Utapanje

Utapanje je ozbiljan uzrok invalidnosti i smrti.

Definicija: smrt nastala zbog asfiksije (nedostatak kisika u tkivima)
tijekom potapanja u tekućini, najčešće vodi, ili u roku 24 sata od
potapanja.

Klasična slika u kojoj žrtva bespomoćno zapomaže i lupa na sve strane u
vodi zapravo se rijetko vidi. Češći scenariji su da samo plutaju na
površini vode ili tiho nestanu ispod površine.

Tipični scenariji uključuju malo dijete koje je kratko vrijeme bilo bez
nadzora ili adolescent koji pluta na površini, te ronilac koji nije
izronio. Rjeđe se radi o posebnom obliku zlostavljanja djece.

Rezultat žrtve ovisi o mnogo čimbenika: dobi žrtve, vremenu provedenom
pod vodom, temperaturi vode, vrsti vode (slatka ili slana),
onečišćenosti vode, simptomima i pridruženim ozljedama (osobito glave i
vratne kralježnice), prisutnosti drugih aspiriranih tvari, medicinskih
stanja koje osoba ima od prije, vrsti i brzini medicinske pomoći i
odgovoru na reanimaciju.

Žrtve utapanja dijele se u 4 skupine prema fizikalnom nalazu:
1. asimptomatski,
2. simptomatski – poremećeni vitalni znaci (pothlađenost, ubrzan rad
srca, usporen rad srca i dr.), osjećaj uplašenosti, ubrzano ili otežano
disanje, metabolička acidoza (snižen pH krvi koji može biti i bez
simptoma), promjene stanja svijesti i neurološki deficiti,
3. kardiopulmonalni arest – ne diše, nema pulsa (na EKG-u asistolija,
ventrikularna tahikardija bez pulsa ili fibrilacija te izrazito usporen
rad srca)
4. vidljivo mrtrva osoba – normalne tjelesne temperature bez pulsa (EKG
– asistolija), ne diše, mrtvačka ukrućenost, plava boja kože i
sluznica, bez vidljive funkcije središnjeg živčanog sustava.

Neke češće situacije i rizici utapanja:
- u kadi kod djece koja su mlađa od godinu dana, a događaju se kod
kratkotrajne odsutnosti roditelja, iako mogu biti i oblik zlostavljanja.
- u bazenima kod djece predškolske dobi.
- u jezerima, rijekama, moru kod mladih i oraslih, a tipično je da se
90% dogodi u blizini granica sigurnosti; tu se radi i o ozljedama glave
i vratne kralježnice kod skokova u vodu, a u mnogim slučajevima otkrije
se dodatni utjecaj alkohola ili nekih lijekova.

Kod svih spomenutih uzroka zajedničko je da treba paziti i na bolesti
koje pojedinac već ima, osobito: poremećaje s cerebralnim napadima,
infarkt srca ili sinkope, slabu neuromišićnu kontrolui ili druge
neurološke bolesti, depresiju i sklonost suicidu, panične pormećaje,
šećernu bolest i hipoglikemije.

Povećan rizik postoji vezan za sportove i aktivnosti na vodi, osobito
uz osobni brod: slaba procjena situacije i zloporaba alkohola i
lijekova, ozljede glave i vrata vezani uz surfanje, skijanje na vodi i
vožnju jet ski vozila, zatim ronjenje i tipične ozljede vezane za njih
(ubode, ugrize, oštećenja kože i dr.).

Što učiniti kada se susretnete s utopljenikom?
Odmah treba nazvati Hitnu medicinsku pomoć (HMP). Ako se sumnja na
ozljedu glave ili vrata (a gotovo uvijek treba sumnjati) treba žrtvu uz
što manje pomicanja izvaditi iz vode (posebnu pozornost posvetiti
vratnoj kralježnici) i premjestiti ju na sigurno mjesto te početi
osnovnu reanimaciju (CPR) – osigurati dišni put, umjetno disanje i
masažu srca.

Ako žrtva ima znakove promjene svijesti, a diše, treba provjeriti usnu
šupljinu i očistiti je od povraćenog sadržaja, blata, trave i sl. da bi
se izbjegla mogućnost aspiracije (udisanja stranih tvari u pluća) i
zatim osigurati dišni put te ako je disanje regularno postaviti je u
bočni položaj. Svaki pritisci na pluća kako bi se izbacila voda iz njih
se ne preporučaju, treba što prije pristupiti mjerama CPR-a. Žrtvu
treba i utopliti – skinuti mokru odjeću i umotati u suhu deku ili
slično.

Prevencija je najvažnija!
prevencijaA najvažniji korak u prevenciji je edukacija populacije.
Djeca, osobito manja, moraju cijelo vrijeme biti pod nadzorom uz
korištenje pomagala za plivanje (kao napuhane rukavice, prsluk).

Svi bi bazeni trebali imati ogradu kako bi djeci bio ograničen pristup
bez nadzora odraslih. Uz to djeca bi trebala pohađati sate plivanja.
Sve osobe koje posjeduju brod ili neko plovilo trebale bi znati plivati
te izbjegavati uzimanje alkohola za vrijeme boravka na brodu. Također
bi trebali biti uvježbani kako postupati u slučaju jakih vjetrova,
valova i sl. nepogoda.

