Humani papiloma virus

Humani papilloma virus (HPV) najčešća je spolno prenosiva bolest koja pogađa i žene i muškarce. Procjenjuje se da je oko 80% seksualno aktivnih ljudi zaraženo nekom vrstom ovog virusa. Znanstvenici su utvrdili više od 100 tipova HPV-a od čega je većina bezopasna za zdravlje.

Prenošenje


HPV se najčešće prenosi spolnim odnosom, no i direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Postoje slučajevi u kojima je zabilježena infekcija sluznice dišnog sustava i očiju, no najveće i najčešće zaraženo područje je upravo genitalno područje.
HPV se može prenijeti unatoč korištenju prezervativa kao zaštite kod
muškaraca, infekcija(kondilomi) se obično javljaju oko korijena penisa.
Tvrdnju da se HPV ne prenosi isključivo penetracijom dokazuje
činjenica da je pronađen i kod nekih djevojaka koje su još djevice.
Također su zabilježeni i slučajevi kod kojih su promjene uzrokovane
ovim virusom vidljive u usnoj šupljini pa se može zaključiti kako se HPV prenosi i oralno-genitalnim odnosom.
Manifestacija


Tipovi 16, 18, 31 i 33 dokazano uzrokuju maligne promjene na grliću maternice,
zbog čega su i najopasniji. Ovi tipovi HPV-a uz maligne promjene mogu
uzrokovati i izrasline, odnosno kondilome koji najčešće rastu u
grozdovima, unutar rodnice i oko anusa.
Kod muškaraca se kondilomi najčešće manifestiraju na tijelu penisa, na prepuciju ili oko anusa. A mogu se pojaviti i u rektumu ili u ustima.
Ako trudnica ima kondilome postoji opasnost da HPV infekciju tijekom porođaja prenese djetetu.
Dijagnoza


Da bi se dokazalo postojanje HPV virusa potrebno je obaviti urološki
ili ginekološki pregled, kao i korištenje pregleda molekularne
biologije (ukoliko je potrebno). Muškarcima se za dokazivanje HPV-a
uzima bris mokraćne cijevi, dok se kod žena uzima bris vrata maternice
i radi se posebna pretraga na prisustvo HPV-a. Svakako, potrebno je i
uraditi PAPA test koji pokazuje eventualne promjene u stanicama, te
eventualno kolposkopiju.
Nalaz PAPA testa danas se označava kraticom CIN (cervikalna
intraepitalna neoplazija), a postoje 3 stupnja, ovisno o jačini
promjena u maternici.

• CIN1 predstavlja blagu displaziju
  
• CIN2 predstavlja srednju displaziju
  
• CIN3 tešku displaziju
  
• 4.stupanj je Carcinoma in situ- također spada (kao i CIN 3) u tešku displaziju, promjene zahvaćaju stanice, ali nije probijena bazalna membrana.
  
• Karcinom (invazivni oblik, probijena je bazalna membrana)
  

Liječenje


Ukoliko se maligne promjene rano uoče PAPA testom, terapija je mnogo
blaža i bezbolnija - a mogućnosti razvoja raka grlića maternice su puno
manje nego u slučaju kada se ove promjene detektiraju kasnije.
Kondilomi se mogu liječiti na razne načine:

• propisanim tekućim kemikalijama (Kondiloks, Imikvimod, Podofilin)
  
• krioterapijom (smrzavanje)
  
• elektrokoagulacijom (paljenje)
  
• ubrizgavanjem interferona u svaki kondilom (protein koji stvara imunost na virus)
  
• laserskim tretmanom
  
• kirurškim uklanjanjem
  

No unatoč svemu nabrojenom važno je uočiti da se HPV infekcija ne može u potpunosti izliječiti.
Cjepivo


8. lipnja 2006. tvrtka Merck je proizvela HPV cjepivo zvano Gardasil koje je odobreno u SAD-u.
Studija cjepiva, provedena na ženama u prosječnoj starosti od 23
godine, pokazala je da štiti protiv infekcije HPV tipova 16 i 18, koji
su zajedno odgovorni za 70 % slučajeva raka grlića maternice. Studija
je pokazala da je učinkovitost 100 % u slučaju napasnih infekcija.
Cjepivo ujedno štiti i protiv tipova 6 i 11, koji su odgovorni za 90 %
genitalnih krasti. Centar CDC je preporučio cjepljenje i žena kojima je
već dijagnosticiran HPV. U EU Gardsil je već u opticaju, dok se u Hrvatskoj očekuje sredinom 2007. pod nazivom Silgard[1].
Prevencija


Kako se kod većine ljudi HPV uopće ne manifestira, nisu ni svjesni
da ga imaju, a samim time ni da ga mogu prenositi. Stoga se preporuča
uporaba prezervativa, posebice u slučaju čestog mjenjanja spolnih partnera.
HPV je skoro pa neizbježna i nevidljiva poslijedica spolne
aktivnosti, a iz tog razloga većina zemalja preporuča djevojkama
redovite ginekološke preglede (PAPA test) - kako bi se na vrijeme moglo
detektirati eventualno postojanje HPV virusa, kao i drugih spolno
prenosivih bolesti.

Jednom ili dva puta godišnje idem na PAPA test.Za sada da kucnem sve u redu..
Nema HPV..nema upala.,nemam nikakvih drugih spolnih bolesti..

Godisnje radim PAPA test.Sve je u redu...nemam nikakve upale,ponle bolestine.

Seksualno prenosiva bolest
Polovica muškaraca zaražena je HPV-om

Polovica muškaraca nosi u sebi virus koji uzrokuje rak grlića maternice. Prijašnja istraživanja pokazuju da će oko osam od 10 seksualno aktivnih žena u jednom trenutku biti zaraženo HPV-om.
Nakon kampanje koja je bila usmjerena na preventivno cijepljenje djevojčica, cjepivo protiv HPV-a stručnjaci žele davati i dječacima. Uplašilo ih je to što su polovica muškaraca nositelji seksualno prenosivog virusa, pokazalo je istraživanje Cancer Centre and Research Institutea na Floridi.

Otkrijte prije raka maternice
Određene vrste humanog papilloma virusa (HPV) uzrokuju rak grlića maternice te se povezuju s većim brojem raka usne šupljine, koji je od 1989. porastao za 50 posto. Studija objavljena u The Lancetu pokazala je da je 50 posto muškaraca inficirano HPV-om. Osim toga, svake će se godine šest posto muškaraca zaraziti HPV-om tipa 16 koji uzrokuje rak grlića maternice.


