ZAČINI/ZAČINSKE BILJKE

Bosiljak

Ocimum basilicum

Karanfilić

Eugenia caryophyllata

Kim

Carum carvi

Cimet

Cinamomum zeylanicum

ŠAFRAN
(Crocus sativus)


Poznat još kao kaćun.

Korišten kao lijek i bojilo, šafran je poznat od davnina, spominjan u
Bibliji, veličan još u Mezopotamiji pred 5000 godina. Danas je njegova
uloga uglavnom ograničena na kulinarsku uporabu, što ga ne čini ništa
manje vrijednim, dapače, vrlo je cijenjen začin i koristi se u gotovo
cijelom svijetu. Često je nazivan “kraljemzačina”, a njegova jedinstvena aroma određuje karakterističan okus tradicionalne španjolske paelle iz Valencije, talijanskog rižota, jela od janjetine i piletine, francuske riblje juhe, indijskih slatkih umaka…

Šafran (Crocus sativus L.) livadna je biljka iz porodice perunika. Začin kakav poznajemodobija se iz vrška tučka (stigme) cvijeta kojih svaki cvijet ima samo tri. Po osjetilnim kvalitetama šafran je intenzivno mirisan, blago gorkastog okusa. Korijen riječi šafran nalazi se u arapskoj riječi zafran koja znači “biti žut”, prema karakterističnoj žutoj boji koju otpušta.

U kulinarstvu se šafran koristi od 10. stoljeća prije Krista. Bio je omiljeni začin Feničana čiji su ga trgovci nosili na svimsvojim putovanjima. Stari Grci i Rimljani koristili su ga za parfimiranje kupki. Smatra se da je porijeklom iz istočne Grčke ili s Krete, međutim budući da se šafran ne razmnožava sjemenjem, nego dijeljenjem lukovica, za njegovo je širenje na veće geografske udaljenosti potrebna pomoć čovjeka.

Danas je šafran kultiviran napodručjima od Španjolske do Indije. Najveći su proizvođači Španjolska i Iran s preko 80% svjetske proizvodnje. U Europi je proizvodnja šafrana ograničena gotovo samo na područje Mediterana. U mnogo se manjim količinama proizvodi i u Italiji, Grčkoj, na Kreti, u Francuskoj i Kini.

Kod određivanja kvalitete šafrana najvažnija je njegova moć bojanja jela.
Jača mogućnost otpuštanja boje znači i bolju kvalitetu začina.
Španjolski se šafran tradicionalno dijeli u četiri kategorije kvalitete.“Coupe” je izuzetno rijedak i nema ga u prodaji u nekim značajnijim količinama. Slijedi “Mancha” šafran, karakterističan po dubokoj crvenoj boji za koji se smatra da je najkvalitetniji na tržištu.“Rio” i “Sierra” šafrani su svjetlije boje, zbog čega je i njihova moć koloriranja jela slabija, kao i aroma i okus, pa su stoga manje cijenjeni.

Iako se stoljećima šafran pokušava uzgojiti u kontinentalnim krajevima Europe, odnosno u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, pa čak i u Engleskoj, danas se u vrlo malim količinama proizvodi još jedino u Mundu, malom švicarskom selu u kantonuWallis, gdje se na 1200 metara nadmorske visine na tradicionalan način godišnje proizvede tek nekoliko kilograma začina.

Od azijskih područja najveća proizvodnja šafrana je u Iranu. Posljednjih godina prinosi su značajno povećani pa je Iran gotovo veći proizvođač od
Španjolske. Manje količine proizvode se u Turskoj i Indiji. Kašmirski je šafran iznimno visoke kvalitete, ali je rijetko dostupan izvan Indije zbog smanjene proizvodnje uzrokovane dugogodišnjom nestabilnom političkom situacijom u tom području.



Najskuplji začin na svijetu

Šafran je poznat kao najskuplji začin nasvijetu. Kratka sezona cvata – tek tri tjedna u godini, kao i mukotrpnobranje i proces proizvodnje čine ga skupljim od drugih začina. Iz svakelukovice šafrana u jednoj sezoni izraste dva do devet cvjetova ljubičaste do plave boje od kojih svaki ima tri crveno-narančasta tučka duga 25-30 mm.