Prije skakanja u vodu ljudi trebaju biti podučeni da moraju provjeriti
dubinu vode te da tijekom aktivnosti u vodi ne piju alkohol ili neke
lijekove koje utječu na funkciju svijesti. Osobe s nekom bolesti kojima
plivanje predstavlja bilo kakav rizik (epilepsija, šećerna bolest,
bolesti krvnih žila srca, poremećaji neuromišićne funkcije) trebale bi
imati dodatan nadzor za vijeme aktivnosti u vodi. Nitko ne bi trebao
plivati sam i na osamljenim mjestima.

izvor t.portal


Mislim da je korisno bar za pročitati:)

Vjenčanica je povukla u rijeku pa se utopila











Čuo se vrisak, a potom je nesretna mladenka, koja
se fotografirala, pala u vodu. Vjenčanica, u koju je bila odjevena,
natopila se vodom i povukla je u rijeku. Nitko joj nije uspio pomoći.
Pronašli su je mrtvu nakon nekoliko sati.

Tridesetogodišnja Maria Pantazopoulos iz
Kanade poginula je na dan svog vjenčanja i to tijekom fotografiranja u
vjenčanici. Mladenka se poskliznula na kamen i pala u rijeku Oureau kod
Montreala. Njena haljina se natopila vodom i pod njenom težinom se utopila. Svjedoci nesreće se rekli kako je u trenutku pada žena vrisnula.



Nije uspjela uhvatiti ruku fotografa



Neki su joj pokušali pomoći, ali pad se odigrao prebrzo. Nije
uspjela ni uhvatiti ruku fotografa koji joj je pokušao pomoći. Načelnik
lokalne policije, Ronald McInnis, izjavio je kako je nesretnu ženu pronašao ronilac koji se sam ponudio da pomogne. Ali potraga je trajala nekoliko sati, piše Daily Mail.


Fotograf i njegov asistent su završili u obližnjoj bolnici, gdje se
oporavljaju od šoka. Maria Pantazopoulos udala se još 9. lipnja no tek
se sada odlučila na fotografiranje u vjenčanici kako bi imala
fotografije za uspomenu.

Prva pomoć kod utapanja



Sezona je ljetnih sparina i vrućina. Svi ćemo potražiti mjesto gdje
ćemo se rashladiti. Svake godine ima sve više slučajeva utapanja.
Najčešći uzrok leži u neznanju plivanja, skakanju u hladnu vodu i umoru.






Dva mehanizma




Osnovni postupci pružanja prve pomoći




1. Brzo i oprezno vađenje utopljenika iz vode




2. Pregled i procjena stanja utopljenika:




3. Održavanje i prohodnost dišnih puteva:




4. Održavanje disanja i krvotoka:




5. Kisik




6. Sekundarno utapanje i liječenje:





Dva mehanizma

Bez obzira na mehanizam utapanja
dominantan fiziološki poremećaj je akutna hipoksija, koja s
progresivnom metaboličkom acidozom i hiperkapnijom dovodi do zastoja
srca i smrti.

Razlikujemo utapanje u slatkoj i slanoj vodi.

1. Utapanje u slanoj vodi: Kada morska voda prilikom
   utapanja dođe u pluća, nastaje razlika u osmotskim tlakovima. Sol
   velikom brzinom dolazi u krv, a voda u pluća. Zbog toga nastaje vrlo
   opasan plućni edem.
   
2. Utapanje u slatkoj vodi: Kad u
   pluća uđe slatka voda, poremećaj je obrnut. Slatka voda velikom brzinom
   dolazi iz pluća u krv. Nastaje hipervolemija. Krv se razrjeđuje i
   smanjuje se koncentracija elektrolita: natrija, klora, kalcija,
   magnezija, a zbog hemolize (raspada eritrocita) povisuje se razina
   kalija.
   

Bez obzira na mehanizam utapanja dominantan
fiziološki poremećaj je akutna hipoksija (nedostatak kisika), koja s
progresivnom metaboličkom acidozom (pH krvi je nizak) i hiperkapnijom
(povišeni ugljični dioksid u krvi) dovodi do zastoja srca i smrti.

Značajno je da oko 10-15% utopljenika umire sa "suhim plućima" jer
reflektorno suženje grkljana sprečava ulazak vode u pluća. To se
najčešće događa kod mlađih osoba, te u slučaju naglog ulaska u hladnu
vodu kad se podražuje živac koji dovodi do suženja grkljana (vagalni
refleks).





Osnovni postupci pružanja prve pomoći Od
životne je važnosti znati kako treba postupiti kada dođemo u doticaj s
utopljenikom. Važno je ostati smiren i ne oklijevati, budući da svaka
sekunda može biti presudna.