Prijašnja istraživanja pokazuju da će oko osam od 10 seksualno aktivnih žena u jednom trenutku biti zaraženo HPV-om. Nakon dvije godine 80 posto infekcija prođe spontano, no žene imaju velik rizik od ponovne infekcije.

Rak grlića maternice razvija se relativno sporo, pa se kod žena koje idu na godišnji pregled kod ginekologa može otkriti na vrijeme i uspješno liječiti. Nažalost, neke žene ginekologa ne posjete nijednom u pet ili više godina, a tad može doći do uznapredovalog raka koji može usmrtiti oboljelu ženu.

HPV - cijepiti ili ne?

Znanstvenici su utvrdili više od 100 tipova HPV-a od čega je većina bezopasna za zdravlje. Tipovi 16, 18, 31 i 33 dokazano uzrokuju maligne promjene na grliću maternice, zbog čega su i najopasniji.
Ova 4 opasna tipa HPV-a uz maligne promjene mogu uzrokovati i izrasline, tj. kondilome koji najčešće rastu u grozdovima, unutar rodnice i oko anusa. No sad smo čuli da postoji cjepivo - bar za one koji još nisu zaraženi.

Na tržištu RH dostupna su dva cjepiva - Cervarix – GlaxoSmithKline i Gardasil – Merck Sharpe & Dohme. Koji je bolji? Stručnjaci tvrde da su oba sigurna za ljudsku upotrebu i gotovo jednako učinkovita u sprječavanju trajne infekcije i nastanak pretkanceroze (CIN – cervikalna intraepitelna neoplazija) stoga i samog raka vrata maternice kojeg uzrokuju dva najučestalija visokorizična tipa HPV-a, 16 i 18.

Kada se primjenjuju kod osoba koje nisu bile izložene infekciji HPV-a, oba cjepiva štite 100% od infekcije HPV-a tipa 16 i 18 te od nastanka CIN-a (stupnja 1-3) uzrokovanima HPV-om 16 i 18 i to u razdoblju od najmanje 5 godina nakon prve doze cijepljenja.

Oba cjepiva štite i od srodnih tipova virusa, odnosno CIN-a uzrokovanim drugim HPV tipovima osim HPV-a 16 i 18. Oba cjepiva razvijaju veću razinu protutijela u djevojčica mlađih od 15 godina u usporedbi sa starijim ženama. Iako u manjoj mjeri, oba cjepiva nude djelomičnu zaštitu i starijim ženama koje su već stupile u spolne odnose.

S obzirom da cjepivo štiti od 70% slučajeva raka vrata maternice, cijepljene žene moraju i dalje ići na redovite probirne testove.

Više na Cybermedu: PREPORUKE ZA PRIMARNU PREVENCIJU RAKA VRATA MATERNICE

Dr. Lidija Gajski: HPV cjepivo je nepotrebno i štetno

Cijepljenje protiv HPV-a je suvišni medicinski postupak uveden u zdravstvene sustave u svijetu i Hrvatskoj – smatra dr. Gajski





˝Humani papiloma virus vrlo je raširen, a
najveći mu je klinički značaj u tome da uzrokuje karcinom vrata
maternice. Rak cerviksa drugi je po učestalosti malignom u žena i krivac
za 250 000 smrti godišnje. On se, međutim, može uspješno prevenirati
edukacijom o odgovornom spolnom ponašanju, cijepljenjem protiv HPV-a i
redovitim ginekološkim pregledima s Papa-testom. Cijepljenje je
najkorisnije provesti prije početka spolnog života, pa se stoga
preporučuje svim djevojčicama u sedmom, odnosno osmom razredu osnovne
škole. Provodi se u dispanzerima školske medicine.˝

Ovo su tvrdnje i poruke koje zadnjih nekoliko godina slušaju djevojčice i
njihovi roditelji na predavanjima koja u školama širom Hrvatske
organiziraju županijski i gradski uredi za zdravstvo i zavodi za javno
zdravstvo. Sličan se sadržaj može naći na mrežnim stranicama ovih
ustanova, kao i na stranicama raznih stručno-medicinskih i civilnih
udruga.

Šalje se putem medija, najviše u siječnju kad se na predavanjima,
tribinama i akcijama na gradskim trgovima obilježava Europski tjedan
prevencije cervikalnog karcinoma. U toj su prigodi, i mimo nje,
podijeljene i postavljene desetine tisuća letaka, knjižica i plakata.
Tekst ne sadrži uvijek samo suhoparne činjenice; iz brošure i plakata
zagrebačkog Gradskog ureda za zdravstvo čitamo da »teret infekcije
dolazi iz tišine, praćen je krivnjom, kajanjem i stigmom«.

No "organizirano cijepljenje predstavlja ogroman napredak" i "za čitave
generacije djevojčica koje se danas cijepe budućnost će biti puno
kvalitetnija"; stoga "učinimo najbolji izbor za svoje dijete".

U Zagrebu se protiv HPV-a cijepi samo 10% djevojčica – zašto?

Unatoč dostupnosti informacija roditelji baš i nisu skloni vakcinaciji. U
Rijeci i okolici cijepi se 23-48% djevojčica u generaciji, u
Međimurskoj županiji njih 13-23%, a u Zagrebu tek 10%. Pročelnik
zagrebačkog Ureda za zdravstvo na tiskovnoj je konferenciji u jesen
2012. naglasio da je cjepivo iznimno sigurno, a odaziv na cijepljenje
proglasio je »sramotno niskim« i pozvao roditelje da se odazovu u što
većem broju.

Jedan od glavnih razloga nedovoljnom odazivu u županijama u kojima je
trošak cijepljenja na roditeljima, svakako je financijski izdatak. No,
obzirom da je u Zagrebu cjepivo besplatno, bit će da je posrijedi još
nešto. Dio roditelja ne želi cijepiti svoje kćeri jer se to ne uklapa u
njihova svjetonazorska i vjerska uvjerenja (smatraju da promiče slobodno
spolno ponašanje).

Drugi dio vjerojatno je alternativnim načinima o HPV-u i cjepivu doznao
puno toga što je izazvalo sumnju i zabrinutost. Oni koji su temu bolje
proučili mogli su zaključiti samo jedno – cijepljenje protiv HPV-a
neopravdano je i nepotrebno.


