Morske sirene

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izmedju istine i maste
Tajna morskih sirena
U nevjerovatnoj galeriji mitoloških bica antike, koja su minulih stoljeca rasplamsavala maštu avanturista, istrazivaca i znanstvenika, svoje su mjesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene.


Prica o sirenama više je nego zanimljiva i zapocet cemo je jednim nesumnjivo senzaconalnim otkricem, koje je medu znanstvenicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prošle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne što se u Sjedinjenim Drzavama smatraju - vrijednim nacionalne sigurnosti. Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrica, americki znanstvenik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
- Na jednoj pješcanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bica - pola riba, pola covjek! Kreatura koju bismo mogli nazvati "covjekolika riba" ili "riboliki covjek", upucuje nas u drevne pomorske legende po kojima je covjek izašao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspješne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli ni potvrditi, a ni demantirati njenu autenticnost.
- Sada kada smo došli do ovog otkrica - rekao je dr. Carr - sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca.

Brojna svjedocanstva
Vjerovanje u morske sirene i nepoznata morska bica nadnaravnih moci, postoje u mnogim kulturama svijeta.Još su stari Sumeri, a kasnije i njihovi nasljednici Babilonci, obozavali morsko bozanstvo po imenu Enki (Oannes ili Ea), koje je na jednoj kamenoj fresci sacuvanoj do današnjih dana, prikazano u oblicju - pola covjek, pola riba. Oni su doboko vjerovali da je Ea poducio covjeka umjetnosti i znanosti i stoga su mu svakog ljeta prinosili darove.


Grcki pisac Lukijan iz Samosate u djelu "O boginji Siriji", tvrdi da je u Fenikiji vidio crtez semitske boginje Mjeseca, koja je predstavljena kao sirena: do pasa je bila riba, a od pasa zena! I Biblija pominje riborepo bozanstvo u koje su vjerovali Filistejci, a koje se zvalo Dagon, a rimski pisac Plinije Stariji (23 - 79) ostavio je iza sebe ovu bilješku:
"U mogucnosti sam da pomenem mojim piscima rimske ronioce koji su posvjedocili da su uz obalu Španjolskog oceana vidjeli tritona, što svakim dijelom tijela i u svakom pogledu savršeno podsjeca na covjeka..."
Japanska je sirena, poznata pod imenom Ningyo. Vitkog je ribolikog tijela, s glavom lijepe zene i ljudima donosi srecu. U mitologijama Polinezije, Mikronezije i Melanezije pojavljuje se morsko bozanstvo Vatea, s izgledom - pola covjek, pola dupin, a predanja americkih Indijanaca govore o postojanju dvije vrste cudovišta: jedno su nazivali Nagas i imalo je tijelo kao zmija, a glavu kao covjek, a drugo Makara, bilo je - pola riba, pola sisar!
U krajevima koje zapljuskuje Juzno kinesko more i dan-danas se vjeruje u postojanje morskog cudovišta Haiho shang. Njegov je izgled odista neobican: ima obrijanu glavu, snaznu muskulaturu i riblji rep. Za vrijeme olujnih nevremena napada i potapa brodove, a pomorce onosi u mracne morske dubine gdje ih prozdire!

Odisej i sirene
Ipak, prvi knjizevni opis morskih sirena nalazimo u grckoj mitologiji. Homer ih spominje u svojoj Odiseji. Prisjetimo se: kada je prolazio pored Otoka sirena, Odisej je svojim mornarima zapušio uši voskom kako ne bi culi njihov bozanski glas, koji neodoljivo privlaci, opija i ubija. Istodobno, naredio je da ga cvrsto vezu za katarku kako ni sam ne bi nacinio glupost i brod usmjerio ka morskoj caroliji iz koje im ne bi bilo povratka.


Kada se lada našla nadomak legendarnog Otoka sirena, zacula se zvonka i umilna pjesma:

"...Dodi Odiseju slavni, o ahejska velika diko!
Zaustavi ladu i stani, da poslušaš pjesmu našu.
U crnoj ladi pokraj nas nije prošao nitko,
a da poslušao ne bi milozvucno pjevanje naše..."
(Odiseja, XII pjevanje)

Ne obaziruci se na molbe Odiseja, koji je uistinu bio ocaran zanosnom pjesmom i iskreno zazelio zauvijek slušati carobne zvuke morskih ljubavnica, mornari ga privezu s još više konopaca i zaveslaju udvostrucenom snagom. Tako je Odisej nakaznjeno slušao magicnu pjesmu sirena, koja je svim drugim pomorcima donosila nesrecu i kob.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istina o morskim sirenama (2)
Otkrice u Crvenom moru
U augustu 1920. godine, mornari s broda Mary Gars, nedaleko od obala Nove Zemlje, vidjeli su morskog covjeka, koji je kruzio oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepascene mornare...


