"Mooo" sindrom...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Riješite se "muuu" sindroma

Na vama je hoćete li se bojati ili živjeti vlastiti život.

Escerihija coli, pandemije, razni virusi, nepredvidivi teroristi, nasilni, razulareni tinejdžeri, opasni huligani sa stadiona, pritajeni, perfidni učitelji i svećenici pedofili, ekološke katastrofe i zagađenja, kriminalitet, otmice i nestajanja, zaražena hrana genetski modificirana, puna aditiva i hormona, kraj svijeta... Nabrajanju nema kraja.

Iako većina ovih potencijalnih opasnosti nikada ne zaživi u vašoj stvarnosti, strah, nesigurnosti i stresu uslijed ovakvih i sličnih situacija je u sve većem porastu. Vođen i potpomognuti od strane masovnih medija, osjećaj straha kao njihov posebni miljenik postaje sve više dominantan, pompozan i neizravno upravlja javnošću. Strah i stres postao je nažalost, obilježje moderne civilizacije, simbol uspjeha, način shvaćanja života, nešto što je zajedničko svima bez obzira na socijalne, društvene, ekonomske razlike.

Izazov današnjeg čovjeka u toj slici svakako je kako prevladati taj stres, strah i nesigurnost, frustraciju, gnjev. Postoji i sve se više etablira masovna potreba za zaštitom, sigurnošću, zbrinutošću koja je mutirala do krajnjih potreba za životom pod staklenim zvonom u idealnim labaratorijskim uvjetima u idealnim zajednicama. Bojimo se da ćemo se razboljeti, ostarjeti, poružniti se, zdebljati, poseniliti, osiromašiti, otupjeti, nešto propustiti, izgubiti, protratiti,...da će nas vrijeme pregaziti.

Bojimo se da ćemo izbušiti našu slobodu , dostojanstvo, zdravlje, društveni položaj, čak i sam život. Kad se ne bojimo za sebe bojimo se za naše bližnje ili našu imovinu. Rizik preživljavanja vreba sa svih strana. I tako prepušteni egzistencijalnoj neizvjesnosti možemo i dalje zamišljati najgore scenarije, jer je rizik uvijek prisutan, no realno gledano opsjednutost opasnošću i život u strahu nije baš najprikladnija perspektiva života.

Tražimo sigurnost na sve strane

Ako se izravno ne bojimo onda konstantno tražimo sigurnost. Sigurniji nam se čini posao na neodređeno, sigurna ljubav čeka nas u braku, siguran krov nad glavom je u vlastitom kreditu, sigurnost donosi novac kroz sigurnu štednju u banci, kroz novi model automobila, novi higijenski uložak, osiguravajuću kuću. Želimo biti sigurni svoji na svome!

Zaštititi se postao je svojevrstan imperativ života, a minimalna tolerancija na bilo kakvu prijetnju pretvara nas u konstantnu žrtvu isforsirano okrutnog života. Zašto je život tako grozan i otkud ta silna potreba za sigurnošću?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Našoj podsvijesti krucijalno je pitanje preživljavanja i opstanka. Stoga jedino pitanje koje podsvijest postavlja je zapravo – Je li sigurno? Preživljavanje je primarna ljudska funkcija. Kad je taj temeljni dio ugrožen svaka druga tema automatizmom postaje manje važna. Ne bavite se promišljanjem života, ne propitkujete, ne bavite se smislom, stilom, istinom.

Cijeli mozak, sva vaša energija stavljena je u reaktivan mod preživljavanja. To je primordijalni instinkt u čovjeku koji ga je spasio od izumiranja vrste. Potreba za sigurnošću, strah i seks jest segment na koji ćemo uvijek podsvjesno reagirati, uostalom kao i drugi kralježnjaci.

