| | ZIVOT PISAN SRCEM | |
|
+9Kijara-brm sonia selma123 PJER daca jutarnja izmaglica Amisela REVELIN Krupljanka 13 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Krupljanka
Godina : 57 Location : Beograd Datum upisa : 13.04.2009
| Naslov: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Dec 30, 2009 7:49 pm | |
| First topic message reminder :
Ovde na ovom mestu pisite sve ono sto je zivot napisao srcem,ili ste srcem sami ispisali....ili vas je taknulo necije srce koje je pisalo neku svoju pricu .
| |
| | |
Autor | Poruka |
---|
PJER Pjer
Datum upisa : 13.10.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sub Okt 09, 2010 10:05 pm | |
| "... Kada covjek dublje zagleda u dusu svijeta lako shvati da na svijetu uvjek postoji jedna osoba koja ceka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada... I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva proslost i sva buducnost gube svaki znacaj... i samo postoji taj trenutak..."[You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Amisela Komšinica preko plota
Datum upisa : 04.08.2009
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sub Okt 09, 2010 10:42 pm | |
| Izaberi ljubav... radije nego mržnju. Izaberi smeh... radije nego plač. Izaberi stvaranje... radije nego uništavanje. Izaberi istrajnost... radije nego odustajanje. Izaberi hvalu... radije nego ogovaranje. Izaberi da vidaš rane... radije nego da ranjavaš. Izaberi davanje... radije nego kradu. Izaberi delanje... radije nego oklevanje. Izaberi razvoj... radije nego truljenje. Izaberi molitvu... radije nego kletvu. Izaberi život... radije nego smrt. | |
| | | REVELIN
Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Okt 15, 2010 11:04 pm | |
| Književniku
ZIJI DIZDAREVIĆU ubijenom u logoru Jasenovac 1942
Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih prića, i o strašnom kraju koji te zadesio u logoru Jasenovac. Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu po kom još putuje kuga s kosom. U svojim noćima s najviše mjesečine, ti si naslutio tu apokaliptičnu neman s kosom smrti i progovorio si o njoj kroz usta svog junaka Brke. Jednog dana ti si je i vidio, realnu, ovozemaljsku, ostvario se tvoj strašan san, tvoja mora. Tih istih godina ja sam, slučajem, izbjegao tvoju sudbinu, ali evo, ima neko doba kako me, za mojim rodnim stolom, osvoji crna slutnja: vidim neku noć, prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni dželati u ljudsom liku? Jesu li slični onima što su tebe odveli? Ili braća onih pred kojima je otišao Goran? Zar to nisu tamne Kikićeve ubice? Kako li smo nekada, zajedno, dječački, lirski zaneseni, tugovali nad pjesnikom Garsijom Lorkom i zamišljali ono praskozorje kad ga odvode, bezpovratno, pustim ulicama Granade. Bio sam, skorih dana, i u Granadi, gledao sa brijega osunčan kamenit labirint njenih ulica i pitao se: na koju su ga stranu odveli? Opet si tada bio pored mene, sasvim blizu, i ne znam ko je od nas dvojice šaputao Lorkine riječi pune jeze: „Crni su im konji, crne potkovice“. Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim stranicama i zanesenim dječacima. Gnjuram se u dimu rata i nalazim surove bojovnike: golubljeg srca. Prije nego me odvedu, žurim da ispričam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijali u srce još u djetinstvu i ono bez prestanka niče, cvijeta i obnavlja se. Pržile su ga mnoge strahote, kroz koje sam prolazio, ali korjen je ostajao, životvoran i neuničtiv, i pod sunce ponovo isturao svju nejačku zelenu klicu, svoj bajrak. Rušio se na njega oklop tenkova, a štitio ga i sačuvao prijateljski povijen ljudski dlan. Eto, o tome bih Zijo, da šapućem i pišem svoju bajku. Ti bi najbolje znao da ništa nisam izmislio i da se u ovome poslu ne može izmišljati, a pogotovu ne dobri ljudi i sveti bojovnici. Na žalost, ni one druge nisam izmaštao, mrke ubice s ljudskim lice. O njima ne mogu i ne volim da pričam. Osjećam samo kako se umnožavaju i rote u ovom stješnjenom svijetu, sluti ih po hladnoj jezi, koja im je predhodnica, i još malo, čini se, pa će zakucati na vrata. Neka, Zijo..... Svak se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone. Zbogom, dragi moj. Možda je nekom smiješna moja starinska odora, pradjedovsko koplje i ubogo kljuse, koje ne obećava bogzna kakvu trku. Jah, šta ćeš....
Branko Ćopić | |
| | | selma123
Datum upisa : 06.11.2010
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Ned Nov 07, 2010 1:29 am | |
| Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne cita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,
onaj koji ne prica sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u ocima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si nece dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta.......
Živi danas, ucini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
Pablo Neruda
| |
| | | REVELIN
Datum upisa : 27.08.2010
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 31, 2010 6:12 pm | |
| Volela bih da okitim jelku u mom srcu, i umesto da kačim ukrase i poklone,da ispišem imena svih svojih prijatelja. Bliskih prijatelja i ne tako bliskih prijatelja. Starih prijatelja i novih prijatelja. Onih koje vidjam svakog dana i onih koje vidjam veoma retko. Onih kojih se uvek setim i onih koje ponekad zaboravim. Onih koji su stalno prisutni i onih koji povremeno nailaze. Prijatelje iz teških vremena i prijatelje iz sretnih vremena. Prijatelje koje sam nenamerno povredila i koji su nenamerno povredili mene. Onih koje znam veoma dobro i onih koje znam samo po imenu. Onih koji mi duguju malo i onih kojima ja dugujem mnogo. Mojih skromnih prijatelja i mojih važnih prijatelja. Imena onih koji su,bez obzira kako, prošetali kroz moj život. Jelku sa veoma dubokim korenima i veoma jakim granama,tako da se njihova imena nikad ne izbrišu iz mog srca. I nova imena da se upišu i pridruže postojećim. Jelka sa veoma dubokom hladovinom kako bi se prijatelji mogli odmoriti od životnih bitaka.Svetlo koje će im obasjati srećom svaki dan Nove Godine.
Ovo su moje iskrene Želje.
Svim mojim prijateljima, svima koji su to bili, onima koji nisu,a možda će jednom biti......
Želim svim srcem
SREĆU- u meri u kojoj je podnošljiva,svakome onako kako njemu sreća izgleda.
ZDRAVLJE - pored vremena koje imamo ono je najvažnije što nam je dato.Čuvajte ga
LjUBAV - to je jedino što nas čini boljim ljudima. Delite je nesebično,jer ona je nepresušan izvor ,u njemu se i sreća i zdravlje napajaju neprekidno.
OSMEH - jer ne košta ništa,a mnogo vredi.Jedina kriva linija koja sve može ispraviti. Osmehujte se životu i onda kada se on ne osmehuje vama,sa osmehom zaplovite u snove,sa osmehom dočekujte jutra.SRETNA VAM NOVA 2011. - SVA DOBRA VAM DONELA !![You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | selma123
Datum upisa : 06.11.2010
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sub Jan 01, 2011 1:28 am | |
| Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati.
Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob
| |
| | | selma123
Datum upisa : 06.11.2010
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sub Jan 01, 2011 1:31 am | |
| OGLAS
Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika,
a nikako da je izgovorim, i, možda, napišem.
Tražim već godinama
tu strašno važnu reč koja bi me spasila,
a ne mogu nikako da je nađem,
pa izlazim da je tražim po ulicama.
Pre toga, otvaram sanduče za pisma
(možda mi je neko poslao poštom?),
ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.
Odlazim da je tražim po Terazijama;
možda sedi pred Moskvom i pije pivo,
a možda je u kiosku s novinama.
“Šta radiš?” – pitaju me poznanici.
Šta da im kažem?
Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem?
Sve što su tražili, to su i našli,
zato što i nisu hteli ništa naročito.
Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči,
a ostali samo brojevi i opšta mesta….
Traži se jedan svet, prekjuče iščezao…
Traži se nada…ona davna nada
polagana u sebe same i u vreme koje dolazi.