U svom fascinantnom epu “Ilijada i Odiseja”, Homer nigdje detaljno ne govori o tome kako su izgledale sirene, ali iz grcke mitologije saznajemo da su ove morske zavodnice bile kceri boga morskih cudovista Forkija i da su se, pod tim nazivom, najcesce podrazumjevale dvije vrste mitoloskih morskih stvorenja, koja su imala razlicit fizicki izgled. Jedna su bila - pola zene, pola ptice, a druga - pola zene, pola ribe.
Ova druga stvorenja pominju se i pod imenom - morske nimfe!

Za sve kriva evolucija
O sirenama su pisali i mnogi kasniji autori. Glasoviti je rimski pisac Ovidije (Publius Ovidius Naso, 43. pr.n.e - 17. n.e.) smatrao da su sirene rodene na plamtecim trojanskim galijama, gdje su se - kako je pisao - "brodske grede pretvarale u zelene kceri mora".
Sirene se pojavljuju i u spanjolskim, portugalskim, nizozemskim, skandinavskim, britanskim, njemackim i africkim mitovima i legendama, a u nekim irskim predanjima sirene zive na suhu tlu, pod morem, i imaju skrge, koje im omogucuju da kroz more doplivaju na kopno. Ta su tajanstvena morska bica, istodobno, i muskog i zenskog spola. Dok su zene vitke, carobne ljepote i dok im nitko ne moze odoljeti, muskarci su odvratni, imaju crvene noseve, svinjske oci, zelene zube i zelenu kosu.
Iako je morska kreatura, koju pominje americki znanstvenik dr. Richard Carr, anatomski drugacija od legendarnih morskih ljepotica (gornji je dio tijela slican ribi, a donji ljudskim nogama!), dr. Carr to ne smatra znanstveno neobjasnjivim:
- U vodama se oko Floride - izjavio je novinarima - iz jos neobjasnjivih razloga, evolucija odvijala na nesto drugaciji nacin. Prvo su se zadnja peraja pretvorila u udove i dobila izgled ljudskih nogu. Za mene je to i prirodno. Da bi postao vodozemac, a onda i bice koje je moglo ovladati kopnom, covjek je neminovno morao da prode upravo takovu evoluciju!...
No, to nista ne znaci, smatra americki biolog. U drugim krajevima nase planete, evolucija je mogla da bude i nesto drugacija. Konacno, to potvrduju i mnogobrojna svjedocanstva i uzbudljivi iskazi pomoraca o susretima s morskim sirenama.
Prisjetimo se...