"Zastraši, pa vladaj"

Kad znate kako funkcionira ljudska psiha, ljudska podsvijest onda je vrlo jednostavno manipulirati jedinkama ili ljudima općenito "ispirati mozak". Masovni mediji, korporacije, politika, religije..samo su neki koji su otkrili kako strah i potreba za sigurnošću mogu biti njihova dobra platforma. Subliminarne poruke, neuromarketing, demagogija, sustavi represije, usustavljivanje..."Zavadi pa vladaj" u današnje vrijeme bi se mogla pretvoriti u Zastraši pa vladaj.
Ono što posebno potencira "kulturu straha" su u prvom redu mediji koji su otkrili strah (šokantno, senzacionalno, traumatično, bizarno) kao dobro prodavanu robu te na taj način pridonose stvaranju općeg straha preeksponirajući proporcije tenzija u usporedbi s onim za što postoji objektivni razlog.

Mediji serviraju poluinformacije i žutilo, zadovoljavaju zahtjeve tržišta, gdje je profit potka svega. Kao imperativ informiranosti mediji nameću dekadentne detalje i crtice iz života celebritija ili broj razbojstava ili prometnih nesreća uz sve veći pritisak marketinške industrije. Okrenuti senzacionalizmu i intrigama, mediji zaglupljuju i plaše. Strah obzirom na svoju jačinu sasvim sigurno jamči neupitan prijem određenih poruka, tj. jamči da će bilo kakva poruka vezana uz strah, šok, traumu biti zabilježena ne samo u našoj svijesti, nego, što je mnogo bitnije u našoj podsvijesti.

"Muuu sindrom"

Strah nije samo na malim ekranima, on se sistemom kapaljke (svakodnevnim ponavljanjem) urezuje u podsvijest onih koji ga gledaju. Forenzičari, ubojstva, razbojstva, nasilje – stvari koje se prikazuju u prime time-u (dok su najmlađi još budni) usađuju se u našu podsvijest i utječu na našu svakodnevicu. Mislite da je slučajno što imamo povećan broj djece s posebnim potrebama, agresivnošću, problemima učenja i koncentracije, popularnim ADHD-om?

Ljudi samo misle da se malo "opuštaju" pred TV nakon napornog radnog dana. Tako umorni još su prijemčljiviji za ciljanje sadržaje koje im serviraju. Mediji se uz tobožnju finu retoriku i kampanje "bore" protiv ne nasilja, dok tučnjava, svađe, intrige, umorstva, krađe i ostale stvari kipe iz ekrana i svakodnevno hrane mase željne "kruha i spektakla". Kad vas uvjere da je svijet krajnje nesigurno i opasno mjesto, na što drugo ćete pristati nego da vas zaštite pod svaku cijenu. A onda nastupaju vlade, korporacije, političari. Ništa ne izmiče Velikom bratu tako ni vaša sloboda... niti mikročipovima, nadzornim kamerama, staklenicima, torovima i ogradama... Beee!
Strah je vrlo jaka energija i kao takav zarazan. Ako se netko počne nečega bojati strah se vrlo brzo širi na mnoge druge koji ga opet prenose dalje. Neuravnotežene, zabludjele misli stvaraju vibracije niskih frekvencija. U takvim uvjetima čovjek gubi svoje dostojanstvo, ljudske vrijednosti zagušene su nepovjerenjem, oprezom, a ljubav strahom, svijest usmjerena jedino na preživljavanje.

Običnom čovjeku vrlo je teško izaći ispod vela kolektivnog konsenzusa, ali to je samo zato što su nas uvjerili da smo obični. Jeste li vi obični? Što je stvarnost? Ono što vi mislite da jest! Stvaranjem vlastite stvarnosti prestajemo biti zarobljenici kolektivnog "muuu sindroma". Podsvijest gradi našu sliku kroz impute što joj svjesnost podastire. Birajmo hoćemo li kultivirati našu podsvijest kroz kontrolu nad vlastitim životom i filtriranje podražaja izvana ili ćete i dalje mukati i žaliti se krdu. Izbor je vaš!

Konstruktivan život
Sanja Tatolivic-Matovina

Pa sad, volim ja i da blejim sa svojim stadom ali umem i sama, mislim da umem a o ovom mukanju ću još da razmislim!