1. Brzo i oprezno vađenje utopljenika iz vode Prilikom klasičnog načina utapanja žrtva u paničnom strahu izvodi nesvrsishodne pokrete rukama kako bi se održala na površini. Pritom se mijenja težina tijela, te povremeno nestaje ispod vode i ponovno izronjava, gutajući znatne količine vode i zraka.
Ulazak
već i minimalne količine vode izaziva refleksno suženje grkljana, a
nerijetko i suženje bronha, ukoliko voda uđe u dublje dijelove dišnih
puteva. Dolazi do vrlo jakih bolova u prsnom košu. Nastala apneja
(gušenje i nedostatak zraka) dovode do kašlja. Ponovno otvaranje dišnih
puteva izaziva ponovni ulazak vode. Takva borba može trajati i do deset
minuta, a pritom valja biti oprezan.
Utopljenik će se spasiocu
uhvatiti oko vrata, vukući ga ispod površine. Ako je spasioc slabiji,
treba pričekati da se utopljenik umori, pa ga tek onda izvući iz vode.
Ako je spasioc slab plivač, onda treba pokušati utopljenika izvući
bacajući mu pojas za spašavanje, ili ga izvući na plovilo ili jastuk.
Uvježbani spasioc može početi sa oživljavanjem već u vodi primjenjujući
umjetno disanje usta na usta ili usta na nos. Utopljenika se izvlači
hvatajući ga za ruku, kosu, ispod pazuha.
Sumnja
na ozljedu vratne kralješnice zahtijeva stavljanje ovratnika već u
vodi, a utopljenik se izvlači tek kad se stavi na dasku ili
vakuum-madrac.




2. Pregled i procjena stanja utopljenika:

Ako vitalne funkcije nisu prisutne, valja pristupiti standardnim metodama oživljavanja.

Valja učiniti brz pregled koji je usmjeren vitalnim funkcijama.
Gleda se prohodnost dišnih puteva, poremećaji respiracije i
cirkulacije. Ako vitalne funkcije nisu prisutne, valja pristupiti
standardnim metodama oživljavanja. Utopljenik kod kojeg postoje uredne
vitalne funkcije (spontani rad srca i disanja), podvrgava se detaljnom
pregledu. Prati se stanje svijesti, mjeri tlak, temperatura. Palpira se
puls nad velikim krvnim žilama.
Ako je utopljenik pri svijesti možemo očekivati potpun oporavak. Valja
isključiti bolesti ili ozljede koje su mogle biti uzrok utapanju
(epilepsija, srčani infarkt). U 15-20% slučajeva uzrok utapanja je
akutno pijanstvo. Prilikom skakanja u vodu mogu nastati tupe ozljede
trbuha, ozljede glave i vratne kralješnice.
Prema iskustvima
američkih traumatologa od trojice spašenih utopljenika s ozljedom vratne
kralješnice, dvojica završavaju s kvadriplegijom (paralizom sva četiri
ekstremiteta). Valja uzeti u obzir i mogućnost ujeda ili uboda otrovnih
morskih životinja.




3. Održavanje i prohodnost dišnih puteva: Odmah nakon izvlačenja utopljenika na obalu valja pregledati usnu šupljinu.
Odstraniti iz usne šupljine mulj, vodu, blato, zubnu protezu. Ako je
trbuh distendiran (nadut) okrećemo utopljenika na bok i pritisnemo
gornji dio trbuha ili ga obuhvatimo rukama ispod trbuha i podignemo
nekoliko puta kako bi odstranili vodu iz trbuha.
Treba odmah
pristupiti mjerama oživljavanja (masaže srca i umjetnog disanja).
Kod bolesnika u besvjesnom stanju obavezno se mora učiniti endotrahealna
intubacija (postavljanje cijevi u grkljan da se lakše ventilira
bolesnik i da zaštitimo dišne puteve od ulaska sadržaja iz želuca).




4. Održavanje disanja i krvotoka:

Reanimaciju radimo i nakon 30
min, pogotovo kad je tijelo bilo u hladnoj vodi, jer su rezultati
pokazali da i kod utopljenika kod kojih je reanimacija započela tako
kasno bilo uspješnih rezultata upravo zbog pothlađenosti organizma.

Osnovni problem kod utopljenika je hipoksija (nedostatak kisika).
Zato valja odmah započeti s umjetnim disanjem usta na usta ili usta na
nos. Uvježbani spasioc će to raditi i u vodi. Kod skakača postoji sumnja
na ozljedu vratne kralješnice. Ne smijemo glavu reklinirati tj.
naginjati prema nazad, već je držimo u neutralnom položaju. Masažu srca
izvodimo kad utopljenika izvučemo van ili ga stavimo na čvrstu površinu.

Reanimaciju radimo i nakon 30 min, pogotovo kad je tijelo bilo u
hladnoj vodi (pothlađeno), jer su rezultati pokazali da i kod
utopljenika kod kojih je reanimacija započela tako kasno bilo uspješnih
rezultata upravo zbog pothlađenosti organizma. U organizmu koji je u
stanju pothlađenosti (niske temperature) usporeni su svi procesi, a
mozak treba manje kisika. Zbog toga su veliki izgledi u oporavak takvih
bolesnika i nakon odgođene reanimacije.




5. Kisik Davanje kisika sastavni je dio terapije.
Kad je pacijent pri svijesti dajemo kisik putem nosnog katetera. Kod
apnoičnih bolesnika (onih koji su bez svijesti i ne dišu), obavezna je
endotrahealna intubacija (uvođanje cijevi između glasnica u dušnik). Na
taj način možemo priključiti kisik i efikasno ventilirati bolesnika.



6. Sekundarno utapanje i liječenje:

Najčešći uzrok utapanja je neznanje plivanja.