Berba šafrana počinje ubiranjem cvjetova i odvajanjem tučkova, obično rano ujutro prije izlaska sunca, a traje od rujna do prosinca. Tučci se pohranjuju u sjenovito i toplo mjesto gdje se suše 5 do 7 dana nakon čega se pakiraju i spremaju na hladno i suho mjesto.

Branje šafrana oduzima mnogo vremena, budući da se cijeli proces odvija isključivo ručnim radom. Za branje 1000 cvjetova potrebno je 45-55 minuta i još oko 2 sata da bi se iz cvijeta izdvojili tučci. S obzirom da je za 1 kg začina potrebno ubrati između 70.000 i 200.000 cvjetova, za proizvodnju te količine potrebno je utrošiti 370-470 sati rada.

Srećom, potrebno ga je vrlo malo da bi dao aromu i boju jelu – već četvrtina žličice (oko 1/10 grama) mrvljenih vlakana intenzivno će obogatiti 4-6 porcija riže.

Šafran kojeg možemo naći u prodaji pakiran je u vrlo malim količinama. Prodaje se u obliku sušenih vlakana ili mrvljeni. Kod nas se u trgovinama može naći šafran pakiran u količinama od 0,12g ili u bočici s tri kapsule od kojih
svaka sadrži samo 0,1g tog profinjenog začina. Cijena 1 grama kreće se
između 40 i 60 kuna. I u europskim se zemljama cijena kreće oko 50 kuna
po gramu, pa valja pripaziti kod kupovine jer svaka cijena niža od te može značiti slabiju kvalitetu i čistoću začina.

Zbog visoke cijene postoji i rizik od prevare kupovinom jeftinije zamjene za šafran.Jedna od takvih je vrsta kurkume nazvana “indijski šafran”, međutim u
Indiji raste pravi šafran! Postoje, dakle, začini slični šafranu koji također lijepo obojaju jela karakterističnom žuto-narančastom bojom, poput šafranike (tzv. meksički šafran) ili kurkume, međutim niti jedan zamjenski začin nema tu čarobnu aromu pravog šafrana.




Pravi šafran otkrit će – nepce!

Svakivrhunski kuhar svjestan je njegove vrijednosti i zna da se može zavarati oko, ali ne i nepce. Upravo je radi toga važno da se kod nabave šafran kupuje u obliku sušenih vlakana, a ne praha koji može biti mješavina. Ta vlakna morala bi biti samo vrhovi tučaka, ženskih organa iz cvijeta šafrana, međutim mnogi proizvođači ih miješaju s prašnicima kako bi dobili na težini.
Prašnici, muški dijelovi cvijeta, poput šafranike ili kurkume mogu samo
obojati jelo. Nažalost nemaju nikakvu drugu kulinarsku vrijednost, ne ostavljaju miris ni okus karakterističan za šafran.

Upravo je zbog iznimno velike vrijednosti tog začina važno svu njegovu aromu
sljubiti s jelom. Dva su načina kako to učiniti najbolje – prženjem ili otapanjem u vrućoj vodi. Vlakna šafrana treba prepržiti da bi se iz njih izvukla sva preostala vlažnost. Taj postupak vrlo je jednostavan i zapravo je dovoljno vlakna rasprostrijeti u tavici, pećnici ili mikrovalnoj pećnici na maksimalnoj temperaturi oko 30 sekundi. Kad se ohlade, usitnjavaju se u mužaru ili između dvije žlice ikoriste kao prah.

Potpuniji se okus šafrana u jelu dobija posrednim začinjanjem jela, odnosno korištenjem otopine obogaćene šafranom. U nekim je umacima vrlo lijepo vidjeti vlakna šafrana. Da bi se iz njih pritom izvuklo što više arome, potrebno ih je potopiti u vrućoj tekućini (koja će se koristiti za kuhanje) na najmanje 15 minuta.No, budući da šafran otpušta aromu i do četiri sata, bolje ga je
ostaviti da se otapa što duže. Ukoliko se za otapanje šafrana koriste tekućine koje sadrže alkohol, poput žestokih pića ili vina, nije ih
potrebno zagrijavati.

Šafran se uobičajeno koristi kod ribljih ijela s rižom u nekim nacionalnim kuhinjama. Francuzi ga neizostavno koriste pri spravljanju riblje juhe (bouillabaisse),Španjolci njime obogaćuju paellu iarroz con pollo, piletinu s
rižom. U Italiji je uobičajeno šafranom začinjati rižoto Milanese. Osim tih tradicionalnih jela šafran se izvrsno slaže s povrtnim i mesnim juhama, krumpirima, pilećim mesom ili jelima s rajčicom.

