Ubi me prejaka rec...

First topic message reminder :

"О, човек је са човеком увек тужно сам

везује нас само неба храм

и земље тужни врт. "




Pocecu ovim Desankinim stihom, a vi dodajte...Pa ko prezivi...  

Ništa na svetu ne moze da zaboli kao teška reč od nekog nam dragog...Reč
boli vise od bilo kog šamara...A vrlo često ljudi ne vode racčna o
onome što pričaju....

Reč vatra! ja sam joj rekao hvala što živim
toj reči čiju posedujem moć da je kažem.
Njen pepeo je zaborav. Ako pred tom reči skrivim
pod čelom mi poledica i dan poražen.

Reč krv! najlepša reč koja se ne sme.
A koliko ptica i zveri u krvi mojoj prenoći!
Možda izvan moga srca i nema pesme,
jer krv je vanvremena mastilo bez moći.

Reč žudnja! jedina još smisao ne nađe;
I ptica u paklu kroz tužnu mi glavu.
O gorko more za moje bele lađe
kroz ispisani predeo i verbalnu javu!

Reč smrt! hvala joj što me ne sprečava
da otputujem u sebe ko u nepoznato,
gde ako ne nađem sebe i smisao što spasava
naći ću svoga dvojnika i njegovo zlato.

Reč vatra! ja sam joj rekao hvala što živim.
Reč smrt hvala joj što me još ne preči
da volim samog sebe i da se divim
svojoj ljudskoj moći da izgovaram reči.

Imam dva života. Jedan svoj i jedan što ga drugi izmisle.



Ukleti grad palih andjela


Nakon svakog odlaska u Vares, slike grada mi danima ne izlaze iz glave.



Ljudi, pa to je kao na Call of Duty, ili mozda kao u onom filmu gdje se bore andjeli koji su jos na nebu, protiv onih koji su nesto zabrljali pa su zavrsili u rusevinama ukletoga grada koji svi zaobilaze u sirokom luku, a pali andjeli svakim danom budu sve crnji i crnji, dok na kraju ne budu poput uglja ili tamne noci bez zvijezda, mjeseca ili bilo kakvog izvora svjetlosti.

.




Grad je jednostavno mrtav.


Ljudi koji hodaju po gradu su mrtvi.

Franjevci, u mantijama, izgledaju poput aveti ili onih Kosaca, onih cika sto uzimaju zivot, oni sto se Smrt zovu.


Strasno.

.


Mozda je na dnevnom svjetlu sve drukcije, ali kad dodjes u sumrak u grad, pa udjes negdje u zatvoreno, budes nekoliko sati i krenes kuci oko ponoci... kad je vrijeme oblacno, kad munje sijevaju, a kisa nikako da pocne, nego puse onaj strasni vjetar sa specijalnim efektima... Vjerujte, nikakav vam film ne treba da vam se strah uvuce u kosti.

.

Ma kakav film, ono je mjesto gdje treba doci po inspiraciju za horor.

.


Nema ljudi, semafori se skripeci njisu na praznim raskrsnicama, svjetla trepere negdje stotinama kilometara daleko, a okolo sve tama i cudni zvukovi. I to ne oni zivotinjski, posto nema zivotinja, nema cuka, maca, riba, ptica... Nema nista.

.


Zvuk motora u autu djeluje taaakkoo prijateljski i taaaakkoo zastitnicki da to nije normalno.

.

Rekoh, mozda sam ja samo u pogresno vrijeme tamo, ne bih da s namjerom lose pisem o nekom gradu a ne poznajem ga uopce, mozda su to neki faktori koji se slucajno potrefe kad ja udjem u grad, obzirom da nikad nisam bio kad je suncano, po danu, ili vikendom kad taj narod valjda izlazi u setnju ili sta vec, ali sve imam osjecaj da ce se svakog trenutka pojaviti oni likovi iz True blood ili Resident evil, tako da mi je rezervoar uvijek pun, auto nikad ne gasim, oruzje repetirano na sjedistu pored i cetvoro oci otvorene sirom :S

.

A nije to sad ni neki klasicni strah, ono da se nesta plasim i tresem, vise ga dodje kao ogroman naboj adrenalina i ocekivanje da ce se nesto strasno desiti ili da ce nekakav zombi skociti na haubu i poceti lupati po staklu, pa ti sav ono spreman cekas da pocnes pucati. Kul.

.

A garant sam ja to sve umislio.

Neke misli su tako, ali takoooooooo,,,,,!


"Ne bi li se glazba mogla opisati kao matematika osjećaja, a matematika kao glazba razuma? Njihov duh je isti. Tako glazbenik osjeća matematiku, a matematičar misli glazbu. Jedna će pojačati osjećaj drugoj kad zasja ljudski um podignut u savršenstvo." (Vladimir Devide)

I moje se srce obrati kćeri Ljubavi: "O, Ljubavi, gdje li mogu pronaći
Zadovoljstvo? Čuh da je ono došlo ovamo da se stopi s tobom."
 

Halil Dz.