Traže se svi oni što su nas raznosili
komad po komad, deo po deo:
delove našeg vremena, naše ljubavi,
traže se da vrate ljubav…
Traži se onaj ulični časovnik na banderi
pod kojim smo čekali,
onaj sat što još uvek otkucava
u našem pamćenju.
On se traži…
Jedanput bismo primetili
da mala kazaljka stoji na šest a velika na dvanaest,
i ne bismo se čestito ni okrenuli,
a kazaljke su ponovo stajale na šest i na dvanaest,
samo bi između ta dva pogleda protekao ceo život.
I on se traži – taj život što promiče od danas do sutra,
onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao, voleo, cmizdrio, čekao,
bogoradio, zaustavljao se, podizao i ponovo padao i opet se dizao
ispod onog uličnog časovnika koji se traži, a koji je ko zna kuda odnesen.
Momo Kapor
| |
| | | Amisela Komšinica preko plota
Datum upisa : 04.08.2009
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Jan 05, 2011 11:24 am | |
| Kada se umoris od lutanja i kada ti bude dosta svega, kada te celo telo zaboli od nepreglednih daljina, spremi kofere i dodji. Pakuj ih lepo. Red sna,pa red zelje, red maste i na kraju sve one naše dane razbacaj po njima. Tada ćeš biti spreman, i dodji. Ja sam ostala ista. Zelja da se sa godinama promenim nije mi ispunjena. One me hoće bas ovako ludu i veselu i tuznu. Tvoju. Sve ostalo je isto. Siroki ulica kojim smo setali, stoletni orasi pod kojima smo stajali... Godisnja doba su menjala grad,ali je miris u vazduhu ostao isti. Mirisao je kao ti i znala sam da ću te docekati. Dodji. Svako putovanje ima kraj. Dodji, pa ćemo putovati zajedno kroz ono vreme u kome smo se zavoleli i kroz nas grad iz kog se nikad ne odlazi.... | |
| | | Amisela Komšinica preko plota
Datum upisa : 04.08.2009
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Čet Jan 20, 2011 7:50 am | |
| ''Savršeno srce''
Jednoga dana mladic je stajao u sredistu grada razmisljajuci kako on ima najlepse srce u celoj dolini. Prosla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savrseno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu slozili da je njegovo srce najlepse koje su ikad videli. Mladic je bio jako ponosan i jos se vise i glasnije hvalio svojim prelepim srcem.
Iznenada, jedan stari covek pojavio se ispred povorke i rekao: „Zasto tvoje srce nije priblizno lepo kao moje?” Povorka i mladic pogledali su u to starcevo srce. Udaralo je snazno, ali prepuno oziljaka, bilo je mesta gde su komadici bili premesteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko ostecenih strana(ivica). U stvari, bilo je puno mesta gde su celi komadi nedostajali.
Narod je zapoceo - kako moze reci da mu je srce lepse nego sto on misli? Mladic je pogledao u starcevo srce i video njegovo stanje, i nasmejao se. „Mora da se salis, rekao je. Uporedi svoje srce s mojim, moje je savrseno a tvoje je prepuno oziljaka i suza. ”Da, rekao je starac, tvoje izgleda savrseno ali nikad se ne bih menjao s tobom. Vidis, svaki oziljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadic srca i dam je toj osobi, i cesto mi ta osoba uzvrati deo od svog srca koje se uklapa u prazni deo mog srca, ali buduci da delovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih zavrsetaka koje delim, jer me podsecaju na ljubav koju delimo.
Ponekad dam delove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadic srca. To su ti prazni delovi - davanje ljubavi je rizikovanje. Ovi oziljci su bolni, otvoreni su, podsecaju me na ljubav koju dadoh ljudima takodje, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje cekam." | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pon Jan 31, 2011 6:47 pm | |
| DODIR
Noćas me u snu tače neka ruka, Ne znam koja, Sasvim kratko, Samo večnost do tri dok izbroja. I od tog dodira dođe do spoja Mene i nekog zvezdanog sveta - Ne znam sa kojom od bezbroja Maglina, zvezda i planeta, Sa kojom od duga. Samo nijednoga nebeskog sloja, Nijednog kruga, Ne mogoh se setiti kad se prenuh - Sem one ruke Zaboravih sve u trenu. [You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | Amisela Komšinica preko plota
Datum upisa : 04.08.2009
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pon Jan 31, 2011 9:51 pm | |
| Stare pesme su odzvanjale na radiu. Starije melodije, iz mog detinjstva koje su me podsecale na vremena koja izgledaju tako daleko, koja izgledaju zakopana za sve vekove, iako to nije bilo tako davno. A onda se probudi nostalgija. Vidim sebe, kroz maglu, kako trckaram zelenim stazama, vidim sebe, u zagrljaju bake i deke, ujaka i tetki.Mnogih od njih vise nema.. A to nije bilo tako davno. Opet vidim sebe, onako malenu i pitam se, Boze, zar sam to bila ja, tako nevina, neiskvarena sa punim koferima danas neostvarenih snova. Istina, neke od njih jos nosim, ali vecina je odavno uvela. A onda, ceznja potera nostalgiju, izaziva koji tracak tuge u mojim mislima, ali umereno. A u tim trenucima, izvadim stare slike, skrijem se u neki usamljeni kutak, i kao ona ista malena devojcica koja sam nekad bila, otkrijem neke zaspale emocije gledajuci sarene hartije. Da li se ja vratim u to vreme, ili ono mene sustigne, ali tu me pronadje i koji osmeh, doluta do mojih usana, a oci vlazne, ne pustaju suzu vec trpe, trpe svako secanje, svaki lepi tren..
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Feb 04, 2011 6:38 pm | |
| Hej dete zvezdanog svoda
Hej dete zvezdanog svoda,
Koju planetu sada mazis svojim obrazom što se smeši, povijenim od slatkoće i sočnim od ženstvenosti?
Kojem suncu sada letiš, lagana detetom u sebi, nošena smejuljkom stidljivim, a spremnim od radoznalosti?
Da, znam taj pogled drevnog deteta što nas uči umetnosti smejanja, znam da pada na strasnu šumu divljih orhideja, dok zanosno se smeju pomisli da ćeš ubravši ih ubrati i lepotu. Znam da taj zrak beskonačnog ugla gustinom svojom stvara dom u strasnoj šumi vragolije zagrljaja. Zato dajem mu srce svoje da ga ponese i posadi u vrt. Da, u tajni vrt, među trenutke straha, stida, rođenja i nestajanja, I, ah da, smeha! Smeha dušom, rečju, andjelima... Smeha frulom čarobnjaka što svira nam pogled...
I talasić jedan, kojeg uho tvoje u talas smrti i rođenja pretvara, svojim vrhom zapenušanim crta tajni znak. Znak jednog oka... Znak jednih usta, jednog srca, Jednog slatkog zaobljenja koje tronu smisao poklanja. Kada se umoriš ili rastužiš Ili samo svojoj svetlosnoj brzini želiš strast, strah ili Uzhićenje pokloniti, prepoznaj ga u muzici koju slušaš svojim zanosnim njihanjem u svetu kvrgavog drveća.
Poželiš li ipak, pratiti njegov trag do jednog malog mesta. Tananog, tihog, ko ništa pred nastajanje. Šćućuri se u taj topli svod, spakuj se kao žuto pile goluždravo, dok jaje još mu nije tesno, dok ceo univerzum pred njim je za razaznati, il' čak prepoznati. Ugrej sebe svojom toplotom, što greje iz misterije nikad nerazjašnjenje! Ugrej i mene mojim zaštitništvom, mojom reči, a tvojim telom, pogledom i životom. Ugrej me svojim srcem, dok ti srce dajem.