Čuvajte šafran u dobro zatvorenim posudama na tamnom i umjereno hladnom
mjestu, kao i ostale začine. Svoje bi kvalitete šafran trebao zadržati bar tri godine od dana pakiranja. Kao zanimljivost, ali i kao mjeru opreza, ističemo da neki šefovi kuhinjasvoj šafran pažljivo čuvaju – pod ključem.

Preuzeto: gastrolovka.bloger.hr
Što se kod nas ovo ne proizvodi?

Biber


BiberSistematikaDvojno ime

Carstvo: Plantae Divizija: Magnoliophyta Klasa: Magnoliopsida Red: Piperales Porodica: Piperaceae Rod: Piper Vrsta: P. nigrum

Piper nigrum Carolus Linnaeus

Biber ili papar (lat. piper nigrum) je začinska biljka iz porodice piperaceae, koja
ima preko 2000 vrsta i čiji su plodovi, zbog alkaloida pipetina, ljutog
okusa.

//

Karakteristike


Stabljika bibera je drvenasta puzavica visoka i do 10m. Sićušni
listovi poredani su u 10 cm dugim izdancima sa 50 do 150 cvjetova. Nakon
oplodnje obično dvospolnih cvjetova, sazrijevaju plodovi i to do dva
puta godišnje. Jedna biljka rađa do 30 godina.
Rasprostranjenost
[uredi]


Biber potiče iz Indije i prije 1000 godina uzgoj se raširio u
tropskim krajevima jugoistočne Azije. Najveći izvoznici bibera danas su Vijetnam,
Indonezija,
Indija,
Brazil
i Malezija.
U Evropu je karavanima stizao još u antičko doba
i bio cijenjen kao i zlato. 1498. godine Vasco de Gama
uspio je brodom dopremiti biber iz Indije.
Upotreba


Kao začin upotrebljava se plod biljke, koji je u obliku malih zrna. U
upotrebi je više vrsta bibera, a vrste se razlikuju po načinu pripreme
zrna u fazi pripreme za tržište. Najčešće se koristi sitno mljeven, ali i
u zrnu. Upotrebljava se za sosove, marinade i uopšte za poboljšanje
okusa svim slanim jelima. Jedan je od najstarije poznatih začina u
ljudskoj ishrani.
Vrste bibera

• Zeleni biber dobija se branjem zrna bibera prije zrenja. Još svjež,
  potapa se u slanu vodu, suši se na visokim temperaturama ili zamrzne,
  kako bi sačuvao zelenu boju.
  
• Crni biber se uobičajeno bere još nezreo ili neposredno pred zrenje,
  suši se na suncu i time postaje crn i tvrd.
  
• Bijeli biber dobija se od zrelog zrna bibera. Zreli biber natapa se
  nekoliko dana u tekućoj vodi. Zatim se guli ljuska, te tako ostaje samo
  sjemenka, koja je bjeličaste boje. Otuda i naziv bijeli biber. Bijeli
  biber je nešto blažeg okusa od crnog i zelenog bibera.
  
• Crveni biber je potpuno zreo, neoguljen plod. Da bi očuvao boju,
  prerađuje se kao i zeleni biber.
  

Hemijski sastav


Biber je bogat alkaloidima, a svoj pikantni ukus zahvaljuje alkaloidima piperinu, piperetinu, piperylinu i chavicinu. Bijeli
biber sadrži oko 2,5% eteričnih ulja, a u zelenom i crnom su do 4,8%.
50% zrna čini gustin, do 6% masti i flavonoid i glukoza.
Narodno
vjerovanje


Zbog visoke vrijednosti koju je imao, biber je dugo smatran
ljekovitim, naročito zbog njegove sposobnosti da druge namirnice čini
trajnijim. Na brodovima je gotovo trulo meso začinjeno biberom, zbog
njegovog antimikrobičkog sastava, bivalo jestivo.

Kadulja (Salvia officinalis) je u stara vremena služila za jačanje i pročišćavanje uma.



Kadulja je bogata spojevima antibiotskog djelovanja i imunološkim stimulansima.