Svjedocanstvo Henrya Hudsona
Godine 1608. glasoviti engleski moreplovac i istrazivac Henry Hudson (1550 -1611), po kome danas nosi ime jedna rijeka i jedno more u Sjevernoj Americi, dakle, covjek kome se moze vjerovati, zabiljezio je u svoj brodski dnevnik sljedeci dogadaj:
"Ovog je jutra jedan od nasih saputnika, opazio nimfu. Na njegov poziv, dosao je jos jedan saputnik. U tom je trenutku nimfa doplivala blizu boka broda, promatrajuci odozdo ljude. More se uznemirilo i okrenulo njeno tijelo: od pupka nagore, njena su leda i grudi bili kao u zene; koza joj je bila bijela; duga joj je kosa crne boje visila pozadi; nadolje iduci vidjeli su njen rep, nalik na rep delfina i prosaran tockicama. Imena onih sto su je vidjeli: Thomas Hiles i Robert Reiner."
Nista manje upecatljiv opis susreta s tajanstvenim "morskim zavodnicama", dala su dvojica francuska mornara i cetiri crnca, koji su 23. svibnja 1671. godine plovili mirnim vodama otoka Martinique. Na njihovo veliko zaprepastenje, iz vode je iznenada izronilo bice s licem i poprsjem mlade zene i vitkim, izduzenim donjim tijelom koje se zavrsavalo skladnim - ribljim repom!
Nekoliko godina kasnije, mornari s britanskog broda "Kent" ugledali su u vodama Grenlanda cudno morsko stvorenje, koje je od glave do pojasa licilo na covjeka, dok je drugi dio tijela bio posut srebrnkastim krljustima.
Pocetkom su 19. stoljeca ribari s Hebridskog arhipelaga, u Atlantskom oceanu, koji broji vise od 500 (ne)nastanjenih otoka, vidjeli mladu nimfu sto se veselo igrala u moru. Cak je nekoliko ljudi pokusavalo doplivati do nje s namjerom da je uhvate, ali ih je ona bez ikakve panike vjesto izbjegavala. Na kraju, jedan ju je ljutiti ribar udario kamenom i ona je nestala u moru. Nekoliko dana kasnije, more je na obalu izbacilo mrtvo tijelo mlade nimfe, koja je po nalogu sefa policije D. Shawa propisno sahranjena u drvenom lijesu na lokalnom groblju. No, prije toga njeno je mrtvo tijelo detaljno pregledano i o tome je sacinjeno sluzbeno izvjesce:
"...Gornji je dio tijela morskog stvorenja velik kao u dobro uhranjenog djeteta starog tri ili cetiri godine, s nenormalno razvijenim grudima. Kosa je duga, tamna i sjajna, dok je koza bijela, meka i njezna. Donji je dio tijela kao u lososa, ali bez krljusti..."

sta je otkrio Albert Bacad?
U kolovozu 1920. godine, mornari s broda "Mary Gars", nedaleko od obala Nove Zemlje, vidjeli su "morskog covjeka", koji je kruzio oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepascene mornare kao da je zelio nesto da im priopci. Neki su od njih, kasnije, pricali da je to, zapravo, bila zena neobicno lijepog i privlacnog gornjeg dijela tijela.
Krajem je 1731. godine, u vodama Nice, francuskog mondenskog odmaralista, uhvacen golemi morski pas u cijoj je utrobi, kazu, nadena ruka, koja je umnogome podsjecala na covjeciju, ali je izmedu prstiju imala razapetu kozicu. Svi su bili ubijedeni da je to bila ruka morske sirene koju je, negdje u moru, napala i rastrgala morska neman.
Ipak, minulih stoljeca, najveci je broj dramaticnih prica o morskim sirenama, dolazilo iz podrucja oko Crvenog mora. Ozbiljni moreplovci, istrazivaci i znanstvenici nisu mnogo vjerovali u neobicnu legendu o zeni-ribi, ali su mnoge od njih zainteresirale sve Cesce i ubjedljivije price o djevolikim morskim stvorenjima.
Francuski novinar i istrazivac Albert Bacad, jednoga je dana, bio u ribarenju s profesionalnim ribarima saribom, Mohammedom i sadlijem, Jemencima izuzetnog ribarskog iskustva i umijeca. Bili su u blizini crvenomorskog otoka Om Gamma kada je Mohammed uzviknuo:
- Pogledajte! zena u vodi drzi bebu u narucju!
Svi su pogledali prema mirnoj laguni, dok im se na licima ocrtavalo zaprepastenje: ni stotinjak metara od njihovog camca morska je sirenila, doisata, mirno dojila "mladunce"! Kada su okrenuli camac i zaplovili u njenom pravcu, sirena je zaronila i vise je nisu vidjeli.


Albert nikada nije bio sklon haluciniranju i ovaj fascinantni prizor vise ga je zaplasio nego iznenadio. Nekoliko dana kasnije, posto je prikupio obimnu dokumentaciju, otisao je do uglednog profesora hidrobiologije, dr. Henria Gohara i sve mu ispricao.

