Najljepsi stihovi o Bosni

IMA JEDNA ZEMLJA

Ima negdje, Zemlja jedna,
Plemenita, topla, čedna.
Ima jedna Zemlja snena,
Lijepa, nježna, kao žena!

Tamo gdje se zvijezde roje,
Gdje bulbuli svu noć poje,
Preko mora, okeana,
Ima jedna Zemlja znana.

Gdje snen mjesec nebom brodi,
Jedna Zemlja tu se rodi.
Čestita i čistog lica,
Čuje se u pjesmi ptica.

Biserna je rosa mije,
Iz nje sjajno sunce grije.
Žubori joj ime rijeka,
To je naša kolijevka!

Ima jedna Zemlja, Mati,
Srce će ti svoje dati,
Da ti kuca da te prati,
U nju ćeš se zaklinjati!

Ima jedna rajska bašta,
U kojoj se voli, prašta.
U toj bašti ruža rosna,
Ima jedna Zemlja Bosna!

AKO SE PONOVO RODIM

Bože,
Ako se ponovo rodim,
Daj da budem lastavica!
Da kao ta rajska ptica,
Prostranstvom brodim.
Ali, ma kuda svijetom jezdila,
Opet bih se u Bosni gnijezdila!

MOJOM BOSNOM PROSTRTE SERDŽADE

Mojom Bosnom prostrte serdžade,
I ćilimi zlatnom žicom tkani.
Što bosanski neimari grade,
Ne unište vakti ni zemani!

Mojom Bosnom kujundžije kuju,
Belenzuke, niske i đerdane,
Cijelu Bosnu zlatom da opkuju,
Da putniku uzdahe izmame!

Mojom Bosnom behari mirišu,
I čuju se ezani s munara.
Svi Bosanci s njom zajedno dišu,
Za nju ginu bez trunke kahara.

Mojom Bosnom pjevaju sazlije,
I žubore bistri šadrvani.
Primiće te u svoje avlije,
Makar bio i putnik neznani.

Mojom Bosnom vojske prolazile,
Slali na nju silnike, vladare,
Al“ je sile nisu pokorile,
Neće Bosna tuđe gospodare!

Mojom Bosnom svud ljepota zrači,
Ne dam nikom svoje rodne grude!
Što nas tlače, a mi smo sve jači,
Nije ropstvo za bosanske ljude!

Mojom Bosnom prostrte serdžade,
Pa kad dođeš na njene granice,
Ti se sazuj,
Pa bos kreni niz bosanske džade,
Da joj čisto ne ukaljaš lice!

NE DIRAJ

Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram ga ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki
I svome sinu!

Ne diraj,
Moje brodove na Savi,
Vrbasm Sanu i Unu,
Ni u snu,
A kamoli na javi!
Ne muti mi,
Bosnu rijeku,
Neretvu, Krivaju i Drinu!
U srcu mome one teku,
I moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

Ne dotiči,
Grmeča, ni Kozare,
Maglića, Prenja i Zelengore!
Ne magli mi,
Igman, Vlašić i Jahorinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

I ne gazi ,
Korakom teškim,
Moje njive i ravnice,
Moju plodinu!
Moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!


Ne ruši mi,
Stare mostove,
Moje kule i gradove,
Moju baštinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

I zato,
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu,
I ne pomišljaj!
To je moj zavičaj,
I moram,
Moram ga ostaviti,
U amanet,
Svojoj kćerki,
I svome sinu!

NE PITAJ ME

Ne pitaj me, Ja-Rabbi,
Zašto plačem, šta mi bi!
Ne pitaj me šta mi je,
Samo Bosne da mi je!

Ne pitaj me, kako je,
Malo Bosne eh, da je!
Ne pitaj me, kako si,
Bosni selam prenesi!

Ne pitaj me, zašto si,
Stručak Bosne donesi!
Tu ne vrijede ponosi,
Bolu se ne prkosi!

Nije srce kameno,
Kad se voli iskreno,
I kamen bi proplak“o,
I ja sa njim dakako!

Ne pitaj me, nikada,
Kako življah do sada!
Ne pitaj me, ne muči,
Srce će mi prepući!

Ne pitaj me za suze,
Meni život sve uze!
Ne pitaj me za kuću,
Ako kažem, plakaću!

Ne pitaj me za moje,
Zbog njih srce tuguje!
Ne pitaj me za jade,
Šta u Bosni sad rade!

Ne pitaj me, kuda ću,
Put do Bosne naćiću!
Ne pitaj me kako ću,
Bolnu dušu pitaću!

Ja još pamtim brijegove,
I bosanske snjegove,
I sunce je toplije,
Kad nad Bosnom ugrije!