Njeno antibakterijsko i antiseptičko djelovanje izraženo je protiv Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Pseudomonas aeruginosa, Echerichia coli, Candida albicans, Klebseiella pneumoniae, Salmonella spp. Echinacea, biljka poznata kao dobar pročišćivač krvi i djelotvornog djelovanja na kožu, dobra je alternativa antibioticima. Aktivni sastojci su polisaharidi koji potiču aktivnost makrofaga.

Salvija se najcesce koristi u pripremi marinirane ribe.

Peršin ili Petroselinum hortense)
Porodica: Umbelliferae – štitarke.

Ostali narodni nazivi: ač, majdonos, petrusin, petrusimul, petrožil, zelen, peteršilj,


Zna se da su ga Grci upotrebljavali prije 2000 godina.

Peršin je diuretik, pomaže u izlučivanju soli iz organizma. Zbog toga se preporuča kod oboljenja bubrega, upali prostate, pri otežanom mokrenju u slučajevima oticanja, naročito nogu, te otklanja nadutost od plinova, reumatizma, artritisa, gihta, debljine i celulita, te svježe zdrobljeno lišće protiv bolova u uhu i zubobolji. Djeluje i na spolne žlijezde i kod neplodnosti.
Ukoliko ste odlučili smršaviti a jedete «kao ptičica» a na vagi vam kile ne odlaze – čudite se što se to dogodilo? A ustvari, na početku vaše kure organizam «gomila» više vode i naravno – kilogrami ne odlaze.

Mlade žene u želji da što prije smršave često uzimaju diuretike. No, čim prestane terapija (pod navodnicima) diureticima, u tijelu se ponovno zadržava više soli koja pak veže više vode nego ranije. I ovim začaranim krugom ne samo da se ne povećava tjelesna težina, nego mogu nastati i druge tegobe: otekline lica i zglobova. Ako se želite osloboditi viška kilograma – počnite sa peršinom ! Napravite sami jednostavan napitak - operite vezicu peršina, usitnite je, prelijte s 3 dl hladne vode, poklopite i pustite stajati 8 sati. Zatim tijekom dana malo-pomalo pijte tu tekućinu i budite strpljivi: finom papicom bilo je lako zaokružiti se, postati ponovno tanak malo je teže !
Navodno i potiče rast. Općenito se dodaje hrani kao preventivno sredstvo protiv bolesti, a prvenstveno kao začin. PERŠIN KUHANJEM GUBI VITAMIN «C» ! Najbolje ga uzimati neposredno PRIJE jela. Najbolje ga je koristiti svježeg, najviše sat vremena poslije berbe.
Čaj od sjemena peršina također snižava tjelesnu temperaturu.

Kontraindikacije – nepoželjno djelovanje: Kod upalnih procesa u bubrezima.

Upotrebljavamo ga nasjeckanog pri pripremanju riba, umaka, salata .

Kari topi kilograme



Ako želite da skinete koji kilogram, u ishranu uvrstite poznati indijski zacin kari. Naucnici veruju da ovaj zacin sadrži aktivni sastojak koji pomaže u borbi sa debljinom. Jela koja sadrže indijski šafran, sastojak mešavine zacina karija, pomažu u gubljenju kilograma, dok ista jela bez tog zacina nemaju isti rezultat. Indijski šafran sadrži kurkumin, biljne hemikalije koje se lako apsorbuju u telo, tvrde naucnici iz Bostona. Kari je ukusna mešavina pikantnih zacina, "izum" Britanaca tokom njihove kolonijalne vladavine u Indiji. Sadrži od pet do trideset razlicitih zacina, najcešce korijander, kurkum, kumin, kim, cili, dumbir, beli luk, komoranc, slacicu, muskatni orašcic, cimet i biber, a u zavisnosti od sastojaka može biti crvene, zelene ili žute boje. U tradicionalnoj indijskoj medicini koristi se kao pomoc kod problema sa probavom, jer podstice rad creva i jetre. Osnovni zacin, kurkum, preventnivno deluje protiv raka želuca i debelog creva, pomaže kod artritisa i ubrzava zaceljivanje cira. Kumin ublažava grceve u stomaku, a dumbir jaca imunitet. Kari poboljšava rad srca i krvnih sudova, štiti od prehlade i gripa, a nutricionisti ga prepoprucuju kao dodatak dijetalnim jelima. Najcešce se konzumira sa piletinom, pirincem i morskim plodovima, graškom, boranijom, socivom, bundevom ili kao zacin salatama od svežeg povrca. Možete ga dodati i u majonez, pavlaku, supu, smesu za slane palacinke, a dobro ide i uz cokoladu. Cuva se u staklenoj posudi na tamnom mestu, jer jedan od glavnih sastojaka kurkum gubi boju i oštrinu kada je izlažen svetlošcu.
Kari je pravi koktel vitamina (E, C, B) i minerala (mangana, gvožda, bakra, magnezijuma, kalcijuma, fosfora, kalijuma, cinka).
100 g ove mešavine zacina sadrži: 325 kalorija, 12,66 g belancevina, 58,15 g ugljenih hidrata, 13,81 g masti, 9,52 g vode, 2 g šecera, 592 mg betakarotena, 1,15 mg vitamina B6, 11,40 mg vitamina C, 478 mg kalcijuma, 29,59 mg gvožda, 254 mg magnezijuma, 349 mg fosfora, 1543 mg kalijuma, 4,05 mg cinka, 4,29 mg mangana.