Krenimo od početka - HPV i karcinom

Kad se danas spomene humani papiloma virus, i laiku i liječniku prva je
asocijacija rak vrata maternice. No riječ je o razmjerno čestoj spolno
prenosivoj infekciji poglavito mladih ljudi, koja je uglavnom benigna.
Do danas je identificirano više od 150 genotipova HPV-a i većina nije
povezana s rakom niti s drugim bolestima. Onkogenima (uzročnicima raka) u
prvom se redu smatraju tipovi 16 i 18 koji su dokazani u oko 70%
karcinoma.

Međutim, nalaz tih virusa ne znači da će se razviti karcinom. U 90-95%
slučajeva HP virusi se s vremenom spontano eliminiraju iz organizma. O
riziku možemo govoriti tek u žena s kroničnom infekcijom, a takvih je
prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC) u razvijenim
zemljama tek nekoliko postotaka od ukupno oko 10-15% inficiranih
onkogenim sojevima u populaciji od 20-30 godina.

No i od tog malog broja kronično inficiranih tek će manjina žena razviti
invazivni cervikalni karcinom koji prodire u dublje slojeve sluznice,
širi se i ima kliničke posljedice. U većine će se infekcija ili povući
bez ikakvih posljedica, ili će proizvesti različite stupnjeve
premalignih promjena na sluznici vrata maternice (displazija ili
cervikalna intraepitelna neoplazija - CIN I, CIN II i CIN III) od kojih
se glavnina također s vremenom normalizira.

CIN III leziju, koja je najbliže raku, odnosno već uključuje
lokalizirani karcinom razvit će prosječno tek oko 8% žena s kroničnom
infekcijom onkogenim tipovima virusa, a i sama će se ta lezija
pretvoriti u invazivni karcinom tek u 4% do 53% slučajeva. Pri tom će od
infekcije HPV-om do razvoja klinički relevantnog karcinoma proći 20-40
godina.

Neobično je važno naglasiti da se rasprava o HPV-u i karcinomu uglavnom
odnosi na populaciju tzv. rizičnog spolnog ponašanja. Veći broj spolnih
partnera, odnosno veza s promiskuitetnim partnerom glavni je rizični
čimbenik HPV infekcije. Za žene koje ne spadaju u tu kategoriju ova je
rasprava irelevantna. Cjepivo se, međutim, nudi svim djevojčicama.

Na rak vrata maternice otpada 3% neoplazmi u ženskoj populaciji

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (2009.-2010.) rak
materničnog vrata nije česta bolesti; u nas se po pojavnosti (16/100 000
žena) nalazi iza karcinoma dojke, crijeva, pluća, tijela maternice,
jajnika, štitnjače i želuca, te na njega otpada 3% svih neoplazmi u
ženskoj populaciji. Osim toga, nije neizlječiva bolest; uz terapiju
preživjet će ga više od polovine žena, te tri četvrtine onih mlađih od
44 godine, pa mu je mortalitet u Hrvatskoj tek oko 3,5/100 000 žena.

Onkogeni tipovi HPV-a povezani su i s nekim drugim malignomima
(stidnice, rodnice, čmara, ždrijela), dok se tipovi 6 i 11 navode kao
uzročnici anogenitalnih bradavica (kondiloma). No klinički značaj,
odnosno intenzitet povezanosti ovdje je razmjerno malen, pa to ne
mijenja postavku da infekcija HPV-om nosi tek mali rizik karcinoma u
dalekoj budućnosti.

Iz svega navedenog proizlazi da je riziku karcinoma cerviksa izložen
mali broj žena unutar rizične skupine; toj populaciji cijepljenje protiv
HPV-a u daljoj bi budućnosti moglo donijeti korist. No to vrijedi samo
uz uvjet da je cjepivo učinkovito. Dokazi za to, međutim, do danas ne
postoje.



Kolika je djelotvornost HPV cjepiva?

Na tržištu postoje dvije vrste cjepiva protiv HPV-a – četverovalentno
protiv tipova 6, 11, 16 i 18, te dvovalentno protiv tipova 16 i 18. U
Europskoj uniji registrirana su 2006., odnosno 2007. godine, a ubrzo
nakon toga i u nas. Istraživanja na temelju kojih su odobrena pokazala
su da u više od 90% slučajeva sprječavaju kroničnu infekciju i pojavu
intraepitelne displazije (CIN II-III) i drugih anogenitalnih promjena
uzrokovanih HP virusima 6, 11, 16 i 18 u mladih žena negativnih na HPV.

Displazija površinskog sloja (epitela) sluznice vrata maternice smatra
se prethodnicom invazivnog cervikalnog karcinoma. Međutim, činjenica da
cjepivo sprječava displaziju ne mora značiti da sprječava i invazivni
karcinom – možda ga samo odgađa, ili uopće nema utjecaja na njegovu
pojavnost. Displazija ja patohistološki, a ne klinički pojam; ona nije
povezana sa simptomima maligne bolesti, niti joj nužno vodi.

O stvarnoj učinkovitosti cjepiva može se govoriti tek onda kad se dokaže
da ono prevenira klinički relevantnu bolest i smanjuje smrtnost
(produžava život). Kliničke studije s cjepivom trajale su prekratko da
bi to mogle demonstrirati i dokazi da je HPV cjepivo spriječilo ijedan
slučaj invazivnog karcinoma ili da je spasilo ijedan život ne samo da
nisu podastrti prigodom registracije, nego ih nema ni dan-danas.

Štoviše, HPV vakcina i u prevenciji diplazije samo je djelomično
efikasna. Moguće je da je to tek u oko polovine slučajeva, s obzirom da
ne sprječava prekanceroze koje nisu uzrokovane HP virusima, kao ni one
koje su povezane s drugim onkogenim HP virusima povrh tipova 16 i 18 (do
sada ih je identificirano petnaestak), a ni protiv 16 i 18 ne štiti u
potpunosti.

Kod žena već zaraženih HPV-om cjepivo je beskorisno

U starijih, spolno aktivnih žena djelotvornost vakcine je manja jer je
dio žena već zaražen. Naime, u žena inficiranih HPV-om cjepivo je
beskorisno; u nekih je jedno od cjepiva čak značajno povećalo (!)
vjerojatnost prekanceroznih promjena. Za žene starije od 26 godina nema
adekvatnih istraživanja, kao ni za muškarce, premda neki stručnjaci i
organizacije preporučuju cijepljenje i dječacima.

