Japanski enterijer - jednostavnost, skromnost, ravnoteža

ako nemaš ništa protiv, allure.. i ja bi ovdje koji text postavila :)

Samhain ::

ako nemaš ništa protiv, allure.. i ja bi ovdje koji text postavila :)

Cute draga, naravno, ni ne treba da pitaš... teme su za pisanje...
naravno, od strane onih koji imaju šta da kažu o temi...
a ti toliko toga lepog, kvalitetnog i edukativnog imaš da nam saopštiš...
nalazim da je sve što napišeš u bilo kojem topicu vredno čitanja... :proleće :

allure

--------------------------------------------------------------------------------------

Japanski nacin stanovanja i njegov povijesni razvoj plod su japanske domicilne kulture, ali isto tako i rezultat raznih kulturnih utjecaja iz drugih zemalja. Gledajuci na japansku kulturu kao cjelinu, možemo zakljuciti da su Japanci odlicni imitatori – primjerice, nakon Drugog svjetskog rata prihvatili su vecinu komercijalnih proizvoda koji su došli iz SAD-a i poceli ih proizvoditi. U pocetku su to bile loše kopije americkih proizvoda, no Japanci su s vremenom izradili svoje verzije istih proizvoda koje su kvalitetom nadišle svoje americke uzore. Tipicni su primjeri informaticka
industrija (bilo da se radi o hardveru ili o kompjuterskim
igrama) i robotika.

Japanska sklonost oponašanju uzora vidljiva je i kod njihovog pisma. Naime, na temelju brojnih istraživanja i analiza, došlo se do zakljucka da je japansko pismo derivat kineskog koje je u Japan stiglo preko Koreje.

U svijetu arhitekture, Japanci su ispocetka, kao i kod pisma, oponašali Kineze, da bi kasnije razvili svoj stil gradnje. Nakon toga Japan je poceo provoditi izolacionisticku politiku koja je prekinuta tek polovicom devetnaestog stoljeca.

Tada se Japan „otvorio“ svijetu, pa je tako u njega prodro i zapadnjacki stil gradnje, koji je ispocetka bio „rezerviran“ samo za gradska podrucja. Medutim, kraj Drugog svjetskog rata je doista velika prekretnica u japanskoj arhitekturi (i povijesti uopce), jer je tada zapadnjacki stil gradnje gotovo u potpunosti istisnuo
tradicijski japanski.

No, iako se po vanjskom izgledu današnje stambene zgrade i obiteljske kuce u Japanu ne razlikuje od onih u SAD-u ili u Europi, u mnogim japanskim domovima se i danas mogu naci elementi japanskog tradicijskog interijera.

Osim društvenih utjecaja, vrlo veliku ulogu u japanskoj tradicijskoj arhitekturi igra i religija. Dvije najraširenije religije u suvremenom Japanu su šintoizam (shinto) i budizam.

Šintoizam je prastara japanska religija koja štuje sve žive i nežive dijelove prirode. Prema šintoistickom shvacanju, svakim dijelom prirode (kamen, rijeka, drvo, cvijet,...) vlada jedan od mnogobrojnih bogova.

No, to nisu bogovi u zapadnjackom smislu, niti su prikazivani na takav nacin. Možda bi umjesto rijeci „bogovi“ bilo prikladnije upotrijebiti izraz „prirodne sile“.

Budizam se iz Kine i Koreje proširio na Japan tijekom šestog stoljeca. S vremenom se ta religija podijelila na nekoliko pravaca. Jedan od njih je zen-budizam, koji je imao najveci utjecaj na oblikovanje japanske tradicijske kulture i obicaja. Naime, zen se fokusira na mir, sklad i disciplinu, te je stvorio osnovu za japansko
poimanje estetike, a njegov je utjecaj jasno vidljiv u obicajima (npr. ceremonija ispijanja caja) i raznim oblicima umjetnickog izražavanja (npr. ikebana3).