Stvaranjem vlastite stvarnosti prestajemo biti zarobljenici kolektivnog "muuu sindroma".

Ja jesam bio oboleo od ovoga (iako nisam ni krava ,a ni vo .....)
Za vreme 90 tih , sedeo sam noćima gledajući razne televizije (uglavnom CNN,SKY,BBC i slično ), gde smo pre dobijali recimo "tačniju " sliku o dogadjajima .
Onda ujutru -slušam verzije istog dogadjaja u zavisnosti da li se gledala Lažovizija Beograd ili Tudjman Njuz , i samo mi se digne pritisak .
Šta se sve izmišljalo da se može gledati B 92 ,Yutel....antenski rotori, pojačivači ....
Dok nisam shvatio da nemam ništa od toga što sam sebe maltretiram time što pokušavam iz gomile protivrečnih informacija konstruisati sliku ..Da sam sebe mučim gledajući svakojake strahote , a ionako ne mogu ništa da promenim -jer se sve to dešava , gledao ja to ili ne ...
U vreme protesta 90 tih -redovno sam lupao u šerpe u vreme "Dnevnika" -a onda i sam sedao da gledam "šta kažu drugi" -do ujutru.
Sve je to išlo do jednog trenutka -i sada sam potpuno izlečen , ne dozvoljavam da mi mediji ispiraju mozak više . Ovlaš bacim pogled na vesti , ako je šta zanimljivo , bacim ovde ,a "okrugle stolove" i "tribine "satima neka gledaju drugi -u muču kako im je ostalo u podsvesti pod uticajem te droge. Ja sam odmukao svoje, i rikao, i promukao -znam šta je šta, i ko je ko,i nažalost -vrlo često sam u pravu,ne želim više to da slušam .
Radije se bavim drugim manje opterećujim stvarima -kao što je forum . [You must be registered and logged in to see this image.]

Stvaranjem vlastite stvarnosti prestajemo biti zarobljenici kolektivnog "muuu sindroma".

Baš tako. Živeti u svom mikrokosmosu i misliti svojom glavom, imati svoje mišljenje i stavove a ne nametnute medijskim plasiranjem.

Samouka ::

Stvaranjem vlastite stvarnosti prestajemo biti zarobljenici kolektivnog "muuu sindroma".

Baš tako. Živeti u svom mikrokosmosu i misliti svojom glavom, imati svoje mišljenje i stavove a ne nametnute medijskim plasiranjem.

Kao što kaže Bajaga "Ja imam svoj mali svet i oko njega kineski zid "
To bi trebala da bude porodica .
Ne mogu da kažem da imam to -ali se još uvek nadam da ću imati.
Tako se lakše brani , da ne postaneš deo čopora...ili krda .

Usamljena jedinka je ipak slaba i u principu -čak i ako je lav, vuk (metaforički rečeno) ....kada krdo krene , lako ga pregaze .

Lakše se lovi , brani i hrane mladunci u paru . Kada to imaš-uskoro češ imati svoj čopor , i manje će te zanimati glasovi onog drugog , manja je mogućnost da je "moooo" sindrom uvuče u psihu .

Mislim da je najveci problem u "nesigurnosti" u same sebe. Onog momenta kad pocnemo da sebe doubt, to je to; najpolodniji teren za coporativnu politiku.
Ljudi gube nesto najdragocjenije sto imamo, a to je common sense - zdravi razum. Dopustamo drugima da nam namecu razmisljanje, koje automatski prebacimo na val "svoje", i tu se gubimo kao licnost.
Banalan primjer: fat free crap. Pricaju doktori, medije kako je to dobro za nas organizam, i odjednom se milioni prebacuju na fat free hranu - to je dobro ZA NAS. A od tih miliona mozda jedan se sjeti da procita cime je ta fat nadomjestena, i da malo razmisli da li je taj junk dobar za nas.
U redu je biti drugaciji, u redu je cak i biti pod lupom, jer drugaciji uvijek jesu. Sve dok imamo sigurnost u svoj zdrav razum, pa i volju da pogrijesimo, i nastavimo dalje, nema opasnosti od kolektivizma. Ljepota individualnosti i jeste ono sto pokrece svijet, mada se polako gasi pod naletima ruzne mrznje onih koji je ne posjeduju, ali znaju kako da manipulisu "kolektivima".

