Misao javnosti o medicinskom učinku Marihuane počela se javljati tek nedavno, iako se ona upotrebljavala gotovo otkako postoji čovječanstvo.
Marihuana ima tisuće načina na koje se može upotrijebiti u medicinske svrhe. Dok je bila legalna, do 1937 godine, u SAD-u se prodavala kao tonik za smirenje živaca. Ipak, ljudi su koristili Marihuanu davno prije. Ona se pojavljuje gotovo u svim poznatim knjigama učenjaka i mudraca. Označena je kao jedna od najvažnijih medicinskih tvari, nazvana je „panaceas“ što znači „izliječi sve“.
|
|
Početkom našeg stoljeća, zbog naglog porasta upotrebe morfija,
aspirina te barbituata opada upotreba kanabisa. Znanstvena se medicina
praktički odriče upotrebe kanabisa. Kao rezultat opće hajke na kanabis
četrdesetih godina, droga je izbačena iz farmakopeje većine zemalja. U
posljednjih desetak/dvadesetak godina neki liječnički krugovi ponovno
stavljaju na dnevni red pitanje primjenu kanabisa.
Postoje eksperimentalni dokazi da kanabis
povoljno djeluje kao lijek za mnoge bolesti. Lista bolesti na koje
Marihuana može djelovati pozitivno uključuje multiplu sklerozu, rak i
njegovo liječenje, AIDS i liječenje AIDSA, glaukom, epilepsiju, smirenje
grčeva, depresiju, epilepsiju, migrene, astmu, pruritis, nesanice,
ozbiljne bolove i smirenje kašlja, te mnoge druge.. Godine 1974.
objavljena su prva istraživanja koja ukazuju na antitumorski učinak
Marihuane. Isto tako, postoje i izvještaji koji dokazuju uspješnost
primjene Marihuane u smirivanju napada epilepsije.
Kod mnogih indikacija propisivao se kanabis namjesto
otrovnih opijuma i kloralhidrata. Tadašnji medicinski izvještaji nigdje
ne spominju eventualnu toksičnost kanabisa, a nije uočeno ni razvijanje
tolerancije (tolerancija kod lijekova je stanje kada lijek na pojedinu
osobu ne djeluje, višim ili nižim razmjerima) kod produžene upotrebe.
Kemikalija kanabinol (eng. CanNabinol) može biti
upotrijebljena kako bi pomogla ljudima koji pate od nesanice. Druga,
kanabidiolna kiselina (eng. Cannabidiolic acid), uzeta iz mladih
pupoljka. To je moćno sredstvo za dezinfekciju. Marihuana pomaže ljudima
sa kožnim bolestima (npr. herpes). U davnoj prošlosti upotrebljavala se
za liječenje bolova, listovi su stavljani u zavoje. Isto tako može biti
napravljen opuštajući, ne-psihoaktivni čaj od malih stabljika
Marihuane. Jedan od poznatijih učinaka Marihuane je taj, da kontrolira
povraćanje i mučninu. Ukoliko rak pokušavamo liječiti kemoterapijom,
vrlo je važna stvar da dobro jedemo. Ista je stvar i sa AIDS-om i AZT-om
ili Foscavir-om (uzeto iz eng.). Tu se vrlo često postavljaju granice
između života i smrti. Pacijenti su shvatili da je Marihuana izrazito
dobra u borbi s mučninom, te, iako je ilegalna, mnogi je pacijenti
koriste u tu svrhu.
Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije
bolesti. Glaukom je druga vodeća bolest u uzrokovanju sljepoće. Sljepoću
uzrokuje nekontrolirani očni pritisak. Marihuana kontrolira taj
pritisak i sprečava ga. Na taj način sprečava sljepoću. Multipla
skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živčane
stanice. Marihuana može spriječiti multiplu sklerozu u napredovanju.
Kemoterapija raka Kemoterapija je jedan od najvažnijih metoda kojima se tretiraju osobe
oboljele od raka. Kemoterapija se obavlja u više navrata, svakih
nekoliko tjedana, a kemoterapijska sredstva se daju intravenozno.
Sredstva koja ljudsko tijelo dobiva kemoterapijom jedna su od
najmocnijih i najtoksicnijih kemikalija korištenih u medicini. Te
kemikalije napadaju stanice raka, ali istodobno nagrizaju i ubijaju
zdrave stanice našeg tijela. Samim time proizvode strašno neugodne i
opasne popratne pojave. Sredstva koja se najcešce koriste u kemoterapiji
su: cisplatin (Platinol), doksorubicin (Adriamycin), ciklofosfamid
(Cytoxan), ifosfamid (Ifex) i derivati nitrogen-mustarda. Kemikalija
cisplatin može uzrokovati gluhocu ili poremecaj rada bubrega. Ifosfamid
može izazvati krvarenje i podljeve, ciklofosfamid oslabljuje imunitet,
doksorubicin može uništiti srcani mišic. Derivati nitrogen-mustarda zbog
svoje toksicnosti toliko razjedaju kožu ili bilo koje drugo tkivo s
kojim budu u doticaju. Pogledajte samo sva ova imena kemikalija.
Pokušajte ih samo izgovoriti, shvatiti cete koliko zastrašujuce djeluju.
Zamislite sada kako zaista zastrašujuce djeluju na
ljude u kojima se nalaze. Kao što smo naveli, kemikalije se daju covjeku
intravenozno. Ukoliko kemikalija procuri kroz iglu ili igla isklizne iz
vene i pogodi tkivo, pacijent može izgubiti mogucnost uporabe ruke.