Da, dok ti srce dajem... (Elhean Seethis) | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Feb 04, 2011 9:54 pm | |
| Ne poznajem te , a volim te. Volim te na neki svoj nacin drugima pa i tebi neshvatljiv.Znas , to je samo jedna od ljubavi koje gajim u sebi-bistra kao kap jutarnje rose. Ne osecas ?! Znam da ces jednom otici i znam da ce boleti-vec boli, ali ostjem tu!Zeljna sam tvoje topline i zagrljaja,ne zato sto ne postoje drugi vec sto sam po Tebi posula neko svoje sunce ljubavi. Zivot kao da stoji do ponovnog vidjenja sa tobom,a kada te vidim tgada pocinje moj svet ,moja san (iako ne realan)kada si tu ,moj ... Ne volis me to znam, ne umem definisati ono sto sada osecam.cudno je.Ti tako topao kao beba sa recima tako hladnim i ja izgubljeni idealista...
"Spustila sam oci i zaplakala tamo gde niko suze ne vidi; i ovaj put uzela te na svoje srce i zagrlila te kao san sto se grli." Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Feb 23, 2011 10:30 pm | |
| Nepovratna pesma
1. Nikad nemoj da se vraćaš ako stvarno u svet krećeš.
Nemoj da mi nešto petljaš. Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
Opasno je kao munja, opasno je kao metak kad u tebi večno kunja i šunja se tvoj početak.
Svud se staje. Svud se može. Samo ne u iste kože.
2. Ne gužvaj se, ne saplići o sopstveni rep i trag.
Šta ti znači staro sunce? Stare staze? Stari prag?
To je ono za čim može da se pati.
To je ono čemu možeš srce dati.
Al ako se ikad vratiš, moraš znati: tu ćeš stati.
I ostati.
3. Očima se u svet trči. Glavom kopa mlako veče. Od reke se čovek uči ka morima da poteče. Od zvezde se čovek uči da zapara nebo sjajem. I od druma: da se muči i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija, opasno je kao metak, kad u tebi večno klija i ćarlija tvoj početak.
Nek ti čelo zore ore.
Ti za koren nisi stvoren. Ceo ti je svet otvoren.
4. Pa daj, budi takvo čudo što ne ume ništa malo, već kad kreneš - kreni ludo, ustreptalo, radoznalo.
Ko zna kud ćeš? Ko zna zašto? Ko zna šta te tamo čeka?
Sve su želje uvek belje kad namignu izdaleka.
Pa ako se i pozlatiš, il sve teško, gorko platiš, uvek idi samo napred.
Nikad nemoj da se vratiš.
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Uto Mar 01, 2011 10:03 pm | |
| Pesma
Znao sam da ti postojiš negde,u svetu, radi mene. I ja sam te naslućivao u svakom šušnju, i u najmanjem pokretu, kao kad se od plavog gutljaja daljina zagrcnu zene. Mi smo bili tako usamljeni, ali smo se kroz snove jedno drugom uputili. Znali smo da se medju tolikim ljudima ne može sam biti ...i mi smo se naslutili.
Branko Miljkovic | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Ned Mar 06, 2011 10:22 pm | |
| Snove Snivam Snove snivam, snujem snove, snujem snove biserove, u snu zivim, u snu disem, al' ne mogu sitne snove, ne mogu ih da napisem.
Snove snivam, snove snujem, u slike bih da ih kujem, al' su sanci poletanci, ne mogu ih da prikujem srcu mome laganome.
Al' nasloni na te snove tvoje grudi biserove, dve ledene biser kapi: ta bi studen smrzla snove, sve te slike sledila bi. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Uto Mar 08, 2011 10:14 pm | |
| Pjevaju u meni drumovi snažni, drumovi dobri ko dlan očin, Moram danas otići nekud,da potražim malo odmora za umorne oči.
Idem bez pozdrava,bez poruka, ovako lijepo pomućenog uma, da tražim okuka,okuka, i iza svake-samo parče druma.
Pustite me,pustite da odem, bez pitanja kako i zašto i dokle, drumovi uvijek nekud vode, a ja sam nomadskom gladju proklet. Vito Nikolić
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Mar 25, 2011 10:45 pm | |
| Autobiografija-M.Antic
U obicnom sam sebe uhvatio, pa nikad nisam to sakrivao.
Bar sam posteno kiriju platio na ovom svetu sto sam ziveo.
Mozda sam nekome jad iscelio i nekom u zenice sjaj namamio.
I u komsiluk zvezde doselio. U prozor svitanja uramio.
Ako mi zivot krila skrati i sneg u oko pocne da veje,
znam, bar se necu pokajati sto sam umeo da se smejem. | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Ned Apr 24, 2011 10:14 pm | |
| Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići Dobrica Cesaric | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Ned Okt 09, 2011 6:10 pm | |
| Kad bi čovjek mogao reći ono što voli, kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba, kao što je oblak uzdignut u svjetlosti; kad bi poput zidova što se ruše da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu, kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo, ostavljajući samo istinu svoje ljubavi, istinu samoga sebe, koje se ne zove slava, sreća ili ambicija, nego ljubav ili želja, ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao, onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, istinu svoje istinske ljubavi.
Ne poznajem slobodu, osim slobode da budem zarobljen u nekome, čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja, zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju, za koga sam danju i noću ono što želi, a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu, kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi, slobodno, sa slobodom ljubavi, jedinom slobodom koja me ushićuje, jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavaš moje postojanje, Da te ne poznam ne bih živio, da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.
Kernuda
| |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Ned Okt 16, 2011 8:20 pm | |
| O violini (ciganska priča)[You must be registered and logged in to see this image.]U jednoj šumi živela je jedna ciganska familija, otac i majka, koji imaše petoro dece: četiri sina i jednu kćer. To beše devojka čarobne lepote. Jednom naiđe neki lovac u koga se devojka zaljubila, ali on ne htede da joj priđe. Pitala je ptice i životinje šta da čini, ali ni ptice ni životinje nisu znale šta da joj kažu. Saznavši šta ovu devojku muči, đavo se jednog dana pojavi i reče joj: – Ako mi predaš svoja četiri brata, da od njih napravim žice, i tvoga oca, koga ću pretvoriti u violinu, i tvoju majku, od koje ću stvoriti gudalo, ja ću ti pomoći! Devojka, sva očajna, nije znala šta da čini, pa đavolu obeća da će mu dati sve što od nje zatraži. Kad je đavo od njene braće, oca i majke napravio violinu i gudalo, rekao je devojci: – Evo ti pa sad sviraj. Lovac će postati tvoj. Tako se i dogodilo. Čim je devojka počela da svira, lovac se pojavi i, klečeći pred njom, molio je da se uda za njega. Ali kad to đavo vide, postade ljubomoran, pa ih povede sa sobom. Samo je violina ostala u šumi. Sve dok nije naišao neki Ciganin koji je violinu uzeo i počeo s njom da obilazi sela, sejući smeh i suze. Jer, kad Ciganin svira, đavo se smeje, a ona ciganska familija, koju je đavo pretvorio u violinu i gudalo, plače. Ciganska priča | |
| | | sonia حبيبي
Godina : 50 Location : my world Humor : ;) Datum upisa : 23.03.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sub Okt 29, 2011 11:56 pm | |
| Sagaraju ljetne vreline. Vidici su bistri i daleki a samoća, bez kraja i konca, stvara tamna velika polja za snove i uzaludan let nada. Svaki dan otvara nove samoće i pustoši u meni i oko mene. Želim svjetove i oceane i vihore i velike ognjene pojave koje liče na čudesa, i mnoštva želim, bučna silna ljudska mnoštva koja se povijaju pod zanosima radosti i bjesnila kao klasje pod vjetrom. Htio bih da još jednom idem s mnoštvom koje pjeva, koje pleše i bjesni, htio bih da sam sam i nepoznat u tom bezimenom mnoštvu kom sam brat samo po liku.
Ex ponto | |
| | | Nut Sky Goddess, Mother of the Gods
Godina : 43 Datum upisa : 23.03.2011
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Nov 30, 2011 12:36 am | |
| Tako kroz oci ljubav do srca dopire: Oci su izvidnice srca, One polaze u izvidjanje Za onim sto bi se srcu svidelo. I,kada se oni potpuno sloze I ucvrste,sve troje,u jednoj odluci, U tom se casu besprekorna ljubav radja Prema onoj za koju su oci otvorile srce. Nema drugog nacina da se ljubav rodi ili zapocne Nego da to rodjenje i pocetak naklonost pokrene.
