Mesa Selimovic

First topic message reminder :

Mesa Selimovic - Biografija




[You must be registered and logged in to see this image.]






Mehmedalija
Mesa Selimovic je rodjen u Tuzli 1910. Nakon zavrsenih studija na
Filozofskom fakultetu u Beogradu, do pocetka Drugog svijetskog rata,
radio je kao profesor gimnazije u rodnom gradu. Zatvoren 1942, a 1943.
g. nasao se na slobodnoj teritoriji. Ucestvovao je do kraja rata u
borbi protiv okupatora.


Poslije rata je jedno vrijeme radio kao univerzietski nastavnik u
Sarajevu. Potom obavlja niz visokih duznosti u kulturi (bio je direktor
Bosna-filma, direktor Narodnog pozorista i, konacno, glavni i odgovorni
urednik u izdavackom preduzecu "Svjetlost" u Sarajevu).


Zbog prigusenog sukoba s tadasjim politickim rukovodstvom u
Bih-manifestovanog pojedinacnim gestovima, izjavama i natpisima-napusta
Sarajevo i prelazi u Beograd. Nastavlja sa objavljivanjem svojih djela.


Bio je prozaist raznovrsne tematske i zanrovske orijentacije.
Poceo je sa knjizevnim radom relativo kasno, prozom sa ratnom
tematikom, da bi potom svoj literarni rad usredsredio na refleksiju i
univerzalne teme: covijek, njegova egzistencija i sudbina.


Njegov knjizevni opus obuhvata pripovijetke: "Prva ceta" (1950),
"Tudja zemlja" (1957); romane: "Tisine" (1961), "Magla i mjesecina"
(1965), "Dervis i smrt" (1966), "Tvrdjava" (1970), "Ostrvo" (1974);
studije i eseje: "Za i protiv Vuka" (1967), "Eseji i ogledi" (1966).
Njegov autobiografski spis "Sjecanja" (1957) govori o piscevom zivotu,
knjizevnom radu i nekim knjizevnim i kulturnim dogadjajima i
licnostima.


Puni uspjeh postigao je romanom "Dervis i smrt" (1966). Ovaj roman
je osvojio sve znacajnije domace knjizevne nagrade. Sljedi, takodje,
znacajan roman "Tvrdjava" (1970). Ova djela prevode se i objavljuju i u
drugim zemljama.


Selimovic je umro u Beogradu, 1982. g.

I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije
mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao
pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad
bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.


Meša Selimović

Da nisam našao tebe,
bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih
znao šta je sreca... Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je
pravo. Nikad te više necu ostaviti samu, sve što se desi, desice nam se
zajedno."

Opet sam sam.
Mozda je i najbolje tako, ne ocekujes pomoc i ne bojis se izdaje. Sam.
Ucinicu sve sto mogu, ne uzdajuci se u podrsku koje nema,
i onda je sve moje sto postignem, i zlo i dobro....

"Svijet mi je odjednom postao tajna,
i ja svijetu,stali smo jedan prema drugome,
začuđeno se gledamo,
ne raspoznajemo se,ne razumijemo se više." Meša Selimović

Odlučio sam se za
ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I
ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život.

.''Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez
razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud
ćes veći razlog.

Sve su mi oduzeli,a ti si mi sve namirila.Da nisam upoznao tebe,bio bih
ljut na život,pa ne bih imao ništa,kao ni sada,ali ne bih znao šta je
sreća.Zbog tebe se ne osećam poražen,niti mislim na osvetu.Mislim samo
na tebe.Nikada te više neću ostaviti samu,sve što se desi,desiće nam se
zajedno..."M.S Tvrdjava

Kasno je, sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne
utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo,
nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije
ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i
ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje."
("Dervis i smrt")

''Da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek. Djeca.
Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo kada se sretnemo.''

" Ne mogu birati ljude kakve zelim, niti u njima samo ono sto je dobro.
Moram da primim ili odbijem ljude koje mi zivot salje, i ono sto je u
njima, nerazdvojeno. I mozda bih grdno pogrijesio kad bih prihvatio samo
svece, kad bi ih i bilo, jer su sigurno nepodnosljivo dosadni."

" Sve je moguce, se je na domak ruke, samo se covjek ne sme predati.
Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve
teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad
pobijedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i
svijet vise nije skucen, ni pun prijetnji."

Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više. Nikada: jedina
konačnost.
/Tvrđava/

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je
onda čudo što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo,
uskoro nećemo znati ni ko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi
nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas
kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na
svijetu, najnesrećniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne
možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome, i onima čiji
smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđu
svijetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na
nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od
nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. Vi ste
bezobzirni iz bijesa. Ko je onda zaostao?

I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije
mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao
pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad
bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.


Meša Selimović

"Bilo je to jednom, davno, u životu još lepom. Možda mi se činio težak
tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, želeo bih da se vrati."

,,Hoćemo
da vjerujemo da ima ljudi koji mogu više od onog što je obično.I bio je
takav,u izvjesnom smislu,mogao je bar po tome kako je primao sve što mu
se dešavalo.Osmijehom se namirivao za gubitke,stvorio svoje unutrašnje
bogatstvo,vjerovao da u životu nema samo pobjeda i poraza,da postoji i
disanje,i gledanje,i slušanje,i riječ i ljubav,i prijateljstvo,i običan
život,koji mnogo zavisi samo od nas."

Kasno je sjecanja, uzalud se javljate...
beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo, nije ni moglo da bude.

"...covjek
treba da se odrece svega sto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i
razocaranje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo.
Moramo unistiti svoju ljubav, da je ne uniste drugi. Moramo se odreci
svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja.
Misao je surovo
beznadna. Ne
mozemo unistiti sve sto volimo; uvijek ce ostati mogucnost da nam to
uniste drugi."

Dervis i smrt

" Avaj, tugo golema, nesto se desilo sa nama,
nesto se grdno desilo s nama,
smanjili smo se a nismo to ni primjetili.
Kad smo se to izgubili,
kad smo to dopustili?"

M. Selimovic

"- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati.
Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde.
A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš.
A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."

Meša Selimović "Derviš i smrt"