Sjetite se samo ispadanja kose. Vecina tih lijekova uzrokuje gubitak
kose. Isto tako, svaki od tih lijekova može uzrokovati drugaciju vrstu
raka dok lijeci izvornu bolest. Ukoliko pogrešno doziramo lijek,
riskiramo pacijentov rad bubrega, srca ili njegovo disanje. Ipak,
ukoliko cemo gledati na najrazornije popratne pojave, to su gubitak teka
i mucnina, te povracanje. Zamislite neprestano dizanje želuca koje
traje satima, cak i danima nakon tretmana, nakon cega slijede ucestale
mucnine. Prilikom povracanja mogu se dogoditi užasne stvari poput
razdiranja jednjaka ili lomljave kosti. U pacijenata se javlja osjecaj
gubitka kontrole nad stvarima. Taj osjecaj može biti razoran ukoliko
gledamo psihicko stanje bolesnika. Isto tako, vecina pacijenata uopce ne
jede jer ne mogu podnijeti pogled na hranu ili osjetiti njen miris. To
uzrokuje gubitak težine i snage te volja za životom strahovito opada.
Pacijentova volja opada svakim sljedecim tretmanom.
Ne volja za odlazak na tretman vec volja za život.
Postoje pacijenti koji refleksno povracaju kada samo pomisle na bolnicu i
bolnicko osoblje, te sve one preparate. Mnogim se pacijentima popratne
pojave kemoterapije cine užasnijima od samoga raka. Tu se javlja prekid
kemoterapije jer pacijenti žele svoj život natrag. Iako to za vecinu
ljudi znaci smrt, oni inzistiraju na prekidu kemoterapije, samo žele
živjeti ostatak svojeg života. Maleni ostatak. Ipak, mnogi pacijenti
pronalaze olakšanje u standardnim antiemeticima, lijekovima protiv
mucnina, kao što su proklorperazina (Compazina) ili ondansetrona
(Zofrana) i granisetrona (Kytrila). Ipak, u nekim slucajevima
kemoterapija i psihicko stanje bolesnika uzrokuje da lijekovi uopce ne
djeluju ili prestanu djelovati nakon nekog vremena. Zofran se smatra
trenutno najdjelotvornijim od standardnih antiemetika, no cesto ga se
mora davati po nekoliko sati intravenoznim dripom, dok pacijent leži u
bolnickom krevetu. Taj tretman stoji nekoliko stotina dolara. Samo jedan
tretman. Što je sa ljudima koji si to ne mogu priuštiti? Razliciti
istraživacki programi i njihovi rezultati ukazuju da Marihuana može biti
izrazito djelotvorna zamjena za standardne lijekove. U jednoj studiji
provedenoj na pedeset šest pacijenata kojima standardni antiemetici nisu
pomagali, 78% ih se oslobodilo simptoma kada bi popušili Marihuanu.
Poznat je slucaj o osamnaestogodišnjem mladicu iz
Houstona oboljelom od leukemije, koji je pružao sve veci otpor
kemoterapiji raka jer više nije mogao podnositi mucninu i povracanje.
Lijecnicima i obitelji bilo ga je sve teže nagovoriti da uzme lijek o
kojem mu je ovisio život. Zamislite koliko je muke potrebno
osamnaestogodišnjaku da izgubi volju za životom. Ipak, jednog dana na
opce iznenadenje svih mladic se složio s uzimanjem lijekova i od tada
nije pružao otpor kemoterapiji. Priznao je da je pušio Marihuanu
dvadeset minuta prije svake terapije. Marihuana je eliminirala svaki
poriv na povracanje, pa cak i najblažu naznaku mucnine. Ovo je bilo
spomenuto u literaturi 19. stoljeca. Jednom je malenom djecaku
dijagnosticirana akutna limfaticna leukemija u julu 1967. godine. Nadam
se da mi autor knjige iz koje izvlacim podatke nece ovo zamjeriti. Taj
mali djecak tada je imao deset godina. Prvih nekoliko godina dobro je
podnosio terapiju u bolnici. Isto tako, podnosio je ostanke u bolnici.
No 1971. godine poceo je uzimati prvi od lijekova koji izazivaju tešku
mucninu. Djecak je bio jedan od pacijenata koji nije mogao kontrolirati
anti-reakcije na lijekove. Povracao bi kratko vrijeme nakon tretmana i
nastavio bi imati porive mnogo sati poslije. Jednom je njegova majka
predložila njegovom ocu da djetetu daju malo Marihuane. Otac se nije
složio zbog protuzakonitosti i drugih cimbenika.
Ipak, jednog dana otac se iznenadio kada je došao u
posjetu djecaku, neposredno prije kemoterapije. Majka i djecak bili su,
za razliku od uobicajenih situacija pred kemoterapiju, potpuno opušteni.
Cak su se i šalili na ocev racun. Kasnije su mu odali tajnu. Tog jutra
su na putu prema klinici nabavili su malo Marihuane od prijatelja. Kada
je otac vidio koliko je dobro njegovu sinu, uslijedilo je olakšanje.
Niti se bunio dok su mu davali lijek, niti je uslijedila ikakva mucnina i
povracanje. Na putu kuci bio je gladan, a naveo sam maloprije kako
kemoterapija ubija volju za gladi. Došavši doma, zapoceo je svoje
uobicajene aktivnosti umjesto da ode u krevet, što je bio uobicajen
postupak prije nego je otkrio Marihuanu. Roditelji nisu mogli vjerovati.
Otac više nije zabranjivao sinu da puši marihuanu, što je objasnio i
doktorima. Tako se desilo da se doktor koji se brinuo o Dannyjevoj
terapiji sam uvjerio u korisnost Marihuane. Djecak je doživio i proživio
posljednju godinu svojeg života koristeci Marihuanu prije svake
kemoterapije, što mu je zaista olakšalo tu posljednju godinu.
