj toj muci uspio sam navući i osmijeh... i to samo zato što mi je trava šlakljala jaja. Iskreno, meni je žao što vi žene ne možete doživjeti da vam trava škaklja jaja jer osjećaj je neopisiv. Uglavnom....paralelno se zatvoriše i sve krvne žile jer sam se sav preklopio. Cijelo vrijeme me je gledala i jedna ptica koja uopće nije htjela odletjeti. Svako malo bi izdužila vrat znatiželjno-začuđeno gledala iza mene te svako malo kao da bi se krilom prekrižila. Nije mi bilo jasno zašto se tako ponaša, no dobro, ptice su to.

Nakon obavljenog posla, digoh se naglo. One žile se odčepiše a meni pade mrak na oči. U onom mraku sam samo ponavljao "Ne radi korak u nazad, ne radi korak u nazad!". Kad mi se pred očima razdanilo, okrenuo sam se i upro pogled iza sebe. Prvo sam glasno rekao "Dobar dan! "jer sam mislio da leži čovjek... mobitelom krenuo zvati građevinsku inspekciju, reko netko bespravno gradi... a onda sam se sabrao i napokon skužio zašto se ptica krilima križala.

Priroda je čudo. Tako opuštajuće djeluje da će lovci pomisliti kako su dinosauri još živi.

Treba to češće... a bogam i oću... ma koji TOI-TOI i ona plava boja unjem... pa bolje s pticom biti dobar neg da ti guzica bude plava!

Kako legalno izbjeći vojni rok!

Evo nama našeg vojnog roka nazad. Gledam što sve kombiniraju pa tako govore da bi vojni rok trajao 3 mjeseca, ročnici bi imali plaću 700 eura mjesečno i išao bi im radni staž za ta 3 mjeseca iliti 90 dana.

Kako izbjeći 90 dana vojnog roka?
Već vidim:
- Halo!
- Halo
- Trebao bi gospodina poručnika Bezvoljkovca!?
- Bezvoljkovac na telefonu
- Vojnik Stražić ovdje!
- Reci Stražiću
- Otvorio sam bolovanje gospodine poručniče!
- Bolovanje?
- Točno gospodine poručniče!
- A služenje vojnog roka?
- Gospodine poručniče, vojni rok ni malo neće patiti
- Pojasni?
- Gledajte gospodine poručniče... za početak vojnog roka, idem 40 dana na bolovanje. Zatim, računam da će mi umrit baba, to mi je još 5 dana slobodno jer je baba daleko... krv ću dati, to je još 3 dana... već sam na 48 dana. Ženim se, još 3 dana... odma rastava, još 3 dana, to su već 54 dana. U 3 mjeseca ima 12 nedjelja, sve su neradne, to je već 66 dana a ostalo mi i 17 dana porodiljnog za dijete iz prvog braka i eto nas na 83 dana
- Stražiću... ispada da ćeš ti samo 7 dana guliti vojni rok
- Gospodine poručniče, pa što ću ja biti jedini koji nije bio 7 dana na redovnom dopustu?
- Stražiću... Plenković je za tebe goli kurac!
- Razumijem gospodine poručniče!!!