HPV vakcina većinom se preporučuje djevojčicama u dobi od oko 11 do 15
godina, međutim njen je klinički učinak u toj dobnoj skupini nepoznat
jer su ispitanice u istraživanjima bile starije, točnije imale su 15-26
godina. Nadalje, trajanje zaštitnog učinka vakcine je nepoznato, što
znači da se ne zna je li potrebno docjepljivanje i kada.

Sumnje u stvarnu učinkovitost HPV cjepiva pojačava i činjenica da su sve
studije na temelju kojih je vakcina odobrena bile financirane od
njihovih proizvođača, a autori istraživanja priložili su dug popis
farmaceutskih tvrtki s kojima surađuju.

Dakle, o djelotvornosti cjepiva može se reći da je na temelju onoga što
do sada znamo ona samo teoretska, odnosno spekulativna. Čak i u
Američkoj upravi za hranu i lijekove (FDA) tek »vjeruju da bi prevencija
prekanceroznih cervikalnih lezija vrlo vjerojatno mogla dovesti do
sprječavanja tih karcinoma«, priznajući da se dugoročna korist od HPV
vakcinacije osniva na pretpostavci, a ne na čvrstim znanstvenim
nalazima.

Prijavljen veliki broj nuspojava nakon cijepljenja

U tekstovima nadležnih institucija i stručnih društava tvrdi se da je
HPV cjepivo izrazito sigurno. No, dezinformacijama nikad kraja.

Kliničke studije na temelju kojih je HPV vakcina registrirana bile su
dizajnirane na način koji ne omogućuje adekvatno prepoznavanje nuspojava
i obilovale su metodološkim slabostima. Istovremeno, druga znanstvena
istraživanja i izvještaji povezali su ovo cjepivo s čitavim nizom
nuspojava, među kojima su: smrt, grčevi, gubitak svijesti, pad krvnog
tlaka, gubitak vida, trnci, paraliza, Guillain-Barreov sindrom, kljenut
ličnog živca, sindrom kroničnog umora, anafilaksija (teška alergijska
reakcija), autoimuni poremećaji, duboka venska tromboza, plućna
embolija, upala gušterače. O vrlo čestim lokalnim, gastrointestinalnim i
kožnim reakcijama da i ne govorimo.

Štetni učinci HPV vakcine nadležnim se državnim agencijama prijavljuju
od samog početka cijepljenja. Broj prijava samo u šest zapadnih zemalja
do 2011. godine dosegao je više od 30 000. Podaci britanske agencije za
lijekove (MHRA) pokazuju da je ukupni broj prijava za jedno od HPV
cjepiva 24-104 puta veći od bilo kojeg drugog cjepiva iz Kalendara.


Obavezno cijepljenje donijelo bi lijepe prihode farmaceutskim kompanijama

Dva za sada registrirana HPV cjepiva među najskupljima su na tržištu; u
Hrvatskoj cijepljenje stoji oko 3000 HRK po osobi. Izboriti se za široku
primjenu HPV vakcine znači osigurati velike prihode za dugi niz godina.
Uz dvije velike tvrtke-proizvođače cjepiva, zainteresirani su i
proizvođači antivirusnih lijekova i dijagnostičkih testova za HPV. No,
HPV projekt zanimljiv je i svim ostalim farmaceutskim kompanijama.

Zašto? Zato što se vakcina uvodi na područje raka, indikacija za cjepivo
širi s prevencije zaraznih na prevenciju malignih bolesti, a to otvara
neizmjerne mogućnosti za zaradu.

Stoga je „projekt HPV“ detaljno razrađen i za njegovu je provedbu
angažirana široka infrastruktura – od znanstvenih ustanova i
sveučilišta, preko medicinskih organizacija, do civilnih udruga, škola i
medija. Naročitu važnost pri tom ima politička podrška, koja kreće iz
tijela Europske unije, provodi se kroz pokroviteljstvo predsjednika i
premijera država, te nacionalnih ministarstava zdravstva, i završava na
razini lokalnih vlasti.

Nacionalne i lokalne političke strukture dobile su zadatak osnovati
Nacionalne odbore za prevenciju raka materničnog vrata i izraditi
odgovarajuće Nacionalne programe koje će provesti u praksi. Hrvatska je
to uspješno odradila i već nekoliko godina provodi javnozdravstvenu
kampanju bogatu brojnim edukativnim akcijama. 2012. godine bilo je
uključeno 30 gradova, koji između ostaloga sufinanciraju cjepivo.

Grad Zagreb u potpunosti pokriva trošak vakcine, godišnje oko 4 milijuna
HRK, što je u početku bilo rezervirano za kćeri hrvatskih branitelja i
one iz siromašnih obitelji, a sada se nudi svim djevojčicama u
generaciji. Gradonačelnik je osnovao stručno Povjerenstvo za prevenciju
infekcije HPV-om; od njegovih članova doznajemo da se nadaju kako će
cijepljenje protiv HPV-a postati obavezno za cijelu Hrvatsku.

Žene, kontrolirajte se redovito!

Živimo u svijetu dezinformacija i poluinformacija, ne samo u području
medicine. No rješenje nije u tome da svatko od nas sam traži objektivne
informacije. Zatrpani smo gomilom podataka i tvrdnji koje su laiku često
nerazumljive, nejasne, pa i kontradiktorne. Umjesto da nas prepušta
samima sebi, zdravstveni bi sustav trebao osigurati vjerodostojnost
nalaza medicinske znanosti i njihovu nepristranu distribuciju
liječnicima i javnosti.

U takvom sustavu bilo bi nemoguće masovno prakticirati skupi medicinski
postupak koji, uz nuspojave, određenoj (rizičnoj) skupini (žena) u
dalekoj budućnosti možda malo smanjuje šansu za razmjerno rijetku bolest
za koju već postoje efikasne metode prevencije, otkrivanja i liječenja
(dijagnosticiran na vrijeme rak materničnog vrata uspješno se liječi
malim kirurškim zahvatom). U takvom bi sustavu cijepljenje protiv HP
virusa bilo jasno i glasno odbačeno kao apsurdno, a posvetili bismo se
promidžbi i primjeni daleko pouzdanijih, sigurnijih i jeftinijih
postupaka – spolnom prosvjećivanju mladeži (u prvom redu izbjegavanje
promiskuiteta), te obuhvatu svih žena redovitim citološkim pregledom.

Upravo citološki (Papa) pregled zaslužan je za značajan pad smrtnosti od
raka materničnog vrata širom svijeta i za razliku od cjepiva, koje bi u
idealnim okolnostima taj učinak moglo pokazati za nekoliko desetljeća,
on ga proizvodi već za par godina. A da na tom području imamo mnogo
posla svjedoči podatak da u Hrvatskoj 400 000 žena nema izabranog
ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. To znači da se kontroliraju
u privatnim ginekološkim ordinacijama, ili, što je vjerojatno češće,
potpuno su izvan ginekološkog nadzora.