Doktor je zamolio oca (koji je i sam bio doktor) da mu
se pridruži u pisanju izvještaja glavnom doktoru, kojeg je to
zainteresiralo da provede prvi klinicki pokus o uporabi kanabisa u
kemoterapiji raka.
Izraelski su istraživaci prije desetak godina otkrili da je još jedan
kanabinoid, delta-8-THC, srodnik delta-9-THC s manjim psihoaktivnim
potencijalom, efikasno sprijecio mucnine i povracanja u osmero djece
izmedu tri i petnaest godina koja su patila od razlicitih hematoloških
(krvnih) vrsta raka. Za vrijeme kemoterapije, delta-8-THC bio je u
potpunosti djelotvoran uz zanemarive popratne pojave.
Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je
druga vodeca bolest u uzrokovanju sljepoce. Sljepocu uzrokuje
nekontrolirani ocni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i
sprecava ga. Na taj nacin sprecava sljepocu. Ocna jabucica mora biti
savršeno okrugla kako bi pravilno foukusirala svjetlost na mrežnicu.
Njen oblik se održava pritiskom unutrašnje tekucine, ocne vodice.
Ukoliko se desi da oko proizvodi previše tekucine ili su kanali kroz
koje ta tekucina ide zacepljeni, raste tlak koji može oštetiti ocni
živac, koji prenosi podražaj iz oka u mozak. Glaukom napada 1.5 posto
populacije u dobi od pedeset godina i oko 5 posto u dobi od sedamdeset
godina. Gotovo 13.5 miliona ljudi u svijetu pati od poremecaja glaukoma,
a zastrašujuc je podatak da svake godine od njega oslijepi 80 000 ljudi
samo iz Amerike (u Americi ima gotovo milion oboljelih od glaukoma).
Ovaj podatak nam govori kako je glaukom drugi vodeci
uzrok sljepoce u svijetu. Vecina su glaukomi otvorenog kuta ili obicni
kronicni glaukomi, u kojima se kanali postupno sužavaju i tlak unutar
oka polagano raste. Posljedica je gubitak perifernog vida, koji može
doci potpuno neprimjeceno, a onda se pretpostavlja velika razvijenost
bolesti. Kako bi izbjegli nepovratnu štetu, potrebno je rano otkriti
bolest i pažljivo je pratiti i kontrolirati intraokularnni tlak.
Danas se glaukom lijeci najcešce kapima za oci koje sadrže
beta-blokatore poput timolola (Timoptic) i koje smanjuju aktivnost
epinefrina (adrenalina). Ti lijekovi su prilicno efikasni, no, mogu
imati vrlo neugodne popratne pojave: izazivaju depresiju, otežavaju
astmu, usporavaju rad srca i povecavaju opasnost od srcanih problema.
Kapi koje su slicne adrenalinu mogu takoder biti efikasne u lijecenju
glaukoma, ali mogu nadražiti bjeloocnicu i pogoršati visoki tlak i
srcane bolesti. Miotici su lijekovi koji sužavaju zjenicu, kao što je
pilokrapin. Oni se isto tako mogu prepisati za glaukom, iako danas nešto
rjede. Miotici su uglavnom sigurni za srce i respiratorne i probavne
sustave, ali mogu izazvati zamucen vid, oštetiti nocni vid, i stvoriti
ocnu mrenu. Isto tako, pacijentima se mogu davati inhibitori, odnosno
tablete koje sadrže inhibitore karboanhidraze, a taj lijek može izazvati
gubitak apetita, mucninu, proljev, glavobolje, utrnuce i drhtanje,
depresiju i umor, bubrežne kamence i, iako rijetko, smrtonosan poremecaj
krvi. Pedeset posto ljudi oboljelih od glaukoma ne može podnositi
popratne pojave svih ovih lijekova. Jedan od najnovijih lijekova protiv
glaukoma je latanoprost (Xalatan). Taj lijek smanjuje intraokularni tlak
povecavajuci drenažu ocne vodice, umjesto da uspori proizvodnju te
tekucine. Isto tako povecava smedu pigmentaciju u šarenici kod približno
7 posto pacijenata koji ga koriste, pa tako izaziva postupnu promjenu u
boji njihovih ociju.
Otkrice da Marihuana smanjuje intraokularni tlak
dogodilo se slucajno, za vrijeme pokusa u UCLA-u (University of
California Los Angeles), Ocnom institutu Jules Stein, provedenog kako bi
se ustanovilo širi li Marihuana zjenice. Policija je tvrdila da je to
navodno širenje znak intoksikacije Marihuanom i stoga dobar temelj za
pretraživanje i uhicenje gradanina. Subjekti istraživanja bili su
normalni dobrovoljci koji su pušili Marihuanu koju uzgaja vlada. Za
vrijeme pušenja, provodilo se fotografiranje njihovih ociju i otkriveno
je da su im zjenice blago sužene, ne proširene. Isto tako, oftamološko
ispitivanje pokazalo je da Marihuana smanjuje suzenje ociju i
intraokularni tlak. Daljnji pokusi su ukazali na slicno djelovanje kod
pacijenata s glaukomom. Marihuana je smanjivala intraokularni tlak u
prosjeku na cetiri do pet sati, bez bilo kakvih indikacija na štetna
djelovanja ili vizualnu funkciju u gradi oka. Pod utjecajem Marihuane
zjenice su normalno reagirale na svjetlost, a isto tako nisu bili
oštenceni niti oštrina vida, prelamanje svjetlosti, periferna vidna
polja, binokularni vid i percepcija boja. Sve je bilo u najboljem redu.
Istraživaci su zakljucili da bi Marihuana mogla biti korisnija od
konvencionalnih lijekova i da vjerojatno radi drugacijim mehanizmom.