Kod utopljenika koji su aspirirali vodu u 75% slučajeva dolazi do razvoja plućnog edema.
Pojava se naziva sekundarno utapanje. Češće se događa kod aspiracije
(udisanja) morske vode zbog razloga koje smo već prije objasnili.
Kašalj, ubrzano disanje, bljedilo, oznojenost, povraćanje ili besvjesno
stanje sumnjivi su simptomi. Od terapije daju se diuretici (lijekovi
koji pojačavaju mokrenje). Na taj način se odstranjuje suvišak tekućine.
Daje se i kisik.
Ovako zbrinutog utopljenika treba što hitnije
prebaciti u bolnicu. U bolnici ga treba zbrinuti i promatrati njegovo
opće stanje 24 sata. Nakon toga ako je sve u redu može se otpustiti
kući. Najčešći uzrok utapanja je neznanje plivanja. Također su česte
i traume - ozljede vratne kralješnice kod skakanja u plitku vodu. Prvu
pomoć treba prepustiti uvježbanom spasiocu ili dobrom plivaču. U
protivnom, postoji opasnost da slabijeg plivača utopljenik povuče za
sobom.

Kako prepoznati utapanje

Kako je sezona kupanja
počela, ponavljamo članak kojeg smo objavili još prošle godine, jer ako
se zahvaljujući njemu spasi samo jedan mladi život, svrha je ispunjena.


Novi skiper skočio je iz kokpita, potpuno obučen, i zasprintao kroz
vodu. Kao nekadašnji tjelohranitelj, neprestano je držao pogled na
svojoj žrtvi kada se ustremio prema paru koji je plivao između svog
usidrenog broda i plaže.

'Mislim da on misli da se ti utapljaš,' rekao je suprug svojoj ženi.

Međusobno su se prskali i onda je ona vrisnula, no sada su već stajali na pješćanom sprudu u vodi dubokoj do vrata.

'Dobro smo, šta on to radi?' upitala je, već pomalo ozlovoljeno.
'Dobro smo,' viknuo je suprug glasno, nastojeći ga odgurnuti valom, ali
njegov je skiper nastavio plivati snažnim zamasima.

'Miči se,' dreknuo je dok je sprintao između zapanjenih supružnika.
Neposredno iza njih, ni 3 metra dalje, njihova se 9-godišnja kćer
utapala. Sigurna iznad površine vode na rukama skipera, briznula je u
plač, 'Tatice.'

Kako to da je ovaj skiper znao – s udaljenosti od 15 metara – ono što otac nije mogao prepoznati s jedva 3 metra?

Utapanje nije divlje, s prskanjem i pozivom u pomoć kako to većina
ljudi očekuje. Skiper je stručno istreniran kako prepoznati utapanje uz
višegodišnje iskustvo. Otac je, s druge strane, učio kako utapanje
izgleda gledajući televiziju.

Ako vrijeme provodite na ili oko vode (a to smo svi mi), tada morate
biti sigurni da vi i vaša posada znaju što gledati kad god netko uđe u
vodu. Dok nije plačljivo uzvinukla 'Tatice', curica nije pustila ni
glas.

Kao nekadašnjeg spasioca obalne straže, ova me priča uopće nije
iznenadila. Utapanje je skoro uvijek naoko tihi incident. Komešanje,
prskanje i vikanje koje dramatično pokazuje (televizijsko) utapanje,
učinilo je da očekujemo nešto što ćemo rijetko vidjeti u stvarnom
životu.

Instinktivna utopljenička reakcija - tako je to nazvao doktor
Francesco A. Pia – je ono što ljudi čine kako bi izbjegli stvarno ili
moguće gušenje u vodi. A to ne izgleda kako to većina ljudi očekuje. Tu
je vrlo malo prskanja, nema komešanja, vikanja ili zvanja upomoć bilo
koje vrste.

Da shvatite kako tiho i nedramatično izgleda utapanje, razmislite o
ovome: To je drugi uzrok slučajne smrti djece do 15 godina starosti
(odmah iza prometnih nesreća). Od oko 750 djece koja će se utopiti
slijedeće godine, polovica će se utopiti na manje od 25 metara od
roditelja ili ostalih odraslih osoba. U 10 posto slučajeva odrasli će ih
zapravo gledati kako se utapaju, bez da shvaćaju što im se to događa.

Utapanje ne izgleda kao utapanje – piše Dr. Pia u jednom članku
magazina obalne strže 'On Scene Magazine', opisujući instinktivnu
utopljeničku reakciju

nauCAT©/Mario Vittone

Kako prepoznati utapanje (II)

Utapanje ne izgleda kao utapanje – piše Dr. Pia u jednom članku
magazina obalne strže 'On Scene Magazine', opisujući instinktivnu
utopljeničku reakciju:

1. Izuzmemo li rijetke okolnosti, utopljenici su fiziološki u
nemogućnosti vikati za pomoć. Respiratorni sustav namjenjen je disanju.
Govor je popratna ili prekrivena funkcija. Prije govora mora se izvršiti
puni udah.

2. Utopljenikova usta naizmjence tonu i ponovno se pojavljuju na
površini vode. Usta utopljenika nisu dovoljno dugo iznad površine vode
da bi izdahnule, udahnule i zvale za pomoć. Kada su utopljenikova usta
iznad površine, ona brzo udišu i izdišu jer njihova usta počinju tonuti
ispod površine vode.

3. Utopljenici ne mogu mahati za pomoć. Priroda ih instinktivno
prisiljava da ruke pružaju bočno i pritišću površinu vode prema dolje.
Pritiskanjem površine vode utopljenici dobivaju uzgon kako bi ustima
mogli dohvatiti zrak iznad vode.