Uloga školskog liječnika u zaštiti od bolesti uzrokovanih HPV-om

Edukacija i cjepljenje u adolescentnoj dobi





Na nedavno održanom 1. Međunarodnom kongresu i 2.
hrvatskom simpoziju o prevenciji i liječenju početnog raka materničnog
vrata, jedno od predavanja bilo je posvećeno ulozi školskog liječnika u
zaštiti od bolesti uzrokovanih HPV-om. Predavanje su pripremili N.
Ferenčić Vrban, A. Juriša, M. Posavec iz Zavoda za javno zdravstvo „Dr.
Andrija Štampar“.

Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Zadnji podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govore da u Hrvatskoj
za 2011. godinu imamo 323 novootkrivena slučaja, te 132 smrti od raka
materničnog vrata. To pokazuje da još uvijek svaki treći dan u godini umre jedna žena a skoro svaki dan imamo novootkriveni slučaj karcinoma.
Ti podaci su izrazito loši s obzirom da znamo današnje mogućnosti ranog
otkrivanja, redovitog odlaska na ginekološke preglede, dostupnosti
pretrage koja će detektirati promjene na samom vratu maternice a ono od
čega bi trebali prvo početi je edukacija i cjepljenje u adolescentnoj
dobi.

HPV je spolno prenosiva bolest koja se u gotovo 100% slučajeva povezuje s rakom materničnog vrata, zato je uloga školskog liječnika u zaštiti reproduktivnog zdravlja bitan čimbenik u očuvanju zdravlja mladih kao i preduvjet za poboljšanje i onako lošeg demografskog stanja u Republici Hrvatskoj. Neoprezno, neodgovorno ponašanje i neznanje u adolescenata ima neposredne ali i dugoročne posljedice.
Rizični čimbenici koji doprinose razvoju posljedica su rani početak
seksualnog života, ne korištenje kondoma kao mehaničke barijere u
zaštiti od spolno prenosivih bolesti i mladenačkih neželjenih trudnoća
kao i veći broj partnera.

Cjepljenje protiv HPV-a

Cjepljenje protiv HPV infekcije preporučeno je od 2010.g. u „B programu“
kalendara cjepljenja koji se donosi svake godine od Ministarstva
zdravlja. “U Republici Hrvatskoj nemamo organizirano cjepljenje u
svim gradovima već samo pojedini gradovi potpuno ili djelomično
financiraju cjepivo koje je osigurano za djevojčice u dobi od
13-14 g. i na trošak roditelja ukoliko su zainteresirani kada cjepivo
može osigurati Županijski zavodi za javno zdravstvo. U Gradu Zagrebu
provodi se takav način cjepljenja od 2007 g. a kojem prethodi obavezna
edukacija roditelja i učenika/ca o bolestima koje uzrokuje HPV te o
samom cjepivu koje provode liječnice školske medicine.

Odaziv na cjepljenje u odnosu na zemlje Europske unije kao i susjednu Makedoniju je nizak
te govorimo o odazivu od 10% unatrag 4 godine od kada traje program
cjepljenja u Zagrebu. To govore i zadnji podaci od ove školske godine
2012/2013. kada se program odvijao uz prethodnu edukaciju roditelja i
učenika/ca. Od ukupnog broja učenica osmih razreda 3452, na edukaciju se
odazvalo 2510 roditelja a cjepljeno je 351 učenica što nas vodi na
10,17%“, navodi se u izvješću stručnjaka sa Zavoda za javno zdravstvo.

Njihov je zaključak da su edukacija, cjepljenje i organizirani
probir temelj prevencije kojem se treba okrenuti kako bi spriječili
neželjene posljedice i brojke koje nam otkrivaju prevelik broj
novootkrivenih i umrlih od karcinoma vrata maternice.

[b style="font-size"]Genitalne HPV infekcije[/b]

Genitalna infekcija HPV-om ima različite kliničke manifestacije i različito značenje u žena i u muškaraca. U muškaraca se najčešće očituje kao condylomata acuminata (šiljasti kondilomi), koji su relativno bezopasni, ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice. Ovisno o HPV-tipu virusa, u žene će se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene – CIN 1, 2 i 3).

Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om imaju visoku učestalost unutar skupine spolno prenosivih infekcija, sklonost recidivima, dugotrajno liječenje i povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti. HPV-genitalne infekcije najčešće se pojavljuju u mladoj populaciji.

Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om proširene su po čitavom svijetu i njihov broj je u stalnom porastu. Prema rezultatima nekih studija u SAD-u broj se posjeta liječničkim ordinacijama zbog HPV-genitalnih infekcija ušesterostručio u posljednja tri desetljeća, a u Hrvatskoj genitalne infekcije HPV-om pripadaju među najčešće spolno prenosive bolesti. Prema rezultatima nekih epidemioloških studija kod 60% seksualno aktivnih žena kod kojih su nađene cervikalne abnormalnosti pronađen je HPV u obrisku vrata maternice (Husnjak K, Grce M i sur., J Virol Methods 2000). Znakovi bolesti pronađeni su kod 40-60% muških partnera žena s dokazanom HPV-genitalnom infekcijom. Infekcija je najčešća u osoba u dobi od 18 do 28 godina (najviše u dobi od 20 do 24 godina), i bitno opada nakon 40. godine.

Genitalna infekcija HPV-om u muškaraca se najčešće očituje kao condylomata acuminata (šiljasti kondilomi), koji su relativno bezopasni, ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice.

Ovisno o HPV-tipu virusa, u žene će se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene – CIN 1, 2 i 3.
Iako je HPV povezan s nastankom raka vrata maternice, on nije jedini faktor u nastanku. Čimbenici koji pospješuju razvitak raka analnogenitalnog područja: pušenje, alkohol, droge, oralna kontracepcija, druge spolno prenosive bolesti (infekcije herpesvirusima, kandidijaza, infekcija klamidijama), te pad stanične imunosti (uključujući infekciju HIV-om).