Ovaj zakljucak je potvrden daljnjim eksperimentiranjem. Ucinak na
intraokularni tlak pojavljuje se kada se Marihuana puši ili kada se THC
uzima oralno. U jednom proucavanju, devetnaest pacijenata je pušilo
Marihuanu trideset pet dana, a drugih je dvanaest pušilo devedeset
cetiri dana bez razvijanja tolerancije u njezinom djelovanju na
intraokularni tlak i bez ikakvog pogoršanja vida. Isto tako, neka su
istraživanja pokazala pozitivan ucinak na lokalno primanje kanabisa
(npr. kao kapi za oci).
Nažalost, preparati Marihuane koji bi odgovarali
lokalnoj primjeni još nisu proizvedeni.
Padavica
Padavica je stanje u kojem odredene moždane stanice postaju
abnormalno osjetljive i spontano se prazne na nekontrolirani nacin, što
uzrokuje napadaj. Generalizirani napad padavice zove se još grand-mall.
Tada se abnormalne stanice nalaze na obje strane mozga i njihovo
pražnjenje stvara konvulzije (snažno stezanje mišica). U apsans
napadajima opce moždano pražnjenje izaziva gubitak svjesti, no ne i
konvulzije. Parcijalni su napadaji posljedica abnormalnog pražnjenja u
nekom izoliranom dijelu mozga i mogu ali ne moraju izazvati promjenu u
stanju svjesti.
Parcijalni napadaji koji uzrokuju promjenu u stanju svijesti, poznati
su kao složeni parcijalni napadaji, a uzrokovani su oštecenjem na
sljepoocnom (temporalnom) ili ceonom (frontalnom) režnju moždane kore.
Oni su ranije bili znani kao psihomotorni napadaji jer simptomi
ukljucuju i motornu aktivnost (grimase i uzastopni pokreti ustiju ili
ruku vrlo su uobicajeni). Kad se pretjerano uzbudenje stanica ogranici
na vrlo maleno podrucje, oboljeli od padavice može imati neobican
osjecaj vec videnog, vrtoglavice, straha ili može osjecati cudan miris
bez izvora. Ovo iskustvo poznato je kao aura. Ono može, ali i ne mora
biti popraceno punim, složenim parcijalnim napadajem.
Lijecenje padavice uglavnom se odvija ljekovima protiv konvulzija,
medu kojima se nalazi karbamazepin (Tegatol), fenitoin (Dilantin),
valporoicna kiselina (Depakote), fenobarbiton, primidon (Mysoline),
etosuksimid (Zarontin) i klonazepam (Klonopin).
Ovi lijekovi pomažu pacijentima u oko 70% slucajeva.
Daljnjih 10% pronalazi pomoc u nekoj od njihovih kombinacija. Ipak,
žarišni napadaji i padavica sljepoocnog režnja slabo reagiraju na te
lijekove. Isto tako, vrlo su zabrinjavajuce popratne pojave lijekova
protiv konvulzija, kao što su omekšavanje kostiju, anemija, oticanje
desni, dvostruki vid, gubitak kose, glavobolja, mucnina, smanjeni
libido, impotencija, depresija i psihoza. Predoziranje ili reakcije
nepodnošenja mogu dovesti do gubitka koordinacije pokreta, kome, pa cak i
smrti.
Za antikonvulzivna svojstva kanabisa zna se još od davnih vremena.
Ona su istraživana i u 19. stoljecu; ovakva terapijska upotreba
Marihuane jako jako je zanemarena u posljednjih sto godina. Jedna od
rijetkih iznimki bio je kratki clanak koji su napisali J. P. Davis i H.
H. Ramsey, a koji je objavljen 1949. godine. Oni su proucavali
djelovanje dvaju srodnika tetrahidrokanabinola na petero
hospitaliziranie djece s teškom grand mall padavicom koja se nije mogla
adekvatno kontrolirati standardnim lijekovima protiv konvulzija,
fenobarbitonom i fenitoinom.
Cetvero se djece gotovo u potpunosti oslobodilo
napadaja, a peto ih se potpuno oslobodilo.
Isto tako, postoji nevjerojatno velik broj slucajeva kod kojih su
ljudi ublažili ili potpuno uništili napadaje padavice. O tome, kao i o
mnogim pozitivnim ucincima Marihuane vlade država danas šute.
Multipla skleroza
Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada
živcane stanice. Marihuana može sprijeciti multiplu sklerozu u
napredovanju.
Multipla skleroza je poremecaj kod kojega su djelici mijelina, tj.
zaštitne ovojnice živcanih vlakana u mozgu i u kralježnici uništeni, a
normalno funkcioniranje samih vlakana je prekinuto. To je zapravo
imunološka reakcija kod koje sustav tjelesne zaštite postupa s mijelinom
kao sa stranim tijelom. Simptomi se obicno pojavljuju u ranoj odrasloj
dobi, a zatim odlaze i vracaju se nepredvidljivo godinama. Postoje
napadaji koji traju od nekoliko tjedana do par mjeseci, a bolest se u
vecini slucajeva nikada ne povlaci u potpunosti. Na kraju, uz postupno
pogoršanje tjelesnog stanja nastupa i potpuna nemoc. Povratak bolesti
mogu uzrokovati povrede, upale ili stres.
Prosjecno vrijeme preživljavanja kod te bolesti je
trideset godina, ali neki pacijenti propadaju mnogo brže dok se neki
stabiliziraju nakon nekoliko napadaja.
Simptomi multiple skleroze ovise o tome koji je dio središnjeg
nervnog sustava napadnut demijelinacijom. Kako mozak i kralješnica
upravljaju cijelim tijelom, bolest se može pojaviti gotovo bilo gdje.