Ne pitaj me zašto ću,
Ja dugove platiću!
Ne pitaj me od kud ću,
Što sam dužan, vratiću!

A dužan sam previše,
Za sve suše i kiše,
Za sva jutra i rose,
Što iz Bosne ponese!

Ne pitaj me, moram li,
Kad se mjesec pomoli,
Kada srce zaboli,
Kada duša procvili,

Ne pitaj me, smijem li,
Ne pitaj me, krijem li,
Nemam ništa sakriti,
Bosni ću se vratiti!

Ne pitaj me, ne pitaj,
Odgovora ne čekaj!
Duša kao Sahara,
Sva u bolu izgara!

Nije srce pustinja,
U njem“ Bosna još tinja,
Ljubav će ga voditi,
Pa će Bosni hoditi.

Onda možeš pitati,
A ja ću je ljubiti,
Bosnu, moju nevjestu,
Duša biće na mjestu!

PITAJU ME

Pitaju me '' Bosna, šta je ''?

Što je volim, šta mi znači?

Neprolaznost koja traje,

Sunce koje neće zaći!

Pitaju me: '' Bosna, gdje je ''

I ima li do nje puta?

Samo slušaj srca želje

Ono nikad ne zaluta.

Pitaju me: Da li cvjeta, I kakav miris to pruža?

Nema Bosne širom svijeta, Ne postoji takva ruža.

PRODJOH BOSNOM
Prodjoh Bosnom kroz gradove
al' ne nadjoh srcu mira
jedna stara uspomena
osjecaje moje dira

U mladosti svojoj ranoj
ljubio sam djevu mladu
to je nekad davno bilo
u starome Visegradu

Setali smo pokraj Drine
pjevali smo pjesme nase
sevdisasmo na sred mosta
Sokolovic Mehmed pase

Godine su mnoge prosle
splavovi se Drinom krecu
kroz Visegrad sam se setam
znam da dragu vidjet necu

BOSNA ZUBORI





Bosna zubori; nad pitomim krajem
Andjeo mira siri laka krila
I lahor pirka, ko da sitnom cvijecu
Misticne price sapce vecer mila.

Bosna zubori i ko rujne usne
Cvijetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje, poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna zubori, a s barcicom mojom
Nestasno sitni igraju se vali;
Ah, cini mi se, moj andjele, tako
Da ljubav tvoja srcem mi se sali.

Zapis o Bosni

Mak Dizdar

Bosna žubori



Bosna žubori; nad pitomim krajem

Anđeo mira širi laka krila -

I lahor pirka, ko da sitnom cvijeću

Mistične priče šapće večer mila.

Bosna žubori i ko rujne usne

Cvijetne tiho obalice ljubi,

Pa tamo negdje, poput moje misli,

Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna žubori, a s barčicom mojom

Nestašno sitni igraju se vali;

Ah, čini mi se, moj anđele, tako

Da ljubav tvoja srcem mi se šali.

B o s n a (Nedžad Ibrišimović)



Bosna, to je jedna dobra zemlja.

Kad plače klobućaju kiseljaci.

Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tišina.

U tišini jedna njiva.

U toj njivi obeharalo stablo.

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanaca.

Kad Bosanac liježe na počinak

On polako glavu spušta na zemlju

Da zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.

Majka se popne na brdo iznad pruge

Pa mahne mašinovođi.

Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kuću

U kući živi starica

Njen smjeh je ajet o džennetu.

Skloni obuću kad prelazis Unu, Savu, Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta.

Bosni



O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!

O ti moj kameni i bijedni kršu

s kozama, panjima a mršavim konjima,

čija su leđa oglodali samari,

čije su noge iskrivili sjenari

kad su s planina kroz duboki snijeg

vukli teret težak, sitnom blagu hranu.

O ti moj gladni sušićavi raju

koliba, bunjišta, horoza i jare,

tebe ubijaju. Hoće da te nema

i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!

I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač,

bilo prvo Božansko ruho što vidjeh,

i nisu tvoji crni dijamanti

iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke

bili prvi nakit što me zimi kiti -

volim te i plačem, i plačem,

ali ne nad grobom

jer ti mrtva nisi,

nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,

I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.

Bosno moja, moje tugovanje,

Bosno moja - tužno robovanje!

Bosno moja - ti ropkinja nisi,

dok planinom tvojom gorštak hodi,

dok u tebi živi pjesma o slobodi,

dok klokoće mandra u kotlu ijednom,

dok rijeke teku i potoci tvoji,

koji u žuboru, u svom vječnom pjevu

u doline nose pjesmu, koja bodri

i - premda žalosno - ipak pjeva, pjeva,

pjeva našu pjesmu,

pjeva pjesmu Bosne,

pjeva sevdalinku.