Miloscu i po naredjenju Ovo troje,i iz njihovog zadovoljstva, Radja se ljubav oja iz miloste i nade Utehu pruza svojim prijateljima. Kao sto svi pravi ljubavnici Znaju,ljubav je savrsena ljubaznost Koja se radja -u to nema sumnje-iz srca i ociju. Zahvaljujuci ocima.ona cveta;zahvaljujuci srcu-dozreva: Ljubav-istinski plod njhovog semena.
Pesnik je ziveo otprilike izmedju 1138 i 1200...zvao se Ziro de Bornej.. | |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 02, 2011 1:21 am | |
| MAJICA KRATKIH RUKAVA OD PATCHWORKA
… uspavao sam se jutros… probudio sam se oko osam... kafa, tuš, brijanje... otvorio sam plakar... u džumbusu sam našao gaće, čarape i podkošulju... tražio sam majicu kratkih rukava a onda sam je spazio... oprezno sam je uzeo u ruke, prineo licu i omirisao... da, tu je ... držao sam je na licu oko minut i udisao... uzeo sam «Bulgari», poprskao po sebi a zatim sam je navukao na sebe... zagrlila me je ... prebacio sam džemper i odfurao od kuće... radio sam do 14, otišao do Merkatora sa Zokom na kafu... bla-bla... «Jafa biskvit»... prvo se pojedu krajevi piškote... zatim se ubaci u usta da bi se ostatak piškote i čokolada istopile u ustima... žele, ono najbolje u celoj priči se lagano sisa, dok klizi po jeziku... trening za igru sa klitorisom ... volim da se igram tim želeom... otišao sam na drugi posao... 23h ... lovim 45icu... jebote, da sam zakasnio 15 sekundi, mog'o bi' da zviždim u prste i da joj stavljam so na rep... stigao sam kući... skinuo sam se... majica... prineo sam je licu i pokušao da pronađem, makar nagoveštaj...ostao sam samo ja... složio sam je i stavio u korpu za veš... ...zbogom... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 02, 2011 1:31 am | |
| AUUU, SUNAC MU
… istina, brinu se ljudi za druge ljude... ...pre neko veče, izujedan, deaktiviram profil... činim to iz prostog razloga... ne želim da pogani prsti urade nešto, zbog čega bi ih kasnije, najradije odsekao... ipak nisam od onih koji: „kada me cimnu za kitu, reagujem na prvu“... reagujem na drugu, treću, četvrtu il’ već koja je po redu a onda zaređam po kolenima, počev od panđupana...
...smirile se strasti... Laloška posla, svakog gosta, tri dana dosta... reč „izvini“, postoji među civilizovanim ljudima i ona zaista ima to značenje, kao i reč „prihvatam“... kada se dve reči razmene i sa jedne i sa druge strane, razlog zbog čega su se izgovorile se zaboravlja... ne sećam se o čemu pišem a više nije ni važno...
... neko je pomenuo novembarsko jutro a decembar zagrizao... neka, nekom je još novembar... obično, decembar je beo a od beline ni traga... čak sam i ja posumnjao u kalendar... sve mi nekako, miriše na oktobar al’ ko sam ja da se svađam sa rotacijom Zemlje i njenog položaja u odnosu na Sunce... decembar je i to prvi...
... sinoć... uletela brigada „kuvano vino“ i „chardonay“... meni okice k’o tepsija od bureka a o srcu i da ne govorim... mali od palube, tj. budući mali od palube se raspituje...tupimo o iskrenosti...u nekom momentu, pita me o broju... kažem mu, oko 70ak... zin’o i ne veruje... velim mu, da se nisam baš nešto trudio u poslednje 4 godine... ipak sam ja utuk’o u ovu guzicu, skoro pola veka... nisam više mladić... nekada sam savijao gvozdenu šipku oko „njega“ a sada ne mogu... onemoćale ruke... mislim se u sebi, ja sam od onih: „ništa pre braka“... nema veze... raspirio sam mu maštu... nisam stig’o ostalima objasniti da se volim zezati na tuđ račun...
... mrzitelj Kasandre i dugih titlova, pao u sevdah zbog nejebice... zaređ’o pesme u stilu: „vetar duva, muda mi se klate, dajte pičke ako Boga znate... kol’ko sam čuo a i na ličnom primeru osetio, u sevdah se pada zbog neuzvraćene ljubavi... no, ima nas raznih... nekom je suv kurac, najveći problem... Blues for lonesome dick...
... eto...
01.12.2009. ... vreme u našoj zemlji... meteorolozi najavljuju za popodne sitnu kišu koja će se u večernjim satima pojačati... Vetar: 27 SE, Vlažnost: 62%, Padavine: 60%...
... The sky is crying, look at the tears rolling down the streets. I looked out my window, the rain was falling down in sheets. My baby left me this morning... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 02, 2011 1:48 am | |
| TAMBURAŠKA POSLA
...tamburam pre neko veče a jedan tip, koji je sedeo sa nekom cupi, dođe do mene i pita me da l' znam cajku il' 3 metera somota... -jebote- ... razmišljam u sebi... - ako su to jedine pesme i jedini način, kojim ćeš tu izblajhanu plavušu odvući u krevet, sisaj ga... idiote, taj abakus želi da je napumpaš, da ti se zalepi za podeblji buđelar koji ti štrči iz sakoa, da te veže i na kraju balade, ti da budeš jeban a baš si mi simpa- - ne znam baćo... 'el' može nešto od Bore il' Đoke... to je moj fah- - aj' onda, Vasu Ladačkog- ... A mol... krenuo sam... - znate l' priču... - ...cura je prevrnula očima a ja sam se smeškao... spasio sam mu ostatak života... - čak i oni slični njemu, kada razmisle o svemu, kažu da je bio čudna sorta- |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 02, 2011 2:23 am | |
| NIGHT CALL
-ej, ćao...ja sam- ...bacio sam pogled na crvene brojeve u mraku...2:24... - čujem da si ti...reci- -ne mogu da upalim auto- -i sad?- - ti znaš kako se ovo čudo pali- -i sad?- -ej, hoćeš li mi pomoći ili nećeš... ne zajebavaj me- -gde si?- -na radijalcu, kod solitera- -jebote, trebaće mi 20ak minuta da stignem- -ajde, molim te...ćale će mi popizditi ako mu ne vratim auto ...treba mu za posao...znaš ga kakav je...neka se on drka sa njim a ja ću se praviti luda- - ne moraš se praviti...luda si definitivno a ja još luđi-
... obukao sam se na brzaka, zagrmio sam Husqvarnom... ovo je tih i miran grad, pogotovo u pola 3 ujutro...stigao sam do solitera... još iz daljine sam video narandžastu ''dianu''...stajala je naslonjena na auto a neki kosijaner je stajao pored nje, ruku nabijenih u džepove...sišao sam sa motora... -ovo je Igor...Max- ...predstavila nas je jedno drugom...pružio mi je ruku... -Igor, drago mi je - ...pogledao sam ga kao žohara... - šta tebi koji kurac ima da bude drago!... jeb'te, Tanja, ovaj ne zna pajserom da čuka po anlaseru?- ...obesio je nos i odmaknuo se par koraka dalje... zveknuo sam pajserom par puta...''Diana'' je upalila... -hvala ti- ...reče kosijaner...ponovo sam ga pogledao milo... -aj' zdra'o- ... seo sam na makinu...obišao sam pešačko ostrvo...bili su zagrljeni i ljubili su se.... ...stigao sam kući, pustio muziku i legao u krevet...nakon 15ak minuta, čuo sam zvuk ''Diane''...parkirala se preko puta, zalupila vrata od auta... potom mi je pokucala na prozor...izašao sam i pustio je da uđe... -e, sa Igorom sam već dva meseca...volim ga...ali... nisam mu još dala- -idi, tušni se- ...otišla je u kupatilo... nasuo sam dve vekije...
...milov'o sam garave i plave... ... mnogo žena u životu svom... ...al' k'o tebe još nijednu tako curo draga... ...iz sokaka mog... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 02, 2011 2:28 am | |
| MEN'S TALK
... tužna priča, kuvano vino, pesma, smeh, suze... besan sam... ne mogu da pomognem... ne smem da utičem... najradije bih nekog ubio...onomad su me naučili kako se to radi...