Neki od uobicajenih simptoma su zujanje, utrnuce, pogoršan vid, teškoce u
govoru, bolni mišicni grcevi, gubitak koordinacije i ravnoteže, umor,
slabost ili paraliza, drhtanje, gubitak kontrole mjehura i/ili debelog
crijeva, upale urinarnog trakta, konstipacija, cirevi na koži i teška
depresija.
Do sada nije poznat niti jedan djelotvoran nacin lijecenja multiple
skleroze. Kortikosteroidi pružaju odredeno ublaženje akutnih simptoma,
ali uz to uzrokuju dobivanje na težini, a ponekad i psihicke poremecaje.
Lijekovi koji se najcešce koriste protiv mišicnih grceva su diazepam
(Valium), baklofen (Lioresal) i dantrolen (Dantrium). Diazepam i ostali
benzodiazepini, koji se moraju davati u velikim dozama, izazivaju
pospanost i mogu razviti ovisnost. I dantrolen i baklofen imaju
marginalnu medicinsku korisnost. Baklofen je sedativ i ponekad izaziva
omamljenost, slabost ili konfuziju. Dantrolen je posljednje utocište
zbog potencijalno smrtonosnog oštecenja jetre; pored toga, ima mnoge
druge popratne pojave, poput pospanosti, omamljenosti, slabosti,
opcenito lošeg stanja organizma, abdominalnih grceva, proljeva,
poremecaja u govoru i vidu, napadaja, glavobolja, impotencije,
tahikardije, promjenjivog krvnog tlaka, klinicke depresije, mišicnog
reumatizma, osjecaja gušenja i konfuzije.
Razumljivo je da mnogi pacijenti ne mogu podnositi
neposredne popratne pojave standardnih lijekova i da se zabrinjavaju kod
dugorocnih ucinaka.
Prijatelj ima multiplu sklerozu. Kada mu je ustanovljena, bilo je
prekasno za poduzimanje obecavajucih operacija. Jedan doktor uputio ga
je na terapiju protiv neuritisa. Bolest je u godinu dana toliko
uznapredovala da je otišao drugom doktoru, koji mu je dijagnosticirao
multiplu sklerozu. U samo nekoliko tjedana, sa 85 kila težina mu je
skocila na 150. Život mu se sveo na depresiju, krevet i crne misli. Nije
bio u stanju citati, pisati, vidjeti, kretati se. Tjelesna težina
konstantno mu se povecavala. U onim kratkim trenucima kada je bolest
popustila, dolazili bi mu prijatelji, koji bi ga zajedno sa ženom i
djecom pokušali oraspoložiti. Jedne je veceri sa drugovima zapalio
Marihuanu, dugo vremena nakon što je posljednju put pušio, još u vrijeme
kada je bio zdrav. Tu vecer mogao je normalno i bez poteškoca
razgovarati, kretati se, cak se i smijao bez poteškoca. Jutro je
donijelo bolnu stvarnost natrag, bolest je ucinila svoje i nekoliko
mjeseci ga je držala prikovanog uz krevet.
Tada je, nakon tri mjeseca, zapalio Marihuanu, ne bi
li ga na trenutak izvukla iz depresije koja ga je pocela ozbiljno
ubijati. Tu je vecer osjetio nevjerojatno poboljšanje. Mislio je da je
poboljšanje izazvano lijekom koji mu je i nabio tu težinu, a na koji je
trošio citavo bogatstvo. Bivalo mu je opet sve gore i gore. Vid mu se u
potpunosti gubio. Krevet je bilo njegovo jedino prebivalište.
Njegova djeca nisu mogla prepoznati vlastita oca.
Ponovno je zapalio, u trenucima najveceg ocaja, kada je prestao uzimati
bilo kakve lijekove. Pušio je nekoliko tjedana, svaki dan. Nije osjecao
nikakvu ovisnost o Marihuani, jedino što je osjecao bilo je poboljšanje.
Jednog su ga dana, za vecerom, njegova djeca i toliko draga žena
ugledali kako stoji na vratima kuhinje. Zbog gubitka snage u mišicima,
bio je prisiljen sjediti. U sljedecih nekoliko tjedana izgubio je
dvadesetak kila, mogao je hodati, citati, pisati, bio je živ. Nakon
toga, opet je, ne znajuci ni sam zašto, dao priliku ACTH-u, lijeku.
Prestao je uzimati Marihuanu. Zbog tog pokusa, umalo je izgubio život.
Kilaža mu se opet povecala i nastavila rasti. Izgubio je vid, multipla
skleroza napadala ga je svom snagom. Odlucio je. Marihuana je pobijedila
i od tog dana redoviti je konzument Biljke. Danas teži 90 kila, vidi i
može stajati na jednoj nozi zatvorenih ociju. Danas piše, smije se, igra
se sa djecom, živi svoj život. Multipla skleroza nije nestala, ali
Marihuana mu je dala šansu da nastavi sa borbom. Danas može trcati,
vježbati i normalno voditi ljubav sa ženom. Može pružiti djeci da imaju
oca kojega su nekad imali. Živ je.
U ovom i u drugim slucajevima postoje ociti, iako nepisani dokazi o
tome da Marihuana ne samo da ublažava simptome multiple skleroze –
mišicne grceve, drhtanje, gubitak koordinacije mišica, kontrolu mjehura i
nesanicu, vec i zaustavlja napredak bolesti.
Sjemenke Marihuane vrlo su lako probavljive i mnogi ljudi koji imaju
problema s probavom uzimaju sjemenke koje dobivaju od svojih doktora.
Isto tako, one su jedine sjemenke koje sadrže u sebi ulja sa gotovo niti
malo zasićenim mastima, te kao dodatak hrani mogu smanjiti rizik od
srčanih bolesti. Upravo zbog tih ulja, ptice, koje jedu sjemenke žive
duže.