Usamljena nimfa
Je li "lamanten" morska sirena?
Saslusavsi pricu gotovo ravnodusno, stari je znanstvenik mirno odgovorio francuskom novinaru da se i sam vec poduze vremena bavi proucavanjem misterije morskih sirena i da mu nije tesko objasniti sto je Bacad vidio u Crvenom moru. Poveo je novinara u svoj radni kabinet i pokazao mu skelet koji je neobicno podsjecao na ljudski kostur, ali se zavrsavao - ribljim repom.
Bio je to kostur vrlo rijetke morske ribe "lamanten", koja je u Mediteranskom moru prvi put registrirana 1833. godine, a otkrio ju je njemacki zoolog Edward Riefell. Poslije ovog otkrica, "lamantena" vise niko nije vidio punih stotinu godina. Tek 1942. godine zoolozi iz pomorske postaje u Ugradi nasli su u pijesku crvenomorske obale kostur morskog sisavca s razbijenom lobanjom, koji je neobicno podsjecao na kostur morske sirene. Poslije toga sva traganja su bila uzaludna, sve dok francuski novinar nije vidio sirenu u laguni crvenomorskog otoka Om Gamma.
U meduvremenu, oceanografi, novinari i istrazivaci biljezili su izvjesca o susretima s tim tajanstvenim morskim bicima u vodama Atlantskog, Indijskog i Tihog oceana...
Tako je 1947. godine neki ribar s hebridskog otoka Mack pod zakletvom dao policiji iskaz da je, u noci punog mjeseca, opazio nimfu kako usamljeno sjedi na nekoj morskoj stijeni. Kada je otkrila njegovo prisustvo, jednostavno je kliznula u more. Slicnu je pricu 1978. godine novinarima ispricao i jedan filipinski ribar, a nekoliko mjeseci ranije, 20. prosinca 1977. juznoafricki list "Pretoria News" objavio je vijest da je u jednom kanalu u luci Limbala otkriveno neobicno morsko stvorenje, koje od struka nagore izgleda kao "europska zena, dok je ostali dio njena tijela oblikovan kao kod ribe i prekriven krljustima"!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istina o morskim sirenama (3)
Enigma koja nije objasnjena
U ozujku 1962. godine, na morskoj obali Tasmanije, australijski su ribari pronasli neobican organizam, kojeg cak ni australijski ucenjaci i najpoznatiji oceanografi nisu uspjeli do kraja identificirati.


Tijelo misterioznog "stvorenja" bilo je cudnog oblika: dugacko sedam a siroko sest metara, prekriveno nekom vrstom krzna, bez ociju, bez usta i kostura, otporno na vatru i kemijske supstance. Njegovo je "meso", ukoliko bi se uopce moglo tako nazvati, podsjecalo na gumu, a bilo je bijelo poput bjelokosti! Ono sto je od svega bilo najzanimljivije, za "organizam" se nije moglo ustanoviti ni da li pripada biljnom ili zivotinjskom svijetu tasmanijskog podmorja!
Jedan je americki prirodnjak, zoolog Bruce Mollison, dosao do neobicnog zakljucka: organizam nije od gume i njegov sastav ne odgovara bilo kojoj standardnoj klasifikaciji!
O cemu se onda radilo?
Na ovo pitanje znanost nikada nije nasla prihvatljiv odgovor. Pa, ipak...
Prema dobro obradenoj dokumentaciji dr. Henrija Gohara, koju znanost nikada nije do kraja prihvatila, "lamanten" je morsko stvorenje dugo oko tri metra i za zivota rada samo jedno mladunCe, dugo oko jedan metar. zenka ima veoma izrazene dojke i svoje mladunce hrani na taj nacin sto se uspravi iznad vode i pomocu peraja drzi ga na grudima, bas kao sto to cine zene. Slicnost je s ljudskim bicima neki put toliko velika da nije nikakvo cudo sto moreplovci i ribari, zanijeti egzoticnim predjelima i omamljujucim koloritom juznih mora, u njoj najcesce vide prelijepu ribu-djevojku iz prastarih pomorskih legendi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U nekoliko redaka
Sirene
...


Kolumbo i sirene
Za vrijeme svog putovanja Karipskim morem, Kolumbo je takoder imao priliku vidjeti sirene. Evo sto je o tome zapisao:
"Tri su sirene uzdigle svoja tijela iznad povrsine oceana i, mada nisu bile tako lijepe kao sto ih slikari prikazuju na svojim platnima, njihova okrugla lica imala su upadljivo ljudski izgled!"


Pismo ocevica
"Prije otprilike 12 godina, dok sam bio zupni ucitelj u skotskoj, setao sam plazom Sanedside , kad mi je pozornost privukla pojava figure sto je neodoljivo podsjecala na zenu. Sjedila je na jednoj stijeni u moru i cinilo se da rascesljava dugu svjetlosmedu kosu, koja joj je padala preko ramena... Celo joj je bilo ovalno, lice punacko, obrazi rumeni, oci plave, usta i usne prirodnog oblika, bas kao u zene... Grudi i stomak, ruke i prsti bili su veliki kao kod odrasle jedinke ljudske vrste... Ostala je na stijeni tri-cetiri minute i sve vrijeme je cesljala dugu, gustu kosu, koja joj je davala ponosit izgled..."
(Pismo Villiama Mamroua, objavljeno 8.9.1809. u londonskom "Timesu")


Preuzeto sa bosnic.com

Ja,inace verujem u razna mitoloska bica,
pa tako i u sirene...