Bosno moja, moje tugovanje,..

Bosna

Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plače klobučaju kiseljaci.
Sagni se i pij, niko se ne ljuti.
U Bosni ima jedna tišina.
U tišini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo.
Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.
Bosna ima Bosanaca.
Kad Bosanac liježe na počinak
On polako glavu spusta na zemlju
Da zemlju ne povrijedi.
Bosna ima majku.
Majka se popne na brdo iznad pruge
Pa mahne mašinovođi.
Majka mahne mašinovođi,
a lokomotiva vrisne.
Bosna ima kuću
U kući živi starica
Njen smjeh je ajet o dženetu.
Skloni obuću kad prelaziš Unu
Savu,Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.

Đerzelezu Ale (Enver Čolaković,16.oktobar 1950.)



Osedlaj najbržega ata,

najoštriju sablju opaši,

s majkom halali se brzo

i kreni, Đerzelezu Ale!

Prašinu otresi sa ruha

i čupavu podigni kosu

s očiju umrlih davno,

pa hitro izjaši iz groba

u borbu za opstanak Bosne!

U Džennetu ne miruj više,

ako si mu'min i junak,

majčine ne gledaj suze,

ako si ponosni Bošnjak.

S nebeskih kad modrih visina

snesu te meleki amo

do tvoga zapuštenoga groba,

nek at te već osedlan čeka.

Potegni buzdovan i sablju,

pa jurni kroz prašnjavu Bosnu

i gledaj, i bori se, Ale!

Nek te ne začude gladni,

poniženi, jadni i bosi

Bošnjaci u izlizan jaram

zapregnuti, kada ih spaziš.

Nek te ne začudi, Ale,

što nećes čaršije naći,

ni kule begovske, hane,

ni tople hamame, ni žene

u žaru, il feredži crnoj.

Nek te ne začudi, kada

u džamiji mjesto džemata

pronađeš konje i ovce:

to narodu oteti mal je

kog šejtanu daju u danak.

Ti samo razmahuj sabljom

i jaši kroz prašnjavu Bosnu,

neka te očaj bar vidi

i u tebe nasluti spas.

Kad dušmanin zaišće sablju

buzdovan i s prsa ti toke

i zlatni sahat i saruk

pa čak i kosu sa glave,

nedaj mu, nedaj mu, Ale,

već nastavi kružiti Bosnom.

Kad kao šugavi prosjak

u Džennet se materi vratiš,

reci joj: Ne strahuj majko

za svoga sina junaka,

veći su veći i jači Đerzelezi

danas Bošnjaci i hrabrije

danas se bore

jer žive i prkose vragu

dok smrt mu opaku slute.

BOSNA ( ENES KIŠEVIĆ )
 
Ti nisi više san
Ti si suza iz sna
Bossanium moja
Bossnium moja
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak ničiji nisi.
Ni čest. Ni prćija.
Bosna si bila.
Bosna ćeš biti.
Bosna bosanska sva.
Osvajača tvojih silnih
Tko više i imena zna?
A ti si i dalje
Bossana moja
Bosna bosanska sva.
Bisseno, Bosseno,
Bosno moja,
Tko te svojatao ne bi
Kad su i voda i ptica
I cvijet
Bivak našli u tebi.
Ginut će za tebe
Bošnjak tvoj
Ma bila pod noktima sva
Da nikada više.
Bolna mi ne budeš
Suzo moja iz sna.

Nisam ni znao da postoji ova tema ???


-----

Branko Ćopić – Bosna


Bosna je zemlja prepuna čari,
Trepeta šuma i bljeska vode,
Brda joj kite gradovi stari,
Nad njima sinji oblaci brode.
Čini se, to je začaran kraj
Kroz koji vilu progoni zmaj.

Duboke gore svečano ćute
U mirnoj sjenci bez ljudskog zova,
Tu medo tapa niz tajne pute,
A obnoć huče premudra sova.
Na proplancima, sve ti se čini,
Igraju vile na mjesečini.

A vjeverice – uz trku mnogu –
repova trista, hiljadu nogu!-
Na glavu Bosnu staviti mogu.

I duh rudarski s punom paradom:
S pijukom, lampom i dugom bradom,
U kristal kucka, kamenje para,
Kroz Bosnu traži rudišta stara,
Pod zemljom brdo gvozdeno buši,
Uz vreli izvor obojke suši.

U gori stijena trepti k’o živa,
Niz nju se voda studena sliva,
Biserom gori najmanja kap.
A već u klancu, blještav k’o srma,
Potok se ruši s kamena strma
I pravi prvi pjenušav slap.