Ulja koja se mogu dobiti iz biljke opskrbljuju tijelo sa važnim masnim kiselinama.
Lijekovi za vrlo teške bolesti ponekad koštaju jako
puno novaca i teško ih je dobiti. Neki recepti imaju vrlo opasne i
štetne nuspojave. Lijekovi na bazi Marihuane vrlo su jeftini, sigurni i
lagani za pravljenje. Mnogo ljudi misli da lijek dronabinol treba
upotrebljavati umijesto Marihuane. Dronabinol je imitacija jedne od
kemikalija koja se nalazi u Marihuani i može djelovati pozitivno na
mnoge bolesti, no postoje veliki problemi sa ljekovima na bazi
dronabinola i mnogi pacijenti koji su ih upotrebljavali tvrde da
Marihuana liječi bolje.
Prvi problem vezan uz dronabinol je taj da ga je teže
izraditi. Mnogi doktori ne vole prepisivati dronabinol, a mnoge ljekarne
ne vole ga imati u ponudi jer zahtijeva veliku papirologiju. Druga
stvar, dronabinol dolazi u pilulama pa ga osobe koje imaju problema s
povraćanjem ne mogu uzimati. Konačno, budući da je dronabinol jedna od
brojnih kemikalija u Marihuani, jednostavno je neupotrebljiv za neke
bolesti. Mnogi pacijenti ne vole nuspojave koje se javljaju kod lijekova
na bazi dronabinola jer ne sadrže smirujuće kemikalije kao Marihuana.
Britanski farmakolog J. D. P. Graham u svojoj knjizi
„Kanabis i zdravlje“ (eng. Cannabis and Health) opisuje perspektivnu
upotrebu kanabisa kao lijeka budućnosti. On vjeruje da za terapijski
primjenu kanabisa ima mnogo indikacija u gerijatriji, neurologiji i
psihijatriji, opstetriciji, ginekologiji, gastroenterologiji,
onkologiji, oftamologiji, kod bubrežnih i respiratornih bolest, te kod
hipertenzije.
Paraplegija i kvadriplegija Paraplegija je bolest koja se javlja u obliku
slabosti ili paralize mišiæa u donjem dijelu tijela. Ona je izazvana
bolešæu ili ozljedom u srednjem ili donjem dijelu kralježnice. Ako se
povreda nalazi bliže vratu, paraliza tada zahvaæa i ruke i noge te
dolazi do kvadriplegije. Paraplegija i kvadriplegija èesto su popraæene
bolovima i grèevima u mišiæima. Standardni lijekovi koji se koriste u
borbi protiv ove dvije bolesti su opioidi protiv bolova uz baklofen i
diazepam protiv mišiænih grèeva. Mnogi paraplegièari su otkrili da
kanabis ne samo što ublažava bol na naèin koji je sigurniji od opioida,
veæ im uz to efikasno smanjuje trzanje mišiæa i drhtanje.
AIDS Epidemija AIDS-a u SAD-u zapoèela je 1981. godine.
Tada je kod pet homoseksualaca otkriven neobjašnjiv veliki deficit
imuniteta koji su iskorištavale oportunistièke upale (mikroorganizmi
koji su inaèe bezopasni, ali postaju opasni kad je ošteæen sustav
imuniteta). 1984. otkriveno je da virus ljudske imunodeficijencije (HIV)
uzroènik AIDS-a. Iako se širenje AIDS-a meðu homoseksualcima usporilo,
struènjaci sa sigurnošæu tvrde da æe se bolest širiti još stotinama
godina. Od AIDS-a oboljevaju svi, žene i djeca, kao i heteroseksualci i
homoseksualci; a bolest se najbrže širi kod ljudi koji intravenozno
zlorabe drogu i meðu njihovim seksualnim partnerima.
Vrijeme inkubacije (izmeðu zaraze i razvoja simptoma)
je razlièito, no, u prosjeku traje otprilike osam do deset godina.
Najvjerojatnije je da æe sve zaražene osobe na kraju oboljeti.
Oportunistièke upale i neoplazme (rak) mogu se lijeèiti standardnim
naèinima, a i sam se virus može napasti antivirusnim lijekovima meðu
kojima je najpoznatiji zidovudin (AZT). Nažalost, AZT smanjuje
proizvodnju crvenih krvnih zrnaca u koštanoj srži, smanjuje broj bijelih
krvnih zrnaca. Uz to, ima jako mnogo štetnih posljedica na probavni
sustav. Ponekad izaziva jake muènine, što poveæava opasnost od smtri jer
može doæi do izgladnjivanja.
Nužno je da pacijenti s AIDS-om trebaju održavati
svoj apetit i tjelesnu težinu jer su u opasnosti od propadanja. Uz to,
dobar apetit mnogo poveæava kvalitetu života. Konzumenti Marihuane dobro
znaju da Marihuana poveæava apetit; ne samo što su od nje gladniji,
nego i uživaju u okusu i zadovoljstvu uzimanja hrane. Taj je uèinak
pokusno dokazan u više navrata. 1971. godine, u jednoj studiji, èetiri
grupe ispitanika primale su ili ekstrakt Marihuane, ili alkohol, ili
dekstroamfetamin ili placebo nakon što bi postile dvanaest sati. Zatim
bi im nudili mlijeène frapee i tražili od njih da kažu koliko su gladni i
koliko uživaju u hrani. Osobe koje su uzele Marihuanu bile su gladnije i
više su jele. One osobe koje su uzele dekstroamfetamin nisu bili toliko
gladni i jeli su manje; uèinak alkohola bio je zanemariv. Moæ Marihuane
da poboljša apetit ponovno je dokazana u jednoj studiji 1986. godine.