Mislim da je od svih,najmogucnije (jel se tako kaze? )
da postoji sirena...

Bokssha,nas sef zeli samo da prosiri diskusiju...znam ga [You must be registered and logged in to see this image.]

Voli ih i on vidjeti na slikama kad ti kazem [You must be registered and logged in to see this image.]

Bokssha ::

A joooooj... Pa jel samo to bitno? Da se jede ili je*e?

hahahahhaha..Kod Danija oboje.Voli da lane,više no leba da jede... [You must be registered and logged in to see this image.]

Ma...znam... Zezam se i ja malo...

Bokssha ::

A joooooj... Pa jel samo to bitno? Da se jede ili je*e?

Pa šta drugo muškarci očekuju od žena -da se ne lažemo? [You must be registered and logged in to see this image.]
Ne očekuju da razgovaraju o misterijama svemira i filozofiji postojanja . Traže ručak i ono drugo.......to se zove "svakodnevni život" -i te kako je bitno .Ako to ne štima ....

bosankaa ::

Bokssha,nas sef zeli samo da prosiri diskusiju...znam ga [You must be registered and logged in to see this image.]

Voli ih i on vidjeti na slikama kad ti kazem [You must be registered and logged in to see this image.]

Voli , voli ...ali ti pitala za mornaricu i da li smo videli . Kompletan odgovor je -nismo, ali smo neke druge sirene čuli poviše puta . One za uzbunu . A od ovih sisatih ...ni traga ni glasa .

Otkrice u Crvenom moru

U augustu 1920. godine, mornari s broda Mary Gars, nedaleko od obala
Nove Zemlje, vidjeli su morskog covjeka, koji je kruzio oko broda,
uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepascene
mornare...

U svom fascinantnom epu “Ilijada i Odiseja”, Homer nigdje detaljno ne
govori o tome kako su izgledale sirene, ali iz grcke mitologije
saznajemo da su ove morske zavodnice bile kceri boga morskih cudovista
Forkija i da su se, pod tim nazivom, najcesce podrazumjevale dvije vrste
mitoloskih morskih stvorenja, koja su imala razlicit fizicki izgled.
Jedna su bila - pola zene, pola ptice, a druga - pola zene, pola ribe.
Ova druga stvorenja pominju se i pod imenom - morske nimfe!


Za sve kriva evolucija

O sirenama su pisali i mnogi kasniji autori. Glasoviti je rimski pisac
Ovidije (Publius Ovidius Naso, 43. pr.n.e - 17. n.e.) smatrao da su
sirene rodene na plamtecim trojanskim galijama, gdje su se - kako je
pisao - "brodske grede pretvarale u zelene kceri mora".
Sirene se pojavljuju i u spanjolskim, portugalskim, nizozemskim,
skandinavskim, britanskim, njemackim i africkim mitovima i legendama, a u
nekim irskim predanjima sirene zive na suhu tlu, pod morem, i imaju
skrge, koje im omogucuju da kroz more doplivaju na kopno. Ta su
tajanstvena morska bica, istodobno, i muskog i zenskog spola. Dok su
zene vitke, carobne ljepote i dok im nitko ne moze odoljeti, muskarci su
odvratni, imaju crvene noseve, svinjske oci, zelene zube i zelenu kosu.

Tajna morskih sirena

U nevjerovatnoj galeriji mitoloških bica antike, koja su minulih
stoljeca rasplamsavala maštu avanturista, istrazivaca i znanstvenika,
svoje su mjesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene.