Utjecaj religije na japansku arhitekturu najvidljiviji je
upravo kod tradicijskih kuca. Ako promatramo japansku tradicijsku kucu, možemo primijetiti kako se zen ocrtava u jednostavnosti oblika kuce i njenom asketskom opremanju.

S druge strane, šintoizam je uvijek naglašavao povezanost
s prirodom i upravo je to razlog zašto su pregradne stijene4 na japanskim tradicijskim kucama tanke i pomicne, te zašto su vrata poluprozirna. Naime, vrata nisu služila da bi se ukucani „odijelili“ od
vanjskog svijeta, vec da bi se povezali s njim.

Utjecaj društvenih faktora na nacin
stanovanja

Na nacin stanovanja u Japanu od svih društvenih faktora najveci utjecaj ima organizacija obitelji. Naime, u japanskoj kulturi osnovnom jedinicom društva se ne smatra pojedinac vec obitelj. Štoviše, to može
ici do toga da se potrebe obitelji stavljaju na višu hijerarhijsku
razinu od individualnih potreba njenih clanova.

U današnjem japanskom društvu obitelj i dalje ima središnju ulogu, no moderna obitelj se uvelike razlikuje od tradicijske obitelji. Tradicijski ustroj obitelji se u Japanu održao sve do kraja Drugog svjetskog rata. Glavna obilježja ovakve obitelji bili su vrlo stroga podjela na osnovi spola i
dobi pojedinaca, te patrijarhalni ustroj. Na brakove se nije gledalo kao na zajednicu dvoje ljudi, vec na veze izmedu dvije obitelji. Ono što je zanimljivo jest cinjenica da u to doba obrazovanje nije bilo toliko cijenjeno
kao nakon Drugog svjetskog rata. Zbog toga, primjerice, nije bilo potrebno da djeca imaju vlastitu sobu u kojoj bi mogla uciti. Mogli bismo reci da se obiteljski život u Japanu prije Drugog svjetskog rata odvijao po slicnom uzorku kao i u hrvatskim obiteljskim zadrugama, koje su se na nekim podrucjima zadržale i do pocetka dvadesetog stoljeca. Zbog
toga se nerijetko dogadalo da svi ukucani žive u jednoj ili dvije prostorije.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata i prodora americkog utjecaja u Japan, struktura japanske obitelji se bitno izmijenila. Mnoge tradicijske obitelji su bile razbijene, a glavna briga u poslijeratnom razdoblju
bila je nabava hrane i odjece. Isto tako, zbog ratnih razaranja, velik je problem predstavljala i brojnost ljudi koji su ostali bez kuca ili stanova.

Stoga je najprije bilo bitno da se osigura barem jedna soba po obitelji. S vremenom je to preraslo u jednu stambenu jedinicu po obitelji, a današnji cilj je da stambeni prostor ima jednu sobu po clanu obitelji. Nadalje, obrazovanje je iznenada „dobilo na cijeni“, pa se pojavila i potreba da djeca imaju vlastitu sobu u kojoj mogu neometano uciti. Medutim, Japanci vjeruju da je bitno da dijete provodi što veci dio vremena sa svojom
obitelji (pa cak i dok spava), tako da mnoga djeca dobiju svoju sobu tek onda kad krenu u školu, a postoji i odreden broj roditelja koji svojoj djeci osiguraju vlastitu sobu tek kad krenu u srednju školu.

Današnje obitelji svoje stanove ili kuce ureduju prema vlastitom ukusu i sklonosti prema tradiciji. Naime, mnogi stanovi (koji su, u pravilu, male površine) i danas imaju mnoge elemente tradicijskog uredenja. S
druge strane, obiteljske kuce se grade po uzoru na zapadnjacke i zbog velike stambene površine mogu se urediti po europskim i americkim standardima. Mogli bismo reci da je, uz promjenu strukture obitelji,
svemu tome pogodovalo i otvaranje Japana ostatku svijeta nakog Drugog svjetskog rata.