Kurkuma
Kurkuma je gomoljasti koren južnoazijske biljke iz
porodice đumbira, rasprostranjene od Vijetnama do južne
Indije, koja naraste do visine od 2 do 2,5 m, ima veliko
kopljasto žarkozeleno lišće i žute cvetove.
Bočno korenje rizoma dugačko je do šest centimetara i
debelo centimetar i po, a prodaje se kao „Curcuma
longa”, dok se gomoljasto korenje prodaje pod nazivom
„Curcuma rotunda”. Oba dela korena dolaze u prodavnicu
osušena. Miris im je ugodno aromatičan, sličan đumbiru,
a ukus lagano gorak i mirođijski peckav. Kurkuma sadrži
do pet odsto eteričnog ulja, gorkih sastojaka, smola i
na svetlo osetljivu boju kurkumin. Koren je svetložute
do žutosmeđe boje. Pod uticajem ulja koje se izlučuje
prilikom mlevenja, kurkuma-prah postaje žutocrven.
Ova biljka gotovo nikada ne raste divlja; gaji se slično
đumbiru. Za izvoz određeno korenje se čisti, kuva, oko
nedelju dana suši, rukom struže, po potrebi polira i
sortira.
Kurkuma je iz Indije u Evropu doprla još u starom veku.
Čini se da se u srednjem veku uglavnom upotrebljavala za
bojadisanje. Drogu su nazivali i indijskim šafranom.
Kurkuma se u evropskoj kuhinji retko kada upotrebljava
kao zasebni začin, najčešće se koristi kao sastavni deo
kari praha (20%) kojem daje i boju. U indijskoj kuhinji
koristi se upravo za bojenje slatkiša. Prehrambena
industrija upotrebljava tek tu i tamo mlevenu kurkumu
kao začin za senf i sosove od senfa (gorušice). I
vurster sos sadrži određenu količinu kurkume. S
kurkuma-prahom začinjavaju se u SAD pečena jaja, krem
sosovi za jela od jaja, umaci za pečene piliće, sosovi
od gorušice i majoneza za riblje salate.
Kurkuma se u medicini koristi kao lek za želudac i
bubrege te kao lek protiv žutice, žučnih kamenaca i
upale žučne kesice.
Zbog osetljivosti na svetlost, kurkuma-prah se, isto kao
i kari, mora čuvati na tamnom mestu.

Kurkuma deluje antibakterijski i antigljivično. Sprečava nastanak
upalnih čestica povezanih s raznim tipovima artritisa. Sprečava
auto-imune bolesti, čuva nervni sistem i povećava proizvodnju
glutationa, važnog antioksidansa koji proizvodi jetra.
Istraživanja
pokazuju da kurkuma na rak deluje kao pametni lekovi: kancerogene ćelije
uništava, dok zdrave ostavlja netaknutima. U istraživanjima raka dojke
pokazalo se da kurkuma pojačava delovanje nekih tipova hemoterapije i to
tako što povećava osetljivost ćelija raka na lek. Kurkuma se pokazala
kao efikasna i u sprečavanju metastaza.

Preporučujem vam je i kao preventivu iz ličnog iskustva, Moja majka ima kancer jednjaka. Do pre mesec i po dana smo je ''otpisali''. Onda sam čula za ovaj začin i počela joj davati pomešano sa medom. Sada, hvala Gospodu, može da jede kašastu hranu i da pije vodu. Zato vam je preporučujem!