...dva balvana prave pičvajz u polupraznom busu... dogegam se do njih ...
-momci, smirite buve-
... prvi je skapirao u sekundi da ima posla sa ludakom... uhvatio je drugara za rukav... seli su, izvadili mobilne i počeli da onanišu po njima... turbo folk... s vremena na vreme su bacali pogled u mom pravcu...
... otišao sam kod Mr.Džija...
-imam fenomenalno portugalsko vino... ostalo je još malo... odoh da spremim špagete-
...vino je zaista bilo fenomenalno... naslonio sam se na dovratak od vrata kuhinje i posmatrao kako čarobnjak za hranu, baca čini u šerpicu sa umakom... u kratkim crtama mu ispričah dodađaje od malopre... više sam za sebe glasno sabirao utiske, nego što mi je bilo do priče...
-dodao bih još malo belog luka... beli luk mora da da dominira u ovim orgijama-
... izvadio je još dva čena belog luka koji su skončali sa par provlačenja preko trenice...
... mišići na vratu su mi se počeli opuštati... naše muške priče... obojca volimo da kuvamo, kada imamo kome... priča o staroj o sadašnjoj ljubavi... priče o deci... pa opet o kuvanju... rezimiram...
- muškarci bolje kuvaju, zato što to rade sa puno ljubavi... dodaju začine instiktivno... jače umeju da vole... žene to rade proračunato, po receptu... supena kašika ovoga, 120 grama onoga, pola šoljice ovoga, prstohvat onoga i žličica Vegete... e do kurca-
... smeje se...
-u pravu si-
... znam da sam u pravu, imam dovoljno godina... skapirao sam na koji način to funkcioniše... 'bem ti ljubavnu kuhinju... opet sam se ispekao... jebiga, ne volim da koristim rukavice...
... otvorili smo flašu konjaka... par aperitiva pre špageta... ma, pričale su sedam jezika a osmi su natucale... posle klope sam se izvalio u fotelju i drmnuo još par komada plemenitog pića... ćao-ćao...
... prijala mi je kratka šetnja do stana... uvukao sam se u krevet i sklopio oči... dalje se ne sećam... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 02, 2011 1:47 pm | |
| CRNE ILI ZELENE MASLINE
... nema veze sa naslovom jer je u pitanju priprema za važne odluke u 2012-oj godini... Deda Mraze, donesi mi jednu od 18, čisto da mi ne bude dosadno... šta ću raditi sa njom, moja stvar... jebaću je... dakle, odustajem od onanisanja... jebeno je kada 31. decembra, na vrat-na nos, moraš razmišljati o tako važnim stvarima... ja sam barem rešio a mnogima će to ostati jedini porok... osušiće vam se kičma i izrasti dlake na dlanovima... ostavili ste cigarete, piće, pičke... džogingujete, drkate se po teretanama, jedete korn flex i udišete čist vazduh na Košutnjaku... aha... ako... valja to... samo, kasno ste se setili... načeti ste ... zlo se ne može popraviti... da se odreknem otrova?... nikako...za sada, piće, cigarete, preferans i cupike ostavljam za neke naredne godine... cupika se nikada neću odreći al' 'ajd' ... nemam vremena za ljubav, samo za sex... ...zajebavam se Deda Mraze da mi treba tvoja pomoć... ni do sada nisam niš' dobio od tebe pa ne očekujem ni sada... the show must go on... imele nisu rodile ove godine, tako da sam miran... deder da zapalim jednu za ovako važan datum... (odluka je bila za 2010. al' kako stoje stvari, važi i za sve naredne)
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 02, 2011 2:01 pm | |
| 03.11.2008.
… sinoć... ulazim u autobus 45... 20ak roma... žene drže bebe u naručjima a muškarci, neko pored svojih žena a par njih sede na sedištima i ćaskaju... trojca imaju ''plišano šeširo'' i naravno brkove a la Klerk Gebl... gledam jednog od Klerkova... nekako mi je poznat...
-Menđi-
... pogleda me Klerk začuđeno...
... zabavište, tamo negde, 60 i neke, osnovna škola do 70 i neke a i JOPO (9. i 10.) razred... experimenti su se uvek radili u Vojvodini... družili smo se od malih nogu... Amerikanac u Prizu, Tarzan u Njujorku... belac u Harlemu... Menđika, obojeni među belima... stanovao nekih 500tinjak metara od mene, u kući od nepečene cigle ''valjak'' pored fudbalskog igrališta ''Bačka''... kuća sa najlonima umesto stakala na prozorima, ćebe umesto vrata... nikada nisam ulazio unutra da bih znao ostatak enterijera... exterijer je dovoljno govorio sam za sebe... imao je 2 brata, Bandiku i Duleta i 3 sestre, Ruža, Dragana i Milena... 'bem li ga... jedino su mu sestre i Dule imali srpska imena... majku sam im poznavao, onako, iz viđenja... otac se nije niti pominjao niti znao... u to vreme nioga nije interesovalo... samim tim što je bio u Harlemu, đaci su ga svakodnevno maltretirali... stariji brat od tetke i ja smo ga uspeli nekako odbraniti od onih koji su hteli da primene silu... nisam ni Rambo niti Stiven Sigal ali nisam ni mačji kašalj... zaštitu je dobio kada smo nas dvojca počeli da treniramo fudbal u ''Bački''... s obzirom da je stanovao tik do igrališta, lako mu je bilo da sa provuče kroz drvenu ogradu do terena... igrao je ''beka'' a ja ''levo krilo''... skrljao me jednom na treningu i plakao mi je da mu oprostim... nije bilo namerno... kupio me je za par iskrenih suza... posle toga, ''Bačkisti'' su ga takođe stavili pod zaštitu... Menđika je zaista bio drugar... fudbalsku karijeru je završio na utakmici protiv ''Vinogradara''... izderali ga kožnim kramponima... u to vreme, Roko Francišković, sarač, je održavao kopačke... eeeee... nije bilo zamenljivih krampona... ''zumbalicom'' je od goveđe kože pravio krampone i ukucavao ih sitnim ekserčićima... dešavalo se da ekser probije đon od kopačke pa si morao da ubaciš još jedno parče kartona ili filca da te ne bi bockali ... pre par godina, kada sam bio u Subotici, posetio sam fudbalski klub... neverovatno ali miris svlačionice se nije ništa prmenio... miris starih kopački...
...posle aktivnog bavljenja fudbalom, nastavili smo da igramo ''ševe na male goliće''... nedeljom, kod crkve u praku... bile su to igre bez granica... na sredini terena su bila dva drveta...misliiim... sve je to imalo svoje draži... nama to drveće nije smetalo... (džukele su posekle to drveće , kao, kultivisaće park... aha)...
... nekako, posle vojske, putevi su nam se razdvojili... otišao sam na more da radim... tamo sam upoznao buduću suprugu...
... čuo sam da se i on oženio i odselio u drugi deo grada, zaposlio se i da ima šurnajs' dece...eto... i prođe očas 20ak i kusur godina...
... Klerk se izbeči... razvuče osmeh i skoči...
-StevojeboteBogjes'toti?-
-ne izgovaraj zalud ime Gospodinovo-
... tu ti se nas dvojca uhvatimo u klinč i izljubimo na zaprepaštenje ostalih prisutnih ...
-jebotepatakotkudtiovde-
... u kratkim crtama mu rekoh otkud ja u BG... pitam njega... sredinom 80ih, uhvatio ženu ''in flagranti'' i malo je izbo nožem... odrobijao par godina i kao pravi nomad promenio lokaciju... pokaza mi prstom na jednu ženu koja je držala u naručju bebu... upoznah se sa Rukijom a ostatku rodbine samo mahnuh..
... razmenjasmo brojeve telefona... sišao sam u Glavnoj kod pošte... mahnuh mu sa stanice a on mi mahnu mobilnim i prisloni ga na uvo... pročitah mu sa usana...
– čujemo se-
...popeo sam se u stan... nazvala je ...