Condylomata acuminata (kondilomi, šiljaste bradavice, genitalne bradavice)
To su mekane, izdužene bradivice, ružičaste boje, na peteljci, neravne površine poput cvjetače. Najčešće su lokalizirane na vanjskom genitalu – tipično na mjestu prijanjanja penisa ili na vrhu penisa kod muškaraca, odnosno na stidnici kod žena ili pak na analnoj regiji kod osoba oba spola. Njihova lokalizacija može međutim biti i u unutrašnjem dijelu rodnice, u unutrašnjosti mokraćne cijevi, na preponama ili u području međice. Promjene mogu biti pojedinačne, što je rjeđe, ili u grupi. Često spajanjem dosežu veličinu od 2 do 6 ili više cm, ovisno o lokalizaciji. Takve spojene promjene češće su vidljive u području prepona, mošnji i perianalno.
U posljednje vrijeme sve se više navodi značenje kondiloma u unutrašnjosti mokraćne cijevi zbog mogućnosti prijenosa HPV-a u unutrašnje dijelove mokraćnog sustava (mogućnost pojave raka mokraćnog mjehura i prostate). Kod šiljastih kondiloma najčešće se pojavljuju HPV 6 i 11, međutim mogu se pojaviti i drugi tipovi kao npr. HPV 16, 18, 31, 42.

Condylomata plana (ravni kondilomi)
To su bradavičaste tvorbe ravna oblika, najčešće uzrokovane HPV-om 16, 18, 31 i 33. Izdvojeni su od klasičnih šiljastih kondiloma zbog drugačijeg oblika, teže uočljivosti i zbog znatno većeg onkogenog potencijala. Najveći broj HPV-genitalnih infekcija vrata maternice, kao i određeni broj „asimptomatskih“ promjena kod muškaraca pripada ovoj vrsti kondiloma.

Gigantski kondilom Buschke-Löwenstein
To je masivna tumorska promjena anogenitalnog područja, koja može doseći veličinu muške šake i u kojoj se unatoč impresivnoj kliničkoj slici, histološki ne nalaze znakovi zloćudnosti. Ta promjena se rijetko javlja, iz nje se najčešće izolora HPV 6 i 11, no mogu se naći i HPV 16 i 18.

Bovenoidna papuloza
To je tvorba sastavljena od brojnih čvorića najčešće lokaliziranih na vanjskom spolovilu, histološki se nalaze znakovi stanične abnormalnosti koje sliče promjenama kod morbus Bowen ili preinvazivnog spinocelularnog karcinoma, najčešće se izolira HPV 16.

Liječenje

Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje HPV-genitalnih infekcija. Stoga se liječenje najčešće osniva na uklanjanju onih promjena kože i sluznice koje su znak „aktivne“ HPV infekcije. Takvim se liječenjem želi spriječiti napredovanje bolesti kod samog bolesnika, kao i mogućnost zaraze drugih osoba. Liječenje HPV-genitalnih infekcija najčešće je dugotrajan i višekratan postupak i rezultati su ponekd vrlo skromni, a recidivi su česti.
Za liječenje šiljastih kondiloma najčešće se primjenjuje lokalna kemijska terapija premazivanjem citotoksičnim sredstvima, krioterapija tekućim dušikom, kirurški tretman u obliku ekskohleacije, ekscizije i elektrokoagulacije. Za premaligne i maligne promjene primjenjuje se laserska ili klasična kirurška terapija.

Prevencija HPV-genitalnih infekcija

Prevencija HPV infekcija ista je kao i ostalih spolnoprenosivih bolesti – izbjegavati rizično spolno ponašanje.

Što smanjuje rizik od oboljevanja?

Apstinencija-suzdržavanje od seksualnih odnosa. Prerano stupanje u spolne odnose (u dobi mlađoj od 19 godina i ako nedovoljno poznajemo partnera) povećava rizik zaraze. Ljubav se može iskazati i poljupcem, dodirom, zagrljajem. Za seksualni odnos uvijek ima vremena.

Savjetovanje –posavjetujete se s liječnikom prije stupanja u seksualne odnose (sami odaberite liječnika s kojim ćete razgovarati).
Vjernost – seksualni odnos s jednim, zdravim i vjernim partnerom.

Kondom – pravilnim i redovitim korištenjem prezervativa smanjuje se rizik od spolnoprenosivih bolesti. No kod HPV-a prezervativ pruža nešto manju zaštitu nego kod drugih spolno prenosivih bolesti, jer kod muškaraca često zahvaća mjesto prijanjanja penisa, koje ne prekriva kondom.

Pravovremeno liječenje oboljelih i svih njihovih partnera (i onih koji nemaju znakove bolesti)

U prevenciji karcinoma vrata maternice važna je rana dijagnoza i liječenje infekcija HPV-om. Premaligne promjene vrata maternice u žena (CIN 1,2 i 3) može se otkriti citološkom pretragom obriska cerviksa (PAPA-test) i dokazati tip HPV (visokog ili niskog) virusa molekularnim testom. Stoga je važno da svaka spolno aktivna žena redovito ide na ginekološki pregled s uzimanjem papa-testa kako bi se na vrijeme otkrile i liječile premaligne promjene, čime se sprječava pojava raka vrata maternice.

Protiv određenih tipova HPV-a razvijeno je cjepivo, o čemu više možete pročitati u članku Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo.

Apstinencija-suzdržavanje od seksualnih odnosa. Prerano stupanje u spolne odnose (u dobi mlađoj od 19 godina i ako nedovoljno poznajemo partnera) povećava rizik zaraze. Ljubav se može iskazati i poljupcem, dodirom, zagrljajem. Za seksualni odnos uvijek ima vremena.

Ovakva zastita je vrlo prihvatljiva ali u starosnoj dobi od 12-13 godina.Na zalost cak i ranije.

Humani papiloma virus (HPV)





Humani papiloma virus ili HPV je česta infekcija koja uzrokuje abnormalan rast tkiva na koži tijela. Postoji preko 100 različitih tipova HPV, od kojih neki uzrokuju pojavu bradavica na rukama i nogama. Više od 30 vrsta se prenosi seksualnim odnosima i poznati su još pod nazivom genitalni humani papiloma virus. Genitalni HPV je najčešća spolno prenosiva bolest kod žena i muškaraca.
HPV ne bi smjeli pomiješati sa genitalnim herpesom, koji je druga spolno prenosiva bolest. I jednu i drugu bolest uzrokuje virus, ali HPV uzrokuje pojavu bradavica, dok se kod herpesa pojavljuju plikovi i rane. Obje bolesti često nemaju simptome. Ne postoji lijek ni za jednu od ovih bolesti, no dok kod HPV imunološki sustav može suzbiti HPV, kod herpesa virus se nalazi u tijelu u stanju mirovanja i određenim se situacijama aktivira. Za razliku od herpesa, neke vrste HPV virusa mogu uzrokovati cervikalnu displaziju (predkancerogene promjene u cerviksu) kod malog postotka oboljelih žena.
HPV možemo kategorizirati kao malo rizičan (koji može uzrokovati genitalne bradavice) ili visoko rizičan (koji dovodi do predkancerogenih promjena na cerviksu ako se pravovremeno ne liječi). Infekcija sa određenom visokorizničnom vrstom HPV-a je veliki uzročnik raka grlića maternnice, a može se povezati i sa drugim genitalnim oboljenjima.