Na kraju – gledaj – rijeka se vije,
Matica brza sredinom bije…

Divni Branko Ćopić!
Ljudi još uvijek ne kapiraju da je on mnogo više od "Orlovi rano lete" i ostalih romana za djecu

justicija ::

Divni Branko Ćopić!
Ljudi još uvijek ne kapiraju da je on mnogo više od "Orlovi rano lete" i ostalih romana za djecu

Naravno da imam sve njegove knjige -i naravno da si u pravu .
A šta ćemo sa "Gluvim barutom","Prolomom" ."Ne tuguj ,bronzana stražo " i sličnim knjigama ?
Imao sam ga čast lično upoznati (kao najmlađi čitalac biblioteke za "odrasle ")
Neko nas je i "slikao" za lokalne novine (slika koju naravno nemam ...a znate mene ...rado bih "materijalno dokazivao" )
A voleo je Bosnu-nikada je prežalio nije .Zato se i ubio .
Izvinjavam se za

Danubius ::

justicija ::

Divni Branko Ćopić!
Ljudi još uvijek ne kapiraju da je on mnogo više od "Orlovi rano lete" i ostalih romana za djecu

Naravno da imam sve njegove knjige -i naravno da si u pravu .
A šta ćemo sa "Gluvim barutom","Prolomom" ."Ne tuguj ,bronzana stražo " i sličnim knjigama ?
Imao sam ga čast lično upoznati (kao najmlađi čitalac biblioteke za "odrasle ")
Neko nas je i "slikao" za lokalne novine  (slika koju naravno nemam ...a znate mene ...rado bih "materijalno dokazivao" )
A voleo je Bosnu-nikada je prežalio nije .Zato se i ubio .
Izvinjavam se za

I ovdje me podsjetiste na Ćopića. Neđe sam napisao, moj pok brat je
bio "genije" za Književnost, (prozista). U četvrtom osnovne pročitao Ćopićev Prolom, čudo od djeteta, izabrao sasvim drugi poziv. Takvi su putevi gospodnji.
Lično obožavam Šantića i Eminu, davno sam bio na grobu velikana.

Zana ::

PRODJOH BOSNOM
Prodjoh Bosnom kroz gradove
al' ne nadjoh srcu mira
jedna stara uspomena
osjecaje moje dira

U mladosti svojoj ranoj
ljubio sam djevu mladu
to je nekad davno bilo
u starome Visegradu

Setali smo pokraj Drine
pjevali smo pjesme nase
sevdisasmo na sred mosta
Sokolovic Mehmed pase

Godine su mnoge prosle
splavovi se Drinom krecu
kroz Visegrad sam se setam
znam da dragu vidjet necu

Mnogi misle da je narodna pjesma. Naime, napisao Deagiša Nedović Šumadinac kao i mnoge poznate pjesme za koje mnogi misle da su narodne.

Đole ::

Lično obožavam Šantića i Eminu, davno sam bio na grobu velikana.

Znaš da sam "muzikantisao " nekih skoro 20 godina.Uvek sam mrzeo "sevdalinke" (jer im kraja nema )
Ali "Eminu" .....?
I danas pamtim tekst i harmonije .
Znam se sprdati sa "Mujagina Fata" -za njom "Mujo" zamandali vrata (znaći sex ...silovanje )
Ali "Emina" je na mom kućno -žurka "repertoaru" (jer i nisam za drugo)

Predivna pesma.
"Sinoć kad se vraćah....iz...." MA znate .

pjesma o rijeci Vrbas

Ona je bila zena
sto se za mene rodi
ona je bila njezna
kao list na vodi

Godine duge su prosle
umoran vracam se tebi
da gledam obale tvoje
i sanjam o njoj


Zelena rijeko, sumi
kao nekad kad bila je tu
zelena rijeko, sumi
bar me malo sjeti na nju

Ti me primi na obale svoje
gdje smo nekad bili nas dvoje
kad si postala dio nas, zelena rijeko
ti me vodi u druga jutra
da ja trazim to nase sutra
ti mi pricaj, pricaj o njoj, zelena rijeko

Bila sam u vječnom Rimu
vidjela sam more grčko
ali ljepšeg kraja nema
nego što je moje Brčko

Ref. 2x
Mani zemlju koja Bosne nema
i čovjeka sto kraj žene drema

Tamo gdje su one gore
pa mu mjesec ljepše sija
vidjela sam svijeta dosta
Bosna mi je najmilija

Ko će Bosnu da razumije
mora da je rođen ‘vamo
a kako se život živi
mi Bosanci dobro znamo!