Ruzmarin: U savremenoj kuhinji ruzmarin se koristi u gotovo svim jelima mediteranske kuhinje, a posebnu notu daje i jelima od piletine i divljači. Posebnu delikatesu predstavlja miješanje svježe isjeckanih listova ruzmarina sa solju, koja se zatim upotrebljava kao poseban začin pri jelima.

Lekovito delovanje: ruzmarin je veoma koristan kao lek za poboljšanje cirkulacije krvi, za lecenje slabe probave i tromosti želuca i anemije. Biljka deluje na poboljšanje funkcije jetre i pražnjenja žucnog mehura, a to, pak, deluje na opste poboljšanje celog organizma. Koristi se za lecenje uzetosti, reumatizma mišica, živcanih bolova, glavobolje te duševne i telesne iznemoglosti. Koristi se i kao sredstvo za poboljšanje vida. Za upotrebu iznutra priprema se caj, a za upotrebu izvana alkoholna otopina što služi kao sredstvo za masažu.

slatkicass ::

Kurkuma
Kurkuma je gomoljasti koren južnoazijske biljke iz
porodice đumbira, rasprostranjene od Vijetnama do južne
Indije, koja naraste do visine od 2 do 2,5 m, ima veliko
kopljasto žarkozeleno lišće i žute cvetove.
Bočno korenje rizoma dugačko je do šest centimetara i
debelo centimetar i po, a prodaje se kao „Curcuma
longa”, dok se gomoljasto korenje prodaje pod nazivom
„Curcuma rotunda”. Oba dela korena dolaze u prodavnicu
osušena. Miris im je ugodno aromatičan, sličan đumbiru,
a ukus lagano gorak i mirođijski peckav. Kurkuma sadrži
do pet odsto eteričnog ulja, gorkih sastojaka, smola i
na svetlo osetljivu boju kurkumin. Koren je svetložute
do žutosmeđe boje. Pod uticajem ulja koje se izlučuje
prilikom mlevenja, kurkuma-prah postaje žutocrven.
Ova biljka gotovo nikada ne raste divlja; gaji se slično
đumbiru. Za izvoz određeno korenje se čisti, kuva, oko
nedelju dana suši, rukom struže, po potrebi polira i
sortira.
Kurkuma je iz Indije u Evropu doprla još u starom veku.
Čini se da se u srednjem veku uglavnom upotrebljavala za
bojadisanje. Drogu su nazivali i indijskim šafranom.
Kurkuma se u evropskoj kuhinji retko kada upotrebljava
kao zasebni začin, najčešće se koristi kao sastavni deo
kari praha (20%) kojem daje i boju. U indijskoj kuhinji
koristi se upravo za bojenje slatkiša. Prehrambena
industrija upotrebljava tek tu i tamo mlevenu kurkumu
kao začin za senf i sosove od senfa (gorušice). I
vurster sos sadrži određenu količinu kurkume. S
kurkuma-prahom začinjavaju se u SAD pečena jaja, krem
sosovi za jela od jaja, umaci za pečene piliće, sosovi
od gorušice i majoneza za riblje salate.
Kurkuma se u medicini koristi kao lek za želudac i
bubrege te kao lek protiv žutice, žučnih kamenaca i
upale žučne kesice.
Zbog osetljivosti na svetlost, kurkuma-prah se, isto kao
i kari, mora čuvati na tamnom mestu.

Kurkuma deluje antibakterijski i antigljivično. Sprečava nastanak
upalnih čestica povezanih s raznim tipovima artritisa. Sprečava
auto-imune bolesti, čuva nervni sistem i povećava proizvodnju
glutationa, važnog antioksidansa koji proizvodi jetra.
Istraživanja
pokazuju da kurkuma na rak deluje kao pametni lekovi: kancerogene ćelije
uništava, dok zdrave ostavlja netaknutima. U istraživanjima raka dojke
pokazalo se da kurkuma pojačava delovanje nekih tipova hemoterapije i to
tako što povećava osetljivost ćelija raka na lek. Kurkuma se pokazala
kao efikasna i u sprečavanju metastaza.