Kad smo vec kod Nietzsche,,,:)

"Ako imaš neku vrlinu, ona je samo tvoja, ne deliš je ni sa kim. Svakako, želiš da je nazoveš po imenu i da je miluješ, želiš da se zabavljaš njome. I gle! Sada deliš njeno ime sa narodom, i postao si narod i stado sa svojom vrlinom.
Bolje bi učino da kažeš - neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe.
Tvoja vrlina neka bude odveć uzvišena za prisnost imena - i ako moraš o njoj govoriti, ne stidi se da mucaš.
Zato, slobodno govori i mucaj - to je moje dobro, to volim, samo ovako želim da je dobro."

Haruki Murakami "Nakon potresa"

Znaš, Jun“, rekao je, „vatra može poprimiti bilo koji oblik koji poželi. Vatra je slobodna. Zato može izgledati kao sve što ti padne na pamet, zavisno od onoga što se nalazi u čoveku koji gleda. Ako tebe obuzima taj duboki, spokojni osećaj dok gledaš vatru, to je zato što ti vatra pokazuje taj duboki, spokojni osećaj koji nosiš u sebi. Razumeš?“
"Aha.“
„Ali to se ne dogadja s bilo kojom vatrom. Da se to dogodi, sama vatra mora biti slobodna. To se neće dogoditi s vatrom u plinskoj peći ili s plamenom upaljača. To se neće dogoditi ni s običnim kresom. Da vatra bude slobodna, moraš je zapaliti na pravom mestu. Što nije lako. Niti to može svako.“

I onda se naviknes na necije poljupce, dodire, osmehe.. Naviknes se da je neciji lik stalno u tvojoj glavi. Naviknes se na vase uobicajene razgovore, svadje, suze.. I navikao da je toliko tvoj da nikad ne zelis da se odviknes.. Jer, to nije samo obicna navika, to je nesto vise, nesto mnogo vise..
I onda se naviknes na necije poljupce, dodire, osmehe.. Naviknes se da je neciji lik stalno u tvojoj glavi. Naviknes se na vase uobicajene razgovore, svadje, suze.. I navikao da je toliko tvoj da nikad ne zelis da se odviknes.. Jer, to nije samo obicna navika, to je nesto vise, nesto mnogo vise..

[You must be registered and logged in to see this image.]



....Moja ljubav puna drugih je deo zore,
budim je zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih..
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu,
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema,
ta zena sa rukama deteta koju volim,
to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim .....

Zatvorio sam oči pokušavajući da se potpuno opustim, da bi se i ona uspavala mojim mirom. Uskoro je počela duboko da diše, savladana umorom.
Nadnio sam se nad njeno lice i gledao duge sjenke trepavica na oblim, mekim jagodicama. Njen dragi lik je odgonio utvare iz sna, i prijeteće oči iz jave. Imam nju, oni me se ne tiču.

(Tvrđava)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jednoga dana, kad ostarimo, otkrićemo da smo često branili laž, obmanjivali sebe i patili zbog gluposti!

"Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore. A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji.

Mesa Selimovic

„U oluji i buri kraj nedaća svih,
uz teške gubitke i tugu kletu,
biti prirodan, nasmejan i tih
najveća je umetnost na svetu.“

Sergej Jesenjin

Ti uvek znaš magične reči, ti ćutiš puno, tiše od svih.
Ti imaš smeh koji me leči, ti i od psovke načiniš stih.

Dobri moj Prijatelju,

šaljem ti malo reči jutros.
Valjaju uz kafu i rakiju, valjaju i uz pamet, ako se pameti nadje.
Nisu reči pasulj, pa da ih ruma žižak.
One su daleko svemu, a zavučene su nam u džigericu, mozak, krštenicu
i umrlicu...

. Vrijeme i ljubav nemaju mnogo zajedničkog. Ponekad se u kratkim trenucima može proživjeti cijela ljubavna priča, a ponekad nakon cijelog života provedenog zajedno razumijemo tek predgovor za nju.
Savršena ljubav se ne mjeri količinom proteklih godina. Ona se mjeri jedino snagom proživljenih trenutaka...''

osmeh sete

...
I zora sinu već, a on je stajao budan;
i snova tavna noć raspusti čarobne vlasi,
a on je snevao san - i prekor iz sna ga trže,
kroz burni, celi grad što tajni zborahu glasi,
a on je čuo sâm:
Nesrećni Tibulo naš - bogovi neka ga štite! -
On ljubi hladni kam.


Vojislav Ilić

Džaba i najbolje i najskuplje frizure, kada se i onako na svakom vidi kako je počešljan češljem sudbine. - Svetislav

..."Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci olakšanje. Kad osjetim radost, trcim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.Dobar je covjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio.Cak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez cega ne mogu. Cak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem.Ja sam osujecen, ona je ostvarena, i tako sam obeštecen.Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju,koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja. 
Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži. "

M. Selimovic – "Tvrdava"


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ali baš ubi...

[You must be registered and logged in to see this image.]