Zdusno se borim protiv-muuu- sindroma,u svojoj okolini,rodjacima,na poslu..i bas ume da bude naporno.Internet isto pomaze u njegovom sirenju,i to pocinje polako,prosto se uvlaci u coveka.
I ponekad se zaprepastim koliko napora treba uloziti da ljudi bar malo ukljuce svoj mozak,koliko je lakse poverovati nekom drugom,a ne sebi..

Kako da objasnim okupljenoj masi
jednu staru miso što mi na um pade
i da pritom spasim ovaj život pasji
— pas mu grebo mater i ko mi ga dade.

Zna se rašta Novak ode u hajduke
ali šta toliko ostalih uradi
— i oni su, valjda, osjećali muke
kad Jerina Smederevo gradi.

Zna se rašta Vito Nikolić urliče:
"Dolje apsolutizam zemljine teže!"
ali zar se nikog sem njega ne tiče
ta nesreća vječna što nas za tlo veže.

Zna se, zna se i sve će se jednom
znati mnogo bolje, tačnije i ljepše
i šta se bijeli u gori zelenoj
i koji to ono dobar junak bješe

Vito Nikolić

Uklapa se u temu, došlo mi da ga prilepim.

..ma siri se kao zaraza..jel ovo normalno,ili sam ja nenormalna?   

Samouka ::

[You must be registered and logged in to see this image.]

Riješite se "muuu" sindroma

Na vama je hoćete li se bojati ili živjeti vlastiti život.
........................

Izazov današnjeg čovjeka u toj slici svakako je kako prevladati taj stres, strah i nesigurnost, frustraciju, gnjev. 
................................

Želimo biti sigurni svoji na svome!
....................................

Zaštititi se postao je svojevrstan imperativ života, a minimalna tolerancija na bilo kakvu prijetnju pretvara nas u konstantnu žrtvu isforsirano okrutnog života. Zašto je život tako grozan i otkud ta silna potreba za sigurnošću?
......................................

Preživljavanje je primarna ljudska funkcija. Kad je taj temeljni dio ugrožen svaka druga tema automatizmom postaje manje važna.Ne bavite se promišljanjem života, ne propitkujete, ne bavite se smislom, stilom,  istinom.
.......................................

Kad znate kako funkcionira ljudska psiha, ljudska podsvijest onda je vrlo jednostavno manipulirati jedinkama ili ljudima općenito "ispirati mozak". 
Ono što posebno potencira "kulturu straha" su u prvom redu mediji koji su otkrili strah (šokantno, senzacionalno, traumatično, bizarno) kao dobro prodavanu robu te na taj način pridonose stvaranju općeg straha preeksponirajući proporcije tenzija u usporedbi s onim za što postoji objektivni razlog.
Mediji serviraju poluinformacije i žutilo, zadovoljavaju zahtjeve tržišta, gdje je profit potka svega.
Okrenuti senzacionalizmu i intrigama, mediji zaglupljuju i plaše. 
.....................................................

"Muuu sindrom"

Strah nije samo na malim ekranima, on se sistemom kapaljke (svakodnevnim ponavljanjem) urezuje u podsvijest onih koji ga gledaju.
................................
... Beee!
.............................

Jeste li vi obični? Što je stvarnost?
Ono što vi mislite da jest! Stvaranjem vlastite stvarnosti prestajemo biti zarobljenici kolektivnog "muuu sindroma". Podsvijest gradi našu sliku kroz impute što joj svjesnost podastire.
Birajmo hoćemo li kultivirati našu podsvijest kroz kontrolu nad vlastitim životom i filtriranje podražaja izvana ili ćete i dalje mukati i žaliti se krdu. Izbor je vaš!

Ovako sazeto...ovo filtriranje je jako bitno...