Preporučujem vam je i kao preventivu iz ličnog iskustva, Moja majka ima kancer jednjaka. Do pre mesec i po dana smo je ''otpisali''. Onda sam čula za ovaj začin i počela joj davati pomešano sa medom. Sada, hvala Gospodu, može da jede kašastu hranu i da pije vodu. Zato vam je preporučujem!

Za ovaj zacin sam saznala od Arapa i potvrdjujem sve gore napisano. Arapi ga siroko primenjuju u ishrani.

Šta sve liječi bijeli luk

Osim što se se koristi u skoro svim kuhinjama, ova začinska biljka jedan je od najboljih prirodnih lijekova za mnoge bolesti,...



Od davnina je poznato da je bijeli luk izuzetno dobar za zdravlje. U vremenima kad nam lijekovi nisu bili dostupni kao danas, osim što je liječio grip i prehladu, koristio se i za rješavanje brojnih drugih zdravstvenih problema. Zahvaljujući antibakterijskom djelovanju, ova namirnica i danas može da pomogne u rješavanju mnogih tegoba.




Gubitak kose

Bijeli luk poznat je i po svom izuzetnom dejstvu na oporavljanje vlasišta. Zato, ukoliko spadate u one koji gube kosu, nekoliko puta nedeljno glavu istrljajte uljem od bijelog luka ili samim bijelim lukom i pustite da djeluje bar 15 minuta.




Sirup protiv kašlja

Bijeli luk djeluje poput antibiotika pa, između ostalog, može pomoći i u borbi protiv kašlja. Sitno nasjeckana dva čena bijelog luka stavite u decilitar vruće vode, ostavite da odstoji nekoliko minuta pa dobijenu tečnost pijte kao čaj.



Upala uva

Bijeli luk pomaže i pri liječenju upale uva, a recept je veoma brz i jednostavan. U kašiku vrućeg maslinovog ulja stavite zgnječeni čen bijelog luka i pustite da odstoji sat vremena. Potom nekoliko kapi nakapajte u uvo. To radite dva puta dnevno.




Njega kože

Alicin, jedinjenje u belom luku, pomaže u omekšavanju kože čineći je glatkom. Dodajte malo zgnječenog belog luka u vašu masku za lice, držite je nekoliko minuta duže od predviđenog pa lice isperite mlakom vodom. Ovako ćete očistiti ten, a svež izgled biće rezultat ovog lakog postupka.



Herpes

Virusna infekcija na usnama dobro poznata kao herpes izuzetno je neprijatna pojava, ali je, na sreću, izlječiva. Na „groznicu“ stavite parčence belog luka i držite ga direktno na bolnom mestu oko 15 minuta. Za dobre rezultate postupak treba ponoviti pet puta tokom dana.




Akne

Jedna od prednosti belog luka svakako je njegovo povoljno delovanje na ljepotu. Ranije su se njegovim sokom lječile akne i bubuljice. Dovoljno je zgnječiti dva čena i staviti ih na mesto upale - rezultat će biti vidljiv već nakon nekoliko minuta, kad će otok oko bubuljice splasnuti.



Izvor:(KURIR / D.M.)

MIRODIJE NADOHVAT RUKE


Kako uspješno uzgajati začine?








Ako planirate zasaditi začine, misao vodilja neka bude
'manje je više'. Jer ako krenete odjednom s puno vrsta začina, što
zvuči i izgleda jako zabavno, završit ćete s ogromnim količinama začina
koje nećete moći potrošiti
Imajte na umu da začine treba stalno trgati ili rezati čime se potiče
njihov bujniji rast i jačanje. Za početak izaberite tri do pet začina
koje najčešće koristite dok kuhate, po jedna biljka od svakog začina bit
će dovoljna, savjetuje autorica bloga Moj balkon, Željka Kolak.

Začini su totalni ovisnici o svjetlu i većina ih ne može rasti bez istog, a to su u prvom redu bosiljak, peršin, ružmarin, mažuran, origano, korijandar, kadulja, kopar, estragon, koromač, timijan, majčina dušica… Orijentacija balkona, terase ili prozora trebala bi biti južna ili jugozapadna.

Začini koje možete uzgojiti na balkonu/terasi/prozoru s istočnom, zapadnom ili sjeverozapadnom orijentacijom,
s time da je potonja u biti zapadno-sjeverna, su vlasac, matičnjak
(melisa), metvica (menta, nana), ruta, angelika... Posljednja dva nećete
koristiti za kuhanje, oni su za ljubitelje travarica!