- idem prema autokomandi... javim ti se kada budem na minut od tebe-
... otišao sam da se istuširam a u glavi mi je muzika tiho svirala...
...đelem, đelem... |
| | | Nut Sky Goddess, Mother of the Gods
Godina : 43 Datum upisa : 23.03.2011
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Uto Dec 06, 2011 1:30 am | |
| Persefona... [You must be registered and logged in to see this image.]Lep,suncan dan.. .Ja sam Persefona- Hadova suvladarka nad dušama mrtvih i bogovima podzemnog sveta... Otac mi je Zevs ,a majka boginja Demetra... Dolazim na zemlju u proljeće, a moja majka Demetra, radosna zbog mog povratka, daje rastinju snagu plodnosti kako bi je zaspala priroda pozdravila raskosnim zelenilom, i prelepim cvecem. Kad se krajem jeseni vratim u carstvo mrtvih, cela priroda, a s njom i moja majka Demetra, tuguje i oblači se u žalosnu odeću.Ali,Evo me sada sam tu, na ''neprijateljskom tlu''-na zemlji... Prolece je stiglo mojim dolaskom.ali oni koji bi trebalo da su vec odavno budni jos uvek spavaju..Boze mili i majko Bozija,hoce li se ikako ovaj coveciji rod konacno probuditi...!?? A ,mozda i ne zeli budjenje...Znam da je svaki covek bolestan,i to najpre duhovno,zatim dusevno,pa na kraju i telesno...A,da li On to zna-to je pravo pitanje...?Najcesce ne zna i ne zeli da zna...Kakva mucnina ovde gde bi trebao zivot da buja? ...pa u podzemnom svetu Hadu je zivlje...sta se dogadja sa ovima koji bi trebali odavno ''da mrdaju''...!? Kakva tragicnost zivljenja za ovaj oblik postojanja,za najvise i najmocnije od inace slabijih ,koji samo proleti kroz zivot... nekad jako dug ,a da nikada nije postao svestan svog poslanstva... ...Zanet i ponet,polusvestan,ustremljen da zadovolji nagon samoodrzanja,sex.i agresivni nagon...sa ciljem postizanja moci nad okolinom,ne bi li tako savladao cesto nepodnosljivo osecanje svoje kompletne nemoci i slabosti... Koja tuga..Dozivotni dremez..zna se da ovaj provede najveci deo svog zivota u spavanju ili dremanju,povremeno aktivirajuci samo jedan minimalni deo ogromnog potencijala svoje mozdane aktivnosti... Potrebno je zaista nesto uciniti da bi konacno covek odlucio da se prene iz sna i probudi i prizna ,tj.prepozna sebe kao bolesnog uprkos velike povrede svoga narcizma i temeljnog kvarenja slike o sebi kao ''grandioznom selfu''...Ili ce produziti da sanjari i umre nesvestan svog porekla,polozaja i svrhe zivljenja..i posle smrti otici u Nista... Ali ne moze samnom...u mom delu carstva je zivlje..A,ovde ,na zemlji stiglo je prolece,ja sam ga donela, , i plese se,peva ,bere cvece..Sta ce covek,ako je zamro i sada ovde .......mozda ubere i on neki pogresan cvet kao sto sam i ja ubrala divan Narcis-cvet smrti ,gde se zemlja otvorila i bog Had me ukrao.te propadosmo zajedno kroz zemlju... Nikako,covek ne bi trebao da skriva jednom prepoznatu bolest ,a ipak on to stalno radi, sujete,iz straha da ce se okrnjiti svemocna slika koju gaji o sebi,a koju je nesvesno nametnuo i svojoj okolini...ali ima jos nesto...Potrebno je da savlada i svoju gordost(koja nije nista drugo,nego nalicje njegove slabosti...) i kaze drugima o svojoj bolesti...Mozda tada dozivi pravu promenu u srcu i dusi i konacno se trgne iz dubokog sna i zalosne obamrlosti... Znam da je covek i suvise slabo,krhko prolazno bice,vec od rodjenja bolesno,da bi mogao da nosi strasan teret svesti o toj svojoj slabosti i smrtnosti... A,kako li je Zevsovom sinu Atlasu,koji je osudjen da na svojim ledjima drzi nebo...? Mislim da je covek takav izmedju ostalog jer je uveren u besmrtnost licne duse...Grandiozna iluzija za jedne...dokaz o Bogu i stvarnoj besmrtnosti za druge ljude... Na zemlji je suvise tiho...mozda odem ranije nazad zbog svega...jedino cu rastuziti majku Demetru...ali nikoga sigurno vise...Priroda se probudila,ali je tisina mnogo silovita...kao da zeli neke odgovore..... Nemocna sam..radujem se samo majcinim veselim haljinama... By Nut... | |
| | | Nut Sky Goddess, Mother of the Gods
Godina : 43 Datum upisa : 23.03.2011
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 09, 2011 3:18 pm | |
| Idealno prijateljstvo...je ono u kojem je tolerancija prema drugom vrhovni kriterijum. Idealno prijateljstvo je lakse postici u prijateljstvu ,nego u ljubavnoj vezi,jer sa prijateljima ne zivite pod istim krovom.Zato se ne treba mesati u prijateljev zivot i praviti sebi jos jednu komplikovanu zivotnu situaciju(J.M.)..
Pa da vidimo:
Ponekad pomislim da blagotvorna anti stres moc TV sapunica moze da zameni tri psihijatra i cetiri popa...''Molim gospodu,u belom i crnom-psihijatre i svestenike-da se ne naljute.Njihove usluge,da se ne lazemo ipak kostaju!''...
Osim telenovela i nerazumne kupovine svega i svacega postoji jos jedna mocna kategorija psihickog spasa u zivotu nas zena.To su prijateljice.One su ''idealni ljubavnici''...Zasto kazem idealni:Pre svega,one su dozvoljene za osecanja ,mozemo ih voleti bez tajne i straha,relativno su besplatne,relativno verne,delimicno ljubomorne,ne moramo ziveti sa njima pa zato dobijamo njihov najbolji deo,pisu nam pisma u vidu mejlova i SMS poruka ,kupuju mastovite poklone,rame za plakanje im je gotovo uvek slobodno...One su ljubavni dragulj..
Da bi dobile status ''idealnih''....morate ih imati vise,ali nikako previse. Cini se da brojka od 4 do 5 cini savrsenu ravnotezu.Svaka od njih pokriva po jedno polje nasih duhovno-dusevnih poteba.Kao i mi njihovih.Prijateljstvo je poput svake ljubavi-uzajamnost.Pozitivno i negativno,dobici i gubici koje s njima imate-(imamo)moraju biti balansirani, inace prijateljstvo puca,kao i svaka nereciprocna ljubavna veza.
Prijateljice su vazne i kad nisu prisutne.Koga bismo ogovarale sa prijateljicom,ako ne trecu ...Tako smo obe na dobitku.Bivamo savrsene,nadmocne,jedine ispravne,a ona treca,ogovarana, svojom neprisutnoscu vrsi terapeutsku ulogu podizuci nam samopouzdanje.
Jedna nasa poznata slikarka pravila je povremeno vecere za desetak svojih prijateljica.Pre obeda upozorila bi,kao neki zenski patrijarh,svoje gosce da im ne padne na pamet,kad prva od zvanica ode kuci da je ogovaraju kolektivno.Bila je ,naravno, u pravu.
Kultura ponasanja vuce civilizaciju evolutivno napred. Ali,ipak nije mogla da spreci ona slatka saputava ogovaranja ''tet a tet''... Tu i jeste razlika...Deset na jednu je primitivizam,los ukus,nevaspitanje ,dok je dve na jednu lekovito i u osnovi bezazleno.
Prijateljice su prva intimna hitna pomoc u nasim zivotima.Njima se moze reci sve ono sto ne mozemo kazati muzu,momku,ljubavniku,deci,rodjacima,kolegama.Prema tome prijateljstvo spada u kategoriju velikih ljubavi.U vecni vrh ljubavne top liste.Na prvom mestu je ljubav prema detetu,sledi partner i trece mesto dele ljubav prema prijatelju i roditeljsko-rodbinske veze.