Prica o sirenama više je nego zanimljiva i zapocet cemo je jednim
nesumnjivo senzaconalnim otkricem, koje je medu znanstvenicima Amerike
dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo
kakve veze s tim otkricem, prošle su, navodno, poseban tretman, kroz
koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne što se u
Sjedinjenim Drzavama smatraju - vrijednim nacionalne sigurnosti. Pa
ipak, nekoliko godina nakon otkrica, americki znanstvenik Richard Carr,
ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
- Na jednoj pješcanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo
neobicnog morskog bica - pola riba, pola covjek! Kreatura koju bismo
mogli nazvati "covjekolika riba" ili "riboliki covjek", upucuje nas u
drevne pomorske legende po kojima je covjek izašao iz morskih dubina i s
vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja
bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspješne fotomontaze, ali
strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli ni potvrditi, a
ni demantirati njenu autenticnost.
- Sada kada smo došli do ovog otkrica - rekao je dr. Carr - sasvim je
realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama,
sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile
paznju drevnih pomoraca.

(odlomak iz knjige "Od čovjeka do galeba")

Sirenina priča

Davno, na samom početku vremena, nebo, zemlja i more bili su u
harmoniji. Sva su stvorenja živjela skladom Stvoritelja. Legende koje su
ostale iz tog doba, govore kako je janje ležalo uz lava, ni jedno biće
nije znalo za patnju i bol. Raj, bio je to raj.

Jednog dana, nenadano, biće nebesko, anđeo, pobuni se protiv te
predivnosti, povede za sobom druge anđele, povede i čovjeka. Ravnoteža
se poremetila, djelo svijetla počelo je tonuti u tamu. Svijet je postao
mjesto, gdje je svatko svakom neprijatelj, životinje su se okrenule
jedna protiv druge, patnja i bol tekli su u potocima.

Opačina pobunjenih duša bila je velika. Općili su ne mareći za vrstu i
rod. Zemljom su se proširile nove spodobe. Jedna od njih sam i ja. Moj
rod je nastao tih dana, niti sam riba niti žena. Ne pripadam ni kopnu ni
moru a od kopna sam i mora satkana. Stvoritelj je vidjevši što se
događa odlučio svijet potopiti. Samo šteta je već bila napravljena,
neprijateljstva i promjene nisu nestale. Potop je bio strašan, mnogi su u
njemu nestali. Moj rod je preživio samo zahvaljujući vještini plivanja.


Od tada je mnogo vremena prošlo. Mi, morske sirene proklete smo ostale,
na granici dvaju svjetova. Od ljudi smo se skrivali jer su nas
proganjali, od riba smo bježali, jer nas nikad kao svoje nisu
prihvatili. Ponekad u meni bukne želja da postanem žena ljudskog roda, a
opet na dane, željela bih biti predivna riba. Tužan je to osjećaj kad
znaš da ni jednom svijetu ne pripadaš. Znaš galebe, mi sirene ne možemo
imati djecu. Kako smo stvorene u ono doba, takve smo, osuđene da vječno
ostanemo proklete, ni spokoj smrti nije nam dat.

Eh..., uzdahne i nastavi. Ali ima jedna nada, ima nešto što će
promijeniti ovaj svijet. Jednom smo se mi sirene, uputile na put s
jednog kraja Sredozemlja na drugi, više nismo imali gdje se skriti od
ljudi. Sjećam se ko i danas, sunce je rumenilo zalazom, ni oblačka na
nebu nije bilo. Tek što je noć počela padati, vjetar se silni podigao,
more valovima uznemirilo, nebo zatvorilo.

Prepadnute tom naglom promjenom, stisnule smo se jedna uz drugu i u
nevjerici promatrali što se oko nas događa. U svoj toj tami, meni se
učini da nedaleko od nas vidim svijetlo. Pomislih da je to svijetlo s
kopna, iako sam znala da kopno ne bi smjelo biti već tako blizu.
Pokažem ostalim sirenama u smjeru svjetla i bez puno razmišljanja
zaplivasmo ka njemu. Što smo bliže bili tom svjetlu to je u meni sve
više rastao osjeća straha da to nije ono što sam ja mislila. I stvarno.
Kad smo došle sasvim blizu, nismo mogle vjerovati svojim očima.
Izgledale smo valjda isto kao i ti galebe, kad si me danas ugledao.

Svijetlost koju smo vidjele nije bilo svjetlo s kopna, već svjetlosna
kugla koja je stajala na površini mora, a u središtu te pojave, čovjek.
Čovjek koji je hodao po moru. Najčudnije od svega je bilo to, što je
more pod njim i u njegovoj neposrednoj blizini bilo mirno kao ulje. U
istom mahu kad smo se instinktivno dale u bijeg, začule smo smirujući
glas: "Sirene, sirene, ne bojte se, priđite, dođite da vam podarim mir."