Devet je osoba pušilo dvije do tri placebo cigarete dnevno, a zatim su
prešli na cigarete Marihuane prosjeène snage. Njihovo uzimanje hrane
znatno se poveæalo.
Sindrom propadanja kod AIDS-a, što je uobièajen, a
èesto i smrtonosan rezultat zaraze HIV-om, definira se kao gubitak 10
ili više posto tjelesne težine iz neobjašnjivih razloga. FDA je odobrila
samo dva lijeka za njegov tretman. Prvi je Megace (megestrol acetat),
hormon koji se èesto koristi za reguliranje menstrualnog ciklusa, za
lijeèenje endometrioze (poremeæaja u materniènoj sluznici) ili za
stimulaciju apetita. On je tek umjereno efikasan kod pacijenata s
AIDS-om, a ima i odreðeni broj popratnih pojava, osobito nakon kronièe
uporabe. Drugi odobreni lijek je Marinol (dronabinol). U najranijoj
studiji, 70% pacijenata koji su ga uzimali dobili su na težini. U
studiji koja je uslijedila, uèinak dronabinola provjeren je kod 139
pacijenata koji su izgubili apetit uslijed AIDS-a, te smršavjeli dvije i
pol kile ili više. Nasumièno su predodreðeni za primanje ili placeboa
ili dronabinola dvaput na dan tijekom šest tjedana. Kod onih koji su
uzimali dronabinol, muènina se smanjila, a raspoloženje i apetit su
narasli. Njihova je težina u prosjeku ostala ista, a 22% ih je dobilo
dvije i pol kile ili više. Pacijenti koji su uzimali placebo izgubili su
u prosjeku pola kile, a samo ih je 10% dobilo dvije i pol kile ili
više. Popratne pojave dronabinola bile su blage do umjerene. Istraživaèi
su zakljuèili da je to siguran i uèinkovit tretman za gubitak apetita
povezan s gubitkom na težini kod ljudi oboljelih od AIDS-a. Meðutim, za
mnoge su popratne pojave donabinola neugodne ( u najranijoj studiji 20%
ih je odustalo), a veæina ih više voli pušiti kanabis kada im je
dostupan.
Hronièni bolovi Teški hronièni bolovi obièno se lijeèe opioidnim
narkoticima i raznim sintetièkim analgeticima, no ti lijekovi imaju
mnoga ogranièenja. Opioidi razvijaju ovisnost i toleranciju. Najèešæe
korišteni analgetici su aspirin, acetaminofen i nesteroidni protuupalni
lijekovi (NSAID-i), poput ibuprofena. Ti lijekovi ne razvijaju ovisnost,
ali èesto nisu dovoljno snažni. Pored toga, imaju ozbiljne toksiène
popratne pojave, meðu kojima su i krvarenje èira na želucu i opasnost od
ošteæenja jetre ili bubrega. Ovi lijekovi mogli bi biti odgovorni za 76
000 hospitalizacija i za više od 7 600 smrti godišnje, i to samo u
SAD-u. Ljudi koji mnogo piju (više od 1,8 decilitara alkohola na dan)
osobito su osjetljivi na gastrointestinalna djelovanja NSAID-a.
Acetaminofen se sve èešæe propisuje umjesto njih jer on uglavnom štedi
probavni trakt, ali zato je umjesto toga može izazvati ošteæenje jetre
ili zastoj rada bubrega ako se duže vrijeme redovito koristi.
Buduæi da je poznato kakva su ogranièenja opioida i
neadiktivnih sintetskih analgetika, bilo je za oèekivati da æe se
specijalisti za bolove još jedanput osvrnuti na kanabis, no medicinska
literatura ima malo naznaka njegova razmatranja sve do 1975. godine,
kada je provedena jedna od malobrojnih suvremenih studija o kanabisu kao
sredstvu za ublažavanje boli na Sveuèilištu u Iowi. Istraživaèi su
naslijepo davali oralni THC ili placebo pacijentima hospitaliziranim
zbog raka koji su imali jake bolove. THC bi ublažio bolove na nekoliko
sati u dozama toliko niskim kao 5-10 mg, a na još duže vrijeme u dozi od
20 mg. U tolikoj kolièini i pod tim okolnostima, THC se pokazao i kao
dobar sedativ. Imao je manje fizièkih popratnih pojava od drugih
analgetika u opæoj uporabi.
1975. godine kanadski su istraživaèi prouèavali
analgetski uèinak pušenja marihuane u normalnih subjekata, od kojih je
polovica veæ ranije veæ koristila Marihuanu. Njihova tolerancija boli
izazvane pritiskom na nokat ruènog palca znaèajno se poveæala nakon
pušenja Marihuane, a analgetskiuèinak je bio veæi u iskusnijih
potrošaèa.
Migrena Migrena je jaka glavobolja koja traje satima ili èak
danima. Praæena je vizualnim smetnjama ili muèninom i povraæanjem, ili i
jednim i drugim. Napadaji se obièno ponavljaju. Migrenu, kod osoba koje
su joj sklone, može pokrenuti stres, odreðena vrsta hrane i odreðeni
tipovi osjetnih podražaja. Ona se obièno javlja prije dvadesete godine i
rijetko nakon pedesete. Tri puta èešæe napadaji se migrene dogaðaju
ženama nego muštakrcima. Postoji nekoliko tipova migrene. Obièna
migrena, kod koje je bol pulsirajuæa i èesto se javlja samo s jedne
strane glave, no, to ne mora biti pravilo. Migrenu obièno prate muènina i
povraæanje, a pojaèava je bilo kakva kretnja ili zvuk. U relativno
rijetkoj klasiènoj migreni, napadaj poèinje poremeæajima u vidu, no
ponekad zna poèeti i vrtoglavicom, slabošæu na jednoj strani tijela,
zvonjavnom u ušima, žeði, umorom ili osjeæajem prijeteæe kobi. Te
simptome prati jaka glavobolja na jednoj strani s osjetljivošæu na
svijetlo, a èesto i s muèninom i povraæanjem. Klasièna migrena takoðer
se može zakomplicirati drhtanjem, utrnuæem, slabošæu ili paralizom
razlièitih dijelova tijela. Isto tako, jedan tip glavobolje u srodstvu s
migrenom je cluster glavobolja. To je tip glavobolje kod koje se neko
vrijeme glavobolja uèestalo javlja, da bi zatim nestala na duže vrijeme,
a nakon toga javlja se ponovno.