4. Tijekom instinktivne utopljeničke reakcije, utopljenici ne mogu
svojevoljno kontrolirati kretnje ruku. Fiziološki, utopljenik koji se
koprca na površini vode ne može se prestati utapljati i svojevoljnim
pokretima zvati za pomoć, plivati prema sapasiocu ili dohvatiti komad
spasilačke opreme.

5. Od početka do kraja istinktivnog utopljeničkog nagona ljudsko
tijelo ostaje uspravno u vodi, bez dokaza o popomažućem radu nogu. Osim
ako ih se spasi, utopljenici se mogu boriti na površini vode od 20 do 60
sekundi prije nego potonu. (Izvor:On Scene magazine: jesen 2006.).

To ne znači da ljudi koji viču za pomoć i lamataju rukama nisu u
stvarnoj nevolji. Ponekad to prethodi instinktivnom utopljeničkom
nagonu, ali uglavnom ovakav vid stresa od vode ne traje dugo – no za
razliku od pravog utapanja, ove žrtve još uvjek mogu pomoći u vlastitom
spašavanju. Oni mogu zgrabiti sigurnosni pojas, uže i slično.

Pazite na ove druge znakove utapanja:
● Glava duboko u vodi, usta u razini vode
● Glava nagnuta natrag s otvorenim ustima
● Oči staklene i prazne, u nemogućnosti fokusiranja
● Zatvorene oči
● Kosa preko čela ili očiju
● Noge vise vertikalno bez da se koriste
● Forsirano duboko disanje (hiperventilacija) ili teško disanje
● Pokušaj plivanja u određenom smjeru ali bez napredovanja
● Pokušaj okretanja na leđa
● Ljestvičasto uspinjanje, rijetko iznad vode

Zato ako netko od posade broda padne u vodu i sve izgleda dobro,
nemojte u to biti presigurni. Ponekad su najčešće naznake utapljanja
kada to ne izgleda kao utapljanje. To može samo prividno izgledati da
utopljenik ide kroz vodu i gleda prema palubi.

Jedan od načina da budete sigurni u to što se događa je da osobu u
vodi pitate da li je u redu. Ako može odgovoriti, vjerojatno je. Ako
samo prazno gleda u vas, najvjerojatnije imate manje od 30 sekundi da
dođete do njega. I zapamtite, djeca rade buku dok se brčkaju u vodi. Ako
su tihi, otiđite do njih i provjerite zašto.

Prije skakanja u vodu ljudi trebaju biti podučeni da moraju
provjeriti dubinu vode te da tijekom aktivnosti u vodi ne piju alkohol
ili neke lijekove koje utječu na funkciju svijesti. Osobe s nekom
bolesti kojima plivanje predstavlja bilo kakav rizik (epilepsija,
šećerna bolest, bolesti krvnih žila i srca, poremećaji neuromišićne
funkcije) trebale bi imati dodatan nadzor za vijeme aktivnosti u vodi.
Nitko ne bi trebao plivati sam i na osamljenim mjestima.

Odricanje od odgovornosti: Gledišta i mišljenja koja je iznio autor
nisu neophodno stavovi Državnih uprava za zaštitu i spašavanje ili
Nacionalne središnjice za traganje i spašavanje.

nauCAT© / Mario Vittone

Tragedija u Zagrebu
Ušao se u Bundek okupati i više nije isplivao

Muškarac u dobi od 49 godina ušao je sinoć između 20 i 21.30 sati u jezero Bundek s namjerom da se okupa. No, kako je izvijestila policija, muškarac nije isplivao.
Tijelo je nakon potrage pronađeno tek jutros.

Slijedi policijski očevid nakon kojeg bi trebale biti poznate okolnosti ove tragedije. 

Šta reći..Niti je počela sezona kupanja, niti je adekvatno vreme 20-21.30..
Pogotovo ako je neplivač..Ili je išao sa namerom...da se udavi...

Ma rano je za kupanje , temperatura Dunava ovde je 15 stepeni .

podbarac ::

Ma rano je za kupanje , temperatura Dunava ovde je 15 stepeni .

Naravno da je ladno..
Tragedija u Pologu 15-godišnji mladić se utopio slaveći kraj školske godine
Kraj škole je odneo još jedan mladi život...
Da li je alkohol uzeo pod svoje...,nemam reči.da niko nije bio uz tu decu.A roditelji da ih nisu nadzirali...
U Zagrebu je policija celo vreme bila uz mlade taj dan..da ne dođe do ovakvih kobnih posledica..

Ovo sa policijom je za pohvalu , neznam koliko roditelji mogu pomoci , mladi vole da su sami , alkohol je naj veci krivac za takve slucajeve .

Roditelji bili u kućiDijete im upalo u bazen, liječnici se bore za njegov život
Nesretan slučaj dogodio se u dvorištu jedne kuće u Valbandonu u Istri kada je dijete, bez nadzora roditelja, upalo u bazen. Trenutno se nalazi u kritičnom stanju, a liječnici se svim silama bore za život.
Prema dosad poznatim informacijama, nesretan slučaj dogodio se u srijedu oko 18.30 sati.

Dijete se igralo u dvorištu, bez nadzora roditelja, koji su se nalazili u kući. Nakon nekoliko minuta majka, 38-godišnja državljanka Italije, počela je tražiti dijete.