Koncept japanske tradicijske kuce

Zapadnjacka je tradicija da se kuce vecinom grade tako da vanjski i unutarnji zidovi „nose“ teret zgrade. To je svakako slucaj kada se kuce grade od kamena, opeke, blata i trske. Ali valja spomenuti da se i
mnoge drvene zgrade grade slaganjem tesanih balvana koji onda tvore punu nosivu stijenu (zid). S druge strane, u Japanu, kombinacija stupova i
greda (skeletna konstrukcija) „nosi“ teret zgrade, ali je ujedno i kljucan element koji odreduje izgled prostorija. Fasadne i unutarnje pregradne stijene ovdje imaju samo funkciju zatvaranja meduprostora izmedu
stupova.

Doduše, slican princip gradnje bio je poznat u sjevernoj Europi, ali i u našim krajevima (narocito u Slavoniji i Baranji), a zove se „kanatna konstrukcija“. Kanatna konstrukcija se sastoji od drvenog okvira kuce
(noseci stupovi i grede), a zidovi se grade od cerpica ili od pletenih šiba premazanih debelim slojem blata u vidu pune ispune.

No, „kanatna konstrukcija“ se kod nas primjenjivala prvenstveno zbog ekonomskih i prakticnih razloga, dok se japanski stil gradnje temelji i na japanskoj životnoj filozofiji.

Vec je i sam odabir materijala za izgradnju kuce odraz odredene kulture. Primjerice, u mediteranskoj Europi je u davnoj prošlosti glavni materijal za izgradnju kuce bio kamen. Tijekom rimskih osvajanja, upotreba kamena kao gradevnog materijala proširila se vecim dijelom Europe. Mediteranski stil gradnje koji su širili Rimljani temeljio se na kamenu jer je kamen bio najdostupniji materijal za gradnju u njihovoj domovini.

Ako sada pogledamo Japan, cije je cijelo podrucje nekad obilovalo šumama, jasno nam je zašto su Japanci odabrali drvo kao glavni gradevni materijal. No, prostrane šume nisu bile jedini kriterij pri njihovom odabiru drveta kao glavnog gradevnog materijala. Velik utjecaj na japansku tradicijsku arhitekturu izvršio je i nacin na koji su Japanci poimali svijet okofilozofiju „covjek s prirodom“ koju su uklopili u svoje
slike, književnost i arhitekturu.

Nadalje, Japanci nekad nisu poimali interijer i eksterijer kao dva svijeta koja trebaju biti razdvojena – oni su smatrali da je eksterijer prirodni nastavak interijera. Stoga svaka tradicijska kuca ima verandu
(engawa) – njena je svrha da posluži kao prijelaz imedu unutrašnjosti kuce i okucnice.


Goran Škrlec

Nisam nikako stručnjak za temu ,no ne treba biti mnogo pametan da bi se zaključilo zašto jednostavnost i skromnost .
Tradicija delom -dakle ,materijali koji se koriste vekovima -drvo, papir ,bambus ...za nas potpuno neobično . Japan se nalazi na trusnom područuju ,klima je takva da takav materijal zadovoljava standarde ,a nije neka velika šteta ukoliko zemljotres "sruši kuću" ,i daleko je bezbednije završiti pod tim "kršom" nego pod tonama betona i stakla .
Način života opet diktira ono što mi nazivamo "kuhinjom" . Japanci jedu dosta gotovo sirove ili blago termički obradjene hrane -njima ne trebaju hipermoderne masivne kuhinje . Jedu puno i na radnom mestu, ulici ,restoranima . Zaprepastio sam se kada sam video celu porodicu oko špiritusnog plamenika gde se "kuva ručak" na licu mesta . Par posuda,štapići....to je sve .
Dnevni boravak....kada pa oni to koriste ? Japanac ima malo slobodnog vremena ,jer rade kao mravi ,i ono što ga imaju ,koriste van kuće -u prirodi, putuju, posećuju razna mesta za zabavu ....Dakle, ne treba im ništa ,koliko da sednu i popiju čaj .
Spavaća soba.....japanac radi mnogo više od propisanih 8 sati ,a kada dodje kući posle 2 sata javnog prevoza ili saobračajne gužve ...dovoljna mu je i prostirka da se ispruži i zaspe .
Porodica se razidje ujutru -deca u školu,roditelji na posao ,jedu van kuće -sastanu se samo uveče za spavanje ,a vikend i praznik su ionako van kuće .