Dolaskom ljetnih dana, sunce zna biti prejako za osjetljivije začine,
pogotovo ako ih uzgajate na prozoru (efekt staklenika). Tada će ih biti
potrebno malo zasjeniti, odnosno odmaknuti od prozora.

Jedan klasičan balkonski sandučić dužine 60 cm posadite najviše tri vrste začina
ostavljajući razmak između biljaka. Možete kombinirati dva začina koja
rastu uspravno s jednim puzajućim, npr. bosiljak, timijan i origano s
time da bosiljak stavite u sredinu jer je najviši, a origano s vremena
na vrijeme malo ukrotite. Tako će vam sandučić izgledati dinamično, a
ravnoteža sandučića će biti zadovoljena, jer se začini razlikuju po
visini i načinu rasta, teksturi i boji lista, i mirisu.

Za pojedinačan uzgoj začina izaberite tegle ne manje od 10 centimetara u promjeru
jer će vrlo brzo zapuniti posudu koja će im postati pretijesna. Za
začine koji razvijaju jak korijen, kao peršin, celer ili koromač,
predvidite nešto dublju i veću teglu, na primjer promjera 15
centimetara. Ako se odlučite saditi mentu nemojte ju saditi u
kombinaciji s drugim začinima jer će ih brzo nadvladati; menta se širi
podzemnim ili nadzemnim izdancima i dosta je invazivna.

Oni koji su se okušali u uzgoju bosiljka znaju da ponekad lišće i
stabljika crne i propadaju 'bez razloga', a biljka ima dovoljno svjetla i
redovito je zalijevana. Pri sadnji začina potrebno je napraviti drenažu.
Za to vam mogu poslužiti kamenčići koje uporno skupljate po plaži i
pitate se kud s njima, obični šljunak ili glinopor koji možete kupiti u
vrtnim centrima.

Više o biljkama na balkonu i izvan njega, terasama, malim gradskim
vrtovima, o svemu onome mogućem i nemogućem na balkonu i oko njega
možete pronaći na blogu Moj balkon.

OMILJENI ZAČIN


U čemu je tajna uspješnog uzgoja bosiljka?








Krupnolisni bosiljak, sitnolisni zvan grčki i
ljubičasti, odnosno tajlandski bosiljak, tri su najčešće sorte koje
pronalazimo na našem tržištu. Vjerojatno najčešći začin balkona i
terasa, jer pestomanija nas je zasigurno zahvatila na ovim prostorima
Bosiljak je najbolje uzgojiti iz sjemena ili kupiti zdravu teglu od
domaćih proizvođača i to na placu ili u rasadniku. Oni iz dućana su
instantni uzgoj, obično su prerasli, što možete lako provjeriti izvadite
li ih iz najlona u kojem su pakirani, kad prodavačice ne gledaju. Ako
biljčice nemaju listiće na donjih 10 centimetara stabljike i objese se –
prerasle su. Također, najčešće je gužva u tim teglicama i stabljike
nikad ne očvrsnu koliko bi trebale. Istu sudbinu dijele peršin,
korijander i celer, savjetuje autorica bloga Moj balkon Željka Kolak.

Kad kupite teglicu bosiljka od proizvođača, presadite
ga u duplo veću teglu. Možete pažljivo razdvojiti busen, zajedno sa
zemljom, na dva ili tri dijela i presaditi svaki u svoj pitar. Nemojte
zaboraviti staviti na dno tegle drenažu i nakon sadnje obavezno lagano
zaliti. Poželjno je i prihraniti – ali oprez – isključivo organskim
gnojivom! Ne želite nešto što ćete jesti prihraniti gnojivom za cvijeće i
ukrasno bilje. U startu možete organsko gnojivo dodati svakih nekoliko
dana, ali trećinu propisane doze. Začini općenito ne vole previše
hranjivo; prisjetimo se, u prirodi su bili korov.

Za uzgoj bosiljka iz sjemena potražite sjemenke u
agroapotekama, vrtnim centrima ili većim supermarketima. Možete pitati i
na placu, možda uspijete srediti domaće sjeme. Kod sjetve bosiljka
nemojte baciti šaku sjemena, ponovit ćete priču iz dućana. Lijepo
posijte do sedam sjemenki u teglicu promjera 10 centimetra.