U tom trenutku kući se vratila i 62-godišnja vlasnica objekta, koja je ugledala dijete kako pluta u bazenu te ga je izvukla iz vode.

Dijete je prebačeno u pulsku Opću bolnicu u teškom stanju, opasnom po život.


Trenutak nepažnje..kobne posledice:(((

Utopio se
Ronioci na varaždinskom kupalištu pronašli tijelo 37-godišnjaka
Muškarac koji je nestao u četvrtak predvečer pronađen je mrtav na varaždinskom kupalištu.

Na varaždinskom kupalištu pronađeno je tijelo 37-godišnjeg muškarca.

On je nestao u četvrtak predvečer, a u petak oko 11 sati su ga mrtvog pronašli ronioci na udaljenosti oko 10 metara od obale.
malo ,malo neko ide na noćno kupanje,pa se udavi :((

Evo i ovdje kod basela,nasli utopljenog muskarca....ccc,pretpostavljam,praznik,popilo se,sudbina .

:((( na žalost..
Utapanje

Autor: dr Sonja Ilić

utapanje

Utapanje (utopljenje, udavljenje) označava prodor tečnosti u disajne puteve i asfiksiju (gušenje). Može nastati kao zadesno (neplivači, plivači zbog zamora, grčeva, panike, alkohola, infarkta, moždanog krvarenja, povrede kičme i glave pri skokovima u vodu), zatim samoubilačko (obično je kombinovano sa trovanjem ili ustreljivanjem nad vodom) i ubilačko (najčešće kao čedomorstvo).
Imerziona faza

Nastaje kada grleni poklpopac dospe ispod površine površine tečnosti. Umesto vazduha u disajne puteve ulazi tečnost, refleksno se zatvara larinks (laringospazam) i naglo prestaje ulazak tečnosti u disajne puteve. Unesrećeni ubrzano guta velike kolličine tečnosti koja odlazi u želudac, nastaje distenzija (širenje) želuca i potiskivanje dijafragme, pluća i srca prema vratu.
Sufokaciona fazaž

Počinje gubljenjem svesti, popuštanjem laringospazma i prodora tečnosti u pluća. Udahnuta tečnost se u disajnim putevima meša sa prisutnim vazduhom i sluzi stvarajući penu koja onemogućava razmenu kiseonika i ugljen-dioksida u alveolama. Svaki udah produbljuje asfiksiju, disanje uskoro prestaje, ali srce još radi. Srčani zastoj nastaje 3-5 minuta tokom sufokacione faze.
Kako reagovati

Izvlačenje utopljenika obavljaju osobe koje su dobri plivači i/ili osobe sa priručnim sredstvima (daska, gumene lopte, pojasevi za spasavanje i dr.). Davljeniku treba prići sa leđa pošto se uplašena i uzbuđena osoba refleksno hvata za spasioca pa se može desiti da ovaj ne može plivati te mogu obojica nastradati. Posebno treba biti oprezan ako je u pitanju snažna osoba, i tada je najbolje sačekati da se umori pa mu tek onda prići. Davljenik se izvlači tako što se hvata za kosu, ispod vrata ili pazuha, a pri tom se vodi računa da mu glava bude iznad površine vode.

Oceni se da li je unesrećeni živ palpacijom pulsa arterija vrata ili butine i da li diše (pokreti grudnog koša). Ako je unesrećeni živ, brzo se uklone strani predmeti iz usta i ždrela (proteze, mulj, trava i dr.), osoba se postavlja u nagnuti položaj glavom nadole i u bočni položaj (unesrećeni je verovatno u komi i može da aspirira vodu koja izlazi iz želuca).

Ako srce ne radi i nema spontanog disanja, unesrećeni se okreće na stomak, reanimator ga obuhvata s leđa i rukama ispod abdomena, podiže abdominalni deo i voda iz želuca naglo izlazi.

Ne treba čekati da i poslednja kap vode izađe, već unesrećenog okrenuti na leđa i početi kardiopulmonalnu reanimaciju. Veštačko disanje sprovodi se uduvavanjem izdahnutog vazduha reanimatora metodom usta na usta ili usta na nos. Usne bolesnika se očiste od stranog sadržaja, preko njih se postavlja maramica ili nešto slično. Reanimator se nalazi sa strane bolesnika, jednu ruku podvuče ispod vrata (i nešto niže), podiže vrat bolesnika da glava spontano pada niže i nazad temenom prema leđima. Palcem i kažiprstom druge ruke zatvori nozdrve, dlanom iste ruke pritiska čelo i gura glavu što više dole i nazad da brada zauzme najviši položaj. Duboko udahne, prisloni usta na usta bolesniku i uduvava vazduh pazeći da je obuhvatom svojih usana pokrio obim usana bolesnika, jer se tako izbegava gubitak vazduha. Zatim reanimator oslobađa usta bolesnika da omogući da uduvani vazduh spontano izađe. Prvih desetak uduvavanja izvede se brzo i uzastopno a zatim se uduvavanje nastavi ravnomerno u ritmu normalnog disanja (12-14 u minuti). Provera uspešnosti uduvavanja se ocenjuje pojavom sinhronih pokreta grudnog koša.