Postoje lijekovi koji se uzimaju za osloboðenje od
napadaja migrene, ili za dugoroènu prevenciju napadaja. Brojne su
kemikalije derivirane iz ražene glavice, gljivice koja raste na raži.
One su vrlo uèinkovite u zaustavljanju napadaja u ranom stadiju;
derivati ražene glavice smanjuju djelovanje serotonina. Kad se
glavobolja potpuno razvije, opioidi se mogu upotrijebiti za ublažavanje
boli. Novi lijek za migrenu je sumatriptan (Imitrex), koji takoðer
smanjuje uèinak serotonina. On uglavnom ima manje popratnih pojava od
ergotamina, ali u mnogo pacijenata uzrokuje zastrašujuæu bol u grudima.
Uz to, pacijenti moraju nauèiti kako da si sami ubrizgavaju potkožne
injekcije, jer sumatriptan nije toliko uèinkovit kad se uzima oralno.
Lijekovi propisivani za prevenciju kroniène migrene su metisergid,
beta-bloketeri, bloketeri kalcijevih kanala, klorpromazin i steroid
prednizon. Deset do dvadeset posto ljudi s migrenom ne nalazi nikakvo
olakšanje u tim lijekovima, a mnogo više ih ima nepotpuno izljeèenje ili
trpi ozbiljne popratne pojave.
U devetnaestom stoljeæu, kao što je navedeno u èlanku
o Povijesti Marihuane, ona je bila visoko cijenjena kao lijek protiv
migrene. No, ta tema je nedirnuta u medicinskoj literaturi dvadesetog
stoljeæa. No, danas znamo da Marihuana ima moæ ukloniti nuspojave
lijekova ili èak zaustaviti djelovanje migrene. Mnogi ljudi svjedoci su
uèinka Marihuane. Neki su se borili s migrenom preko 20 godina, gotovo
bezuspješno, prolazeæi od bolnice do bolnice, trošeæi ogromne novce na
lijekove, èije nuspojave nisu mogli trpiti. Nakon što su probali
Marihuanu, lijekovi su im postali podnošljivi, Marihuana je uklanjala
posljedice lijekova, a mnogo ljudi doživjelo je koristeæi Marihuanu,
potpunu kontrolu nad bolesti.
Pubertetski prištevi, bubuljice Drug kojeg poznajem èitav svoj život ima problema s
prištevima. Gotovo po cijelom licu i leðima ima prištiæe zbog kojih ima
problema vezanih uz samopoudanje, moral i raspoloženje uopæe. Ponekada
mu prištevi iskoèe toliko jako da se ne može brijati. Znam koliko su mu
teški ti trenuci. Gotovo nikada ne izlazi van, ne druži se. Mogu reæi,
on to potvrðuje, da mu je socijani život gotovo na nuli. Ja sam jedan od
onih ljudi koji smatraju da je Marihuana „Healing of the Nation“ (Lijek
nacije). Vrlo èesto vršim pokuse kako bih otkrio korisna djelovanja
biljke. Jedan dan, drugu je bilo mnogo loše. Svrbila gaj e brada, nije
se mogao obrijati zbog prišteva. Toliko se svrbio da mu se upalilo
cijelo lice. Morao je na iæi dežurnome doktoru u tri sata u jutro.
Lijekovi koje koristi gotovo da mu i ne pomažu.
Postoje periodi, i to vrlo kratki, kada se prištevi malo povuku, ali sto
je sve nezamjetno. Na lijekove troši mnogo novaca.
Tog jutra, nazvao me. Isprièao mi je što se desilo
prošlu noæ. Sjetio sam se Marihuane i pomislio da mu možda ona može
pomoæi. Nikada nisam imao problema s prištevima, ali tu i tamo naðe se
pokoji kapitalni primjerak. Imao sam tu „sreæu“ da je na mojem licu bio
tu i tamo pokoji prišt. Skuhao sam par listova Marihuane, ostavio da se
lonac potpuno ohladi i zatim se umio nekoliko puta u vodi u kojoj su
bili skuhani listovi. Svaki puta pustio bih da se lice osuši i onda
ponovno. Za par sati, pogledao sam i otkrio da se onih par prišteva
djelomice ili potpuno povuklo. Bio sam presretan jer postojala je
moguænost da æu moæi pomoæi drugu da se barem malo oslobodi prišteva.
Nazvao sam ga kako bi mu opisao svoj pokus i
rezultate. Odmah je pristao da navratim kod njega i da pokušamo obaviti
moj pokus na njemu, što smo i uèinili. Nekoliko sati kasnije, èuo sam
nešto kao sretan vrisak iz kupatila. Drug se pogledao u ogledalo i nakon
mnogo vremena vidio je svoje lice. Prištevi se nisu u potpunosti
povukli, ali njegovo lice izgledalo je mnogo mnogo bolje.
Èuo sam se danas sa tim istim drugom. Pitao me kad
idemo van. On, koji do prije mjesec dana nije izlazio, pitao je i
požurivao mene, da idemo van. Pa si vi mislite.
Autor: Član Vutra Organizacije i Cjenjeni Urednik - Boodah.