Većina seksualno aktivnih ljudi bili su u nekom trenutku u životu izloženi HPV-u. Virus se prenosi kontaktom sa zaraženom sluznicom ili kožom, obično seksualnim odnosima. Neka su istraživanja utvrdila da se ovaj virus može prenijeti i na drugi način, na primjer preko ručnika ili donjeg rublja. Osim genitalnog trakta, genitalni HPV virus može inficirati i sluznicu gornjih dišnih sustava ili spojnicu oka. Većina ljudi sa HPV-om ne osjeća simptome i ne znaju da su zaraženi.

HPV se obično otkrije ginekološkim pregledom i brisom vrata maternice - PAPA testom, koji otkriva promjene na cerviksu. Liječnici mogu obavii HPV test koji točno identificira vrstu visokorizičnog HPV-a.
U većini slučajeva tjelesni imunološki sustav će se uspješno boriti sa infekcijom. Ipak, postoji nekoliko vrsta liječenja bradavica uzrokovanih HPV-om poput krema, krioterapije, elektrokoagulacije, laserskim tretmanom, ubrizgavanjem interferona u svaki kondilom ili kirurškim otklanjanjem. Uz sve to, još uvijek ne postoji liječenje koje će HPV u cijelosti izliječiti.

Cjepivo Gardasil o kojem se dosta govori ovih dana, koristi se protiv dvije vrste HPV-a koji su većinom uzrok raka grlića maternice. Preporuča se da se cijepe žene u dobi od 11 do 25 godina. U idealnim slušajevima, cjepivo se treba dati prije nego postanu seksualno aktivne. Za sada se to smatra najboljom metodom prevencije genitalnog HPV-a za žene.

Zaštita prilikom seksualnih odnosa također može spriječiti infekciju genitalnim HPV-om. Ograničavanje broja seksualnih partnera i izbjegavanje spolnog kontakta sa osobama koje su imale brojne seksualne partnere mogu smanjiti mogćnost infekcije. Kondomi vam mogu pružiti određenu zaštitu, ali prijenos je moguć i sa dijelova koji nisu prekriveni kondomom.

O humanom papiloma virusu

HPV je česta infekcija koja zahvaća kožu i membranu sluznice. Izraz HPV se odnosi na grupu virusa. Zovu se papiloma virusi jer određeni tipovi mogu uzrokovati bradavice ili papilome (kondilome). Do sada je identificirano oko 100 različitih HPV-a, od kojih preko 30 se prenosi seksualnim odnosima. Vrste HPV-a koje inficiraju genitalni trakt zovu se genitalni humani papiloma virusi.

HPV je najčešća spolno prenosiva bolest, no većina ljudi nije ni svjesna da je inficirana jer obično nemaju simptome ni zdravstvene proleme. Neke vrste HPV-a uzrokuju bradavice na rukama ili nogama, dok neki uzrokuju genitalne bradavice – jednostruke ili višestruke izrasline koje se pojavljuju na genitalnim područjima i mogu imati oblik cvjetače. Određeni tipovi genitalnog HPV-a, poznati kao visokorizični HPV, su jedan od faktora rizika za obolijevanje od raka grlića maternice, a mogu utjecati i na razvoj raka anusa, vagine, stidnice ili penisa.

U gotovo svim slučajevima predkancerogenih promjena na cerviksu uzročnik je HPV.

Većina žena koja je imala genitalne bradavice u prošlosti (ali ih više nema) neće osjetiti probleme u trudnoći ili pri porodu. Ako se genitalne bradavice razviju za vrijeme trudnoće, mogu rasti i/ili krvariti. Genitalne bradavice koje narastu veće za vrijeme trudnoće, mogu otežavati ženi mokrenje. Genitalne bradavice u trudnoći mogu zahtijevati liječničko uklanjanje. Osim toga, rijetko se dešava da bradavice blokiraju porođajni kanal i da liječnik mora izvesti carski rez kako bi porodio bebu.

U rijetkim slučajevima trudnica može prenijeti HPV na bebu. Rezultat toga su bradavice koje se razviju u grlu bebe (laringalna papilomatoza). Ovo je potencijalno stanje opasno po život bebe, koje zahtijeva lasersko uklanjanje kako bi se spriječila blokada dišnih puteva. Na sreću ovo je vrlo rijetka pojava, pojavljuje se u jednom od 30.000 slučajeva zaraženih majki.

Nije poznato kada osoba zaražena HPV-om može prenijeti virus, kako dugo zaražena osoba može prenositi virus i zašto se kod nekih ljudi zaražnih HPV-om pojavljuju bradavice dok kod drugih ne.

Tipovi i razlike humanih papiloma virusa

Razlikujemo dvije kategorije HPV-a, visokorizične i niskorizične.

Niskorizični HPV – mogu uzrokovati genitalne bradavice, ali ne uzrokuju predkancerogene promjene na cerviksu. Većina ljudi sa HPV-om niti ne zna da su zaraženi, jer nisu dobili bradavice. Bradavice se mogu pojaviti tjednima, mjesecima ili čak godinama nakon seksualnog kontakta sa osobom zaraženom HPV-om. Genitalne bradavice su najčešće povezane sa tipovima HPV-a 6 i 11. Osim ova dva tipa, među niskorizične HPV spadaju i 42, 43, 44.

Visokorizični HPV – mogu uzrokovati promjene koje vode do predkancerogenih promjena na grliću maternice ako se ne liječi. Ako imate visokorizični HPV ne znači da imate rak grlića maternice. Obično, visokorizični HPV ne uzrokuje zdravstvene probleme i sam od sebe nestaje. Visokorizični HPV koji se ustrajno pojavljuje je jedan od primarnih faktora rizika u nastanku raka grlića maternice. Seksualno prenosivi visokorizični HPV uključuju tipove 16, 18, 25, 26, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68, 69, a moguće je i nekoliko drugih.