Spoljnu masažu srca treba započeti odmah čim prestane ili jako oslabi rad srca. To se može ustanoviti po tome, što se ne može napipati puls na arterijama vrata, ruke ili noge, a povređenom su proširene zenice i poprimi mrtvački izgled. Izvodi se ravnomernim i snažnim pritiskom u predelu spoja gornje dve trećine i donje trećine sternuma (grudne kosti). Potiskivanje sternuma prema kičmi 3,5-5 cm prenosi se na srce. Osoba koja pomaže reanimatoru podigne bolesnikove noge da se što više krvi premesti prema srcu i mozgu. Oko 2 cm iznad kraja grudne kosti postavi se koren dlana jedne ruke i preko njega koren druge ruke. Ruke su ispružene u laktovima a ramena se nalaze iznad grudne kosti, jer se tako težina tela reanimatora prenosi na njegove ruke, da bi kompresija srca bila efikasnija. Prsti položene ruke ne dodiruju grudni koš. Ruke se ne odvajaju od predela grudne kosti pri narednim kompresijama. Ritam kompresija iznosi 80-100 u minuti, a posle svake pete kompresije obavlja se jedno uduvavanje vazduha i u tom trenutku se kompresija ne izvodi. Ako reanimaciju izvode dve osobe, uz isti ritam kompresija srca obavljaju se dva uzastpona uduvavanja na svakih 15 kompresija. Provera uspeđnosti obavlja se posle jednog minuta reanimacije.

Znaci uspešnosti reanimacije: palpira se puls na arterijama vrata ili noge, zenice nisu maksimalno dilatirane (proširene), popravlja se boja kože, javlja se mišićni tonus, grudni koš se spontano i ritmično pokreće.

Ako je reanimacija uspešna, bolesnika postaviti u koma položaj (na bok), osušiti i utopliti i uz pratnju transportovati u bolnicu.

Petero mrtvih u tri dana
Crni niz utapanja, policija izdala savjete za sigurno kupanje

Od petka do nedjelje je policija na području Varaždina, Đurđevca i Čakovca morala intervenirati u pet slučajeva u kojima je došlo do utapanja kupača koji su se kupali na jezerima, rijekama ili u šljunčari, zbog čega su izdali savjete za sigurno kupanje.
U nedjelju su ronioci Interventne jedinice policije Koprivnica iz jezera Čingi Lingi, pored Đurđevca, izvukli tijelo 46-godišnjeg muškarca. Policija je izvijestila da je tijelo izvučeno oko 17.20 sati na jezeru Čingi Lingi, na udaljenosti 10 metara od obale na dubini od 5 metara. Pretpostavlja se da se nesretni I. B. (46) iz Virovitice utopio za vrijeme kupanja.

Utopio se 28-godišnjak

I PU međimurska je izvijestila da se u nedjelju oko 16 sati, u Ivanovcu na šljunčari u Ulici Preloge, prilikom kupanja utopio 28-godišnjak iz Čakovca.

Smrt su konstatirali djelatnici Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Međimurske županije. Mrtvo tijelo pregledao je mrtvozornik te nije pronašao tragove nasilja. Utvrdio je da je smrt nastupila uslijed utapanja i izdao je dozvolu za ukop.

Tri utapanja na području Varaždina u tri dana

S obzirom na utapanja koja su se dogodila na području Varaždinske županije (u petak, subotu i nedjelju pronađena su mrtva tijela 37-godišnjaka, 51-godišnjaka i 39-godišnjaka), policijska uprava varaždinska je izdala savjete kupačima za sigurno kupanje.

Navode kako građani moraju biti svjesni kako kupanje u rijeci, jezeru i moru skriva brojne opasnosti, pa apeliraju na građane da za kupanje koriste uređena kupališta koja su pod nadzorom. Nikako nije dobro koristiti za kupanje rijeke, jezera ili šljunčare koji nisu uređeni za kupanje i koji se ne nalaze pod nadzorom stručnih službi.

Poručuju i da djeca nikako ne bi smjela ići na kupanje bez prisutnosti roditelja, te da bi neplivači ili osobe koje slabije plivaju obavezno trebali koristiti pomagala za plivanje. Nije poželjno plivati najmanje jedan sat nakon obroka, ukoliko se konzumira alkohol, a u vodu plivač nikako ne bi smio ulaziti vruć niti bi smio skakati u vodu nepoznate dubine. Izbjegavajte plivanje u samoći,
a ukoliko u vodi primijetite nekoga u nevolji, odmah potražite pomoć i drugih osoba ukoliko su one u blizini.

Dječak umro od tzv. „suhog utapljanja“ nakon povratka kući s bazena
Johnny Jackson, 10-godišnji američki dječak iz Južne Karoline umro je kod kuće od posljedica tzv. „suhog utapanja“, više od sat vremena nakon što se vratio s plivanja i otišao kući s majkom.
Ovakav tužni događaj skreće pozornost na činjenicu da se nažalost, može umrijeti od posljedica utapanja satima nakon što osoba bude potopljena u vodi.