Izdajstva u prijateljstvu bolna su isto onoliko ,koliko i prevare medju zaljubljenima.Tu nema razlike.Srecni i bogati su oni koji uspeju da provuku jedno prijateljstvo od mladosti do zrelog doba.Mada,cini se, da svako zivotno doba zahteva prijatelja za taj odredjeni period.Prijatelji ulaze i izlaze iz nasih zivota i to je prirodno...(mada ponekad moze biti jako tuzno i stresno..) Njihovi saveti, zivotni stavovi,vrednosne skale,iskustva,neprocenjiv su dodatak nasem licnom zivotnom svemiru.Cak je ljubomora koju ponekad osecamo prema prijateljici podsticajna posto nas tera da radimo na sebi...
Biti nenasilan prema drugom,imati pri tom svoj stav koji se ne namece posto-poto onom drugom,najvisi je stupanj svake ljubavi.Tesko dostizan,ali moguc.Prijateljstva su duhovni SPA-leciliste,utociste,banja za dusu... Prijatelji-(J.M.)- Prastaro pitanje da li zena moze imati prijatelja ,a da on nije sklon sopstvenom polu...Nekada se cini ovakva veza moguca ,ali ,ko zna? U retkim trenucima muz,sin,unuk...mozda mogu biti muski prijatelj,ali se takve situacije obicno pogube u lavirintima bracno-roditeljsko-rodbinskih odnosa... | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 07, 2012 12:02 am | |
| Jedan covek je dugo radio i stedeo, i tako skupio veliko bogatstvo, mastajuci kako će lepo da se provodi godinu dana, kada ništa neće da radi, već će samo da uziva i smišlja kako najbolje da ulozi novac.
najednom, pred njega je stupio Andjeo Smrti koji je dosao po njegov zivot.
covek je zaplakao, očajan, i istakao hiljadu razloga da još malo produzi svoje postojanje, ali andjeo je bio neumoljiv.
„podari mi samo još tri dana i dacu ti polovinu mog bogatstva”, preklinjao ga je covek, ali je andjeo ignorisao njegove reci i povukao ga za ruku.
„pokloni mi samo još jedan dan, molim te, i sve ono sto sam stekao s toliko napora i znoja biće tvoje.”
međutim, andjeo uopste nije obracao paznju na njegove reci.
covek je na kraju uspeo da izmoli za ustupak od nekoliko minuta da bi napisao sledeću poruku:
„Ko god nadje ovu poruku, ako ima dovoljno za zivot neka ne gubi vreme na gomilanje blaga, već neka uziva! s tolikim mojim bogatstvom nisam uspeo da kupim ni jedan dan zivota!” Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 07, 2012 12:02 am | |
| Zakasneli odgovor Kaže se: ako molitva ne bude uslisena u pravom trenutku, gubi svoju svrhu.
U drevnoj Indiji poklanjala se velika paznja vedskim ritualma, koji su se primenjivli s takvom tacnoscu da, kada bi sveci molili za kisu, susa bi odmah prestajala.Živeo je tada jedan covek koji se molio po ovim ritualima, preklinjuci boginju Laksmi da ga učini bogatim. Covek se molio punih deset godina bez ikakvog efekta,a onda je najednom postao svestan da je bogatsvo nešto prolazno i nevažno, pa se povukao u pecinu na padinama Himalaja i postao pustinjak. Jednoga dana, zadubljen u meditaciju, otvorio je oci i pred sobom ugledao ženu zadivljujuce lepote, koja je blistala i presijavala se kao da je od zlata.„Ko si i šta trazis ovde?” upitao je. „Ja sam boginja Laksmi, kojoj si se molio punih deset godina. Dosla sam da ispunim tvoju zelju”. „Ah, dobra moja boginjo!” uskliknuo je covek.„U međuvremenu sam spoznao lepotu meditacije i izgubio svaku zelju za bogatstvom. Prekasno si stigla.Reci mi, zašto toliko kasnis? ”Da budem iskrena„ objasnila mu je Laksmi,”ritualma koje si tako verno obavljao, u potpunosti si zasluzio trazeno bogatstvo, ali nisam ti uslisila molbu zbog ljubavi i zelje da učinim ono sto je najbolje za tebe.„
...Ako bi mogao da biras, šta bi odabrao: da ti zelja bude ispunjena, ili da ti bude ukazana milost da ne izgubis dusevni mir? Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 07, 2012 12:03 am | |
| Jedna grupa kampera, nepaznjom je ponela konzerve mesa ciji je datum istekao. posto je najbliza prodavnica bila daleko, resili su da ih pojedu. radi svake sigurnosti prethodno su jednu dali psu, koji nije pokazao nikakve znake trovanja.
međutim, sutradan su nasli psa mrtvog i sve ih je zahvatila panika. mnogi su poceli da povracaju i zale se na groznicu i dijareju. odmah su poslali po lekara, ubeđeni da je reč o kolektivnom trovanju. lekar je prvo ispitao kako je umro pas. jedan mestanin sela u blizini posvedocio je da je psa udario automobil i da su ga nasli u jarku kraj puta. Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Kijara-brm Glavni Administrator
Godina : 44 Location : 𝐹 - 𝐴𝑁 - 𝑇 - 𝐴𝑆 - 𝑇 𝐼 𝐶 Humor : 𝑌𝐸𝑆-𝑌𝑜𝑢 𝑛𝑜𝑤 :) Datum upisa : 21.12.2008
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Pet Dec 07, 2012 12:03 am | |
| Šarl Aznavur - Il faut Savoir
Baš tad se smejati, treba znati
Kad najbolje odlazi polako
Kad samo najgore može da nas prati
U životu u kome, plakati je lako
Šta košta nek košta, treba znati
Dostojanstvo svoje čuvati
Bez obzira kol’ko treba da se plati
Ići bez osvrtanja, treba znati.
Pred srećom koja neće da se vrati
Pred sudbinom razoružani, mali
Sakriti suze, treba znati
Al’ moje srce I ja, nismo znali
Kad ljubav postane neuslužna
Napustiti taj sto, treba znati
Pre nego što postane jadna, ružna
I otići tiho, bez buke da nas prati
Ispod maske svakodnevnog, treba znati
Sakriti patnju što plavi
I zauzdati krike mržnnje
Koji su poslednje reči ljubavi
Treba znati, hladan ostati
I utišati srce koje umire
Sakriti da te volim, na licu koje pati
Ali, ja nisam znao i neću znati. Nekad tako komplikovana,a tako jednostavna,ali uvek jedinstvena ღ.Every girl can be a Princess and a Warrior. 👑 | |
| | | Zana
Godina : 59 Datum upisa : 30.05.2012
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sub Dec 08, 2012 7:08 am | |
| NEVJERNA ŽENA
I povedoh je do rijeke, misleći da djevojka je, no, udata ona bješe.
Zbilo se na Svetog Jaga, i skoro po dogovoru Fenjeri se pogasiše a zrikavci oglasiše. Na izmaku krajnjih kuća dodirnuh joj grudi snene, što se odmah rascvjetaše k’o zumbula kite jedre. I šuštali nabori su | |
| | | Tessaa
Location : BG Humor : da Datum upisa : 08.02.2017
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Feb 22, 2017 8:41 pm | |
| Magičnost mandale me je opsedala. Ni sparina julske noći nije me sprečavala da izvodim spiritualno "hodanje po linijama". Oštrica noža je žustro skraćivala i zaoštravala drvene boje. U borbi beline i šarenih linija nastajali su čudesni, najlepši oblici do tada. Boje su se susretale i povezivale magijom Nesvesnog. Čudesna zvezda na papiru je zablistala.