Tako da je moguće funkcionisati u japanskom minimumu prostora i u minimumu komada nameštaja -što oni i ,za nas potpuno nezamislivo ,i rade .
Privatnost ? Pa oni su toliko prenaseljeni i sabijeni jedni pored drugih da je i nemaju u onom smislu koji mi podrazumevamo . Mi se i dalje ogradjujemo i dižemo zidine ,spuštamo roletne i navlačimo zavese - oni se ne uzbudjuju puno oko toga , nego uzimaju maksimum svetlosti od "spolja " .Sused se tamo tretira gotovo kao član porodice -oni nemaju tu odbojnost prema tome da li se "vidi unutra šta rade " ili ne . Jednostavnost i funkcija -to imaju svi ,a svima je i sve dostupno , pa nemaju potrebe da se utrkuju u tome ko ima lepši nameštaj -za razliku od nas .

Promjene, koje moderno vrijeme nosi sa sobom, definisalo je i nove običaje stanovanja. Iako su se mnoge stvari promijenile, prilagodile novom standardu življenja, savremena arhitektura pokušava uskladiti i pomiriti nove tendencije sa starojapanskom tradicionalanom arhitekturom.


Promjene koje su pratile razvoj kuće, odrazile su se otuđenost porodice, odnosnoizdvajanje funkcija na javni i intimni dio života. Transparentnost i povezanost porodice sve manje je izražajna. Ljudi sve manje vremena provode u kućama, a puno više na ulici i radnom mjestu.

Takvo interpretiranje tradicionalne japanske arhitekture prisutno je u primjerimagrupe japanskih arhitekata , Nakayama arhitects. Kroz mnoge primjere savremene japanske kuće pronalazimo detalje tradicionalne arhitekture prilagođne potrebama savremenog čovjeka. Jedan od tih primjera je projekat pod nazivom '' house'' kuća u Sapporo-u u Japanu. Kubusna forma kuće ima veoma malo otvora na fasadi. Fasada je obložena trespom, koja imitira drvo, kao prirodni materijal koji je veoma često upotrebljavan u tradicionalnoj arhitekturi.


Velika terasa iz trpezarije pruža pogled na grad i povezanost sa vanjskom okolinom. Zarazliku od predhodnog primjera, gdje je akcenat na povezivanju različitih funkcija u jedan zajednički prostor, u Sapporo kući postoji jasno izražena podjeljenost na javni i intimni dio života. Transparentnost je minimalna, sve su funkcije jasno diferencirane.Prostorije za javni život smještene su u prizemlju, dok je spavanje i intimni dio smješten na spratu. Minimalistički enterijer uređen je tradicionalnim elemntima trpeze.

Ulazni dio dome zamjenjen je sa genkom, koji predstavlja modernu interpretaciju istog. Visinski je odvojen od stambenog dijela i simulira mjesto skidanja obuće. U objektu se nalazi moderna tatami soba sa pogledom na prirodno okruženje

znao sam da imaju dobre filmove al nije los namestaj

Bas je lepo.

allure ::

a priloženi sajt: http://www.japanwelt.de/, to samo iz Nemačke, nažalost...

http://www.japanwelt.de/versand/ šalju i izvan njemačke. samo nije cijena pošiljke definisana, kod interesa se treba putem maila raspitati. sa strane piše 1500 eura unutar njemačke, to je gratis pošiljka kod narudžbine u visini od preko 1500 eura.

nastavak......