Johnnyjeva majka je izjavila: „Nisam znala da dijete može hodati, pričati, a istovremeno imati pluća ispunjena vodom.“



Johnnyju je voda ušla u pluća dok je plivao u bazenu u mjestu Goose Greek, Južna Karolina. Nije pokazivao znake respiratornog zastoja, ali je imao nezgodu u bazenu. Nakon plivanja je otišao kući s majkom i sestrom. Johnnyjeva majka kaže da ga je kupala i da joj je priopćio kako je pospan. Kad ga je kasnije obišla, lice mu je bilo prekriveno „spužvastom bijelom tvari“. Hitno je prevezen u bolnicu, ali bilo je prekasno…

Prema posljednjim podacima, 2005. je 3.600 Amerikanaca umrlo od posljedica utapanja, uključujući i mali postotak onih koji umru 24 sata kasnije, od posljedica ulaska vode u respiratorni sustav. Od tog broja značajan je udio djece koja umru od posljedica kupanja. Dr. Daniel Rauch, pedijatar u New York University Langone Medical Centru skreće pozornost na tri bitna znaka, na koje roditelji i skrbnici trebaju paziti: teškoće pri disanju, izrazita pospanost i promjene u ponašanju. Sva tri simptoma rezultat su nedovoljnog protoka kisika u mozak zbog vode u plućima.

Čini se da je Johnny pokazivao dva simptoma: promjene u ponašanju i pospanost. Rauch je izrazio sućut roditeljima, naglašavajući da je vrlo teško uočiti navedene simptome kod djece, a pogotovo male djece, koja ponašanje mogu promijeniti vrlo brzo, a mogu se i lako umoriti od trčanja i igre.

Međutim, ako je vaše dijete išlo na plivanje, a nakon toga pokazuje gore navedene simptome, trebali biste pozvati hitnu pomoć ili dijete žurno odvesti u bolnicu. Ako se voda nalazi u plućima, liječnik će staviti cjevčicu u pluća i istisnuti kisik kroz cjevčicu pritiskom. Tako se pluća pravovremeno sama izliječe.

Utapanje je značajan uzrok oštećenja i smrti, napisala je dr. Suzane Moore Shepherd u članku objavljenom na portalu e-medicine, ove godine.Prema dr. Moore Shepherd, utapanje je: „smrt koja je posljedica gušenja koja je nastala za vrijeme uranjanja u tekućinu, najčešće vodu, ili unutar 24 sata od uranjanja“.

Pojam „unutar 24 sata od uranjanja“ uključuje stanje koje je do sada bilo poznato kao „suho utapanje“, u kojem se žrtvina pluća ispune vodom, ali žrtva ne umire odmah, već, kao u Johnnyjevom slučaju, odlazi kući i umire kasnije…

Nije lagan posao ustanoviti statističke podatke u vezi utapanja, s obzirom na zbrku oko toga što obuhvaća utapanje, kao i konsolidiranja svih istraživanja pod jedan naziv.

Na Svjetskom kongresu o utapanju, održanom 2002. u Amsterdamu, grupa stručnjaka predložila je donošenje nove definicije utapanja, kako bi se smanjila zbrka oko velikog broja naziva i opisa, trenutno više od njih 20, koje se pojavljuju u literaturi.

Usuglašena definicija utapanja eliminirala bi pojmove: „mokro utapanje“, „suho utapanje“, „aktivno ili pasivno utapanje“, „sekundarno utapanje“ i „tiho utapanje“ iz literature.

Imajući jedinstvenu definiciju utapanja pomoglo bi u učinkovitijoj izradi studija i analiza utapanja, koje će dovesti do boljeg nadzora i prevencije…

Izvor: www.medicalnewstoday.com

Kao nijedne godine ,samo prošlog meseca se u Srbiji utopilo 18 osoba ? 
Moglo bi se nagađati oko uzroka ,često je uzrok utapanja trenutno otkazivanje srca ,jer je kupač ušao nepripremljen u hladnu vodu ,pa ulazak u vodu u alkoholiziranom stanju ...no, po statistikama ,najviše se utapaju -neplivači . 
Voda svake godine uzima svoj danak, premalo se čini da se ovi procenti smanje .

Dječak umro od tzv. „suhog utapljanja“ nakon povratka kući s bazena
Johnny Jackson, 10-godišnji američki dječak iz Južne Karoline umro je kod kuće od posljedica tzv. „suhog utapanja“, više od sat vremena nakon što se vratio s plivanja i otišao kući s majkom.
Ovakav tužni događaj skreće pozornost na činjenicu da se nažalost, može umrijeti od posljedica utapanja satima nakon što osoba bude potopljena u vodi.


Ove godine je ovo bilo jako aktuelna tema i upozorenje posebno majkama s malom djecom,nisam vjerovala da moze da se "utopi" tek poslije nekoliko sati,kod kuce u krevetu.

Astra ::

Ove godine je ovo bilo jako aktuelna tema i upozorenje posebno majkama s malom djecom,nisam vjerovala da moze da se "utopi" tek poslije nekoliko sati,kod kuce u krevetu.

Ni ja nisam znao za to -ali se jako dobro sećam ,kada je moj klinac bio mali ,da sam odrao grlo ,vičući stalno "ne pij vodu iz bazena ,ne pij vodu iz bazena" -jer klikeri baš to rade ! 

22 dvoje ljudi ,većinom dece se utopilo u Srbiji ove godine . Desetak samo od početka "kupališne sezone" ,u par poslednjih dana . To govori samo jedno -obuka neplivača ,naročito dece je slaba ,spasilačka služba na kupalištima je slaba i nedovoljna ,uređenih kupališta je premalo .
A "sezona" je tek počela ,ovo nikako nije kraj crnog bilansa .