Kao opijene njegovim glasom, mimo htjenja, zaputimo se u pravcu
svijetlosti. Kad smo došle sasvim blizu, toliko blizu da je svijetlost i
nas obasjala, ugledala sam mu lice. Lice satkano mirnoćom, lice u istom
trenutku radosno i tužno, lice puno topline. Onog trena kad sam ga
pogledala u oči osjetila sam kao da nemam tijela, kao da nisam ni riba
ni žena, već jednostavno dio beskrajne svijetlosti.

Njegov se glas prospe među nas: "Ne bojte se. Nisam došao da vam naudim.
Došao sam vam donijeti radosnu vijest. Ja sam sin Onoga koji je početak
i kraj svega što postoji. Na ovaj svijet me poslao da svim bićima
objavim Njegov naum. Ovo su Njegove riječi: « Među ljudima pronađi one
koji su se voljni mijenjati, koji su voljni pomoći drugima da se
mijenjaju. Isto tako i svim drugim bićima prenesi moju odluku da neću
još dugo puštati uništavanje svoga djela. Tebe sine moj šaljem, da budeš
živa riječ, da im pokažeš put u novi raj, u koji će stići samo novi
ljudi, nove životinje, obnovljene duše.»

Vas sam moje sirene odabrao da budete glasnik Njegove poruke među
morskim bićima, ribama, pticama što od mora i u moru žive. Na dan kad će
On, svijet promijeniti, srest ćemo se opet, i tad će vas osloboditi
vašeg prokletstva. One koje požele biti ribe, one koje požele biti žene,
uslišene će biti. A sad idem među ljude i na svoju posljednju misiju
zbog koje sam došao u vaš svijet."

U to se pojavi brodica puna ljudi koji su panično pokušavali sačuvati
ravnotežu na podivljalim valovima. "Učitelju, učitelju, pomagaj, spasi
nas", vikali su kad ugledaše čovjeka što po moru je hodao. On im se
pridruži i tog trena oluja je prestala.

Mi smo ostale u tišini, svaka u svoji mislima i do jedna prihvatismo
biti Njegovi glasnici. Eto galebe moj, to je priča koju sam ti došla
ispričati, ne zbog obaveze već zbog iskrene radosti širenja vijesti da
će zemlja jednom, opet biti raj.

Ja sam sklopio oči i u suzama priznao. "Tog je čovjeka, moj bivši
ljudski rod ubio, tog sam čovjeka i ja izdao. Danas kad sam galeb, kad
sam toliku promjenu od čovjeka do ptice napravio, znam koliko nas On
ljubi."

"Da galebe", reče sirena."I zapamti riječi Onoga što po vodi hoda. Ptice
nebeske niti siju niti žanju, a otac moj ih hrani. Ostaj mi dobro
galebe moj, ptico nebeska. Vidimo se ponovno u raju." Osmjehne se,
klizne tiho u more i nestane u dubini.

Dugo sam te večeri ostao budan stojeći na žalu. Nisam imao snage niti do
postelje odletjeti. Zaspao sam tik uz more i kad me je prva jutarnja
zraka sunca probudila nisam znao je li sirena bila stvarno tu ili tek
san.

.. zanimljiva tema..
.. sta je istina a sta mit.. pitanje je da li cemo ikada saznati..
.. postoje svedocenja pa cak i dokumentacija o nadjenim telima sirena, ali kao i za vanzemaljce, drzi se u tajnosti.. zasto, ne znam.. ali bilo bi zanimljivo znati detalje.. ukoliko su postojale..

NA ADI SNIMLJENA SIRENA!?





Sreda, 15. Jun, 2011.|









[You must be registered and logged in to see this image.]
BEOGRAD- Portal " Vesti" objavio je
informaciju da se na internetu pojavio video snimak misterioznog
stvorenja, koje su okom kamere uhavtila grupa mladića i devojaka toko
šetnje beogradskim jezerom. Oni su ispod snimka napisali da se možda
radi o sireni jer drugog objašnjenja nema.

Ovaj portal dao
je komentar da leto stiže, a pored turista čini se da će i sirene
pohrliti za Beograd. Maldivi i Tunis više nisu IN, sad je BG lokacija
vredna posete, bar za sirene! Kakvo more! Dunav, Sava, BG, to je ono
što privlaci sirene!