Vetar je lupao prozor. Oluja je bila sve jača. Zaneta svojom zvezdom, sa glavom u oblacima, šaputala sam: "Još samo ova boja - i gotovo...Savršeno!" Grom. Stravično jak. Nagli trzaj ruke i oštrica noža se surovo zari u prst. Krv u ritmičkim razmacima pada po plavoj zvezdi... Uživala sam. Još jedna "primopredaja" mog Nesvesnog.
| |
| | | Tessaa
Location : BG Humor : da Datum upisa : 08.02.2017
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Feb 22, 2017 8:42 pm | |
| U sećanju se pojavi ta mračna šuma, u kojoj se glasovi gube u nepovrat. Nosim san o njoj kao krst i spuštam olovku da pomoću nje ispraznim dušu, prospem je na belinu lista što zgrčeno leži preda mnom. U uglu usne, modre, bezživotne kao da se pojavi smajli na tren. Kroz maglu dopiru zvuci gitare kližući sa usamljenih žica. Probijam se kroz svoje patnje, tražeći taj spasonosni proplanak radosti.
| |
| | | Tessaa
Location : BG Humor : da Datum upisa : 08.02.2017
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Feb 22, 2017 8:44 pm | |
| Volela bih da je leto, i da pada ona teska letnja kisa. I da izadjem napolje sama i da kisnem sama po pustim ulicama samo u majici i farmerkama, i japankama i mokrim kljucevima u ruci... i da pljusti kisa, i da je grad pust i da samo ponekad zabruji motor automobila koji prolazi kroz baru. I da ckiljim, da su mi mokre trepavice, da jedva razaznajem boje na semaforu. Da mi nije vazno koje je boje svetlo na semaforu, jer su ulice puste. Da mi japanke sljapkaju po mokrom asfaltu i da mi je lepo. Da tako ko zna koliko tumaram i budem sama sa sobom i nemirnim mislima, da dodjem do parka i da vidim kako je ljuljaska sama i mokra. I da se osetim smireno iz nekog razloga. Da nema bucne dece u jos bucnijim kvazi automobilima, koja voze ko zna koji krug oko leje sa crvenim ruzama. Ne volim ruze, ali ima neceg jednostavno lepog u mokrim laticama, kao i u mokrim ulicama. Samo hocu da pada kisa i da tumaram, tek tako, i da me niko nista ne pita i da nikog nista ne pitam. I da nikoga ne sretnem. A verovatno i ne bih. Jer je sred leta i svi su negde gde je sunce, a pljusti kisa. I volela bih da je leto. Jer je kraj zime. I volela bih da pljusti kisa jer mi treba nesto da opere nemirne misli, i zimsku ucmalost, i da otera duhove proslosti koji se ponovo, po ko zna koji put lako provlace ispod vrata moje sobe. Nijedan nije malaksao, a treba da bude. Posle toliko vremena. Palo mi je na um kako zapravo uopste ne volim istoriju. Kako me gusi svaka povezanost sa stvarima kada kazaljka sata krene u suprotnom smeru, kada se listovi kalendara vrte od decembra ka januaru. Mucno mi ponekad bude preturanje po secanju, jer niakda nije isto, uvek nesto fali, makar stotinka jednog proslog vremena koje se necu setiti, a u kojoj se desilo jedno treptanje ili jedan uzdah. Ne volim istoriju. Ne volim proslost. Ne volim gatare, gledanje u dlan i proricanje sudbine. Ne volim gledanje u solju. Niko mi nikada nije gledao u solju. Volim kisu, i slatku neizvesnost da cu mozda ipak nekoga sresti. Da taj neko nije negde gde je sunce, jer je sred leta, jer taj neko isto tako voli kisu. Ne volim parove koji se ljube na kisi. To mi je najgori romanicno bljuzgavi klise. Ali razlog izostajanja ljubavi nije cinjenica da to jeste romanticni klise, vec je razlog onaj mali plamen otrovne zavisti koji se radja negde dnu stomaka. I ne zato sto se ja ne ljubim ni sa kim ne kisi, vec zato sto podseca na istoriju koju ne volim. Dok hodam po mokrim ulicama koje volim, i dok mi kisa koja pljusti lepi kosu za lice. Volim taj osecaj. | |
| | | Enesa
Godina : 48 Humor : ponekad Datum upisa : 16.07.2016
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM Sre Feb 22, 2017 9:12 pm | |
| Meni jedna lepa prica za sve one ljude ciji je osmeh taj koji ovaj svet cini boljim..i kada mislite da je bezizlaz..jedan preokret, neko ili nesto moze uciniti da sve pre ili kasnije krene nabolje.. -Jednog dana, jedan slepi čovek sedeo je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: "Slep sam, molim vas pružite mi pomoć." Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis. U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slepog čoveka zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slepi prosjak prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i šta je to mogao napisati. Našta će prolaznik odgovoriti: "Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na drugačiji način", nasmeši se i izgubi u gužvi. I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: "Danas je proleće … a ja ga ne mogu videti"
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: ZIVOT PISAN SRCEM | |
| |
| | | | ZIVOT PISAN SRCEM | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 29 korisnika na forumu: 1 Registrovan, 0 Skrivenih i 28 Gosta :: 2 Provajderi justicijaNajviše korisnika na forumu ikad bilo je 710 dana Sub Jan 19, 2013 12:14 am |
Zadnje teme | » DNEVNI HOROSKOP ✰Danas u 11:37 am od rouzvel » PAPRIKAŠI I GULAŠI -braća po ljutoj paprici :))) Danas u 12:11 am od Danubius » Kućni KLIMA UREDJAJI -za i protiv?Juče u 10:31 pm od Eugen Grafvajer » PENZIJA -SPAS ILI ZENIT ?Juče u 10:18 pm od Eugen Grafvajer » FK (SD) ✰ CRVENA ZVEZDA ✰Juče u 8:54 pm od Danubius » Samo da rata ne bude!Juče u 7:18 pm od Danubius » DESTINACIJA -ITALIJA Juče u 2:47 pm od Danubius » Pun mesec- utiče li na vaše raspoloženje?Sre Apr 24, 2024 10:43 pm od Danubius » SERIJE -koje smo voleli/ volimo Sre Apr 24, 2024 8:20 pm od Danubius » BAJKERI (moto žurke,skupovi,akcije..) Sre Apr 24, 2024 7:38 pm od Danubius » MISAO (izreka) dana...Sre Apr 24, 2024 6:10 pm od doctorr67 » PESAH...ili "PASTVA"(srpski) ..Sre Apr 24, 2024 4:06 pm od Danubius » sd/FK/KK ...i ostalo... PARTIZAN Sre Apr 24, 2024 2:13 pm od Danubius » ELEKTRIČNI TROTINETI ?Sre Apr 24, 2024 11:24 am od doctorr67 » ZUBNI IMPLANTATISre Apr 24, 2024 10:34 am od Danubius » KOŠARKAUto Apr 23, 2024 6:38 pm od Danubius » LJUBAVNI HOROSKOPUto Apr 23, 2024 12:05 pm od Danubius » NEDELJNI HOROSKOP ★Uto Apr 23, 2024 12:35 am od rouzvel » Šta trenutno slušate Pon Apr 22, 2024 9:07 pm od doctorr67 » Nega usanaPet Apr 19, 2024 8:17 pm od Danubius » KREČENJE I FARBANJE Uto Apr 16, 2024 9:57 pm od Danubius » Jeste li znali ?!Uto Apr 16, 2024 7:31 pm od Danubius » Srbija u NATO?!Sub Apr 13, 2024 10:30 pm od doctorr67 » Da li ste Yugo-nostalgičari?Sub Apr 13, 2024 9:01 pm od doctorr67 » Vladimir PutinPet Apr 12, 2024 12:25 am od doctorr67 » MEDIJI (Srbija i šire ) Pon Apr 08, 2024 9:54 pm od Danubius » PESME UZ KOJE MUŠKARCI PLAČU ???? Sub Apr 06, 2024 7:12 pm od Eugen Grafvajer » JNA -vojska, armija ....i nešto više-dok je bilo....Sub Apr 06, 2024 6:15 pm od doctorr67 » ❀ CVEĆE /naše /tudje /svakakvo ......CVEĆEČet Apr 04, 2024 8:03 pm od Danubius » ULIČNI SVIRAČI ...Uto Apr 02, 2024 10:59 pm od Danubius |
Statistike | Imamo 11612 registrovanih korisnika Najnoviji registrovani član je Sneyana
Naši korisnici su poslali ukupno 524306 članaka u 7355 teme
|
IN MEMORIAM - naša OKANA -1975 -2021 | |
|