Faktori rizika
Faktori rizika za obolijevanje od HPV uključuju:
- Promjenu više seksualnih partnera. Seksualni odnos sa više od jedne osobe povećava rizik od obolijevanja od HPV-a.
- Seksualni odnos sa visokorizičnim partnerom. Seksualni odnos sa osobom koja je imala brojne seksualne partnere prije vas ili je bila zaražena sa HPV-im povećava rizik od infekcije.
- Pušenje. Ako ste bili izloženi HPV-u i pušite, povećava se rizik od razvijanja simptoma. Rizik od razvoja predkancerogenog ili kancerogenog stanja se također povećava.
- Ako vam je oštećen imunološki sustav. Ljudi sa oslabljenim imunitetom, kao što su ljudi oboljeli od AIDS-a i sa drugim određenim oboljenjima imaju povećan rizik zaraze HPV-om.
Znakovi i simptomi HPV-a
Većina zaraženih humanim papiloma virusom ne znaju da su zaraženi jer virus sam po sebi ne uzrokuje simptome.
Određene vrste HPV-a pogoduju razvoju genitalnih bradavica (jedna ili više izraslina koje se pojavljuju u genitalnom području). One obično izgledaju kao mekane, vlažne otekline ružičaste ili boje kože. Mogu biti jednostruke ili višestruke, ispupčene ili ravne, male ili velike, a ponekad se pojavljuju u nakupini, pa liče na cvjetaču. Mogu se pojaviti tjednima ili mjesecima nakon zaraze virusom.
Genitalne bradavice se mogu pojaviti u vagini ili izvan nje, na stidnici, vratu maternice, preponama, u ili oko anusa.

Kod muškaraca genitalne bradavice se mogu pojaviti na penisu, skrotumu, bedrima, preponama, te u ili oko anusa. Vrlo rijetko genitalne bradavice se mogu pojaviti u ustima ili u grlu osobe, nakon oralnog seksa sa osobom zaraženom HPV-om.

Genitalne bradavice obično nemaju simptome, ali ako se pojave simptomi, uključuju svrbež, krvarenje i bol. K tome, bradavica može biti drobiva.
Dijagnosticiranje HPV-a

HPV se može dijagnosticirati kliničkim (ginekološkim ili urološkim pregledom), citološkim ili histološkim pregledom, te korištenjem metoda molekularne biologije.

HPV se može dijagnosticirati PAPA testom – napravi se bris vrata maternice koji se testira, te otkriva postoje li u uzorku kancerogene ili predkancerogene stanice.

Ako su bradavice male i ne mogu se dobro vidjeti vizualnim pregledom, tada liječnik može napraviti kolposkopiju – test kod kojeg se koristi kolposkop, instrument sa povećalom, kako bi se bolje vidjela vagina i grlić maternice. Ovaj pregled pomaže liječniku da uoči bradavice i drugo abnormalno tkivo.

Liječenje i prevencija HPV-a

Ne postoji lijek za HPV, no većina zaraženih ljudi niti ne treba liječenje, jer im se tijelo samo uspješno bori protiv virusa. Kod manje od 1% pacijenata sa HPV infekcijom razviju se problemi, poput genitalnih bradavica.

Postoji nekoliko načina liječenja genitalnih bradavica, uzrokovanih HPV-om. Način liječenja ovisi o slijedećim faktorima: veličini i smještaju bradavica, njihovom broju, trošku liječenja, željama pacijenta, raznim popratnim pojavama. Cilj je liječenja da se uklone bradavice i neugodni simptomi.
Genitalne bradavice se mogu liječiti kremama i gelovima (antimikotici, kaustici, induktori interferona i sam interferon-alfa), koji se uzimaju na liječnički recept.

Osim lijekovima, bradavice se mogu ukloniti liječničkim zahvatima: krioterapijom, kemikalijama i kiselinama, elektrokauterizacijom, laserom ili kirurški ekscizijom.

Iako se u mnogim slučajevima imunološki sustav sam riješi HPV-a, virus može otputovati u niže razine tkiva i tamo ostati. Ovo može uzrokovati ponovnu pojavu genitalnih bradavica. Preporuča se da pacijent obrati više pažnje kod ponovnog pojavljivanja, koje se obično desi unutar 3 mjeseca nakon liječenja.

HPV je često i podnošljivo stanje, ali život sa tim virusom može biti neugodan i ometati pacijenta. Period nakon dijagnoze može biti prilično stresan, jer pacijent može osjećati sram i strah.

Za prevenciju HPV-a se za sada koristi cjepivo Gardasil. Prema kliničkim istraživanjima, vrlo je učinkovito protiv zaraze sa virusom tipa HPV 16 i 18, koji su uzročnik preko 70% raka grlića maternice, a također štiti i od tipova HPV 6 i 11 koji su uzročnici oko 90% genitalnih bradavica.

Cijepljenje se preporuča ženama u dobi od 11 do 25 godina. U idealnim slušajevima, cjepivo se treba dati prije nego postanu seksualno aktivne. Za sada se to smatra najboljom metodom prevencije genitalnog HPV-a za žene.
Žene koje su cijepljene trebale bi nastaviti sa strategijom prevencije koja uključuje PAPA test i ginekološki pregled. Cjepivo ne štiti od drugih spolno prenosivih bolesti.

Za one koji su seksualno aktivni, prevencija može biti otežana jer većina ljudi ne zna jesu li zaraženi. Ipak, postoji niz načina kako možete smanjiti rizik od infekcije poput:
- Monogamnosti – dugotrajna veza sa nezaraženim partnerom može spriječiti infekciju. No, virus je toliko čest da vam ni to ne garantira da nećete obolijeti od HPV-a.
- Smanjenje broja seksualnih partnera. Oni koji nisu u dugotrajnoj vezi, smanjenjem broja partnera, smanjit će i rizik od obolijevanja.
- Korištenje kondoma. Kondomi mogu pružiti određenu zaštitu, ako prekriju područje sa HPV infekcijom.
- Izbjegavanje seksualnih odnosa sa partnerom koji ima genitalne bradavice. Osobi kojoj su vidljive genitalne bradavice se preporuča da apstinira od seksa dok se bradavice ne uklone.
- Redoviti PAPA test. Ovi testovi ne sprečavaju širenje HPV-a, ali mogu pomoći u otkrivanju abnormalnih promjena na stanicama, koje bi eventualno mogle dovesti do pojave raka ili drugih komplikacija.